2.- Dubravko Lovrenovic - Proglasenje Bosne Kraljevinom 1377

Dubravko Lovrenovi}

PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.(Poku{aj revalorizacije)*

Je li mile{evski mitropolit Mavra Orbinija istovjetan saigumanom mile{evskog bazilijanskog manastira i pravimgospodinom episkopom Crkve bosanske? Progla{enje Bosnekraljevinom uz dislokaciju sjedi{ta biskupije i pojavu Crkvebosanske centralni doga|aj njezine crkveno-politi~ke povijesti jo{ uvijek nije si{lo sa dnevnog reda historiografije. Ni nakon{to su se na rasvjetljavanju ovog doga|aja o{trila pera brojnihhistori~ara, rasprava nije donijela zadovoljavaju}e rje{enje, prijesvega jer nije odgovoreno na klju~no pitanje: koja je crkvenaosoba okrunila Tvrtka I. Kotromani}a? Pored toga, historijskojsu literaturi sna`an pe~at dali nacionalno-ideolo{ki motivi, ins-trumentalizacija u politi~ke svrhe i stapanje sa suvremenim pred-stavama, zasjeniv{i potrebu {irenja istra`iva~kog dijapazona injegova udijevanja u europske procese s kraja XIV. stolje}a.1 Tonikako ne zna~i da u slaganju ove Rubikove kocke nisu postig-nuti vrijedni rezultati na kojima se temelji i ovaj poku{aj, me|u-tim, ne bi se moglo re}i da je ikome po{lo za rukom sve kontro-verzne ~injenice dovesti u sklad. Zato se ~inilo vrijednim trudaaktualizirati ovaj rebus.

Diskusija se vodila oko ~etiri pitanja: a) o mjestu okrunjenjaprvog bosanskog kralja, b) o li~nosti koja ga je okrunila, c) o po-rijeklu bosanske krune, d) o karakteru heraldi~kih promjena nabosanskom grbu nakon Tvrtkova progla{enja za kralja.

Mutatis mutandis, ovaj slu}aj predstavlja pandan dva i polstolje}a dugom odgonetanju enigme svete krune ugarske, nas-tale spajanjem krune sv. Stjepana (corona latina) i bizantskekrune (corona graeca).2

227

* Ovaj rad predstavlja modificirani dio rukopisa doktorske disertacije Ugar-ska i Bosna (1387.1463.) prijavljene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

1 ]irkovi}, 1991., 8. 2 Bogyay, 1978., s lepezom razli~itih mi{ljenja.

O mjestu okrunjenja prvog bosanskog kralja. Rasprava oovom problemu usmjerena je slijepim kolosjekom, zamjenombosanskog lokaliteta Mila sa srpsko-pravoslavnom Mile{evom,na osnovi iskaza M. Orbinija da je Tvrtko I. bio krunisan odstrane mitropolita manastira Mile{eve i njegovih monaha u crkvipomenutog mesta.3 Pri tom se iz vida gubilo ono {to je autorpotcrtao samo par stranica ranije, a {to stoji u organskoj vezi s na-vedenim: da je ban Stjepan II. Kotromani} bio pokopan u crkviMale bra}e, naime, u crkvi Sv. Nikole u Mile{evu u Bosni, kojuje on za svoga ìvota podigao.4 Ovo izgleda tim ~udnije {to jejo{ sredinom pro{log stolje}a, pravilno shvativ{i Orbinijev na-vod, Juki} utvrdio da je Mile{evo sa crkvom sv. Nikole identi~nos Milama5, {to je prihvatio i Ruvarac.6

Osim kod M. Orbinija, izjedna~avanje Mila s Mile{evomprisutno je i kod drugih autora, ali uvijek u kontekstu koji ne os-tavlja sumnju da se ovo mjesto nalazilo u Bosni. Davno prije Or-binija u franjeva~kom Martirologiju pod 1369. godinom zabilje-èna je smrt blaènoga Ivana iz Aragonije u samostanu de Mile-sevo in Bosna.7 Bosanski biskup F. Bali~evi}, Orbinijev suvre-menik, pi{e 1600.: U Visokomu, mojoj domovini... samostan icrkva sv. Nikole, koja se zove kraljevska kapela, lijepa je, iako neodvi{e velika.8 Ljetopisac fra B. Nagnanovi} (umro 1714.) na-vodi: Ultimus (banus) fuit Stephanus Messiliensis, hic Mesilevi,fecit fratribus minoribus conventum qui primus est, et fuit in Bos-nia, et ibi fuit sepultus... Sli~no govori i Vinjali}, dok je fra J. Ja-

228 Dubravko Lovrenovi}

3 Orbini, 1968., 151. Tezu o Tvrtkovu okrunjenju u srpsko-pravoslavnom ma-nastiru Mile{evi zastupali su: Schimek, 1787., 85.; Juki}, 1851., 105., prem-da je jasno razlikovao Mile{evu... na rieci Bosni, od Mile{eva... gdje jebio pokopan sv. Sava Nemanji}. Fessler, II, 1869., 157.; Majkov, 1876.,190.-191., nap. 281.; V. Klai}, 1882. (1990.), 155.-157.; II, 1899. (1972.),200.-201.; Kneèvi}, 1884., 6.; Ra~ki, 1890., 148.; Jeleni}, 1906., 18.; [i{i},1916. (1975.), 218.; Jire~ek, 1923., 85.; ]orovi}, 1925., 40.-42., 1935., 40.;1940., 304.; Dini}, 1932., 135.; 1955.a, 34.; Solovjev, 1933., 85.-86.; Radoj-~i}, 1948., 10., 81.; Mandi}, 1962., 76.; ]irkovi}, 1964.a, 137. (mo`da umanastiru Mile{evu); 1964., 351., eksplicitno tvrdi da je prema jednodu{-nom mi{ljenju istraìva~a okrunjenje obavljeno na Mitrovdan 26. X. 1377.u Mile{evi, 1991., 8.; Mihalj~i}, 1989., 241., ne govori eksplicitno o Mile{e-vi, ali usvaja Dini}evu argumentaciju; N. Klai}, 1989., 325.; Nilevi}, 1990.,46., balansiraju}i uglavnom se priklanja ]irkovi}evu stavu (1964. i 1964.a).

4 Orbini, 1968., 147. 5 Juki}, 1851., 41., 102. 6 Ruvarac, 1894., 228. 7 An|eli}, 1979., 234. 8 Mandi}, 1967., 76.

ko{i} u analima iz 1740. precizno ra{~lanio genezu pojma: S.Nicolaus Milosevo, alias Milo, nunc Visoki.9 Na ovom tragu bioje i fra F. Lastri} (1776.).10 Kad se zna da je grobna i krunidbenacrkva Kotromani}a u Milama, u kojoj je osim bana Stjepana II.najvjerojatnije ukopan kralj Tvrtko I. zasvjedo~ena arheolo{kimnalazima11, ne preostaje drugo nego zaklju~iti da se prvi bosan-ski kralj okrunio u ovom mjestu.

Ne smije se zanemariti da u sve~anoj povelji Dubrov~animaizdatoj u @rnovnici (10. IV. 1378.) sam Tvrtko I. kaè da je i{ao usrpsku zemlju, a da je tamo i{av{i bio vin~an ... Bogom da-rovanim mi vincem...12 Bosanski kralj na uvid daje svoj itinerar~iji smisao je jasan: u intervalu dok je i{ao u srpsku zemlju (neg-dje je) bio okrunjen. To, pak, {to ne kaè gdje i od koga, velika jepraznina u ovoj prvorazrednoj autobiografskoj bilje{ci nad kojomlebdi znak pitanja, jer bi se s obzirom na diplomati~ki profil ispra-ve i okolnosti u kojima je izdata moglo o~ekivati da ti va`ni deta-lji budu spomenuti. Dok ve} svojom stilizacijom uz dopunsku ar-gumentaciju drugi dio u ovoj jednad`bi s dvije nepoznanice nudiizglede za rje{enje jer je tijesno skop~an s mjestom okrunjenja, pi-tanje Tvrtkova odlaska u srpsku zemlju ostaje otvoreno.13

229PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.

9 Kujundì}, 1976., 234.-235. Usp. Mandi}, 1968, 48.; An|eli}, 1979., 234.-236.; Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 284.

10 Ruvarac, 1894., 228. 11 An|eli}, 1979., 227.-231. 12 Mikosich, 1858., 187. Ovaj navod posluìo je Perojevi}u (u: Povijest BiH,

I., 314.-315.) da postavi tezu o Tvrtkovu dvostrukom okrunjenju, najprijeu Bosni, a zatim u Srbji. Njegovu argumentaciju prihvatio je Basler(1975./76., 60.) s tim {to on nagla{ava da se nitko od Tvrtkovih nasljed-nika.... nije posebno krunio za kralja Srba. Njima se priklanja i An|eli}(1984., 107.-110.), istina insistiraju}i na Milama kod Visokog kao mjestuokrunjenja bosanskih vladara.

13 O zna~enju pojmova srpska zemlja i pomorje vidi: ]irkovi}, 1964.,351.-352. Dini}ev poku{aj (1932., 141.), da se objasni Tvrtkov odlazak usrpsku zemlju, osim {to zapinje na pitanju mjesta okrunjenja vezuju}i gaza pravoslavnu Mile{evu, ne moè se prihvatiti jer bez ~vrstog dokaza prs-tom upire u nedavno (1373.) osvojene oblasti, do same dràvne granice.[to se, pak, ti~e datuma okrunjenja (Mitrovdan, 26. X. 1377.) autor jemnogo bliì istini, ali pozivanje na pismo kli{koga trgovca Radi~a nastalou Visokom po~etkom studenog 1377. kao dokaz Tvrtkova okrunjenja uMile{evi ne uklapa se u cijelu konstrukciju. Te{ko je naime zamisliti dakao svjedok ovog ~ina kli{ki trgovac to ne bi i spomenuo. Dini}, 1932.,137., 139., 140.-141. Usp. Basler, 1975./76., 59. Uvjerljivije djeluje Mi-halj~i} (1989., 241.) koji se kriti~ki odnosi prema Dini}evoj tvrdnji, vezu-ju}i Tvrtkov odlazak iz Podvisokog u Srbiju za vojnu akciju Jurja Bal{i}ai Karla Topije na bosanskoj teritoriji.

Poznato je da su jo{ sredinom XV. stolje}a, kao mjesto ok-runjenja bosanskih vladara, Mile zadràle prvotni zna~aj14, kao{to su pripadnici hijerarhije Crkve bosanske, usprkos prisutnostifranjevaca, i dalje igrali zapaènu ulogu na dvoru Kotromani}a.15

Uz ostale, o tome svjedo~i papa Pio II. koji kaè da su jo{ u vri-jeme Toma{eva progona pripadnika Crkve bosanske tri hereti~kaprvaka bili mo}ni na kraljevskom dvoru (tres principes herese-os in aula regis potentes), da bi se kasnije u Rimu odrekli dok-trinarnih zabluda, {to nije bio i kraj ove uzbudljive epizode.16

O li~nosti koja je okrunila Tvrtka I. Kotromani}a. U odre|i-vanju identiteta osobe koja je okrunila Tvrtka I. na{e se polazi{-te zasniva na utvr|enim ~injenicama:

a) o obveznoj liturgijskoj dimenziji svake krunidbene cere-monije;

b) o sudjelovanju biskupa koji je intronizirao katoli~ke vla-dare ili arhiepiskopa, odnosno patrijarha, koji je tu uloguvr{io u Srbiji.17

U svom solidno zasnovanom radu, Basler je dobro primije-tio da su tri politi~ka centra Rim, Budim i Prizren koja su upozitivnom ili negativnom smislu mogla utjecati na progla{enjeKraljevine, bila sterilna18, ~ime se i krug li~nosti koje su mogleokruniti Tvrtka I. u samom po~etku suàva. Uglavnom, nije sete{ko sloìti s njim, da ni na jednoj od ovih adresa ne treba traì-ti li~nost koja je okrunila prvog bosanskog kralja. Mnogo prijenjega, Perojevi} je na~eo ovaj problem, ali ga u svom obimnomi vrijednom prilogu u Povijesti BiH nije razra|ivao.19


14 An|eli}, 1984., 109. Mile({evo) kod Visokog Thallczy (1906., 419.) jepoistovjetio s Milama kod Klju~a, negiraju}i Tvrtkovo okrunjenje u ma-nastiru Mile{evu posve}enom sv. Nikoli. Basler, 1975./76., 59., Tvrtkovukrunidbu smje{ta u Mile kod Visokog. Dàja, 1985., 85., prihva}a Basle-rovu argumentaciju i u raspravu uvodi An|eli}ev rad (1979.) o krunidbe-noj i grobnoj crkvi bosanskih vladara u Milama. Ovu tezu je podzidaoAn|eli}, 1984., 110.-113.

15 O nadmetanju hijerarhije Crkve bosanske i franjevaca Bosanske vikarije zaprevlast na dvoru Kotromani}a vidi: Lovrenovi}, 1994., 72.-88.

16 Pii II Commentarii, I., 317.; Pandì}, 1998., 107.-109. 17 Kao izdvojeno stoji Baslerovo mi{ljenje (1975./76., 59.), da je Tvrtka I.

okrunio vikar bosanskih franjevaca. Preuzetu od njega, ovu sam tezu ne-kad i sam zastupao. Lovrenovi}, 1994., 69.-70.

18 Basler, 1976./76., 54.-55. 19 No tko je Tvrtka krunio u Bosni za bosanskoga kralja? U Bosni je posto-

jao katoli~ki biskup bosanski, koji je imao jurisdikciju nad svom katoli~-kom crkvom. On je bio najvi{i crkveni dostojanstvenik u Bosni. On je i

Najjednostavije je eliminirati mogu}nost da je papinski legatokrunio Tvrtka I., jer bi u tom slu~aju otpali razlozi da papinska kru-na kasnije do|e u Bosnu. Budu}i da se ovog pitanja doti~emo na vi-{e mjesta, ~ini se suvi{nim ovdje mu posve}ivati vi{e pa`nje.20

Premda je 1374. vjen~ao bana Tvrtka, bosanskog biskupa iz\akova treba isklju~iti iz kruga li~nosti koje su ga mogle okruni-ti, jer je antagonisti~ki odnos izme|u Katoli~ke crkve i Crkve bo-sanske tu mogu}nost limitirao. Crkveno-pravno, on je bio prelatugarske dràve, i ta se ~injenica pred njim postavljala kao nepre-mostiva prepreka za sudjelovanje na Tvrtkovoj krunidbenoj cere-moniji. Identi~an se zaklju~ak odnosi na vikara bosanskih franje-vaca, koji uz to nije raspolagao crkvenim kompetencijama da sepojavi u toj ulozi. Protiv ove solucije govori i ~injenica da u fra-njeva~koj tradiciji vezanoj za crkvu sv. Nikole u Milama o tomenema spomena. Kona~no: u slu~aju da je jedna od ovih crkvenihosoba okrunila Tvrtka I., otpali bi razlozi za nastanak koncepcijesugubog vijenca s centralnom ulogom srpskog kraljevskog naslo-va i pote{ko}e koje su pratile dolazak papinske krune u Bosnu.

Da li je ban s bosanskim biskupom prvotno na umu imaotakve planove te{ko je odrediti, ali nekoliko podataka ukazuje nanjihove bliske veze. Zna se da je bosanskog biskupa fra Peregri-na Saksonca 13. II. 1355. nazivao svojim duhovnim ocem, dokje 1. XI. 1356., na molbu tada{njeg bosanskog biskupa Petra [ik-lo{ija, crkvi sv. Petra u Usori potvrdio imanje Dubnicu. Slijede}egodine preko jednog lektora u bosanskom kaptolu pravio jezavjeru protiv kralja Ludovika i biskupa, koja je zavr{ena istragompred ba~kim kaptolom 21. IX. 1357.21 Nakon {to ga je na svadbe-noj sve~anosti uprili~enoj na biskupskom imanju u mjestu sv. Ilijai kod biskupske stolice (u \akovu) vjen~ao s Dorotejom, k}erkombugarskog cara Stracimira, darovao je Tvrtko 8.XII.1374. bosan-


vjen~ao Tvrtka. Za to je samo njemu pripadalo pravo da okruni Tvrtka bo-sanskom krunom. Nadbiskup katoli~ki bio je pripadnik druge dràve, a he-reti~ki biskup bio bi izazvao sav Zapad protiv Tvrtka. Perojevi}, u: Povi-jest BiH, I., 315. Koliko mi je poznato ovo je prvi put da je neki histori~aru vidokrug diskusije uveo bosanskog hereti~kog biskupa, odnosno djedaCrkve bosanske. Poslije njega ovu je mogu}nost aktualizirao ]irkovi}(1964., 363.), ali ni on je nije uzeo do kraja ozbiljno, premda je isticao sak-ralnu dimenziju okrunjenja. Raspravljaju}i o okrunjenju Tvrtka II. Tvrtko-vi}a na po~etku njegove druge vladavine 1421., @ivkovi} (1981., 84.) spo-minje mogu}nost da su ga mogli okruniti pripadnici reda Crkve bosan-ske, ali je odmah i odbacuje.

20 Usp. i Dàja, 1985., 95.-102. 21 Lovrenovi}, 1994., 64.-67.

skom biskupu Petru posjed Jel{avicu, smje{ten u blizini dubni~-koga imanja. Zadnjeg dana listopada 1375. na biskupovu mol-bu njezin je sadràj potvrdio papa Grgur XI.22

Ovi podaci vode nas uzlaznom linijom odnosa izme|u bo-sanskog bana i kaptola u \akovu neposredno pred progla{enjekraljevine. Kako bi se oni razvijali, i da li bi se biskup Petar ipakpojavio na Tvrtkovoj krunidbenoj ceremoniji, ostaje u sferi naga-|anja, budu}i da je 23. I. 1376. zadarskog nadbiskupa Dominikapapa Grgur XI. premjestio na njegovo mjesto.23

Nakon {to je Orbinijeva Mile{eva locirana u Milama kod Vi-sokog, dopu{teno je i pravoslavnog mitropolita srpskog manasti-ra Mile{eve eliminirati iz sli~nih kombinacija, jer je zasvjedo~entek 1466., u vrijeme kada je herceg Stjepan diktirao svoj testa-ment.24 Uz to, pored arhiepiskopa, odnosno poslije 1346. patri-jarha, mile{evski mitropolit nije se mogao pojaviti u toj ulozi, bu-du}i da nije bio ovla{ten da kruni kraljeve. Poznato je da su sesrpski kraljevi krunili u Petrovoj crkvi ili u @i~i ili u Pe}i25, ~i-me srpska Mile{eva definitivno gubi zna~aj kao mjesto okrunje-nja Tvrtka I. Uza sve to, te{ko je zamisliti da se vladar koji nijepripadao pravoslavlju, okruni u pravoslavnom manastiru.26 Nakoncu, ne postoji ni nagovje{taj da se neki od nasljednika TvrtkaI. okrunio u ovom mjestu.

Sada se moèmo vratiti na sve~anu povelju Tvrtka I. Dub-rov~anima, u kojoj prvi bosanski kralj detaljno obrazlaè motiveuzimanja kraljevske titule:

i spodobi me (Hrist) sugubim vincem, jako oboja vla-di~stvija ispravlati mi, prvije ot isprva v bogodaro-vannei nam zemli Bosni, po tom è gospodu mojemuBogu spodobl{u me naslidovati pristol moih prirodi-tel, gospode srbske, za nje bo ti bihu moi priroditeli-je v zemlnim carstvi carstvova{e, i na nebesnoecarstvo priselili se: mene è vide{u zemljo piroditelmoih po nih ostavl{u i ne imu{u svojego pastira, iidoh v srbskujo zemljo, èlaje i hote ukripiti pristolroditel moih, i tamo {d{u mi vin~an bih Bogomdarovanim mi vincem na kraljevstvo priroditel moih,jako biti mi o Hriste Isuse blagovirnomu i Bogom pos-


22 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 310., nap. 96.a. 23 Fermendìn, 1892., 42. 24 ]irkovi}, 1964.b., 267. 25 ]irkovi}, 1987., 139. 26 Usp. Ruvarac, 1878., 247.

tavljenomu Stefanu, kraljo Srbljem i Bosni i Pomori-jo i Zapadnim stranam, i po tom na~eh s Bogomkraljevati i praviti pristol srbskije zemlje...27

Retori~ki stil Tvrtkove povelje i na~in tituliranja kao pres-likani s matrice srpskih kraljevskih i carskih isprava nedvojbe-no govore da prvi bosanski kralj, kao i njegov prethodnik banStjepan II. na po~etku svoje vladavine, nastupa u ulozi vladara--samodr{ca.28 Poput srpskih kraljeva od Stefana Prvovjen~anog,

bosanski blagovjerni Bogom postavljeni Stefan (stephanos=vije-nac, kruna) vjen~an je Bogom darovanim vijencem, a autoritetvlasti zasniva na rodbinskoj vezi sa srpskim carskim praroditelji-ma, koji su se iz zemaljskog preselili na nebesko carstvo. Tvrtko-va intitulacija skrojena je prema obrascu Du{anove carske titula-ture; kao {to je Du{an Stefan v Hrista Boga blagoverni carSrbliem i Grkom, Srbliem i Grkom i zapadnim stranam,Srbliem i Pomorijo i zapadnie strani, tako je bosanski blagov-jerni i Bogom postavljeni Stefan kralj Srbljem, i Bosni i Pomor-ju i Zapadnim stranam.29 Pomorju i Zapadnim stranama u Tvr-tkovoj intitulaciji ne odgovaraju stvarne oblasti; njihovo uno{e-nje rezultat je mehani~kog preuzimanja srpske titulature, budu}ida je Pomorje spadalo u gr~ku zemlju ili Romaniju, a Zapadnestrane predstavljale dio osvojenih vizantijskih zemalja. Ve} zaTvrtkova `ivota (1382.), zatim pod kraljem Dabi{om, umjestoPomorja u intitulaciji se javlja Primorje, kao poku{aj da seozna~e primorske oblasti pod vla{}u bosanske krune.30

S ideologijom vladara-samodr{ca Tvrtko I. nastupa i 2. XII.1382. kada je, nakon dubrova~kih protesta, ukinuo solni trg uDra~evici, pod nedavno podignutim gradom kojemu je dao imeSv. Stefan. Obrazla`u}i odluku da zasnuje grad, kralj StjepanTvrtko I. ki}enim stilom prepri~ava kako je od gospoda Bogabio spodobljen... vjencem i ~a{}u i skiptrima carskim prvih... ro-ditelj svetih, gospode srpske, kraljeva i careva... i pravilom car-skim i kako je bogodarovano mu kraljevstvo... prizvav{i na po-mo} gospoda Boga i svetoga i velikoga mu~enika i arhi|akonaStefana u Primorju odlu~io sazidati grad.31 Ime sveca iz vlada-reve intitulacije, ponio je i Tvrtkov novi grad; tako je sv. GrguraNazijanskog, zajedno s vladarskom ideologijom svetih prarodite-


27 Miklosich, 1858., 187. 28 Lovrenovi}, 1997., 157.-164. 29 Ostrogorski, 1935., 155. 30 ]irkovi}, 1964., 353.-354. 31 Miklosich, 1858., 201.

lja, u novim politi~kim okolnostima, zamijenio sv. Stefan.32 Uzto, na kraljevskim novcima kovanim za Kotor, predstavljen je likgradskog za{titnika sv. Trifuna33, kao {to je na novcima HrvojaVuk~i}a u svojstvu splitskog hercega predstavljen za{titnik Spli-ta sv. Dujam.34 U svjetlu na{e teme postavlja se nezaobilazno pi-tanje: za{to ni u jednoj prigodi, kada govori o karakteru svojevlasti koja je boànske provenijencije, bosanski kralj ne navodi iCrkvu koja ga je legitimirala kao vladara?

Ovo sredstvo legitimiteta, {to je u Srbiji steklo dràvni i sim-boli~ki zna~aj, porijeklo vodi iz Ugarske, i veè se za ime prvogugarskog kralja (kanoniziranog 1083.)35 ste~eno nakon kr{te-nja. Ugarska politi~ka terminologija izvr{ila je snaàn utjecaj naizgradnju ideologije srpskih vladara; od konca XII. do koncaXIV. stolje}a kao sredstvo legitimiteta svi nose kraljevsko imeStefan, uz koje kod nekih dolazi ugarski nadimak Uro{ u zna-~enju mo}ni gospodar.36 Na jednoj strani pe~ata cara Du{ananalazio se sv. Stjepan za{titnik Nemanji}a, a na drugoj vladarevlik.37 Predstava ovog sveca zastupljena je i na pe~atu humskogakneza Miroslava (1190.-1199.), brata velikoga ùpana StefanaNemanje.38 Tako se, nakon sredine XIII. stolje}a, kada se prvi ijedini put javilo u intitulaciji bana Matije39, vladarsko ime Stefanvratilo u titulaturu bosanskih kraljeva, i zadràlo se do pada bo-sanske dràve pod Turke. Upravo u tim godinama, povla~e}i pa-ralelu s vladarskom titulaturom Rimljana i Egip}ana koji su svo-je vladare nazivali Cezarima ili Augustima, odnosno Faraonimaili Ptolomejima, papa Pio II. kazuje kako Bosanci svoje kraljevenazivaju Stjepanima (ita et Bosnenses suos reges appellaueruntStephanos).40


32 Neprihvatljiva je tvrdnja Stanojevi}a (1913., 123.-124.), da se sv. Grgur uintitulaciji bana Stjepana II. Kotromani}a pojavljuje kao rezultat pisarovepogre{ke, koji je ovu sintagmu stavio kao neku vrstu zaglavlja, za formu-lu, koja dolazi pred Intitulaciju, za neku vrstu Invokacije. Nije, naime, pi-sarovo bilo da pi{e i bri{e po svojoj volji, nego da precizno unese ono {tomu je bilo nare|eno.

33 Ra~ki, 1890., 150. 34 Rengjeo, u: Povijest BiH, I., 683. 35 Hman, 1941., 126.36 Stadtmller, 1972., 605. 37 Ra~ki, 1890., 140. 38 An|eli}, 1965., 277.-280. 39 Az Madei Stipan, po milosti boìje veliki ban bosenski. Miklosich,

1858., 32. 40 Pii II Commentarii, I., 180.-181.

Na ovom se primjeru o~ituje kako se uvo|enje nove tituleodraàva na potiskivanje starih vladarskih titula41, a s tim i afir-maciju novog koncepta sakralnog legitimiranja vlasti. Naravno,Tvrtkov poloàj i na~in vladanja nemaju ni{ta zajedni~ko s mo-derno shva}enim apsolutizmom; su{tina tituliranja kao Bogompostavljenog Stefana, svodi se na to da naglasi njegovo prvenstvou odnosu na druge ~lanove dinastije.42 Kratka povijest titulemladoga bana i zapleti koji su se izrodili iz Vukovih pretenzijana bansko prijestolje, poticajno su djelovali u pravcu izgradnjemehanizma kojim se prijestolje trajno osiguravalo aktualnomvladaru.

Ako smo do sada slijedili prave putokaze a sve govori daje tako mitropolit manastira Mile{eve i njegovi monasi, kojisu u grobnoj i krunidbenoj crkvi Kotromani}a u Milama okruni-li Tvrtka I., mogu biti samo pravi gospodin episkop Crkve bo-sanske i bosanski krstjani, ~ije sjedi{te (metropola) se na ovompodru~ju nalazilo jo{ od vremena bana Stjepana II., a vjerojatnoi ranije, od sredine XIII. stolje}a, kada je do{lo do cijepanja bo-sanske biskupije na latinsku, sa sjedi{tem u Vrhbosni, i slavenskusa centrom u Mo{trama.43

Formalno uzev{i, klip u to~kove ovoj hipotezi baca jedinookolnost {to je okrunjenje obavljeno u franjeva~koj crkvi. Tuzapreku, me|utim, na{a argumentacija otklanja rukovode}i sespoznajom da je od pojave Crkve bosanske konfesionalna ekvi-libristika bosanskih vladara i vlastele postala nerazdvojnim dije-lom jedne specifi~ne senzibilnosti i kodeksa obna{anja vlasti, u~ijoj su pozadini stajali politi~ki motivi. U ovom kontekstu do-voljno je istaknuti zapaànja katoli~kih histori~ara Raynaldija iFarlatija, koji su bana Tvrtka prikazivali kao {izmatika, {to me|u-tim nema veze s njegovim navodnim pravoslavljem kako bi htioRadoj~i}, nego s odnosom prema katoli~anstvu i njegovim cen-trom u Rimu.44 Veliko je, pak, pitanje koliko povjerenja se smijepokloniti Farlatijevu pripovijedanju o navodnom Tvrtkovu pro-gonu katolika, {to je prema njemu prestalo intervencijom kraljaLudovika. U ovom slu~aju prije }e biti rije~ o njegovu sukobu


41 Ostrogorski, 1935., 156. 42 Ostrogorski, 1935., 160. 43 Vego, 1980., 444. 44 Brojni iskazi povelja kralja Sigismunda s kraja XIV. i po~etka XV. stolje-

}a, kada je na Bosnu vr{en snaàn ideolo{ki i vojni pritisak, prepuni su up-ravo ovakvih kvalifikacija.

oko prijestolja s mla|im bratom Vukom, koji ga je svojedobnodenuncirao papi prikazuju}i sebe katolikom.45

I prvi spomen doma}e Crkve u pisanim izvorima (1326./29.)vezan je za Mo{tre lokalitet u neposrednoj blizini Mila gdje jeban Stjepan II. prid vsom crkvom i prid Bosnom po svojprilici na dràvnom saboru izdao povelju Vukoslavu Hrvatini}u.46

S obzirom na karakter odnosa duhovne i svjetovne vlasti u srednjemvijeku, pojavu i politi~ku ulogu Crkve bosanske, jedino ova hipote-za uklapa se u vokabular izvora i neizostavnu ulogu koju je biskup,u bosanskom slu~aju episkop, mogao imati u intronizaciji vladara.

Da se iza mile{evskog mitropolita M. Orbinija krije met-ropolit (episkop) Crkve bosanske, a iza mile{evskih monahabosanski krstjani, upu}uje njegova terminologija koja korespon-dira s iskazima suvremenih izvora; on pripovijeda o monasimajereticima koji su stanovali u manastirima ~ijega opata suzvali ded, a priora strojnik.47 Mona{ki, tj. redovni~ki karakterCrkve bosanske, njezine hiè koje odgovaraju manastirima i hi-jerarhijsko ustrojstvo48, afirmiraju Orbinijevo zapaànje. Me|uiskazima suvremenika, koji su Crkvu bosansku smatrali vode}omduhovnom snagom Bosne, vrijedi spomenuti izjavu dobro upu}e-nih Dubrov~ana; u jednom grani~nom sporu sa Sandaljem Hrani-


45 Radoj~i}, 1948., 11.-13. Objektivniji od Radoj~i}a, po ovom pitanju svo-jedobno je bio kriti~ki raspoloèni Ruvarac (1878., 247.), primijetiv{i dasu bosanski banovi i kraljevi bili paterini ili katolici, te se o njima ne mo-è misliti, da su prijazni bili pravoslavnoj crkvi i da su pravoslavne manas-tire u Bosni podizali. Vrijedi upozoriti na primjer splitskog hercega Hrvo-ja Vuk~i}a Hrvatini}a za kojeg su bile napisane dvije bogo{tovne knjige,jedna }irilicom ot ruki Hvala krstjanina... v dni episkupstva i nastavnika isvr{itelja crkvi bosanskoj deda Radomira, a druga glagoljicom po zako-nu rimskom blaènog Petra i Pavla crkve rimskog dvora. Ovu poziciju iz-me|u dvije crkvene organizacije, potvr|uje sam Hrvoje, izjaviv{i u kriti~-nim trenucima 1413. da je jedva i te{ko do~ekao vrijeme da se iz pogan-ske vjere vrati u katoli~ku vjeru. Jo{ izrazitiji primjer ove konfesionalneekvilibristike pruà herceg Stjepan Vuk~i} Kosa~a. Luci}, 1979., 855.;Thallczy, 1894., 5. ]irkovi}, 1964.b, 108.-109., 215.-217., 267. i na vi{edrugih mjesta. Usp. [idak, 1975., 234.-235.

46 Thallczy, 1906., 404.-405. O datiranju: ]irkovi}, 1964.a, 359. 47 Orbini, 1968., 146. To~nost njegovih zapaànja potvr|uje ~injenica da Or-

bini jasno razlu~uje jeretike ~ije se u~enje protivilo i gr~kom i latinskom,od franjevaca koji su privukli sebi celu Bosnu, u kojoj su, pomo}u onihkoji su primali rimsku veru, podigli mnogo velikih i malih manastira. Or-bini, 1968., 144.-145.

48 Mandi}, 1962., 185.-192., 203.-223.

}em oni su 30.IV.1405. traìli posredovanje bosanskog djedakoji je gospodar i otac duhovni va{e Crkve bosanske.49

Na centralnu ulogu Crkve bosanske i njezina poglavara u ok-runjenju prvog bosanskog kralja upu}uje novo vladarsko ime Tvr-tka I. Stefan Mir~e zabiljeèno kod M. Orbinija, D. Farlatija iugarskog povjesni~ara G. Praya.50 Izrazi mir i miris gr~ke surije~i u praksu uvedene preko pravoslavne crkve, a tvore vladarskeatribute: miroizmje{an, miroto~ac, miropomazan.51 Onoskladno pristaje uz Tvrtkov Bogom darovani vijenac, {to ga nosikao blagovjerni i Bogom postavljeni Stefan koji s Bogom kraljuje.

Miropomazanje (posve}enim mirisnim uljem), simbolom bo-ànske prisutnosti, predstavljalo je sastavni dio obreda ustoli~enjavladara na Istoku i na Zapadu, te je razumljivo da nije moglo izos-tati ni ovom prigodom. Ovim ~inom vladar stje~e oreolu svetostii pristup u vi{e duhovne redove; on postaje novi ~ovjek, {to Tvr-tko I. manifestira uzimanjem novog imena Stefan Mir~e.52

Upravo miropomazanjem po ugledu na srpske vladare prvi bo-sanski kralj se izjedna~ava sa svetim praroditeljima i nakon smrtipostaje sveto po~iv{i kako ga (17. VII. 1392.) imenuje nas-ljednik kralj Stjepan Dabi{a, a 27. XII. 1395. i Dubrov~ani.53 Uos-talom, jo{ tijekom ìvota, u vrijeme kada su mu 30. VI. 1389. upu-tili poslanstvo na pregovore o uvjetima predaje, Spli}ani su se bo-sanskom kralju obra}ali kao svetom kraljevskom veli~anstvu.54

Tako se s kraljem Tvrtkom I. uspostavlja svetost dinastije, koja jesvoj ovozemaljski izraz dobila u ambijentu mauzolejnih crkava uMilama i na Bobovcu gdje su sahranjivani bosanski vladari, me-|u ostalim prisvitli i sveto po~iv{i gospodin kralj Stifan Ostoja,kako ga 5. III. 1419. imenuje njegov sin Stjepan Ostoji}.55 U kan-celariji ugarskog kralja Karla Roberta to je formulirano tako kaoda je Arpadovi}e naslijedio bez interregnuma (1301.-1309.), pa suposljednji kraljevi doma}e dinastije ozna~avani kao sveti pret-hodnici i dragi, blaèni ujaci.56


49 Babi}, 1972., 115. Usp. [idak, 1975., 266.-268. 50 Orbini, 1968., 151.; Radoj~i}, 1948., 13.; Pray, 1837., 11. 51 P. Skok, Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I., Zagreb,

1972., 428.-429. Usp. V. Maùrani}, Prinosi za hrvatski pravno-povijesnirje~nik. I., Zagreb, 1908.-1922., 660.-661.; B. Klai}, Rje~nik stranih rije-~i, Zagreb, 1978., 890.-891.: mirha i mirta.

52 Usp. Majkov, 1876., 156. 53 Miklosich, 1858., 222.; Stojanovi}, 1929., 238.-239. 54 Luci}, 1979., 764. 55 An|eli}, 1979., 209. i dalje. Isti: 1973., 66.-98.; Miklosich, 1858., 282. 56 Bak, 1973., 21.

Sa sveto{}u dinastije zasnovan je kult pokojnika kult sve-toga kralja u funkciji dinasti~kog kontinuiteta, sakralizacije ilegalizacije vlasti u misti~nom tijelu Kristovom. Dakako, i uovom se slu~aju radilo o posvuda ra{irenom obi~aju {tovanja tzv.osniva~a dràva kakav je bio sv. Vaclav (patron ê{ke i Morav-ske), a u Ugarskoj sv. Stjepan.57 S obzirom na strukturalnu prom-jenu koja se s preno{enjem dinasti~ke karizme Nemanji}a naKotromani}e doga|a pod Tvrtkom I., njemu se s razlogom moèpripisati uloga osniva~a dràve (kraljevine) i pretka bosanskihsvetih kraljeva, kako je to u Ugarskoj bio sv. Stjepan.58 Nijezato slu~ajno da se upravo nakon Tvrtkove smrti u povelji kra-ljice Jelene iz 1397. kao obilje`je transpersonalnog shva}anjafeudalne dràve prvi put javlja odrednica rusag (od ugarskogorszag).59

Iz povijesti krunidbenih obreda na Istoku i Zapadu poznatoje da se miropomazanje moè podijeliti samo vladaru koji je is-todobno i ~lan te Crkve. U Bizantu i na Zapadu vladari su prili-kom krunidbenog obreda polagali zakletvu o svojoj pravovjer-nosti i obvezi da {tite Crkvu60; u Tvrtkovu slu~aju, kad krunidbe-na ceremonija nije obavljena uz sudjelovanje predstavnika Kato-li~ke ili Pravoslavne crkve, takva zakletva mogla je biti upu}enasamo Crkvi bosanskoj.

Izrazi vijenac i vjen~an ukorijenjeni u tradiciji Isto~necrkve61, odgovaraju latinskim (zapadnim) sacra corona i sac-ra coronation koje kralj Tvrtko II. spominje u povelji za Mle~a-ne (21. XII. 1421.)62, nedvojbeno svjedo~e}i o sakralnoj dimen-ziji krunidbenoga ~ina. Stjepanu Tvrtku I. kako slijedi iz dosa-da{njeg izlaganja krunu je po svemu sude}i mogla dodijeliti sa-mo Crkva bosanska Crkva bo`ja kako ju ban Tvrtko I. nazi-va u povelji bra}i Rajkovi}ima iz 1366.63 a ta se mogu}nost kaonajozbiljnija ukazuje i u drugom slu~aju, budu}i da je jo{ 1428.


57 Conze, 1993., 22.; Benda-Fgedi, 1988., 22.-23.; Solovjev, 1933., 76.-77. 58 Conze, 1993., 26. 59 Solovjev, 1933., 87. 60 Radoj~i}, 1948., 50., 70.-71., 73., 80. O zakletvi ugarskih kraljeva prilikom

stupanja na prijestolje: Bak, 1973., 19.-20., o krunidbenom obredu: Benda-Fgedi, 1988., 25., 42.-46., a o njihovim insignijama: Kovasc-Lvag, 1980.

61 P. Skok, Etimologijski rje~nik, III, Zagreb, 1973., 591. Usp. ]irkovi},1964., 344.

62 Listine, VIII, 202., 204. Usp. Solovjev, 1933., 85., gdje je sveti venac ca-ra Du{ana izjedna~en sa svetom krunom.

63 [idak, 1975., 254.

kralj Tvrkto II. papi morao dokazivati svoj katoli~ki stav i brani-ti se od optu`bi da podràva {izmatike.64

Centralni dio krunidbene ceremonije izvedene sa sve~anomsvitom, predstavljalo je uru~enje kraljevskih insignija krune,dràvne jabuke i èzla u ~emu je, prema kazivanju D. Farlatija,glavna uloga pripala metropolitu, odnosno igumanu bazilijan-skog manastira u Mile{evi (regalia insignia... tradente Metro-polita, sive coenobiarcha monasterii Basiliani Millescevensis).65

Ukoliko se Farlatijevu iskazu pokloni povjerenje, a tome sve go-vori u prilog, onda se pod metropolitom odnosno igumanommile{evskog bazilijanskog manastira moè kriti samo djedCrkve bosanske. Likovne predstave Tvrtka I. Kotromani}a nakraljevskom dinaru, sa svim oznakama novog vladarskog dosto-janstva krunom, èzlom i dràvnom jabukom stoje u suglasjus Farlatijevim navodom.66

Farlatijev iskaz izravnu potvrdu nalazi u izjavi Tvrtkovasuvremenika i pretendenta na bosansku krunu ugarskog kralja Si-gismunda, koji se u povelji od 14. XI. 1408. pozivao na obe}anjecetinskog kneza Ivani{a Nelip~i}a da ga s ostalom vlastelomuresi krunom re~enog bosanskog kraljevstva sve~ano i ~asno,kako je pokojni kralj Tvrtko vladao.67 Iz same formulacije jas-no proizlazi da su mu bili poznati detalji vezani za okrunjenje pr-vog bosanskog kralja i da ga je smatrao za standard, me|utim, niovom prilikom, kada je to savr{eno odgovaralo njegovoj namjerio preuzimanju bosanske krune, ugarski kralj nije naveo da je Tvr-tkova kruna ugarskog porijekla. Na tu tvrdnju, uostalom, ne}emonai}i niti u jednom dokumentu nastalom u ugarskoj kraljevskojkancelariji, koji se izravno ili neizravno doti~e pitanja bosanskekrune, niti u kancelariji Rimske kurije.


64 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 472.-473. 65 Radoj~i}, 1948., 13. Usp. Pray, 1837., 11.: Milescevi anno 1366. (alii po-

nunt 1377.) a metropolitano coronatus. Basler (1975./76., 52.-53.), bez~vrstog upori{ta relativizira Farlatijevo izlaganje kada tvrdi da prepisujeOrbinija uz neke preinake. Naime, sama ta ~injenica nije od presudne va`-nosti, nego okolnost da se u odnosu na Orbinijev tekst u njegovu javljajurazlike su{tinske naravi koje zadiru u samu sr` problema, odnosno, pitanjeidentiteta osobe koja je okrunila kralja Tvrtka. Te{ko je, naime, zamisliti, daje u~eni Isusovac u igru mehani~ki uveo igumana bazilijanskog manasti-ra i predaju kraljevskih insignija, {to su u odnosu na Orbinija novi detalji.Osim toga, za razliku od Orbinija, Farlati ne navodi mjesto krunidbe, ali do-nosi druge va`ne podatke. Njegov dijapazon obavje{tenja o~ito je {iri.

66 Rengjeo, 1943., 280. 67 [i{i}, 1938., 313.

O porijeklu bosanske krune. Za razliku od problema mjestaTvrtkova okrunjenja, koji je angaìrao brojna historiografska pe-ra, rasprava o ovom pitanju glavne predstavnike na{la je u Jire-~eku i Basleru, s opre~nim tezama: da je prvi bosanski kralj ok-runjen srpskom, odnosno bosanskom krunom.68 Pri tom se pod-razumijevalo da su zastupnici teze o srpskoj Mile{evi kao mjestuTvrtkova okrunjenja, aludirali na srpsko porijeklo njegove krune,istina ve}inom ne tako eksplicitno kao Jire~ek.69

Za na{u temu kao klju~ne se postavljaju dvije solucije:a) da je Tvrtko I. krunu dobio iz Ugarske od kralja Ludovi-

ka I;70

b) da je bosanska kruna srpskog porijekla.Mogu}nost da je Tvrtku I. kruna poslana iz Ugarske vrata {i-

rom otvara kazivanju M. Orbinija da je on... svoju odluku saop-{tio ugarskom kralju Ludoviku, koji mu je tu odluku vrlo radoodobrio, te je 1376. godine bio krunisan.71 Formalno uzev{i,njezino upori{te predstavlja ~injenica da se heraldi~ki znak ljilja-na obilje`ja anùvinske vladarske dinastije Ludovika I. od ta-da do propasti bosanske dràve zadrào u grbu Kotromani}a, {toje tuma~eno te`njom da nova vlast olabavi vazalne veze premaMa|arskoj.72

Druga mogu}nost koja se tako|er hranila Orbinijevim is-kazom u igri je bila do trenutka kada je srpsko-pravoslavna Mi-le{eva kao mjesto okrunjenja Tvrtka I. prekrièna. Drugim rije~i-


68 Jire~ek, 1923., 86., misli da je to po svoj prilici bila kruna Stefana Pr-vovjen~anog. Ne razra|uju}i, na àlost, ovu hipotezu, Basler (1975./76.,60.) pretpostavlja da je to bila gotova, za Bosnu iskovana kruna.

69 Na~ev{i, kako kaè, u referatu na simpoziju o Matiji Divkovi}u u prosin-cu 1981. pitanje porijekla bosanske krune, na kojemu je odbacio tezu o(njezinu) srpskom porijeklu, raspravu o ovom pitanju Dàja (1985., 81.)je prvi povezao s problemom bosanskog grba i biskupije, i na taj na~in os-lobodio dotada{nji zakovani diskurs. ]irkovi}, pak, (1964., 363.) kao i uposljednjem vrijednom prilogu na ovu temu (1991., 8.), tvrdi da je Tvrtko-va kruna potjecala iz Srbije. Na ovom pitanju Dini} (1932., 142.-144.) jebio oprezniji, ostavljaju}i porijeklo krune otvorenim.

70 Ovu tezu, prihvativ{i Orbinijev navod pod gotov novac, ne su~eljavaju}iga s drugim izvorima, pogre{no sam zastupao do 1997., Lovrenovi},1994., 69.

71 Orbini, 1968., 151. 72 Basler, 1975./76., 55. Sli~nu argumentaciju zastupa Dàja (1985., 90.),

uvode}i u raspravu pitanje ugarskog suverenitetskog simbola (dvostrukogkrià) na grbu bana Stjepana II. Kotromani}a, {to se, me|utim, te{ko mo-è odràti, budu}i da su grb bosanskog bana ~inili drugi elementi. O tomedalje u tekstu.

ma: bosanski kralj, kojega je u Milama po svemu sude}i okruniodjed Crkve bosanske, krunu nije mogao dobiti iz Srbije ve} zato{to bi se tomu, zbog na~elno negativnog stava prema bosanskimkrstjanima, usprotivila Srpska pravoslavna crkva. Gotovo je su-vi{no isticati da Tvrtko I. nije bio njezin ~lan, i da od nje nije mo-gao dobiti blagoslov za okrunjenje.

Kao katoli~ki vladar i nosilac svete krune ugarske Ludo-vik I. ni teorijski se nije mogao upu{tati u takove kombinacije;podsje}amo da je u ugovoru izme|u ugarskog kralja i bana Tvr-tka, kojim je njemu i bratu Vuku sredinom 1357. potvr|en bosan-ski banat, bila sadràna odredba o izgonu svih patarena i hereti-ka iz Bosne.73 Pod bosankim patarenima i hereticima, kao usli~nim slu~ajevima, mislilo se na hijerarhiju Crkve bosanske.74

Ugarski kralj, osim toga, nije raspolagao kompetencijom podje-ljivanja kruna, na Zapadu rezerviranom za pape i rimsko-njema~-ke careve. Tijekom njegove duge vladavine nije zabiljeèn slu~ajda je Ludovik I. nekom dodijelo kraljevski naslov.75

Tvrtkova ideologija vladara-samodr{ca tu mogu}nost u star-tu dovodi u pitanje. Ina~e, te{ko je objasniti da ni u jednoj prili-ci, ~ak ni u ispravama adresiranim dalmatinskim komunama1390., u kojima se po pravilu pozivao na legalitet iz vremena kra-lja Ludovika, Tvrtko ne bi spomenuo da je krunu dobio od ugar-skog kralja.76 U prilog ovomu govori i okolnost da je ranije dva-put (1359. i 1367.) izri~ito istaknuta njegova podlo`nost ugarskojkruni.77 Na drugoj strani, ni dalmatinske komune koje su prihva-tile Tvrtkovu vlast, u svojim izjavama lojalnosti novom vladarunisu operirale s tom ~injenicom. Nisu je spominjali ni Mle~ani,koji su 30. VIII. 1390. kralju Tvrtku ~estitali zbog uzdizanja nje-gove krune (de exaltatione corone sue).78


73 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 293., nap. 24., datira sa 17. VII. 1357.; Fer-mendìn, 1892., 33., s datumom oko 17. VII. 1360.

74 Kost u grlu ovoj soluciji predstavljale su Crkva bosanska i obveze ugarskihvladara prema Katoli~koj crkvi, ~ija su integralna prava na osnovi zaklet-ve prilikom preuzimanja prijestolja bili du`ni {tititi. Bak, 1973., 19.

75 Premda je potcrtao ~injenicu da su isklju~ivo papa i car dodjeljivali kra-ljevski naslov, Fessler (II, 1869., 157.) je ipak bez dostatnih argumenatazaklju~io da je kao ro|aku njegove ène i vjernom vazalu kralj LudovikTvrtku dodijelio kraljevsku titulu. Sli~no je, prije njega, tvrdio i Engel, II,1834., 136.

76 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 297.-299., 306.-309., 312.-313. 77 Gelcich-Thallczy, 1887., 12.; Miklosich, 1858., 176. 78 Listine, IV., 284.

Protiv ugarskog porijekla bosanske krune svjedo~i burni raz-vitak ugarsko-bosanskih odnosa nakon smrti Tvrtka I., kada je iz-me|u 1393./94. i 1411. Sigismund Luksembur{ki ulagao silnenapore da se okruni bosanskom krunom. Ni u jednom dokumen-tu iz ovog razdoblja, koji se doti~u pitanja bosanske krune ko-ja je i bila predmet sukoba nema niti nagovje{taja o tome da jeTvrtku I. kruna poslana iz Ugarske. Identi~na je situacija s kasni-jim izvorima: premda su neki od njih spomenuti, dok }e o drugi-ma tek biti rije~i, ~ini se prikladnim podsjetiti na njihov sadràj ipovijesni kontekst.

Takva bi ~injenica ponajprije bila spomenuta u srpnju 1389.kada se ugarski kralj spremao na vojnu akciju protiv bosanskogbana79, kako je oslovljavao Tvrtka I., negiraju}i njegovu kraljev-sku titulu.80 Ne nalazimo je ni u tekstu sporazuma izme|u kraljaSigismunda i bra}e Semkovi}a (11. VII. 1394.), ~ijim se odredba-ma, nakon smrti kralja Dabi{e, ova bosanska vlastela obvezala Si-gismunda primiti za prirodnog gospodara.81 Koncem studenog1395., kada je Sigismund krenuo prema Bosni s namjerom da re-alizira klauzulu o naslje|ivanju krune, kada je dio bosanske vlas-tele bio spreman prihvatiti ga za kralja a ugarski velika{i smatralida bosansko kraljevstvo pripada jurisdikciji njihova kraljevstva82,nije se spominjalo ugarsko porijeklo bosanske krune.

Ni u sporazumu o okrunjenju Sigismunda Luksembur{kogza bosanskog kralja, o kojemu on pripovijeda u povelji za cetin-skog kneza Ivani{a Nelip~i}a koncem 1408., o tomu nema rije~i;izraèna je, kako smo vidjeli, samo njegova èlja da bude ure{enkrunom re~enog bosanskog kraljevstva sve~ano i ~asno, kako jepokojni kralj Tvrtko vladao.83 Ako ikad, u tom je trenutku bilopoèljno istaknuti ugarsko porijeklo bosanske krune, ~ime bi svojzahtjev podupro formom legalnosti. Tako ne{to nije spomenuto niu prolje}e 1409., kada je prema izjavi ugarskog kralja iz Srbi-je trebao po}i u Bosnu na okrunjenje.84 Dubrova~ki poslanici Ra-fael Gu~eti} i Miho Resti} koji su u ranu jesen 1410. boravili kod


79 ]irkovi}, 1964., 350., s to~nim datiranjem isprave. 80 U povelji izdatoj 14. XI. 1387. ovim je naslovom bosanskog kralja po~as-

tila i kraljica Marija (Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 89.), dok je5. VIII. 1394., pripremaju}i se za pohod na Bosnu, Sigismund Luksembur-{ki kralja Dabi{u imenovao bosanskim banom. [i{i}, 1902., 95.-96.,260., nap. 50.; V. Klai}, 1990., 205.

81 Fejer, Codex diplomaticus, X/2, 178. 82 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVIII, 72.-73. 83 [i{i}, 1938., 313. 84 ]irkovi}, 1964., 359.

ugarskog kralja u Bosni kao dobru novost spominjali su samosporazum izme|u Bosanaca i Sigismunda da tih dana bude ok-runjen.85 Ra~unaju}i sa Sigismundovim okrunjenjem kao s goto-vom ~injenicom, Dubrov~ani su ~ak spremili darove za ugarskikraljevski par za kralja u vrijednosti od 1000, a za kraljicu 500dukata86 ali je zakazana krunidba u zadnji ~as otkazana.

Po logici doga|aja i feudalnog prava ta ~injenica neizostav-no bi morala biti spomenuta u ugovoru o naslje|ivanju bosanskekrune izme|u kralja Tvrtka II. i grofa Hermana Celjskog (2. IX.1427.)87, me|utim, o tome nema ni rije~i. O ugarskom porijeklubosanske krune ne govori se ni u jednom drugom dokumentu, ~akni u ispravi kojom se kralj Stjepan Toma{ 3. VI. 1444. obvezaoda }e vjerno sluìti re~enomu kralju (Vladislavu) i kruni njego-voj, a Ivanu Hunjadiju za pomo} u stjecanju bosanske krune go-di{nje pla}ati 3000 dukata.88 I u ovoj prilici s obzirom na tada{-nji nezavidan poloàj novog bosanskog kralja postojali su sviuvjeti da se naglasi ugarsko porijeklo bosanske krune.

Da je Tvrtko I. krunu primio iz Ugarske, ne bi bilo razlogada u ljeto 1446. u Bosnu bude upu}ena papinska kruna, kojom jelegat, hvarski biskup Tommasini, trebao okruniti novog kraljaStjepana Toma{a. Kruna ukra{ena draguljima i biserjem stigla jedo Splita, gdje ju je 20. VII. 1446. iz riznice crkve sv. Dujma pre-uzeo biskup Tommasini.89 Od tada joj se, me|utim, misterioznogubi trag, i usprkos tomu {to je 30. VII. 1446. papa Eugen IV.preporu~io kralja Toma{a i sve podanike njegova kraljevstva, ko-ji se s njim slaù u katoli~koj vjeri, ugarskim velika{ima i crkve-nim dostojanstvenicima90 vjerojatno o~ekuju}i prigovore s testrane planirana krunidba je izostala. Premda izvori o tome nekazuju, logi~no je zaklju~iti, da iza neuspjelog poku{aja okrunje-nja Stjepana Toma{a papinskom krunom, stoji patronatsko pravougarskih kraljeva, kao najve}a prepreka uvo|enju redovite crkve-ne hijerarhije u Bosni91, a s njom i izgradnje novog koncepta dr-àvnog suvereniteta. Iz vida ne treba gubiti ni Crkvu bosansku,~ija je uloga na kraljevskom dvoru bila takva da njezina djedaMiloja i ostale ~lanove, usprkos zvani~nom prihva}anju katoli-


85 Gelcich-Thallczy, 1887., 196. 86 Povijesni Arhiv Dubrovnik, Reformationes, XXXIII., 284., 22. X. 1410. 87 Fejer, Codex diplomaticus, X./6., 900.-901. 88 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 506.-507. 89 Thallczy, 1916., 48., nap. 3. 90 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 514. 91 Dàja, 1985., 96.-97.

~anstva, kralj Toma{ uzima kao garante za odredbe povelje izda-te bra}i Dragi{i}ima 22. VIII. 1446.92

Taj krupni politi~ki argument ugarski kralj Matija{ nije spo-menuo kada je nakon okrunjenja Stjepana Toma{evi}a papin-skom krunom u Jajcu 1461. èstoko protestirao kod pape Pija II.i nagla{avao povredu prava ugarske krune.93 Ni u godinama na-kon propasti bosanskog kraljevstva, kada se imenovanjem Niko-le Ilo~kog za bosanskog kralja koji je oko Spasova 1472. okru-njen u Budimu nastojalo stvoriti privid kontinuiteta dràve podnovim patronatom, nema naznake da je kruna u Bosnu nekaddo{la iz Ugarske.94 Naprotiv, na lijevom gornjem uglu nadgrob-nog spomenika Nikole Ilo~kog, u {titu grba iznad tzv. coronemuralis (~ije zna~enje nije mogu}e odgonetnuti), nalazi se tro-zuba ljiljanova kruna koja predstavlja bosanski kraljevski grb.Na desnom gornjem uglu nadgrobnog spomenika Lovre Ilo~kog,koji ga je kao sin u svojstvu ma~vanskog bana, potpisuju}i se ikao dux regni Bosne, naslijedio nakon njegove smrti po~etkom1477., na {titu su predstavljene tri, a iznad njih (izvan {tita) jo{jedna ljiljanova kruna.95 Bosanski grb {tit sa krunom zastup-ljen na novcima i pe~atima Kotromani}a, uz grb Ugarske i osta-lih zemalja, nalazi se na pe~atu kralja Matija{a 1488., kao i na pe-~atima njegova nasljednika Vladislava II.96

Vratimo li se sada na Orbinijev iskaz, uvjerit }emo se da ougarskom porijeklu bosanske krune ne govori ni autor Kraljev-stva Slavena: on samo spominje Tvrtkovu odluku da se okruni,i pristanak kralja Ludovika. Da je odobrenje ugarskog kraljabilo formalno, i da je uzimanje kraljevskog naslova u pozadiniimalo promjenu odnosa snaga, nedvojbeno kazuje upravo Orbini:Sada, budu}i da se Tvrtko zbog osvajanja tolikih zemalja jakouzdigao, palo mu je na pamet da se kruni{e i uzme titulu ra{kogkralja. On je svoju odluku saop{tio ugarskom kralju Ludoviku,koji mu je tu odluku vrlo rado odobrio.97


92 Miklosich, 1858., 438.-441. 93 Dàja, 1985., 99.-100. 94 Kubinyi, 1958., 377., nap. 28., 378. U tom pogledu osobito je zna~ajna is-

prava kojom su na bazi tzv. adopcije ure|eni odnosi kralja Matija{a i no-vog bosanskog kralja Nikole Ilo~kog, gdje nije bilo spomena o ranijim dr-àvno-pravnim vezama Ugarske i Bosne.

95 Thallczy, 1914., 296.-297.; Ra~ki, 1890., 154., 158., 166. O Lovri Ilo~-kom: Kubinyi, 1958., 382.-383.

96 Ra~ki, 1890., 166.-167., nap. 1. 97 Orbini, 1968., 150.-151.

U Orbinijevu iskazu akcent se u svakom slu~aju mora stavi-ti na Tvrtkovu odluku, a ne na Ludovikovo odobrenje, jer suse tim redoslijedom potezi i odvijali.98 Treba imati u vidu da seteì{te Ludovikove politike nalazilo na drugom kraju Europe, uPoljskoj, ~ijim je kraljem poni{tiv{i odredbe testamenta Kazi-mira III. o naslje|ivanju krune postao 1370.99 U sjeni ove poli-tike, njegova rata s Turcima i Venecijom, te novih dinasti~kihplanova u Napulju, odigralo se progla{enje Bosne kraljevinom.

S obzirom na sve, te{ko je odrìva teza da prisustvo ljiljana nakruni i grbu Kotromani}a treba vezati za vazalni odnos Bosne pre-ma Ugarskoj. Takav se odnos mogao uspostaviti samo izri~itimprihva}anjem odre|enih obveza od strane Tvrtka I., kakav slu~aj jebio u vrijeme njegova banovanja, ili Ludovikovim okrunjenjem zabosanskog kralja. Me|utim, Tvrtkova pozicija vladara-samodr{ca ikruna, koju je po svemu sude}i primio od djeda Crkve bosanske, tumogu}nost isklju~uju, {to zna~i da porijeklo bosanske krune kakoje to svojedobno naslutio Basler ne treba traìti izvan Bosne.

To korespondira s tada{njim politi~kim okolnostima i Sigis-mundovim aspiracijama da pod svojom vla{}u objedini Bosnu iSrbiju. Na taj na~in on je samo aktivirao postoje}u politi~ku teo-riju o sugubom vijencu, {to su znali i dobro upu}eni Dubrov~ani,koji su u listopadu 1410. poru~ili da }e uputiti poslanike na njego-vo okrunjenje za kralja Ra{ke i Bosne.100 Tako je Tvrtkovoj kon-cepciji najvjerniji ostao upravo ugarski kralj, jer je teorija o sugu-bom vijencu ve} nakon Tvrtkove smrti u Bosni bila napu{tena.101

Ne zna se kakva je bila sudbina bosanske krune (po~tenekrune bosanske) ni papinske krune kojom je okrunjen StjepanToma{evi}. Nije isklju~eno da su prilikom pohoda 1463. Turcizaplijenili i bosansku krunu, koja je kasnije navodno slovila kaokruna ugarskog velika{a Stjepana Bocskaya, a ~uvala se u be~kojcarskoj riznici. O kojoj je, pak, od ove dvije krune rije~, na osno-vi Thallczyeva izlaganja ne moè se doku~iti.102


98 Prije vi{e od 100 godina, zna~aj Tvrtkova okrunjenja pravilno je ocijenioHuber (1884., 43.-44.) koji nagla{ava da je tim aktom bosanski vladar htioo~itovati svoju potpunu neovisnost od Ugarske, odbacuju}i tvrdnju ugar-skih histori~ara da je kraljevsku titulu Tvrtku darovao Ludovik. Do iden-ti~nog je zaklju~ka u svojoj vrijednoj Kratkoj povjesti kralja bosanskihdo{ao i Kneèvi}, 1884., 6.-7.

99 Dabrowski, 1953., 56. 100 Gelcich-Thallczy, 1887., 198. 101 ]irkovi}, 1964., 350., 356. 102 Thallczy, 1916., 55., nap. 1.

O heraldi~kim promjenama na bosankom grbu nakon Tvr-tkova progla{enja za kralja. Nakon {to smo odredili mjesto Tvr-tkova okrunjenja, osobu koja ga je po svemu sude}i okrunila i po-rijeklo bosanske krune, ostaje da se rasvijetli pitanje heraldi~kihpromjena uvjetovanih njegovim uzimanjem kraljevske titule.

Odavno je uo~ena promjena u oblikovanju heraldi~kog zna-kovlja Kotromani}a nakon progla{enja kraljevstva, ali je i naovom pitanju do{lo do polarizacije:

1. Pristalice starije koncepcije nisu posvetile dovoljnu pa`-nju politi~kom aspektu heraldi~kih promjena, i svoje suzaklju~ke svodile na registriranje tzv. razvijenih i neraz-vijenih grbova.

2. Novija istraìvanja uo~ila su ugarski i srpski utjecaj nabosansku heraldiku, ali su precijenila zna~aj Ugarske napoliti~ki poloàj Bosne, vezuju}i uvo|enje ljiljana u grbKotromani}a za njihov vazalni poloàj prema dinastijiAnjou.103

Me|utim, kada ih konfrontiramo s novom interpretacijomokrunjenja Tvrtka I., utvrdit }emo da se jo{ uvijek nalazimo upotrazi za cjelovitim rje{enjem ovog zamr{enog pitanja.

Prisutnost srpskog heraldi~kog znakovlja u bosanskom grbunajmanje je problemati~na, budu}i da je aspiracije na srpsko pri-jestolje Tvrtko I. zasnivao na tzv. juridi~ko-dinasti~kim elemen-tima, odnosno na rodbinskoj vezi Kotromani}a s Nemanji}ima,{to se odrazilo u suvremenim heraldi~kim predstavama. Sli~niprimjeri predstavljaju op}e mjesto i ~vori{ne to~ke oko kojih seplela politi~ka povijest srednjega vijeka.

Me|u ostalima, vrijedi navesti primjer Poljske kralja Ka-zimira III. (1333.-1370.), kada su u sastav Coronae regni Polo-niae obuhva}eni Crvena Rusija (na temelju dinasti~kih zahtjeva)i zapadna Pomeranija (pomo}u crkvenih potraìvanja), ~ime jekoncepcija suvereniteta kraljevine u odnosu na Carstvo doìvje-la evoluciju. Tako je njegova vladavina otvorila novu epohu u od-nosima pojedinih teritorija prema kruni, ~iji po~etak je, u odavnoustaljenom obliku, definirao kraljevski kancelar 1339. Smisao tekoncepcije o~ituje se na pozadini gospodarskog razvitka Poljske;teritorijalna ekspanzija usmjerena je prema obali Baltika, tj. pre-ma trì{tima tranzitne trgovine na velikom trgova~kom putu kojije trebao povezati Balti~ko more i Centralnu Europu s tzv. tatar-skim putem. Uobli~avanjem koncepcije Corone regni, u fun-


103 Stara i nova mi{ljenja saèo je Dàja, 1985., 85.-92.

kciji ja~anja gospodarstva i reformom centralne magistraturedvora, nastali su uvjeti za preformuliranje odnosa feudalnih do-mena i krune. Novu fazu u izgradnji ove ideologije ozna~io je do-lazak na poljsko prijestolje Ludovika I. 1370.104

Zna~ajnu prekretnicu koja je potkrijepila presti` ~e{ke drà-ve, zna~ila je 1348. godina. Tada je Karlo IV. pravno kodificiraonastanak zemalja ~e{ke krune, dràvnoga kompleksa koji jeobuhva}ao ~e{ko kraljevstvo i tzv. pridruène zemlje: markgro-foviju Moravsku, {leska kneèvstva, Donje (a od 1365.) i GornjeLuìce. Simbol nove dràvne tvorevine, koja je u ovom opseguegzistirala do 1635., postao je novi prelijepo ukra{eni vladarskidijadem, nazvan u ~ast zemaljskog patrona krunom sv. Vaclava.Odnos ~e{kog kraljevstva prema Svetom Rimskom Carstu KarloIV. je utvrdio Zlatnom bulom 1356., prema kojoj je ~e{kom kra-lju pripalo prvo mjesto me|u kneèvima izbornicima. Kao rezi-dencija Karla IV. vaìo je Prag, koji je istovremeno postao glav-ni grad Rimskog Carstva. Nekih 30 km od Praga utemeljio je ut-vrdu Karlstein, koja je trebala sluìti za ~uvanje carskih krunid-benih insignija.105 Va`na sa aspekta na{e teme jeste okolnost daje nova dràvna tvorevina simbolizirana u novoj kruni posve}e-noj osniva~u ~e{ke dràve sv. Vaclavu, kao {to je to u Bosni bioslu~aj sa svetim praroditeljima iz dinastije Nemanji}a i sugu-bim vijencem (bosanskom krunom).

U teoriji o sugubom vijencu lapidarno je, s pravno-dinasti~-kog stajali{ta, formulirana nova teritorijalna koncepcija bosanskekrune, koja je od tada nominalno obuhva}ala dvije dràve: Bos-nu i Srbiju.106 Ona stoji u tijesnoj vezi s gospodarskim usponomBosne, njezinim iskorakom prema isto~noj obali Jadrana i uklju-~ivanjem u mediteransko trì{te. Povijesna prava srpskih vlada-ra, primjerice u Kotoru i Primorju, u novoj politi~koj konstelaci-ji prelaze na kralja Tvrtka I.; ovu va`nu ~injenicu on nije propus-tio naglasiti prilikom dodjeljivanja trgova~kih povlastica Mle~a-nima u Kotoru 23.VIII.1385.107 Kao nasljednik srpskih vladara,bosanski kralj ba{tinio je svetodmitarski dohodak od 2000 perpe-ra, pa i ova klauzula ulazi u sadràj ugovora prilikom ure|ivanjaodnosa s Dubrov~anima, zadràvaju}i zna~aj sve do pada bosan-


104 Dabrowski, 1953., 52., 54.-55. Usp. Solovjev, 1933., 78.-79. 105 ôrnej, 1992., 20.-21. 106 ]irkovi}, 1964., 343. 107 civitas predecessorum nostrorum Catharensis feliciter ad manus nostre

maiestatis perpetualiter pervenit. Listine, IV., 221.; ]irkovi}, 1964., 348.

ske dràve.108 U vremenu kada je kruni kroni~no nedostajao go-tov novac, ovakova apanaà bila je i te kako poèljna. Va`nomjesto u mozaiku poznatih detalja predstavlja ~injenica da se nauzimanje srpskog kraljevskog naslova Tvrtko odlu~io nakon os-vajanja Trebinja, Konavala i Dra~evice, i da su Dubrov~ani sve-todmitarski dohodak ispla}ivali upravo onim vladarima koji sudràli ove teritorije.109

Tako dolazimo do obja{njenja o karakteru onih heraldi~kihpromjena na grbu Kotromani}a, koji su srpske provenijencije. NaTvrtkovu tzv. ~etvorostrukom zlatnom dukatu to je propeti lav,predstavljen i na pe~atu posljednjeg Nemanji}a, a na njegovu ve-likom prijestolnom pe~atu dvoglavi orao iz srpskog grba.110 Up-ravo na na~in vjerno reprezentiran jezikom heraldike, te stenog-rafije povijesti kombinacijom povijesnih prava ba{tinjenih odNemanji}a i povijesnih realiteta uspio je bosanski kralj zagos-podariti Kotorom, kojeg su mu, kupuju}i njegovu naklonost uvrijeme dinasti~ke krize, 1385. ustupile ugarske kraljice.

Prisustvo ljiljana u Tvrtkovu i grbu njegovih nasljednikadruge je naravi, i ne moè se dovoditi u vezu s vazalnim odno-som Bosne prema Ugarskoj, nakon {to se Tvrtko I. u maniri vla-dara-samodr{ca proglasio kraljem.111 Ostavljaju}i to pitanje ot-


108 Vidi ugovore izme|u bosanskih vladara i Dubrovnika (1378.-1461.), Mik-losich, 1858., 188., 222., 236., 283., 318., 428., 487.

109 Mihalj~i}, 1989., 240.-241. Raspravljaju}i o starim grbovnicima nastalimnakon pada Bosne (Fojni~ki, Korjeni}-Neori}ev, Be~ki/Beogradski i Sut-je{ko rodoslovlje) Ra~ki (1890., 138.) ukazuje na grb Primorja, vezu-ju}i ovu oblast za titulu Stjepana Tvrtka I. koja se odnosila na Konavle iDra~evicu.

110 Dini}, 1952., 44.; Isti: 1955., 149.-157.; An|eli}, 1970., 23. 111 Uvo|enje ljiljana u grb Tvrtka I. nije mogu}e razrije{iti ni uz pomo} teo-

rije S. de Vajaya (1972., 645.-649., 667., nap. 36.) o suverenitetskom i di-nasti~kom simbolu, koji su zauzimali mjesto u grbu autonomnih i vazal-nih dijelova Ugarskog Kraljevstva s vlastitim dinastijama. Tome se odlu~-no protivi ~injenica da su se ljiljani trajno odràli u grbu Kotromani}a i uvrijeme kada su Anùvinci napustili ugarsko prijestolje, a poku{aji kraljaSigismunda da se okruni bosanskom krunom propali. Njegovu shemu upitanje dovodi i okolnost da se anùvinski ljiljani ne nalaze na grbu banaStjepana II. Kotromani}a, {to se odnosi i na tzv. dvostruki kri` suve-renitetski znak Ugarskog Kraljevstva. Tzv. nepotpuni grb bana StjepanaII. prikazan je u dvije varijante na jednoj vrsti njegova novca kovanogposlije 1331. U prvom slu~aju na aversu je predstavljen grb sastavljen odkacige nalijevo okrenute, iznad nje se nalazi jastu~i} a nad njim krupnarozeta sa ~elenkom od perja, dok u drugom grb sa~injavaju nalijevo okre-nuta kaciga, jastu~i} i rozeta bez ~elenke. Na tre}oj vrsti novca pred-stavljen je potpuni grb bosanskog vladara: udesno nagnut {tit srcolike for-

vorenim, moè se krenuti od dvije krajnje mogu}nosti: da ih jeTvrtko preuzeo sporazumno, {to izvori ne potvr|uju112, ili da suoni izraz pretenzija koje bosanski kralj, odnosno bosanska kruna,od tada polaù na dio teritorije pod ingerencijom svete kruneugarske (tzv. Anspruchwappen). To je bila rasprostranjena pojavaprisutna kod europskih vladara i crkvenih poglavara, koji su u tzv.pretenciozne grbove uklju~ivali zemlje kojima nisu upravlja-li.113 Ni oblik bosanske krune ne predstavlja ni{ta manji problem:to {to izgledom podsje}a na ugarsku i poljsku krunu114 obje uposjedu kralja Ludovika I. pitanje prisutnosti ljiljana u heraldi~-kom sistemu bosanskih Kotromani}a samo komplicira.

Progla{enje Bosne kraljevinom 1377. neumitno je vodilo re-definiranju odnosa s Ugarskom, {to na drugoj strani nije isklju~i-valo potrebu da se tijekom sre|ivanja odnosa s dalmatinskim ko-munama u ljeto 1390. bosanski kralj poziva na pravno stanje us-postavljeno pod Ludovikom I. U to vrijeme intitulacija StjepanaTvrtka I. Nos Stephanus Tuertcho, dei gracia Rascie, BosneMaritimeque etc. rex formulirana je prema zapadnom obrascuintitulacije ugarskih vladara: Bogom postavljenog Stefana, vlada-ra-samodr{ca, zamjenjuje vladar milo{}u bo`jom, s po~etnomformulacijom u prvom licu mnoìne Nos (Mi) a u tituli senagla{ava autonoman status pojedinih zemalja koje ulaze u sklopnove dràve.115 Veze koje bosanski kralj uspostavlja s nosiocima


me sa centralno postavljenom {estokrakom zvijezdom, iznad {tita je kaci-ga sa istaknutim vizirom i kratkim velom koji pada preko cijele kacige, nadkojom je postavljen ~etvrtasti jastu~i}, ~iji se kutovi produùju u kriì}e,nad jastu~i}em je ~elenka u formi {estokrake zvijezde zaobljenih krako-va, dok iz rozete izbija perjanica sa tri pera. U sva tri slu~aja na reversu jeprikazan Isus koji sjedi na prijestolju. Rengjeo, 1943., 275.; An|eli}, 1964.,164.-165. Usp. Ra~ki, 1890., 147.-148., 159.-160. I Thallczy, koji je od-bijao mogu}nost postojanja bosanskog zemaljskog grba, nije dovodio upitanje ~injenicu da je kruna s ljiljanima postala konvencionalnim grbomKotromani}a priznatim od ugarskih vladara. Ra~ki, 1890., 129.

112 An|eli}, 1970., 100. 113 Zmaji}, 1971., 52. Usp. ]irkovi}, 1991., 8. 114 An|eli}, 1970., 99.; Basler, 1975./76., 55. Krune, koje su nosili Karlo Ro-

bert, Ludovik I. i kraljica Marija treba razlikovati od svete krune, kojomsu krunjeni ugarski vladari. O tome dalje u tekstu.

115 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 286., 297., 306.; Solovjev, 1949.,89. Budu}i da smo pitanje promjene intitulacije bosanskih vladara obradi-li na drugom mjestu (1997.a), gdje je istaknuto da intitulacija sa sv. Grgu-rom sluì pro foro interno, ovdje je umjesno podsjetiti da se sli~nim me-hanizmom, nakon progla{enja za cara, osobito u odnosima s Bizantom,sluìo Karlo Veliki. Radi se, zapravo, o metodi~kom modelu kojim sesredstvo legitimiranja suobraàva politi~kim prilikama. Tako se izme|u

crkvene vlasti u Dalmaciji, poglavito sa splitskim kaptolom, sto-je u funkciji izgradnje novog oblika vladarske ideologije i dinas-ti~kog suvereniteta zapadnog tipa.

Heraldi~ke promjene, koje se nakon progla{enja kraljevstva dakle prije Tvrtkovih osvajanja u Hrvatskoj i Dalmaciji javlja-ju i trajno ustaljuju u grbu Kotromani}a, zorno o~ituju su{tinu od-nosa dviju kruna, podlo`nog ritmi~nim promjenama, vezanim zaodre|ene li~nosti na prijestolju i nestalne povijesne okolnosti. Utom kontekstu postaje jasno kako su za pravno sankcioniranje te-ritorijalnog pro{irenja Bosne na istoku i zapadu, primjereno povi-jesnoj tradiciji i zate~enom stanju, kori{teni razli~iti argumenti.

Nova koncepcija teritorijalne cjelovitosti bosanske krunepredstavljena je sjedinjavanjem heraldi~kih simbola postup-kom koji je imao precizno razra|ena pravila, ra{irenu upotrebu ipoliti~ki smisao.116 Tako je na aversu Tvrtkova ~etvorostrukogzlatnog dukata predstavljen lav, a na reversu dinasti~ki grb: pridnu se nalazi {tit podijeljen popre~nim crtama na dva polja; usvakom polju smje{tena su po tri ljiljana, donji u jednoj liniji,gornji u vidu trokuta. Iznad {tita je kaciga sa pla{tem, a nad ka-cigom kruna sa tri ljiljana i ~elenkom.117 Na velikom prijestol-nom pe~atu Tvrtka I. predstavljena je druga kombinacija heral-di~kog znakovlja: stilizirani ljiljani na {titu, u simetri~nom polo-àju sa srpskim dvoglavim orlom na drugome {titu.118

Identi~na kombinacija ovih heraldi~kih znakova dvogla-vog orla Nemanji}a i anùvinskih ljiljana nalazi se na grbu i pe-~atu Marije Kotromani}-Helfenstein, supruge grofa Urlicha Hel-fensteina iz Ueberkingena kod Ulma. Sve do smrti 1403. ona jeisticala bosansko porijeklo i potpisivala se: Maria Grfin vonHelfenstein, geborene Herzogin zu Bosnien.119


29. V. 801. i 9. V. 813. Karlo titulirao: Karolus serenissimus augustus aDeo coronatus magnus pacificus imperator Romanorum gubernans impe-rium, qui et per misericordiam Dei rex Francorum et (atque) Langobardo-rum. Nakon {to je u Aachenu u ljeto 812. preko bizantskog poslanstvaoficijelno priznat, spremio je Karlo po~etkom 813. poslanstvo bizantskomcaru s pismom u kojemu se titulirao: Karolus divina largiente gratia im-perator et augustus idemque rex Francorum et Langobardorum. Kako sevidi, izostao je spomen rimskoga imena, s kojim je carska titula bila po-vezana u Bizantu. Wolfram, 1973., 20., 22.

116 Usp. C. A. von Volborth, 1992., 80. 117 Dini}, 1952., 44., 49. 118 An|eli}, 1970., 23. 119 Kujundì}, 1976., 236. O tzv. ènskim grbovima vidi: Zmaji}, 1971., 53.

Bosni najbliì pandani zastupljeni su na dvostranom pe~atuugarske kraljice Marije, i tzv. prvom velikom pe~atu kralja Sigis-munda Luksembur{kog.

Na aversu prvog pe~ata, na prijestolju je predstavljena ugar-ska kraljica koja u rukama drì atribute kraljevske vlasti èzlo idràvnu jabuku; s desne strane nalazi se anùvinski dinasti~ki grb,a s lijeve dvostruki kri` suverenitetski grb ugarskog kraljevstva.Na reversu, unutar {tita, predstavljen je dvostruki kri`, a iznad nje-ga utemeljitelj zagreba~ke biskupije, sveti kralj Ladislav120, ~ijikult je u Ugarskoj posebno njegovao kralj Sigismund.121

Na aversu Sigismundova velikog pe~ata tako|er se nalazikralj na prijestolju sa èzlom i dràvnom jabukom; na desnojstrani, unutar {tita, zastupljen je ugarski dinasti~ki simbol (dinas-ti~ke grede), dok se na lijevoj strani, u {titu, ponovno nalaze di-nasti~ke grede i lav obilje`je luksembur{ke dinastije. Iznad oba{tita predstavljen je orao. Na reversu, kao i na pe~atu kraljice Ma-rije, na {titu obrubljenom {estolistom, nalazi se dvostruki kri`.122

U oba slu~aja {to je za na{u temu najva`nije kombinacija he-raldi~kih znakova napravljena je od suverenitetskog i dinasti~kogsimbola123, stoje}i u suglasju s novim politi~kim okolnostimastvorenim u zemljama ugarske krune nakon smrti kralja Ludovi-ka I. Grbovi kraljevine Slavonije i dalmatinske komune Zadranapravljeni su tako|er prema ovom predlo{ku: spajanjem suvere-nitetskog (dvostruki kri`) i lokalnog distinktivnog simbola.124

Iz vida se u svim razmatranjima ne smije gubiti teza P. An-|eli}a, prema kojoj porijeklo anùvinskih ljiljana na grbu TvrtkaI. tako|er treba traìti u Srbiji. On upozorava na okolnost da sekruna s ljiljanima pojavljuje na novcima posljednjih Nemanji}a,a osim toga ljiljani su prisutni i na drugim mjestima koja suobi~no rezervirana za simbole (èzlo, pe~ati, novac). Porijekloljiljana u heraldi~koj simbolici Srbije on veè za Du{anovu maj-ku Jelenu Anùvinsku s kojom su mogli do}i u Srbiju. Tako je,nakon Tvrtkova progla{enja za kralja, uz dinasti~ku karizmu Ne-manji}a, u Bosnu mogla biti prenesena i kruna s anùvinskimljiljanima.125 Osim toga, oblik krune Tvrtka I. podudaran je s kru-


120 V. Klai}, II., 1972., 227.; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike za-padnog kr{}anstva, Zagreb, 1979., 372.-373.

121 Malyusz, 1990., 51. 122 V. Klai}, II., 1972., 268. 123 S. de Vayaj, 1972., 648. 124 S. de Vayaj, 1972., 649. Usp. Sey-Gedai, 1973., slike br. 37. i 38. 125 An|eli}, 1970., 99.-100.

nom cara Uro{a, posljednjeg Nemanji}a na srpskome prijesto-lju.126

An|eli}eva teza dobiva na ozbiljnosti kad se zna da je suve-renitetski grb ugarskog kraljevstva (dvostruki patrijar{ijski kri`) u vladarsku simboliku uveden pod kraljem Belom III. koji ga jestavio na svoj globus127 u vrijeme kada su (1184./85.) pravljenekombinacije da naslijedi bizantsko prijestolje, i kada je, po svemusude}i, izvr{eno spajanje tzv. gr~ke s latinskom krunom.

Osim formi intituliranja, objedinjavanja heraldi~kih simbolai paralelne upotrebe bizantskih i zapadnih formi vladarskih obra-zaca, novi poloàj Tvrtka I. vjerno reprezentira sastav reformira-ne kraljevske kancelarije, u kojoj vode}a mjesta dobivaju logotetVladoje iz Srbije i kninski biskup, Dubrov~anin Mihajlo. Ovomsintezom upravni aparat prvog bosanskog kralja osigurao jevode}e obrazovane ljude, zaduène da politi~ke ambicije vladarau pojedinim dijelovima kraljevine na istoku i na zapadu pot-krijepe odgovaraju}im pravnim argumentima.

Nakon Tvrtka I. ova koncepcija evoluira i sude}i prema li-kovnim predstavama na pe~atima bosanskih kraljeva u novu fa-zu ulazi za vrijeme druge vladavine kralja Stjepana Ostoje (1409.-1418.), kada se ljiljanova kruna iz cimera spustila u polje {tita; naaversu velikog Ostojina pe~ata, na mjestima gdje su nekad, jedannaspram drugog, stajali bosanski i srpski grb, pojavljuju se dvijeljiljanove krune na simetri~no postavljenim {titovima.128

Kralj Stjepan Ostoja formirao je novi jedinstveni grb koji jesimbolizirao cijelu bosansku dràvu dakle i one dijelove koji sunekad pripadali Srbiji. Ostojina reforma tuma~i se ~injenicom dani drugi dijelovi Bosne nisu bili predstavljeni posebnim heraldi~-kim znakovljem (grbovima), kao i sazrijevanjem koncepcije co-rone regni ja~anjem apstraktnih shva}anja krune koju je, uì-vaju}i ugarsku za{titu, u svojim rukama po~etkom XV. stolje}a,drào upravo kralj Ostoja.

Nova koncepcija teritorijalne cjelovitosti bosanske kraljevi-ne izgra|ena je na temeljima poloènim u vrijeme Tvrtka I.; {titsa kosom prugom i ljiljanima i dalje je egzistirao kao grb Bosne,a Ostojin {tit sa krunom kao grb cijele dràvne zajednice ko-jom vlada bosanski kralj. Ostojinu reformu dosljedno su prihva-


126 Ra~ki, 1890., 150. 127 Bogyay, 1978., 230. 128 An|eli}, 1970., 37.

tili njegovi nasljednici: Tvrtko II. Tvrtkovi}, Stjepan Toma{ iStjepan Toma{evi}.129

Ovo tuma~enje odgovara ~injenici da se stvarni odnos bo-sanskog i ugarskog kraljevstva zaklanjao fikcijama i pravnim kon-strukcijama.130 Pokazuje to i slu~aj dinasti~ke politike Habsbur-govaca vo|ene mitom o posebnom poslanju ove ku}e zasnovanomu vrijeme Rudolfa I. Rudolf IV. je 1359. ili 1360. od cara Karla IV.u Pragu zahtijevao da prizna {est dokumenata kroz koje bi se Hab-sburzi pokazali kao najstarija i najotmjenija porodica na svijetu. Je-dan od dokumenata nosio je potpis Julija Cezara, a drugi cara Ne-rona.131 Od klju~nog je zna~aja okolnost da je jedna li~nost istov-remeno mogla biti vladar u vi{e dràva, a da pri tom ne ugrozi po-liti~ku individualnost nijedne od njih. Ni kralj Ludovik I. nije cije-lo vrijeme boravio u Poljskoj, nego su ga tamo zastupali regenti,koji su upravljali sa stale{kim predstavni~kim tijelom.132

To postaje transparentno pod kraljem Toma{em kada su, us-prkos njegovim zvani~nim obvezama prema ugarskoj strani, udvije kraljevske povelje (1446. i 1458.) u vladarsku intitulacijuunesene Dalmacija i Hrvatska, {to je pouzdan znak oìvljavanjapretenzija Tvrtka I. i Ostoje.133 Jo{ se plasti~nije to odraàva uslu~aju Stjepana Toma{evi}a, koji se nakon okrunjenja papin-skom krunom u Jajcu, potvr|uje 23. XI. 1461. Dubrov~animastare privilegije, titulirao kao kralj Dalmacii, hrvatom.134 Kaobosanskom prijestolonasljedniku upravo mu je ugarski kralj Ma-tija{ u prolje}e 1459. dodijelio titulu srpskoga despota135, {to jesamo jedan me|u pokazateljima promjenjivih uvjeta koji su dik-tirali odnose bosanske i ugarske krune.

Sveti roditelji i praroditelji kraljevstva; (Translatio im-perii Translatio regni). Progla{enjem kraljevstva 1377. dr-àvna ideologija bosanskih vladara obiljeèna je novom aureo-lom, koju ilustriraju likovne predstave na novcima (dinarima)kralja Stjepana Tvrtka I.; uz èzlo, sada sa zavr{etkom u oblikuljiljana, kao univerzalni vladarski atributi javljaju se kruna i dr-


129 An|eli}, 1970., 97.-98. 130 ]irkovi}, 1964., 360. 131 Herm, 1989., 97., 101. 132 ]irkovi}, 1991., 8. 133 ]irkovi}, 1964., 360.; Miklosich, 1858., 438.; Ra~ki, 1867., 156. 134 Miklosich, 1858., 485.-486. 135 Ferjan~i}, 1960., 197.

àvna jabuka.136 Ovaj proces sazrijeva odvajanjem prolazne kra-ljeve li~nosti od ideje kraljevstva; umjesto predstave vladara, ve}od ~etvorostrukih dukata iskovanih u vrijeme Tvrtka I., na novci-ma bosanskih kraljeva javlja se stilizirani dràvno-dinasti~ki grb,kao oznaka transpersonalnog karaktera kraljevske vlasti.137 Savtaj repertoar novih znakova i simbola nepogre{ivo upozorava naveli~inu prijeloma i kopernikanski obrat, kojim se iz temelja mi-jenjao Tvrtkov vladarski poloàj u svijetu {to je pulsirao ritmomprastarih metafora i oko{talih obrazaca.138

Uz mauzolejne crkve, vladarski je kult najsna`nije emanira-la po~tena kruna bosanska obvezna u obredu okrunjenja.139

Njezin sakralni karakter (po~tena odgovara izrazu sveta),raspoznaje se iz ~injenice da se kao relikvija ~uvala na jednommjestu (Bobovcu), i da je jedino krunjenje tom krunom osigura-valo legitimnu vladavinu140, kao {to je to u Ugarskoj bio slu~aj sasvetom krunom.141 Takav status u Poljskoj je imala kruna Bo-leslava Hrabrog, a u Francuskoj kruna Karla Velikog.142 Nakon{to je kralj Matija{ Korvin okrunjen svetom krunom, tvrdilo seda je u njoj sadràna snaga dostojanstva kraljevskoga.143 [to jezna~ilo samo posjedovanje krune, kazuje primjer ugarskog kraljaLudovika I., koji je poljsku krunu nakon {to je 1370. njome ok-runjen za poljskog vladara zajedno s kraljevskim insignijamaprenio u Budim gdje je ~uvana do 1412., kada ju je Sigismund uzostale insignije vratio poljskom kralju Vladislavu Jagelu.144 Pa-pinskom bulom (6. IV. 1346.), odre|eno je da se nova kruna Kar-la IV. uvijek mora nalaziti uz mo}i ~e{kog za{titnika sv. Vaclavau njegovoj grobnici, i da se smije iznijeti samo u povodu okru-


136 Rengjeo, 1943., 280. 137 Dini}, 1952., 44. 138 ]irkovi}, 1991., 8. 139 Sama ova sintagma kao oznaka za krunu koliko se zna u Bosni nije

kori{tena, i jedini se put sre}e u dubrova~kom pismu od 4. IX. 1419. ]ir-kovi}, 1964., 367., nap. 132.; Stojanovi}, 1929., 417.

140 castrum principalem ipsius regis Oztoye, Babowch vocatum, ubi coronaipsius regni Bozne conservatur. [i{i}, 1938., 261.; ]irkovi}, 1964., 362.;Isti, 1989., 62.

141 [to je za ugarske vladare zna~ila sveta kruna izme|u ostalih ilustriraprimjer kralja Sigismunda koji je 30. IX. 1403. javio Dubrov~anima da jepo povratku u Ugarsku, iz Budima oti{ao u Vi{egrad da vidi na{u svetukrunu. [i{i}, 1938., 218.-219.

142 ]irkovi}, 1964., 362. 143 Thallczy, 1916., 87. 144 V. Klai}, III., 1972., 62.

njenja.145 Matija{ Korvin, pak, kao ot{tetu za grani~ni konflikt i~uvanje ugarske krune, prema preliminarnom ugovoru od 3.IV.1462., trebao je caru Friedrichu III. platiti 80 000 guldena.146

U arengama pojedinih kraljevskih }irilskih povelja, gotovodoslovce preuzetim iz srpskih diplomati~kih formulara, idejasakralnog legitimiranja vlasti i dinasti~ke karizme Kotromani}akao oblik politi~ke propagande kontinuirano je njegovana do pro-pasti kraljevstva 1463.

Me|u najmarkantnijima je arenga iz povelje Tvrtka II. Dub-rov~anima (18. VIII. 1421.) s pozivom na svete roditelje i pra-roditelje kraljevstva izabrane va viki i proslavljene od Kristana zemlji, a na Nebu ukra{ene vijencima svijetlim sa svim sve-tim, na njihovu blaènu pamet koja nije ostala skrivena cijelojvasioni, od kojeg plemena svetoga korijena, izvoljenjem bo`-jim i pre~iste majke bo`je, njihovim molitvama, bio je postav-ljen za vladara.147 I u ovom slu~aju rije~ je o dubokoj cezuri bo-sanskoga srednjovjekovlja: niz svetih vladara ne po~inje s prvimKotromani}ima, nego s nemanji~kim praroditeljima.

Ova politi~ka teologija vr{ila je jo{ jednu funkciju: ona je uduhu kr{}anskih shva}anja o boànskom porijeklu vlasti legitimi-rala vladara kao zakonodavca i suca. Vidljivo je to ve} iz prvihkraljevskih povelja primjerice iz povelje Tvrtka I. o ukidanjusolnog trga u Dra~evici u kojoj se kralj pozivao na zakoneprve koje su Dubrov~ani imali s gospodom ra{kom.148 Kano-nizacijom kralja Vaclava, uspostavljen je sakralni i legendarni ka-rakter dinastije u ê{koj149, dok je u Francuskoj, gdje je postupnobila izgra|ena prava kraljevska religija, i u Engleskoj, bilo ra{ire-no vjerovanje da vladari jo{ za ìvota posjeduju izvjesne iscjelji-teljske osobine.150 Put do liturgijskog kraljevstva, do nebeskogJeruzalema na Zemlji, kroz {arolike politi~ke i crkvene pejzaè ta-da{nje Europe, bio je poplo~an materijalom razli~ita porijekla.

Sakralizacija kralja i kraljevstva s upori{tem u genealo{kojvezi Kotromani}a s Nemanji}ima, uz preno{enje kraljevstva(translatio regni) iz Srbije u Bosnu151, gotovo u potpunosti odra-àva juridi~ki obrazac prema kojemu se u Njema~koj kraljevstvo


145 Solovjev, 1933., 76.-77. 146 Nehring, 1989., 18.-19. 147 Miklosich, 1858., 316.-317. 148 Miklosich, 1858., 201. 149 Conze, 1993., 22., 44. 150 Obolenski, (1971.)/1991., 375.; Boshof, 1993., 125. 151 ]irkovi}, 1991., 8.

kasnog srednjeg vijeka svjesno vezalo s patosom {taufovske vla-darske ideologije, uz nagla{eni sakralni karakter Carstva i kariz-mu cara. U terminologiji kraljevske kancelarije Carstvo je posta-lo sveto Carstvo, bilo je rije~ o presvetim carskim zakonima,kralj je govorio o rimskim carevima kao njegovim oboànstve-njenim precima, i sam se proglasio kao sveto veli~anstvo iligotovo kao Bog na Zemlji.152

Usprkos tomu {to su se bosanski kraljevi pozivali i na car-sku dimenziju vlasti Nemanji}a, obnavljanje Du{anova carstvanije dolazilo u obzir ve} zato {to je njegovo samoprogla{enje zacara bilo sporno.153 Uz to, konfesionalni razlozi u samom su star-tu isklju~ivali takvu mogu}nost, jer je te{ko zamisliti da bi srpskipatrijarh, pored njegovih tijesnih veza s Crkvom bosanskom ifranjevcima, Tvrtka I. proglasio carem. Ni Tvrtkove ambicije,dakako, nisu bile usmjerene prema tom dalekom cilju. To, pak,{to je u poveljama iz 1378. i 1382. koristio sintagme skiptra car-ska i pravila carska, odraz je slavenske srednjovjekovne no-menklature, u kojoj se pridjev carski upotrebljavao u zna~enjuvladarski.154

Put, kojim su nova shva}anja o vladarskom poslanju prene-sena u Bosnu, trasiran je prije zvani~nog progla{enja kraljevstva,o ~emu svjedo~i pismo bana Tvrtka Dubrovniku (7.II.1376./77.),pisano diplomskom minuskulom karakteristi~nom za srpsku dr-àvnu kancelariju, koja predstavlja neo~ekivani i potpuni pre-lom s pro{lo{}u, odnosno sa stotinu godina vaè}om majusku-lom. Autorstvo ove isprave pripisuje se nepoznatom dijaku iz Sr-bije, kojemu je ban Tvrtko povjerio upravu dvorske kancelari-je.155 Sve~anu povelju Dubrovniku iz 1378. pi{e njegov dvorskilogofet Vladoje iz Srbije, zaduèn da ovozemaljske ambicije no-voga kralja opravda boànskom promisli; jo{ kolovoza 1390.nalazio se u Tvrtkovoj slu`bi, kao ~lan komisije zaduène da re-gulira razgrani~enje izme|u Splita i Klisa. Sve to govori da jesvoje uzvi{enje i ven~anje Tvrtko I. Kotromani} svjesno po-loìo na temelje srpskih dinasti~kih i dràvnih tradicija.156

Nakon progla{enja kraljevstva 1377. cijeli je proces dobiorasko{no vanjsko obilje`je, ure|enjem dvora i dvorskih slu`bi uduhu obi~aja vaè}ih u srpskoj sredini; pored logofeta, javljaju se


152 Krieger, 1992., 7.-8. 153 O stavu pravoslavnih krugova vidi: ]irkovi}, 1964., 349.-350. 154 ]irkovi}, 1991., 8. 155 ^remo{nik, 1949./50., 114.-117. 156 ]irkovi}, 1964.a, 136.-137.; isti, 1991., 8.

zvanja protovestijara i stavilca, za majku Jelenu i suprugu Doro-teju Tvrtko I. uvodi naziv kira (gospo|a), koji se u pravoslavnojsredini koristio kao sastavni dio vlastitoga imena, a ~ini se da je idvorski ceremonijal ure|en u tom duhu. Naslov kralj Srbljem,bar u prvo vrijeme, bio je nosivi stup njegove nove vladarske inti-tulacije, a Venecija ga je gotovo u pravilu nazivala kraljem ra{kimili srpskim.157 Dubrov~ani, pak, prilikom prve isplate svetodmi-tarskog dohotka za 1378. (24. IX. 1378.). Tvrtka su titulirali: Bo`-jom milo{}u ban Bosne i kralj Ra{ke.158 Vidljivi izraz novoga vla-darskog ranga predstavlja Tvrtkov dvostrani prijestolni pe~at izra-|en u goti~kom stilu, po umjetni~koj kvaliteti iznad najuspjelijihostvarenja te vrste njegova vremena, ~iji tipar je napravljen vjero-jatno u nekoj od graverskih radionica Italije ili Pariza.159

Tako je u spletu povijesne konjunkture stanja u Katoli~kojcrkvi pred zavr{etak avignonskog suànjstva papa, dosegnutogstupnja crkveno-politi~kog i gospodarskog razvitka i nestanka pos-ljednjeg Nemanji}a na srpskom prijestolju kao najmla|a me|ueuropskim monarhijama Bosna progla{ena kraljevinom, a vladar-ska karizma jedne pravoslavne dinastije pre{la na Kotromani}e.

Uz sve razumljive razlike, uvjetovane vremenskim, prostor-nim i sadràjnim faktorima, uzdizanje Bosne na rang kraljevinereflektira posljedice proistekle progla{enjem Ugarske za kraljevi-nu. S Kolomanovom vladavinom, bolje re~eno ve} s kanonizaci-jom kralja Stjepana 1083., po~inje epoha ugarskoga tradiciona-lizma, koji je u idealnom obliku personificiran u svetom kra-lju Stjepanu harmonizirao pogansku predaju s kr{}anskimu~enjem.160 Na drugoj strani, spajanjem bosanske svijesti, bizan-tsko-srpsko-zapadnih pravnih tradicija i kr{}anskog u~enja, spromocijom Stjepana Tvrtka I. za kralja ro|ena je nova dràvnaideja, koja }e uz sve postupne modifikacije do kraja zadràti svo-ju po~etnu svjeìnu. To {to je s uspjehom izdràla probu ugarskihvojno-diplomatskih pritisaka, u ~ijoj pozadini je leào plan kraljaSigismunda da sam preuzme bosansku krunu, ukazuje na snagu


157 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 315.; ]irkovi}, 1964., 355.; Miklosich,1858., 189. Kralj Dabi{a 17. VII. 1392. svoju suprugu naziva kir Ele-nom, a kraljica Jelena u povelji izdatoj 13. V. 1397. titulira se kira Ele-nom. Miklosich, 1858., 221.-222., 230. O preseljavanju pravnih ustano-va u Europi, vidi: Bloch, 1958., 226. i dalje.

158 Dini}, 1932., 137. Usp. ]irkovi}, 1964., 356. 159 ^remo{nik, 1949./50., 125.-127. 160 Hman, 1941., 126.

njezina tradicionalizma, premda nije imala dovoljno vremena daga razvije do krajnjih mogu}nosti.

Na tragu ove cezure name}e se pitanje o konfesionalnoj pri-padnosti bosanskih kraljeva, nakon progla{enja kraljevstva 1377.Na njega je te{ko odgovoriti jednozna~no, ali je u svim razmat-ranjima nu`no ra~unati s okolno{}u da je ~in okrunjenja i sakral-nog legitimiranja vlasti po svemu sude}i bio vezan za autokefal-nu Crkvu bosansku, ~iji utjecaj na njihovu konfesionalnu orijen-taciju je te{ko zanemariti. U tom okviru postaje razumljivim uda-ljavanje od katoli~anstva, i povremene optu`be na ra~un njihovevjerske pripadnosti iz Rima i Ugarske.161

Jedan od detektora ovog stanja predstavlja intitulacija bosan-skih vladara, skrojena pod utjecajem Crkve bosanske s prizivomsv. Grgura (Nazijanskog), koja apotekarskom precizno{}u odraà-va promjenljivost uvjeta {to su definirali odnos Bosne i Ugarske.Jasno se to pokazalo nakon Tvrtkove pobjede nad trupama kraljaLudovika u ùpi Plivi 1366., kada se, daruju}i Vukcu Hrvatini}uza zasluge ste~ene tom prilikom utvrdu Sokol, titulirao: Az rabboì i svetoga Grgura a zovom gospodin ban Tvrtko.162

U nizu ostalih, izravno svjedo~anstvo za to pruà izjava Stje-pana Teste, poslanika kralja Toma{a u Veneciji sredinom srpnja1457. On je tada dokazivao da su ~etiri franjeva~ka samostana uDalmaciji uvijek bila podlo`na bosanskoj vikariji pa i onda kadakraljevi ne bi bili katolici, a njegov je gospodar najkr{}anskijikralj; osim toga za ovaj slu~aj su isposlovali i papinske bule komeimaju biti podlo`ni.163 U kontekstu razumijevanja bosanskih crk-veno-politi~kih prilika zna~ajno je zapaànje zasigurno dobro in-formiranog pape Pija II., koji je u svojim Komentarima istaknuoda maniheji, koji su brojni u bosanskom kraljevstvu, Krista prima-ju a da nisu kr{teni.164 [to je, pak, u svemu tome zna~ila tvrdnjaDubrov~ana (19. XII. 1403.) da su na podru~ju tzv. Novih zema-lja, koje im je ustupio kralj Ostoja, stanovnike iz bosanske vje-re obratili na kr{}anstvo165, ostaje pod znakom pitanja.


161 Ovo pitanje, va`no za temu rasprave, nije mogu}e detaljno elaborirati, i tajbi zadatak trebala preuzeti posebna studija. Zato sam smatrao dostatnimnjegovu aktualizaciju.

162 Fermendìn, 1892., 34.-35. 163 etiam non siando re catholici, che pertanto siando el dicto suo signor re

christianessimo... et item habiando de dicta caxon optegnudo per bolleapostolice, che cussi siano sotoposti. Listine, X., 132.

164 manicheos qui erant in regno suo quamplurimi, nisi baptismum Christiacciperent. Pii II Commentarii, I., 316.

165 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 403.

U bosanskom se slu~aju lapidarno kazano radilo o raski-du s tradicijom i rimskim starateljstvom, {to je bosanske vladareodvodilo na stazu izvan zakona, uz istrajavanje na jednoj tvrdojortodoksiji. Zato je sa stajali{ta Katoli~ke crkve Tvrtkovo okru-njenje 1377. predstavljalo jednu vrstu dràvnoga udara, budu}ida je po svim pokazateljima obavljeno bez sudjelovanja njezinihprelata. Zaka{njenje na Tvrtkovu krunidbenu ceremoniju u Mi-lama, Katoli~ka }e crkva anulirati tek 1461., u praskozorje novecezure.166 U me|uvremenu je, s promjenom europske crkveno--politi~ke paradigme, uspostavom jedinstva Zapadne Crkve nakoncilu u Konstanci obiljeènim izborom pape Martina V. 1417.i afirmacijom autoriteta Op}eg koncila, Bosna postala popri{temnadmetanja izme|u Rimske kurije i ugarskih kraljeva koji su ak-tivirali svoje patronatsko pravo, sprije~avaju}i osnivanje biskupi-ja u Bosni i slanje papinske krune koju su prema rije~ima Pija II.(1460.), Bosanci vi{e puta traìli od na{ih prethodnika.167 Ta-ko je iz jedne, Bosna gurnuta u drugu aporiju.

Crkva bosanska i evolucija koncepcije krune: od sugubogvinca do po~tene krune bosanske, svetog okrunjenja i sve-te krune. Jedan od najva`nijih rezultata studije prof. ]irkovi}ajeste da se u ~itavoj Europi nigde... ne sre}e ne{to {to bi bilo mai sli~no sugubom vencu.168 Objasniv{i su{tinu ove jedinstveneformule, zaslu`ni istraìva~ bosanskog srednjovjekovlja prvi jeupozorio na iznimnu va`nost teorije o sugubom vencu u izgrad-nji transpersonalne koncepcije bosanske krune i kraljevstva ali je,smje{taju}i okrunjenje Tvrtka I. u pravoslavnu Mile{evu, iz vidaizgubio ulogu Crkve bosanske u procesu njezine afirmacije.

Prvo pitanje, koje se po logici stvari name}e, jeste: za{to jeTvrtku I. uop}e bila potrebna teorija o sugubom vijencu? Drugimrije~ima: za{to je svoje okrunjenje morao legalizirati rodbinskomvezom sa srpskom svetorodnom dinastijom i za{to je, da bipostao bosanski kralj, bilo nu`no da ponese srpski kraljevski nas-lov? Polaze}i od ]irkovi}eve studije, odgovor na ovo pitanje mo-


166 Upadljiva je praznina koja u izvornom materijalu dubrova~ke provenijen-cije vlada s obzirom na mjesto okrunjenja bosanskih vladara i li~nost ko-ja ih je krunila. Tako, 25. VIII. 1421. u povodu okrunjenja Tvrtka II., dub-rova~ka vlada donosi odluku da se novog kralja daruje suknom u vrijed-nosti 750 perpera, a Vukmira Zlatonosovi}a i njegova brata s istim daromu iznosu od 300 perpera. Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 463.

167 Dàja, 1985., 95.-96. Vidi i naprijed u tekstu. 168 ]irkovi}, 1964., 346., nap. 15.

ra se potraìti u spletu onih okolnosti koje su, s pojavom Crkvebosanske, politi~ki poloàj bosanskih vladara trajno u~inile iz-nimno delikatnim. U takvoj situaciji, Tvrtko I. Kotromani} tragaoje za stabilizacijom pozicije i pravnim temeljem na koji bi polo-ìo novo vladarsko dostojanstvo.

Premda jedinstvena, juridi~ka teorija o sugubom vijencuipak nije sasvim izoliran slu~aj, i pandan donekle ima u okrunje-nju Stefana Prvovjen~anog; povla~enjem paralele izme|u okru-njenja prvog srpskog i prvog bosanskog kralja, teorija o sugubomvijencu dobiva puni smisao i pravno obja{njenje.

U strukturalno novim crkveno-politi~kim okolnostima nasta-lim nakon pada Bizanta i osnivanja Latinskog Carstva 1204., Ste-fan Prvovjen~ani dràvnu je samostalnost ostvario uz oslonac naPapinsku kuriju, koja mu je 1217. dodijelila kraljevsku krunu. Dvi-je godine poslije, od nikejskog patrijarha, koji se smatrao nasljed-nikom carigradskog vaseljenskog patrijarha, dobio je samostalnucrkvenu organizaciju za novu kraljevinu. Suparni~ki odnos izme|uNikejskog carstva i Epirske despotovine, pod ~ijim se utjecajemnalazila Ohridska arhiepiskopija, znatno je pridonio uspje{nostiSavine misije u Nikeji i osnivanju autokefalne srpske crkve.169 Ta-ko je, ponajprije zahvaljuju}i izvanrednim okolnostima, na na~indo tada nepoznat u srednjovjekovnoj crkveno-politi~koj povijesti,vje{tim balansiranjem izme|u dva suparni~ka centra kr{}anstva,srpska dràva ostvarila politi~ku i crkvenu samostalnost.

U slu~aju Tvrtka I., spajanje elemenata legitimiteta politi~-ke i crkvene samostalnosti izvr{eno je postupkom primjerenimtada{njoj bosanskoj situaciji. Dok je Stefan Prvovjen~ani najpri-je ostvario dràvno-politi~ku a zatim crkvenu neovisnost, redos-lijed postupaka, kad je o Tvrtku I. rije~, bio je obrnut. Teorija osugubom vijencu vjen~anje na kraljevstvo praroditelja prvombosanskom kralju bila je potrebna da bi svoj novi poloàj legali-zirao izvan Bosne, duboko svjestan da uz oslonac samo na Crk-vu bosansku, nad kojom je potencijalno uvijek visio hereti~ki ìg,to ne moè ostvariti. S papinskom krunom nije mogao ra~unatijer, u principu, papa nikad nije priznavao crkvenu, nego isklju~i-vo politi~ku neovisnost.170 S druge strane, u ostvarenju politi~kesamostalnosti nije se mogao osloniti na Bizant, a crkvena mu ni-je bila potrebna jer je nju ve} posjedovao. U ovakovim okolnos-tima, izabran je jedino mogu}i tre}i put.


169 Stanojevi}, 1934., 36.-48. 170 Stanojevi}, 1934., 43.

Upravo tre}im putem po{ao je srpski kralj Du{an kada se vjerojatno na Boì} (25. XII.) 1345. u Seru, uz podr{ku srpskevlastele i crkve, samovlasno sve~ano proglasio carem. Dakako,nakon toga bilo je potrebno da ovaj ~in obredom okrunjenja imiropomazanja sankcionira crkva. S tim ciljem, kada je bilo is-klju~eno sudjelovanje Rima i Carigrada, dostojanstvo patrijarhadodijeljeno je srpskom arhiepiskopu. Uz pristanak tri autokefal-ne crkve Srpske i Ohridske arhiepiskopije te Bugarske patrijar-{ije u sije~nju ili travnju 1346. srpski arhiepiskop Joanikijeprogla{en je za patrijarha. Progla{enje patrijar{ije podrào je i dr-àvni sabor, koji se za tu priliku okupio u Skoplju. Na Uskrs (16.IV.) 1346., uz crkveni obred i bizantski ceremonijal, u prisustvusabora i pravoslavnih crkvenih poglavara, Du{an je sve~ano ok-runjen carskom krunom. Uz blagoslove crkvenih dostojanstveni-ka, izostao je najva`niji: blagoslov carigradskog patrijarha.171

U istom retori~kom stilu poput Tvrtka I. novi je car zakoni-tost ovakovog postupka tuma~io bo`jom voljom: od Boga je da-rovanim vijencem bio ven~an na carstvo. Novo vladarsko dos-tojanstvo priznali su Sveta Gora, Bugarska, Venecija i Dubrov-nik, koji je ~ak uputio poslanstvo na sve~anost u Skoplju. Za bo-sanskog bana i njegovu vlastelu, pak, Du{an je bio samo ra{kicar. Du{anovu titulu nisu priznali papa i zapadni car, kao ni onivladari na Zapadu koji su rimsko-njema~kog cara smatrali zako-nitim carem. Nerealno je bilo to o~ekivati od Ugarske, koja jeSrbiji odavno nastojala nametnuti vlast, dok je u Dubrovniku ipo~etkom XV. stolje}a Du{an spominjan kao car (l imperadoreStephano).172 Dubrov~ani su i ina~e redovito iskazivali po{tova-nje prema srpskom

Documents

2.- Dubravko Lovrenovic - Proglasenje Bosne Kraljevinom 1377