STANKO VRAZ

ULABIJE

VIJENAC POPJEVAKA DRAGOJ I DOMOVINIU etiri odjela

I sun'd my heart in beauty's eyes

Byron

O Patria! Dolce nome...

Silvio Pellico

... del - ferro cinta,Pugnar col braccio di straniere genti,Per sevir sempre o vincitrice o vinta

Da Filicaja

RAZLOG

(1838)

Kroz mladosti zlatna vrata S guslam b'jae momak smio,Srca nadam svim udata, Brzom nogom koraio:Tu ga dragi i radosniSretnu boi strelonosni:

Dobra srea! toli rano! Akobogda, mome, kuda?Zar si mlado ti tjerano Od udesa prijeka i huda,Te sljepaki hljebac prosi?to u ruci gusle nosi?

Hljepca, dijete, ja ne prosim, Ve grem irom bijela svijeta,Slavu djedov da uznosim, Da nakupim vijenac cvijeta

Poju ustma koje VilaU kolijevci poljubila.

Od djedova slavu pjeti Djelo j' prazno, nit je za lik;Ve po svijetu davno leti Punim glasom gromu nalik:Tko ima uha, on se uznese,A za gluhe ne poje se.

Drago j' pjevat slavna dila S duhom vedrim, uzneenim,Kad ogrli duu Vila, U raju je blagu scijenim:Hvala grade gdje s' razgara,Ko feni se, znaj, pretvara.

Drago j' pjevati (istina je), to se mlado, krasno zove,Gdje s' za hvalu hvala daje; Al uz gusle javorove?...to ih poje, umrli su...Baci, brajko, gusle k bisu!

Proi me se, pobratime! Neu lijeno ja dangubit,Ve sva glasom u to ime Za junatvo srca snubit,Boanstvenu slijede eljuK slavnom zlatnom trat cijelju.

Nemoj na me tol estoko, to u da ti gradim slavu.Da ti vedrim mutno oko, Da ti resim vijencem glavu;Nj od sebe bacat dobro,Ve me sluaj, mladi pobro!

Moma, kosu to raspusti, to oi kree s vatrom milom,Koje lica, koje usti Sjaju zornim rumenilom:To ti, brajko, nada svimaOd Vila je posestrima.

Srce kupat u toplome Snijegu mladih od njedara;Ustima piti iz ust mome Dah od srca to udara:

To je rasko, to i plataOd bogova tebi slata.

Nita momak ve ne zbori; Dua misli svakolika;U razmnivi ve se zori Njemu rajske mome slika.Mladi boi tim ieznu,Pustiv u njeg strijelj ljubeznu.

Jednom smotri, milovidna Rajskog stvora gdje djevicaUza nj stae laka, stidna, Kano bijela golubicaKad na njivu sjedne plahaObziru se puna straha.

Otkud dola, nij' vidio; Da mu j' razbor bio svjesni,Odmah bi se dosjetio Da se j' otpro dvor nebesni,Pa da spasi momka smjela,Bog mu posla svog anela.

Sad zastijeni, sad razgori, Sad ushiti, sad usprednu,Nit od njega to se stvori, Ne sjea se kad okrenuStidne oi na tu Vilu,Uzorito lijepu i milu.

Samo rijecu progovori, Nit ju njemu ba namijenu;Al ve uti kako gori Vas u rasko neizreenu:Puklo bi mu srce zdravo,Da j' rije pala na nj upravo.

Kad se prene i osvisti, Zalud trai rajsku Vilu,Nit gusala ne ima istih, Ve eto mu gle na kriluOd srebrnih tankih icaLei zlatna tamburica.

On udari; ali glase Sasvim inim glasom ice,Mijenja nain, al ne da se ta e volja nehotice.

Ah ranjen je travnom strijelomPo srdacu njegda smjelom.

Vidje momu gdje raspusti Kosu igrat s hladom milo,S koje lica, s koje usti Sjae zorno rumenilo;Te spoznade nada svimaOd Vil da je posestrima.

Kupao grud je u toplome Bijelom snijegu od njedara,Ustima pio iz ust mome Dah od srca to udara;Al mah aa te razbludeOd sree mu pade hude.

S tamburicom sada hodi irom bijele domovine,Toli krasne u prirodi S cvjetnim vijencem od starine;Al vidi ko s vijenca sreaupala joj najve cvijea.

Vidi kako stupe slavne Tua ruka izgrdila,Kako djedov grobe davne Pod lipami oskvrnila,Gdje spavaju trnja punomnareeni zlavskom krunom.

Doim ice najtanjega Od ivota jad mu para,Trepti zvijezda ispred njega Ko lu divna povrh bara -Trepti te se udaljiva,S koje ga nosi elja iva.

Stoga ranu nose vijekom Od koje ne ima pridignua,Hman se sastat trai s lijekom Vapiju - im mu biva ljua -Kano prorok s razvaline:"Smiluj nam se, Gospodine!"

I

(1836)

Dolina, dolina, w dolinie potoczek -Nie moge zapomnie dziewki czarnych oczek.

Krakowiak

1.

Sred zemlje slovinske bio se grad vidjeva,U tom bijelom gradu ponosita djeva.

U te djeve jedno mome zarobljenoVapi i narie gorko rascviljeno.

2.

Ti bi, grade, bio bez tvoje djeviceTuan, ko bez Vil zelene gorice.

Ja bih bio sretan, slobodan ko ptica,Da nikad ne vidjeh Njena krasna lica.

3.

U dolu, u dolu do tri hladna vrela:Ah, ne mogu zabit Njena lica bijela...

Lice, oi, usta - tri rijei malene,Al se od njih rodie pjesni nebrojene.

4.

Jutrom svaki listak blista od rosice -Sjajnije neg alem na kruni carice.

Jutrom svaka grana glasom ptice zbori;Jutrom svako srce bogu se otvori.

5.

Jutrom te ja vidjeh: nebo - tvoje lice,Munje - crne oi, strijele - trepavice.

Jutrom u oima suza mi zablista -Ko u ranoj rui rosa srebroista.

6.

Jutrom uh - bi rei da krilatac zbori -Gdje ti do tri rijece naki progovori.

Srce mi se otpre, u nj boi uleti,Pa sad tu caruje i zimi i ljeti.

7.

Ljuven plam to mene toliko rascvili,Njoj samo povjerih i posestri Vili.

Nu to dosad tajno skrivala bi mila,Sad u svijet raznosi posestrima Vila.

8.

Drobna ptica eva u nebo se skriva,Al ju odavaju usta ljubezniva.

A ja ime drage skrivam u pjesmice,Al pjesmice viu: "Ljubice! Ljubice!"

9.

Pred oim mi trepti rumen od zorice,Otkako zaglednuh Njeno rajsko lice.

A na srcu guje od ljubezni bdiju,Otkako me zgodi strijelj Njenih oiju!

10.

Majka kaza: "Sinko! tuj boga i moli!"A da Lelja bog je, nauih u koli.

Ne divi se dakle, brate srca moga!to ja cijenim Lelju i tujem ko Boga.

11.

Slast, milina rijei to joj usta kiti,Stas ponosno vitki i hod plemeniti:

To su uitelji to me mome mladoNauie pjevati: "Lado, Leljo, Lado!"

12.

Kosa to zahita srce kano mrea,Pogled, nehotice to na plijen prea:

To su oni hari, hari milotravni,to me uhitie te sam sluga stavni.

13.

Krasota aneoska, ar rijei slovinski';Meu duom, tijelom sklad divni vilinski:

To je visok izvor od mojih pjesmica,to e dotle tei, dok s gore bistrica.

14.

Krasni Njezin obraz rua je o zori,A srce slobodna srnica u gori.

Moj je pako obraz lijer o ranoj rosi,

A srce titranka, koju djeva nosi.

15.

Odisej je drugom zavotio ui,Da mu od Siren se n'jedno ne zabui.

I ja ih zaepim od Ljubice mlade,Al mi glas u srce kroz oi se krade.

16.

Svatko se zanosi u mlade godineOd nje oiju vatre i lica miline.

Ma i njima srce bilo okovato,Od njih bi se smeli i Diogen i Kato.

17.

Sad mi jadnom ljubav hitra krila mori,Srce za ljepotom Njezinom se bori.

Pamet Nje kip slijedi u noi i u dne,Broje, zaklinjui ase krilotrudne.

18.

Ljubavi, ljubavi! otkud tvoja sila?Sad me nosi nebom, paklom sad nemila.

Sad ini da eznem vas rajskom razbludom,A sad da u jad tonem moru hladnom.

19.

Oj pojavi mi se, srca Dioskure!Sjaju na taj unac hitani od bure.

Javi da bude ga srea tud ponesla,Gdje ne kida vie sjever jadra, vesla.

20.

Poved' me u srijedi zemljice i neba,Gdje borave dusi gladni rajskog hljeba;

Jer ja nisam ovjek, to u prahu plazit,Niti bog to moe sunca nadilazit.

21.

Sreu trai jedan brodom po puini,Taj za astmi hlepti, taj se kuom brini.

Moj nij' u astih nit u tankoj plavi,

Moja srea samo uza te boravi.

22.

Tvoje su mi usti knjiga zaarena -Bi re od dva listka ruica rumena.

U njih mi je srea: bi l' se otvorile,Za mene kazale bar tri rijece mile?

23.

Tvoje su crne oi dva prozora bijelaIz kojih gleda do sto veselih anela!

U njih mi je srea: daj da se otvore,Da mi se u srce slije slasti more.

24.

Zamka mi je crne tvoje kose svila,Gdjeno mi se ptica slobod ulovila.

Ulovila te e tu umrijet bez esti,Ako nee od nje ljuven vez mi splesti.

25.

Vrt su lica tvoja U kom rua cvati,Stid stoji ko straar pri ljepote vratih!

O dostoj da i smijeh ne bude dalee,Neka opet momku sunca zrak istee.

26.

elo, njedra dva su stana plemenita,Dva oltara gdje se proroanstvo pita.

Sluaj, djevo, samo, ta ti srce pravi:U njem bog stanuje, ne u pkoj glavi.

27.

Iz tvojih oiju munja se obara,Plae meni pokoj iz srca, njedara.

Ej sklopi ih, djevo, sklopi i dopustiDa s' opet primiri medom tvojih ust!

28.

Pojdi amo, duo, carice od mom!Pojdi amo, pojdi, srnice pitoma!

Ne bi li kuala pie s moje ruke;

Ne bi l' odmilosti primila jabuke.

29.

Vijek za tobom nosim darka dva nevina:Jabuku crvenu, kitu rumarina.

A ti vijek odmie od mene ko ptica -Od lukava lovca i njegvih strelica!

30.

Ne tri, ne tri vijek s plahou bjenom,Udrit e o kamen nogom lakom, njenom.

Ne tri, ne tri: trn lei na stazi!Ne tri, ne tri: stazom zmija plazi:

31.

Vaj! Ona ne slua: koraci ju hitriNose ispred mene ko ruicu vitri.

Ona bjei, a ja slijedim sve Nje lice -Ko za jutra sunce lu sjajne Danice.

32.

Bih li joj prosuo zlaane jabuke,Da tre za njimi prigne bijele ruke?

No otkud mi zlato? u mene ga nima:Srce mi tek za njom bije u grudima.

33.

im me iz dubljine prsi tuga zove,U njih se stvorie ulabije ove.

Pa ih sad prosipam pred Nju bez pokoja;Ne bi l' se prignula Atalanta moja.

34.

Eno je opet gdje ve stoji kraj studenca,Krasnu kosu svtu na nain od vijenca.

Pa se nagnu nada nj i lijepa i mila -Kano nad jezerom jezerkinja Vila.

35.

Ljubice nemila, ti moj nepokoju!Kupi me u srce i duicu svoju;

Jer smrtna j' grehota, gdje brat bolan eka,

A sestrica nee da prinese lijeka.

36.

Sestra si mi, sestra, Ljubice nemila!Jedna slavna mati nas je zadojila;

Jedan Vinji otac nas je odgojio,Istim svetim slovom usta nakitio.

37.

Ko to duga zdrua sve nebeske boje,Tako u tvojem tijelu sve ljepote stoje.

Al to sve su boje, gdje sunaca nije:To su i sve ljepote, gdje ljubav ne grije.

38.

Ljubi me, Ljubice, ljubi, djevo mila!Dok su nam jo vita od mladosti krila.

Srea bez pokoja mijenja brzu nogu...to e donijet sutra, znano j' samo bogu.

39.

Jakov doe edan k studencu vodice;A tu ga napoji djeva iz vedrice.

O i ja kraj vode ekajui ednim:Ne bi l' napojila ustima me mednim.

40.

Tvoju ljubav stei, init se nje robom,Odijelih se s darom pjesama za tobom.

Al kamo ja u srijedu, ondje ti u torak:Tako od tebe vijek me dijeli po edan korak.

41.

Kako ptice pticu, ribe ribu slide:Svaka moja elja vijek za jednom ide.

A ova je elja, djevo zorolika!Tebe gledati, dvorit, ljubit u vijek vika.

42.

Aj divni majstore, dobro zna udarat,Sada srce igrom dizat a sad parat.

Aj divni majstore, udri umnije, jae,

Neka i Ljubici srce se rasplae.

43.

"Izvolite uzet jagod, gospodine,Ili sladoleda ili hladetine!"

Oh, nije sad meni do takvih zaslada,Ve do tvojih ustiju, djevo lijepa, mlada!

44.

Vinji, da se kupi, manu s neba pusti;A za cjelivanje stvori krasne usti.

Ali tko da ljubi usta ti i lica,Kad iz oiju prijeti do tisu strelica.

45.

itavu no (kau) slavulj pjevat mari,Kap krvi iz kljuna dok mu ne udari.

Ja da svoju ljubav mogu ispjevati,Ne bih alio poju sljednju kaplju dati.

46.

Ti mi zabranjuje da te ve ne slavim,Neg da tvoje dike iz misli postavim.

Sluam, al zabrana nij' povoljna bogu...Iz glave te metnem, iz srca ne mogu.

47.

Kako k majci dijete vijek najrae bjei,Tako svaka pjesma vijek za tobom tei.

I ti ih prigrli ljubezno i milo -Kano majka dijete jedine u krilo.

48.

Bog je tebe stvorio, Ljubice milena,S tijelom od ljepote, s srcem od kamena.

To je zato plaem s glavom na koljenu,Plaem, tuim tugu vijek neizreenu.

49.

Da bi mi u srce pogledati htila,Rasplakale bi se oi ti od mila.

Da bi sluat htjela srce rascviljeno,

Puklo bi u grudih srce ti kameno.

50.

Na moj jad je stvoren pogled ti vilovit -Za srce zanosit, Za srce mi trovit.

Ah, on s srcem raa nemile mi rate,Te za usta goji uzdahe krilate.

51.

Tebe jurve dvorim tri godine dan -Tek za tri cjelova svojijeh usana.

Ja ih prosim, item od jutra do jutra,A ti mi usta sklapa apu: "Sutra, sutra!"

52.

Skrit u verige, svilena vezila,Izmaknut iz uze speta svoja krila,

Razastrt ih sretan, slobodan ko ptica -Daleko od tvojih krasnih, rajskih lica.

53.

Izmaknem se sretno, pa s licem veselim,Scijene se slobodnim, od Nje se odijelim.

Ja se dijelim, ni da rijece bih stratio;A ona smiju: "Zbogom! Bre se vratio!"

54.

Odem, al domala srce upoznade,Da, to je na licu, u njem ne imade,

Opet se povraam gdje je moja Vila,U zlatne verige stavljajui krila.

55.

Oprosti, oprosti, jedina carice!Pa k meni okreni svoje blago lice.

Karaj, vei, raspni roba skruenoga,Samo ga ne baci od obraza tvoga.

56.

Majka kune cara to joj sina uze,Al opet za nj sutra moli rone suze.

Tako te i ja juer kleh rad studenosti,

Al ve danas vapim: "Oprosti, oprosti!"

57.

Mnije li, kriju oi prami svione kose,Da mi sakrivene jada ve ne nose?

Nemoj ih krit, nemoj, ve promisli, mila,Da iza zasjede grdnije ranja strila.

58.

Tebi se ja molim tanka koprenice,Ti od moga neba krasna straarice!

Izvedi mi nadvor uene ko sanak:Moju rujnu zoru, i moj bijeli danak.

59.

Taj predivni zastor: duge trepavice -Oj digni ga, digni, krasna golubice!

Da bar jedan zraac pred vrata mi sine,Srce da utjei, tuga da ga mine.

60.

to te crne oi, sili me motriti?to iz njih pogledom crni nalip piti?

Aj oi, aj oi, nalipe medeni!Radi vas, ah, pokoj zbogom ode meni!

61.

Sunanice moja, ja u iz njih piti,Makar mi i bilo na mjestu umriti.

Takva bit e smrca slatka i bez muke,Jer nosila budu tvoje mi bijele ruke,

62.

Kau negdje Vila da uva brodite,Pa desnicu svakog od junaka ite.

Grdne nemilosti, i jo grdnije tvoje,to ti meni uze ivo srce moje!

63.

Za ljubezan ite ti od mene plau:O, ne iti vie, ta ti jadan dat u?

Tvoji su: srce i misli: to mi je vrh toga,

Ve je zaloeno odvijeka u boga.

64.

Nikad nij' na rui ie rose bilo,Kad je sunce jutrom bijeli dan raskrilo, -

Neg to bijahu suze, to ko tri zvjezdicePadoe s Nje oiju na krasno joj lice.

65.

Blago vama, blago, vi tri suze mile,to ste mi od ljube duu pridobile!

Nebeski vas aneo Njoj u grudi slio,Pa u njih studeno srce rastalio.

66.

Da je meni Vinji na milosti sada,Pa da me pretvori u slavia mlada:

U grm bih se skrio, pa vas bez prestankaPjevao od mraka pa do bijela danka.

67.

Blag veernji hladak vas je raspirio,Pa ist blijesak opet na nebo odnio,

Te tu stolujete u nebeskom moru -Sjajne tri carice u Petrovu dvoru.

68.

Sve otud na staze sjale u toj slici,Kud drage slovenski slijede vjerenici;

Da materi Slavi ne bude s prijevarOd ljubljene djece jadnih Leandar.

69.

Bivi mome mlado, za srce pokojitNebeske bi zvijezde stao oim brojit.

A sad ih upirem u oi Miline,Od kojih ko sanak svaka bol me mine.

70.

eljno eka mornar vjetri s neba vedra,to put Eldorada krenuo bi mu jedra.

Daleko otplovi i puno se trudi,

Ali ne nalazi, to mu srce udi.

71.

Otkad Nju poznavam za na mjesta zlatna,Ne diem na vjetar svojoj plavi platna;

Ve ja slavim boga, jerbo pogled NjeniU srcu mi raskri isti raj ljuveni.

72.

Ko to alemovi u prstena oku -Blistaju se zvijezde na nebu visoku.

Lijepe su, al makar - opet za nje ne damDo dvije svoje zvijezde, u koje vijek gledam.

73.

ta je dan ivota, gdje ne vlada radost?ta je bez ljubavi rajska erca - mladost?

Danak bez radosti svetac je u petak;Mladost bez ljubavi bez mirisa cvijetak.

74.

Da li si vidio, kad pod veer pticaNad mirnim jezerom lijee - lastavica?

Lijee te se ne zna da l' ga poljubila,Il' tek dodirnula krajci svojih krila?

75.

Takav b'jae cjelov - dar duice Njene -Te i sad pitaju usnice blaene:

Bijae l' to taknue Njezinih usana,Ili njihov daak, il od neba mana?

76.

Vidi li gdje blisnu, djevo, draguica,Bi re zlata posmijeh nebeskoga lica.

Tako se razasja jednom dua moja,Kad se s njom sloila u ljubavi tvoja.

77.

Ljubi li me, mila, moja kruno, slavo? -"Ljubi li ti mene? pove, mili pravo."

Ljubim li ja tebe? Nek ti povi Vila,

to je med Slovince davno razglasila.

78.

Znade li jo vrijeme kad pjevae meni:"Sadila sam, ljubi, bosiljak zeleni."

Tada ti, tad u me Ljubice, usadi -Cvijet eljne ljubavi; njoj srce ogradi.

79.

Lijepo poje Slavka, lijepo slavulj-ptica;Nu sve nadilazi glas dviju pjesmica:

Prva mi je: "Ja te ljubim bez pokoja!"A druga je pjesma: "Ja sam uvijek tvoja!"

80.

Kud sam zabasao?... Ovo nij' put domu...Gdje sam? Nij' moj konak u dvoru ovomu...

Dalko si promaio... Ah, od Nje iduiVijek sam ko pijanac, to ne nae kui.

81.

Divna je mehana, to meni omili;A ta je mehana za me tvoj dvor bili.

Tu svagdan priniem, dok se ne opojimMrklim travnim vinom - crnim oim tvojim.

82.

ime metuljica, svjetlom zatravljena,S njom se sloit udi, njim umre blaena.

Nu gle udo ognja tvojih od oiju!Tim me vema krijepe im me vema biju.

83.

Kosa ti j' mekana, usti su ti ljupke,A njedra snjeana kano u golupke.

O kada to samo razmiljavat smijemVe moram rukama oi da sakrijem.

84.

Zato kree, due, opet te opetaOnud gdje mi lei sloboda sapeta -

Kao to se kree k mjestu Slovin pravi,

Gdje se sveta djeva, bogorotka slavi?

85.

Ne bi li, moj due, slijede uda prava,Onamo krenuo, gdje caruje Slava, -

Gdje se ispod Njenih zlatnih krila noviLovorom vjenani raaju vjekovi?

86.

Ne bi li slijedio put na krilih tankih,Gdje vjetri uberi jo o Delijanki; -

Gdje sa stijena zbori tisu sijedih ljeta,Raskrene lee krune dvaju svijet.

87.

Ne bi li ti slijedio mater sedam sek,Kud te njeko vukla slava davnih vijek?

Slijedio na obale ercu Alkinoja,Il viteze hrabre, gdje vladae Troja?

88.

Kolikrat onamo ti si me prestavio,Gdje gatahu sfinge, gdje se Memnon slavio; -

Gdje u sveta pisma mumije su povite,Duhu ovjejemu vijekom nedokrite!

89.

Ajd onamo, srce da se upokoji,Gdje vijek povjetarce amberom se poji; -

Gdje iz svetih poju rajske ptice gaj,I gdje aren lepir ruom se opaja.

90.

O moj duh je samo u ljubav zaprti,Drugo ispred oiju sve se kolom vrti,

Ta vijek strepe krilma, gdje j' moja ljubezna -Ko sokoli, s gnijezda to ne smi i ne zna!

91.

Ja sam u verigah u Nje naruajih,to nipoto srce skriti ne da ih.

U njih si uivam ase pune cvijea,

Kojih ne bih dao za slavna stoljea.

92.

Ljubica mi stvara vrte vilovinje,Ui, kako srce s srcem se spominje.

Ona mi j' Areta, Nausika milena,Ona i Penelopa - kruna slavnih ena.

93.

U Njenoj ljeposti uda su ti moja,Koja vijek raskladam, gledam bez pokoja.

Njezin mi je posmijeh pismo zaareno,to jo ne bijae nikim tumaeno.

94.

Sa svojim oima sunce mi je Ona,S kog mi dua zvoni kano stup Memnona.

Da, Ona od mene sad stvara kip mumije,A sad sfingu koje nitko ne razumije.

95.

Njezin uzor svet mi gaj je, gdje duicaPjevajui gine kano rajska ptica.

Njena lica su mi rajski perivoji,Gdje ko lepir slau pogled mi se poji.

96.

Sad mi elo ravni, sad mi vlasi redi,Sad mi lice gladi, sad u oi gledi;

Sad mi ljubi oi, sad opet usnice:"Ti si uvijek aneo, slatka mi duice!"

97.

Sada na smijeh sloi, sad na zbiljno usti;Sad elo nabere, sad obrve spusti.

Iz oiju joj strijelja munja - oganj ivi:"Ipak si ti aneo, aneo ljubeznivi!"

98.

Sad ruicu die, njome meni priti;Na elo se skupi oblak plahoviti.

Iz oiju joj pada bi re grad ledeni:

"Ipak si ti aneo, aneo moj ljuveni!"

99.

Ve iskrivi usne, nos i obrvice,Razmrsi si prame, nabra elo, lice.

Sklope joj se usne, sklope crne oi:"Ipak vijek ne spava sunce u istoi!"

100.

Zastor od oiju i od ustiju pade,A na njih razbludno posmijeh se ukrade.

elo se razvedri, pogled se razjasni:"O ti si mi uvijek aneo moj prekrasni!"

101.

Il se ti smijala, il lice grdila,Sveer si mi lijepa, sveer si mi mila.

O ti sve uzmoe do jedno, a to je:"Da tebe ne ljubi vazda srce moje."

102.

Srce mi uspreda misle na on sanak,Gdje ja kroza nj vidjeh noni tvoj sastanak.

On me ui uzrok uda prekoredna,Zat' ti oi arke, lica nenagledna.

103.

Vidjeh sanjajui uz uzglavlje tvojeSniti s jasnog neba anelaka dvoje.

Jedan umivae rosom te nebeskom,Drugi napajae oi sunca blijeskom.

104.

Na prvom sastanku mnjah da djeva jesi,A sad znadem da si aneo od nebesi, -

Aneo koga Vinji na taj svijet premjesti,Da kip ima rajske ljepote i esti.

105.

Sluaj, moj anele mili nada svime!Dokle ovdje traje, molim te: Ljubi me!

A kad se povrati u nebeske hrame,

Prosim te, Ljubice: moli ondje za me!

106.

Raj je ve otvoren, aneo pri vratiharkim maem mau iz raja nas prati:

"Pitoma grlice! sokole od luga!Treba da se jedno oprosti od druga."

107.

Sve se vedro nebo zvjezdicami osu;No na zemlju plae hladne suze - rosu.

O grlice slatka! as ve tee kraju...Gle sunce zapada, brodari ekaju.

108.

Zbogom mi ostala, zbogom moja mila!Najsjajnija zvijezda nad tobom svijetila!

Ko to trepavica brani oko od truna -Branila te od jada srea blagopuna!

109.

Sve ti bila dua slatka moja ljubi,Krotka i vesela ko bijeli golubi!

Obdan sprovaali aneli ju mili,Obno njegovali sanci modrokrili!

110.

Bio u ognju juga il ledu sjevera,Vijek uza me bit e tvoj kip, ljubav, vjera.

A kud goer vitom ti krenula nogom,Sve i sve molila za me... Zbogom! Zbogom!

111.

Otisnue brzo od kraja brodari:Svatko hui, pjeva. nit za ita mari.

A ja tuim, plaem s udesa siona,Ko da mi j' ve poi preko Aherona.

112.

Zbogom gore, zbogom livade, dubrave,Pune Vesne dar, pune Vil slave!

Aj, kod vas boginje sve mi b'jahu mile,

Samo od jedne sinak na me baca strile.

113.

Slatka j' tvoja aa, Leljo kralju kralj!Ali skupo, gorko plaati ju valja.

Krasan je tvoj vijenac od ru spleteni,Al je pod ruami mnogi trn skriveni.

II

(1837)

Plynie woda, plynie, po kamikach huczy, -Kto nieumie wzdychac, milo go nauczy.

Krakowiak

1.

Onkraj Ilirije grad stoji na stijeni,U tom gradu tui junak zatravljeni; -

Tui, prislukuje s jedne razvaline,Ne bi li on uo glasak iz daljine.

2.

Momci u njedrima amajlije nose;

Sitnu knjigu drage, pram svilene kose.

Nu u mene ne ima ni stvarce jedineSrcu za razgovor, elja da ga mine.

3.

Toj elji srdace jedva da odoli:Za Njome, za Njome gine, ezne toli -

Da za jedan pogled oka NjezinogaSve bih sunca dao od ivota svoga.

4.

Ja sam sin domai, lien domovine;Ja ptica, proljeem to pjevaju gine;

Ja metulj u cvijeu i iba na vodi;Ja duh to sad ivjet, sad e da ishodi.

5.

Prava ljubav stvara (to nam je oito)Od mahnita mudro, od mudra mahnito.

to od mene stvori, dokuit ne mogu;To j' samo Njoj znano i vinjemu bogu.

6.

"Ne ljubim, Ljubice... ne ljubim, ne ljubim!"Tako srce varam, da mu mir prisnubim.

Nu kad se osvijestim, mah pamet uvidi,Sve ko rijeka more srce Nju da slidi.

7.

Posadih za topla sunana proljeaLjubicu i druga razna krasna cvijea.

Al zato uzniknu samo ti, nevene,Te mi s tebe uvijek jadno srce vene!

8.

Vedro b'jae vrijeme ljubljenja nevina,Vedro, nu jao kratko, ko ura jedina.

Vaj! brzo otpri ko strijela s tetive,Al od njega vijek mi uspomena ive.

9.

Sad mi pada pogled, sad na um nje lica;Sada, kad u crkvu hodila, stazica.

Sad Nje pjesma mila, sad Nje cjelov slatki,I vas raj na zemlji i itav vijek kratki.

10.

Aj usta, aj usta, vi rue mog ljeta!Aj oi, aj oi, vi sunca mog svijeta!

Vi ste divnom krasom momka nadigrale,Te sada ne haje neg za vae hvale.

11.

Plije voda, plije, po kamenju bui,Tko uzdisat ne zna ljubav ga naui.

O ljubavi, ti si mene nauila,U to je kaljena tvoja travna strila.

12.

"Dobar danak, prijo!" - Ne razumi toga;"Boja pomo, pobro!" - Ne zna ni za boga.

O sada znam, zato tui Slava mati:Gradi su nevjerni, sini renegati.

13.

Oj grade, oj grade, spasi ime svoje!Pa ti meni vrati sinke majke moje.

Jer bez njih se ini men' ko lijepa glava,U kojoj ne stoji nijedna miso zdrava.

14.

Boanstveno sveto slovo od djedova,Kuda si nam, kuda iz slavskih gradova?

Kud se goer krenem, puno je tvojih trag,Al nigdje nij' uti tebe mila, blaga.

15.

U grobu nam spava, u grobu sadara,Na koj luda slijepost pogrdom udara.

Nu kolo sree se kree bez pokoja:Sinut e sunace i pred vrata tvoja.

16.

O davni stupovi od vijeka bijeni!Vi kletim rukama uresa lieni!

Vi ete ko Memnon za koj' dan zamnjeti;

Jer od Slave sunce opeta zasvijeti.

17.

Gdje si, duo moja? Bogom posestrena!Mila kano pjesma iz davnih vremena.

uj, ja sam bez tebe, bez tvog oka mila -Kano sivi soko bez desnoga krila.

18.

Pokri mi rukama oi, m milena!Da ne gledam prikor tvrdoga vremena!

Rijeju svojom slatkom razgovori druga,Da ne uje kletv, uzdisaj, rug.

19.

Gledaj kolut sunca na zapadu gdi je:Jedna pola svijeti, drugu gora krije.

Eto ti prilike srca moga iva,Gdje ga pola u slasti, pola u tuzi pliva.

20.

Kad miljenje moje svijeta je ve trudno,Tvoju vadim sliku, motre je razbludno.

Razmniva tol' lijepu duu joj nadane,Te joj ao kad treba s njom da se rastane.

21.

Makar to gledao, mislio ta godi,Svak pogled i misao opet k Njoj me vodi,

Te me primorava sudit bez uklona,Od itavog svijeta dua da je Ona.

22.

Vi - karanfil cvijee - usne udokrasne;Zubii od kojih isti biser gasne:

Vi ste srca jadi, vi i radost tiha,Te s vas tui junak ko stravljena Psycha.

23.

Ona rijeca ljupka kano glas tambure;Pogled koji rodi srcu mile bure!

O gdje su ti hari? gdje je ar tih dika?

U njih meni stoji radost svakolika.

24.

uje me, grlice, to uza svog drugaLakokrila lijee put toploga juga!

Kai Njoj: "I on bi doao s nama k tebi,Da ga huda srea proganjala ne bi."

25.

Miriu najljepim cvijeem zaviaja,Dijelite s', vjetrii, put onoga raja!

Pa Joj se na elo, lica svaki spusti,apu: "Dolazimo s njegvih eljnih usti."

26.

Al ne sluaju me: igraju bez brigeNose cvijee - lie Iz Vesnine knjige;

Tjeraju metulje i drobne ptiice,Cjelivaju potok i rumen-ruice.

27.

Pjevam svoju sreu crnookim djevam,Al ne sluaju, to od srca pjevam.

Sestrimim ih, vide slovenske obraze;Al dive se stranim rijeim, odilaze.

28.

Ja se tuim reti, al tu nij' slavulja:Otrovna po travi sama puzi guja.

Tuim u lug: i tu svaka uti ptica,Odgovaraju mi sama kukavica.

29.

Oj ti kukavice, pjevalice vaja!Ti jedina vilo padnutoga raja!

Puno j' slina tvojoj moje majke zgoda,Koja u crno zavi sa svog se poroda,

30.

Eno ti je gora, jadna i nesretna,Koja obrvama vlada polja cvjetna.

Tamo je tuinca digo car paklenski,

Kau kud se stere mili raj slovenski.

31.

Eto ti pred vraga tuin nica pane,Te ko bogu njemu klanjati se stane.

Pa se rastrkae kano gladna psetaete mu, da mjesta poharaju sveta.

32.

S orujem uz vojne lee ene mrtve;Vrag pali dvorove, vragu dune rtve.

Sluaj, brate, sluaj kak zvee veruge,U koje djeicu kuju sa poruge!

33.

Ti plau, ti krajna slavska straarnice,Brojio si uzdahe, Vidio suzice,

Kada se pratahu s rajem djeca Slave,Prisiljena da ga bez grijeha ostave.

34.

Pod tvrdim se dubom srui cvjetna lipa;Zemlju bije tueg kopito paripa.

Ej zlatna Slobodo, i vedra pravice!Zato vi od Slave odvraate lice?

35.

Ja se molih Ladi; al doula Vila,Pa se s rascviljenim srcem posestrila.

Oj ti Vilo, prosim: ajde mi otale,Da ne nosim, vajme! dvaput srca ale.

36.

Stravljen Deljan Dafnu slijeae da dvori,Al u lovoriku nebo ju pretvori.

Samo ljubav prosih od najljepeg stvora,Al nebo mi nudi vijenac od lovora.

37.

itav dan Slovenka pjesme bi mi pjela,A ja bih ih volio nego spjev anela.

Al sad s jedne cijenu svaka pjesma gubi -

S jedne rajske pjesme "Sadila sam, ljubi!"

38.

Drobna utovoljka ubori u lugu;drali slonim redom putuju pram jugu.

Pram jugu, pram jugu iznad triju rijekaUvijek mene zove krasna jedna seka.

39.

Krasna rajska seko, ti Ljubice moja!Zato me ti zove, mami bez pokoja?

Bog je odsudio, pa meu nas jadneTri metnuo gore i tri rijeke hladne.

40.

Zato valja, tuan da ja ovkraj stojim,I vlastitom krvlju svoje jade gojim.

Jer ja nisam ptica, bih brijeg preletio,Nit riba, bih vodu preplivati smio,

41.

Cvate li u tebe (ka' mi, duo draga!)dragoljub, ljubica, vratielja blaga?

U mom perivoju sve ve Vesna milaudotvornim prsti cvijee raspupila.

42.

Po mom perivoju da ti j' pogledati,Kako trator lista, kako rua cvati;

Kako po jablanih zuje pele lijeuI zlatokrilai metulji po cvijeu.

43.

Oj Ljubica moja! gdje si mi ti, gdje si?Ajde, draga, gledat, to moj vrtli resi.

Gle pitome rue rumene ko zora...Pozdrav' mi ju, sunce, onkraj rijek, gor!

44.

Sava su i Drava dvije roene druge,Koje se sastaju nakon staze duge.

Bog je lijepo sloio dva stvorenja mlada,

Ali koda te ih svijet rastavlja sada.

45.

Krotka je Nje dua kano golubova,A Nje ime slatko kano med cjelov.

Al ta mi to hasni dobro najugodnije,Kad nebo i zemlja rastavlja me od Nje!

46.

Zdravo meni bio, ti zeleni gaju!Gdje slobodne danke krotke vile traju:

Zastravljen, rascviljen padam ti na krila,Ne bi l' mi tv usta rane ohladila.

47.

Cvjetokitna lipo! tebe u svj srdiNiti Perun arkom strijelom ne nagrdi.

Oj, dozvol', u hladu tvom da se zakloniPutnik, to ga Perun vazda strijelom goni.

48.

Ti mlaahna brezo, djevo punokosa!Sjajnim te biserom kiti rana rosa.

Primi vrue jade, djecu moga sarca.Ljuljaj ih u zipci hladna povjetarca.

49.

Aj vi tankostruki visoki topoli!aptajuim liem sliko srne boli!

Aj tresite jae plahe svoje vlase,Da to tuno srce zaboravi na se!

50.

ujte, gajske vile, drage mi nad svimeVi drobne ptiice, Bogom posestrime!

Zdrave i slobodne sve od lovca bile,Pa tu zalu sestru u kolo primile!

51.

Pijeve zatravljeni, zlatokljuni kose,to ti se pjesmice zelen-lugom nose!

Znam za jednu ljubu, to je ljepa tvoje,

A za njom uzdie vazda srce moje.

52.

I ti hladne rete pustinjae stavni,Slaahni slaviu, Vesne sinko slavni!

Samo jedan glasak treba ti do ic,Da te u raj uznese: krasan glas "Ljubica".

53.

Ajdmo, pjesmo moja, gore u Jeruzalim,Da kip zaviaja pred tobom razgalim!

Pa otud u rode i vjekove priaj,Koli drag i krasan na je taj zaviaj.

54.

Modra se ravnina prua pram istoi,Koj ne stiu kraja nit sokolske oi;

Kanda hoe bozi tim da te uvjere,Da koninam slavskim tuda ne ima mjere.

55.

A s ostalih strana u poluokruguPau ga planine od sjevera k jugu.

Isred njih se diu redom rasijanoKo orijake strae gorski velikani.

56.

Gle tamo k sjeveru Klek i Hum-mogila,Gdje sa slavskim slovom nesta slavskih vila.

Samo jo glas pjea pjevice izdava,Da i tim vladae njegda ustma Slava.

57.

A ondje na rubu sjevernog prostoraLati se Vildunska i Gradaka gora.

Vrag tu ugui Slavi djecu u kolijevci,Prije neg zapjevae slavskog jutra pijevci.

58.

Me modrim sjeverom i rujnim zapadomViri Golubinjak, gora s bijelom bradom.

K njoj s gor junih pada pjev slatkih djevica,

Ko majke, kj umre erca jedinica.

59.

K zapadu Bo stoji i slave Pagorja,Sred zapadajueg sunca alem-morja:

Dva oltara, noi gdje za dobe mrtveMat' priroda pali Vinjem tajne rtve.

60.

Do njega Rogaka, s vijencem vrh tjemena,Prema nebu prua silna si ramena,

Kanda hoe elo da mu ljubi jasno,to ju u pravijeku stvori toli krasno.

61.

Od juga se diu Kalnik i Ivanska:Bi re tri kule, tri mosta slavjanska.

Gle preko njih do dvije rukuju se grane,Da u bratskoj slozi prava si obrane.

62.

U tome okviru ko sag dragocjeniKrasan zaviaja kip je uhvaeni -

Kip od zaviaja kitna i ugodna:Brda lozoslavna polja itoplodna.

63.

Gledaj oko sebe u dole cvatue:Po njih rastresene lijepe bijele kue;

A po brdih crkve, dvore sa gradii,Ko gljive, u umi to ih vidi nii.

64.

Jesi l' ikad ginuo po uenom kraju,Gdje pokoj i sloga i ljubav vladaju?

Stresi ovdje praak s umornih nogu,Pa se prostri nica poju: Slava bogu!

65.

Sluaj, srce, sluaj slaana imena,to blagim slovenskim krstom su krena!

Slaahna i slaa, od pjesni slavulja,

I krajine ljepe od kril metulja.

66.

O vi Godomjerci, Radoslavci slavni!Vi ste glasno groblje od vjekova davnih!

U tom groblju djedov poivaju glave,Vjencem ovjenane prezirane slave.

67.

Tu si gnijezdo gradi orao vatrokrvi,Ne haju to viu kraljii i crvi.

Mrze niske plote i poju sve jaeKrilima u visine k suncu se primae.

68.

Leti nebom, leti, orle domiljati!Skupi rajskih zraka i s neba se vrati;

Pa nad zaviajem spusti vita krila,Nek se tvom slobode pjesmom braa mila.

69.

uje li ti pjesme? to nij' pjenje eva,Grlic, slavulj, ve slovenskih djev -

Djev, kojih lica kano rue sjaju -Cvijetom km su cvale prije grijeha u raju.

70.

Tko nij' sluao kako Slovenka govori,Ne zna kako rajski aneo s ljudma zbori

Tko nij' ljubio njenih rumenih usana,Ne zna to je eer, to l' nebeska mana.

71.

Tko nij' sluao njenih pjesama ljubeznih,Nij' ljubavi utio razblude, boljezni.

Tko nje sluao nije pjevat "svet-svet-sveta",Ne zna, k ga rasko eka onkraj svijeta.

72.

Oj Slovenke krasne, vi morske deklice!Od kolijevke moje krotke grliice!

Oj Slovenke, bogom posestrime mile!

Bile vijek zelenim naim gajem Vile!

73.

Vijek vam dua ista i nevina bila!Tua zmija srca vam ne otrovila!

uvao vas aneo, neba sinak prosti,Sve vas natkrivaju titom narodnosti!

74.

Mile Godomjerke! mile Radoslavke!Ljubezne i krasne vi ste bjeloglavke.

Nu hman ste mi krasne ko Vile od gor,Jer u srcu mojem ve nesta prostora.

75.

Oj krasan si, krasan, ti moj zaviaju!Kakve u tebi, nigdje rue ne cvjetaju.

ini se da bog te stvori, kraju ljubljen,Da jadnu Slovencu vrati raj izgubljen.

76.

Sve dalje i dalje lee brda sama -Kano lijepa modra svilena marama,

to se s povjetarcem dugo igra, titra,Po tom na tle pane putena od vitra.

77.

Tamo u tri turnja stoji mlada mati,A do nje arenu vidim zipku stati.

U njoj poju edo crnooko ika,S kojeg bit e slava, bit joj vjena dika.

78.

iri krila, iri, moj sokole bistri,Pram Labi i Visli, Dunaju i Nistri!

uri se ko pela zuje oko trave,Kitne pletu vijence za hramove Slave. -

79.

itom ograena zdesna Tiva stoji,Hrabrih vitezova silu to zadoji, -

to nose ko trijesci na konjma visokim

Poraz etam, kolju maem ih irokim.

80.

Kod Mure razbie srca hrabrenoga -Vrata, otpadnika Slave, vjere, boga; -

Vraga, otpadnika, koji kleti iteOskvrnut im postelj i sveto ognjite.

81.

Kod Huma vukoe vrua kola Slavi,Rad ta ona na nje po zvijezdu postavi.

A oni ih svojim voam prikopae,Samo ast od rana sebi pridrae.

82.

Oj neharni svijete, robe omamljeni!Trikrati slovenskom krvcom otkupljeni.

Od boga mi nao, to ti ruke kleteDie da pogrdi obraz Slave svete!

83.

Ah, hman ju bijete, vi ruke proklete!Svanut e urev dan, velik dan osvete.

Mati moja jadna po krvavoj cestiJunaki e na vrh gvozden kri donesti.

84.

Tad e se otvorit nego arom zlata,Zlatno sunce sinut i pred njena vrata.

Sruit e se svijeta rtvenik krvavi,Dignut vjeni hrami i bogu i Slavi!

85.

Do Tive Tesalja prostire se ravna -Od hrabrih konjic majka plodna, slavna.

Konj, to po zraku pasu glave nose,I na trni mejdan hitri vjetar prose.

86.

Vie glej zelenu glavu die brdo!Tamo kan vladae pleme svoje tvrdo.

Otuda po svijetu kunu ukaz rasu -

Kano kletvu pakla, danas jo na glasu.

87.

Jao! taljige kriplju, u njih uhvaeneKo sirote cvile Duljebinke ene.

Eto tvrdi, divlji, paki, neznaboniVozi se gospodar Obarin uzmoni.

88.

A gle iza njega edno ljudske krviPleme od Harpij pritisnu, privrvi.

Kao strijele otrovne svijetom se raspri,Da od slave drijevo narodom raskri.

89.

Evo (grozna vaja!) drugo jato srdi,Ko'e na iskuanje posla udes tvrdi.

Al se slavno izni Slava iz te vatre;Jer nje srca porod sve ih listom satre.

90.

to se ari s dal'ka? nij' l' to zrak sunaca?Nij' jo ta ar-ptica digla se iz gnjezdaca.

Turci, brao, Turci sa srdbom se kletomDigoe ko pak nad neslonim svijetom.

91.

Kud vrve, iza njih otvara se groblje,A ispred njih cvile trta jadno roblje.

Pohrani stoje gradovi i polja,A nad njimi mue caruje nevolja.

92.

Eno za lisicu hitru otjerati,Blago krotko janje s vukom se pobrati.

Polja procvatie opet kitnim itom,Netlaena vie poganskim kopitom.

93.

Ali krsti vuka a vuk e u goru;Pa on opet do e gladniji tvom toru.

Kumi ga i brati, a on od obijesti

Kletnik e iskreno srce ti izjesti.

94.

uj jauk staraca, pla ena, djeice!Jesu l' uskrsnuli Obri iz grobnice?

Tjera l' Mongol eljad kandijom u bitku?Vadi l' opet Turin demeskinju britku?

95.

O gora Obar, Turak i MongolDie se vragova opor-eta hola.

Da, brao! pitome tuega prijekora, _Zmaj estoglav opet eljusti otvora.

96.

O moja jadna mati! Eto zmije klete,Koju su grijale tvoje grudi svete.

Ti si ju svom krvcom ko buac hranila,A sad od nedraga hodi do nemila!

97.

ujte trublju slave: na vrance, na vrance!Da skrimo klete naih ruku lance!

Ajd stlaimo u prah vragov ete prike,Diu svetoj Slavi vjene rtvenike.

98.

Al primir' se, brino ti moje srdace!Jo nije ugaslo na nebu sunace.

Zginut e taj opor ko kip grozna sankaOd blagog svanutka lui - bijela danka.

99.

Golube, polube, ljubezniva ptice!Kako je bez tvoje Tebi golubice? -

Nemoj pitat, brajko, kako j' srcu momu,Lako moe itat to isto u svomu.

100.

Kud goer hodio putem ili stazom,Svuda se sastajem s Tvojim ja obrazom.

Tako on sve stoji u mojim mislima

Ko ueno zdravlje onom koj ga nima.

101.

Gledao ja podveer kroz tanke prozore -U zelen-prodole il na modre gore, -

Sluaju slavulje, gdje uz drage poju:"Oh i Ti pjevae" - vapim - "dragu svoju".

102.

Kad se eem dolom, gdje potok romoni,Jug se cvijeem titra i metulje goni:

Tad se sjetim tuan gorko uzdiui:"I mi se igrasmo igre: cjelov vrui".

103.

Kad na krovu gledam bjelane golube,Gdje se krilma grle, oice si ljube:

ini mi se kanda iz srca mi glasi:"Tako i Ti ljubljae, al su proli asi."

104.

U vrtu je rua ljubljena od dana,Stidna ko djevojka prvom cjelivana.

Oj ruo, oj ruo, prvi Vesne dare!Ti cvati, a moju moda grob ve tare.

105.

Oj vi gusti luzi, i visoke gore!Dignite vi svoje zelen zastore!

Da se nepokojna dua osvjedoi,Gdje su slatka usta i one crne oi.

106.

Mrklim nebom lijeu munje i grom ljuti; -A moju mi duu tuna misao muti.

Hoe l' se razvedrit skoro svod nebeski?Hoe l' se rasprit magle, grom i trijeski?

107.

Ogrnula si se u plat maglom tamnom,Nemoj, juna goro, aliti se sa mnom.

Prouih nebesa, te znadem doista,

Da i za maglami ima neba ista.

108.

Ljuti jastreb moe rasprit golube;Al ne moe init, da se ve ne ljube.

Ej zaludu svijet nas rastavi, rastui:to bog vinji sloi, vijek se ne razdrui.

109.

Prigrlih od svijeta krase svekolike,Da ishitrim pravi kip Tvoje prilike.

Nu kad Tebe gledam u oi, od stidaIz ruku mi pada djelo Pijerid.

110.

Da mi je namoit kist u lice zore,Il u oi sunca, il u zvijezd more;

I da taj odjenem kip koprenom duge,Jote Ti po tijelu ne bi bilo druge.

111.

Da mi je skupit miris rue i dragoljuba,Pa stopit u jedno s krotkou goluba;

Tim ivljem nadahnut Tvoga tijela dike:Jo Ti dui ne bih imao prilike.

112.

Nu Vinji e dati, to item, ljubljena,Kad jednom smrt - bijela prigrli me - ena.

Da, onkraj u Tebi na priliku pravuNa elu anel pojuih joj slavu.

113.

Eto ulabije, jabuke crvene!Od njih Ti sagradih ponude kiene:

Primi od milosti, duo, dar u pjesmiOd onoga koj' Ti prstena dat ne smi.

114.

Zato zvijezda blista? zato cvijet mirie?Zato slavulj poje, i poju uzdie?

Tko mi to razrijei, taj hoe i znati

Zato ne prestajem poju uzdisati.

115.

Sluao, ne sluao slavulja grm gusti,U vilinski nain slae drobne usti:

Tako ni ja slave ne traim, ne cijenim,to propijevam danke duhom uznesenim.

116.

Prsa moja puna od ljubezne sileNa usta mi meu pjesme tunomile, -

Da mi samo uje cvijel tuna srdacaOna koju ljubim do sljednjeg uzdaca.

117.

to si mi razrijeit srce i usniceS neba dola, Lade erce mjezimice!

Sluaj sad pjevaoca od domae grane,to j' daleko prognan u dubrave strane.

118.

Tako amaneta majke drage toli!I kria pred kojim i Ti i ja molih!

I dobe, s djetinjstvom to Te rastavila:"Ja te ljubim, ljubim, ljubim, djevo mila!"

119.

Tako crnih oiju, i crne ti kose!Tako svih cjelova to duu uznose!

Tako ti pokoja u ljubavi kril:"Ja te ljubim, ljubim, ljubim, ljubo mila!"

120.

Tako od sastanka omamna veselja!Tako od rastanka nepokojnih elja!

Tako ti ljubavi gorkih, slatkih strila:"Ja te ljubim, ljubim, ljubim, duo mila!"

121.

Tako vinjeg boga, koj' nam due zdrua!I lukava svijeta, koj' nam pelin prua!

Tako sastanita onkraj svijeta prijeka:

"Ja te ljubim, ljubim, ljubim, ljubim u vijek vijeka!"

122.

A sad po'te u svijet koj vas je dozivao;Ja sam suzam kupao, srcem vas sagrivao!

Ka'te, ako Vae ugaa mu lice:"Nas je porodila ljepost od Ljubice".

123.

Ajte, djeco moja, irom bijela svijeta,Kano drobne pele od cvijeta do cvijeta;

Pa gdje god vidite branit Slave dobro,Svakom nazivajte: "Boja pomo, pobro!"

124.

Nu kako se pele vraaju konici,I vi se vraajte s tom rijecom k Ljubici:

"Lijepo je u svijetu na ljudskom vidilu,Ali je najljepe na majinu krilu".

III

(1838 i 1839)

Ju sie jesien konczy, liscie z drzewa leci: -gdzie sie dwoje kocha,niepotrzebny trzeci. -

Krakowiak

1.

U zemlji slovinskoj grad se vidi jedan,Kano grad od pel krasan i uredan.

U tom gradu stoji moja dua sada,Dru ko na drvu list km vjetar vlada.

2.

Oj grade, oj grade, hrano mojih elj,to po carstvu svome krstio te Lelja!

Zato sada mene s milom ti rastavi,Te tuim ko golub samcat u dubravi?

3.

Oj grade, kolik si zvjezdnom nebu slian,Gdje ti blista od sto ljepotic dian!

Pa zar ne dospijeva taj ures tvj slavi,Te ti meni ote i sunce ljubavi?

4.

Slatko utovoljka ubori u reti,Bi reko, Nje diku svu e proizrijeti.

Dina ti je, dina; al sve ve i veeDru sluti srce: "Vijek tvoja bit nee!"

5.

Jo me nij' sa sankom zora rastavila,Pade mi na prozor ptica bjelokrila.

Pade i zapjeva pjesmu tunu toli,Te me jo i danas od nje srce boli.

6.

Urani, urani, jadni moj junae!Sunce se ve raa i na prozor skae.

Urani i zabi na te svoje vaje,Jer tvoja se ljuba za drugog udaje.

7.

Ve se crkvi sprema od svatova kita,Gdje pop snahu eka i ovako pita:

"Hoe li ga ljubit i danju i nou?"Tvoja ljuba plae, ali kae: "Hou!"

8.

Oj ptice, oj ptice, crna zlokobnice!Koja te donijela bijeda mi pred lice?

Ah pocrnjela ti snjenobijela krila,to si mi ti jadno srce probit smila!

9.

Jesen se naklanja, lie s gran lijee; -Gdje se dvoje ljubi, nij' potrebno tree.

Ah, moj listopade, dal'ko se odstranio!Jer si mi najljepi ljeta cvijet stamanio.

10.

Nesretna je ptica, koju bura shvati,Sred mora odnese, te ne ima gdje stati.

A kamo je ono srce nesretnije,to na srcu kuca u kom vjere nije!

11.

Znade li kako si aptala bez brojaUsta mi ljubei: "Uvijek... uvijek tvoja!"

Bog je uo prisegu, pa pedepsa sada:Ti si pogrijeila, a strijelj na me pada.

12.

Tvoja usta su mi obricala radost,A sad tuno krasna prolazi mi mladost.

Ti si me turila iz neba razblud -Na zemlju ve stranu, te sad ne znam kuda.

13.

Kad suza dozrije, padne ko jabuka...A zato ja plaem, eno bjeloruka?

Po raju sam etao dok sam bio s tobom,A sad bih se mijenjao i s najgorim robom.

14.

Meke ko jastuci, bijele pahuljice -To nje lijepe bijele ne b'jahu ruice:

Ve Vila ogrli svoga prijatelja,

Te ga sad vijek nosi za njom travna elja.

15.

Ti slatki glasovi ko pjesme anela -Ne b'jahu, ne, rijei Njena grla bijela:

Ve b'jahu arobna rajske ptice pjenja,Koja mi proleti vrh staze ivljenja.

16.

Lui vedre, tople ko dvije ljetne noi,To nikad ne b'jahu Njene crne oi!

Ve to b'jahu, brate, dvije nebeske svijee,Koje rasvijetlie praznost moje sree.

17.

Ona sladost ljupka kano miris juni,Ne b'jae Nje ust cjelov duodruni:

Ve bijahu do tri kapi rajskog meda,Da sad bolje utim gorkost zemskih bijeda.

18.

Zvijezda koja pane s neba visokoga,Vijek ne moe nai natrag puta svoga.

Lijepo je u nebu, i ja jednom tu bih,Al ne mrem pogodit na put koj izgubih.

19.

Neko mi trpae ljubav na put sreeRue i ljubice i sve ljepe cvijee.

A sad na Golgotu krst mi veli nesti,Suzam stazu rosti, trn u vijenac plesti.

20.

Opoji mi trudno srce san ugodan,Te vidjeh sred mora otok divnorodan;

Oko njega stahu stijene od koral,Gdje se sunce igra kano sred zrcala.

21.

Taj je otok labud to po moru pliva;Taj je otok mjesec to iz mora siva;

Taj je otok kruna, to nikog ne titi,

S koje sto kamena i sto zvijezda bliti.

22.

Kano svilen ator crna ArapinaNad otokom tim se rastire vedrina.

Kao da ovo uva mezime prirodeNjiu u kolijevci mora bez pogode.

23.

Najljepimi dari iskiti ga mati:Tu uta narana, lijer i rua cvati,

Tu jug u kolijevci od cvijea se ljuljaPjesmom od golub, pjesmom od slavulja.

24.

Taj otok puini morskoj toli omili,Te vijek zatravljena oko njega cvili.

I brino od njega sve otklanja bure,Nose mu ponude - arene ljuture.

25.

Tu stoji med cvijeem stanak od mramore,Kog m dua voli od najsjajnjeg dvora.

Tu dolazi esto ko k studencu roblje:Tu j' moje ljubavi kolijevka i groblje.

26.

Kad oko ponoi svijet se ve utrudi,Svak se dragi mrtvac makne i probudi.

Uskrsne tv prva rijeca od ljubavi,I apu po groblju sa snom se rastavi.

27.

San meu s oiju razgovori tisi;Probueni pre med lie uzidisi;

A ljupkih cjelova drubica veselaSjeda na cvijet rue u prilici pel.

28.

I ljubezni sanci diu se iz groba,Stvaraju si tijela od lijepih spodoba:

Stiu modra krila, na njih zlatne pruge,

Pre po cvijetnjaku, trae svoje druge.

29.

Tim se i suze prenu - radosti djeica -Iz zraka se liju ruicam na lica.

Najmuniji j' uskrs vjeri tvojoj jadnoj...Ona stenju puze po zemljici hladnoj.

30.

A kad sve se prene, mio amor nastaneNo kad za dvije due dan ljubavi svane.

Da ti j' sluat kako to razbludno traje,Mnio bi da si doo u vilinske raje.

31.

Kolikokrat Njeno ime bude zvano!A na divan njemu moje odazvano.

Tako tajni apat sve slijedi rije po rije,Stravljeno si slue, ljubezno se dvore.

32.

I ti razgovori tolik as se uju,Dok nestane nonih pjesama slavuju.

Kako svanu jutrom pjesme golubove:Sve umukne, i opet padne u grobove.

33.

Raspjevao si se stravljen slavulj vee,Tihom nocom tjeran od boli ljubee.

Sad se ti rasplai, ostavljen golube,Usnama rastui to se ve ne ljube.

34.

Kad si se rasplako, rastuio u jadu,Tada nebom krila prostri pram zapadu,

Gdje na tuem spava golubica krilu;Srni, kloni, pani, razmini u cvilu!

35.

Tamo gdje jug die krila, beskonaneS neba motre zvijezde oma modrozrane,

Tamo stoji polje, na polju breuljak,

Na breuljku lipa, na lipi slavuljak.

36.

Tu vi, kad se pjesnik sa svijetom oprosti,Poloite u grob njegve trudne kosti.

Nek slua slavulja, lia zbor apuiI glas etelic, kad prolaze kui.

37.

Kad ste sahranili kosti ispod trave,Ne me'te mu na grob zlatan vijenac slave;

Jer tko je iz ae od ljubavi pio,Ve je za ivota pod vijencem hodio.

38.

Ve vi na hum grobni plou zavalite,A na plou rijei ove postavite.

"Pjesnik, rajske ptice uju pjevanje milo,Nij' ni osjetio teko ljet krilo".

39.

Glasi pjesn mojih, u tunoj priliciOd ljubavne sree vjerni nadgrobnici!

Ruka m s tim rijema na grob vas prostijera:Ostavi nas srea, al nam osta vjera.

40.

O ti crni prami, koji mi njeko miloVru obraz hladie ko vjetria krilo:

Sad ih tek poznavam, da su guje ljute,Sve u rascviljeno srce zagriznute.

41.

Ustiju rijei to ih dua posluae,Bi re da ju isti aneo u raj zvae:

Ah koliko sada strano mi se ine,Ko trublja od suda, il trijesak s visine.

42.

I oiju Njenih pogledi - te strile!to su mi srdace, duu zarobile:

Ah da sad slobodno puste ta dva roba,

Te ja ne bih vuko verig a da groba!

43.

Usta su Joj puna boanskoga smijeha,Oi vedre, jasne, iste i bez grijeha.

Moje usti nijeme, oi rone suze;Jer to mi da nebo, to mi zemlja uze,

44.

uje, moj prstene! rajska ptico moja!Tebe ude, itu elje moje bez broja.

Ah, vrati se, vrati, u raj nam otprti,A u raju mjesto za nas je - do smrti.

45.

Meni j' ko u staklu zatvorenoj ribi,Il metulju, djeak to ga iglom pribi.

Riba i metulj krilma trepu bez umora,Al ne mogu prijei uskoga prostora.

46.

Oj mog srca ptico, oj moja ljubavi,Zato ti se opet kod mene ujavi?

Istina, jo ima u prsiju mjesta.Al si zaman dola, jer hrane ve nesta.

47.

Ajd na one kraje gdje ti je stajalaZipka, a uz zipku sestrica pjevala;

Gdje su ti "tri ene" prorekle njekadaBa radosti malo, ali puno jada.

48.

Evo, znam, tu moja rodila se srea,I streptala krilma ko leptir proljea.

Da, ovo je mjesto, gdje ju ja ostavih,Gdje u kolo smjelo uhvatih se Slavi.

49.

Evo zrak to mi je kolijevku natkrivo,Vjetri to se s njime natjecao ivo;

Evo lipe gdje sam ito Omera za dne,

Ili Vile sluao do hore zapadne.

50.

Ovdje je gaj gdje te Lada prigrlila;Gdje si se u kolo uhvatio Vila.

Ovdje je i dolina, ovdje i studenac,Gdje na glavu draga metnula mi vijenac.

51.

Evo gaj, u kolo gdje se hvata vil,I studenac, Lada gdje me zagrlila.

A duu mi rajskim eljam nadahnula,U ruke podala tamburu Tibula.

52.

Sluaj po dolini pjesme milovanja,I slavulj ubor, to srcem ozvanja.

Ne ozvanja vie glas Vil slovinskihNiti slatki ubor ptic eravinskih.

53.

elja te je vukla amo neprestance,Gdje mladost spletala od cvijea ti lance.

Al ih ti rastre, te sad trai radost,Otkle ti ju progna nepokojna mladost.

54.

U dalekoj stranoj zemlji stoje sadeSrea, pokoj, radost i sve tvoje nade:

Tu ti zarobljeno srce je ubogo,Kukavice jadna! Vinji ti pomogo!

55.

Bolji j' jedan danak radosti proljetneNego sto godin od dobe bescvjetne.

I meni dadoe taj dan dvije usnice,Al me sada stoji teke godinice.

56.

Kad me njegda mati u zipku dijevala,Prekrstiv me svagda suze si lijevala.

O sada razumim skrb i suzna lica:

Nita sretna ne u od mojih Roenica.

57.

Dok me sprovaahu svud molitve tvoje,Slobodne i mirne b'jahu prsi moje;

A sada, zelena im te trava krije,Hiljada strelica moje srce bije.

58.

Da ti mogu opet na krilu poivat,Piti dah od usta i o raju snivat!

Ah da je to meni, znala bi duicaGdje izvire ednim voda zabitnica.

59.

Prstene prodani, vijene moj zeleni!Tko e opet vratit tvoju ruku meni?

Svijet to mi ju ote prot volji odzgora,Opet jednom vratit mora ju te mora.

60.

Brodar ide na sve etir strane svijeta,Al ga vjetar kui odnese opeta.

Gdje si ti, moj vjetre, ekan od dne do dne?Te bi me vratio na obale rodne?

61.

Koliko na tebi Savo brod ima!Kol'ko te prepliva Kout s jelenima!

I ptica i rib, i ljudi prebrodi!Samo jedan na tebi broda ne nahodi.

62.

Viam vas opeta, zdravo mi sve bili,Vi krajevi meni i ljubavi mili!

Oj zdravo mi bio, ti rajski svijete moj,Gdje mi sunce izilo i zalo u pokoj.

63.

Evo soba gdje mi kano zvijezda tajnaRasvijetila duu Nje ljepota sjajna.

Evo vrata i prag, gdje mi kob uzroi,

Da se sastadoe dvoje blaenih oi.

64.

Evo ti je potok, gdje jo vidjeh lani,Rajskom svm ljepotom gdje sve kolo zani.

Evo je i prozor, gdje zoru ekae,I na "Dobro jutro" "Bog daj" mi vraae.

65.

Eno zelen travnik gdje u bujnoj traviBrae cvijee, pletu vijenac mojoj glavi.

Eno prodol, za nju gdje kupih jagode,Vrelo, gdje rukama zacrpi mi vode.

66.

Zelene gorice, gdje su vae Vile,to su njegda ovdje poju ito plile?

Ah ole su, ole za tragovi sestre,Jer sad dra i kukolj polja, livade stre!

67.

Jeko starog grada, gospodarko draga!Zato ne prelazi ve visoka praga?

Minue vremena, ne ima krasne mome:Zato ostavljena mui mramorkome.

68.

O gdje si mi, mila, mila ko mio sanak?Sunce se ve smira, ostavlja me danak.

Tebe ne ima: ja sam ko metulj sred travnja,to jo cvijee trai ocvalo odavnja.

69.

Krasan si moj kraju, sva su mjesta ista;Al od cvijeta sree nij' ve nijednog lista.

Samcat po njih eem s tugami bez broja,Ko po groblju djece Slava mati moja.

70.

Ko ptica pitoma, od djeve prognana,K njoj se opet vraa, gdje ju eka hrana: -

Tako i Tvoj obraz, iz prs istjeran,

Vraa se na staro mjesto opet, vjeran.

71.

Gle sa Velebita, Vitoa, TriglavaGromoglasnom trubljom pozivlje te Slava.

to su otkupili djedi krvcom tekom,Sad ti brani s duom hrabrom i vitekom.

72.

Ko riba na mjestu ja se istom kreem;Ona me uhvati i sad vee cvijeem.

Istina, ja vidim jo slobodu onu,Al da ju prigrlim, ve mi ruka klonu.

73.

Ti si, o junae, svijetu i svom roduTekom krvcom kupio slavu i slobodu.

Al te svijet prevari za slobodu, slavu,Metnuvi ti vijenac od trnja na glavu.

74.

Pram istoi rijekom teka krv se lije,Suprot tri svijeta na se junak bije, -

Bije, tue, davi adaju triglavu,Da spasi slobodu i vjeru i slavu.

75.

Dok si moja bila, donosih ti na godK dobru jutru cjelov i niz slatkih jagod.

Danas, kad te meni ve hudi svijet uze,Donosim ti kitu, na kiti tri suze.

76.

Prva suza kae: "ljubih te njekada!"Druga suza vapi: "ljubim te i sada!"

Trea suza u ta prisie ti slova:"Ljubit u te, duo, u vijeke vjekova."

77.

Tuan ti je oblak, kog veer pozlati,Nu opet domala u crno obrati.

A kam' su tunije one oi jadne

Kojima navijeke sunace zapadne.

78.

Kada sjedim pokraj svilena divana,Gdje Ona sjeae za vedrijih dana;

I kad na to mjesto pogledam oima,Moram da uspredem jer tu Nje ve nima.

79.

Kad gledam u kamin titrajue plame,to ti nekad arno opsijevala prame:

Morem te zavapim: "Zato Nje nij' odi,Ta tu se prostora toliko nahodi!"

80.

Za zelen-goricu lete do dvije vrane,Moje srce eu do dvije gorke rane.

Prva: to tol' krasnu Ti ju, boe, sazda;Druga: to ta krasnost pusti me na vazda.

81.

Domovino moja, puna sjajnih zraka!Majko sokolova, majko od junaka!

Uvijek sokolove sinke vidla zdrave!Nad tobom izale zvijezde pune slave!

82.

Koliko, koliko, sveta majko moja!Ti od tuinaca trpi zla bez broja?

Kano ranjen junak, nad kim lijeu vrane,ekaju dok jadan bolju ne izdane.

83.

Kol'ko od nevrijednih sinov, jadna mati,- Jadi ih ubili! - tuge ti propati!

to s' u tue krilo kleti odmetali,Vrativi se svetu grud ti probijali.

84.

Kol'ko od nevrijednih sinov, jadna mati,Ti ran ne primi, tuge ne propati!

to se u tuinsko krilo nametnue,

Grade ti nevolje rascviljene due.

85.

Nu osta ti vjera, zvijezda posred noi:Ta e tebi svijetit kuda god e poi;

Ta e tebe spremat, tjeit i slobodit,Opet tebe k slavi i slobodi vodit.

86.

Al ti osta stalna, divna, ista ena,Od vjekova u prah vijek neoborena:

Kano kri gvozdeni na visokoj gori,Koga sjever bije, nu vijek ne obori.

87.

Zdrava bila, ti e ljepe vidit dane,Osvetit e se obraz, zamladit se rane;

Tebi e se klanjat kule i meiti:to je tvoje bilo, tvoje e opet biti.

88.

Prosti, da te zovu usta ljubogrena,O ti mojih dana zvjezdice utjena!

Prosti, da na tvoga hrama prag ti meemVijenac ureeni zelenju i cvijeem.

89.

Kol'ko godin, rijeko, na tvom brijegu stojim,Prole vijeke gledam, nae jade brojim.

Mnogo krasnih dara dolo ve od boga,Al za moju ljubu sam vijenac od gloga.

90.

Put je tvoj jo dalek, glibava je staza,Krv ti curi s nogu, znoj kaplje s obraza.

Tu se ti poini i muke odmori,Da te smrt ne stigne u zelenoj gori.

91.

Gle'te, moja brao, kako mileno je!Kako mirno spava rajsko edo moje!

Nemojte ga budit, niti okom krenut;

Do e urev danak: samo e se prenut.

92.

Brzo sakupite, (doba je ve kratka),Pred putnicu djen'te cvijea, voa slatka.

Te e imat im se ukrijepit, zabavit,I prenuvi svoje tuge zaboravit.

93.

Zlatom i skrletom tvoji vrazi sjaju,im ti ostavljena u ubotvu, vaju.

Nu ne budi moja sveta mati tuna!Meer si uboga, pa i nikom duna.

94.

Vrh glave ti soji vijenac lipnog cvijeta.A ruke u krilu iste ko djeteta;

A tvojim vragom sjajna kruna je vrh glave,Nu od tvojih rana i ruke krvave.

95.

Nu tko moe boju okrenut odluku?Srea e pristupit, prihvatit ti ruku,

U visoke hrame odvest te, nevjesto,Gdje ti je od boga odlueno mjesto.

96.

Visoke planine svoje, srebra pune,Meu ti na glavu orijake krune.

Dunaj, Drava, Sava nosi pas od zlata,Troje more miraz bisera i zlata.

97.

A kakov e poklon sinak tvoj donestiDostojan najmlaoj od Slave nevjesti?

Samo jednu rijecu malenu i kratku,Nu kao od spasenja, slovo - rajskoslatku.

98.

Ve ju j' zabiljeio na prvi list ljetaCjelovom upisao sred ruina cvijeta;

S veera njom krila jugu nadahnuo,

I sred tajne noi zvijezdam priapnuo.

99.

Ah ne smi je kazat sad jo sinak tebi,Ali su ju uli aneli na nebi.

Do e urev danak, nebo e se otvorit,Zlatnimi trubljami rije s neba proorit.

100.

to e onda kruna svijet ponudit tebi,Ti nee neg lipov vijenac uzet sebi;

Posljednji raskrit svijetu ma krvavi,Vladat ovjeanstvom u miru i slavi.

101.

Nosi, Vilo moja na svom tankom kriluMoj slovenski pozdrav na slovensku Zilu;

Gdje pod cvjetnom lipom pleu momci krasniI djevojke iste kano mjesec jasni.

102.

Silena tu bura od sjevera pue,Da se Zvon i Dobra i tresu i rue.

Rijeke uspredaju, al, ko mati prava,Ipak ne ostavlja svoju djecu Slava.

103.

Tu e nai do dvije ipke kolijevice,U ko'e proricae dobro Roenice.

Tu dva sinka Slava poljubi u elo, -Tu i ti dva vijenca ostavi veselo.

104.

Dalje pram zapadu u mirnom zavjeuStoji narod veseo ko dijete u cvijeu.

Slabo ih kraj hrani, al ko ptice nebomVeselo rashode svijetom se za hljebom.

105.

I tu kitu blagoj eljadi ostavi,A majku mi Slavu tim slovom pozdravi:

"U tih hridih ne ima ni srebra ni zlata,

Al si tu, carice! na srcih bogata."

106.

Tam nie k istoku, rijeju groma punomGdje pravjeki Triglav govori s Perunom, -

Ti napii zlatnim perom nasred stijene:"Vjena slava pijevcu Ilirije oivljene!"

107.

Tu lei raj jedan pod strehom Triglava,Kog dri ko dijete u naruju Sava,

I im ga kao mati milo gleda i ljulja,Zabavlja ga pjenjem vil i slavulj.

108.

Usred toga raja nai e nje zrcalo,Cvijeem ohvaeno - na jezero malo:

Kod jezera toga due golubinjeDvije Slovenke divne, Vile jezerkinje.

109.

Kad na urev danak na vodu urane,Te od zapada vjetri na jezero dahne:

Metni na talase junih strana cvijee,Koje tu ne rodi onda jo proljee.

110.

Talasi e od njeg vijence, kite sviti,A na brijeg skaui tihi apat iti:

"Evo, seko, uzdar od vaega druga,to stoji daleko na krajini juga."

111.

Slavan si, Triglave, care groma i trijeska!Na glavi tri krune od divnog ti blijeska:

Kruna sunanog zlata, kruna srebra snjenog,I dar Vila - kruna od nevena njenog.

112.

Slavan si ti s toga i s tvoje kerce Save,Al si kamo slavniji s krasnih keri Slave, -

Keri, to se eu po zelen-dolinah,

Kan ovce pod okom stara obanina.

113.

Krasna je Gorenka kad kuom upravlja;Krasna, u kolijevci kad edo uspavlja;

Krasna je kraj vatre i kraj kolovrata,Krasnija i draa od srebra i zlata.

114.

Krasna je Gorenka na stanu planinskomGorske vile pjesmom kad budi slovinskom;

Krasna, kad na polju ljeti srpom vlada,Il poju kad rani na vodicu mlada.

115.

Krasna je Gorenka kad se raju kree,Krasna, u bjelini u crkvu kad ee;

Krasna, kada uti, il ape ili zbori:Ko aneo u nebu, ko vila u gori.

116.

ije god, Gorenke, oko vas vidilo,Njemu se deveto nebo otvorilo:

I ja kad pomislim na as tol'kih dik,Srce mi uzigra kano trepetljika.

117.

Idi, edo due, pjesmo tankokrila!Dalje gdje na nebu sjaje zvijezda mila.

Pod tom zvijezdom stoji grom mladog pastira,A na grobu trune ostavljena lira.

118.

Na grob metni vijenac od cvijea lipova,Na svaki napii list evo ta slova:

"Tko se i jedan danak ist borio za Slavu,Tomu nee nikad minut vijenac glavu."

119.

A taj vijenac nesi na grob irok lakat,Gdje e na u dolu slavsku Vilu plakat.

Jer tu lee kosti silnoga orline,

to j' zakrilio letom sve slavske krajine.

120.

arko dan svanjiva, krvcom trava rosi,Grom topova nebom, zemljom se pronosi.

Eto, brao, ide ki nebeskog roda,Vraaju se s neba na zemlju - sloboda.

121.

Zlatnim maem misli duh skri veruge,Te dopre slobodan i u nae luge.

Ko to pela iza sna glas probudi Vesne:I u naih luzih svaki um uskresne.

122.

Veselo izlete na dvor ko metuljiI udare glasom slatkim ko slavulji.

I doli i gore zamnjee od veselja,I srca i due stravi divna elja.

123.

Nada sve se uzdignu s krilima velikanskimPod nebo na oro s klikom proroanskim.

Al domalo opet studen sjever dunu,Te raspri ptic slutnju slasti punu.

124.

Kano pokoljenje greno IzrailaDo duice pusto istrijebi nemila:

Tako mu izumroe il duom il tijelomDruzi, nadaju se eljno danku bijelom.

125

Samo ti preosta, drugog vijeka dube!Ti moj Miovile, bijeli na golube!

Te ko Aron gleda sad tvoj narod smjeli,Gdje pusto ostaviv u Kanaan se dijeli.

126.

Kano ptica, gnijezdo koj zavio snijeg ljuti,Pokraj gnijezda sjede rascviljena uti:

Tako i ginu prorok, pjesnik uzajmnosti,

Dok mu u grob ne panu i nada i kosti.

127.

Al opet ukloni jug na nebu bure,Zaigrae srca ko ice tambure.

Na nebu slovinskom sto zvijezd zablista,Sto slavulj pjevnu, im gora zalista.

128.

Nu kad jednom planu osvjeenja zubljaI zare urev zelenko ko trublja:

Tad e se razigrat svaka dua troma,Kan beskrajno nebo od silnoga groma.

129.

Ej ustat e Marko kad doe to doba,I Matja sa svojim vojaci iz groba;

Sveti ma e u ruci ii od roda k rodu,Nose u krilu staru vjeru i slobodu.

130.

Nu pazite dobro, brao, na taj danak,Da vas ne zatee kano smrtni sanak;

Sakupljajte ulje za svoje svjetilnice,Jer e ga prethodit tri dana od tmice.

131.

Mraz metulja, pelu, na polju zadavi,Prvim blijeskom sunca to svoj ulj ostavi.

Ne budite pamet od pele, metulja:Koje svak bljesk izmami i u smrt zaljulja.

132.

Nije svaka iskra sunca ar veseli,Nije svaka svjetlost ve i danak bijeli.

Neg kad e se suncem rastopit dno groba:Znajte da j' proljee! - znajte da je doba!

133.

Nu nete ekaju duhom klonut, brao,Kad vam se ne bude dan bez muke vrao;

Jer prvo neg sunce istee - jest zima,

Prvo - neg dolazi Vesna - bure ima.

IV

(1841)

1.

U zemlji slovinskoj, to se zvae savska,Stoji jedno brdo, na njem crkva slavska,

A ispred te crkve do tri lipe stoje,Ko tri slavske sestre ispred kue svoje.

2.

Krasna su ta, brate, drveta u proljee,Kad ih zelen-lie kiti i miris-cvijee,

Gdje pruaju gran ramena iroka,Kraj svoj blagoslivlju, bi re tri proroka.

3.

Na krasno to brdo za doba proljetnjeB'jahu svakidanje podveer mi etnje.

Ko roene sestre ja te lipe grlih,A crkvi se klanjah ko majci sin vrli.

4.

B'jae mjesec lipe, to mu kumovae,I u krsni kola svoje ime dae, -

Kad ti jednom dooh pre sunanog padaI pred krovac sjednem mirisa i hlada.

5.

Krasna ti je veer, nebo bez oblaca,Zapad tek nadahnut ko stidom sunaca:

Ispred crkve zuje komarci, muice,Svoje igrajui kolo jatomice.

6.

Sve ostalo b'jae tako mirno i nijemo,Ve je isti vjetri na ruah zadrijemo.

Te si mogo uti ba i istog crva,Kako zubi toi utrobinu drva.

7.

Al uto nad glavom klie drobna pticaTuno i alosno kano kukavica;

S tuge stane padat s lip zdravo cvijee:Tu i meni s muke srce zatrepee.

8.

Evo na zapadu nebo plamti u aru,Nalinom na krlet i zlatom protkanu;

I tu se ukaza udesno vidjelo:enski lik odjeven u ruho prebijelo.

9.

Vijenac rumarina elo mu obavi,Nad elo se zvijezda iva mu postavi;

U lijevoj mu ruci zlatan krst poiva,Desnom na nebeska vrata pokaziva.

10.

Jo na mene oi milotom okrenu,Jo se mukotrpno ustima nasmjehnu:

Uto se otvore ta nebeska vrata,Pa mi oi otee silnim arom zlata.

11.

Kad se opet razabrah i podignuh oi,Vas je zapad bijelan nalik mramor-ploi.

Ne ima traga suncu ni enskome liku,Ne ima glasa zuju ni ptijemu kliku.

12.

Sve ieze ko jutrom snovienje ivo,I ja bih sm sudio, da sam samo snivo;

Al mi stoje etir svjedoka - vidjela: -Te tri cvjetne lipe i ta crkva bijela.

13.

Vikai, pisai inostranih stol:Guske teutonskih - trideset kapitola,

Zato krekeete ko u barah abe?Zato i buncate ko pijane babe?

14.

U zao as vam jadi, i groze i vika!Pusta vaa tatog mudrovanja dika!

On to se za vijeke i narode stara,

Ne slua laj pas, nit kri novinara.

15.

to bacate na nas strijele pune re,Odbit e se na vas otrije i tvre;

I svak lanac, o vrat to kujete nama,Pretvorit se u klju do slobode hrama.

16.

Tko hoe slabijeg svog brata da sudi,Pada pod sud boji i neba trijes hudi;

Tko hoe pod jaram bratu vrat da metne,Nee vijek slobodi gledat dane cvjetne.

17.

Svi narodi braa, svi su boja eda,Na njih jedno nebo i jedan bog gleda;

I ko jedno sunce nad svimi ishodi,I jedno stoj, vladaj pravo nad narodi!

18.

Zato vi tjerajte iz glave jo za dneOd gospodovanja vuke uvijek gladne!

Koljite u srcu zmije od osvete,Vijek za krvcom hlepte gdje gnijezde proklete!

19.

Pak se mi slagajmo ko rue u vijencu:Brat budi Vlah Nijemcu, a Nijemac Slovencu.

A bog e se smilit, do opet sloboda,Nad nami istei sunce bez zahoda!