1

GF OSIJEK 05.2001.

GEOTEHNIKA U ZAŠTITI OKOLIŠA

ODLAGALIŠTA OTPADA

1. PROBLEMI I POJAVE 2. GEOTEHNIČKI ASPEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA 3. STANJE U SVIJETU S OTPADOM 4. STANJE U HRVATSKOJ 5. ODLAGALIŠTA OTPADA – KAO GRA ĐEVINE 6. BRTVENI SLOJEVI – TEMELJNI I POKROVNI 7. SUVREMENI MATERIJALI 8. NOVI TRENDOVI 1. PROBLEMI I POJAVE PROBLEMI: EROZIJA Energijom pada kišnih kapi i tečenjem vode po površini tla koje je nagnuto voda otapa a zatim i odnosi čestice tla i time uzrokuje lokalnu a zatim i moguću generalnu nestabilnost tla na padini. Primjeri erozije su kanali otvorenog toka vode i riječna korita, nezaštićeni pokosi, nedovoljno dobro odabrani filtri i sl. Djelovanje erozije ovisi o vrsti tla (najosjetljivija tla su prašinasti materijali), energiji toka vode (veći nagib tla - veća erozija, zatravnjeno tlo - manja erozija) i načinu zaštite tla od erozije. NEKONTROLIRANO KORIŠTENJE PRIRODNIH MATERIJALA KOJI SU U PRIRODI U OGRANIČENIM KOLIČINAMA Korištenje samo dobrih (predobrih) materijala u izvedbi inženjerskih zahvata znači trošenje ograničenih zaliha i korištenje energije za proizvodnju tih materijala (npr. kamen iz kamenoloma, šljunak iz rijeka i sl.). Danas se uz određena poboljšanja koriste i uvjetno lošiji materijali te umjetni materijali (npr. sekundarne sirovine) čime se izbjegava njihovo odlaganje a pojeftinjuje gradnja (npr. drobljeni matarijali srušenih kuća, stari za novi novi asfalt i beton, troska iz visokih peći, pepeo iz termičke obrade i sl). OTPAD – ZBRINJAVANJE – ODLAGALIŠTA Danas se najviše govori o otpadu i njegovom zbrinjavanju. Nakon što se odvoji otpad koji se može obraditi preostali dio se ili spaljuje ili odlaže na odlagališta otpada. Taj postupak bit će posebno opisan.

2

REZERVARI OPASNIH TEKUĆINA Posebnom tehnologijom grade se rezervari za tekućine koje su opasne za okoliš (zagađenje). Ovdje se misli na jame u tlu koje su zaštićene od ispuštanja tekućine u okoliš, a često se i pokrivaju radi spriječavanja hlapljenja i zagađenja zraka. PUTEVI – OTPADNE VODE Sol i izlivena tekućina (ulja, kemikalije) iz transportnih vozila sa cesta i željeznica mogu zagaditi okoliš putem zagađenja vode i tla. Potrebna je zaštita vodocrpilišnih zona od mogućeg izljeva sa cesta koje prolaze tim područjem.

ODLAGALIŠTA OTPADA Geotehnički problemi vezani za odlagališta otpada posljedica su koncepcije i zadatka ove specifične građevine: odlagalište otpada služi trajnom i sigurnom zbrinjavanju otpada. To znači da se otpad odlaže na neko područje koje mora biti sigurno od ispuštanja zagađenja u okoliš: vodu i tlo koji su oko zone odlaganja. Te građevine (deponije) su visoke obično po 10-20 m, a mogu biti i znantno više. One su formirane kao nasute građevine, imaju svoj temelj, pokose, sustav za otplinjavanje, sustav za prihvat i odvodnju procjednih tekućina te sustave brtvljenja (na dnu i na vrhu građevine). Tipični geotehnički problemi kod ovih građevina su: - slijeganja građevine i temeljnog tla - stabilnosti pokosa - odvodnja - nepropusnost Danas se zaštita okoliša smatra jednom od najvažnijih zadaća čovječanstva. Zbrinjavanje otpada u tim zadaćama zauzima visoko mjesto. Budući da se odlaganjem otpada zauzima prostor i da se opasnost po okoliš “konzervira” u njemu samom, nizom mjera nastoji se smanjiti količina otpada koja se odlaže, što ukjlučuje slijedeće aktivnsoti: IZBJEGAVATI stvaranje otpada (npr. ambalaža koja se vraća, ili obrađuje i sl.), nastoji se izvršiti SELEKCIJA otpada po vrsti i mogućnosti obrade bez potrebe odlaganja, selektirani otpad se RECIKLIRA (novi hrvatski naziv je OPORABA), dio otpada se smanjuje spaljivanjem, pa tek ostatak koji nije drugačije zbrinut odlazi na odlagalište otpada. Prosječno se u razvijenom svijetu proizvodi po 1 kg komunalnog otpada po stanovniku na dan, što za četvroročlanu obitelj iznosi 1x4x365 = cca 1.5 tona na godinu; za grad od 100.000 stanovnika to iznosi oko 40-50 000 tona godišnje (uzevši u obzir i industriju). Volumen koji taj otpad zauzima nakon zbijanja jednak je 10 m visokom nasipu na nogometnom igralištu (godišnji otpad). Dakle, odlagališta zahtijevaju veliki prostor. Razlikuju se odlagališta za opasni otpad (npr. kemikalije, materijali koji zrače, materijali koji sadrže teške metale), od odlagališta za komunalni i inertni otpad.

3

Odlagališta se grade na mjestima koja su za to predviđena urbanističkim planom, za koja je utvrđeno da nemaju nedozvoljen utjecaj na okoliš. Različitog su oblika i načina izvedbe. Najvažniji dijelovi odlagališta otpada su temeljni i pokrovni brtveni sustav kojima se spriječava prodor vanjske vode u odlagalište (što bi izazvalo veće reakcije s otpadom i više izlučivanja otrovnih tvari), te izlaz tekućine (eluata-filtrata) koja sadrži otrovne tvari u okolno tlo i u podzemnu vodu. Ta se tekućina skuplja sustavom drenaže unutar tijela odlagališta otpada i kontrolirano odvodi u sabirno mjesto (bazen ili jamu, unutar ili izvan odlagališta) odakle se crpi i odvozi na pročišćavanje u posebne uređaje. Temeljni brtveni sustav treba imati nepropusnost 10-7 cm/s a debljinu najmanje 1 m (hrvatski propisi), a pokrovno brtveni sustav manju debljinu i propusnost (vidi narednu sliku). Debeli brtveni sloj može biti izveden od prirodnog materijala (npr. vrlo plastična glina) ili od nekih drugih materijala koji daju jednaku nepropusnost (npr. geosintetici). Različite zemlje različito definiraju potrebna svojstva bertvenog sloja - prema vrsti odlagališta i primijenjenoj tehnologiji. Posebno dobra zaštita (koja nije nužna) je uporaba glinenog nasipa niske propusnosti zajedno s geomembranom (kombinirani sustav). Umjesto gline nekad se koristi tzv. bentonitni tepih (geosintetik koji se sastoji od bentonitnog praha pridržanog geotekstilom s obje strane, prilijepljenim ljepilom ili prošivenim vlaknima između geotekstila). Ovaj materijal je vrlo nepropustan (10-9 cm/s), tanak je (oko 6 mm u suhom stanju) i vrlo lako se polaže na terenu. Iznad temeljnog a ispod pokrovnog brtvenog sustava treba postojati drenažni sustav za prikupljanje procjedne tekućine koja se odvodi u poseban prostor radi kasniej obrade.

Razni načini izvedbe odlagališta otpada

TEMELJNI BRTVENISUSTAV

POKROVNI BRTVENI SUSTAV

4

Shematski prikaz tipičnih brtvenih sustava odlagališta komunalnog otpada Poseban problem brtvenih zona od gline je kvalitet materijala, izvedba u slojevima i postizanje dovoljne nepropusnosti. Temeljni i pokrovni brtveni sustav ne sastoje se samo od nepropusnih barijera, nego i od propusnih slojeva. Nepropusni dijelovi spriječavaju prodor filtrata prema temeljnom tlu, a propusni rasterećuju brtvene slojeve odvodnjom filtrata (temeljni brtveni sustav), odvodnjom procjedne vode od padavina i skupljanjem plinova (pokrovni brtveni sustav). U Hrvatskoj je prema Pravilniku za zbrinjavanje otpada za brtvene slojeve odlagališta komunalnog otpada moguće koristiti prirodne materijale s propusnosti manjom od 10-9 m/s, u debljini min 1 odnosno 0.8 m, ali i druge materijale koji imaju jednaku učinkovitost kao i mineralni slojevi. U radu /4/ konstatira se, na temelju analize svjetske prakse u projektiranju brtvenih slojeva odlagališta otpada, da su najčešći izbor kombinirani sustavi: mineralni sloj i geomembrana, i za temeljni i za pokrovni brtveni sloj. Sve se više koriste geosintetici, naročito za drenaže i zaštite pokosa te za bokove.

glineni sloj s geomembranomi (geotekstilom) na vrhu

izravnav.sloj ili dren.za plin

drenaža

pokrov

OTPAD

drenaža

glineni sloj s geomembranomi geotekstilom na vrhu

POKROVNIBRTVENI SUSTAV

TEMELJNIBRTVENI SUSTAV

5

Prema istraživanjima /5/ geomembrana i glineni sloj osiguravaju vrlo malu propusnost i smanjuju difuziju, a u pokrovnom brtvenom sustavu i neophodnu manju osjetljivost na diferencijalna slijeganja i sušenje. Naši propisi, prema klasifikaciji istog autora, spadaju u kategoriju projektiranja prema djelotvornosti, a ne prema propisanim odredbama, što ima svojih prednosti i mana. Mane su opasnosti od promašaja, a prednosti fleksibilnost u primjeni suvremenih koncepata i racionalnost. Koncept i elementi brtvenog sustava rješavaju se projektom i ovdje se o tome neće raspravljati. Tipičan presjek brtvenih slojeva prikazan je na slici 2. U pokrovu i na bokovima vrlo često se za drenažu koriste geosintetici – geodrenovi ili geokompoziti. Ponekad se umjesto mineralnog sloja gline koristi bentonitni tepih (geosynthetic clay liner – GCL), što je češće slučaj u pokrovnom brtvenom sustavu /6/. U novije vrijeme u pokrovnom brtvenom sustavu koristi se kapilarna barijera umjesto glinenog sloja. Stvara ju sloj nekoherentnog tla ispod koherentnog tla koji u uvjetima male zasićenosti ima manju propusnost od koherentnog sloja. Da bi sustavi funkcionirali kako je predviđeno moraju biti građeni od materijala koji imaju propisana svojstva i koji su ugrađeni odgovarajućom tehnologijom. Sve faze, od izbora materijala do ugradnje, kontroliraju se propisanim postupcima. Glina Iskustvo i istraživanja pokazuju da je za izvedbu dobrog glinenog brtvenog sloja potrebno zadovoljiti slijedeće /7/: • koristiti dobar materijal • ugrađivati tlo pri dobroj vlažnosti • ispravno pripremiti površinu podložnog sloja za prijem novoga sloja • zbijati tlo ispravnom energijom zbijanja odgovarajućeg valjka • zaštititi gotov sloj od oštećenja Prema /1/ glina treba imati dovoljnu plastičnost i dovoljno sitnih čestica da bi bila odgovarajuće nepropusna nakon zbijanja. Tablica 1. sadrži podatke o poželjnim i dovoljno dobrim svojstvima gline. Treba znati da veća plastičnost otežava pripremu gline za zbijanje, produžava period vlaženja i sušenja, povećava difuziju, izaziva veće skupljanje i pucanje glinenog sloja nakon zbijanja. Ovo posljednje je kritično u pokrovnom brtvenom sustavu. Također je važno napomenuti da se manja propusnost postiže kombinacijom plastičnosti i energije zbijanja /8,9/. Tablica 1. Poželjna i dovoljna svojstva gline za brtveni sloj (prema /1/)

svojstvo poželjne vrijednosti

dovoljno dobre vrijednosti*

granica tečenja, wL, % ≥30 25-30 indeks plastičnosti, Ip, % ≥15 10-15 sadržaj čestica < 0.074 mm,% (prah + glina) ≥50 40-50 sadržaj čestica < 0.002 mm, % (glina)

≥25 18-25

6

* konačna odluka donosi se na temelju rezultata ispitivanja na probnom polju

Propisani elementi odlagališta otpada prema Pravilniku za zabrinjavanje otpada u RH

tlo kao pokrov - travnjak

zbijena glina-pokrovni brtveni sustav

otpad

drenažni sustav-prikupljanje filtrata

zbijena glina - temeljni brtveni sustav

temeljno tlo

nivo podzemne vode

7

Propisani elemnti odlagališta komunalnog otpada u SR Njemačkoj Provjera navedenih svojstava obavlja se propisanim postupcima ispitivanja u laboratoriju. Kod određivanja sadržaja gline areometriranjem potrebno je koristiti vlažan uzorak i calgon kao antikoagulans, jer se tako ispravno ustanovi postotak sitnih čestica, koji uz drugi postupak može biti upola manji. Pozajmište gline treba ispitati dovoljno unaprijed i osigurati predviđene količine gline. Stalni nadzor pri iskopu i pripremi gline (sušenje ili vlaženje) nužan je kako bi se na gradilište dopremio što bolji materijal u što boljem stanju. Glinu treba i usitniti (obično se traži najveća grudva oko 5 –10 mm) kako bi se izveo homogeno nepropustan sloj.

8

Priprema gline za ugradnju odvija se u pozajmištu i/ili na gradilištu. Plastične gline trebaju 1-2 dana za povećanje vlažnosti, pa se taj proces obavlja na specijalno pripremljenim poljima. Proces je brži i uspješniji ako je tlo usitnjeno. Glinu treba zbijati u barem 4-6 slojeva kako bi se izbjeglo stvaranje nepovoljnog pukotinskog sustava /9/. Slojevi su debljine 15 cm (rjeđe 20) u zbijenom stanju. Potrebno je paziti na spojeve starog i novog sloja: uvijek navlažiti površinu na koju se ugrađuje glina (i malo nahrapaviti) te izvesti stepenice ako se izvodi sloj pored sloja. Posebno je važan dobar kontakt gline i geomemrane, pa se u takvim slučajevima traži zaglađivanje površine gline. Zbijanje se najčešće obavlja valjkom s bodljama, koje bi trebale biti dovoljno duge da prodiru kroz čitav sloj koji se zbija. Na probnim dionicama se ustanovi način i režim zbijanja, te obave pripreme za sve buduće kontrole. Najvažnije je da glina ima propisanu vodonepropusnost (manje od 10-9 m/s), zatim gustoću i vlažnost koja je nešto veća od optimalne (oko 2-4%) /5/. Vodopropusnost se mjeri u laboratoriju i na terenu. U laboratoriju je potrebno provesti kontrolu propusnosti za vodu i za očekivani filtrat, koji se može zamijeniti i tekućinom pogodnog pH /10/. Mjerodavna je vodopropusnost ustanovljena na terenu ako je utvrđena na velikom volumenu tla. Taj postupak je skup i dugotrajan. Postoje dva rješenja da se ustanovi dovoljna kvaliteta glede vodonepropusnosti : a) mjerenje na terenu (npr. infiltrometrom ili putem cijevi utisnute u tlo), koje je skupo i dugotrajno (nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci), pa se obično izvodi na probnim dionicama prije izvedbe barijere; b) povećanim brojem ispitivanja u laboratoriju čiji rezultati su 3-5 puta bolji od zahtijevanih. Postoje brojne preporuke za kontrolu materijala i njegove ugradnje u brtveni sloj, kao što je prikazano u tablici 2. Projektant može i treba propisati način i učestalost ispitivanja i prilagoditi ih specifičnim uvjetima i materijalima. Kontinuirana vizualna kontrola zbijanja je vrlo važna, jer daje uvid u kompletan proces koji se ne može okarakterizirati samo točkastim ispitivanjima, a preferiraju je svi navedeni dokumenti u tablici 2. Postoji mogućnost da se osnovni materijal (glina) poboljša dodatkom nekog drugog materijala (npr. lošijoj glini dodaje se bentonit), no taj je postupak složen, skup i dugotrajan. Važno je da je projektom određena tolerancija u rezultatima ispitivanja i propisani kriteriji za prihvatljivost/odbacivanje izvedenih radova na temelju rezultata kontrole kvalitete. Za drenažne slojeve koriste se nekoherentni materijali određene granulacije, a izvode se zbijanjem, pri čemu treba paziti da taj postupak ne ošteti podlogu (glinu ili geosintetik). Ispitivanja tih slojeva svode se na utvrđivanje granulometrijskog sastava i gustoće (zbijenosti), te debljine sloja. Prema /2/ predlaže se ispitivanje granulometrijskog sastava na svakih 500 t, a kontrola debljine sloja svakih 1000 m2.

9

Tablica 2. Primjeri kriterija sustava kvalitete kontrole izvedbe glinenih barijera (prema /2,7/).

učestalost ispitivanja (max. površina ili zapremina po pokusu) Pokus

ÖNORM GGS DÜLLMANN BAGCHI EPA, USA granulometr. sastav min.veličina grudica

300 m2 1000 m2 250 m3 30 x 30 m* min 5 / ha

granice konzistenc. upijanje vode vlažnost (prije zbijanja)

100 m2 1000 m2 250 m3 13/ha/sloj**

količina dodatka 500 m2 1000 m2 nedef. nedef. debljina sloja 500 m2 500 m2 20 x 20 m* nedef. stupanj zbijenosti Proctor-vrijednost

300 m2 1000 m2 30 x 30 m* 30 x 30 m* min 12 / ha

13/ha/sloj**

vodopropusnost 2500 m2 2000 m2 45 x 45 m* 30 x 30 m* min 5 / ha

3/ha/sloj

sadržaj organ.tvari 600 m2 1000 m2 nedef. nedef. * - mreža dimenzija a x a ** - za brzo određivanje, inače svaka 10. vlažnost i 20. gustoća standardnim postupkom ÖNORM Austrijska norma, S2074 GGS Recommendations of Germain Geotechnical Society (GRL, 1993) DÜLLMANN, M. Qualitätssicherung bei Planung un Bau von Kombinationsdichtungen fur Deponien

(in Fortschritte der Deponietechnik, Erich Schmidt Verlag, pp. 39-65.) BAGCHI Design, construction and monitoring of sanitary landfill (John Wiley and Sons, 1989)

EPA, USA Technical guidance document, Quality Assurance and Quality Control for Waste

Containment Facilities Kontrola gustoće i vlažnosti može izazvati problem. Zbog velikog broja ispitivanja i zahtjeva za brzom odlukom o sudbini izvedenog sloja često se klasične metode mjerenja (npr. volumetar, cilindar, sušenje 24 h) koje predugo traju, zamjenjuju bržim postupkom nuklearnim denzimetrom. Trebalo bi zahtijevati usporedna povremena mjerenja s klasičnim postupkom i dokaze o baždarenju instrumenta na laboratorijskim uzorcima. Primjer za takav pristup je EPA kriterij iz tablice 2. Geosintetici Danas se geosintetici koriste vrlo često u izvedbi brtvenih slojeva odlagališta otpada /3,6/, u formi geomembrana (GM), geotekstila (GTX), geodrena (GD), bentonitnog tepiha (GCL), geokompozita i cijevi raznog oblika. Najvažnija pitanja vezana uz primjenu geosintetika su /10/ : trajnost, osiguranje kvalitete pri izvedbi, djelotvornost u konstrukciji, kontaktna posmična čvrstoća. Budući da se proizvode u tvornici na njih se mogu postaviti precizni uvjeti i kriteriji kontrole kvalitete proizvodnje (MQC/MQA), a na terenu kriteriji kontrole kvalitete polaganja i instaliranja. Pred donošenjem je Europska norma o primjeni geosintetika u odlagalištima otpada /11/, koja u dobroj mjeri regulira taj problem. Ona obrađuje primjenu-funkciju geosintetika (filtracija, odvajanje, ojačanje, zaštita), propisuje pokuse koji su relevantni za pojedinu funkciju te obrađuje problem kontrolnih ispitivanja na nivou proizvođača i problem trajnosti geosintetika (do 5 i do 25 godina). Današnja saznanja o trajnosti geosintetika su ograničena malogodišnjim iskustvom (oko 20-25 godina), ali

10

istraživanja pokazuju da su geosintetici dugotrajniji od perioda korištenja odlagališta otpada (računa se da GM traju oko 200 godina a dozvole za odlagališta predviđaju rok korištenja sa zatvaranjem 30-50 godina). Najčešće korišteni geosintetik je GM, i to HDPE (polietilen visoke gustoće). Razni instituti i agencije propisuju svojstva koja materijal mora imati da bi bio podoban za odlagališta otpada, pa tako Geosintetički institut – Drexel, USA propisuje detaljna svojstva za geomembrane /12/. Slično postoji za druge geosintetike, ali ne tako detaljno. Pri Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo RH osnovan je Tehnički odbor za geosintetike (TO 510) koji bi uskoro trebao predložiti primjenu spomenute norme /11/ kao hrvatske norme. Poseban problem kod geosintetika predstavlja posmična čvrstoća unutar geosintetika (npr. GCL) i na kontaktu s drugim geosintetikom ili tlom. Taj aspekt je također obuhvaćen u /11/, a ispitivan je i u Hrvatskoj /13/. Projekt treba riješiti taj problem u fazi istražnih radova za projekt i propisati mjere i kriterije za primjenu pojedinog geosintetika u brtvenom sustavu. Provjera podobnosti geosintetika za neku primjenu mora obuhvatiti : (1) kontrolu učinkovitosti (ispitivanje u očekivanim uvjetima, obično za veće i važnije projekte), (2) kontrolu indeksnih pokazatelja (ispitivanja osnovnih svojstava prema normama, npr. vlačna čvrstoća, propusnost i sl.), (3) pokuse polaganja geosintetika (uključuju i osnovna svojstva – gustoću, debljinu), utvrđuju opasnost od oštećenja u uvjetima izvedbe. Organizacija sustava CQC prikazana je na slici 1. Sustav kontrole kvalitete u izvedbi mora obuhvatiti odgovarajuće skladištenje, postupak polaganja (instaliranja), kontrolu nakon polaganja i postavljanje sloja iznad geosintetika. Učestalost ispitivanja je specifična za pojedine projekte, a ovisi o tome da li je i kako je geosintetik certificiran (ispitan od ovlaštene institucije). Poseban problem predstavlja čvrstoća materijala u odlagalištu otpada, radi klizanja koje se može desiti kroz smeće ili na kontaktu nekih materijala, npr. gline i geomembrane i slično. Čvrstoće smeća su u rasponu c= 0-67 kPa, ϕ = 10-530 (prema TC5, 1997.). Anvelopa sloma je zakrivljena pa se onda treba govoriti o parametrima čvrstoće pri nekoj deformaciji. Tako se za deformaciju od 5% u triaksijalnom smicanju čvrstoća smeća karakterizira vrijednostima c=20-55 kPa, ϕ = 15-200 . Pokazuje se da na dobro funkcioniranje odlagališta presudno utječe sustavna kontrola materijala i radova, kojom se utvrđuju potrebna svojstva u svakoj fazi aktivnosti. Na slijedećem dijagramu prikazana je shema sustava kontrole kvalitete radova. Razlikuje se kontrola kvalitete od osiguranja kvalitete radova. Kontrola kvalitete u proizvodnji (manufacturing quality control –MQC): planirani sustav provjere koji se koristi za izravan uvid i kontrolu proizvodnje materijala u tvornicama (pogonima). On obuhvaća i mjere za ispunjenje uvjeta postavljenih projektom i/ili ugovorom (npr. proizvodnja geosintetika). Osiguranje kvalitete u proizvodnji (manufacturing quality assurance – MQA): planirani sustav aktivnosti kojim se osigurava da su materijali proizvedeni kao što je navedeno u uvjerenjima (certifikatima) i ugovornim planovima. MQA podrazumijeva preglede, provjere, kontrole (npr. kontrola sirovine za geosintetike) , a provodi ga neovisan tim stručnjaka.

11

INVESTITOR

PROJEKTANT

MQA/CQAorganizacija

MINISTARSTVO-DOZVOLA

ISPITNILABORATORIJ

GLAVNIIZVOÐAC

GEOSINTETICI

PROIZVOÐAC

MQC

PODIZVOÐAC ZAGEOSINTETIKE

CQC

ISPITNILABORATORIJ

ISPITNILABORATORIJ

ISPITNILABORATORIJ

MQA/CQAcertifikat

KONACNOODOBRENJEGRAÐEVINE

PRIRODNO TLO

IZVOÐACZEMLJ.RADOVA

CQC

12

LITERATURA 1. Bagchi, A. (1990): Design, Construction and Monitoring of Sanitary Landfills, John Wiley&Sons, pp 284 2. Quality Assurance and Quality Control for the Waste Containment Facilities (1993) Technical Guidance Document,

EPA, EPA/600/R-93/182 3. Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom, NN 123/97 4. Koerner J.R and Koerner R.M (1999): A Survay od Soild Waste Landfill Liner and Cover Regulations: Part II –

Worldwide Status, GRI Drexel University, GRI Report #23 5. Bonaparte, R. (1995): Long-term performance of landfills, Proceedings of a Specialty Conference 2000

Geoenvironment, New Orleans, Louisiana, ASCE Geotechnical Special Publication No.46, Yalcin B.Aacar and Daniel D.E., editors, Vol 1, pp 514 – 553

6. Mulabdić, M. (1994). Primjena geosintetičkih materijala u odlagalištima otpada, IV. Međunarodni simpozij

Gospodarenje otpadom - Zagreb ‘96, 20-21.11.1996, pp 297-308. 7. Environmental Geotechnics (1997), Report of the ISSMFE Technical Committee TC5 on Environmental

Geotechnics, Bochum, Ruhr-Universität Bochum 8. Mulabdić, M. (1995). Laboratorijsko mjerenje vodopropusnosti gline za brtveni sloj odlagališta otpada Jakuševec. 2.

Savjetovanje HDMTT, Geotehnički problemi u urbanim sredinama, Varaždin, HDMTT, Priopćenja, knjiga 1, tisak Topograf, Velika Gorica, pp 157-164

9. Daniel, D.E. (1995): Soil Barrier Layers Versus Geosynthetic Barriers in Landfill Cover Systems. Landfill Closures, environmental protection and land recovery – ASCE Geotechnical Special Publication No. 53, Dunn R.J. nad Singh U.P. editors, pp 1-19

10. Geotechnics of Landfill Design and Remediation Works, Technical Recommendations –GLR (1993), Prepared by ETC8 for ISSMFE, edited by Germain Geotechnical Society for the ISSMFE, 2.nd edition, Ernst&Sohn Verlag, Berlin

11. prEN 13257 final draft: Geotextiles and geotextile-related products – Characteristics required for use in solid waste disposals, July 2000

12. Drexel University, PA (1999) : Generic specification for HDPE geomembranes; designated GRI-GM13 (private communication)

13. Mulabdić, M., Sesar, S., Zgaga, V. (1998). Ispitivanje parametara čvrstoće za analize stabilnosti odlagališta otpada Jakuševec, Zbornik radova V. Međunarodni simpozij gospodarenje otpadom Zagreb 1998, Zagreb, 25-27.11.1998., pp 413-420