1. Pojam ugovora o osiguranju

SLOBOMIR P UNIVERZITET

PRAVNI FAKULTET ODJELJENJE DOBOJ

DIPLOMSKI RAD IZ

TRGOVINSKOG PRAVA

TEMA: UGOVOR O OSIGURANJU

MENTOR: KANDIDAT: Prof. dr Miroslav Milosavljević Sanja Čikojević

Doboj, 2012.

SLOBOMIR P UNIVERZITET

PRAVNI FAKULTET ODJELJENJE DOBOJ

DIPLOMSKI RAD

TEMA:

Ugovor o osiguranju

Mentor: Kandidat: Prof.dr Miroslav Milosavljević Sanja Čikojević

__________________Sadržaj____________________ UVOD ....................................................................................................................... 5

1. Pojam ugovora o osiguranju...................................................................... 6

1.2 Karakteristike ugovora o osiguranju ................................................................... 7

1.3 Elementi ugovora o osiguranju ........................................................................... 8

a) Lica u ugovoru o osiguranju .......................................................................... 8

b) Rizik ............................................................................................................... 9

c) Predmet ugovora o osiguranju ....................................................................... 10

d) Osigurani slučaj ............................................................................................. 10

e) Suma osiguranja .............................................................................................10

f) Premija osiguranja ..........................................................................................11

2. Vrste osiguranja ..............................................................................................12

3. Obaveze ugovornih strana ..........................................................................14

3.1 Obaveze ugovarača osiguranja i osiguranika .................................................... 15

a) Obaveza prijave okolnosti značajnih za ocjenu rizika ................................... 15

b) Plaćanje premije osiguranja........................................................................... 16

c) Obaveze obavještenja osiguravača o promjenama rizika ..............................16

d) Obaveza obavještavanja osiguravača o otudjenju osigurane stvari ............. 17

e) Obaveza spašavanja osigurane stvari ........................................................... 18

3.2. Obaveze osiguravača ........................................................................................ 18

a) Obaveza prihvata ponude kod obaveznog osiguranja.................................... 18

b) Obaveza izdavanja polise osiguranja ............................................................ 18

c) Obaveza predaje opštih i posebnih uslova osiguranja .................................. 19

d) Obaveza isplate iz osiguranja ili osigurane sume ......................................... 19

4. Osiguranje imovine ........................................................................................20

4.1.Opšta pravila ...................................................................................................... 20

a) Interes osiguranja .......................................................................................... 21

b) Zabrana kumuliranja naknade iz osiguranja i naknade štete od odgovornog

lica ............................................................................................................... 23

c) Abandon i franšiza ........................................................................................ 24

d) Vrste osiguranja imovine .............................................................................. 25

4.2.Osiguranje od odgovornosti ............................................................................. 25

___________________________________________________________________ll

4.3.Osiguranje potraživanja (kredita) ...................................................................... 26

4.4. Transportno osiguranje ...................................................................................... 27

5. Osiguranje lica ............................................................................................... 29

a) Osiguranje života ........................................................................................... 29

b) Osiguranje od posljedica nesrećnog slučaja ................................................. 30

c) Osigurana suma ............................................................................................ 31

d) Isključeni rizici ................................................................................................ 31

6. Reosiguranje ................................................................................................... 32

a) Pojam reosiguranja ........................................................................................ 32

b) Vrste reosiguranja ......................................................................................... 33

c) Osobine reosiguranja .................................................................................... 33

7. Trajanje osiguranja ...................................................................................... 34

a) Početak dejstva ugovora o osiguranju ........................................................... 34

b) Prestanak dejstva ugovora o osiguranju ....................................................... 35

8. Zaključak .......................................................................................................... 36

5

Diplomski rad_______________________________Trgovinsko pravo

UVOD

U XIV vijeku pojavljuju se prvi ugovori o osiguranju. Iz Italije posao osiguranja

se brzo širio na druge zemlje, tako da već novi vijek karakteriše komercijalizacija

osiguranja koje ima izvjesne karakteristike slične današnjem osiguranju.

Osiguranje predstavlja važnu društvenu ustanovu čija je uloga u savremenom

životu u stalnom porastu. Kod nas služi da bi se na što efikasni način obezbedila

društvena imovina i imovina gradjana od štetnih posledica elementarnih pojava

koje su sve češća pojava, kao npr. poplave, požar, grad i sl..

Osiguranje pruža i izvjesno materijalno obezbedjenje licima koja su se osigurala od

nesrećnih slučajeva (povreda tijela, zdravlja, smanjenja radne sposobnosti itd.), ako

bi do takvih slučajeva došlo.

6

Diplomski rad______________________________ Trgovinsko pravo

1. Pojam ugovora o osiguranju

Ugovor o osiguranju predstavlja takav ugovor u kome se jedna stana –

ugovarač osiguranja obavezuje da plati odredjenu svotu osiguranja (premija

osiguranja), prema ugovorom odredjenim uslovima, a druga ugovorna strana –

osiguravač se obavezuje da, ako se desi dogadjaj koji predstavlja osigurani slučaj,

isplati ugovaraču osiguranja (osiguraniku ili nekom trećem licu) naknadu, odnosno

ugovorenu svotu ili učini nešto drugo.1

Iz definicije ovog ugovora može se zaključiti da je obaveza osiguravača

trojaka u zavisnosti od cilja i vrste osiguranja. Kao prva obaveza osiguravača kod

osiguranja koje ima za svrhu naknadu štete, odnosno kod imovinskog osiguranja,

može se navesti isplata naknade iz osiguranja. Drugo, osiguranje čiji cilj nije naknada

štete (lična osiguranja), obaveza osiguravača je isplata ugovorene sume novca

(suma osiguranja). I na kraju treća obaveza osiguravača je da „učini nešto drugo“ ako

je, npr. ugovoreno da će štete pokrivene osiguranjem naknaditi u naturi ili da će, ako

postoji osiguranje od odgovornosti, da brani osiguranika od štetnih zahtjeva trećih

lica koja nemaju osnova.

1.2. Karakteristike ugovora Po svojim karakteristikama ugovor o osiguranju spada u:

imenovane ugovore,

dvostrano – obavezne i teretne ugovore,

ugovore sa trajnim prestacijama,

dok po tehnici zaključenja svrstava se u:

ugovore po pristupu (adhezione),

aleatorne ugovore (u aleatorne se svrstava iz razloga što obaveza

osiguravača na isplatu naknade iz osiguranja ili osigurane sume zavisi od

nastupanja osiguranog slučaja, tj. od ostvarenja rizika),

1 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str. 565.

7


formalne (ugovor o osiguranju je zaključen kad ugovarači potpišu polisu

osiguranja ili listu pokrića, koja privremeno zamjenjuje polisu).2

U našem pravu postoji značajna novina u odnosu na rešenja koja su se ranije

pojavljivala u praksi, a to je pismena forma ugovora o osiguranju i ona predstavlja

logičan odgovor na ovaj posao, koga prije svega karakteriše složenost pravnih

odnosa i relativna trajnost posla. Pismena forma ugovora o osiguranju, u smislu

opštih pravila koja postoje u obligacionom pravu, ispunjena je kada se ugovor o

osiguranju zaključuje razmjenom telegrama, pisma, teleprinterskih i telefaks poruka,

kada u momentu zaključenja ugovora treba primjeniti teoriju prijema.

Od principa da je ugovor o osiguranju formalan ugovor postoji nekoliko

izuzetaka, a to su:

pravni poslovi osiguranja za koja se ne primjenjuje Zakon o obligacionim

odnosima (izuzetno važno za plovidbena osiguranja) su neformalni, ali i kod

takve vrste poslova osiguravač je dužan, na zahtjev druge strane, odnosno

ugovarača osiguranja, predati mu uredno izdatu i potpisanu polisu osiguranja.

drugi izuzetak je, ugovor o osiguranju je neformalan u slučaju kada su

ispunjeni svi uslovi za zaključenje ugovora ćutanjem osiguravača (npr: da

zainteresovano lice uputi pismenu ponudu za osiguranje osiguravaču, da

pismena ponuda koja je upućena ne odstupa od opštih uslova pod kojima

osiguravač vrši predloženo osiguranje i da je ćutanje osiguravača trajalo osam

dana od dana kada mu je ponuda prispjela) i

treće, ugovor je neformalan u slučajevima kad se prema uslovima osiguranja

može zaključiti i samim plaćanjem premije.

2 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004 , str.567.

8


1.3. Elementi ugovora o osiguranju

Da bi ugovor o osiguranju bio punovažan neophodno je da sadrži bitne

elemente, a to su:

odredjenje stvari ili lica koje se osigurava,

odredjenje rizika,

odredjenje trajanja osiguranja i perioda pokrića,

odredjenje osiguranog slučaja,

odredjenje sume osiguranja,

odredjenje interesa iz osiguranja i

odredjenje premije osiguranja.3

a) Lica u ugovoru o osiguranju Kao ugovorne stranke u ugovoru o osiguranju redovno se javljaju – osiguranik

i osiguravač.

Osiguranik je ono lice (pravno ili fizičko) koje se osigurava od rizika nastupanja

izvjesnog štetnog dogadjaja, i ako predvidjeni dogadjaj nastupi, ima pravo da traži da

mu se naknadi šteta, odnosno isplati odgovarajuća suma.4

Osiguravač je druga ugovorna stranka, koja prima obavezu da plati sumu

osiguraniku (ili naknadi štetu) u slučaju nastupanja ugovorom predvidjenog

dogadjaja.5 Kada je ugovor o osiguranju zaključen u korist trećeg lica, to lice se

naziva korisnikom osiguranja (npr.kod osiguranja za slučaj smrti), i on se može javiti i

kod ličnog i kod imovinskog osiguranja.

Sto se tiče ličnog osiguranja, tu se može pojaviti i osigurano lice. Pod

terminom osigurano lice se podrazumjeva lice u čijem životu treba da nastupi

dogadjaj koji je ugovorom predvidjen, da bi osiguravač bio obavezan da isplati

ugovorom predvidjenu sumu novca.

3 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str 568. 4 Djordje Čobeljić, Privredno pravo Beograd 1974, str. 356. 5 Djordje Čobeljić, Privredno pravo Beograd 1963, str. 135.

9


Evo jednog primjera kada je u pitanju osigurano lice: Lice A zaključi ugovor o

osiguranju sa osiguravajućim zavodom da se u slučaju smrti njenog muža lica B

isplati izvjesna suma novca njenoj kćerci – licu C. Lice A je osiguranik, ono

osigurava, lice B, dakle svog muža, a ukoliko se njemu nešto desi, odnosno ako

nastupi smrt, lice C je – korisnik njihovog osiguranja.

b) Rizik Rizik predstavlja budući neizvjesni dogadjaj. Ne zavisi od isključive volje

zainteresovanih lica i njegovo osiguranje je dopušteno zakonom, javnim poretkom i

moralom. Moguće je odstupanje od pravila da je rizik budući dogadjaj, jer

osiguranjem se mogu pokriti i štete koje su nastale prije nego sto je ugovor o

osiguranju zaključen, ali tada se moraju ispuniti odredjeni uslovi, a to su:

da ugovorne stranke u trenutku zaključenja ugovora nisu znale ili nisu morale

znati da je osigurani slučaj već nastupio ili

ako su i znale da je osigurani slučaj nastupio, ali nisu znale za obim nastale

štete. 6

Rizici koji su pokriveni osiguranjem odredjuju se na dva načina:

tačnim nabrajanjem i

odredjenjem vrste rizika, a obično se dijele na: osnovne i dopunske.

c) Predmet osiguranja

Kao predmet ugovora o osiguranju, ukoliko se radi o imovinskom osiguranju,

mogu se pojaviti sve stvari, pokretne ili nepokretne, koje su uvijek izložene riziku,

(npr. namještaj, usjevi, stoka, zgrade, stanovi i sl). Kada je u pitanju lično osiguranje,

kao predmet ugovora se pojavljuje zdravlje ili povreda tijela do koje bi došlo usled

nekog nesrećnog slučaja, a koji je predvidjen ugovorom, ili život sopstveni ili nekog

bliskog lica (roditelja, supruge, djece).

U slučaju kada je neko lice odgovorno za postupke drugog lica (npr.djece,

maloljetnika, radnika) ili kada je odgovorno za štetu koja bi potekla od stvari

osiguranika, naročito od tzv. opasnih stvari (motornih vozila), to lice se može

osigurati od te odgovornosti. 6 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str. 568.

10


d) Osigurani slučaj Osigurani slučaj se definiše kao dogadjaj unaprijed predvidjen ugovorom čije

nastupanje znači realizaciju rizika, a samim tim i nastajanje glavne obaveze za

osiguravača, koja se ispoljava u isplati naknade iz osiguranja, odnosno osigurane

sume ili da učini nešto drugo ( npr. kod osiguranja usjeva od grada, osigurani slučaj

bio bi grad, koji je nanio štetu nad usjevima).

e) Suma osiguranja Suma osiguranja predstavlja najviši iznos koji je osiguravač dužan da plati

ukoliko nastupi osigurani slučaj, koji je predvidjen ugovorom o osiguranju ili zakonom.

U fiksnom iznosu se najčešće odredjuje suma osiguranja kod ličnog

osiguranja, a kad je u pitanju imovinsko osiguranje, suma osiguranja predstavlja bitan

element pomoću kojeg se odredjuje naknada iz osiguranja.

Ona ne treba da bude veća od vrijednosti osigurane stvari, s obzirom da u

slučaju propasti te stvari osiguravač ima obavezu da naknadi nastalu štetu, pa ta

naknada ne može biti veća od vrijednosti odnosne stvari.7

f) Premija osiguranja Premija osiguranja predstavlja sumu novca koju je osiguranik dužan da uplati

osiguravaču, odjednom ili u dijelovima, kao naknadu za preuzetu opasnost, odnosno

za preuzete rizike.8

Kada je u pitanju premija osiguranja, odnosno njena visina, ona se redovno

naznačava u ugovoru. Kod imovinskog osiguranja visina premije zavisi od:

vrijednosti predmeta osiguranja,

vremena trajanja osiguranja i

od vrste rizika protiv koga se osigurava.

I na osnovu toga se može zaključiti da premija osiguranja mora biti srazmjerna riziku

kome je izložen predmet osiguranja, tj. ukoliko je rizik veći, veća mora biti i premija

osiguranja. Premija osiguranja se redovno plaća unaprijed.

7 Djordje Čobeljić, Privredno pravo Beograd 1974, str.356. 8 Djordje Čobeljić, Privredno pravo Beograd 1974, str. 357.

11


U zavisnosti od toga na koliki period je osiguranje ugovoreno, razlikuju se tri

vrste premija i to:

štedne premije

riziko premije i

miza .

Termin „štedne premije“ se upotrebljava ako se premija plaća za svaku godinu

osiguranja ukoliko je osiguranje zaključeno na period duži od jedne godine.

Riziko premija je naziv za premiju koja se plaća za ugovoreni period vremena,

a u ovom slučaju osiguranje je ugovoreno za period koji je kraći od jedne godine.

Naziv miza upotrebljava se za premiju koja se u cjelini uplaćuje odjednom.

2. Vrste osiguranja

Osiguranje je danas veoma razvijeno , i može da se javi u različitim oblicima

zavisno od:

mjesta realizacije rizika,

predmeta osiguranja koji je izložen riziku,

načina nastanka osiguranja,

načina izravnavanja rizika,

načina organizovanja osiguranja,

broja predmeta osiguranja i

vrste rizika protiv kojih se vrši osiguranje.

Kada se polazi od mjesta realizacije rizika kao jednog od kriterijuma, tada

razlikujemo:

kopneno osiguranje,

osiguranje u vazdušnoj plovidbi i

plovidbeno osiguranje ( pomorsko i osiguranje na unutrašnjim vodama), dok u

novije vrijeme poseban značaj u svim ovim navedenim vrstama osiguranja

značajno mjesto zauzima tzv. transportno osiguranje.9

9 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str. 569.

12


Prema predmetu osiguranja, osiguranje se dijeli na:

imovinsko i

lično.

Kad je riječ o osiguranju imovine, tu razlikujemo osiguranje stvari i osiguranje

od odgovornosti, a pored ovih kao specifičan vid osiguranja pojavljuje se još i

osiguranje potraživanja (kredita).

Kod ličnog osiguranja predmet je život i zdravlje osiguranika i kod njega nije

cilj naknada štete prouzrokovane osiguranim slučajem, već isplata korisniku

osiguranja unaprijed odredjene osigurane sume.

Prema načinu nastanka osiguranje može biti:

dobrovoljno i

obavezno.

Dobrovoljno osiguranje nastaje kada osiguravajući zavod i osiguranik zaključe

ugovor, a da li će doći do zaključenja tog ugovora opet zavisi od volje stranaka.

Dobrovoljno osiguranje je pravilo, a obavezno je izuzetak.

Što se tiče osiguranja imovine i lica to se po pravilu vrši dobrovoljno, tu

osiguranik bira zavod kod koga će se osigurati, a samim tim osiguravajući zavod je

dužan da prihvati ponudu i zaključi ugovor sa osiguranikom pod uslovima pod kojima

vrši inače tu vrstu osiguranja. Izuzetno, obavezno osiguranje se propisuje zakonom

od rizika kojim su ugrožena treća lica i njihova imovina i rizika koji predstavlja opštu

opasnost, i tu ne postoji obaveza osiguranika da zaključi ugovor ( ovo osiguranje se

naziva zakonskim osiguranjem).10

U većini prava obavezna su sledeća osiguranja:

osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja,

osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim

licima,

osiguranje vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim

licima i putnicima,

10 Zakon o osiguranju imovine i lica („Službeni list RS“ ,20/2000), čl.5 st.2.

13


osiguranje vlasnika čamaca od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim

licima11 i

osiguranje depozita gradjana kod banaka i drugih finansijskih organizacija (

osiguranje vrše banke i druge finansijske organizacije).12

Pod vlasnikom se podrazumjeva korisnik ili drugo lice na koje je registrovano

prevozno sredstvo, i osiguranjem njega od odgovornosti za štetu nanesenu trećim

licima pokrivene su, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom, štete koje to

prevozno sredstvo pričini trećim licima, nezavisno od toga ko upravlja prevoznim

sredstvom.

Svi vlasnici prevoznih sredstava kojima se obavlja kako javni prevoz putnika,

tako i vlasnici drugih prevoznih sredstava dužni su da zaključe ugovor o obaveznom

osiguranju prije nego sto se isto stavi u saobraćaj.

Polazeći od načina izravnavanja rizika, tu razlikujemo:

osiguranje, gdje osiguravač sam izravnava rizik iz zaključenog ugovora o

osiguranju,

reosiguranje, tu se vrši vertikalna podjela rizika izmedju osiguravača i

reosiguravača i

saosiguranje, gdje je pravilo da je više saosiguravača udruženo u zajedničku

asocijaciju (pul osiguranja, sindikat osiguranja) i ona istupa kao punomoćnik ili

komisionar udruženih osiguravača i na taj način zaključuje ugovore o

osiguranju ili se čak neki od saugovarača pojavljuje kao „vodeći“ i kao

punomoćnik ili komisionar zaključuje ugovore u ime svojih saugovarača.13

Prema načinu na koji se osiguranje organizuje, osiguranje se dijeli na:

premijsko osiguranje i

uzajamno osiguranje.

Kod premijskog osiguranja osiguranici na osnovu zaključenog ugovora sa

osiguravačem njemu plaćaju premije osiguranja iz kojih osiguravač kao profesionalac

pokriva realizovane osigurane slučajeve.

11 Član 2 st.1 Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju. 12 Miroslav Milosavljavić, Privredno ugovorno pravo Novi Sad 2009, str. 96. 13 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str. 570.

14


Kod uzajamnog osiguranja, osiguranje se sprovodi bez osiguravača kao

posrednika, i tu članovi odredjene rizične zajednice putem odredjenih uloga obrazuju

odredjeni fond iz koga se isplaćuje ukoliko se ostvare osigurani slučajevi.

I poslednja podjela osiguranja jeste na:

individualna (pojedinačna) i

kolektivna osiguranja.

Što se tiče kolektivnog osiguranja sama riječ ukazuje da se radi o kolektivu,

odnosno grupi, i tu se jednim ugovorom o osiguranju osigurava više lica ili više stvari

koje pripadaju većem broju lica (kolektivna osiguranja života pripadnika odredjenih

asocijacija, kolektivna osiguranja poljoprivrednih usjeva i sl.).

3. Obaveze ugovornih strana

3.1. Obaveza ugovarača osiguranja i osiguranika

a) Obaveza prijave okolnosti značajnih za ocjenu rizika Prilikom zaključivanja ugovora ugovarač osiguranja je dužan da prijavi

osiguravaču sve okolnosti koje su bitne da bi se ocjenio rizik, a koje su mu poznate

ili nisu mogle ostati nepoznate. Okolnosti koje je ugovarač osiguranja dužan da prijavi osiguravaču zavise od

predmeta osiguranja i vrste rizika od kojeg se osigurava, a radi lakšeg i bržeg

izvršenja obaveza u tome mu pomaže i sam osiguravač tako što mu predaje

privremeni upitnik kojeg ugovarač osiguranja popunjava. Ako prilikom prijavljivanja

netačno prijavi ili prećuti okolnosti koje je dužan da prijavi, nastaju odredjene

posledice koje se razlikuju od toga da li je namjerno netačno prijavio, odnosno

prećutao okolnosti ili nenamjerno.

Okolnosti koje su namjerno učinjene netačnim ili prećutane ako su po prirodi

takve da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, on može

tražiti poništenje ugovora.

15


U slučaju poništenja ugovora, osiguravač zadržava naplaćene premije i ima

pravo zahtjevati premije za razdoblje osiguranja u kojem je zatražio poništenje

ugovora, ali on to mora uraditi, odnosno mora izjaviti osiguraniku da namjerava

koristiti to pravo u roku od tri dana od saznanja za netačnost prijave ili za

prećutkivanja, u suprotnom njegovo pravo da zahtjeva poništenje ugovora prestaje.14

Ako je ugovarač osiguranja učinio netačnu prijavu ili je propustio dati dužno

obavještenje, a to nije učinio namjerno, osiguravač može po svom izboru u roku od

mjesec dana od saznanja za netačnost ili nepotpunost prijave izjaviti da raskida

ugovor ili predložiti povećanje premije srazmjerno većem riziku. U ovom slučaju

ukoliko dodje do raskida ugovora, osiguravač je dužan vratiti samo dio premije koji

otpada na vrijeme do kraja perioda osiguranja.

b) Plaćanje premije osiguranja Kod ugovora o osiguranju osnovna obaveza ugovarača osiguranja jeste

plaćanje premije osiguranja. Premija se plaća u ugovorenim rokovima i može biti

jednokratna i u rokovima (periodično). U slučaju neurednog plaćanja premije mogu

da se jave različite posledice koje zavise od utvrdjenja dospjelosti premije, kao i od

toga o kojoj vrsti osiguranja se radi. Ukoliko je ugovoreno da se premija plaća kada

se ugovor zaključuje, obaveza osiguravača da isplati naknadu ili svotu odredjenu

ugovorom počinje idućeg dana od dana uplate premije, a ako je dogovoreno da se

premija plaća nakon što se ugovor zaključi, obaveza osiguravača da isplati naknadu

ili svotu odredjenu ugovorom počinje od dana odredjenog u ugovoru kao dana

početka osiguranja. Osiguravač ima pravo da raskine ugovor kada ugovarač osiguranja ne plati

premiju u ugovoreno vrijeme, ali tek ako premija ne bi bila plaćena ni u naknadnom

roku od 30 dana.

14 ZOO („Službeni list SFRJ“,29/78), čl.908 st.3.

16


c) Obaveza obavještavanja osiguravača o promjenama rizika Ugovarač osiguranja je dužan da obavijesti osiguravača ukoliko dodje do

promjene okolnosti, a ta okolnost može biti značajna za ocjenu rizika. A što se tiče

promjene okolnosti kod osiguranja lica, ona može biti od značaja samo ako je

osigurano lice promjenilo zanimanje.

Da li će doći do raskida ugovora ili će ugovor i dalje ostati na snazi zavisi od

povećanja rizika, koji može ići do te mjere da osiguravač ne bi ni zaključio ugovor da

je takvo stanje postojalo u času njegovog zaključenja, i tada osiguravač ima pravo na

raskid ugovora.

Postoji i druga mogućnost, osiguravač bi zaključio ugovor i pored toga što je došlo do

tolikog povećanja rizika, ali samo uz veću premiju, to je situacija kad on može

ugovaraču osiguranja predložiti novu stopu premije, od čijeg prihvatanja ili ne

prihvatanja ponude zavisi sudbina ugovora. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati

ponudu na novu stopu premije u roku od 14 dana, ugovor prestaje po sili zakona.15

Pored povećanja rizika poslije zaključenja ugovora, može doći i do njegovog

smanjenja, i u tom slučaju ugovarač osiguranja ima pravo da zahtjeva odgovarajuće

smanjenje premije. Ugovarač osiguranja može tražiti da mu se smanji premija, ali od

dana kada je o smanjenju rizika obavijestio osiguravača i ukoliko osiguravač na to ne

pristane, on može raskinuti ugovor.

d) Obaveza obavještavanja osiguravača o otudjenju osigurane stvari Ako se osigurana stvar otudji ili ako se prenese svojina na drugo lice, na

osiguranim stvarima mijenja se i nosilac interesa osiguranja. Kako prelazi interes iz

osiguranja na novog vlasnika, tako prelazi i pravo na naknadu štete iz ugovora o

osiguranju i zato je ugovarač osiguranja dužan da obavijesti osiguravača o otudjenju

osigurane stvari.

Ako se ne izvrši ova obaveza, dolazi do posledice koja se ogleda u dužnosti

ugovarača da isplati obroke koji dospjevaju i poslije dana otudjenja stvari. Za

osiguravača je jedino važno da bude obavješten o promjeni vlasnika stvari, jer od tog

može da zavisi rizik osiguranja.

15 Rajko Kasagić, Osnovi prava i poslovno pravo Banja Luka 2009, str. 499.

17


e) Obaveza spašavanja osigurane stvari Da na osiguranim stvarima ne bi došlo do nastupanja osiguranog slučaja

osiguranik mora da vodi računa, ali ukoliko i dodje do njegovog nastupanja,

obavezan je da učini sve da smanji njegovo štetno dejstvo. On takodje treba da

preduzima sve radnje koje su u njegovoj moći da bi izvršio svoju obavezu koja se

ogleda u spašavanju stvari od oštećenja ili propasti usled nastupanja osiguranog

slučaja, i u takvim okolnostima njemu pripada pravo na naknadu štete od

osiguravača.

A ako je osiguranik propustio da izvrši ovu svoju obavezu, u tom slučaju dolazi

do smanjenja naknade iz osiguranja za onoliko koliko je nastala veća šteta zbog tog

propusta.

3.2 Obaveze osiguravača Prilikom zaključenja ugovora o osiguranju i za osiguravača nastupaju

odredjene obaveze.

a) Obaveza prihvata ponude kod obaveznih osiguranja Osiguravač je obavezan da prihvati ponudu osiguranja i zaključi ugovor o

osiguranju kada je zakonom naloženo osiguraniku da zaključi takav ugovor,ali samo

ako se osiguravač bavi takvom vrstom osiguranja.

b) Obaveza izdavanja polise osiguranja Pošto ugovor o osiguranju spada u formalne ugovore, osiguravač je obavezan

da izda polisu osiguranja ili listu pokrića rizika, koja predstavlja bitnu formu ovog

ugovora. Ali kada i pri zaključenju ovog ugovora nedostaje forma, osiguravač je

dužan da izda polisu osiguranja na zahtjev ugovarača osiguranja ili osiguranika.

c) Obaveza predaje opštih i posebnih uslova osiguranja Prilikom zaključenja osiguranja osiguravač ima obavezu da preda opšte i

posebne uslove osiguranja ugovaraču osiguranja, ako oni nisu sadržani u polisi

osiguranja, kao i obavezu da upozori ugovarača osiguranja da su ovi uslovi sastavni

dio ugovora o osiguranju.

18


d) Obaveza isplate naknade iz osiguranja ili osigurane sume Osiguravač je dužan da isplati naknadu ili svotu odredjenu ugovorom u

ugovorenom roku, kad se dogodi osigurani slučaj.

Taj rok ne može biti duži od 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se

osigurani slučaj dogodio, ali ipak može doći i do produženja ovog roka u slučaju da

je za utvrdjivanje postojanja osiguravačeve obaveze ili njenog iznosa potrebno

izvjesno vrijeme , i tada rok počinje teći od dana kada je utvrdjeno postojanje njegove

obaveze i njen iznos.16

Ako je došlo do utvrdjivanja obaveze osiguravača, ali je sporan samo njen iznos,

osiguravač je obavezan da na zahtjev ovlašćenog lica isplati iznos neospornog dijela

svoje obaveze na ime predujma.

Ugovarač osiguranja, osiguranik ili korisnik mogu namjerno ili prevarom da

izazovu osigurani slučaj, u tom slučaju osiguravač nije obavezan ni na bilo kakva

davanja, a suprotno ugovorna odredba nema pravnog dejstva.

4.Osiguranje imovine

4.1.Opšta pravila Kod osiguranja umovine postoji više vrsta pravnih načela, i ona odlikuju ovu

vrstu osiguranja, a to su:

načelo obeštećenja,

postojanje interesa osiguranja,

zabrana kumuliranja naknade iz osiguranja i naknade štete od odgovornog

lica,

zakonska subrogacija osiguravača i prava osiguranika prema odgovornom

licu,

nedozvoljenost nadosiguranja i dvostrukog osiguranja i dozvoljenost

podosiguranja i

višestruko osiguranje.17

16 Dragutin Mirović, Poslovno pravo Bijeljina – Brčko 2009, str.377. 17 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str, 573.

19


Obezbedjenje naknade za štetu koja bi se desila u imovini osiguranika ukoliko

nastupi osigurani slučaj vrši se osiguranjem imovine, koja ne može biti veća od štete

koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. Na osnovu toga možemo

i zaključiti da je svrha osiguranja imovine naknada štete.

Za osiguranje stvari, za transportno osiguranje, kao i za osiguranje

potraživanja (kredita) takodje važi načelo obeštećenja.

Kao i većina načela i ovo sadrži bitna pravila, a to su:

Nadosiguranje nije dozvoljeno, jer naknada iz osiguranja ne može biti veća

od pretrpljene štete ( i to stvarne štete, a izmakle dobiti samo ako je to

ugovoreno). Ali i ako je ugovorena veća svota osiguranja od vrijednosti

osigurane stvari, iznos štete je granica obaveze osiguravača, a ne iznos svote

osiguranja. Drugo pravilo jeste, da od istih rizika ne smije biti osigurana ista stvar za isto

vrijeme kod dva ili više osiguravača, jer bi na taj način zbir svota osiguranja

prelazio vrijednost te stvari (tj. nije dozvoljeno tzv.višestruko osiguranje), i u

ovom slučaju načelo obeštećenja ne može biti povrijedjeno, i svaki osiguravač

odgovara za izvršenje svojih obaveza koje proističu iz ugovora koji je on

zaključio. Dozvoljeno je da osiguranik osigura stvar samo za dio njene vrijednosti (tzv.

podosiguranje). Kada osiguranik osigura stvar samo za dio njene vrijednosti,

iznos naknade koju duguje osiguravač srazmjerno će se smanjiti, jer je

osiguravač prema toj srazmjeri primio premiju osiguranja. O srazmjernom

smanjenju iznosa naknade iz osiguranja postoji zakonska norma koja je

dispozitivna, tako da je moguće ugovoriti i da se ne vrši ovo smanjenje

(tzv.osiguranje na prvi rizik). Ako dodje do situacije da se u toku istog perioda osiguranja dogodi više

osiguranih slučajeva, ali jedan za drugim, za svaki od njih naknada iz

osiguranja se odredjuje ili isplaćuje u potpunosti s obzirom na cijelu svotu

osiguranja, bez obzira ako je bilo u tom periodu i ranije isplaćenih naknada

(tzv. uzastopne štete).

20


Kada se ugovorom o osiguranju, vrijednost stvari sporazumno utvrdjuje,

naknada se utvrdjuje prema toj vrijednosti, osim ako osiguravač dokaže da je

ugovorna vrijednost znatno veća od stvarne vrijednosti, a za tu razliku ne

postoji opravdan razlog.18

a) Interes osiguranja Lice kome je u interesu da se ne dogodi osigurani slučaj, jer bi u tom slučaju

pretrilo neki materijalni gubitak može zaključiti osiguranje imovine.

Samo lica koja su u trenutku nastanka štete imala materijalni interes da se osigurani

slučaj ne dogodi mogu imati pravo iz osiguranja.19

Postoje kriterijumi koje mora zadovoljiti interes osiguranja, a to su :

materijalni interes,

interes mora biti moguć i pravno dozvoljen i

interes mora postojati u času naknade štete.

Materijalni interes, koji je pravno dozvoljen (npr.ne mogu se osigurati potraživanja iz

lažnih ugovora), može se odnositi na različite predmete:

stvari (pojedinačno odredjene),

imovinu kao cjelinu,

postojeće i buduće stvari,

osiguranje stvarne štete.

Kao nosioci interesa mogu da se pojave razna lica:

sopstvenik stvari,

plodouživalac,

zakupac, povjerilac koji osigurava potraživanje,

izvodjač radova,

prevozilac i

špediter.20

18 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str 574. 19 ZOO („Službeni list SFRJ“, 29/78), čl.924 st. 2. 20 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str 575.

21


S obzirom da je interes tijesno vezan za načelo obeštećenja, on je samim tim i

karakterističan samo za imovinsko osiguranje ( osiguranje stvari, osiguranje od

odgovornosti, transportna osiguranja, osiguranja potraživanja), ali ne i za osiguranja

lica, jer kod tog osiguranja ne vlada načelo obeštećenja.

Vrijednost materijalnog interesa ne smije biti prekoračena, jer zahtjev za

postojanje interesa u osiguranju imovine onemogućava dvostruko osiguranje.

Za nastanak ugovora o osiguranju nije nužan interes osiguranja, ali je nužan

za njegovo dejstvo, pa se na osnovu toga može i zaključiti da interes mora da postoji

u času nastanka štete i to samo kod lica za čiji račun osiguranik zaključuje ugovor.

b) Zabrana kumuliranja naknade iz osiguranja i naknade štete od odgovornog lica Ako je zbog krivice odgovornog lica osigurana stvar oštećena ili uništena,

postoje dva pravna osnova po kojima se šteta može nadoknaditi, a to su:

ugovor o osiguranju i

odgovornost za štetu.

U ovom slučaju ugovarač osiguranja može da bira, od kog će lica, odnosno od kog

osiguravača po osnovu ugovora o osiguranju ili trećeg odgovornog lica po osnovu

naknade štete i po kom osnovu nadoknaditi štetu. Osiguranik ima mogućnost da

kumulira osnove, ali nema mogućnost da kumulira štetu, i tako se obešteti od oba

lica ili podjednako prema načelu obeštećenja.

Iako osiguravač isplati osiguranika on ne može štetnika osloboditi od

odgovornosti, osiguravač po samom zakonu (personalna subrogacija) stiče sva prava

osiguranika prema štetniku do visine naknade koja je isplaćena iz osiguranja.

Postoji mogućnost da osiguranik onemogući prelaz prava na osiguravača, tj,

ukoliko je to onemogućeno njegovom krivicom ( ukoliko se odrekne prava na

naknadu, ukoliko dodje do proteka roka zastarjelosti), tada se osiguravač oslobadja

svoje obaveze koju ima prema njemu i to u toj mjeri u kojoj je onemogućen prelaz

prava na njega, i prema tome sam osiguranik snosi posledice, tzv.ometanje prava subrogacije.

22


Subrogacija po pravilu ne može da ide na štetu osiguranika, ali se ne vrši ako

su štetu pričinila odredjena lica, a ona se nalaze u bliskim srodničkim ili ekonomskim

odnosima sa osiguranikom, zatim ako je šteta pričinjena iz ništavih pravnih poslova ili

je osiguranik štetu pričinio namjerno.21

c) Abandon i franšiza

Abandon (prepustiti, napustiti, odustati) je u plovidbenom osiguranju pravilo, i

njime se nakon što nastupi osigurani slučaj može prepustiti osiguravaču oštećena

stvar i od njega zahtjevati, pod odredjenim uslovima, isplatu pune svote osiguranja.22

Dok kod drugih ugovora to nije pravilo, kod nijh važi pravilo da je to dopušteno samo

ako je izričito ugovoreno.

Franšizom se naziva dio štete, koju će platiti osiguranik ako dodje do

nastupanja osiguranog slučaja, ukoliko je to odredjeno ugovorima o osiguranju

stvari.23

Franšize se mogu podijeliti na:

integralne i

odbitne.

Podjela franšiza na integralne i odbitne može se okarakterisati na sledeći

način, kod integralne franšize štete do odredjenog iznosa se ne nadoknadjuju , a ako

prelaze iznos franšize štete se nadoknadjuju u potpunosti, kao da nije franšiza ni bila

ugovorena.

Sam cilj franšize je da olakša obaveze osiguravača da nadoknadjuje tzv. male iznose

štete kod kojih su često troškovi likvidacije odštetenog zahtjeva nesrazmjerno visoki

u odnosu na visinu štete.

21 Rajko Kasagić, Osnovi prava i poslovno pravo Banja Luka 2009, str.497. 22 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str. 576. 23 Rajko Kasagić, Osnovi prava i poslovno pravo Banja Luka 2009, str.498.

23


Za razliku od navedene franšize, kod odbitne franšize se iznos franšize uvijek

odbija od utvrdjene štete, ali i tu postoje dvije situacije i to, ako se dogodi da je šteta

manja od utvrdjene franšize, ona se neće nadoknadjivati, a ako je veća, osiguraniku

će se isplatiti samo razlika izmedju iznosa franšize i iznosa štete.

I ova franšiza kao i integralna ima svoj cilj koji se ogleda u obavezi

osiguranika da pojača pažnju prema čuvanju osigurane stvari.

d) Vrste osiguranja imovine Osiguranje imovine se dijeli na:

osiguranje od odgovornosti,

osiguranje kredita,

transportno osiguranje i

osiguranje stvari.24

4.2. Osiguranje od odgovornosti Osiguranje od odgovornosti osigurava od opšte odgovornosti, za štete iz

upotrebe motornih vozila, osiguranje prevozioca od odgovornosti – prema trećim

licima i prema korisniku prevoza.

Ovim ugovorom zasnivaju se pravni odnosi izmedju osiguravača i ugovarača

osiguranja, a kada dodje do situacije da nastupi osigurani slučaj , u taj pravni odnos

stupaju i oštećena lica. Kada dodje do situacije da nastupi dogadjaj za koji je

odgovoran osiguranik, lice koje je ostećeno u tom slučaju ima pravo direktne tužbe

za naknadu štete od osiguravača ,ali najviše do iznosa njegove obaveze.

Ovo osiguranje pruža dvostruku zaštitu:

zaštitu prema osiguraniku i

zaštitu prema oštećenom licu.

Kod osiguranja od odgovornosti takodje je specifično to što se u većini

slučajeva vrijednost osiguranog predmeta ne može utvrditi, pa samim tim se ne mogu

primjeniti ni pravila za nadosiguranje, podosiguranje i dvostruko osiguranje.

24 Dragutin Mirović, Poslovno pravo Bijeljina –Brčko 2009, str.382.

24


4.3. Osiguranje potraživanja (kredita) Osiguranje kredita je osiguranje kojim se obezbedjuje potraživanje povjerioca

prema njegovom dužniku.25 Ovi ugovori mogu biti:

pojedinačni, kod kojih se osiguravaju pojedinačni krediti, dati odredjenim

osobama i

opšti, kojih takodje ima dvije vrste, i to:

-osiguranje kredita datih odredjenim osobama, kod ovog ugovora se opštim

ugovorom odredjuju osobe kojima se može dati kredit, kao i limit kredita za svaku

osobu,

-osiguranje svih kredita, ovo osiguranje predstavlja takvu vrstu opšteg ugovora

gdje postoji samo ugovor po kome je davalac kredita dužan da sve kredite koje želi

dati ponudi osiguravaču u osiguranju.26

Po pravilu, na osnovu ponude osiguranika koju prihvata osiguravač zaključuje

se ugovor o osiguranju kredita.

Kod osiguranja kredita pod osiguranim predmetom se podrazumjeva: kreditno

potraživanje i osoba dužnika kao elemenat kreditnog potraživanja. Kada je u pitanju

kreditno potraživanje pod njim se podrazumjeva osiguranje svih iznosa koje

osiguranik potražuje za isporučenu robu ili usluge.

Bez saglasnosti osiguravača nije moguće da se izvrši promjena osobe dužnika, a

ako do tog i dodje osiguranje prestaje.

Rizici u kreditnom osiguranju se dijele na:

komercijalne i

nekomercijalne.

Pod komercijalnim rizicima podrazumjevaju se ekonomski štetni dogadjaji ,

koji ako nastupe mogu izazvati nemogućnost naplate potraživanja od strane dužnika.

25 Dragutin Mirović, Poslovno pravo Bijeljina – Brčko 2009, str.382. 26 Dragutin Mirović, Poslovno pravo Bijeljina – Brčko 2009, str.382.

25


Najtipičniji rizici ove vrste su: neplaćanje duga u roku, neplaćanje duga u

produženom roku, prestanak platežne sposobnosti dužnika , odnosno stvarna

insolventnost.27

Pod nekomercijalnim rizicima podrazumjevaju se rizici koji mogu da nastanu bez

obzira na sposobnost trgovinskog poslovanja dužnika. U nekomercijalne rizike mogu

se svrstati:

ratni rizici, koji nastaju ako je neplaćanje prouzrokovano ratnim dogadjajima,

te je imovina dužnika uništena ili je plaćanje onemogućeno,

politički rizici, pod ovim rizicima se podrazumjeva nastupanje mjera državnih

vlasti jedne zemlje, koje utiču na plaćanje i

katastrofalni rizici, pod kojima se u kreditnom osiguranju podrazumjevaju

dogadjaji velikih pustošenja i razaranja usljed iznenednih djelovanja

elementarnih nepogoda (poplava, zemljotresa, vulkana i sl.).28

Prilikom zaključenja ugovora odredjuje se kad osiguranje počinje, a u većini

slučajeva kada se i završava.

4.4. Transportno osiguranje Kada se istorijski posmatra transportno osiguranje predstavlja jedno od

najstarijih osiguranja na svijetu. Ono ima poseban značaj u prometu robe, jer štete

koje se mogu desiti prilikom transporta robe mogu biti ogromne, i u tom slučaju

pojedini privredni subjekti bi bili potpuno uništeni ako bi sami snosili nastale štete. Ali

ne samo to, ova situacija odrazila bi se i na aktivnost drugih privrednih subjekata koji

su medjusobno održavali trgovinske odnose.

Pa na osnovu toga ugovori o osiguranju robe u prevozu mogu biti:

pojedinačni (to su ugovori kojima se osiguravaju konkretne pošiljke) i

opšti (oni obuhvataju sve pošiljke jednog osiguranika na jednoj relaciji u toku

jedne godine).

27 Dragutin Mirović, Poslovno pravo Bijeljina - Brčko 2009, str. 383. 28 Dragutin Mirović, Poslovno pravo Bijeljina - Brčko 2009, str. 383.

26


Opšti ugovori još mogu biti ili u formi tzv. flotantnih osiguranja, što znači da se

kod ovih osiguranja unaprijed utvrdjuje iznos vrijednosti ili količina svih pošiljaka koje

se žele osigurati ili formi osiguranja sa otvorenim pokrićem, a to znači da sve pošiljke

koje u toku odredjenog perioda vremena kreću na put pokrivene su osiguranjem,

bez obzira na njihovu vrijednost.29

Zakonodavstvo koje reguliše transportno osiguranje pokušava da se rizik

prilikom transporta prebaci ili raspodijeli na više subjekata i to preko zajednice

osiguranja. Stoga se rizici dijele na:

osnovne ( saobraćajne nezgode, elementarne nepogode, požar, eksplozija ili

razbojništvo), i ovi rizici su redovno osigurani, čak ako to i nije izričito

navedeno,

dopunske ( kradja i neisporuka, manipulativni rizici utovara, istovara ili

pretovara), za razliku od prethodnih oni se osiguravaju samo na izričit zahtjev

ugovarača osiguranja,

rizik prirodnih mana i svojstava robe (transportni kalo, sasušivanje, rdjanje) i

ratne i političke rizike, ovi rizici kao i rizici prirodnih mana i svojstava robe se

samo izuzetno osiguravaju i to po pravilu uz vrlo visoke premijske stope.30

Pored svega navedenog, još je bitno napomenuti i štete koje postoje u

transportnom osiguranju, a to su:

stvarni potpuni gubitak (utvrdjeni ili pretpostavljeni),

izvedeni potpuni gubitak (to je slučaj kada osigurani predmet i dalje

materijalno postoji, ali za osiguranika ne predstavlja materijalnu vrijednost

npr.kada stvar usled oštećenja izgubi veći dio svoje vrijednosti, i ne može se

popravkom dovesti u stanje u kom je ranije bila),

zajednička i posebna havarija,

nagrada za spašavanje,

zasebni troškovi i

troškovi konstatacije i likvidacije štete.

29 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2004, str.579. 30 Miroslav Milosavljević, Poslovno pravo za menadžere Beograd 2012, str. 145.

27


I na kraju je još ostalo da se napomene, da prilikom osiguranja robe u

transportu posebno je značajno odredjenje osiguranog putovanja, odredjenje trajanja

osiguranja, odredjenje prevoznog sredstva, odredjenje osiguranog iznosa, kao i

odredjenje premije osiguranja.

5. Osiguranje lica

Kada je u pitanju osiguranje lica, tu se može izvršiti sledeća podjela

osiguranja, i to:

osiguranje života i

osiguranje od posledica nesrećnog slučaja.

a) Osiguranje života Osiguranje života predstavlja osiguranje za slučaj smrti. Kada se zaključi ovaj

ugovor prava koja proizlaze iz osiguranja pripadaju onom licu u čiju korist je sam

ugovor i zaključen, a to su po pravilu treća lica. Ona mogu biti odredjena u samoj

polisi direktno, ili polisa može sadržati nužne podatke za njegovo odredjivanje.

Ugovor o osiguranju života je pravni posao koji se zaključuje sa višegodišnjim rokom

trajanja, pa u slučaju smrti osiguranika u vremenu u kojem još važi ugovor, korisniku

osiguranja pripadaju prava iz ugovora.31

U slučaju kad je odredjeno više korisnika, ugovarač osiguranja ima mogućnost

da odredi njihov redosled u raspodjeli svote osiguranja, a ako izostane ovo

odredjivanje važe dva pravila.

Prvo pravilo jeste, ako su korisnici osiguranja naslednici osiguranika, svota

osiguranja se dijeli izmedju njih srazmjerno naslednim dijelovima.

Drugo pravilo je, u ostalim slučajevima svota osiguranja se dijeli izmedju više

korisnika na jednake dijelove.

31 Rajko Kasagić, Osnovi prava i poslovno pravo Banja Luka 2009, str.498.

28


U zaostavštinu osiguranika ne ulazi svota osiguranja, ni kada su za korisnike

odredjeni njegovi naslednici, tako da povjerioci osiguranika ne mogu sprovoditi

izvršenje na svoti osiguranja ugovorenoj za korisnike. Ali za razliku od ove situacije

postoji situacija kada svota osiguranja ulazi u imovinu osiguranika i sa ostalim

pravima prelazi na naslednike, a to je, ako ugovarač osiguranja nije odredio

korisnika, ili ako je odredio, ali ta odredba o odredjivanju je ostala bez dejstva.

U slučaju kada ugovarač osiguranja odredjuje korisnika osiguranja, to

odredjivanje je opozivo sve do momenta dok korisnik ne izjavi na bilo koji način da

prihvata korist iz osiguranja, i nakon toga klauzula o odredjivanju postaje neopoziva.

Ali kako od svakog pravila postoji izuzetak, tako i od ovog pa ugovarač osiguranja

može opozvati klauzulu o korisniku, ako je korisnik zloupotrijebio njegovo povjerenje,

odnosno ako je pokušao njegovo ubistvo ili ako je pokazao veliku neblagodarnost

prema njemu ili prema nekom bliskom licu.

b) Osiguranje od posljedica nesrećnog slučaja Osiguranje od posledica nesrećnog slučaja je osiguranje lica od posledica

odredjenih dogadjaja u različitim situacijama. Ono se dijeli na:

osiguranje na poslu i u privatnom životu,

osiguranje putnika i radnika na motornim vozilima za vrijeme vožnje,

osiguranje sportista, lovaca,

osiguranje gostiju hotela, posjetilaca, sportskih i drugih priredbi i dr.. 32

Budući da je osiguranje lica osiguranje od posledica rizika na čovjeku, čija

vrijednost se ne može izraziti materijalno, to znači da ovo osiguranje nema za cilj

naknadu nastale štete usljed realizacije nastalog rizika, nego je njegov cilj da isplati

unaprijed osiguranu sumu.

32 Rajko Kasagić, Osnovi prava i poslovno pravo Banja Luka 2009, str. 498.

29

Diplomski rad ______________________________Trgovinsko pravo

c) Osigurana suma Jedan od bitnih elemenata ugovora o osiguranju jeste suma osiguranja, koja

predstavlja još i granicu obaveze osiguravača. Osigurana suma koja je ugovorena ne

isplaćuje se u svim slučajevima osiguranja lica, i to:

u oblasti osiguranja života, osiguravač je obavezan da korisniku osiguranja

isplati 50% od osigurane sume ako osigurano lice umre u toku prvih 6 mjeseci

trajanja osiguranja,

u oblasti osiguranja od posledica nesrećnog slučaja, kod djelimičnog

invaliditeta osiguranog lica, osiguranik može naplatiti onaj procenat svote

osiguranja koji odgovara procentu invaliditeta odredjenom u uslovima

osiguranja.

d) Isključeni rizici Iz pokrica su isključeni rizici:

samoubistva osiguranika, ako je se samoubistvo desilo u prvoj godini

osiguranja, a do samoubistva je došlo u roku od tri godine od dana zaključenja

ugovora, osiguravač nije dužan da isplati korisniku osiguranu svotu , već samo

matematičku rezervu ugovora,

namjernog ubistva osiguranika, kod namjernog ubistva osiguranika osiguravač

se oslobadja obaveze da korisniku isplati osiguranu svotu ako je ovaj

namjerno izazvao smrt osiguranika, ali je dužan, ako su dotle bile uplaćene

bar tri godišnje premije isplatiti matematičku rezervu ugovora ugovaraču

osiguranja, a ako je on osiguranik, njegovim naslednicima,

namjernog prouzrokovanja nesrećnog slučaja, kod ovog rizika osiguravač se

oslobadja obaveze iz ugovora o osiguranju ako je osiguranik namjerno

prouzrokovao nesrećni slučaj,

rizici ratnih operacija, ako je smrt osiguranika prouzrokovana ratnim

operacijama, osiguravač ako što drugo nije ugovoreno nije dužan isplatiti

korisniku osiguranu svotu, ali je dužan isplatiti mu matematičku rezervu iz

ugovora.33

33 ZOO („Službeni list SFRJ“, 29/78), čl.949- 952.

30


Osim navedenih, ugovorom o osiguranju za slučaj smrti ili od posledica nesrećnog

slučaja mogu biti isključeni i drugi rizici ( rizik zemljotresa, isključenje iz osiguranja

lica koja su teže bolesna i sl.).34

6. Reosiguranje

a) Pojam reosiguranja Reosiguranje predstavlja poseban oblik osiguranja. U slučaju da je osiguravač

preuzeo putem osiguranja veliki rizik, ili ako se radi o velikim sumama osiguranja, on

nastoji da taj rizik podijeli sa nekim drugim osiguravačem i u tom cilju zaključuje sa

njim ugovor o reosiguranju. Na osnovu tog ugovora reosiguravač preuzima dio rizika

ili cijeli rizik koji je osiguravač primio na sebe ugovorom o osiguranju. Kao naknadu

za preuzimanje rizika reosiguravač dobija od svog saugovarača odredjen procenat

premije koji je srazmjeran tom dijelu rizika koji je preuzeo na sebe.

Iz navedenog se može zaključiti da reosiguranje nije ništa drugo već ponovno

osiguranje, odnosno osiguranje osiguranja, jer reosiguravač je u suštini osiguravač

osiguravača.

U ovom slučaju reosiguravač ima značaj ne samo za osiguravača nego i za

osiguranika, jer će osiguranik lakše naplatiti nastalu štetu i pored toga što je prema

njemu u obavezi samo neposredni osiguravač.

Osiguranik se može obratiti reosiguravaču samo isključivo u situaciji kada

svoja prava ne može ostvariti od osiguravača.35

34 Mirko Vasiljević, Poslovno pravo Beograd 2009, str. 582. 35 Brana Komljenović – Ana Komljenović, Poslovno i finansijsko pravo Banja Luka 2010, str.186.

31


b) Vrste reosiguranja Postoje sledeće vrste ugovora o reosiguranju koje poznaju pravna teorija i

poslovna praksa, a to su:

potpuno reosiguranje,

reosiguranje srazmjernog dijela rizika ( kod svakog ugovora o osiguranju),

reosiguranje viška rizika (kod ugovora o osiguranju čiji rizici prelaze odredjenu

granicu samopridrzaja osiguravača),

reosiguranje viška štete i

reosiguranje viška gubitka.36

c) Osobine reosiguranja Kod ugovora o reosiguranju koji se definiše kao poseban oblik osiguranja

može se izdvojiti nekoliko bitnih osobina, i to:

kada se zaključi ugovor izmedju dva osiguravača, odnosno ugovor o

reosiguranju, reosiguranje predstavlja postojanje punovažnog ugovora o

direktnom osiguranju izmedju osiguravača i osiguranika,

dejstvo odnosa reosiguranja ograničeno je na odnose izmedju osiguravača i

reosiguravača, a osiguranik iz ugovora o direktnom osiguranju je za ovaj

odnos treće lice,

načelo dobre vjere karakteriše kako ugovor o osiguranju, tako i ugovor o

reosiguranju,

pored načela dobre vjere, ugovor o reosiguranju karakteriše i načelo

obeštećenja, jer osiguravač može tražiti naknadu iz reosiguranja samo u onoj

mjeri u kojoj je pretrpio štetu po nekom riziku koji je osiguran,

reosiguravača karakteriše načelo istovjetne sudbine sa osiguravačem, te svi

postupci osiguravača proizvode iste posledice i za reosiguravača, i poslednja

osobina je,

36 Rajko Kasagić, Osnovi prava i poslovno pravo 2009, str.501.

32


prilikom isplate naknade iz reosiguranja, osiguravaču reosiguravač ne stupa u

prava osiguravača prema trećem odgovornom licu ( isključenje subrogacije) za

nastupanje osiguranog slučaja, već to pravo pripada samo osiguravaču, i to za

cijeli iznos isplaćen osiguraniku, pa i za onaj dio koji predstavlja naknadu iz

reosiguranja.

7. Trajanje osiguranja

a) Početak dejstva ugovora o osiguranju Ako drugačije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje dejstvo

počev od dvadeset četvrtog časa dana koji je u polisi označen kao dan početku

trajanja osiguranja, pa sve do svršetka poslednjeg dana roka za koji je osiguranje

ugovoreno.37

Moguće je da se ugovori i drugi momenat početka dejstva osiguravajućeg

pokrića, s obzirom na dispozitivnost ove norme. Taj momenat je redovno zavistan od

načina plaćanja premije, ali će se on po pravilu vezivati za momenat zaključenja

ugovora. Zakonska pretpostavka koja postoji, a koja govori o nepočetku dejstva

ugovora o osiguranju od momenta zaključenja ugovora ustanovljena je u cilju da se

spreče eventualne zloupotrebe sa realizacijom rizika na sam dan zaključenja ugovora

o osiguranju (ova pretpostavka je oboriva).

37 ZOO („Službeni list SFRJ“, 29/78) čl.922 st.1.

33


b) Prestanak dejstva ugovora o osiguranju

Kada će doći do prestanka dejstva ugovora o osiguranju zavisi od ugovaranja

roka trajanja osiguranja, pa s tim u vezi možemo navesti nekoliko slučajeva. Prvo,

ako je ugovorom o osiguranju odredjeno vrijeme trajanja osiguranja, odnos

osiguranja prestaje istekom poslednjeg dana roka za koji je osiguranje zaključeno.

Drugo, postoji mogućnost da rok trajanja osiguranja i ne bude odredjen ugovorom, i

tada svaka strana može raskinuti ugovor sa danom dospjelosti premije, ali u tom

slučaju strana koja raskida ugovor je u obavezi da pismenim putem o tome obavijesti

drugu stranu i to najkasnije 3 mjeseca prije dospjelosti premije.

Izuzetno, postoji situacija i kada je osiguranje zaključeno na rok duži od 5 godina, po

isteku ovog roka svaka strana može da uz otkazni rok koji iznosi 6 mjeseci, pismeno

obavjesti drugu stranu da raskida ugovor.

Da bi došlo do prestanka ugovora o osiguranju nije bitno da li je nastupila

obaveza osiguravača na isplatu naknade iz osiguranja, odnosno osigurane sume, on

prestaje ako je propala osigurana stvar ili stvar u vezi sa čijom je upotrebom

zaključeno osiguranje od odgovornosti, jer je poslije tog isključeno nastajanje

osiguranog slučaja.

Ako neki dogadjaj nije predvidjen u polisi , a usled njega je propala osigurana stvar, u

tom slučaju ugovaraču osiguranja osiguravač vraća samo dio premije koji je

srazmjeran preostalom vremenu ugovorenog trajanja osiguranja.

U slučaju da dodje do stečaja ugovarača osiguranja, osiguranje se nastavlja,

ali svaka strana ima pravo da raskine ugovor u roku od 3 mjeseca od otvaranja

stečaja, i u tom slučaju u stečajnu masu ugovarača osiguranja ulazi i dio plaćene

premije koji odgovara preostalom vremenu osiguranja.

34


8. Zaključak Prije mnogo vijekova, a u ostalom kao i danas pojavila se potreba za

osiguranjem imovine i lica zbog postojanja opasnosti od rizika nastupanja izvjesnog

štetnog dogadjaja. Rizik ne zavisi od isključive volje zainteresovanih lica, i predstavlja

budući neizvjesni dogadjaj. Njegovo osiguranje je dopušteno zakonom, javnim

poretkom i moralom, a predmet da bi se mogao osigurati mora biti izložen riziku. Kao

predmet ugovora kod imovinskog osiguranja se mogu pojaviti sve stvari, pokretne ili

nepokretne, koje su uvijek izložene riziku, dok kod ličnog osiguranja kao predmet

ugovora se pojavljuje zdravlje ili povreda tijela do koje može doći usled nekog

nesrećnog slučaja, a koji je predvidjen u samom ugovoru.

Prilikom zaključenja ugovora o osiguranju i za jednu i za drugu ugovornu

stranu nastaju obaveze, ugovarač osiguranja se obavezuje da plati premiju

osiguranja, a osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu ukoliko se desi dogadjaj

koji predstavlja osigurani slučaj. Premija osiguranja koju je obavezan da plati

ugovarač osiguranja treba da bude srazmjerna riziku kome je izložen predmet

osiguranja.

Osiguranje s jedne strane ima jedan cilj, a to je ekonomska zaštita imovine i

lica, i on se ostvaruje isplatom naknade štete za oštećene i propale stvari, odnosno

isplatom ugovorenih iznosa o osiguranju lica kad nastane osigurani slučaj, a sa

druge strane ima jedan psihološki efekat, jer stvara osjećaj sigurnosti, odnosno uliva

uvjerenje kod osiguranika da ih štetni dogadjaj neće oštetiti ili ako do toga i dodje,

odnosno ako ih ošteti, neće u potpunosti.

Osiguranje uključuje i preventivne mjere pa na osnovu toga su osiguravači

dužni da prilikom utvrdjivanja uslova osiguranja, odnosno prilikom zaključivanja

ugovora sa osiguranicima predvide i mjere koje imaju za svrhu otklanjanje uzroka i

smanjenje šteta, npr. lice koje se dovoljno ne stara o svojim stvarima koje je

osigurao, pa na taj način dodje do štete, gubi pravo na naknadu ili npr. lice koje brine

o osiguranim stvarima pa na taj način ili spriječi nastajanje štete ili ublaži,ima pravo

na naknadu.

Zaključen ugovor o osiguranju ne može da proizvodi dejstvo zauvijek, njegovo

dejstvo zavisi od perioda na koji je sam ugovor zaključen.

35

Literatura_________________________________________________

1) Prof. dr Mirko Vasiljević: „Poslovno pravo“, Beograd, 2004.

2) Prof. dr Miroslav Milosavljević : „Privredno ugovorno pravo“, Novi Sad, 2009.

3) Prof. dr Miroslav Milosavljević : „Poslovno pravo za menadžere“, Novi Sad, 2012.

4) Prof. Djordje Čobeljić: „Privredno pravo“,Beograd, 1963.

5) Prof.Djordje Čobeljić: „Privredno pravi sa osnovama gradjanskog prava“, Beograd, 1974.

6) Doc. dr Brana Komljenović, Ana Komljenović: „Poslovno i finansijsko

pravo“, Banja Luka, 2010.

7) Dr Dragutin Mirović: „Poslovno pravo“, Bijeljina – Brčko, 2009.

8) Prof. dr Rajko Kasagić: „Osnovi prava i poslovno pravo“, Banja Luka, 2009.

Zakoni : 1) Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, 29/78).

2) Zakon o osiguranju imovine i lica („Službeni list Republike Srpske“, 20/2000).

3) Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Službeni list Republike

Srpske“,57/09).

Documents

1. Pojam ugovora o osiguranju