35 BROJ 16/ 1074 • 15. august 2016. Preporod

www.cdv.ba Kontaktirajte nas putem maila: kolumna@cdv.ba

Vesatijjin forumsa’, 59).

Mislim da danas u svijetu ne postoji niti jedan na-rod koji toliko blati i ruši vlastite autoritete kao što su muslimani. Mi ne kritikujemo – mi napadamo, i to, vrlo često, veoma nedolično, nisko i beskompro-misno. Bez obzira na sve to, IZ treba nastaviti pro-movirati međusobno povjerenje, dobronamjernost, širokogrudnost, uvažavanje ingerencija, prava i oba-veza, te razvijati i jačati duh dijaloga, razumijevanja, poštivanja zakona i temeljnih vrijednosti. Ona tre-ba da predvodi dijalog, a mi da slijedimo smjernice i upute. Nažalost, i danas imamo primjera gdje po-jedinci rade po svome nahođenju, ili, možda, po tu-đim instrukcijama, a formalno priznaju autoritet IZ. to nije dobro i može nam donijeti velike nevolje. Bi-lo bi korektno da neki „autoriteti“ kod nas počnu sa-mi iznalaziti rješenja, a ne tražiti ih od „autoriteta“ u muslimanskom svijetu i plasirati ih kod nas kao svo-ja. Naši muslimani moraju uvažiti realnost i prihva-titi one koji drugačije prakticiraju vjeru. Ne bi bilo dobro osporavati im to. Moramo biti zajedno. uzvi-šeni allah nam je i propisao obaveze da bi jedan dru-gome bili pri ruci, da bi bili u stalnoj međusobnoj ve-zi. Konačno, to je i smisao ibadeta.

Konkretne mjere

Da bismo dobili pozitivan rezultat i osjetili plodo-ve dijaloga moramo prije svega biti iskreni u namje-rama, budući da od namjere ovisi i rezultat. Jer, „ko učini hidžru radi allaha i Njegovog Poslanika, nje-gova hidžra je radi allaha i Njegovog Poslanika. a ko učini hidžru kako bi stekao nešto od dunjaluka, ili radi žene kako bi je oženio, njegova hidžra je radi onoga zbog čega ju je učinio“ (Buhari i Muslim).

također je bitno nastupati sa pozicije da smo svi braća i allahovi robovi, a ne sa pozicije dušebrižnika koji je uvjeren da je ispravno samo ono što on radi i misli da ima svetu misiju da preobrazi ljude i od njih načini „prave muslimane“. trebamo se međusob-no poštovati i uvažavati, jer ne može biti zbližava-nja niti dijaloga, ako se međusobno optužujemo za grijeh, zabludu i krivi put zbog, na primjer, mevluda koji učimo ili zbog širenja nogu na stajanju u nama-zu. Jedan od uvjeta za pozivanje dobru i odvraćanje od zla jeste da se drugome ne može osporavati ono o čemu postoje različita mišljenja među ulemom.

Ne smijemo zaboraviti ni održavanje međusobne komunikacije, pa makar to bio samo selam. u toj ko-munikaciji trebamo izbjegavati teške riječi i nepri-mjerene kvalifikacije. Ne mogu da nađem objašnje-nje niti opravdanje za teške međusobne uvrede i eti-ketiranja iz usta (ili pera) onih koji klanjaju namaz, okreću se prema jednoj Kibli, uče jedan Kur’an, vje-ruju u Jednog Boga i prihvataju jednog Poslanika.

Da bismo imali istinski međumuslimanskin dija-log trebamo poštovati islamsko naslijeđe naših mu-slimana. „Mi nismo repa bez korijena (...) Naša tradi-cija ima svoje temelje u Kur’an-i Kerimu i Vjerovje-snikovom sunnetu“, reče naš uvaženi reisu-l-ulema u bajramskoj hutbi. Vrlo je ružno, pa i bezobrazno, govoriti o zabludi onih koji su stoljećima brižno ču-vali emanet naše vjere, iznalazeći rješenja, trpeći za-tvaranja, torture i maltretiranja, a mnogi su na tom putu i živote svoje dali. Prije nekoliko dana na jed-noj domaćoj tV stanici gledao sam kako se poduča-va farz namazu, a sunnet namazi se uopće ne spo-minju. Vjersko obrazovanje i edukacija trebaju osta-ti isključivo u nadležnosti Rijaseta IZ. Drugačiji pri-stup obrazovanju može nam donijeti velike nevolje.

I na kraju, potrebno je ne ulaziti u pitanja oko ko-jih postoje različita mišljenja i držati se onoga što nam je zajedničko, te izbjegavati sve riječi i postup-ke koji ismijavaju i omalovažavaju drugog i drugači-jeg. svi bismo trebali razvijati u sebi lijepo mišljenje o drugome, a to znači, tragati za onim što je lijepo kod njega, a zanemariti ono što mislimo da nije do-bro, čineći allahu dovu da ga uputi.

Mogli bismo još ovako nabrajati, ali i ovo bi bilo dovoljno ako bismo se iskreno okrenuli jedan dru-gome. Put dijaloga jeste težak i zahtijeva mnogo str-pljenja, truda, mudrosti, znanja i ustrajnosti. ali, zar uzvišeni allah ne navodi u Kur’anu Njegov razgovor sa Iblisom, pa zašto mi ne bismo razgovarali jedni sa drugima?!

Međumuslimanski dijalog nema alternativu

Kada sam krajem davne 1985. godine, sa dva prijatelja otišao na studije u Rijad, do-čekali su nas naši studenti, sve svršeni-ci gazi Husrev-begove medrese. Na jed-

nom sijelu u prisustvu većine njih, bili smo zapanje-ni opaskom jednog od njih. Naime, govorio je o to-me kako se kod nas pogrešno prakticira i razumijeva naša vjera, da to trebamo zaboraviti i ostaviti iza se-be, te sada nanovo početi učiti kako biti musliman. Neki od prisutnih su to odmah osporili, smatraju-ći takav sud neprihvatljivim, a neki su samo osporili način na koji je on izrečen. takvo gledanje na stvari bilo je razlog podijeljenosti među našim studentima koja je, među nekima, dovela i do potpunog prekida komunikacije. stanje među našim studentima u Jor-danu bilo je nešto blaže, ali i tu je bilo dušebrižnika koji su odlazili u tadašnje starješinstvo IZ i govorili o studentima koji su na pravom putu i koji su zalutali. a, do jučer, svi smo bili svršenici jedne škole, sjedili u istim klupama, jeli “gazijin hljeb”, slušali iste pro-fesore, bratski se družili i učestvovali u zajedničkim aktivnostima. tada mi nije bilo jasno zbog čega smo se tako dijelili.

evidencija studenata

Povratkom u domovinu, svi smo bili unutar Islamske zajednice i dan-danas radujem se susretu sa njima. u to vrijeme, u islamski svijet odlazili su, uglavnom, odlični i istaknuti učenici gHM i u ogra-ničenom broju (u saudijskoj arabiji tih godina bilo je svega dvadesetak studenata). Ovakvo stanje me-đu našim studentima u to vrijeme neodoljivo me podsjeća na stanje među našim muslimanima u pe-riodu poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu. I to je ono što zabrinjava. Mi, umjesto da idemo napri-jed, vraćamo se daleko u prošlost ponavljajući greš-ke drugih. Ono što je posebno zabrinjavajuće danas jeste činjenica da je mnogo veći broj naših studena-ta u muslimanskom svijetu, a među njima je mno-go onih koji nisu prošli nijednu obrazovnu institu-ciju IZ u Bosni i Hercegovini, kao i onih koji su tamo završili i srednje škole. Nije poznato da se u Rijase-tu vodi neka evidencija o tome. također, nije pozna-to koliki je broj naših studenata u muslimanskim ze-mljama, gdje i po kojim gradovima i univerzitetima su raspoređeni.

Naveo sam ovo iskustvo na početku da bismo shvatili gdje je srž problema sa kojim se danas suo-čavamo u Bosni i Hercegovini. situacija se dodatno usložnjava činjenicom da danas, među Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i u dijaspori, aktivno djeluje veliki broj muslimanskih sljedbi, skupina, frakcija i drugih islamističkih pokreta. u jednom svome eseju iz 2011.g. prof. Muhamed Jusić nabraja aktivne sku-pine među Bošnjacima, pa piše o selefijama koji su i sami međusobno podijeljeni u nekoliko frakcija, te o ahmedijama, Behaijama, ši’ijama, kao i o islamistič-kim pokretima i obrazovnim institucijama koji svo-ja sjedišta imaju u turskoj, neonakšibendijskim ta-rikatima, nurdžijama, sulejmandžijama, Musliman-skoj braći, tebligovcima, neomutezilama, redefini-sanim sufijskim tarikatima koji svoje šejhove imaju od Malezije do Kipra, modernistima različitih kovo-va i učenja. Nije problem što imamo ovoliku raznoli-kost i različitost, ali je zastrašujuće da su sljedbenici tih skupina, pa čak i njihovi simpatizeri, međusobno

suprotstavljeni i neprijateljski nastrojeni, što nemi-novno vodi u međusobna optuživanja, verbalne pa i fizičke sukobe.

govoriti o dijalogu među muslimanima u ova-kvoj situaciji, kada su sami muslimani toliko isklju-čivi, kada imamo toliko zasebnih skupina među nji-ma, kada vidimo međumuslimanske sukobe i rato-ve u muslimanskom svijetu, može izgledati depri-mirajuće i beskorisno. Međutim, ne postoji alternati-va. Dijalog među muslimanima različitih opredjelje-nja nužna je potreba, jer zakopavanje u vlastite ro-vove ne vodi društvenoj harmoniji niti rješava pro-blem. a allah, dž.š., upravo želi od nas da usposta-vimo sretan život na Ovom svijetu. Raduje činjenica da IZ poduzima konkretne korake na ovom planu.

Stalni pozivi na dijalog

s početka ove godine reisu-l-ulema imao je hra-brosti napraviti prvi korak i pozvati sve skupine mu-slimana u BiH i dijaspori pod jedan krov, u okvire IZ. Rijaset mora nastaviti ovu aktivnost i stalno pozivati na dijalog među muslimanima u njegovom okrilju. Dakle, ne dijalog sa Rijasetom, nego dijalog unutar samog Rijaseta. Islamska zajednica je krovna insti-tucija Bošnjaka i onih koji je prihvataju kao svoju. O tome ne smije biti rasprave. Neprihvatljive su tvrd-nje nekih muslimana da je IZ ćafirska tvorevina. Ne-prihvatljivo je IZ-i postavljati uvjete da bi se stupi-lo u dijalog. Prva pretpostavka bilo kakvog dijaloga mora podrazumijevati priznanje i poštivanje autori-teta IZ. Jer, Islamska zajednica je ozbiljna institucija koja posjeduje vlastite resurse, autoritativnost i vla-stitu ulemu koja je kompetentna da naučava i pri-mjenjuje izvorni duh i intencije islama.

allah, dž.š., poziva nas: “O vjernici, pokoravaj-te se allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavni-cima vašim. a ako se u nečemu ne slažete, obratite se allahu i Poslaniku, ako vjerujete u allaha i u Onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše” (en-Ni-

Uzvišeni Allah kaže: „Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi!“ (el-Isra’, 53), a Poslanik, a.s., kaže: „Lijepa riječ je sadaka!“ (Buhari).

Piše: ZaHid eF. Mujkanović

Zabrinjavajuća je danas činjenica da je mnogo naših studenata u muslimanskom svijetu koji nisu prošli nijednu obrazovnu instituciju IZ u Bosni i Hercegovini