17 BROJ 2/ 1084 • 15. JanuaR 2017. Preporod

Teološke dileme

Svjestan sam da su nekima pojmovi “slobodna volja” i “diktat vjere” nespojivi zato što se demokracija (“vlast slobodnih ljudi”) i diktatura (“vlast samovoljnih ljudi”) mora odvojiti. Ali, “diktat vjere” nije vlast. Diktat vjere je čovjekova svijest i slobodna savjest, kao dar Božiji, kao Božiji dar slobode čovjeku. Jer, samo onaj koji je slobodan može darivati slobodu; samo onaj koji nije ovisan ni o kome ima apsolutnu slobodnu volju; svi drugi su ovisni o njegovoj volji, o njegovom diktatu, koji nije diktatura, već dobra volja, koja oslobađa ropstva čovjeka nad čovjekom.

Vjera je diktat (8)

Kritika čiste vjere (IX)

Obrada pitanja smisla vjere koja slijedi nije namijenjena za one koji imaju gotove odgovore, niti za one koji sve znaju. Ova rasprava namijenjena je za ‘ulu-l-elbāb, vlasnike razuma, koji ‘ulu-l-elbāb, vlasnike razuma, koji ‘ulu-l-elbāb

znaju da ne znaju i zato pitaju da bi saznali ono što ne znaju. Ova rasprava je kritika čiste vjere. Nipošto, kritika čiste vjere

nije antivjera! Kritika čiste vjere je duhovni i misaoni napor da se izmjeri moć vjere u njenoj transcendentnoj i imanentnoj

pojavnosti. Kritika čistog uma izvodi se iz pitanja: Šta mogu da znam? Šta mogu da činim? I čemu mogu da se nadam? Paralelno

tome, kritika čiste vjere izvodi se iz pitanja: Kako mogu da vjerujem? Kako mogu da djelujem? I kako mogu da se spasim?

Piše: dr. MuStAfA Cerić,

reiSu-l-uleMA 1993.-2012.

XL

Čovjek prkosi svemiru

Jutros je sunce izašlo na vri-jeme i na pravom mjestu. Sun-ce će večaras zaći na vrijeme i na pravom mjestu. Dok ovo čitaš planeta Zemlja se okre-će oko sebe i oko Sunca u koz-mosu. a ti, čovječe, ti na Ze-mlji sjediš ili stojiš, hodaš ili letiš, sanjaš ili misliš kako da preživiš u miru (ili u ratu) još jedan dan i još jednu noć. a Zemlja, Zemlja u svemiru pli-va po diktatu “Onog koji se ne umara da ju održava”1 - da ne padne nadolje, niti da se po-digne nagore pa da tebe ne-stane. a ti, čovječe, ti opet pr-kosiš svemiru, kao da si sâm u vremenu, kao da si sâm na Ze-mlji, koja zbog tebe Božanski diktat prihvata, koja se zbog tebe Suncu ne približava da ti ne izgoriš, koja zbog tebe Sun-cu se dodvorava da se ti ne za-lediš. “nit’ Sunce može mje-sec dostići nit’ noć dan prete-ći, sve u svemiru pliva”2. a ti, čovječe, zagledan u nebo, za-mišljen u sebi, ti si biće rado-znalo; istjeran iz raja, nasta-njen na zemlji, ti si biće čežnji-vo; voljen od Boga, pouzdan u sebe, ti si biće sretno; stvoren u vremenu, ostavljen u pro-storu, ti si biće nemirno; zalju-bljen u sebe, nevjeran u dru-gog, ti si biće sebično; obasjan u duši, osvijetljen u umu, ti si biće razumno; zamračen u du-ši, zamućen u umu, ti si biće nesretno; čist u duši, bistar u pameti, ti si biće pametno; pr-ljav u duši, mutan u pameti, ti si biće opasno; slobodan po volji, ovisan po bitku, ti si biće sudbinsko; zemljan po tijelu, nebeski po duhu, ti si biće in-sansko; misaon po umu, suvi-sao po govoru, ti si biće umno; glup u glavi, tvrdoglav u misli, ti si biće nesnosno; usamljen u sebi, ostavljen od drugih, ti si biće pogubno; milovan s neba, vođen na zemlji, ti si biće bla-goslovljeno; pouzdan u Boga, ponizan u sebi, ti si biće spa-šeno!

1 Kur’an, 2:255. 2 Kur’an, 36:40.

XLI

Diktat razuma ili diktat strasti

Ovdje hoću naglasiti da Sve-višnji nije tražio od meleka/an-đela da čovjeku padnu ničice, da mu učine sedždu, samo za-to što ima moć spoznaje, ko-ju meleki nemaju, već i zato da čovjek vidi i osjeti anđeosku moć pokornosti diktatu vjere, kao i Iblisovu “moć” odbijanja tog diktata. Čovjek ima slobo-du da riješi dilemu koja ga mu-či. Jer, stalno se pita čiji dik-tat treba da prati: diktat razu-ma ili diktat strasti. Dakako, ra-zum ima svoju strast, kao što je ima i duša, kao što je ima i ti-jelo. Čovjekova muka je u to-me da odluči kojoj strasti tre-ba da se prikloni, odnosno od koje strasti treba da se odma-kne: umna strast (el-lezzeh el-fikrijeh) je strast njegove rado-znalosti; duhovna strast (el-le-zzeh al-rūhijjeh) je strast njego-ve iskrenosti; tjelesna strast (el-lezzeh el-džesedijjeh) je strast njegove hirovitosti. Diktat vje-re može da mu tu dilemu ra-zriješi pod uvjetom da je spre-man da shvati da diktat vjere nije negacija već afirmacija nje-gove slobode, odnosno njego-ve moći da se slobodno priklo-ni umnoj i duhovnoj strasti, ko-ja može nadvladati strast nje-gove hirovitosti, a to je stanje njegove samoće i depresije, ko-ja mu ubija umnu strast rado-znalosti i duhovnu strast iskre-nosti. Slobodan je onaj čovjek koji ima svijest o Bogu, koji ima svijest o diktatu vjere kao me-taetici, koja otkriva ljepotu do-bra; kao normativnoj etici, ko-ja propisuje dužnost dobra; kao primijenjenoj etici, koja znači moralnu naviku u činjenju do-bra. Svjestan sam da su neki-ma pojmovi “slobodna volja” i “diktat vjere” nespojivi zato što se demokracija (“vlast slobod-nih ljudi”) i diktatura (“vlast sa-movoljnih ljudi”) mora odvoji-ti. ali, “diktat vjere” nije vlast. Diktat vjere je čovjekova svijest i slobodna savjest, kao dar Bo-žiji, kao Božiji dar slobode čo-vjeku. Jer, samo onaj koji je slo-bodan može darivati slobodu; samo onaj koji nije ovisan ni o kome ima apsolutnu slobodnu

volju; svi drugi su ovisni o nje-govoj volji, o njegovom dikta-tu, koji nije diktatura, već do-bra volja, koja oslobađa ropstva čovjeka nad čovjekom. neki to ne mogu ili neće da shvate, ali istina je da “diktat vjere” oslo-bađa čovjeka od ropstva. “Dik-tat vjere” je, zasigurno, naj-snažniji motiv u čovjekovoj borbi za slobodu zato što je či-sta vjera, kao takva, protiv to-ga da čovjek bude pokorni rob bilo kome osim Bogu koji ga je stvorio u najljepšem liku i obli-ku, koji mu je dao slobodu, ko-ji mu je označio put dobra, koji mu je odredio početak i najavio kraj, koji je uvijek s njim da ne bude sâm, koji ga prati i zapisu-je sve što radi.

XLII

Zvjezdano nebo i moralni zakon

Pred nama su dva diktata - vanjski i unutarnji ili gornji i donji. - Otkrit ćemo im dva zna-ka ili dokaza za istinu koju tra-že - zvjezdano nebo iznad njih i moralni zakon u njima.3 ne znam da li je njemački filozof Immanuel Kant (1724 —1804.) imao na umu te kur’anske rije-či, ali njegovo zapažanje je za-nimljivo: - Dvije stvari me naj-više zadivljuju: zvjezdano ne-bo iznad mene i moralni za-kon u meni - kaže Kant. Pretpo-stavljam da se i francuski filo-zof Žan Pol Sartr (1905 – 1980.) divio zvjezdanom nebu iznad nas, odnosno kosmosu, kao “Bitku po sebi” (“por soi”), a to je, po njegovom mišljenju, masivna i vječna materija, ko-ja sve u sebe uvlači. no, nas ov-dje više zanima Sartrov “Bitak za sebe” (“en soi”), kao svijest, kao egzistencija čovjeka koja se stalno suprotstavlja “Bitku po sebi”. u stvari, Sartr, hoće da kaže da je čovjek slobodan, ali nemoćan u odnosu na “zvjez-dano nebo iznad nas”, ili svi-jet, koji je, prema Sartru, puka slučajnost i bezrazložnost. na-ravno, sve što čovjek misli i ka-že, pa tako i Sartr, o “zvjezda-nom nebu” ništa neće promije-niti u kosmosu, koji nije ni slu-čajno ni bezrazložno uređen ta-

3 Kur’an, 41: 53.

ko kako je uređen. Sartr bi trebao znati da smo mi ne-moćni da mijenjamo zako-ne u kosmosu zato što mi ni-smo ni uređivali kosmos, ni-ti smo zaduženi za njegovu harmoničnost. To je, Sartr je u pravu, iznad i izvan ljud-ske moći. Mi smo samo duž-ni da ne narušavamo usta-novljeni red i poredak u ko-smosu, koji je smišljeno i ra-zložno harmoničan. ali, mi smo zaduženi da otkrijemo moralni zakon u nama, ko-ji treba da uredi odnose me-đu nama (ljudima) tako da budu osmišljeno i razlož-no harmonični, kao što je “zvjezdano nebo iznad nas” smišljeno i razložno harmo-nično. To dvoje mora biti u harmoniji - zvjezdano nebo iznad nas i moralni zakon u nama, a to znači da moramo prihvatiti diktat čiste vje-re, koja ima za cilj da odgoji čovjeka tako da se oslobodi diktata tjelesne strasti, kao strasti njegove hirovitosti, te da prihvati diktat razuma, kao strast njegove radozna-losti i strast duše, kao strast njegove iskrenosti. Kur’an Časni neumoljivo upozora-va čovjeka da se ne povodi za svojim i strastima hiro-vitosti drugih ljudi: Zar je iko gore zalutao od onoga ko-ji koji slijedi strast svoje hiro-vitosti, a ne svijetlu Allaho-vu uputu?4 Nemojte slijedi-ti strasti vaše hirovitosti ta-ko da vas spriječi da budete pravedni...5 Zar ne vidiš ono-ga što je strast svoje hirovito-sti uzeo za boga svoga. Ti nje-mu ne možeš biti zaštitnik.6 Nemoj slijediti strasti njiho-ve hirovitosti nakon što ti je jasna istina...7 Jer, ako bi sli-jedio strasti njihove hirovito-sti nakon što ti je došla jasna spoznaja, ti bi izgubio Boži-ju milost i podršku.8 Ako biste odustali od Istine zbog strasti njihovih hirovitosti, propala bi nebesa i zemlja i sve što je

4 Kur’an, 28:50. 5 Kur’an, 4:135.6 Kur’an, 25:43. 7 Kur’an, 5:48. 8 Kur’an, 13:37.

u njima...9

XLIII

Tražiti lijek za opasnu bolest

bošnjačkog kiburaOvo je samo jedan od dik-

tata čiste vjere u Kur’anu Ča-snom, diktat koji jasno uka-zuje na potrebu za otkriva-njem moralnog zakona u na-ma, a to je da umjesto stra-sti hirovitosti u sebi prepo-znamo strast razuma rado-znalosti o istini i pravdi, te strast duše iskrenosti, koja je uvjet za mentalno zdrav-lje ličnosti. Čista vjera posta-je nečista kad se razum upr-lja tjelesnim strastima hiro-vitosti od kojih je stras ki-bura, koju Lucifer preno-si na ljude, najzaraznija. Ki-bur je sladak na početku, ali je gorak na kraju. To znaju svi koji su jednom bolova-li od te bolesti pa se izliječili. adem se izliječio od te bole-sti, ali tek nakon što je istje-ran iz Dženneta. arapska ri-ječ “kibur” na bosanskom može značiti: oholost, umi-šljenost, bahatost, beskru-puloznost, bezobzirnost, ne-moralnost... ako smo zabri-nuti za naše današnje sta-nje, onda treba da se pregle-damo pojedinačno i grupno kao bismo ustanovili koli-ki je stupanj kibura u svima nama. Čini mi se da je živa već odavno prešla crvenu li-niju izdržljivosti. Pothitno, lijek za opasnu bolest boš-njačkog kibura treba tražiti i naći, dok bolest nije prešla u stanje neizliječivosti. Bolest kibura je opasna zato što na-rušava red i poredak među ljudima i izaziva nepovjere-nje među braćom i prijate-ljima. Kao takvu, hadis ki-bur ovako definira: Onaj ko-ji bude imao koliko trun ki-bura u svom srcu, neće vidje-ti Dženneta.

U slijedećem brojuVjera je diktat (9)

9 Kur’an, 23:71.