> > > p u t o p i s

116 MOTO PULS br. 59/5./2005.

PribaltiËke zemljeKako pobjeÊi od stereotipnog godiπnjeg odmora, ljetovanje na Jadranu ili putovanja motociklom? Vjerujemo da

Êe veÊina nas bez puno razmiπljanja odabrati ovo drugo. Zimi, dok naπi ljubimci odmaraju, kujemo planove kamo

Êemo kad stignu topliji dani. Tomislav, Damir i Boæo proπlog su ljeta putovali pribaltiËkim zemljama, na tom

putovanju obiπli su od Auschwitza do rodne kuÊe nedavno preminulog Pape Ivana Pavla II, te stigli do Finske. Na

putovanju su proveli 11 dana i prevalili 5.000 km. Nakon takve avanture, sa zadovoljnim osmijehom, moæete

ostatak godiπnjeg odmora provesti umakajuÊi noge u naπem ljepom plavom Jadranu

ObiËno u zimskim mjesecimas prijateljima motoristimaraspravljam o tome kamobismo u sljedeÊoj sezoni mo-gli protutnjati naπim pilama.

Pa si tako zacrtamo neke dalje ili bliæe cilje-ve, neke ostvarimo, a neke ne. Kad smo do-govarali put za SlovaËku, »eπku i eventual-no Poljsku, znao sam da to neÊe biti naπ ko-naËni cilj. Plan puta malo pomalo sam ras-tezao do Litve, pa Latvije, Estonije i sve doFinske. Uvijek prije putovanja slijedila bi is-ta pitanja: koliko dana, koliko love, kolikoovog, koliko onog? I isti odgovori: valjda,moæda, ne znam… I kad se sve veÊ Ëinilo go-tovim, zbog razno raznih problema put mo-ramo otkazati. Kad se samo sjetim kolikosam truda i vremena potroπio surfajuÊi ne-tom, listajuÊi karte, pripremajuÊimotor…

Proπlo je tek nekoliko dana i dolazi to ju-tro kad otvaram oËi i u glavi mi se vrti samojedno: Ja idem. Slijedi par telefonskih pozi-va i ekipa je ponovo na okupu.

Bez struje…Sredina je mjeseca srpnja, sedam sati uju-

tro, maglovito i ugodno svjeæe jutro. Mjestosusreta je benzinska crpka na autocesti parkilometara prije Krapine. Dolazim prvi, a zanekoliko minuta iz magle izranjaju svjetlaDamirove Yamahe FJR i Boæidarove Ventu-re. Na jutarnjoj kavici zadræavamo se gotovodva sata. Jednostavno je bilo teπko kre-nuti u maglu i nepoznatih nekoliko tisu-Êa kilometara. Slijedi brza, ali ne osobitozanimljiva voænja kroz Sloveniju i Austri-ju, put SlovaËke granice, s kraÊim za-dræavanjima radi gableca i piπ-pauze. Oko podneva obavljamocarinske formalnosti, prolazi-

mo granicu i kupujemo vinje-te za slovaËke autoceste, a

iza brojnih vjetrenja-

Ëa u æitnim poljima veÊ se naziru tvorniËkidimnjaci i neboderi Bratislave. Ubrzo ulazi-mo u grad u kojem vidim brojna gradiliπta iæivahnu atmosferu radnog dana. Bratislavaje glavni grad SlovaËke, broji neπto manje odpola milijuna stanovnika i vaæno je kulturnoi industrijsko srediπte. Penjemo se na zna-menitu povijesnu jezgru na malom breæulj-ku ponad grada i parkiramo motore na trgupred zgradom parlamenta. RazgledavamoBratislavski stari grad s kojeg pogled lijepopuca na gradsku jezgru s jedne strane i na

novi dio gradasmjeπten s druge

strane Dunava. Razgleda-vanje grada i naπ podnevni od-mor zavrπavaju, put nas daljevodi dobrim ibrz im

Via BalticaVia BalticaVOZI, SNIMA I PI©E: TOMISLAV SINKOVI∆

Varπava - ulaz namost preko Visle

> > >

117MOTO PULSbr. 59/5./2005.

slovaËkim cestama æivopisnim krajolikomdolinom rijeke Vah, a veÊ stotinjak kilome-tara dalje zaustavljamo se u gradu TrenËinu.U staroj slikovitoj i vrlo urednoj jezgri gradaostavljamo motore i uspinjemo se kamenimuliËicama s renesansnim kuÊama k veleb-nom zamku na uzvisini iznad grada. Zamakje opasan obrambenim zidinama i kulama, au njemu se nalazi muzej. Mjesto na posjeti-telja djeluje vrlo opuπtajuÊe, ali pred nama jejoπ viπe od dvjesto kilometara koje smo tajdan namjeravali odvaliti. Obzirom da se danveÊ bliæio kraju, a i vrijeme je sve viπe miri-salo na kiπu, nije nam preostalo drugo negoda navinemo ruËice gasa. Cesta je joπ uvijekdobra, ali ËeπÊe prolazimo kroz naselja, pa

moramo i viπe paziti na brzinu. U meuvre-menu poËinje padati sitna kiπa, a s njom iprvi sumrak. Da stvar bude gora, moj seBMW ugasio u voænji i viπe nije pokazivaoznakove æivota. Naravno da vam se takvoneπto moæe dogoditi samo onda kada niste ublizini nekog naselja. Prvo πto u tom trenut-ku pomiπljam je treba li traæiti mjesto zakampiranje u kiπnoj dolini rijeke Vah i isko-ristiti "joker zovi", ili se odmah baciti na po-sao. Bacili smo se na posao. Motor je ostaobez struje, izgorio je osiguraË kojeg mije-njam rezervnim, ali istog trena i taj pregori-jeva. Pod svjetlom baterije nalazimo jednuæicu kojoj se izolacija izglodala na okvirumotora i prouzroËila kratki spoj. Kvar smo

privremeno otklonili, pa mi je samo ostalonaÊi joπ jedan osiguraË…

Zbog umora i skliske ceste odluËujemozavrπiti danaπnju etapu u nekom veÊemmjestu. U Æilini, na tromei granica Polj-ske, »eπke i SlovaËke nalazimo jeftin drugo-razredni motel uz cestu. Soba je zaguπljiva, uzaostatku smo sto pedeset kilometara, loπe jevrijeme, ali dobro pivo popravlja zadovolj-stvo nakon prvih uspjeπno prevaljenih πesto-tinjak kilometara.

Pakao logoraJutro dolazi brzo, ustajemo rano, put nas-

tavljamo po sitnoj kiπici, te ubrzo prelazimoËeπku, a potom i poljsku granicu. Vrijeme sepopravlja, prate nas samo oblaci, iza sebe os-tavljamo sto pedeset kilometara i stiæemo uAuschwitz u kojem se nalazi spomen park sapotpuno saËuvanim koncentracionim logo-rom. VeÊ u jutarnjim satima okolna se par-kiraliπta brzo popunjavanju autobusima ivozilima iz cijele Europe, a znaËaj ovogmjesta i sami spoznajemo obilazeÊi muzej iprostore unutar æica ovog zloglasnog logorasmrti. Boæo, Damir i ja, ali i stotine drugihposjetitelja, sa zebnjom smo promatrali pa-kao u kojem je u razdoblju od '40. do '45.usmrÊeno viπe milijuna ljudi. Moram priz-nati da je ovo jedno od najupeËatljivijihmjesta koje sam uopÊe vidio.

Cesta nas dalje vodi prema Wadowicama,a putem primjeÊujem da mi ne radi ventila-tor hladnjaka, te je oËito doπlo vrijeme zapauzu koju Êe deËki iskoristiti za gablec, a jaza "πrafljenje". Osim osiguraËa, prethodnogdana uslijed kratkog spoja pregorio je i ter-

TrenËin, SlovaËka - pogled iz centra na zamak

Auschwitz

Krakow, Poljska Auschwitz, Poljska - Tomo i Boæo u plinskoj komori

> > > p u t o p i sP r i b a l t i Ë k e z e m l j e

119MOTO PULSbr. 59/5./2005.

Ivana i drugim brojnim crkvama, a svesmjeπteno unutar ureenih i saËuvanih sred-njovjekovnih zidina. Na trgu ispijamo kavei sokove po europskim cijenama i konzulti-ramo se s ljubaznim policajcem oko cestekojom bi najbolje bilo nastaviti put prije ne-go nastavimo naπu turu.

Za nama smo ostavili prvih neπto viπe odtisuÊu kilometara relativno dobrih cesta, aostatak dana provodimo vozeÊi loπim, blat-nim i skliskim cestama. Poljske "autoceste"uglavnom nemaju zaπtitnih ograda, svakihpar stotina metara nalazi se raskriæje sa spo-rednom cestom ili poljskim putem, a samacesta je puna crnih, masnih mrlja od ulja ko-je curi iz njihovih Poloneza, Lada, MoskviËai raznih ruskih kamiona. Povremeno nam sespuπtala kiπa koja bi nam sve to dodatno za-Ëinila i voænju Ëinila joπ napornijom. No svebi bilo dobro da mi se u jednom trenutku snekog sporednog puta nije preprijeËila nekaTatra s prikolicom. Pokuπavam koËiti, nomotor se poËinje zanositi. Iako smo vozilisvega sedamdesetak kilometara na sat, u tomje trenutku zaustavljanje bilo nemoguÊe, na-ginjanje neizvedivo, tako da teπkom mukomuspijevam obiÊi zadnji kraj πlepera vozeÊi pobankini. Po ovakvoj cesti uglavnom vozimona velikom razmaku, tako da su Damir i Bo-

moprekidaË ventilatora. U obliænjoj trgovi-ni kupujem nekakvu sklopku od Poloneza,izoliram onu nesretnu æicu, a s ruËnim ukl-juËivanjem ventilatora zabavljam se ostatakputa…

U Wadowicama, urednom malom gradi-Êu juæne Poljske, posjeÊujemo rodnu kuÊunedavno preminulog Pape Ivana Pavla II, apotom pred kiπom bjeæimo prema obliæ-njem Krakowu. Krakow, treÊi grad Poljske,grad je bogate kulturne povijesti, a stari jedio grada proglaπen dijelom Unescove svjet-ske baπtine. Na maloj uzvisini Wawel nalazise renesansni kraljevski dvorac u kojem sedanas nalazi muzej, te gotiËka katedrala ukojoj su se do poËetka 18. stoljeÊa krunilipoljski kraljevi. Srediπte starog grada je glav-ni trg s romaniËkom crkvom Sv. Adalberta iz10. stoljeÊa, gotiËkom Marijinom crkvom iz13. stoljeÊa, te tornjem vijeÊnice iz 15. sto-ljeÊa. Sam trg je vrlo æivopisno mjesto gdjemoæete sresti brojne turiste, πetaËe, zabavlja-Ëe te vrlo bogatu ponudu suvenira. Danaπ-nju etapu planirali smo zavrπiti u Varπavi, noobzirom da se dan bliæi kraju, kod Tomaszo-wa skreÊemo prema obliænjem jezeru u po-trazi za smjeπtajem. Smardzewice, malo tu-ristiËko mjesto na obali, priliËno je pusto,sezona tek poËinje, tako da s lakoÊom nala-zimo jeftin smjeπtaj u privatnom apartma-nu. VeËer provodimo u lokalnoj gostioni uugodnom druπtvu domaÊina, uz joπ ugodni-je cijene jela i piÊa. Dani nam se Ëine kratki,ali noÊi joπ kraÊe, tako da slijedi ubrzano ju-tarnje spremanje. Oko sto dvadeset kilome-tara brze ceste i puno neopreznih vozaËa do-vodi nas u Varπavu. Damir vozi na zaËelju, ana kratkom razmaku uporno ga prati nekiauto. Ubrzavamo tempo pokuπavajuÊi ga os-taviti u gradskoj guævi, ali tip je uporan.»ovjek s obitelji za par dana putuje na Ja-dran pa je htio neke informacije o naπimcestama. Usput se dogovaramo da Êemomotorima napraviti defile gradom i posjeti-ti stari grad, za πto nam ne treba previπe vre-mena. Kad bismo htjeli obiÊi sve znameni-tosti grada, bio bi nam potreban Ëitav dan, atoliko nemamo na raspolaganju. "StareMiasto" odiπe duhom proπlih vremena, s li-jepo ureenim renesansnim i baroknim gra-anskim kuÊama, gotiËkom katedralom Sv.

æo sreÊom imali vremena reagirati. Ne tre-bam ni reÊi koliko sam se prestraπio, a nogejoπ neko vrijeme nisam osjeÊao.

Potkraj dana prolazimo Augustow i Su-walki, zadnja veÊa mjesta na sjeveru Poljske.Suwalki je specifiËan gradiÊ sa izrazito ure-enim parkovima, poploËenim ulicama,brojnim salonima i modernim trgovinama,gradiÊ kakav nismo sretali posljednjih neko-liko stotina kilometra. Tridesetak kilometa-ra smo od granice sa Litvom, a isto toliko odruskog Kalingradskog kantona i Bjelorusije.

Damir i Boæo predlaæu da noÊimo u Polj-skoj, jer smo se veÊ uklopili u atmosferu ovezemlje, no smatram da bi bilo πteta ne isko-ristiti joπ oko sat i pol dnevnog svjetla za vo-ænju. U tom trenutku ni sam nisam znao πtonas oËekuje s druge strane granice, no znati-æelja nas je vukla dalje. Na granici nas doËe-kuju vrlo ljubazni carinici koji s interesomprate naπ plan puta i ujedno se ispriËavajuπto moramo Ëekati dok provjere naπe doku-mente, s obzirom da dolazimo izvan Europ-ske unije.

U centru EuropeCesta koju slijedimo vodi nas kroz pitome

breæuljke i paπnjake, prolazimo pored ured-nih gospodarstava, farmi i æivopisnih sela s

Krakow, Poljska

Krakow, Poljska

Brza intervencija naBMW-u kod Krakowa

> > > p u t o p i s P r i b a l t i Ë k e z e m l j e

120 MOTO PULS br. 59/5./2005.

se nalazi tvrava iz 15. stoljeÊa. Ovo je sva-kako jedan od nezaobilaznih bisera Litavskekulture. Obilazimo muzej diveÊi se prekras-nom pejzaæu, okolnim jezerima i πarenimdrvenim kuÊama duæ obale. Imamo prilikevidjeti da ovdje turistima znaju uzeti novac,pa Êe nam tako naplatiti parking Ëak i zamotor, makar nismo na parkiraliπtu, plaÊa-mo ulaz u muzej i joπ za svako slikanje unu-tar muzeja vuku nas za rukav pokazujuÊi naπkrabicu. Hrana i piÊe za naπe su prilike jef-tini, a osobito benzin, koji preraËunato stojinegdje oko pet kuna za litru.

Boæo, Damir i ja slaæemo se da bi namVilnius, glavni grad, oduzeo previπe vreme-na ako bismo ga htjeli detaljno razgledati, tega prolazimo kruænom voænjom i upuÊuje-mo se prema centru Europe. Moletai jemjesto gdje je 1989. Francuski nacionalnigeografski institut ustanovio centar Europe ikao takvog markirao ga granitnom skulptu-rom. »itav kompleks okruæuje lijepo uree-

ni park s tradicio-nalnom drvenomLitavskom kuÊom ukojoj je smjeπtenasuvenirnica i gdje zapar novËiÊa moæetedobiti certifikat daste posjetili ovo zna-menito mjesto. Vri-jeme ruËka provodi-mo u park πumi ko-ju nalazimo vozeÊilokalnim cestama.Dok su deËki odma-

rali u ugodnoj hladovini, pretrËao sam petkilometara ureenih drvenih staza kroz πu-mu i slikao neke od brojnih drvenih skulp-tura koje se tamo nalaze.

Iako su nam prijatelji motoristi iz Mari-jampola zbog prekrasnih krajolika preporu-Ëili cestu koja do BaltiËkog mora vodi uz ri-jeku Neman, kratko popodne od Kaunasado Klaipede provodimo na brzoj cesti. Izra-zito grubi asfalt Litavskih cesta oËiglednotroπi gume na motorima, ali su zato neuspo-redivo sigurnije od onih kojima smo vozili

proteklih dana. U blizini Klaipede na obaliBaltika silazimo s autoceste na benzinskupumpu. Pumpa k'o pumpa, pomislili bistekad ne bi bila ograena bodljikavom æicomili kada ne biste gorivo plaÊali unaprijed pre-ko neprobojnog stakla. Kad bismo putemkoga pitali ima li kriminala, mafije i sliËno,odgovarali bi nam negirajuÊi, no ovakva tr-govina i Ëinjenica da baπ svaki auto, od no-vijih do neke stare kante ima alarm, govorenam drugo. Voænju zavrπavamo u Palangi,popularnom ljetovaliπtu na obali Baltika.Kako poËinje vikend, uz nas se u grad slije-vaju i brojni turisti iz unutarnjih dijelovaLitve i Latvije. Na samom ulazu u mjestosvakih nekoliko metara zaskoËit Êe vas vlas-nici apartmana nudeÊi smjeπtaj po ne baπpovoljnim uvjetima. Obzirom da je veÊ pro-πlo devet sati i da turistiËki uredi viπe ne ra-de, u centru grada pokuπavamo pronaÊi so-bu ili apartman, no sve je uzaludno. Rjeπe-nje nam nudi Ëovjek od kojeg unajmljujemo

autohtonim drvenim kuÊama. Iznenaeniugodnim ambijentom okoline uskoro se za-ustavljamo u Kalvariji, prvom veÊem mjes-tu, u nadi da Êemo naÊi prenoÊiπte. Kampanema, a jedini motel u mjestu je zatvoren.Bliæi se mrak, pa nam ne preostaje drugo ne-go poæuriti o obliænji Marijampole, grad soko πezdeset tisuÊa stanovnika, u kojem br-zo nalazimo pansion. Luksuzni vozni parkpred pansionom i cijena od 75 Eura potvr-uje naπe sumnje da je to mjesto gdje bismomogli provesti noÊ. Ljubazna gazdarica, me-utim preporuËuje nam drugi, jeftiniji pan-sion. Vozimo gradom, sreÊemo dvoje moto-rista i dok se zaustavljamo veÊ nas okruæujeËetiri-pet motora. To je naπ grad! Putem baπi nismo sretali motoriste. Naπi novi prijateljikoje smo netom upoznali vode nas izvangrada, na privatni posjed jednog njihovogkolege. U druæenju koje je trajalo do kasnou noÊ pokuπavamo saznati πto je viπe mogu-Êe o njihovoj zemlji i ispriËati o ljepotamanaπe. S velikim inte-resom prelistavajuMoto Puls koji impoklanjam i za okoim zapinju lijepe hr-vatske cure.

Ujutro nas budeprve zrake sunca ikonaËno nas Ëeka je-dan lijepi dan naputu. Prije kretanjaslijedi pogled u kar-tu i utvrivanje da-naπnjeg itinerera.Planiramo dosta toga vidjeti i joπ odvozitipetstotinjak kilometara. Prvih jutarnjih satvremena uæivamo vozeÊi dobrim, brzim iravnim cestama prema Vilniusu. Stajemo uAukπtadvarisu na jutarnjoj kavi i tu upozna-jemo mladog Litvanca koji inzistira da naspoËasti. Mladi ljudi koje sreÊemo su izuzet-no otvoreni i komunikativni, pa tako i odnjega saznajemo o mjestima koja moramovidjeti, ali i o obiËajima ljudi koji tamo æive.PosjeÊujemo Trakai, stari grad na uskomkopnenom pojasu izmeu jezera na kojem

Trakai, Litva Trakai, Litva

Trakai, Litva

Litva

> > >

121MOTO PULSbr. 59/5./2005.

stan koji je tri kilometra udaljen od centra, ane tri ulice kako ga je on ponudio. Problemsu motori koje ne æelimo ostaviti pred zgra-dom pod okriljem mraka. Svi gosti koji do-laze u grad vozila ostavljaju u æici, na Ëuva-nim osvijetljenim parkiraliπtima, pa ne vje-rujemo u sigurnost u koju nas pokuπavajuuvjeriti. Vidjevπi naπe nezadovoljstvo doma-Êin smjeπtaj za naπu konjicu nalazi u garaæisvog prijatelja na drugom dijelu grada. Ju-tro. Ulica koja se naveËer pretvara u pjeπaË-ku zonu pusta je, ali prepuna plastiËnih Ëa-πa, boca i ostalog smeÊa. OËigledno smopropustili dobar noÊni provod.

Trajektom se iz Klaipede preko kanalaprebacujemo na Kursku Kosu - pjeπËanu di-nu u moru dugu viπe od stotinu kilometara,a πiroku od pola do dva kilometra. Na Kurs-koj Kosi nalaze se tri naselja s Litavske i dvas Ruske strane granice. OËaravajuÊe je pro-laziti hladovinom guste πume bijelog bora,kroz naselja sa slikovitim drvenim kuÊama i

baciti pogled na zlatnosmeu pjeπËanu pla-æu dokle god vam oko seæe. Turista ima pri-liËno, no gotovo se nitko ne kupa obziromda je Baltik ledeno hladan. Nije plavi poputJadrana, veÊ prljavo smee boje, a i nedosta-je mu soli, pa viπe izgleda kao neko jezeronego more, no uz dobro druπtvo moæe seodigrati i picigin.

Nakon kupanja kod Nide, pokuπavamoprijeÊi rusku granicu. Litavski carinici naspropuπtaju, ali izraæavaju sumnje u ruskekolege obzirom da nemamo vize. Sumnje imse obistinjuju. Prava je πteta da ne moæemoviπe vremena provesti na ovim ËarobnimpjeπËanim sipinama. Motore okreÊemo pre-ma sjeveru, tj. Latviji. Lokalnim cestama vo-zimo do ©iaulaia, u Ëijoj okolici posjeÊuje-mo Goru kriæeva. To je breæuljak na kojemnalazimo tisuÊe i tisuÊe krunica i kriæeva oddrvenih, metalnih, velikih, malih, a ostavlja-ju ih ljudi iz raznih krajeva u spomen na pat-nje svog naroda i svojih najbliæih.

Bliæimo se granici s Latvijom. Ceste su iz-razito ravne, πiroke i pregledne sa slabimprometom. Na carini uobiËajena procedurauz tradicionalnu ljubaznost i susretljivostnjihovih sluæbenika. GledajuÊi naπe motorei sluπajuÊi odakle dolazimo zaæeljeli su namsretan ostatak puta te poklonili naljepnice snjihovom nacionalnom oznakom. Nas trojebili smo veseli kao mala djeca jer joπ nismodoæivjeli da nam policajci ili carinici neπtopoklone…

Bez tragova RusijeCeste su neznatno loπije, ali joπ uvijek rav-

ne i dovoljno dobre, pa nas brzo dovode doRige koju zaobilazimo, te traæimo smjeπtaj unedalekoj Jurmali, gradu muzeja, galerija,restorana i lijepih plaæa, uglavnom mjestu zarelaksaciju na putovanju. U nastojanju daostvarimo planirane etape iz dana u dan ra-dimo istu greπku - stiæemo prekasno da bis-mo naπli otvoreni turistiËki ured ili odgova-rajuÊi smjeπtaj. Na periferiji nalazimo treÊe-razredni hotel koji se ni po kojim kriterijimatako ne bi trebao zvati. To je najgora rupa ukojoj smo spavali na putu, no dobra cijenaopravdava naπe skromne zahtjeve.

Ujutro πestog dana naπeg puta ulazimo uRigu, glavni grad Latvije. Grad se nalazi nauπÊu rijeke Daugave u BaltiËko more. Cijeligrad joπ je priliËno uspavan, tako da jutrokoristimo za razgledavanje stare jezgre s us-kim ulicama i starim graevinama. Riga jedanas moderan europski grad u kojem moæ-ete vidjeti izloge najpoznatijih modnih kre-atora, poznate europske trgovaËke lance i,naravno, vozila najluksuznijih marki. Za-pravo sam se iznenadio putujuÊi kroz Litvui Latviju, oËekujuÊi ostatke nedavne ruskeproπlosti, da na njihovim cestama nema rus-kih vozila osim ponekog kamiona, veÊ je do-minantan njemaËki vozni park. Riga je gradu kojem se æivi noÊu, tako da Êete lakπe po-piti kavu u nekom kafiÊu u Ëetiri ili pet satiujutro nego, primjerice, u osam. Iako je veÊproπlo devet, jedini smo gosti na jutarnjojkavi, pa s terase promatramo grad koji se bu-di. PrimjeÊujemo dosta turista i domaÊihLitva - drvene skulpture u park πumi

Litva - pjeπËanaplaæa na KurskojKosi duga 100 km

dugonogih plavuπa koje svoje ljepote dodat-no istiËu minicama. U razgovoru saznajemoda opÊenito u Latviji ima malo muπke popu-lacije, pa nije neobiËno sresti æene za uprav-ljaËem kamiona ili autobusa, zatim benzin-sku na kojoj rade samo mlade cure i sl. Ar-gumenata za ostanak joπ koji dan u graduoËito bismo pronaπli da nas put ne nosi da-lje do nacionalnog parka Guaja, kojeg joπnazivaju "©vicarskom Latvije". U Siguldiobilazimo zamak njemaËkog viteπkog reda iu obliænjoj Tuaridi velebni dvorac s muze-jom i etnografskom zbirkom. Sa znameni-tog dvorca puca prekrasan pogled na okolnebreæuljke obrasle πumom i dalo bi se joπ du-go uæivati u toj skladnoj ljepoti prirode kadne bismo do mraka htjeli stiÊi πto bliæe Tal-linnu u Estoniji. Vozimo ponovo obalomBaltika prolazeÊi kroz uredna mjesta, te uIkli ulazimo u Estoniju. Cesta nas vodi krozzelena polja i livade ili pak ureene πume vi-soke crnogorice. PrimjeÊujem da je kod nasæetva veÊ zavrπila i dominiraju zlatnoæuteboje polja, a u ovim baltiËkim zemljama æet-va joπ nije ni poËela, odnosno æito je joπ ze-

PouËeni iskustvom iz prethodnih dana ipaksilazimo s ceste na makadamski put i izamirnog πumarka nalazimo privatni smjeπtajgdje noÊimo. Za sto kuna po osobi dobiva-mo luksuzni smjeπtaj sa koriπtenjem baze-na, saune, solarija i ne znam Ëega sve ne, πtomi uglavnom i ne koristimo. Ali zato koris-timo bogat jutarnji menu πvedskog stola sestonskim specijalitetima. Gazda nampredlaæe da ostanemo joπ koji dan i veli daje to prvi dan od proljeÊa, a da ne pada ki-πa. Uz svu ljepotu prirode to mi zaista zvu-Ëi depresivno, a mi zapravo Ëitavim putemimamo sreÊe jer prate nas oblaci, tako danije vruÊe voziti, tek se povremeno spustikiπa, πto i nije tako loπe obzirom da su sr-panj i kolovoz u pribaltiËkim zemljamanajkiπniji mjeseci u godini.

Do Tallinna imamo svega sto pedeset ki-lometara, ali je cesta mjestimiËno vrlo lo-πa, odnosno gradi se nova "Via Baltica"prema centralnoj Europi, pa nam treba vi-πe od tri sata za relativno kratku dionicu.Po nazivima mjesta kroz koja prolazimoprije bismo rekli da se nalazimo u nekoj od

leno. Osim toga, nismo viali ni kulture po-put kukuruza ili groæa. Jasno nam je da ov-dje vegetacija priliËno kasni u odnosu na na-πe krajeve.

Malo iza granice na benzinskoj sreÊemofinski motoristiËki par. To su Jorge Hanseni njegova æena iz Helsinkija. Razmjenjuje-mo par rijeËi, a oni nas pozivaju u motoris-tiËki bar u Parnu gdje namjeravaju noÊiti.

©iaulaia, Latviji - Gorukriæeva, tisuÊe krunicai kriæeva u spomen napatnje Latvijca

Sigulda, Latvija - zamak njemaËkog viteπkog reda Ulazak u Estoniju

Berlin - nabavka potrepπtinaza nastavak puta

> > > p u t o p i sP r i b a l t i Ë k e z e m l j e

123MOTO PULSbr. 59/5./2005.

125MOTO PULSbr. 59/5./2005.

skandinavskih zemalja nego u zemlji bivπeruske federacije.

Valovima BaltikaUlazimo u stari hanzeatski grad Tallinn,

glavni grad Estonije. Uz stare slikovite ulicei stare graevine poput katedrale Sv. Nikoleiz 15. stoljeÊa, starih obrambenih kula iz 14.stoljeÊa, dvorca Kadriog i Tompea iz 18. sto-ljeÊa i drugih, zamjetan je razvoj moderneurbane arhitekture. Dobra morska poveza-nost s veÊim skandinavskim lukama u ovajgrad, nacionalne parkove i ostale estonskeznamenitosti donose velik broj stranih turis-ta. U gradu dogovaramo strategiju nastavkaputa - plan A: zaokruæiti Estoniju, te cestomnazad Latvijom, Litvom i Poljskom ili planB: prebaciti se u Finsku, te brodom za Nje-maËku. NovËiÊ odluËuje - plan B, pa se ubr-zo nalazimo na brzom trajektu za Helsinki.InaËe, u luci postoji nekoliko kompanija i li-nije su Ëeste, a cijena karte ovisi o dobu da-na kad putujete - podnevna je najskuplja,dok su jutarnje i veËernje linije najjeftinije.Vodeni monstrum sa dva moÊna motora odpo 7200 kW brzo nas prebacuje preko Suo-mi kanala i uplovljava u jednu od Helsinπkihluka. Helsinki je zapravo grad spojenih ma-lih gradova sa srediπtem na poluotoku. Mor-ski arhipelag popunjen je brojnim malimotocima s raznolikim sadræajima. Arhitektu-ra grada oslanja se na 19. stoljeÊe, tako dagotovo i nema starijih graevina. Kad smoveÊ u Finskoj, ne moæemo ne pogledati nakarti ceste koje vode prema sjeveru zemlje,no pogled na kasicu prasicu ili u kalendargovore samo jedno - naπe posljednje odredi-πe toga dana je luka Hanko udaljena otprili-ke sto pedeset kilometara od Helsinkija.

Vozimo obiËnom, ali dovoljno brzomcestom, pazeÊi pritom na brojne kamerepostavljene putem. OgraniËenja su Ëesta iFinci ih poπtuju, ali oËito i dobro poznajulokacije gdje se kamere nalaze, tako da odræ-avamo tempo voænje kojim voze i domaÊi-ni. »ak i na ravnim i preglednim dijelovimaceste rijetko se moæe vidjeti neko vozilo ko-je bi prelazilo brzinu od 110 km/h. Krajolikkojim prolazimo je u najmanju ruku Ëaro-ban, tipiËno finski, sa zelenim poljima u ko-jima se nalaze slikovite drvene kuÊe pastel-nih boja, zatim brojna veÊa ili manja jezeraili pak guste crnogoriËne πume. Lagani tem-

po voænje uz ovakve prizore Ëini naπe puto-vanje ugodnijim.

U sutonu dana u Hankou se ukrcavamona brod za Rostock, a baltiËkim valovimaplovimo sve do kasnih popodnevnih satiiduÊeg dana. Na brodu je bilo dovoljno vre-mena za odmor i vraÊanje filma unazad pro-teklih nekoliko dana. Zadovoljni onim πtosmo vidjeli i proæivjeli u odvoæenih neπto vi-πe od tri tisuÊe kilometra, do sumraka vozi-mo do Neuruppina nadomak Berlina. VeËerkoristimo za obilazak priliËno pustog gradai posjet tradicionalnim njemaËkim pivnica-ma. Jutarnji posjet Berlinu okarakteriziratÊe posjet najznaËajnijim lokacijama grada,susretljivost policije kod izlaza iz grada inaæalost jaka kiπa koja nas prati ostatak pu-ta preko Dresdena sve do Ëeπke granice. Ne-tom poslije granice slijede dva razloga za ve-selje: 1. prestala je padati kiπa, 2. iako posto-je vinjete za motocikle, sluæbenica nam uzsmijeπak govori da ih ne trebamo kupovati(nadam se da Êe ovo proËitati netko mjero-davan kod nas u Hrvatskoj kako bi prestalipljaËkati motoriste naπim visokim cestarina-ma!). Svega par kilometara dalje, u Teplica-ma, veÊ ionako dobru atmosferu popravlja-ju nam oku ugodne hostese na ulicama toggradiÊa crvenih lampi, a na svakih pedesetakmetara u glavnoj ulici moæete naiÊi na nekibordel sa lijepo ureenim izlozima. Blizinagranice ovdje oËito pospjeπuje cvjetanje veÊionako problematiËnog Ëeπkog seks turizma.Nismo se zadræavali, veÊ ovu etapu zavrπava-mo tridesetak kilometara do Praga. Klopa,pivo i smjeπtaj bili su jeftini, a novi dan do-nosi veÊ ustaljeni ritual jutarnjeg spremanjai odlaska u neki novi grad. O znamenitosti-ma Praga mogao bih potroπiti puno redaka,a za njegov posjet trebalo bi izdvojiti baremdva tri dana da bi se upoznalo njegov duh iπarm kojim diπe. Deseti dan smo na putu ikonaËno Ëujemo hrvatski jezik! Sreli smodvije naπe cure koje rade u Pragu, na gor-njem gradu. Na obostrano zadovoljstvo raz-mjenjujemo par rijeËi i pozdrave, te uskoroveÊ palimo autocestom prema Plzenu. Prijegrada skidamo se na lokalnu cestu, te u ne-kom mjestu pitam starijeg prolaznika kojomcestom je najbolje nastaviti put. Bio je to Ji-ræy. No Jiræy nas ne puπta, vodi nas k sebidoma, inzistira na ËaπÊenju i na tome danam pokloni kartu Europe da moæemo dalje

* * *

sretno putovati. Usput nam priËa o svojimdogodovπtinama, motoristiËkom æivotu iposjetima Hrvatskoj. Vrijeme nas tjera dalje,a naπeg novog prijatelja uzimamo sobom uneko obliænje selo kud obiËno ide na pivo.Putem dobriËina Jiræy ponosno maπe svojimsumjeπtanima koji otvorenih usta i u Ëudugledaju za nama u oblacima praπine.

U Æeleznoj Rudi iz »eπke prelazimo uNjemaËku, spuπtamo se u Passau, gdje æelimiznenaditi starog prijatelja Vidu naπim nena-javljenim dolaskom. No, iznenadio je on nasjer je bio na putu i vratio se tek iduÊeg dana.NoÊimo u Egingu, u lijepom, mirnom i neskupom pansionu, a posljednji dan puta ko-ristimo za obilazak i razgledavanje PullmanCitya, malog kaubojskog grada. Nakon svihzanimljivosti, veseli mariachi bend nas pratipjesmom æeleÊi nam sretan povratak kuÊi.

Na putu smo proveli jedanaest nezaborav-nih dana, odvalili gotovo pet tisuÊa kilome-tara, te upoznali zanimljive ljude i njihovekrajeve u kojima æive. I kaj drugo mogu reÊina kraju nek "Fala ti dragi Bogek kaj si nasËuval!" n

Tallin - glavni grad Estonije Helsinki, Finska

Tuaridi, Latvija - pogleds kule dvorca s muzejomi etnografskom zbirkom