2004. – Neka cvjeta tisu}u {atora 361 - pescanik.net/cite> · trenutka

2004.NEKA CVJETA TISU]U [ATORA

2004. – Neka cvjeta tisu}u {atora 361

Heni Erceg362

61. [ATOR

Moralo je to biti negdje o pravoslav-nome Boì}u kada se gospodin Ja-sni} poàlio na bolove. Onomad ka-da je novi hrvatski premijer, okruènuglednicima svoje i drugih stranaka,~estitao Srbima njihov Boì} i us-kliknuo ve} legendarno – “Hristos serodi!” Gospodin Jasni} se “ro|enju”Hristosa imao radovati u svom “do-mu”, u svom selu, kojemu ni ime ni-je bez vraga – Zimi} Selo, dvadese-tak kilometara daleko od Vojni}a. Aligospodin Jasni}, za razliku od raz-dragane gospode Sanadera i [eksa,zapravo i nije imao mnogo razlogavjerovati kako se Hristos kona~norodio i njemu u njegovom Zimi} Se-lu. On ga je, naime, uzalud ~ekao ve}petu godinu, ~ekao kao prava Bo`ja


ov~ica, skutren u {atoru koji mu je od 1999., otkad sevratio iz izgnanstva, sluìo namjesto ku}e u ~ije je cr-ne, spaljene zidove gledao direktno iz svoje “spava}esobe”.

I tako ~etiri duge godine. êkao i nadao se da }e mudràva u kojoj je ìvio cijeli ìvot, sve dok netko dru-gi nije odlu~io o njegovom odlasku, spalio mu ku}u iuni{tio ìvot, kona~no obnoviti dom. Bila je to dràvakoju su u to vrijeme vodili osjetljivi socijaldemokrati injihovi liberalno-gra|anski partneri.

Kada ne bi bio u svom {atoru, kojega nije, o ne, ni-po{to, dobio od neke institucije vlasti, nego od UN-HCR-a, uz pomo} Karlova~kog odbora za ljudska pra-va, gospodin Jasni} trudio se zaraditi za ìvot rade}ifizi~ke poslove po okolnim selima. Jest, ruku na srce,dobivao je cijelih 400 kuna socijalne pomo}i, kao {toje i red u socijalno osjetljivoj dràvi.

I unato~ ili usprkos ìvljenju li{enom dostojanstva,ponosno je govorio reporteru Jutarnjeg lista: “Nisamdo{ao da lutam, nego da budem na svome!”

I bio je u krivu. Da bi kona~no potpuno zalutao ubirokratskim labirintima lo{e dràve, ~ak i onima kojibi imali biti humani i pri ruci svakome, makar to bioi Gojko Jasni}, po nacionalnosti Srbin, iz Zimi} Sela,blizu Vojni}a.

Obolio je gospodin Jasni}. Te{ko i neumitno. Pa je izizbjegli~kog naselja Gaza, koje mu je posljednjih danazamijenilo “toplinu” njegova {atora, trebao hitno oti-}i na bolni~ku njegu. Da, trebao je, ali nije. Uz pomo}67-godi{nje sestre, koja i sama godinama ~eka ro|e-nje Hristosa u {tali pokraj svoje sru{ene obiteljske ku-}e, zatraìo je lije~ni~ku pomo} u bolnici u Karlovcu.

Heni Erceg364

Bez uputnice koju su mu u Vojni}u odbili dati. Ali za-to s nepodno{ljivim bolovima oboljelog od raka pan-kreasa. Lije~nik u Karlovcu, me|utim, odbija ga primi-ti jer da to “nije ista op}ina”.

Kronologija moralno spaljene dràve vra}a se zatimponovo u Vojni}, gdje gospodina Jasni}a u te{komstanju prima dr. @arko Posavec, koji “uspje{no” dogo-vara prijem u karlova~koj bolnici.

No nade da }e umiru}i hrvatski gra|anin srpske na-cionalnosti barem svoj kraj do~ekati s vi{e dostojan-stva nego {to mu ga je nudio ìvot u {atoru, brzo jeotklonila deùrna lije~nica u karlova~koj bolnici. Hva-le vrijednom manirom {tedljive zdravstvene djelatni-ce, ona je smrtno bolesnog gospodina Jasni}a otpre-mila u Dugu Resu. Na odjel gerijatrije!

Da tamo umre. I umro je, nakon dva dana.Onako kako je i ìvio od trenutka kada su neki dru-

gi uzeli njegov ìvot u svoje ruke. Od {atora do zgari-{ta. I natrag.

Cinizam, pak, jedne dràve i njezinih vlasti, ovih ionih, prema neèljenim povratnicima, vrhunski je is-kazan rije~ima doktora kroz ~ije je nezainteresiraneruke pro{ao gospodin Jasni}, a koje prenosi Jutarnjilist: “Bolnica ne prima pacijente da bi tamo umrli. Pomeni ~ovjek treba umrijeti kod ku}e.”

âk i ako je ta ku}a tek bijedni {ator ili izbjegli~kaizba u karlova~koj Gazi.

I dok je jedan suvi{ni hrvatski gra|anin umirao iz-van svoje spaljene ku}e, jedan je ratni zlo~inac, odgo-voran izme|u ostaloga i za tragediju Gojka Jasni}a,daleko u Ha{kom tribunalu, iskazivao àljenje, ~ak ka-janje zbog zlo~ina u kojima je sudjelovao i potom po-


zvao “srpski narod da se suo~i s istinom i rastereti ko-lektivne krivnje i sramote...”

Taj pateti~ni tip koji bi sada u svoj zlo~in rado uvu-kao sve Srbe, pa i tek umrlog gospodina Jasni}a, ko-jemu je upravo on zajedno s Tu|manovim HDZ-om odìvota napravio zgari{te, prije priznanja svoje krivnje(u prvom poku{aju suda to je odbio) nagodio se s Ha-{kim tuìteljstvom, a ovo mu je zauzvrat obe}alo ka-znu ne ve}u od 11 godina zatvora(?!). Postignut je ta-ko dvostruki efekt: taj se Milo{evi}ev sudrug toboèpokajao, a Ha{ki je sud istodobno proveo pravdu i do-bio ~vrstog svjedoka u slu~aju Milo{evi}. Kao da pro-tiv Milo{evi}a i do sada nije bilo dovoljno dokaza.

I sada bismo, eto, trebali padati u ekstazu zbog “ka-janja” toga ratnog zlo~inca i nipo{to ne dovoditi usumnju pravednost ili slu~ajno prepoznati politikant-ski cinizam u pona{anju Me|unarodnog sudi{ta. Ili sezapitati je li mogu}e da je krivnja Tihomira Bla{ki}a,ako je doista ima, teà od Babi}eve za ~itavih 30 go-dina robije?

Naàlost, sama sam itekako, iz prve ruke, upoznalatoga Milana Babi}a onih ratnih godina u Kninu, odtrenutka kada je proglasio ratno stanje, kada je dani-ma uo~i toga {irio la`nu i otrovnu propagandu, pla{iosrpsko stanovni{tvo i provocirao pobunu, a zatim i di-rektno sudjelovao u zlo~inima nad hrvatskim stanov-ni{tvom u tada{njoj Krajini. Poznavaju}i ga, ne padami na pamet ni trenutka povjerovati da se taj zubar iambiciozni seoski politi~ar doista iskreno pokajao.

Bilo bi to isto kao povjerovati da jedan Vladimir[eks ili Branimir Glava{ ili Andrija Hebrang ili... mo-gu, bez fige u dèpu, onako iskreno àliti {to gospo-

Heni Erceg366

din Jasni} nije mogao umrijeti kao ~ovjek, u vlastitojku}i, zato {to je ona odavno pretvorena u zgari{te. Uvrijeme kada je njihov duhovni otac bio samo nali~jeogledala s ~ije se druge strane cerio Milan Babi} kojise danas zbog zlo~ina toboè kaje. Spa{avaju}i vlasti-tu guzicu.

A mo`da je gospodin Jasni} ipak umro smireno uHristosu, ma{taju}i obrise svoje obnovljene ku}e u za-vodljivim rije~ima hrvatskoga premijera kako su “ma-njine na{e bogatstvo, a ne na{ teret”. Ili, prevedeno najezik poezije: neka cvjeta tisu}u {atora!

(29. sije~nja)


62. AZILANTI

U mjestu Stubi~ka Slatina zausta-vljena je izgradnja prihvatili{ta zaazilante. Jer su mje{tani iskazali du-boko nezadovoljstvo. Ne, ne radi seo nerije{enim imovinsko-pravnimodnosima ili ne~em sli~no sofistici-ranom. Uglavnom, stvar }e najvje-rojatnije biti rije{ena potpuno de-mokratski, tj. mjesnim referendu-mom.

E sad, za{to se Stubi~ki Slatinjanitako sna`no protive dolasku azilana-ta u njihovo malo misto, kao da seradi o, u najmanju ruku, onim dvje-ma djevoj~icama oboljelima odAIDS-a? Ili, nedajboè, o Srbima?

Na pitanje reportera HTV-a znaju li{to su to azilanti, pobunjenici odgo-varaju uglavnom unisono: “Pa sad,ne znam ba{... ne bih sad o tome!”

Heni Erceg368

Ili: “Azilanti? Pa to su... nisam siguran... ali sam pro-tiv!”

Tako je hrvatska specijalnost jo{ jednom do{la do iz-raàja u mjestu, tek ne{to malo udaljenom od sredi{taZagreba – “mi smo ksenofobi, mada i ne znamo {to suto azilanti!” [ira anketa vjerojatno bi pokazala kakove}ina Hrvata pati od iste bolesti, a opet, kako i ne bikada je virus induciran davno, jo{ prije skoro petnaestgodina, a da efikasan lijek nije nikada niti traèn, akamoli prona|en.

No, za{to su mi na pamet pali ogor~eni mje{tani Stu-bi~ke Slatine ba{ u trenutku odlaska u Haag {estoriceoptuènika za ratni zlo~in? Pa zato jer ima neka tajnaveza, neka pateti~na nit koja povezuje sve na{e kseno-fobe – {to nas je vi{e, to bolje – pa }emo se u miruskladno opirati dolasku tamo nekih stranaca u na{e su-sjedstvo, u ratu, pak, otvoreno mrziti i imati puno razu-mijevanje za zlo~in nad onima druk~ije nacije i vjere.

Zato se na ve}inu uvijek moè ra~unati. I kada nazagreba~kom aerodromu Slobodan Praljak, pred odla-zak u Haag, poziva svoje sljedbenike da zapjevaju Li-jepu na{u, to bi nam svima imala biti poruka da se tune{to nepravedno doga|a svima nama, te da bi namstihovi himne, u toj tu`noj zgodi, imali izmamiti uz-dahe i zacakliti suzu negdje u kutku oka. Em smo Hr-vati! Kojima oni stranci ho}e nametnuti kolektivnukrivnju za zlo~ine u Bosni, kojima ti stranci ho}e re-vidirati blistavu noviju povijest ili, kao {to grmi Sana-der, “mijenjati istinu o Domovinskom ratu”. Koji sevodio u tu|oj dràvi.

Kako, me|utim, izlije~iti Hrvate od paranoje zbognepravde koju nam toboè nanose stranci, bilo neki


azilanti, bilo Ha{ko tuìteljstvo? Pa, te{ko, ~ini se, dokgod politi~ku elitu budu ~inili ljudi ~ija se imena na-laze na onim tisu}ama stranica stenograma {to ih jeFranjo Tu|man uredno kuckao na Pantov~aku u vri-jeme brojnih sastanaka na kojima se pripremala, pro-vodila i sumirala politika jednog zlo~ina~kog uma.Ozdraviti naciju zna~ilo bi dnevno joj ~itati one stra-{ne pasuse Tu|manovih stenograma o zlo~inu u Bo-sni, zapise koji su, u nedostatku Tu|mana i [u{ka, slo-bode stajali niè sljedbenike iste politike.

Kada taj Praljak, mimikom lo{eg glumca, poru~ujekako u Haag nosi Krleìnih “Deset krvavih godina”, onse zapravo samo pravi vaàn, hote}i se usporediti sKrleòm. A zapravo je bio obi~an Tu|manov potr~ko,zaduèn da vojnom silom osvoji tu|u zemlju. Ba{ kaoi Jadranko Prli} koji cini~no, pred Ha{kim sudom, da-nas kaè kako suosje}a sa svim `rtvama rata u Bosni.Kao da upravo on, Prli}, nije bio “zaduèn” za uspo-stavu logora HVO-a kroz koje je 1993. pro{lo vi{e od20 tisu}a ljudi.

Tuìla{tvo suda u Haagu imalo je zapravo jednosta-van posao; preìvjeli muslimanski svjedoci Tu|mano-va zlo~ina javili su se sami, a ~itav je pothvat uni{te-nja, raseljavanja stanovni{tva i uzimanja teritorija Bo-sne naprosto trebalo samo i{~itati iz tisu}a stranicaTu|manovih stenograma. On je vjerovao da pi{e povi-jest “deset krvavih godina”, te da na tom putu morabiljeìti svaku svoju ili rije~ svojih suradnika. Kada Ja-dranko Prli} tako 1993. kaè kako treba “zaokruìti te-ritorij”, potom “preseliti pu~anstvo i koncentrirati gana pravcima za koje smatramo da mogu postati i osta-ti hrvatski prostori”, kada Praljak na istom sastanku

Heni Erceg370

govori o “uzimanju Vakufa i Bugojna”, onda je to sa-mo izvr{ni dio politike Franje Tu|mana, koja moènositi jedino oznaku – zlo~ina~ka.

“Ona je nastala kolonijalnim osvajanjem jedne azij-ske sile, gospodo, od 15. do 18. stolje}a na {tetu hr-vatskog naroda i teritorija. Bosne i Hercegovine nijebilo izme|u dva rata, komunisti su je izmislili... ~akMuslimane proglasili nacijom... Ne treba ra~unati sBiH kao s ne~im bogom danim... Jedan dio, zna~i, Sr-biji, jedan dio Hrvatska, a moè ostati muslimanskadràvica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna...”

Tako je govorio Tu|man i zapisao sve o etni~kom ~i-{}enju, o preseljenju, o zlo~inu, o opsesiji granicamaBanovine Hrvatske; “Ja znam da je Stolac i jablani~kikotar i konjicki bio u{ao u banovinu Hrvatsku 1939.godine. I to su moji argumenti. Ali oni isti~u da je Sto-lac bio preteìto muslimanski. I prema tome, etni~ko~i{}enje...”

Nakon “~i{}enja” naredio je Tu|man kona~no rje{e-nje za Stolac: ima da se naseli Hrvatima iz Kaknja iKonjica! I kada danas taj Praljak teatralno poziva no-vinare neka istraè istinu o domovinskom ratu u Bo-sni, valja mu poru~iti da je sve ve} odavno istraèno,a i da nije, ostalo je zapisano u “memoarima” njego-vog vo|e. îtav je zlo~in Bosne odavno istraèn i nemoè ga zatajiti nikakva Deklaracija o domovinskomratu, kao saborski falsifikat, nastao u vrijeme Ra~ano-ve koalicije.

Na àlost, puna i ozdravljuju}a istina o zlo~incu na~elu dràve uporno se poku{ava relativizirati, {tovi{e,upravo je sada “pravi trenutak”, tvrde mnogi i u vla-sti i u tobo`njoj opoziciji, da se Tu|manu u Zagrebu


podigne monumentalni spomenik. Kao odgovor mr-skom Haagu i onom manjinskom dijelu Hrvata koji sei ina~e osje}aju onako u prolazu, kao azilanti u bijeguod zlo~inaca u vlastitim dràvama. I od njihovih spo-menika.

(8. travnja)

Heni Erceg372

63. [TEDNJA

Bilo je to davno, davno, kada je jed-noga jutra u redakciji zazvonio tele-fon. Gospo|a s druge strane ìcepredstavila mi se kao Snjeàna @iva-novi} i “po kratkom postupku” poru-~ila: “Pucat }emo ti djetetu u noge...”Naravno, svatko tko ima dijete znakako stra{no zvu~e takve prijetnje.Tim prije jer su dolazile od pripadni-ce pri~uvnog sastava MUP-a, optu-ène za najteì zlo~in – ubojstvoskoro ~itave obitelji Zec. U Zagrebu!Gospo|a Zec, i sama mu~ki likvidira-na, nije, me|utim, imala sre}u da jeSnjeàna @ivanovi} ili Sini{a Rimacili Igor Mikola ili Neboj{a Hodak iliMunib Sulji} unaprijed telefonomobavijeste: “Ubit }emo vam dijete!”Da su to napravili, mo`da bi ta obi-telj sa zagreba~ke Tre{njevke shvati-


la prijetnju ozbiljno i na vrijeme se sklonila daleko odo~iju pripadnika takozvane Mer~epove skupine.

Ovako, ovi su ih odveli i likvidirali, o ~emu je i Fe-ral obavijestio javnost gotovo odmah nakon {to sezlo~in dogodio.

Godine su pro{le, gospo|a @ivanovi} i ekipa, zbogtobo`nje su proceduralne gre{ke, pu{teni iz pritvora,odmah netom su priznali zlo~in, kako bi zapo~eli se-riju prijetnji rijetkim novinarima koji su tada pisali onjima, a onda se zagreba~ki odvjetnik Anto Nobiloprihvatio mu~nog posla istjerivanja pravde u Hrvata.Za preìvjelu djecu obitelji Zec, Nobilo se, zamislite,usudio traìti nemogu}e. Naknadu {tete za sve ono {tosu Du{an i Gordana proìvjeli nakon {to im je pobije-na obitelj.

E, ali ni Nobilo, ni dvoje djece, koja su u me|uvre-menu odrasla, kao da nisu ra~unali s pravnom preci-zno{}u dràve Hrvatske koju u ovom slu~aju zastupaDràvno odvjetni{tvo. Pa, kaù oni, u Odvjetni{tvu,“jo{ uvijek postoje neke sporne ~injenice” koje prije~ezahtjev za od{tetom; “jo{ uvijek nisu ispunjene svepretpostavke”, kaè zamjenik glavnog dràvnog od-vjetnika, stanoviti Jadranko Jug, kojega je svesrdnopodupro i premijer Sanader. Nema, dakle, ni pretpo-stavki, a kamoli ~injenica da hrvatska dràva makarmaterijalno, ako je ve} propustila svaki drugi oblik is-prike, obe{teti Du{ana i Gordanu Zec.

A ima toga, na àlost, jo{. Braniteljima dràve Hr-vatske u slu~aju Zec nije sasvim razvidno – tako ba-rem cini~no tvrde – je li mala Aleksandra Zec, sa {esthitaca u potiljak, ubijena te kobne no}i na Sljemenu“u obavljanju slu`be” ili su je, pak, ubili isti ljudi, ali

Heni Erceg374

“izvan slu`be, kao civili”. Ta koli~ina cinizma skoro daje ravna onoj kojom je Gojko [u{ak svojevremeno,nakon {to je ovaj ve} priznao zlo~in, odlikovao togaSini{u Rimca, Redom Nikole [ubi}a Zrinskog za “ju-na~ki ~in u ratu”. A Franjo ga Tu|man zatim postaviou svoj po~asni gardijski zdrug. Cinizam ravan onomeVladimira [eksa, tada{njeg dràvnog tuìtelja, kojidanas kaè: “Nemojte mi imputirati odgovornost za to{to netko nije priveden pravdi.”

Dràvno odvjetni{tvo, me|utim, oti{lo je i korak da-lje od poku{aja dokazivanja kako su Rimac, Hodak,Mikola i ostali ubili Mihajla, Mariju i Aleksandru Zecizvan slu`be, toboè kao civili, pa ga tu dràva Hrvat-ska nema {to pla}ati od{tetu. Taj novi korak u moral-nu prazninu u~injen je zahtjevom zamjenika dràvnogodvjetnika Zvonimira Dodiga da se za zlo~in proglasizastara.

Zastara za zlo~in koji je prije 12 godina kao prizna-nje u{ao u policijske zapisnike, da bi potom namjernobio zata{kan uz pomo} takozvane proceduralne gre{ke!

No, birokratski suho i tek s pravne strane gledano,Dràvno bi odvjetni{tvo moglo biti u pravu. Jer cilj jesre|ene dràve da prvo kazni ubojice, a tek potom semoè raspravljati o od{teti za preìvjele. Samo, ah sa-mo! Nije ovo dràva u kojoj je mogu}e pred sud do-vesti “mangupe iz vlastitih redova”, makar se radilo oubojicama dvanaestogodi{nje djevoj~ice, i makar suubojice bili pripadnici jedne dràvne institucije koji suzlo~in po~inili u odorama te institucije i u “vrijemeslu`be”. Da se to, naime, htjelo, bilo je dovoljno doka-za da se postupak protiv mer~epovaca obnovi. Ali ni-je se htjelo.


Stoga ovo nije pravno, nego isklju~ivo moralno pi-tanje. O kojega su se oglu{ile sve hrvatske vlasti. AGordana i Du{an Zec hrvatski su gra|ani, djeca ro|e-na u Zagrebu. Koje je ova dràva trebala, da je biloimalo stida, pozvati da se vrate, ponuditi im stan, ka-da im je ve} oduzela ku}u, barem poku{ati nadokna-diti gubitak roditelja i sestre koje su im uzrokovaliupravo slu`benici te iste dràve. Pa~e, njeni najvi|e-niji, najodlikovaniji ~lanovi. Oni koji su – nakon {tosu na vratima ku}e ubili Mihajla Zeca, njegovu ènu ik}erku odveli u mrak sljemenske {ume, u blizinu pri-vremenog centra MUP-a, vezali ih, prekrili im o~i,ubili, a potom zatrpali sme}em, {to sve lijepo i detalj-no stoji zapisano u priznanjima samih ubojica – odli-kovani od strane Vrhovnika i nastavili ìvot na slobo-di sa svim privilegijama koje idu uz “juna~ka djela uratu”.

Dvoje preìvjele djece obitelji Zec, me|utim, napu-stilo je Hrvatsku, bez i~ega, osim stra{nih uspomena,kako bi ìvot nastavili u Bosni, gdje i danas preìvlja-vaju uz pomo} bakine mirovine. Mala obitelj ìvi {te-dljivo. I od dràve Hrvatske traì nemogu}e. Jer Hr-vatska je tako|er nadasve {tedljiva. Kada su u pitanjunjene `rtve. Ne i njeni zlo~inci ili osumnji~enici za te-{ke zlo~ine. Pa tako naknada za Du{ana i Gordanu Zecne dolazi u obzir. Ali se zato podrazumijeva da drà-va odrije{i kesu i plati milijunske iznose za obranu“svojih” ha{kih optuènika. Podrazumijeva se da go-spo|a êrmak, na primjer, povremeno napu{ta svojdvorac i putuje u vizitu svome muù u Haag na ra~unhrvatskih poreznih obveznika; podrazumijeva se da seobrana Praljka, Prli}a i ostalih vlasnika brojnih tvor-

Heni Erceg376

nica, te{kih milijune eura, pla}a iz dràvnog prora~u-na. To bi, kao, imalo biti “pravno” pitanje. A ne “mo-ralno”. Ne{to kao ono dvoje materijalno i du{evnoosaka}ene djece vis-a-vis (s naglaskom na avis) oneha{ke “sirotinje”.

(22. travnja)


64. ÎSTKE I ÊSTITKE

Kada smo u Feralu 1995. godine ob-javili fotografije paleà, plja~ke uKninu i selima biv{e Krajine i podat-ke o ubijenim srpskim civilima na-kon akcije Oluja, bili smo gotovojednoglasno progla{eni nacionalnimizdajnicima. U hajci su sudjelovali~inovnici Tu|manove vlasti, ali supatriotskim igrama svoj nemali oboldali i novinari ve}ine tada{njih me-dija. Ovi potonji kazat }e danas kakoje bilo takvo vrijeme, kako su pisalipo nalogu, kako su se bojali i sli~ne“profesionalne” bedasto}e.

I istodobno odu{evljeno dahtatinad ~injenicom da su engleski medi-ji na dramati~an na~in razotkrili mu-~enja i torture kojima su ameri~ki, alii njihovi, engleski, vojnici podvrga-vali svoje ira~ke zarobljenike. Foto-

Heni Erceg378

grafije uàsa {to ih je objavio engleski Daily Mirrorsna`no su utjecale na britansku i svjetsku javnost, tenaravno umnogome oteàle ~itavu besmislenu politi-ku Bushove administracije prema Iraku.

Nikakva kuloarska proturatna retorika nije moglaposti}i takav utjecaj na otrje`njenje ameri~ke javnostikao {to su to u~inile snimke na kojima ameri~ki voj-nici mu~e i poniàvaju ira~ke zarobljenike, objavljeneu uglednoj i vrlo gledanoj emisiji “60 Minutes”, ame-ri~ke televizije CBS. Moèmo li uop}e zamisliti ne{tosli~no na Hrvatskoj televiziji? Na primjer, objavusnimki mu~enja srpskih zarobljenika u splitskoj Lori?Ili slike ubijenih civila u Gospi}u, Sisku, Paulin Dvo-ru, le{eve koji plutaju Savom...

Naravno da ne. Ni onda kada su se zlo~ini doga|alii bili biljeèni kamerama, ni danas, vi{e od desetlje}akasnije, kada su snimke dobro bunkerirane, a javnostpreparirana povijesnim revizionizmom u kojemu nemamjesta za lo{e momke s hrvatske strane ratovanja.

Pa ipak, ne sje}am se da je itko od novinara ili ured-nika Hrvatske televizije – ako ni zbog ~ega drugog on-da, na primjer, zbog Tu|manovog ratovanja u Bosni –podnio ostavku, a kamoli dao otkaz. Ostavka je, nai-me, u HTV-u podjednako nemogu} pojam kao i u hr-vatskoj politici ~ije je ona, televizija, najvjernije ogle-dalo.

Stoga je upravo interesantno kada i ta TV-ku}a ob-javi kako je poznata televizijska novinarka, urednica iratna reporterka Lilli Gruber podnijela ostavku u ma-ti~nom RAI-ju zbog cenzure i diktata {to ga u toj dr-àvnoj televiziji provodi talijanski premijer Silvio Ber-lusconi.


Najve}i i neposredni krimen talijanske urednice i re-porterke, zbog kojega je povu~ena iz Iraka, jest {to je Lil-li Gruber ameri~ke snage i njihove saveznike u Iraku usvojim izvje{tajima nazivala “okupacijskim snagama”, aIra~ane, koji se bore protiv svojih “osloboditelja” Ame-rikanaca, Britanca, Talijana i drugih, “pokretom otpora”.Lilli Gruber povu~ena je iz Iraka da bi na njeno mjestooti{ao netko tko }e, kako je kazano u uredni~kom obra-zloènju, izvje{tavati u skladu s “dràvnom politikom”.Po povratku iz Iraka, ona je taj ~in svoga uredni{tva na-zvala cenzurom i podnijela ostavku.

Zamislimo samo za trenutak 1993. godinu, rat u Bo-sni i novinare HTV-a koji u svojim izvje{tajima Hrvat-sku vojsku koja ratuje u tu|oj zemlji nazivaju “okupa-cijskim snagama”, a Bo{njake “pokretom otpora”. Do-ista, to moèmo samo zami{ljati. Jer takvih nije bilo;oni su, naime, ili vlastitom autocenzurom {titili “dr-àvne interese”, ili se, pak, pomnjivo zagledavali uone od vlasti ispisane cenzorske direktive, termine ifraze kojima su se imali sluìti u svojim takozvanimratnim izvje{tajima.

Stoga je potez Lilli Gruber i njeno suprotstavljanjeBerlusconiju i danas potpuno imaginaran za najutje-cajniji doma}i medij, dràvnu televiziju. A mo`da izato jer se ovdje doga|aju mnogo veselije stvari i osimtoga – kako danas tvrde neki novinari, u me|uvreme-nu opranih biografija – pro{lo je ono herojsko vrijemekada se radilo za malo novca i valjda puno slave, ado{lo vrijeme kada i novinari imaju pravo raditi samoza lovu.

I doista, veselju nikada kraja. Posljednju radost pri-redilo nam je Hrvatsko novinarsko dru{tvo odlukom

Heni Erceg380

da svojim nagradama ovjen~a najbolje u svojim redo-vima. Pa je tako ovogodi{nji laureat postao i novinar,urednik i vlasnik Nacionala, i to za svoj najbolji godi-{nji uradak – intervju s Antom Gotovinom.

[to je vi{e nego u redu. Em je to sam vrh istraìva~-kog novinarstva, em je on do Gotovine do{ao jedini,em je upravo jednom usamljenom novinaru uspjeloono {to nije ~itavoj policiji, ni svim obavje{tajcima za-jedno, ni doma}im ni Interpolovim, ni svim dràvnimdu`nosnicima, ni Carli del Ponte... Uz to, bio je to je-dan nadasve profesionalan razgovor u kojemu se op-tuènika za te{ke ratne zlo~ine pitalo ba{ sve o zlo~i-nima... Rije~ju, sve je u tom uratku bilo upravo visokoprofesionalno, tim prije jer taj sastanak, tamo u Be~u,nije bio organiziran, kao {to bi zavidnici htjeli re}i, odstrane prijatelja u tajnim slu`bama, nego je do njegado{lo skoro spontano, kako to ve} biva me|u prijate-ljima koje je rastavila zla sudbina i jo{ gori ljudi.

Sve je to dakako imala u vidu ocjenjiva~ka komisijaHrvatskog novinarskog dru{tva, koja je – osim {to jepokazala ~itavom cehu {to je pravo i po{teno i odva-`no novinarstvo – uspje{no postigla jo{ jedan vaànnovinarski cilj u Hrvata: za{titu “dràvnog interesa”.Koji se najbolje {titi tako {to se javnosti, naro~ito uzpomo} du{evnih intervjua, na{i heroji, a ne zlo~inci,predstavljaju kao nevine `rtve me|unarodne zavjere.

Pa ~estitamo!

(6. svibnja)


65. ARHEOLOZI

Giorgio Perlasca bio je {panjolskikonzul u Budimpe{ti zadnjih godinaDrugog svjetskog rata. I premda jenjegova domovina u to doba i samabila fa{isti~ka, biografiju mu je obi-ljeìlo riskiranje vlastitoga ìvota zaspas 70.000 @idova u budimpe{tan-skom getu {to su ga ma|arski “usta-{e” namjeravali spaliti pred sam ula-zak Rusa u Ma|arsku.

Perlasca se pak u zadnji trenutakspasio od ruskih oslobodilaca koji suga, kao {panjolskog konzula, smatra-li fa{isti~kim kolaboracionistom iosudili na smrt. Nije se vratio u rod-nu [panjolsku, nego u Padovu gdjeje ìvio do svoje smrti. O njegovomsuprotstavljanju “povijesti” koja jetekla saznalo se tek krajem osamde-

Heni Erceg382

setih, kada je progla{en pravednikom me|u narodima,dobio svoje stablo u Izraelu...

Ovo je ina~e saètak jednog tu`nog ali edukativnogfilma o masovnome zlu i pojedina~noj dobroti i hra-brosti {to ga je Hrvatska televizija emitirala ovih da-na u gluho rano poslijepodne. U vrijeme, dakle, kadaljudi ili rade ili su na kupanju, pa mu se gledanostsvakako moè mjeriti u promilima.

Ali to je upravo {ema dràvne televizije u Hrvata,~iji urednici nipo{to ne èle svoje gledaoce u velikimkoli~inama podsje}ati na pro{lost, naro~ito ne na nje-ne mra~ne sekvence kojima je i sama Hrvatska dalasvoj nemali obol.

Zato se na HTV-u ni u ludilu ne}e pojaviti kadrovionih gadnih tipova u usta{kim uniformama koji su uSlunju opet odavali po~ast svome Juri Franceti}u, uzspomenik kojega je, by the way, Sanader bio rekaosru{iti, ali, eto, nije.

Zato se na televiziji ne}e spomenuti da je dràva pr-vi put priznala teroristi~ki ~in i bez nagodbe isplatila690.000 kuna obitelji Kosi} zbog ubojstva supruga ioca 1992.

Zato se na televiziji ne}e kazati kako je Nikolu Ko-si}a hicem u potiljak na obali Drave likvidirao stano-viti Dinko Mijatovi}, osu|en na samo ~etiri godine za-tvora, da bi odleào jedva ~etiri mjeseca, i to u pritvo-ru, jer ga je, odmah po izricanju presude, svojim po-milovanjem oslobodio za{titnik tolikih ubojica FranjoTu|man.

Zato nas s TV-ekrana ne}e zapljusnuti informacija oonom Zecu, dubrova~kom vije}niku, koji je svoj od-vratni antisemitizam obrazloìo, javno kazav{i kako


se hoteli ne smiju prodavati ni @idovima ni Srbima.Zec je ina~e ~lan HDZ-a i trebao je biti ka`njen. Takoje, naime, kazao Sanader, onako nekako sli~no kao ida }e sru{iti Franceti}ev spomenik u Slunju.

A onda smo istinu o tome za{to se pre{u}uju infor-macije saznali sa samog izvora profesionalnosti, s dr-àvne televizije, odakle je stigla poruka kako novina-ri koji se bave stvarima pro{losti ustvari nisu novina-ri, nego arheolozi. OK, shvatili smo gospodina Ron~e-vi}a, urednika Informativnog programa HTV-a koji je,kao pravi novinar na liniji politi~ke pomirbe, a ne ta-mo neki obijesni, sumnji~avi arheolog, odbio objavitiprilog koji bi imao svjedo~iti o tome {to je prije samotri godine, dakle, ne ba{ u doba palezoika, govoriostanoviti Ivo Sanader na mitingu potpore Norcu uSplitu. Jer da se dosljednost politi~ara ima ra~unatisamo kada su na vlasti, obrazlaè ovaj bard profesio-nalnog novinarstva, te da televizija ne smije biti opor-bena, te da je “kopanje po tome {to je netko govorioranije, a {to danas, ~ista glupost i arheologija, a nenovinarstvo”.

Gospodin Ron~evi} tako zapravo nije cenzor, nitistari poslu{nik nove vlasti, on je urednik okrenut bu-du}nosti, otvorena du{a, Giorgio Perlasca, “praved-nik” me|u novinarima spreman riskirati glavu pu{ta-njem u eter glupih, arheolo{kih izjava opozicijskih za-stupnika na saborskoj raspravi o Haagu kojima supodsje}ali na Sanaderovo jedno ju~er, drugo danas oistoj stvari. A mogao ih je, da je htio, i cenzurirati, bu-du}i “da kopanje po stvarima od prije tri-~etiri godinene vodi ni~emu”. Osim bezvezarijama, poput karakte-

Heni Erceg384

rizacije opasnog licemjerja sada{nje vlasti, ili povije-snim istinama.

S druge pak strane, nije ~udo da se gospodinu Ron-~evi}u, koji klasi~nu politi~ku cenzuru, u institucijikoja bi imala biti javnom, naziva “ure|iva~kom poli-tikom”, otela upravo rije~ arheologija. On sam, naime,izvrstan je arheolo{ki primjerak one vrste novinarstvanajdublje ukopane upravo u HTV-u, ali i u cehovskomnovinarskom udruènju.

Ovo potonje imaginarno dru{tvance ne}e tako nasvome Sudu ~asti ili kako li se ve} zove, raspravljati oslu~aju Ron~evi}, ali ho}e izre}i, pazi sad, opomenuzbog te{ke povrede novinarskog Kodeksa Feralovomnovinaru Igoru Lasi}u. Jer je napisao, a Feral objavio,krivu informaciju da je Vladimir [eks bio pijan, a ni-je, ne ba{ toga dana, pa smo se uredno ispri~ali gospo-dinu [eksu i ~itaocima. Sve to, me|utim, nije bilo do-voljno “pravednicima” iz Hrvatskog novinarskog dru-{tva, nego su sjeli, zbili svoje umne glave i dosudiliopomenu, valjda pred isklju~enje Feralovom novinaru.

E da, problem je samo {to ga nemaju iz ~ega isklju-~iti jer Lasi} i nije ~lan te ugledne novinarske grupa-cije, a opet, sam [eks bit }e zadovoljan jer mu je vi-soki novinarski dom dao za pravo da on ustvari nijebio pijan. U tom trenutku.

Evo, recimo, ja bih sada mogla napisati kako je no-torna ~injenica da se [eks tu i tamo opijani, ali ne}ujer, kao prvo, to nije novinarstvo nego arheologija, adrugo, ona ekipa iz cehovske udruge mogla bi mi iz-re}i opomenu pred isklju~enje, premda nisam ~lan teudruge trijeznih i vrsnih profesionalaca.


A mo`da bi, recimo, taj Sud ~asti ili kako li se ve}zove, mogao raspraviti moralnu komponentu ~injeni-ce da me|u onim Ron~evi}evim arheolozima ima ba-rem jedan koji ne kopa ama ba{ ni{ta, koji je, dakle,samo prisutan na arheolo{kim naplavinama Hrvatsketelevizije, ali za to prima mjese~nu naknadu od oko9000 (slovima: DEVET tisu}a) kuna, naravno, novcahrvatskih gra|ana. His name is [agolj, Smiljko [agolj!Onaj [agolj koji bi, da se htjelo kopati po fri{koj po-vijesti, kavicu pio negdje u Haagu, umjesto u Televi-ziji. To, me|utim, nije tema za Hrvatsko novinarskodru{tvo, jer nisu oni arheolozi. Oni su profiji, kao iRon~evi}.

No {to }emo sa Sanaderom, koji se mijenja kao pi-jesak u pustinji? E, o tome nam valja {utjeti, jer nijese red mije{ati u tu|u struku. Pa je bolje istraìvanjetoga neobi~nog arheolo{kog nalaza ostaviti stru~nja-cima. Gospo|i Sanader, recimo. Koja je arheolog, pazna najbolje za{to i kako dolazi do u~estalih promje-na na eksponatima shodno razli~itim vremenskim raz-dobljima.

(8. srpnja)

Heni Erceg386

66. BLA[KI]

Kao i toliko puta do sada, ovo nijepri~a o jednome ~ovjeku, nego je pri-~a o Hrvatskoj. Razuzdanost kojomje Tihomir Bla{ki} do~ekan na aero-dromu, euforija u kojoj nije manjka-lo ni usta{koga znakovlja, potomdernek koji je istodobno uprili~en urodnom mu Kiseljaku, uz kolone au-tomobila koje su, trube}i i vitlaju}izastavama Bobanove i [u{kove kr-vave Herceg-Bosne, prolazile krozAhmi}e, svjedo~i o tome kako Hrva-ti ni ovoga puta ni{ta nisu shvatili.Nisu razumjeli ono najva`nije iz pre-sude Bla{ki}u, ~injenicu da je njego-vih devet zatvorskih godina bila pri-mjerena kazna zbog kr{enja @enev-skih konvencija, tj. slanja zatvoreni-ka na kopanje rovova i pravljenje ì-vog {tita od djece, èna, staraca... Te


se konvencije, naime, mogu kr{iti jedino kada jednadràva oruànom silom napadne drugu. Pa je sudskapresuda Bla{ki}u de facto poni{tila onu bljutavu sa-borsku deklaraciju o domovinskom ratu, koja je tvrdi-la kako Tu|manova vlast nije na~inila agresiju na BiH.

Hrvatska zato nema razloga za slavlje. Jo{ manjerazloga za veselje ima trenuta~na vlast, ona ~iji su svivi|eniji ljudi ustrajni sljedbenici Franje Tu|mana ukojega se zaklinju i danas, kada je njihov duhovniotac upravo novom presudom Bla{ki}u progla{en kri-vim za zlo~in zvan Bosna, kojega su Ahmi}i postalisimboli~no mjesto. Ali ne i jedino.

I kada danas tim muslimanskim selom jure koloneautomobila, a njihovi voza~i – prema pisanju Novogalista – urlaju “Evo Jure, evo Bobana, evo Tihomira”,onda je jasna mogu}nost da sam Bla{ki} opet postane`rtvom cini~ne politi~ke manipulacije u aran`manuistih ljudi.

To }e biti tim gore budu}i da sam Bla{ki} priznajesvoju krivnju za ono {to, kao zapovjednik, nije znao,a trebao je, i za {to je kona~no i odradio svojih devetmu~nih zatvorskih godina. Mogu}a je i razumljivanjegova suspregnutost da javno progovori o stvarnimubojicama onih 116 Ahmi}ana, ~ija su mu imena si-gurno poznata, to mo`da i nije njegov posao, negoonaj Dràvnog odvjetni{tva, samo s druge strane Bla-{ki}a ostaju preìvjeli ahmi}kog pokolja koji mu poru-~uju neka ne dolazi, jer da mu ne vjeruju sve dok nekaè imena pravih ubojica. Ljudska je mo`da i Bla{ki-}eva èlja da ode u Ahmi}e i pokloni se `rtvama po-kolja koje je po~inio HVO po direktivi Tu|man-[u{ko-ve linije zapovijedanja za koju, tako je barem sudski

Heni Erceg388

dokazano, sam Bla{ki} nije znao, samo, zar on doistao~ekuje kako }e to biti dovoljno Sulejmanu Pezeru ko-jemu su hrvatski vojnici pobili oca, majku, brata i jo{16 ~lanova obitelji? Ili mu je, osim geste, potrebnaprije svega istina. A potom i ne{to jo{ konkretnije ibanalnije. Materijalna naknada za zlo~in. Pa da Sulej-man bude “pomiren” sa svojim susjedima, bosanskimHrvatima, koje hrvatska vlada, koriste}i, bez pitanja,sredstva svih gra|ana Hrvatske, izda{no pomaè. Uobliku penzija, na primjer.

Ahmi}kim `rtvama Franje Tu|mana svakako nijepotrebno pomirenje kojega bi hrvatska vlast, za svojuvanjskopoliti~ku propagandu, rado uprili~ila pred TV-kamerama s Bla{ki}em koji se pognute glave klanja naahmi}kom strati{tu. I oni, a i neki od nas, dobro smonau~ili da je stvarna nakana Tu|manove groteskneideje pomirbe bila zapravo stalni poku{aj prikrivanjazlo~ina i zata{kavanje imena onih koji su ubijali, ka-ko u Ahmi}ima, tako i u Gospi}u, Sisku, Paulin Dvo-ru... Uostalom, nije li upravo Bla{ki} bio `rtva politi-ke neka`njavanja pravih zlo~inaca, bez ~ega je, naj-blaè kazano, nepristojna i najsitnija gesta tobo`njegpomirenja.

Samo je stoga pitanje vremena kada }e se sam Bla-{ki} morati odlu~iti: ograditi se ili ne od politi~kihmanipulacija, od zmijskih zagrljaja... kloniti se slavlje-nja ili slaviti pobjedu koja to nije. Jer sama ~injenicada je oslobo|en optu`be za zlo~in u Ahmi}ima teme-ljem obrane koja je uspjela dokazati i dvostruku lini-ju zapovijedanja, i skrivanje bitnih dokumenata odstrane Tu|manovih tajnih slu`bi, i kona~no i najva-`nije da je upravo na njegovom primjeru dokazana


Tu|manova agresija na BiH, u potpunoj je suprotno-sti s njegovim susretima s najodanijim i najbezo~nijimTu|manovim kadrovima. Poput bliskog aerodromskogsusreta s Ljubom ]esi}em Rojsom.

Kao umoran ~ovjek koji se, nakon tolikih godina za-tvora, jo{ uvijek ne snalazi, mo`da doista i ne moèodbiti poziv, recimo, Jadranke Kosor kojoj }e, pak, po-sluìti kao kapitalni primjerak za politi~ku manipula-ciju, pa }e ta odana Tu|manova sljedbenica, ganutakao i uvijek kada su kamere uklju~ene, izjaviti kako jeupravo ona za vrijeme Bla{ki}evih zatvorskih godinapreuzela brigu oko {kolovanja njegove djece.

Prepoznaje li Bla{ki} vrhunaravni cinizam kada do-ju~era{nji suradnici onih koji su ga i strpali u zatvor,uskra}uju}i mu dokumente bitne za obranu, istodob-no skrbe za njegovu djecu? To, naime, i ne bi trebalobiti te{ko jer èna koja je, po vlastitom priznanju,upravo u Tu|manu na{la oca, ima drskosti kazati i tokako }e njena vlada preuzeti brigu o {kolovanju djece“svih ha{kih pritvorenika”. îjim novcem?

I kako bi bilo da, kada ve} samostalno raspolaènovcem hrvatskih gra|ana, gospo|a Kosor od{koluje idjecu onih pobijenih Ahmi}ana, kojih ionako nakonposjeta Tu|manovih ubojica i nije ostalo bogzna koli-ko?

Bi li joj tako ne{to mo`da mogao sugerirati upravosam Bla{ki}? Ili }e ponovo pristati biti taocem onihkoji su prvo ru{ili njegovu rodnu Bosnu, potom gazdekovali u Haag, bez mogu}nosti obrane, da bi danasopet njegov slu~aj poku{avali koristiti za stra{ni redi-zajn povijesti? Trube}i o politizaciji Ha{kog suda, anjega progla{avaju}i nevinim ~ovjekom.

Heni Erceg390

Ili }e se znati izmaknuti i ostati upe~atljivi svjedokzlo~ina~ke vladavine Franje Tu|mana. Bio je njen sa-stavni dio, grubo je platio cijenu svoga sudjelovanja iisklju~ivo o njemu ovisi na koji }e na~in ubudu}e no-siti taj fatalni dio svoje biografije.

(5. kolovoza)


67. MOTKA

“Dakle, to je bila ona tajna, misterij~ijim sam tragom, stopama htio po}i.Evo, primjerice jedne od tih slika: urano prolje}e 1945. umotan u dekusjedim na prijenosnom zahodu po-stavljenom ispred buchenwaldskebolni~ke barake, poput princaVendôme dok je primao biskupa izParme. êljusti mi melju ameri~ke`vaka}e gume, pogled mi ravnodu-{no luta po baraci tifusara preko pu-ta i prema malo udaljenijem prosto-ru jo{ otvorene rake masovne grob-nice u kojoj poput cjepanica leè na-bacana, ìvim vapnom prelivena tru-pla. Odjednom mi pozornost privu~eneka iznenadna pojava: po proplan-ku se primi~u neke dame i gospoda.Vjetar se poigrava sa suknjama; na-jednom se javljaju neki sve~ani dam-

Heni Erceg392

ski {e{iri i tamna mu{ka odijela. Iza toga skupa kora-~a nekoliko ameri~kih odora. Upravo stiù do masov-ne grobnice, zanijeme, polako je obi|u po rubu. Mu-{ki {e{iri nestaju s glava jedan za drugim. Poneka da-ma podiè svoj rup~i} do o~iju. Za minutu dvije pot-puna, nijema nepomi~nost. Zatim uko~ena skupna sli-ka ponovo oìvi. Lica se okre}u prema ameri~kim ~a-snicima, ruke se diù i {ire... glave se pomi~u, tresugestama negiranja... i bez obja{njenja shvatio samsmisao nijemog igrokaza; da su u logor na zapovijedameri~kih vojnih vlasti dovedeni weimarski uglednigra|ani kako bi vidjeli {to je u~injeno u njihovo ime.Ni{ta nisu znali. Nitko ni{ta nije znao.”

Tako pi{e Imre Kertész, ma|arski pisac i nobelovac,pro{ao i Auschwitz i Buchenwald, i stvorio veliko dje-lo o ~ovjeku bez sudbine. On, me|utim, ne istraùjekrivnju jer jedino u nju, krivnju, i vjeruje. On ne dajepopust nijednom od dva totalitarizma 20. stolje}a –nacizmu i komunizmu – u kojima je njegova domovi-na Ma|arska ili sudjelovala, kao suradnica nacizma,ili trpjela pod ruskim komunizmom.

Kertész ne moralizira, on samo, li{en patetike i veli-kih rije~i, ustrajno podsje}a na rasap ljudskog ega uzlim vremenima totalitarizma. I upozorava.

Je li Kertészov kolega po struci, akademik Ivan Ara-lica, ikada posjetio hrvatski Buchenwald, logor Jase-novac? Jesu li tamo oti{li, sjeli na klupu i promatraliprostor patnje i muke, njegovi kolege, takozvani inte-lektualci koji ovih dana traè reviziju slu~aja Budak,podràvaju}i podizanje njegovog spomenika u Sve-tom Roku? Ili oni – kao i one dame i gospoda izKertészova gornjeg opisa, koji “nisu znali” za postoja-


nje Buchenwalda – svojim apelom za Budaka ho}e ka-zati kako Jasenovca nije ni bilo? Jer tobo`nja dilema– spomenik knjièvniku ili zlo~incu – u svojoj je su-{tini duboko la`na; rije~ je, naime, o novom, opetova-nom revidiranju usta{kog zlo~ina ~iji je Jasenovac teknajapsurdniji dio.

Pismo stotinu i ne{to hrvatskih intelektualaca iujedno mahom ~lanova vladaju}e stranke utoliko jeprvenstveno poniàvaju}i ~in, ne za njihove politi~keoponente, {to je manje va`no, nego za sve one koji su,bez obzira na svoja politi~ka uvjerenja, spremni u{u-tjeti pred ~injenicom Jasenovca, ili Dretelja, ili Srebre-nice. Ni Kertész, dodu{e, nema puno iluzija o vlastito-me narodu, pa ipak tamo u Ma|arskoj ne podiù sespomenici suradnicima nacisti~ke Njema~ke.

Jest, istina je, nacizam nigdje nije mrtav, pa je ovihdana u njema~kom gradu Wunsiedelu organiziranmar{ u znak sje}anja na Hitlerova suradnika RudolfaHessa, u kojemu su mar{irali i hrvatski neonacisti.Jest, tamo{nje vlasti nisu ga zabranile. Samo {to su setom mimohodu zla jednostavno suprotstavili gra|ani~itavog tog bavarskog grada.

Gra|ani Hrvatske ne}e mar{irati protiv spomenikaMili Budaku, njih je dugo, predugo odgajao reìm ko-jega su Ivan Aralica ili {ef Matice hrvatske Igor Zidi}bili sastavni dio, reìm koji je u svojim temeljimaimao pohvalu usta{tvu. I koji se danas toboè preo-bratio u svoju, antifa{isti~ku suprotnost. Pa su se Tu|-manovi nasljednici, kao, ideolo{ki razi{li na najsra-motnijoj od svih to~aka: spomenik usta{kom doglav-niku – da ili ne. Na suprotstavljenim su se stranama,da se ne zavaravamo, samo stjecajem okolnosti, a ne

Heni Erceg394

i zbog razli~itih stavova, na{li Vladimir [eks i Tu|ma-nov dvorski pisac Ivan Aralica. Ina~e obojica ~lanoviiste stranke.

Ba{ kao {to je ispisao otu`ne, revizionisti~ke strani-ce o Tu|manovom ratovanju u Bosni, Ivan Aralica,knjièvnik i akademik, danas je spreman revidiratiulogu Mile Budaka u mra~nom razdoblju hrvatske po-vijesti. Kao i svi revizionisti, on ne}e baratati faktima,nego manipulirati osje}ajima onih koji vjeruju da jeJasenovac bio nu`no zlo. Ili jo{ gore, mjestom na ko-jemu se, kao i kasnije u bosanskom logoru Dretelj,branila Hrvatska. A fakti, sabrani u knjizi akademikaIve Petrinovi}a koji se skoro pa jedini sustavno bavioMilom Budakom, pa je tako nastala i njegova knjiga“Mile Budak – portret jednog politi~ara”, govore o bi-ografiji sitnog knjièvnika i bijednog politi~ara na ~i-je je “politi~ko sazrijevanje kao radikalnog hrvatskognacionalista, kako neki smatraju, zna~ajno djelovaoudarac èljeznom {ipkom po glavi”.

Te ozljede po glavi “koje su ostavile ozbiljne poslje-dice i na njegovo du{evno zdravlje”, mogle su se Bu-daku na su|enju, da ga je bilo, uzeti kao dobre olakot-ne okolnosti za stanje u kojemu je onako pjesni~ki na-dahnuto ispisao usta{ku kora~nicu “Bje`’te psine”(preko Drine), pod pseudonimom “Velebitski”, a po-sve}enu Paveli}u. Mo`da bi se pod stanje neura~unlji-vosti moglo podvesti i ono dugo razdoblje od travnja1941. do svibnja ‘45. kada Budak, kao doglavnik, mi-nistar za nastavu i bogo{tovlje, poslanik u Berlinu iministar vanjskih poslova NDH, hoda po Hrvatskoj ikli~e “Srbe na vrbe”, ponavlja da se Vlasi odnosno Sr-bi “moraju pokloniti ili ukloniti”. Potom potpisuje


“Zakonsku odredbu o za{titi arijevske krvi hrvatskognaroda” i onu o “rasnoj pripadnosti”, a Ivo Petrinovi}navodi i nezadovoljstvo ministra prosvjete Mile Buda-ka radom hrvatskih knjièvnika kojima kaè da im“nova vlast ne}e zabraniti da pi{u {to ho}e, ali ne}emo}i objaviti {to ho}e”. Hm, zvu~i nekako poznato.

Bilo kako bilo, rasprava o Budakovu spomeniku tu-àn je posao. Ukoliko se ~itavu stvar, s dozom ironi~-nog humora, ne svede na onaj, ~ini se, klju~ni dio nje-gove biografije – udarac èljeznom motkom po glavi.Zbog kojega je “znao imati mra~ne trenutke”. U tomslu~aju svih onih 17 ulica koje u Hrvatskoj s ponosomnose njegovo ime, kao i spomenik u Svetom Roku, va-lja promatrati kao benevolentnost HDZ-a, pa~e do-brog broja Hrvata, da i svojim du{evnim bolesnicimaodaju dostojnu po~ast. I da, tragom onih svojih 120du{evnih akademika i intelektualaca, s ~lanskom iska-znicom HDZ-a, nastave propagirati Jasenovac kao ve-seli rekreativni centar. U kojemu bi kona~no svoj spo-menik trebao imati i na{ Ante. Prezime mu znate.

(26. kolovoza)

Heni Erceg396

68. PISMO

Dok smo svi mi jo{ spavali ili se lije-no vukli po vikendicama, dokono is-pijali kave i veselili se skorom kupa-nju, on je, u ime svih nas, obrisaoznoj s oro{ena ~ela, sjeo i pred sebestavio prazni bijeli papir. Do{lo jevrijeme, mislio je, nema mi druge,naglas je razmi{ljao, moram onimabarbama u Jamerike napisati pismo.I vjerujte, nije mu bilo lako. Trebaloje, naime, kona~no kazati ono legen-darno popu – pop, a bobu – bob ionoj svojoj ludoj rodbini, tamo dale-ko, koja ga je bila prihvatila kao naj-ro|enijega, a onaj ga njen crkvenidio jo{ i od{kolovao, valjalo im je,dakle, poru~iti da se njihov i njegovfilm vi{e ne igra u doma}im kinima.Pro{la mu je moda, sada se nose ne-ki drugi ve{titi.


Dragi moji, zapo~eo je, dok su mu se s ~ela slijevalekapljice znoja, kao {to znate, a mo`da i ne znate, Fra-njo Tu|man, na{ }a}a i drug, vi{e nije me|u ìvima.Dunkve, ni one pizdarije koje je ovdje godinama govo-rio, a za koje ste vi izda{no krkali lovu, vi{e ne vaè.[to zapravo ho}u re}i? Ma ne znam ni sam kako davam kaèm, pa }u krenuti u glavu. Tj. nemojte mi vi{epraviti nered u ku}i i nemojte vi{e slati lovu za dizanjetamo nekih spomenika nekim usta{ama jer }emo miovdje to shvatiti kao provokaciju. I di ste onda? I jo{ davam kaèm, svaki takav spomenik kojega va{i usta{epodignu ovdje i jo{ va{im novcem, mi }emo odmahsru{iti. Za takve smo stvari uostalom ve} uveli udarnutre}u smjenu, onu no}nu, da bi na{i ru{itelji va{ih usta-{kih spomenika mogli raditi u miru. I po hladu.

Evo, ako niste znali, a sigurno niste, nakon {to smova{ega Milu, dobro, dobro, bio je i moj i }a}in, ali vi-{e nije, uklonili iz onoga crkvenog dvori{ta u SvetomRoku, moja je Jadranka sa svojom ekipom u gluho do-ba no}i odva`no oti{la u Ulicu Franje Horvata Ki{a uZagrebu, tamo gdje se nalazi jedan ogranak na{e i va-{e partije, a koji se zamislite zvao: “Hrvatska demo-kratska zajednica, temeljni ogranak Mile Budak”. [toje najgore, ni ja ni Jadranka nismo uop}e znali da ne-ki ogranak na{e partije nosi ime toga usta{kog zlo~in-ca. Jeste li me dobro ~uli – zlo~inca a ne heroja! Pa ni-je taj Budak, boga vam va{ega, Ante Gotovina, pa dase njegovim slikama moè kititi svako selo, njemu je,mislim Gotovini, mjesto najmanje u zadarskoj grad-skoj vije}nici.

E sad, di sam ono stao? E, da, htio sam vam daklere}i da }e svi va{i dolari, ma ne, ne oni milijuni koji

Heni Erceg398

su zavr{ili na [u{kovim i Tu|manovim ra~unima, ka-da je to od vas traìla “povijest” i kada sam i ja podr-àvao }a}ine rije~i kako je “NDH bila izraz povijesnete`nje hrvatskog naroda”, ne ti novci, nego oni kojebiste mo`da opet odlu~ili slati za spomenike tim usta-{kim diletantima, zavr{iti u ropotarnici povijesti. Jarazumijem da vi ìvite daleko i da vam se ìvo je... zatamo neku Evropsku zajednicu. Ali, ja sam odlu~iopro{iriti granice Hrvatske na zapad, ako ve} nije i{lona istok, tamo prema Bosni, kao {to je èlio na{ }a}ai Vi na{i di~ni emigranti, i na{ plemeniti Gojko [u{ak.I zato vi morate shvatiti da su se povijesne okolnostipro-mi-je-ni-le i da ja jesam isti po imenu i prezime-nu, a opet kao da nisam, sve radi te vra`je povijesti. Ukoju ste vi zapeli, pa zapeli, i ne razumite boga tebe.

Ja znam da }ete vi sada protestirati da za{to ne mo-è Budak imati svoju ulicu u barem 300 gradova, amoè onaj krvnik Josip Broz imati i trg i jo{ i onajgadni spomenik u Kumrovcu. Ali vi dobro znate da jeto zadnje {to je ostalo od antifa{izma kojega ja moramugraditi u temelje nove Hrvatske jer se ina~e ne}u mo-}i pro{iriti na zapad, tamo u tu Evropsku zajednicu, jervaljda vam je poznato da smo ve} devedesetih posmi-cali apsolutno sve spomenike partizanima i antifa{i-sti~kim borcima, a nemojte se praviti da ne znate ka-ko smo i biblioteke i {kolske ud`benike i sve ìvo o~i-stili i od samog spomena na ono mu~no antifa{isti~korazdoblje Hrvatske.

Pred nama je jo{ teàk zadatak da retu{iramo sveone zajedni~ke fotografije, a nije ih malo, na{ih viso-kih partijskih du`nosnika i da s njih uklonimo na pri-mjer Gojka [u{ka, Vicu Vukojevi}a, Nevena Juricu...


Ma {to sam to napisao, Nevena Juricu? Ma ne Juricu,on je OK, on je podrào novi smjer na{e partije i enoga, poslao sam ga tamo, k vama, za ambasadora. UAmeriku. Pa ako moje pismo nije dovoljno razumljivo,a ruku na srce, i ne moè biti, jer te se vra`je povije-sne okolnosti ovdje mijenjaju brzinom munje, i jedvaih i ja, koji sam ovdje, nekako pratim, e, htio sam re}i,Jurica vam iz prve ruke moè objasniti {to }emo misli-ti o vama ukoliko se ne odreknete na{ih zajedni~kihsnova. Bit }ete provokatori i jalnu{ki diletanti! Eto.

Posebno na posljedice upozoravam onoga Ivana No-gala, (su)vlasnika hotela Dubrovnik u Zagrebu, koji sepravi dr~an i govori kako vi u dijaspori ne odobrava-te ru{enje spomenika ni Budaku ni Franceti}u, te micini~no poru~uje: “Oprosti im Gospodine, jer ne znaju{to ~ine!” E, tome provokatoru Nogalu poru~ujem da}u mu, ako mi nastavi dizati ìvce, zbrojiti sve onenovce koje je drpao dok je bio saborski zastupnik, iokej, okej, i osniva~ HDZ-a tamo u dijaspori, a da sa-borsku klupu nije ni vidio, jer je ìvio u Americi. Pu-stili smo mu tada, kao zaslu`nom za na{u stvar, da za-stupa interese Hrvata u Saboru, a da na sjednice dola-zi {to manje, ustvari skoro nikada, jer bi nas jo{ ko-{tale i njegove avionske karte. On, taj Nogalo, nekadobro pazi da me ne provocira, jer bi se moglo i{~a~-kati i kako se domogao hotela Dubrovnik u vrijemedok smo mi ratovali za Hrvatsku. Dobro, OK, nisamba{ ja ne{to ratovao, ali niste bogami ni vi. Jeste, da-vali ste lovu za oru`je, ali dolari su oti{li na ra~uneonih va{ih {u{aka i tu|mana. Ja sam, kao {to je po-znato, sve {to imam, a, priznajem, imam, stekao svo-jim vlastitim, intelektualnim radom.

Heni Erceg400

Eto, mislim da sam vam najbolje {to sam mogao ob-jasnio nove povijesne okolnosti u kojima vi{e nemamjesta ni za usta{e ni za antifa{iste. Nego samo za tu-riste! I zbog njih, vrag ih odnija, ja sada ùrim, jer mive} po~inje no}na smjena. Cili sam dan izgubija naovo pismo i ne znam di mi je glava i di }u prije kre-nut skidat te spomen-plo~e tim va{im usta{ama. A ne-mo{ ih se rije{it pa da si majka bo`ja. Mi skinemo spo-menike jednima, a u Dubrovniku ve} nalipe plakatedrugima. A {ta je najgore, oni turisti iz Evrope nikakoda odu i prestanu blejat u te nesritne slike Gotovine,ma joj, ne njegove, on ne spada u NDH, nego u svetiDomovinski rat, ve} u one onih va{ih usta{a.

Dragi moji, kao {to vidite, sve mi se izmi{alo, ali su-{tinu sam pogodio. Tj. pamet u glavu!

Va{ neput Ivo, biv{i Sanader.

(2. rujna)


69. AMNESTIJA

Bilo je to zanimljivo su|enje, te1989. godine. U sudskoj dvorani Op-}inskog suda u Splitu sjedila sam uprvoj klupi, u dnu dvorane sjedio je~ovjek kojemu se imalo suditi zbogfizi~kog napada na mene, a zbogmoga tada{njeg izvje{tavanja s Ko-sova koje se doti~nom biv{em milici-oneru crnogorskog porijekla i njego-vim nalogodavcima nije svidjelo, aradi moje “pristranosti” prema al-banskom stanovni{tvu na Kosovu,maltretiranom od strane srpske ma-njine. Sve je ve} bilo jasno, budu}ida je naru~eni izvo|a~ pljuski i za-stra{ivanja bio priznao svoj ~in. Paipak, sudsko vije}e kojim je predsje-dala stanovita Marica [}epanovi} is-crpljuju}e me je i dugotrajno podvr-glo ispitivanju, kao da sam ja bila

Heni Erceg402

napada~ i okrivljeni. Zbog pona{anja gospo|e [}epa-novi}, te toleriranja urlika i psovki okrivljenoga, ujednom je trenutku ispitivanje trebalo prekinuti, bu-du}i da sam potpuno blokirala i za{utjela.

Uglavnom, mo`da i zbog nepobitnih dokaza i pri-znanja okrivljenika Milorada Svrdlina, koje je u krat-kom roku prikupio tuìlac Zoran Matulovi}, kasnijepredsjednik Vojnog suda u Splitu, vije}e je donijelopresudu od devet mjeseci zatvora. Ne znam {to se ka-snije doga|alo s Miloradom Svrdlinom, koliko je doi-sta vremena proveo u zatvoru i gdje je kona~no zavr-{io, ali se ime sutkinje Marice [}epanovi} nastavilopojavljivati u zanimljivim kontekstima i vremenom sedalo uo~iti kako se njena nekada{nja, recimo tako,blagost prema mojemu nasilniku mijenja u svojevrsnusklonost prema “herojima” domovinskog rata, optuè-nima za najteà krivi~na djela – za zlo~ine nad srp-skim civilima u splitskoj Lori.

Naime, nakon {to je izvjesni Slavko Lozina radosnooslobodio sve okrivljene u slu~aju Lora, Vrhovni jesud, najvi{e zbog pritiska me|unarodnih institucija,poni{tio su|enje, zatraìo ponavljanje procesa i izri~i-to naloìo pritvor za sve optuène.

No sudsko vije}e u sastavu Marica [}epanovi}, Vin-ko Cuzzi i Igor Benzon prosudili su kako je bolje da seosmoro ljudi optuènih za te{ka mu~enja i zlo~ine sasmrtnim ishodima puste na ku}nu njegu do po~etkanovoga su|enja, kako se valjda ne bi pravili dodatnitro{kovi njihovog zatvorskog smje{taja.

Rezultat te benevolentnosti pripadnika hrvatskogpravosu|a poznat je: na ponovljenom se su|enju po-javljuju samo trojica, ostalih pet, uglavnom velemaj-


stora igara u Lori, su u bijegu. I kako stvari sada sto-je te{ko da }e vi{e ikada prije}i prag splitskoga suda.Tim vi{e jer im je ~ak i nakon odluke novoga sudsko-ga vije}a da se za njima izda tjeralica, dano jo{ tjedandana vremena da u miru spakuju kufere i nestanu. Tajtjedan dana, naime, bio je potreban da nalog za izda-vanje tjeralice iz suda stigne do policije. Usput, razda-ljina izme|u te dvije institucije mjeri se u centimetri-ma, smje{tene su doslovce tik jedna uz drugu.

E sad, ljudi koji vjeruju da za ratni zlo~in valja od-govarati, makar i nakon 12 godina, naivno o~ekuju darecimo ministrica pravosu|a istraì, pa jo{ i kazni oneu ~ijim je rukama zadràn nalog za tjeralicom, jedna-ko kao {to su o~ekivali da konzekvence snosi suda~kitrio koji je hladno odbacio argumente tuìteljstva ka-ko je pritvor za momke iz Lore nuàn, jer je rije~ o te-{kim kaznenim djelima, pa je tu jo{ i realna opasnostod zastra{ivanja svjedoka i jo{: radi se o ljudima zakoje se unaprijed znalo da }e na vrijeme zbrisati.

Konzekvenci, me|utim, nije bilo, kao {to ih u doma-}em pravosu|u nikada i nema, osim ako su u pitanjusmjene po strana~koj ili krvnoj pripadnosti. Iluzornoje stoga i pisati i pitati ho}e li Dràvno sudbeno vije-}e ili gospo|a ministrica zatraìti da se, zbog nedopu-stivo krive procjene, trojica splitskih sudaca rasporedena mjesta na sudskoj porti ili da im se preporu~i pri-vatna praksa.

A opet, samo naivni mogu vjerovati da je u slu~ajuLora i{ta po{lo po zlu samo zbog krivih ili neprofesi-onalnih procjena. Dapa~e, Lora je paradigmatski pri-mjer korumpiranosti hrvatskoga pravosu|a, bilo ideo-lo{ke i moralne, bilo materijalne, {to je izgleda tako-

Heni Erceg404

|er postala javna tajna, pa se spominje i cijena za uki-danje pritvora. Banalnih 10.000 eura. Saètak rada hr-vatskog pravosu|a stoga glasi – optuènima za ratnizlo~in se sudi rijetko (do sada samo u dva-tri slu~aja),u pravilu nakon deset godina, a kad god se moè pu-{ta ih se iz pritvora kako bi se “branili” sa slobode.

Ili se, {to je tako|er zgodna pravna instanca, za ne-ka druga zlodjela ~eka zastara.

Hrvatska je, slobodno se moè re}i, zahvaljuju}isvome pravosu|u, pravi raj za kriminalce svih vrsta,pa je u nedavno objavljenom istraìvanju o korupcijis pravom i dobila po~asno mjesto na samome vrhuljestvice korumpiranih dràva.

U slu~aju odbjeglih optuènika u procesu Lora mo-è se govoriti – da li samo? – o moralnoj korupcijizbog koje nitko od sudaca odgovornih za nepo{tivanjezahtjeva Vrhovnog suda ne}e snositi posljedice, osimako se pod posljedicama ne podrazumijeva nedavnoizmje{tanje sutkinje Marice [}epanovi} na mjesto gla-snogovornice @upanijskog suda u Splitu.

A gdje je Lozina? [to je s tim otvorenim zagovorni-kom zlo~ina u Lori napravila ministrica pravosu|a?Ho}e li iz suda~ke profesije, koja u nekim boljim drà-vama nosi jo{ i naziv ~asna, nestati barem jedan ne-~asni sudac? Naravno da ne}e. Lozina, naime, uvijekmoè biti koristan na nekim suda~kim poslovima. Mo-gla bi ga [kare-O`bolt frknuti na procese protiv novi-nara da tu dade ruku svojim brojnim kolegama koji, upravilu, nemaju nikakvih moralnih dilema kada, naprimjer, treba sanirati te{ke du{evne boli nekog viso-kog ~inovnika vlasti. Mi tako znamo da du{a genera-la Bari}a vrijedi 60.000 kuna. I neka, rado smo mu


platili. A platit }emo jo{, sigurno, jer mi nismo mom-ci iz Lore. A nismo ni Bari} o kojemu se istraga, odav-no pokrenuta u Dràvnom odvjetni{tvu, zbog uloge uratnim nepodop{tinama na podru~ju Osijeka, ionakokre}e u rasponu veli~ine {kafetina nekog administra-tivca. I tko bi se tu usudio spomenuti rije~ korupcija.Ja, na primjer, ne bi. Nikada.

Ali sam zato sve sklonija pozdraviti jedan humani ipragmati~ni prijedlog splitskog gradskog vije}a da seod dràve zatraì op}a amnestija i generalni oprost zasve “osloboditelje”. Tako bi barem ova komedija zabu-ne koja traje ve} vi{e od desetlje}a dobila kona~no isvoj pravni okvir. Sasvim je, naime, svejedno ìvimoli u susjedstvu sa zlo~incima iz Lore “samo” 12 godi-na ili }emo ìvjeti i ostatak ìvota. Tim vi{e jer su zlo-~instva iz toga splitskog zatvora samo djeli~ak velikogi nikada procesuiranog ratnog zlo~ina i u Hrvatskoj iu BiH, u kojemu su sudjelovali toliki mrtvi, ali i ìvi~inovnici ove vlasti.

(28. listopada)

Heni Erceg406

70. VUKOVAR

Jedna je, toga mjeseca studenog1991. godine, imala tek {est godina,druga jedva dvadeset. Prva je u bol-nom vukovarskom konvoju oti{la izrodnog grada, bjeè}i pred srpskimnoèm, druga je oti{la jo{ ranijesklanjaju}i se od hrvatskoga metka.

Prva je po izlasku iz uàsa Vuko-vara smje{tena u izbjegli~ko naseljeu blizini Zagreba, druga je skloni{teprona{la u Novom Sadu.

Ovo je pri~a o njima danas, o gra-du u kojemu su ro|ene, u kojega suse obje vratile, ponesene obe}anjimasvih vlasti kako }e Vukovar postatimjesto normalnog ìvljenja. Mo`daim ne}e biti pravo {to ih dovodim ubilo kakvu vezu, ili {to se usu|ujemobje ih nazvati `rtvama ne samo ra-ta, nego i mira, `rtvama suludih po-


godbi, la`nih obe}anja i politi~kih manipulacija. Alione jesu `rtve, svaka na svoj na~in, svaka i danas pla-}a bolnu cijenu, bilo svoga porijekla, bilo besplodnihobe}anja vlasti ili, {to je najgore, vlastitih odluka daìvot nastave u gradu u kojemu su ro|ene.

@eljka Juri} danas ima 19 godina, no ~itav je svijetpamti kao {estogodi{nju djevoj~icu u plavom kaputi-}u, o~iju ispunjenih suzama i izrazom bola sasvim ne-primjerenom tako malom bi}u. Posredstvom kamerejednog BBC-jevog novinara, @eljka je iz stra{nog vu-kovarskog konvoja, te 1991. godine, izdvojena kao likkoji }e ubudu}e slu`bena Hrvatska koristiti kao ma-skotu za najgora ratna stradanja. O djevoj~ici u pla-vom kaputi}u, s tugom koja se zauvijek uselila u nje-ne o~i, snimat }e se i filmovi, bila je glavni lik u “Svje-doku” Branka Lovri}a i “An|elima rata” Jakova Sedla-ra. Filmovi su nagra|eni, ona sama ne}e od toga do-biti ni{ta. Tu i tamo @eljka }e postati vlasnicom nekeplakete, medalje... za “promicanje domovinskog rata usvijetu”, a u svijesti ljudi ostat }e trajni simbol strada-nja Vukovara.

No @eljka Juri} i doslovce ìvi tek kao simbol. I da-nas, na trinaestogodi{njicu pada Vukovara, ta mladadjevojka sa svojom obitelji jedva spaja kraj s krajem.“Objavljuju moje slike, koriste se mojim imenom i is-kori{tavaju moju tragediju kako bi obiljeìli stradanjegrada iz kojega potje~em, a nitko ne pita kako je me-ni sada. A nije mi dobro.” Nije mi dobro, kaè u No-vom listu djevojka jednako tu`nih o~iju kao i ona dje-voj~ica u plavom kaputi}u o ~iji su se lik rado o~e{a-le sve hrvatske vlasti. Nije joj dobro, jer ni{ta se pro-mijenilo nije, pa su i njene o~i ostale iste, toliko druk-

Heni Erceg408

~ije od onih njenih vr{njakinja u nekim drugim gra-dovima i nekim boljim vremenima.

Nije joj dobro, jer ni ona niti itko od njenih nemaposla. Nije joj dobro, jer premda je zavr{ila poljopri-vrednu {kolu i stekla zanimanje cvje}arke, njenu sumajku, kada je traìla prijem kod gradona~elnika Vu-kovara kako bi saznala {to im sve treba da otvorecvje}arnicu, odbili primiti! Novca za studiranje nemaiako bi @eljka to htjela, jer i ku}u su obnovili uglav-nom vlastitim novcem i uz pomo} jedne zagreba~keobitelji, ba{ kao {to su i njeno trogodi{nje {kolovanjeplatili neki obi~ni ljudi, a ne dràva ~iji je ratni sim-bol postala kao uplakana djevoj~ica iz vukovarskogkonvoja. Ona koja ~uva svoj plavi kaputi}, mada, ka-è, sje}anja ne èli stalno prizivati, svoju }e ispovijestu Novom listu zavr{iti njoj jedino mogu}im, a mladombi}u ina~e tako tu|im, rezigniranim, rije~ima: “Daimam kamo, sutra bih se pokupila i oti{la. Opet. Jer odsje}anja se ne ìvi.”

Druga se zove Vukosava Suvi}. Iz progonstva se urodni Vukovar vratila nekako u isto vrijeme kao i @elj-ka. Prije nekoliko godina kada se ~inilo da }e se obe-}anja o boljem ìvotu, pa~e suìvotu, kona~no preto-~iti u stvarnost. Do{la je s diplomom Prirodoslovno-matemati~kog fakulteta u Zagrebu. I kao profesoricazemljopisa krenula traìti posao {irom Slavonije. Ni trigodine kasnije nije ga na{la, premda su profesori ge-ografije, odnosno zemljopisa, deficitarno zanimanje utamo{njim {kolama. U razredima za srpsku manjinu jene èle jer da ne govori srpski, ne pi{e }irilicu, a jo{im dolazi i s diplomom zagreba~kog fakulteta; u hr-vatskim je {kolama pogotovo ne}e jer nosi mrsko, srp-


sko prezime. Vukosava se tako odlu~ila za krajnji cilj– oti}i }e u Zagreb, kaè na{em novinaru Dragi Hedlu,kako bi tamo vratila svoju diplomu.

Jedna djevojka i jedna mlada èna ispostavljaju setako i danas, punih 13 godina nakon pada Vukovara,pravim `rtvama uvijek jedne te iste politike koju samoobna{aju razli~ite partijske elite. Ali pri~a o njima za-pravo je pri~a o Vukovaru. O gradu ve} jednom `rtvo-vanom za “vi{e politi~ke ciljeve” jedne partije koja jeopet na vlasti. Njeni }e ~elni ljudi danas srda~no sti-skati ruku stanovitom Vojislavu Ko{tunici tamo u Be-ogradu, potpisivati memorandume o za{titi nacional-nih manjina, rije~ju, obnavljati dobrosusjedske odno-se sa Srbijom. Zato jer upravo to od njih traì me|u-narodna zajednica. U dèpu }e pak dràti figu na sva-ki spomen nacionalnog pomirenja, u Vukovaru, naprimjer. Oni }e se na svakom skupu HDZ-a – a osimokupljanja za predsjedni~ku kampanju svoje kandi-datkinje, ni{ta drugo i ne rade – zaklinjati u svijetlubudu}nost koju }e upravo oni osigurati Hrvatskoj, ta-mo u Evropskoj uniji.

U me|uvremenu, u mu~noj vukovarskoj sada{njosti,@eljka Juri} i Vukosava Suvi} traè tek minimum –zaposlenje i mogu}nost kakvog-takvog ìvljenja urodnom gradu.

Gradu koji se ovih dana ponovo suo~ava s obljetni-com svoga stradanja. [to }e ga Hrvatska ve} trinaestiput “dostojanstveno” obiljeìti prigodni~arskim TV-baljezganjem svojih partijskih ~inovnika, polaganjemvijenaca i karikaturalno otu`nim izrazima njihovih li-ca. A mo`da se negdje potkrade i onaj kadar djevoj~i-ce u plavom kaputi}u, o~iju punih ru{evina svoga gra-

Heni Erceg410

da. One koja vi{e ne èli biti ni `rtva, ni isprazni sim-bol, koja traì tek da ima vlastitu cvje}arnicu na vu-kovarskom groblju. I to je istinska simbolika. I ne sa-mo Vukovara.

(18. studenoga)


Documents

2004. – Neka cvjeta tisu}u {atora 361 - pescanik.net/cite> · trenutka