Wenzelidesovo itanje Iva Vojnovia

S. ZRILI, K. BRZOJA: Promjene u pristupima... MAGISTRA IADERTINA, 8(1) 2013.MAGISTRA IADERTINA, 8(1) 2013. S. ZRILI, K. BRZOJA: Promjene u pristupima...

PROMJENE U PRISTUPIMA ODGOJU I OBRAZOVANJU UENIKA S TEKOAMASMILJANA ZRILI

UDK: 376-053.2Odjel za izobrazbu uitelja i odgojitelja

Struni lanakSveuilite u Zadru

Professional articleKRISTINA BRZOJAPrimljeno

: 2013-12-14

Received

SAETAK

Odnos prema djeci s tekoama, posebice njihovu obrazovanju, mijenjao se kroz povijest, a ovisio je o brojnim faktorima: politikim, socijalnim, kulturnim, ekonomskim ili bilo kojim drugim uvjetima u kojem se odreeno drutvo nalo. Segregacijska praksa, koja se bavi razdvajanjem ljudi na osnovi razliitih kriterija, koji se u pravilu kose s naelima ljudskih prava i sloboda te filozofija prolosti u Americi i Europi imale su odluujui utjecaj na poloaj djece s tekoama, odnos kole i drutva u cjelini. Ondanje miljenje da se osobama s tekoama moe pomoi u odvojenom okruenju, izolirano od ostatka drutva, dodatno je pospijeilo socijalne stigme, odbojnost, klasifikacije i netoleranciju. Hrvatski nacionalni okvirni kurikul svim uenicima osigurava jednake mogunosti za sudjelovanje u odgojno obrazovnom procesu u skladu s njihovim mogunostima zajedno s vrnjacima, inei temelj za izradu individualiziranog kurikula. Tako izgraeni kurikul nastave daje pretpostavku da uenici mogu razvijati svoje vlastite potencijale u skladu s vlastitim pretpostavkama za uenje (od kognitivnih, afektivnih, motivacijskih do socijalnih).U radu su prikazane promjene kroz povijest u odnosu prema djeci s tekoama, te elaborirani neki odgovori uitelja i studenata uiteljskog studija u sklopu istraivanja diplomskog rada. Iako je od poetaka inkluzijskog odgoja i obrazovanja prolo skoro pola stoljea, injenica je da jo uvijek treba raditi na novim modelima kolovanja i obrazovanja uitelja, jer oni koji su danas u praksi, jo uvijek se osjeaju nekompetentni. Studenti se osjeaju kompetentniji emu pridonose novi obvezatni i izborni kolegiji na studijima za uitelje.KLJUNE RIJEI: djeca i uenici s tekoama, odgoj i obrazovanje uenika s tekoama, kompetencije uitelja, promjene u pristupima odgoju i obrazovanju, inkluzijaIZ POVIJESTI ODNOSA DRUTVA PREMA DJECI I OSOBAMA S TEKOAMAKroz povijest drutvo je imalo vrlo netolerantan stav prema djeci i osobama s tekoama. U gotovo svim starim kulturama njihove potrebe se nisu uvaavale, niti su ostali lanovi zajednice bili prilagodljivi. ak, tovie, tekoe su se kroz neka razdoblja smatrale Bojom kaznom, a djeca s tekoama totalno su bila izolirana. U kolama koje su egzistirale u starom i srednjem vijeku, djeca s tekoama nisu imala pravo na obrazovanje jer su smatrana nesposobnim za bilo kakvo uenje i pouavanje.

U Sparti su djecu s tekoama najee odvodili u planinu Tajget smatrajui da drutvo nema nikakve koristi od njih. Vrijednost ovjeka u Ateni mjerila se socijalnom upotrebljivou. Iako je zakon propisivao prvi put ravnopravnost svih ljudi bez obzira na podrijetlo, iskljuivao je djecu i osobe s tekoama jer oni nisu sposobni za rat niti mogu biti aktivni u ekonomiji i politici. Stav je bio toliko netolerantan da se dijete moglo ostaviti pored puta ili u umi. U rimskoj dravi roditelji su dijete s tekoom putali niz rijeku Tiber u koari od prua. Kod Hebreja djecu s tekoama prodavali su kao roblje. O poloaju djece s tekoama u Staroj Kini i Indiji zasad nema pouzdanih podataka, ali se u Kini smatralo da slijepi imaju razvijeno pamenje i miljenje. U srednjem vijeku tekoe su povezivali s opsjednutou tih osoba zlim duhom. U 11. i 12. stoljeu utemeljuju se institucije koje osiguravaju stalnu brigu i pomo bolesnima, starima i osobama s tekoama. Netolerantan stav se postupno transformira u tolerantan stav temeljen na ideologiji kranstva koja zagovara samilost prema slabima i nemonima. U doba reformacije tolerantan je stav djelomino naruen demonolokim stavom, osobito u odnosu na osobe s intelektualnim tekoama. U doba humanizma i renesanse djeca s tekoama postaju sve vie predmetom interesa, najprije istaknutih pojedinaca, a zatim i drutva. Oni su svojim djelima direktno ili indirektno ukazivali na probleme djece s tekoama i njihov poloaj u drutvu i sustavu obrazovanja. Tek u 17. i 18. stoljeu. javlja se i ideja kolovanja djece s tekoama. Objavljeni su izvjetaji lijenika i pedagoga Itarda iz 1802. i 1806. o brizi i odgoju za jedanaestogodinje dijete naeno u umama (divlje dijete Viktor) koji je rastao bez ljudske zajednice. On ga je elio socijalizirati. Zakljuuje kako je socijalizacija bitna u odgoju i kako su upravo deficiti u socijalizaciji uinili to dijete divljim djetetom. Spomenimo i neka znaajnija imena iz toga razdoblja. Juan Luis Vives (1492.-1540.) izraava vjeru u mogunost kolovanja i osposobljavanja slijepih, ime je imunije pojedince svoga vremena potaknuo da organiziraju njihovo obrazovanje. I niz drugih mislilaca kao F. Rabelais (1484., prema nekim izvorima 1494.-1553.), M. Montaigne (1533.-1592.), Erazmo Roterdamski (1466. ili 1469.-1536.) i drugi u svojim su djelima ukazivali na probleme djece s tekoama i njihov poloaj u drutvu i sustavu obrazovanja. U tom pogledu znaajan je i engleski filozof i pedagog J. Locke (1632.-1704.) u ijim je djelima doao do izraaja njegov empirizam i pedagoki optimizam izraen frazom "tabula rasa". On daje prednost odgoju nad nasljeem. R. Descartes (1596.-1650.) te E. B. Condilac (1715.-1780.) dali su indirektnu podrku djeci s tekoama. U vicarskoj je Johann Heinrich Pestalozzi (1746.-1827.) odgajao socijalno neprilagoenu djecu koje je elio uiniti sposobnima i korisnima za ivot. Neki su uenje, tj. upoznavanje objektivnoga vanjskog svijeta svodili na razum i tvrdili da je ono neovisno o svakom osjetnom iskustvu, a drugi na osjetila, odnosno da su osjetila, a ne um primarni u uenju, tj. da osoba zdravog uma, bez obzira na stanje osjetila, moe uiti (tvrde racionalisti), odnosno osoba zdravih osjetila, bez obzira na stanje uma, takoer moe stjecati znanje (tvrde senzualisti, prema kojima nita nema u ljudskom umu to prethodno nije prolo kroz osjetila). U tom pogledu posebno mjesto pripada materijalistima 18. stoljea (La Mettrie, Holbach, Helvetius, Diderot). D. Diderot (1713.-1784.) poznat je po uvenim pismima "Pismo slijepima namijenjeno onima koji vide" i "Pismo gluhima namijenjeno onima koji uju", 1751. godine tadanjim tijelima vlasti u Francuskoj (i openito francuskoj javnosti) skree panju na slijepe i gluhe osobe, a indirektno i na druge vrste tekoa s prijedlogom da se sustavnije izuavaju i rjeavaju njihovi obrazovni i socijalni problemi. To je pismo imalo odjeka ne samo u Francuskoj nego i irom svijeta, a za njega je Maks Sefler u svom djelu "Slijepi u ivotu naroda" (1956.) rekao da predstavlja most preko kojega su slijepe osobe iz srednjeg vijeka ule u 19. stoljee.

Prva kola za slijepe osobe otvorena je u Parizu (Valentin Hay, 1785.), kao i za osobe s intelektualnim tekoama (Eduard Seguin, 1837.). Broj tih kola postupno se poveavao najprije u Francuskoj, a zatim i u drugim europskim zemljama. Prva kola za slijepe osobe u Hrvatskoj i uope na jugu Europe otvorena je u Zagrebu (Vinko Bek, 1895.), a za gluhe osobe takoer u Zagrebu (Adalbert Lampe, 1885.). Obrazovanje djece s intelektualnim tekoama zapoinje u obliku posebnoga razrednog odjeljenja u osnovnoj koli u Zagrebu 1930. godine. Od druge polovice 19. stoljea do Drugog svjetskog rata izrastao je poseban sustav specijalnog kolstva. Tako su nastala dva odvojena i samostalna sustava: redoviti i specijalni obrazovni sustav. Pozornost se usmjerava na pojedinca i njegovu tekou. Shodno takvom pristupu segregacija je rezultat same prirode tekoe, a segregacijske mjere radi socijalne zatite potencirale su njihove tekoe i dovodile do tzv. sekundarnih posljedica koje su umanjivale njihove anse da ih se promatra u terminima socijalne integracije i jo vie potencirale njihovo izdvajanje iz drutvene sredine. Rezultat je bila viestruka diskriminacija s rezultatom separacije, getoizacije i socijalne iskljuenosti. To je bila, a djelomino je i danas, bitna povijesna znaajka odnosa drutva i drutvenih ustanova prema osobama s tekoama koja je marginalizirala otprilike 10% cjelokupne populacije stanovnitva. U takvim okolnostima osobe s tekoama su uile, radile i ivjele u zatvorenim i otuenim oblicima ivota koji nije osobito korespondirao sa ivotom otvorene drutvene sredine. Njihovo je separiranje u posebne kole, radne organizacije, stambena naselja, posebna drutva itd. dovelo do njihova izdvajanja i izoliranja iz stvarnoga ivota.

Od 50-ih godina 20. stoljea poinje se mijenjati stav drutva prema osobama s tekoama u razvijenim dravama svijeta. Koncept normalizacije, solidarnost, izjednaavanje mogunosti, inkluzija i integracija - novi su principi prihvaanja djece i osoba s tekoama. Prema OECD-u postoje etiri modela odnosa prema djeci i osobama s tekoama: U medicinskom modelu koji je prevladavao 70-ih godina 20. stoljea, dijete i osoba s tekoom tretira se kao problem. U sreditu pozornosti bio je "nedostatak" (tekoa), a ne dijete ili osoba. Cilj rehabilitacije je da se dijete ili osoba promijeni, kako bi se mogli uklopiti u okolinu, zbog ega drutvo poduzima mjere kojima se osnivaju specijalne slube i postupci i kojima se nastoje ublaiti ili otkloniti posljedice tekoe. Ako to nije mogue postii, tada se takva osoba izdvaja iz obitelji te iskljuuje iz lokalne zajednice i drutva u ustanove na marginama zajednice. Socijalni kontakt koji osoba moe ostvariti ogranien je samo na strunjake koji se usmjeravaju na "ozdravljenje", dok su potrebe poput onih za ljubavlju, sigurnou, pripadanjem, nezavisnou, kao i mnoge druge, zanemarene i ne priznaju se. Izmeu 70-ih i 80-ih godina kao prijelaz od medicinskog prema socijalnom modelu javlja se model deficita koji naglaava znaenje utvrivanja i zadovoljavanja "posebnih potreba" osoba s tekoama. Meutim, i tu je proces dijagnosticiranja usmjeren utvrivanju onog to osoba ne moe, u emu ima tekoe, a rehabilitacijom se nastoji smanjiti ili otkloniti ono to ini tekou. U tom se razdoblju javlja pokret integracije koji je uglavnom usmjeren na ukljuivanje djece s manjim tekoama u razvoju u redovni sustav odgoja i obrazovanja. Integracija se iskljuivo odnosi na dijeljenje zajednikog prostora i nekih aktivnosti koje su vremenski ograniene i kontrolirane od djece bez tekoa u razvoju. No, na taj nain ne dolazi do istinskog ukljuivanja i prihvaanja. Socijalni model suvremeni je pristup, a u razvijenim zemljama svijeta on prevladava od 90-ih godina. Polazi od pretpostavke da su poloaj osoba i djece s tekoama i njihova diskriminacija drutveno uvjetovani te se kao osnovni problem naglaava odnos drutva prema njima. Naime, oteenje koje objektivno postoji ne treba negirati, meutim to oteenje ne umanjuje vrijednost osobe kao ljudskog bia. To znai da nije tekoa ono to ih iskljuuje iz drutva, ve su to predrasude, neznanje i strahovi koji prevladavaju u drutvu. Stoga socijalni model naglaava prava pojedinca, a rjeenje vidi u restrukturiranju sustava. U okviru socijalnog modela javlja se filozofija inkluzije koja naglaava da svatko pripada drutvu i na svoj mu nain pridonosi. Inkluzija ne znai da smo svi jednaki, niti da se svi slaemo, ve stvara novi odnos prema svemu to je razliito. To je pristup kojim se naglaava da je razliitost u snazi, sposobnostima i potrebama prirodna i poeljna, pa u skladu s time socijalni model ne gleda na osobe s tekoama kroz njihova ogranienja i tekoe, nego kroz njihove sposobnosti, interese, potrebe i prava.

Snanu potporu integraciji djece s tekoama u redoviti odgojno-obrazovni sustav dale su ideje o demokratizaciji obrazovanja, to jest zahtijevanju prava na jednak odgoj i obrazovanje za sve ljude, bez obzira na postojee razlike meu njima (na osnovi Deklaracije o pravima ovjeka iz 1948. godine). Ti zahtjevi su brzo nali svoje mjesto u dokumentima, preporukama veine uglednih svjetskih organizacija, posebno Ujedinjenih naroda i UNESCO-a, to je rezultiralo Deklaracijom o pravima osoba s mentalnom tekoom (UN, 1971.), Deklaracijom o pravima osoba s posebnim potrebama (UN, 1975.), Konvencijom o pravima djeteta (UN, 1989.). Svi ti zahtjevi ubrzo su prerasli u zakonske odredbe kojima se obrazovanje ozakonjuje kao integrirano kolovanje djece s tekoama u razvoju i one bez njih. Takav zakon se pojavio prvo u vedskoj i nekim drugim skandinavskim zemljama 60-ih godina 20. stoljea, a u Hrvatskoj 1980. godine. Ovim idejama integracije dana je velika podrka posebno od UNESCO-a i OECD-a. Promjene su nastale i u samom terminolokom odreenju uenika s tekoama, pa se u znanstvenoj i strunoj literaturi vie ne koriste termini poput: abnormalnost, anomalnost, defektnost, suficijentnost, ometenost u razvoju, psihofizina oteenja, invalidnost, hendikep, zaostalost i sl. Termin tekoe u razvoju podrazumijeva djecu s tekoama u mentalnom, motornom, senzornom i emocionalno-socijalnom razvoju. Isto tako, treba naglasiti kako se kroz povijest podrazumijevalo da su osobe i djeca s tekoama one koje imaju mentalni ili tjelesni deficit te oteenje sluha ili vida. Danas su definirani i brojni drugi poremeaji koji zahtjevaju uvaavanje i poseban pristup u odgojno-obrazovnom kontekstu. Ukljuuju hiperaktivnost s poremeajem panje i impulzivnou, disleksiju, disgrafiju, diskalkuliju, poremeaje iz autistinog spektra, gdje je osim mentalnog deficita naglasak i na socijalnoj (ne)prilagodljivosti, brojni poremeaji u ponaanju te poremeaji uvjetovani tekoama iz obiteljskog okruenja (zanemarenost, zaputenost, zlostavljanje).

UENICI S TEKOAMA U REDOVITOJ KOLIJo ne tako davno problem obrazovanja djece s posebnim potrebama rjeavao se smjetajem djece u posebne ustanove, npr. u specijalne kole ili u posebna odjeljenja, ako je rije o blaim smetnjama. Neke tekoe (hiperaktivnost, specifine tekoe uenja) nisu ni detektirane kao takve, djeca su smatrana neposlunima, lijenima, nezainteresiranima za kolu i slino. Specijalne kole djecu s tekoama u razvoju osposobljavaju za ivot u grupama sebi slinim. Takvo odvajanje djece s tekoama u razvoju od ostalih ima niz negativnih posljedica i na osobe bez tekoa koje, ne naue prepoznavati i uvaavati razliitosti, prepoznavati vrijednosti osoba s tekoama u razvoju. Naprotiv, iz neznanja, formiraju prema njima niz predrasuda, te se uvijek istiu podruja na kojima nisu uspjena, ne uvaavajui tako njihove posebne potrebe, ali i posebne potencijale u podrujima gdje mogu biti uspjeni. Uenici s tekoama dugi niz godina bili su institucionalizirani i marginalizirani u drutvu. Pravo na obrazovanje u redovitim kolama RH ozakonjeno je 1980. Zakonske odredbe kojima se jami pravo kolovanja uenicima s tekoama u redovitim razrednim odjelima jo uvijek nije doseglo odgovarajuu razinu. Razloge moemo potraiti u velikom broju uenika u razrednim odjelima, nedovoljnom broju strunih suradnika u kolama, nedostatku strune edukacijsko-rehabilitacijske podrke, (ne)kompetentnosti uitelja i sl. Postojee programe za odgoj i obrazovanje uenika s tekoama potrebno je osuvremeniti i usustaviti, a nuno je i ustrojiti sustav praenja nakon zavretka njihova osnovnokolskog obrazovanja. Unato dobrim propisima jo uvijek nije postignuta razina inkluzije. Oblici rada koji se nude unutar osnovnokolskog odgoja i obrazovanja RH za uenike s tekoama provode se u redovitim osnovnim kolama kroz potpunu ili djelominu integraciju. Potpuna integracija ostvaruje se ukljuivanjem uenika s tekoama u redoviti razred gdje uenik savladava redovite ili prilagoene nastavne programe uz primjenu individualiziranih postupaka u radu. Uenik s tekoama ima pravo na posebnu dodatnu pomo edukacijsko-rehabilitacijskog strunjaka, koja se provodi u posebno opremljenom prostoru kole te ukljuivanje osposobljenih asistenata u nastavu. Oblik djelomine integracije provodi se u redovnoj osnovnoj koli, najee za uenike sa snienim intelektualnim sposobnostima. Dio sadraja svladavaju u posebnom razrednom odjelu, a dio (najee odgojne predmete) u matinom razredu. Obrazovne predmete vodi rehabilitator u suradnji s uiteljem, a odgojne sami uitelji.Suvremena hrvatska kola pretpostavlja integraciju uenika s tekoama. Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. (Vlada RH, 2003.), kao i Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece 2006.-2012. predviaju niz mjera u podruju obrazovanja usmjerenih odgojno obrazovnoj integraciji djece s tekoama: struno usavravanje uitelja, meuresorna suradnja i suradnja s civilnim sektorom, osuvremenjivanje nastavnih planova i programa, mobilne slube podrke i dr. Konvencija o pravima djeteta zalae se za potpun i dostojanstven ivot djece s posebnim obrazovnim potrebama u drutvenoj zajednici. Odbor UN-a za prava djece, koji prati izvrenje Konvencije u zemljama lanicama, dao je Hrvatskoj 2004. godine preporuke za unapreenje prava i zatite djece, te su one ukljuene i u Nacionalni plan aktivnosti za dobrobit, prava i interese djece (2006.-2012.), prihvaen od Vlade RH 22. oujka 2006. Prema Planu razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010., usvojenom od Vlade RH 2005., predvieno je i za uenike s tekoama besplatno i obvezno osnovnokolsko obrazovanje, s teitem kolovanja u blizini mjesta stanovanja, ime se osigurava pravo djece na odrastanje u vlastitoj obitelji. Pretpostavke za ostvarivanje suvremenih pristupa uenicima s tekoama, izmeu ostalog, podrazumijevaju i promjene u terminologiji, uvoenju raznolikih sadraja i oblika rada, osposobljenosti uitelja i promjene unutar zakonskih odredbi. Pozornost se usmjerava na mogunosti i potrebe uenika, individualizaciju odgojno obrazovnoga rada, te osiguravanje dodatne podrke uenicima primjenom rehabilitacijskih programa, ukljuivanjem osposobljenih asistenata u nastavi i dr. Vodi kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard rabi terminologiju u skladu sa suvremenim poimanjem ljudskih prava, kako se nazivljem ne bi podravali stereotipi koji oznaavaju uenike s tekoama kao manje vrijedne. Najvei broj uenika s tekoama potpuno je ukljuen u redovite razredne odjele.

Kao krajnji oblik integracije daljnjim se napretkom razvija pokret inkluzije. Ova dva termina esto se koriste kao sinonimi, iako to nisu. Integracija naglaava potrebe djece s tekoama, a inkluzija njihova prava. Isto tako u integraciji je isti odnos prema svim uenicima, gdje je naglasak na procesu, a inkluzijom svako dijete dobiva podrku koja mu je potrebna da bi maksimalno razvio svoje potencijale, a naglasak je na rezultatima.

Inkluzija sama po sebi ne podrazumijeva izjednaavanje svih ljudi, nego uvaavanje razliitosti svakog pojedinca. U tome i jest njezina vrijednost, jer nam kroz razvoj ope tolerancije prema individualnim razlikama i potrebama omoguava irenje spoznaja, obogaivanje iskustava i razvoj ovjenosti. Inkluzija svakom pojedincu prua mogunost odluivanja o vlastitom ivotu i preuzimanja odgovornosti. Inkluzija je pristup u kojem se naglaava da je razliitost u snazi, sposobnostima i potrebama prirodna i poeljna. Ona zahtjeva razvoj osjetljivosti i stvaranje uvjeta za artikulaciju i zadovoljavanje razliitih individualnih potreba. Danas je openito prihvaen socijalni model koji kao osnovni problem naglaava odnos drutva prema osobama s tekoama u razvoju. Osnovna je ideja modela da oteenje koje objektivno postoji ne treba negirati, no ono ne umanjuje vrijednost osobe kao ljudskog bia. Ono to osobe i djecu s tekoama iskljuuje iz drutva su neznanje, predrasude i strahovi koji prevladavaju u tom drutvu. Stavovi prema osobama s tekoama u razvoju, kao, uostalom, i stavovi prema svim manjinskim grupama, nisu uroeni, nego su naueni, izmeu ostalog, predrasudama i neznanjem drugih. Mijenjanje stavova sloen je i dugotrajan proces koji se velikim dijelom zasniva na iskustvu. Dakle, elimo li da se stavovi drutva promijene treba stvarati uvjete u kojima e doi do interakcije izmeu osoba s tekoama i osoba bez tekoa u razvoju. Prvi korak k tomu treba biti ukljuivanje djece u redovni sustav odgoja i obrazovanja. Dosadanja praksa pokazala je da se takvom interakcijom stjeu pozitivna iskustva. Iako razliiti aspekti tekoa imaju brojne specifinosti u etiolokom, fenomenolokom i intervencijskom smislu, jedno im je zajedniko: sve se, vie ili manje izravno, odraavaju na socijalno funkcioniranje djece u organiziranim odgojno-obrazovnim okruenjima, odnosno u djejim vrtiima i kolama. (Bouillet, 2010.). Da bi se navedene vrijednosti poticale u odgojno-obrazovnom procesu, potrebno je ostvariti individualizirano uenje i pouavanje na uvjerenju kako je svaki uenik jedinstven, te da nastava mora biti diferencirana kako bi se uvaavale razliitosti i omoguilo svakom djetetu ostvarenje njegovih punih potencijala. (Buljubai-Kuzmanovi, Livazovi, 2010.).

Miljenja uitelja i studenata uiteljskog studija o inkluziji djece s posebnim potrebama (rezultati istraivanja provedenog za potrebe diplomskog rada).Istraivanje je provedeno krajem svibnja i poetkom lipnja 2013. godine na Sveuilitu u Zadru, Odjel za izobrazbu uitelja i odgojitelja (5. godina), te u osnovnim kolama u Zadru: O Stanovi, O Smiljevac, O "Petar Preradovi" i O imuna Koiia Benje. Instrument, anketni upitnik sadravao je 24 pitanja, a nadalje su prikazani odgovori. U istraivanju je sudjelovalo 76 ispitanika (38 uitelja i 38 studenata). Cilj istraivanja je bio utvrditi:

postoje li i koliko su izraene razlike u miljenjima i stavovima uitelja i studenata uiteljskog studija o inkluziji uenika s tekoama u redovni sustav kolovanja, te o njihovu osjeaju kompetentnosti.

Iako je anketni upitnik sadravao 24 pitanja, ovdje emo usporediti odgovore na samo nekoliko pitanja u kojima se pokazala najvea razlika.

Pitanje broj 1. Smatrate li da u redovitoj skupini djeca s tekoama mogu vie napredovati nego u posebnim skupinama?Rezultati pokazuju da 58% uitelja smatra tvrdnju pozitivnom, a 42% negativnom, dok je u studenata situacija znatno razliita: 89% studenata smatra da djeca s tekoama mogu napredovati u redovitim skupinama vie nego posebnim, a samo 11% smatra suprotno.

Pretpostavlja se kako je uvoenje novih kolegija na uiteljske studije uvelike pridonijelo ovakvom razmiljanju studenata. Uiteljima iz prakse potrebne su dodatne edukacije kako bi pridonijeli inkluziji uenika s tekoama. Njihovi odgovori su opreni odgovorima studenata vjerojatno zbog osjeaja nekompetentnosti.

Pitanje broj 6. Smatrate li da ste nakon uiteljskog studija dovoljno kompetentni za rad s uenicima s tekoama? U odgovorima se pokazala razlika izmeu uitelja i studenata. Samo 11% uitelja smatra da su nakon uiteljskog studija kompetentni za rad s uenicima s tekoama, dok njih 89% smatra da je nekompetentno. Situacija u studenata je znatno drugaija: 84% smatra da je nakon uiteljskog studija kompetentno, a samo se 16% njih smatra nekompetentnima za rad s uenicima s tekoama. Pitanje broj 16. Smatrate li da vam je potrebna i dodatna edukacija za rad s uenicima s tekoama?

Iako su odgovori na prethodno pitanje pokazali kako se studenti smatraju kompetentnijima od uitelja, odgovori na ovo pitanje pokazuju da su studenti vie motivirani za dodatne edukacije.

Naime, 58% uitelja se smatra motiviranima za dodatnu edukaciju u radu s uenicima s tekoama, dok njih 42% posto nema motivacije. Situacija je na svu sreu puno bolja u studenata: njih 89% smatra se dovoljno motiviranima za dodatnu edukaciju u radu s djecom s posebnim potrebama, a samo njih 11% nema motivacije.

Jo su se ispitivale vrste tekoa s kojima su se uitelji i studenti susreli kroz nastavu (u radu ili na praksi). Uitelji su se najvie susretali s hiperaktivnou i poremeajem u ponaanju, a studenti takoer s hiperaktivnou.Tablica br. 1.

Pitanje broj 21. Pitanje samo za uitelje: Da li vam se dogodilo da na vrijeme niste prepoznali uenika s tekoama?

Odgovori pokazuju da 34% uitelja nije na vrijeme prepoznalo uenika s tekoama. Iako su nastale promjene na bolje, pa su vidljive i razlike u svakoj novoj generaciji studenata, znaajno je naglasiti kako su nedostatne edukacije koje se organiziraju radi promicanja inkluzijskog odgoja i obrazovanja, a posebno o metodici rada s uenicima s tekoama. Jo uvijek je potrebno raditi i na otklanjanju negativnih stavova koje drutvo, a i neki uitelji imaju prema inkluziji.ZAKLJUAKIako postoje brojne tekoe koje se javljaju u integraciji, pogotovo u inkluziji, na kraju moemo rei da je uinkovitost ovih modela ipak sve uoljivija. Tome pridonose mogunosti prilagoenih i individualiziranih programa te niz drugih elemenata iz kolskog konteksta koji se odnose na razvijenije socijalne kompetencija i uitelja i njihovih uenika, a razvijaju se u smjeru tolerancije, uvaavanja, prihvaanja, solidarnosti i suivota.Nacionalnim okvirnim kurikulom osiguravaju se djeci i uenicima s tekoama uvjeti za uenje u skladu s njihovim mogunostima i potrebama. Inkluzivno obrazovanje temelji se na osiguranju uvjeta, koji u redovitom kolskomu sustavu, zajedno s vrnjacima, omoguuju djeci i uenicima s tekoama stjecanje to vie oekivanih postignua. Odgojno-obrazovna ustanova postaje interaktivna zajednica koja ui i koja tei uenicima osigurati iskustvo uspjenosti i pripremu za svijet rada i ivot u odrasloj dobi. Nacionalni okvirni kurikul ureuje i odgojno-obrazovnu ponudu djeci i uenicima, ije mogunosti doputaju praenje posebnih programa, koji se odnose na stjecanje znanja, razvijanje sposobnosti i vjetina potrebnih za to neovisnije svakodnevno ivljenje i aktivno ukljuivanje u radnu okolinu i neposredno drutveno okruenje. Nuna pretpostavka u planiranju kurikula za rad s djecom s tekoama trajno je i kvalitetno profesionalno usavravanje kadrova te suradnja meu svim nositeljima odgojno-obrazovnoga procesa: od nositelja odgojno-obrazovne politike do osoblja u odgojno-obrazovnoj ustanovi, vanjskih strunjaka i suradnika, meuresornih ustanova, obitelji, lokalne zajednice i udruga. Tu je kljuna uloga uitelja koji su u neposrednom dodiru s uenicima svakog dana. Oni impelemtiraju sadraje i zakonom predviene modele uenja, koordiniraju rad sa strunjacima, surauju s roditeljima.

Iz ankete koju smo dijelom prezentirali moemo zakljuiti da postoje razlike izmeu miljenja uitelja i studenata o ukljuivanju djece s tekoama u redovite kole. ak uitelji u velikom postotku smatraju da u redovitoj skupini djeca s tekoama ne mogu vie napredovati nego u posebnim skupinama, to znai da nisu kompetentni za integraciju, a kamoli za inkluziju. ak se pokazalo kako se studenti smatraju kompetentnijima od uitelja jer su vie motivirani za dodatne edukacije. Kao to smo ve naveli, razlog su drugaiji programi koji se provode na uiteljskim studijima, gdje su uvedeni novi kolegiji kao to su: Pedagogija djece s posebnim potrebama, Integrativna pedagogija, Poremeaji u ponaanju, Specifine tekoe uenja i sl. Naalost, i uitelji i studenti smatraju da dananje redovito kolstvo nema potrebne uvjete za rad s uenicima s tekoama. Uitelji se tijekom studija upoznaju s nekim tekoama koje uenici imaju u svladavanju kolskog gradiva, meutim, u praksi se uoava izostanak sustavnog strunog usavravanja u ovom podruju, a s obzirom na brzinu bogaenja opih i specifinih znanja jedina perspektiva uiteljskog zanimanja je cjeloivotno obrazovanje (Sekuli-Majurec, 2007.), dok uiteljsku profesiju treba promatrati kao kontinuum koji ukljuuje poetno obrazovanje, ali i daljnje profesionalno usavravanje koje obuhvaa formalno i neformalno obrazovanje. (Hrvati, Pirl, 2007.). Na uiteljima je da svakodnevno proiruju svoje kompetencije ne samo u pravcu uspjene realizacije obrazovnih zadataka u nastavi ve i kroz otvorenu komunikaciju i funkcioniranje u meuljudskim odnosima, razvijajui toleranciju i socijalnu osjetljivost, zajednitvo, suradnju, a posebno uvaavajui razlike. Samo u kontekstu ovakvih socijalnih odnosa odgojitelji i uitelji mogu omoguiti ueniku s tekoama radost uenja.LITERATURA

Bouillet, D. (2010.) Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja. Zagreb: kolske novine.

Buljubai-Kuzmanovi, V. i Livazovi, G. (2010) Odnos djeje socijalne i interkulturalne kompetencije. kolski vjesnik 2(59), (261-276).

Sekuli-Majurec, A. (1993.) Uenici s tekoama u razvoju. U: Prirunik za ravnatelje odgojno-obrazovnih ustanova, (B. Drandi, ur.). Zagreb: Znamen, (str. 385-399).

Sekuli-Majurec, A. (2007.) Uloga sudionika odgojno obrazovnog procesa u stvaranju i provedbi kurikuluma. U: Previi, V. (ur). Kurikulum, kolska knjiga. (str. 351-384).

Zrili, S. (2011.) Djeca s posebnim potrebama u vrtiu i niim razredima osnovne kole. Zrinski, akovec.

Nacionalni okvirni kurikulum za predkolski odgoj i ope obvezno obrazovanje u osnovnoj i rednjoj koli. www.mzos.hrHrvatski nacionalni obrazovni standard. Nastavni plan i program za osnovnu kolu (2006.) Zagreb, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta.

Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju (NN, 23/91.).Pravilnik o upisu djece u osnovnu kolu (NN, 13/91).Pravilnik o broju uenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj koli (NN, 124/09).CHANGES IN VIEW OF EDUCATION OF STUDENTS WITH DISABILITIES ABSTRACT

Attitude towards children with disabilities, especially their education, changed throughout history, and depended on a number of factors: political, social, cultural, economic or any other terms and conditions set in which a society found. Segregationist practice, which deals with the separation of people based on different criteria, which is generally contrary to the principles of human rights and freedoms, and the philosophy of history in America and Europe have had a decisive influence on the situation of children with disabilities, the relationship between school and society as a whole. At that time a opinion that persons with disabilities can be helped in a separate environment, isolated from the rest of society, has further boosted the social stigma, aversion, classification and intolerance. Croatian national framework curriculum provides all students equal opportunities to participate in the educational process in accordance with their capabilities together with their peers, making the foundation for the creation of individualized curriculum. So constructed curriculum of teaching gives the assumption that students can develop their own potentials in accordance with their own requirements for learning (cognitive, affective, motivational to social). This paper describes the changes throughout history in relation to children with disabilities, and elaborates some responses from teachers and students of teacher training studies within the research thesis. Although from the commencement of the inclusion of education passed nearly half a century, the fact is that we still need to work on new models of schooling and of teacher education, because those teachers who are today in practice still feel incompetent. Students feel more competent because they were included in the new compulsory and elective courses on studies for teachers.

KEY WORDS: children and students with disabilities, the education of students with disabilities, teacher competence, changes in approaches to education, inclusion

Iznimka je Stari Egipat gdje su osobe s tekoama bile pod posebnom zatitom bogova. Bila je zabranjena njihova diskriminacija te su uivali priznanje. Tako postoje izvjea o slijepim umjetnicima i sl.

U Mezopotamiji (3000 godina prije Krista) vladali su razliiti stavovi prema osobama i djeci s tekoama. Prema enama s lakim tjelesnim tekoama i gluhim osobama stav je bio pozitivan, a prema slijepima i osobama s teim tjelesnim tekoama negativan. esto ih se zvalo ne po imenu nego po tekoi.

Ovdje su izdvojeni samo odgovori uitelja i studenata koji se ne podudaraju i gdje su se u postotku pokazale vee razlike.

141152143