24 BROJ 20/ 1078 • 15. OktOBaR 2016. Preporod

www.cdv.ba Kontaktirajte nas putem maila: kolumna@cdv.ba

Vesatijjin forum

Karen armstrong je napustila ži-vot katoličke re-dovnice kako bi

se posvetila sveobuhvat-nom i predrasudama ne-opterećenom istraživanju različitih svjetskih religija i kako bi svjetskoj javnos-ti, i to ne samo onoj aka-demskoj, predstavila ko-rijene, praksu, filozofiju i mjesto religije u globalnoj kulturi.

Njena najnovija knjiga “Polja krvi: Religija i his-torija nasilja” koja je za-hvaljući izdavačkoj kući Buybook iz Sarajeva u pri-jevodu mr. Mirnesa ko-vača dostupna i na bo-sanskom jeziku, nasta-vak je misije autorice ar-mstrong. U vremenu ka-da nasilni ekstremizam opravdavan religijom po-staje tema kojom se bave svi od sigurnosnih agen-cija preko nevladinih i vla-dinih organizacija do kva-zistručnjaka, ovo je rijet-ka knjiga koja ovom pro-blemu prilazi studiozno i bez dnevnopolitičkih inte-resa. Naime, amstrongova se bez predrasuda i površ-nosti bavi jednom od zasi-gurno najaktuelnijih i na-josjetljivijih tema današ-njice, vezi između vjere i nasilja. kroz mnoštvo his-torijskih referenci autorica dokazuje da religiji nije in-herentno nasilje, ali da se ona itekako kroz historiju od političkih centara moći koristila kako bi se njom opravdalo nasilje.

Pregled historije nasilja

knjiga se uglavnom fo-kusira na abrahamske tra-dicije judaizma, kršćan-stva i islama, jer su, kako objašnjava autorica, one sada u središtu svjetske pažnje. Možda se baš zato prvi dio knjige bavi tako

raširenim ubjeđenjem da je monoteizam, vjerovan-je u Jednog Boga, poseb-no sklon nasilju i netole-ranciji. Međutim, u uspo-rednoj perspektivi koja se čitaocima nudi vidi se da su u tradicijama koje su prethodile abrahamov-skim vjerama vojna sila i religija bile od suštinskog značaja za državu. Već od najranijih vremena i civi-lizacija postojali su oni ko-ji su se mučili s dilemom o nužnom nasilju i koji su predlagali “religijske” pu-teve i načine kako bi se suprotstavilo napadačkim nagonima, i kanaliziralo ih ka mnogo suosjećajni-jim ciljevima.

Drugi dio iznosi detal-jan pregled historije na-silja u ljudskom rodu, dok se treći bavi pitanjem mo-dernosti i izazovom vje-rom inspirisanog nasilja koje se na globalnu scenu vraća nakon osamdesetih godina prošlog stoljeća i u zapadnom kontekstu do-življava vrhunac napadi-ma od 11. septembra 2001. U ovim poglavljima ispi-tuje se i priroda sekula-rizma, koji prema auto-rici, uprkos svojim mno-gostrukim koristima, nije uvijek nudio jednu u cije-losti pomirujuću alterna-tivu naspram neke religij-ske državne ideologije.

U svakom poglavlju kn-jige vidljiv je antropološki respekt amstrongove pre-ma “drugome” i “drugači-jem” koji rijetko susreće-mo kod autora koji pišu o religiji. k tome, unatoč te-žini tematike i raskoši re-ligijskog pojmovlja s ko-jim ovo djelo operira, stil armstrongove je izuzet-no pristupačan čitaocu, a tome svakako doprinosi izvanredan prijevod Mir-nesa kovača. Naime, ovo je treća knjiga armstron-gove koju je kovač preveo na bosanski jezik. Njena

čuvena biografija Poslani-ka, a.s., Muhammed: Po-slanik za naše vrijeme, iza-šla je 2008. godine, a lič-na autoričina autobiogra-fija Spiralne stepenice ob-javljena je 2010. u izdanju Buybooka, renomiranog sarajevskog izdavača.

Terorizam svagdašnji

koliko je štivo poput kn-jige Polja krvi neophod-no najbolje pokazuje čin-jenica da živimo u vreme-nu sveopće “sekjuritizaci-je religije”, a posebno is-lama. Svakako je to najak-tuelnija tema kojom se ba-ve svi od političara do no-vinara opće prakse pa do kvazistručnjaka pitanje veze vjere i terorizma.

O ovome armstrong pi-še.

“Podrazumijevajući vi-še nego što označava, riječ terorizam tvrdoglavo od-bija otkriti mnogo, pogo-tovo onda kada obje stra-ne sukoba zasipaju istom optužbom jedna drugu, jednako strasno. Njen uči-nak je optužiti protivnika mnogo više nego razjasni-ti prirodu sukoba koji leži u pozadini. Jedan pokušaj definicije opisuje fenomen kao ‘namjernu upotrebu nasilja, ili prijetnje njego-vom upotrebom, protiv nevinih ljudi, s ciljem za-strašivanja njih specifič-no ili drugih tjerajući ih u smjeru djelovanja koji oni inače ne bi poduzeli’. ali, ovo se također može kaza-ti za neke oblike konvenci-onalnog ratovanja. Ustva-ri, postoji opća znanstve-na saglasnost da su neka od najvećih po srazmjeru djela terorističkog nasilja protiv civila bila izvedena od strane država, a ne od nezavisnih grupa ili poje-dinaca. U nacionalnim ra-tovima dvadesetog stol-

jeća, stotine hiljada civila su bili bombardirani za-paljivim napalm bomba-ma ili onima koje isisava-ju vazduh. tokom Drugog svjetskog rata, saveznič-ki znanstvenici su pažlji-vo proračunali mješavi-nu eksploziva i struktu-re vjetrova kako bi stvo-rili uništavajuće vatre-ne oluje u gusto naselje-nim područjima u nje-mačkim i japanskim gra-dovima upravo da bi stvo-rili strah kod stanovniš-tva. Postoji, međutim, na-jmanje jedna tačka po ko-joj se svi slažu: terorizam je u osnovi i inherentno politički, čak i onda kada su drugi motivi – religij-ski, ekonomski ili društ-veni umiješani uvijek ve-zan za ‘moć – njeno stica-nje ili njeno održavanje’. Prema jednoj od pionir-skih stručnjakinja u ovom polju ‘sve terorističke or-ganizacije, bilo da je nji-hov dugoročni politički cilj revolucija, nacionalno samoodređenje, očuvanje ili obnova statusa quo, ili reforma, su angažirane u svojevrsnoj borbi za poli-tičku moć sa vlastima nad kojima žele izvršiti utje-caj i zamijeniti ih...

tvrdnja da je primar-na motivacija neke tero-rističke akcije politička može izgledati očigledna – ali ne i za one koji su, čini se, odlučni smatra-ti takva zločinačka djela nasilja samo kao ‘besmis-lena’. Mnogi toga glediš-ta, što nije iznenađujuće, smatraju da je religija, ko-ju inače poistovjećuju sa iracionalnošću, upravo taj krajnji razlog. Jedan od najistaknutijih je Richard Dawkins, koji tvrdi da je “jedino religijsko vjero-vanje dovoljno jaka sila da motivira takvo krajnje ludilo kod inače zdravih i

pristojnih ljudi...Međutim, ovo opasno

pojednostavljavanje izvi-re iz pogrešnog razumi-jevanja i religije i terori-zma. to je, naravno, do-voljno poznati izraz seku-larističke pristrasnosti prema modernosti, koja je ‘religiju’ žigosala kao nasilnu, nerazumnu si-lu koja mora biti isključe-na iz politike civiliziranih nacija.

Na neki način, ona pro-pušta uzeti u obzir da sve velike svjetske religijske tradicije dijele jedno od svojih najvažnijih nače-la, tj. imperativ ophođen-ja prema drugima na na-čin kako bi neko želio da i sam bude tretiran. Ovo, naravno, nije poricanje da je religija često bila uple-tena u terorističke zloči-ne, međutim, daleko je lakše učiniti je žrtvenim jarcem umjesto da se po-kuša uvidjeti šta se zapra-vo dešava u svijetu”, piše armstrongova.

ta kođer, k a ren a r-mstrong ne propušta da čitaoce podsjeti kako su najmasovniji i najstrašni-ji zločini u historiji čovje-čanstva, od Hitlera preko Staljina pa do Maoa, po-činjeni na ateističkim os-novama. Ovaj dojam ko-ji se danas stvara o tome kako je religija inherent-no nasilna i izvor svakog zla ne samo da je previše pojednostavljena, nego je netačna i neće pomoći da se ljudi suoče sa svojom destruktivnom prirodom. U religijskoj historiji, bor-ba za mir bila je jednako važna kao i sveti rat. Zato je knjiga ne samo zaniml-jivo i raskošno štivo ne-go neophodno s obzirom na najnovije trendove u razumijevanju fenomena nasilnog ekstremizma.

(Karen Armstrong, Polja krvi: Religija i historija nasilja, prijevod Mirnes Kovač, Buybook, 2016.)

Polja krvi: U religijskoj historiji, borba za mir bila je jednako važna kao i sveti rat!

Knjiga o najosjetljivijoj temi DANAŠNJICE

PišE: muhamEd

juSić