1. Prije doručka

KAMO TATA ide s tom sjekirom u ruci?” reče Fernmajci dok su postavljale stol za doručak.

“Otišao je u svinjac”, odgovori gospođa Arable.“Neke su se svinje sinoć oprasile.”

“Ne shvaćam zašto mu treba sjekira”, nastaviFern, kojoj je bilo tek osam godina.

“Pa,” reče njezina majka, “jedno je prase kržlja-vo. Jako je malo i slabo, i od njega nikad neće bitiništa. Stoga je tvoj otac odlučio riješiti ga se.”

“Riješiti ga se?” vrisne Fern. “Misliš, ubiti ga?Samo zato što je manje od ostalih?”

Gospođa Arable stavi vrč s vrhnjem na stol.“Nemoj vikati, Fern!” reče. “Tvoj otac ima pravo.Prase bi vjerojatno ionako uginulo.”

Fern odgurne stolicu i istrči van.

7

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 7

Trava je bila mokra i zemlja je mirisala po pro-ljeću. Fernine su tenisice već promočile kad je sus-tigla svoga oca.

“Molim te, nemoj ga ubiti!” zajeca. “Nije poš-teno.”

Šarlotina mreža

8

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 8

Gospodin Arable prestane hodati.

“Fern,” reče nježno, “morat ćeš se naučiti sav-ladavati.”

“Savladavati?” poviče Fern. “Ovo je pitanje ži-vota i smrti, a ti govoriš o tome kako se trebamsavladati.” Suze joj poteku niz obraze, te zgrabisjekiru i pokuša je izvući iz očeve ruke.

“Fern,” reče gospodin Arable, “ja znam više ouzgoju legla prasadi od tebe. Slabašno prase dono-si probleme. Idi sada!”

“Ali to nije pošteno”, poviče Fern. “ Nije prasekrivo što se rodilo maleno, zar ne? Da sam ja bilajako mala pri rođenju, bi li mene ubio?”

Gospodin Arable se nasmiješi. “Naravno da nebih”, reče, gledajući kćer s ljubavlju. “Ali ovo jedrukčije. Curica je jedno, a kržljavi praščić posvedrugo.”

“Ja ne vidim razliku”, odvrati Fern, i dalje drže-ći sjekiru. “Ovo je najgori slučaj nepravde za kojisam ikad čula.”

John Arable poprimi čudan izraz lica. Činilo segotovo kao da je i sam spreman zaplakati.

“U redu”, reče. “Vrati se u kuću, a ja ću donije-ti kržljavca kad dođem. Dopustit ću ti da ga othra-niš na bočicu, kao bebu. Onda ćeš vidjeti kakvunevolju prase može donijeti.”

9

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 9

Kad se gospodin Arable vratio u kuću nakonpola sata, pod rukom je nosio kutiju. Fern je bilana katu i obuvala drugi par tenisica. Kuhinjski jestol bio postavljen za doručak i soba je mirisala pokavi, slanini, vlažnoj žbuci i dimu od drva, koji seizvijao sa štednjaka.

“Stavi je na njezin stolac!” reče gospođa Arable.Gospodin Arable spusti kutiju na njezino mjesto.Zatim ode do sudopera i opere ruke te ih osuši ruč-nikom koji je visio na valjku.

Fern polako siđe niza stube. Oči su joj bile cr-vene od plača. Dok se približavala stolcu, kutija sezatrese i začuje se zvuk grebanja. Fern pogledaoca. Zatim podigne poklopac s kutije, a unutra je,gledajući prema njoj, bio novorođeni praščić. Bioje bijele boje. Jutarnje mu je svjetlo sjalo kroz uši,bojeći ih ružičasto.

“Tvoj je”, rekao je gospodin Arable. “Spašen odprerane smrti. I neka mi dobri Gospod oprosti ovuludost.”

Fern nije mogla skinuti oči s malešnoga praseta.“Oh”, prošaptala je. “Oh, pogledajte ga! Sasvim jesavršen.”

Prvo poljubi oca, a zatim majku. Onda ponov-no skine poklopac, izvadi prase i prisloni ga uzobraz. U tom trenutku njezin brat Avery uđe usobu. Bilo mu je deset godina. Bio je naoružan do

Šarlotina mreža

10

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 10

zuba – zračna puška u jednoj ruci, drveni bodež udrugoj.

“Što je to?” zahtijevao je da mu se kaže. “Što toFern ima?”

“Ima gosta za doručkom”, reče gospođa Arable.“Operi ruke i lice, Avery!”

“Da ga vidimo!” reče Avery, odlažući pušku. “I vito bijedno stvorenje zovete prasetom? To je zaistalijep primjerak praseta – nije veće od bijelog šta-kora.”

11

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 11

“Operi se i pojedi doručak, Avery!” reče majka.“Školski će autobus doći za pola sata.”

“Mogu li i ja dobiti prase, tata?”

“Ne, njih dijelim samo onima koji rano ustaju”,reče gospodin Arable. “Fern je ustala u svitanje,pokušavajući svijet osloboditi nepravde. Zato sadaima prase. Malo prase, istina, ali ipak prase. Tosamo pokazuje što se može dogoditi ako čovjek us-tane iz kreveta na vrijeme. Hajd’mo jesti!”

Ali Fern nije mogla jesti sve dok njezino prasenije popilo mlijeka. Gospođa Arable je pronašladječju bočicu za mlijeko i gumenu dudu. Ulila jetoplo mlijeko u bočicu, pričvrstila dudu na vrh idala je Fern. “Daj mu doručak!” rekla je.

Trenutak kasnije Fern je sjedila na podu u kutukuhinje sa svojim djetešcem među koljenima i uči-la ga sisati iz bočice. Prase je, iako maleno, imalodobar tek i brzo je shvaćalo.

Školski autobus zatrubi s ceste.“Trči!” naredi gospođa Arable, te uzme od Fern

prase i gurne joj krafnu u ruku. Avery zgrabi svojupušku i još jednu krafnu.

Djeca istrče na cestu i popnu se u autobus. Fernnije obraćala pažnju na druge u autobusu. Samo jesjedila i gledala kroz prozor, razmišljajući o tomekako je svijet radosno mjesto i kako je sretna štose posve sama brine za prase. Kad je autobus sti-

Šarlotina mreža

12

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 12

gao do škole, Fern je već dala ime svom ljubimcu,odabravši pritom najljepše ime kojega se moglasjetiti.

“Ime mu je Wilbur”, šapnula je samoj sebi.I dalje je mislila na prase kad je učiteljica rekla:

“Fern, koji je glavni grad Pennsylvanie?”“Wilbur”, odgovori Fern sanjarski. Učenici se

stanu hihotati. Fern se zacrveni.

13

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 13

2.Wilbur

FERN JE voljela Wilbura više od ičega. Voljela ga jegladiti, hraniti, voditi na spavanje. Svakog jutra,čim bi ustala, zagrijala bi mu mlijeko, privezala par-tiklu, i držala bocu. Svakog poslijepodneva, kad bise školski autobus zaustavio ispred njezine kuće,iskočila bi i otrčala u kuhinju da mu pripremisljedeću bočicu. Ponovno bi ga nahranila oko petposlijepodne i opet netom prije odlaska na poči-nak. Gospođa Arable bi ga nahranila oko podnevasvakog dana, kad bi Fern bila u školi. Wilbur jevolio mlijeko i bio je najsretniji dok je Fern grijalabočicu za njega. Stajao bi i motrio je očima punimobožavanja.

Prvih nekoliko dana njegova života Wilburu sudopuštali da živi u kutiji pokraj štednjaka u kuhi-nji. Kada se gospođa Arable požalila, premjestili suga u veću kutiju u spremištu. S navršenih dva tjed-na života premjestili su ga na otvoreno. Bilo je vri-jeme cvata jabuka i dani su postajali topliji. Gos-

Šarlotina mreža

14

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 14

podin Arable je uredio malo dvorište samo za Wil-bura pod drvetom jabuke i dao mu veliku drvenukutiju punu slame, s izrezanim vratašcima da možeulaziti i izlaziti kako mu je volja.

“Zar mu neće biti hladno noću?” pitala je Fern.“Ne”, rekao je njezin otac. “Pogledaj što će uči-

niti.”

S bocom mlijeka u ruci Fern je sjela pod drvojabuke u dvorištu. Wilbur je dotrčao do nje, a onamu je držala bočicu dok je sisao. Kad je popio izadnju kap, zaroktao je i pospano ušao u kutiju.Fern proviri kroz vratašca. Wilbur je njuškom gur-kao slamu. Za kratko je vrijeme iskopao tunel uslami. Upuzao je u tunel i nestao iz vida, potpunopokriven slamom. Fern je bila očarana. Osjećala jeolakšanje znajući da će njezino djetešce spavatipokriveno, i da mu neće biti hladno.

15

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 15

Svakoga jutra nakon doručka Wilbur bi izašao nacestu s Fern i čekao s njom dok autobus ne bi sti-gao. Ona bi mu mahala, a on bi stajao i gledao au-tobus sve dok ne bi zamakao iza ugla. Dok je Fernbila u školi, Wilbura bi zatvarali u njegovo dvoriš-te. No čim bi ona stigla poslijepodne, izvela bi ga ion bi je slijedio naokolo. Ako bi pošla u kuću, po-šao bi i Wilbur. Ako bi otišla na kat, Wilbur bi če-kao na prvoj stubi sve dok ne bi ponovno sišla. Akobi izvela lutku u šetnju u kolicima za lutke, Wilburbi je slijedio. Ponekad bi se na tim putovanjimaWilbur umorio, pa bi ga Fern podigla i stavila u ko-lica pokraj lutke. To mu se sviđalo. A ako bi biojako umoran, sklopio bi oči i zaspao pod lutkinimpokrivačem. Izgledao je slatko sklopljenih očiju, jersu mu trepavice bile jako duge. I lutka bi sklopilaoči, a Fern bi gurala kolica vrlo polako i ravnomjer-no da ne bi probudila svoju dječicu.

Jednog toplog poslijepodneva Fern i Avery suobukli kupaće kostime i otišli do potoka na kupa-nje. Wilbur je trčkarao uz Fernine noge. Kad je za-gazila u potok, Wilbur je zagazio s njom. Voda muje bila poprilično hladna – prehladna za njegovukus. I tako, dok su djeca plivala, igrala se i prska-la jedno drugo vodom, Wilbur se zabavljao u blatuuz rub potoka, gdje je bilo toplo i vlažno i divnoljepljivo i muljevito.

Svaki je dan bio sretan, a svaka noć mirna.

Šarlotina mreža

16

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 16

Wilbur je bio ono što farmeri zovu proljetnoprase, što jednostavno znači da je rođen u prolje-će. Kad mu je bilo pet tjedana, gospodin Arable jerekao da je sada dovoljno velik za prodaju, i da gase mora prodati. Fern je osjetila kako je obuzima-ju osjećaji i zaplakala. No njezin je otac bio odlu-čan. Wilburov se tek popravio; počinjao je jesti os-tatke jela uz mlijeko. Gospodin Arable više nije biovoljan skrbiti se za njega. Već je prodao Wilburo-vih desetero braće i sestara.

17

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 17

“Mora otići, Fern”, rekao je. “Zabavila si se od-gajajući malo prase, ali Wilbur više nije beba i mo-ramo ga prodati.”

“Nazovi Zuckermanove”, predložila je gospođaArable Fern. “Tvoj ujak Homer katkad uzgaja pra-sad. A ako Wilbur ode tamo živjeti, možeš se pro-šetati niz cestu i posjećivati ga kad god zaželiš.”

“Koliko bih novaca trebala tražiti za njega?”Fern je željela znati.

“Pa,” rekao je njezin otac, “kržljavac je. Recisvojem ujaku Homeru da imaš prase koje ćeš pro-dati za šest dolara, i vidi što će reći.”

Ubrzo su sve dogovorili. Fern je nazvala i dobi-la ujnu Edith, a njezina je ujna Edith doviknulaujaku Homeru koji je došao iz staje i razgovarao sFern. Kad je čuo da je cijena samo šest dolara,rekao je da će kupiti prase. Sljedećeg su dana Wil-bura odveli iz njegova doma pod drvetom jabukete je otišao živjeti u hrpi stajskog gnoja u podru-mu Zuckermanove staje.

Šarlotina mreža

18

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 18

3.Bijeg

STAJA JE bila vrlo prostrana i stara. Mirisala je posijenu i gnojivu. Mirisala je po znoju umornihkonja i divnom slatkom dahu strpljivih krava. Čes-to je odisala nekom vrstom spokojnog mirisa – kaoda se u svijetu više nikada ne bi moglo dogoditiništa loše. Mirisala je po žitu i konjskoj opremi imazivu za osovine i gumenim čizmama i novomužetu. A svaki put kada bi mačka dobila riblju glavuza jelo, staja bi mirisala po ribi. No uglavnom je mi-risala po sijenu, jer je uvijek bilo sijena gore na ve-likom tavanu. A sijeno su uvijek vilama spuštalikravama i konjima i ovcama.

Staja je bila ugodno topla zimi kad su životinjevećinu vremena provodile unutra, te ugodno proh-ladna ljeti kad su velika vrata ostajala širom otvo-rena povjetarcu. Staja je imala odjeljke na glavnomkatu za radne konje te jasle za krave, ispod su biliobori za ovce i svinjac za Wilbura, te je bila punanajrazličitijih stvari koje se inače mogu naći u sta-

19

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 19

jama: ljestava, bruseva, vila, francuskih ključeva,kosa, kosilica, lopata za snijeg, držaka sjekira,kanti za mlijeko, vjedara za vodu, praznih vreća zažito, te zahrđalih stupica za štakore. Bila je to stajau kakvoj lastavice rado savijaju gnijezda. Staja ukakvoj se djeca rado igraju. A čitavo to zdanje pri-padalo je Ferninu ujaku, gospodinu Homeru L.Zuckermanu.

Wilburov novi dom nalazio se u donjem dijelustaje, točno ispod krava. Gospodin Zuckerman jeznao da je hrpa stajskog gnoja dobro mjesto za dr-žanje mlade svinje. Svinjama treba toplina, a doljeu podrumu staje na južnoj strani bilo je toplo iudobno.

Fern ga je gotovo svakoga dana dolazila posje-ćivati. Pronašla je stari odbačeni tronožac za muž-nju i smjestila ga u obor za ovce pokraj Wilburovaobora. Tu je mirno sjedila tijekom dugih poslije-podneva, razmišljajući i slušajući i gledajući Wil-

Šarlotina mreža

20

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 20

bura. Ovce su se ubrzo navikle na nju i počele jojvjerovati. Isto se dogodilo i s guskama, koje su živ-jele s ovcama. Sve su joj životinje vjerovale, tako jebila mirna i prijateljski naklonjena. Gospodin Zuc-kerman joj nije dopuštao da izvodi Wilbura van, nida ulazi u obor. No rekao je Fern da smije sjeditina tronošcu i gledati Wilbura do mile volje. Ispu-njavalo ju je srećom samo biti u blizini praščića,kao što je i Wilbura usrećivalo saznanje da onaondje sjedi, odmah s druge strane obora. No nikadse nije zabavljao – nije bilo nikakvih šetnji, vožnjini plivanja.

21

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 21

Jednog svibanjskog poslijepodneva, kad je Wil-buru bilo gotovo dva mjeseca, odlutao je u svojemalo dvorište izvan staje. Fern nije došla u posjet,kao što je običavala. Wilbur je stajao na suncu os-jećajući se osamljen i ispunjen dosadom.

“Ovdje se nikad nema što raditi”, pomislio je.Odšetao je polako do valova i pomirisao da osjetinije li štogod previdio za ručkom. Pronašao je ko-madić kore krumpira i pojeo ga. Leđa su ga svrbje-la, pa se naslonio na ogradu i protrljao se uz daske.Kad mu je to dosadilo, ušao je unutra, popeo se navrh hrpe gnojiva, i sjeo. Nije mu bilo do spavanja,nije mu bilo do kopanja, bio je umoran od stajanjana mjestu, umoran od ležanja. “Imam manje oddva mjeseca, a umoran sam od života”, reče. Po-novno izađe u dvorište. “Kad sam ovdje vani,” re-če, “nemam kamo otići nego unutra. Kad samunutra, nemam kamo nego van u dvorište.”

“Tu griješiš, prijatelju moj, prijatelju moj,” rečeglas.

Wilbur pogleda kroz ogradu i ugleda guskukako ondje stoji.

“Ne moraš ostati u tom prljavom-malom prljavo-m-malom prljavom-malom dvorištu”, reče guska,koja je govorila prilično brzo. “Jedna od dasaka jelabava. Gurni je, gurni-gurni-gurni i izađi!”

“Što?” reče Wilbur. “Reci to sporije!”

Šarlotina mreža

22

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 22

“Čak-čak-čak i ako moram ponoviti,” reče gus-ka, “predlažem da izađeš. Ovdje je divno.”

“Jesi li rekla da je jedna od dasaka labava?”“Upravo tako, upravo tako”, reče guska.Wilbur došeta do ograde i shvati da je guska u

pravu – jedna je daska bila labava. Pogne glavu,zatvori oči i gurne. Daska popusti. U tren se okaprovuče kroz ogradu i nađe u visokoj travi izvandvorišta. Guska zahihoće.

“Kakav je osjećaj biti slobodan?” upita.“Sviđa mi se”, reče Wilbur. “To jest, mislim da

mi se sviđa.” U stvari, Wilbur se osjećao čudnoizvan svoje ograde, bez ičega između sebe i bijelo-ga svijeta.

“Kamo bi, po tvojem mišljenju, bilo dobro poći?”“Kamo god želiš, kamo god želiš”, reče guska.

“Siđi kroz voćnjak, prekopaj tratinu! Siđi u vrt, isko-paj rotkvice! Izruj sve! Jedi travu! Traži kukuruz!Traži zob! Trči posvuda! Poskakuj i pleši, skači iđipaj! Siđi kroz voćnjak i šetaj šumom! Svijet jedivno mjesto kad si mlad.”

“Vidim”, odgovori Wilbur. Poskoči u zraku,zavrti se, pretrči nekoliko koraka, zastane, ogledase, omiriše mirise poslijepodneva i zatim se laga-nim korakom zaputi kroz voćnjak. Zastavši uhladu stabla jabuke, gurne svoju snažnu njušku uzemlju i počne rovati i prekopavati. Osjećao se vrlo

23

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 23

sretno. Bio je preorao dobar komad zemlje prijenego što ga je itko primijetio. Gospođa Zuckermanga je prva spazila. Vidjela ga je kroz prozor kuhi-nje i smjesta vikom dozvala muškarce.

“Ho-mer!” poviče. “Svinja je izašla! Lurvy! Svi-nja je izašla! Homer! Lurvy! Svinja je izašla. Ondjeje ispod onog stabla jabuke.”

“A sad počinje nevolja”, pomisli Wilbur. “Sadću dobiti svoje.”

Guska začuje galamu te i ona počne urlati. “Tr-či-trči-trči nizbrdo, prema šumi, prema šumi!” po-viče Wilburu. “Nikad-nikad-nikad te neće uhvatitiu šumi.”

Koker španijel začuje komešanje i istrči iz stajeda bi se pridružio potjeri. I gospodin Zuckermanto začuje, te izađe iz spremišta za strojeve, gdje jepopravljao neku spravu. Lurvy, najamni radnik, za-čuje buku i digne se s gredice sa šparogama iz kojeje plijevio korov. Svi krenu prema Wilburu, a Wil-bur nije znao što mu je činiti. Šuma se činila dale-kom, a uostalom, nikad nije bio tamo dolje u šumi,i nije bio siguran bi li mu se svidjelo.

“Priđi mu straga, Lurvy”, reče gospodin Zucker-man, “i potjeraj ga prema staji! Samo polako –nemoj ga požurivati! Ja ću otići po kantu napoja.”

Vijest o Wilburovu bijegu brzo se proširilameđu životinjama na imanju. Kad god bi neka ži-

Šarlotina mreža

24

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 24

votinja pobjegla sa Zuckermanove farme, događajje drugima bio silno zanimljiv. Guska je doviknu-la najbližoj kravi da je Wilbur slobodan i ubrzo suto znale sve krave. Zatim je jedna od krava reklajednoj od ovaca i ubrzo su znale sve ovce. Janjad jeto saznala od svojih majki. Konji su u svojim preg-radama u staji naćulili uši kad su čuli gusku kakose dere; i ubrzo su i konji doznali što se događa.“Wilbur je na slobodi”, rekli su. Sve su životinjepodigle glave i uzbudile se kad su saznale da sejedan od njihovih prijatelja oslobodio i da više nijezatvoren u oboru ni čvrsto privezan.

Wilbur nije znao što učiniti ni kamo potrčati.Činilo se da su se svi okomili na njega. “Ako jeovako kad si slobodan,” pomisli, “mislim da bihradije bio zatvoren u oboru u vlastitom dvorištu.”

25

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 25

Koker španijel se prema njemu šuljao s jedne,najamni radnik Lurvy s druge strane. GospođaZuckerman je stajala spremna otjerati ga ako sezaputi prema vrtu, a sad mu se i gospodin Zucker-man približavao noseći vjedro. “Ovo je stvarnostrašno”, pomisli Wilbur. “Zašto Fern ne dođe?”Počne plakati.

Guska preuzme stvari u svoje ruke i počne iz-davati zapovijedi.

“Nemoj samo stajati ondje, Wilbure! Migolji se,migolji se!” poviče guska. “Skači uokolo, potrčiprema meni, izmiči se, izmiči, izmiči! Potrči premašumi! Okreni se i prevrni!”

Koker španijel se baci na Wilburovu stražnjunogu. Wilbur poskoči i otrči. Lurvy ispruži ruku dabi ga dohvatio. Gospođa Zuckerman zaurla na Lur-vyja. Guska je navijala za Wilbura. Wilbur se izmi-cao između Lurvyjevih nogu. Lurvy promaši Wilbu-ra i umjesto toga dograbi španijela. “Sjajno, sjajno!”poviče guska. “Pokušaj opet, pokušaj opet.”

“Potrči nizbrdo!” predložiše krave.

“Potrči prema meni!” zadere se gusan.

“Potrči uzbrdo!” povikaše ovce.

“Okreni se i prevrni!” gakne guska.

“Skači i pleši!” reče pijetao.

“Čuvaj se Lurvyja!” doviknuše krave.

Šarlotina mreža

26

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 26

“Čuvaj se Zuckermana!” zadere se gusan.

“Čuvaj se psa!” povikaše ovce.

“Slušaj mene, slušaj mene!” zakrešti guska.

Jadnog je Wilbura omamila i prestrašila ova ha-labuka. Nije mu se sviđalo biti usred cijele te gun-gule. Pokušao je slijediti upute koje su mu prijate-lji davali, no nije mogao trčati nizbrdo i uzbrdo uisto vrijeme, niti se mogao okretati i prevrtati dok

27

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 27

je skakao i plesao, te je plakao tako jako da je jedvamogao vidjeti išta od onoga što se događalo. Nakraju krajeva, Wilbur je bio vrlo mlada svinja –zapravo tek nešto stariji od bebe. Želio je da jeFern ondje pa da ga uzme u naručje i utješi. Kad jedigao pogled i vidio gospodina Zuckermana kakostoji prilično blizu njega, držeći vjedro toplog na-poja, osjeti olakšanje. Podigne nos i omiriši. Mirisje bio opojan – toplo mlijeko, kore krumpira, prek-rupa, pržene kukuruzne pahuljice i pogača koja jeostala od doručka Zuckermanovih.

“Dođi, gicane!” reče gospodin Zuckerman, lup-kajući po vjedru. “Dođi, gicane!”

Wilbur zakorači prema vjedru.

“Ne-ne-ne!” reče guska. “To je stari trik s vjed-rom, Wilbure. Nemoj nasjesti, nemoj nasjesti! Po-kušava te namamiti natrag u sužanjstvo-žanjstvo.Obraća se tvojem želucu.”

Wilbur nije mario. Miris hrane u njemu jebudio želju za jelom. Načini još jedan korak premavjedru.

“Gic, gic!” reče gospodin Zuckerman blagimglasom i počne polako hodati prema dvorištu staje,nedužno se osvrćući, kao da ne zna da ga malo bi-jelo prase slijedi.

“Bit će ti žao-žao-žao”, poviče guska.

Šarlotina mreža

28

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 28

Wilbur nije mario. Nastavio je hodati premavjedru s napojem.

“Nedostajat će ti sloboda”, gakne guska. “Satvremena slobode vrijedi čitavu bačvu napoja.”

Wilbur nije mario.

Kad je gospodin Zuckerman došao do obora zasvinje, popne se preko ograde i izlije napoj u valov.Zatim odgurne olabavljenu dasku od ograde, takoda je nastala široka rupa kroz koju Wilbur možeproći.

“Promisli, promisli!” poviče guska.

Wilbur nije obraćao pažnju. Zakorači kroz ogra-du u dvorište. Dođe do valova i proguta veliki gut-ljaj napoja, pohlepno srčući mlijeko i žvačući poga-ču. Bilo je lijepo opet biti kod kuće.

Dok je Wilbur jeo, Lurvy je otišao po čekić inešto čavala i pribio dasku. Zatim su se on i gos-podin Zuckerman lijeno naslonili na ogradu, a gos-podin Zuckerman je štapom počeo češkati Wilbu-ra po leđima.

“Zaista je poseban”, reče Lurvy.

“Da, bit će od njega dobro prase”, reče gospo-din Zuckerman.

Wilbur je čuo riječi pohvale. Osjećao je toplomlijeko u želucu. Osjećao je ugodno trljanje štapao leđa koja su ga svrbjela. Osjećao se smireno,

29

E. B. White

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 29

sretno i pospano. Ovo je poslijepodne bilo zamor-no. Bila su tek četiri sata, no Wilbur je bio spre-man za spavanje.

“Doista sam premlad da bih se sam zaputio usvijet”, pomislio je kad se ispružio.

Šarlotina mreža

30

MREZA.QXD 06.12.01 15:39 Page 30