2. GRCKO – RIMSKA KNjIZEVNOST

7/29/2019 2. GRCKO – RIMSKA KNjIZEVNOST

http://slidepdf.com/reader/full/2-grcko-rimska-knjizevnost 1/112

1

2. GRĈKO – RIMSKA KNJIŽEVNOST

HOMER

Grĉka knjiţevnost zapoĉinje za nas s Ilijadom i Odisejom i s nekoliko metriĉkih

natpisa iz 8. st. pr. Kr., tj. poĉinje s već zrelim umjetniĉkim izrazom. Razliĉito od drugih

antiĉkih i modernih knjiţevnosti, ne raspolaţemo nikakvim pisanim dokumentima da bismo

mogli, makar u grubim potezima, zacrtati razdoblje poĉetka grĉke knjiţevnosti. Njeni poĉetci

još uvijek ostaju u tami onih stoljeća razvoja i pripremanja koja nazivamo helenskim srednjim

vijekom (od 12. do 8. st. pr. Kr.).

Iako nam nakon Ventrisova1 dešifriranja linearnog B pisma grĉki zapisi iz mikenskog

vremena dopuštaju da polako ispisujemo, tako reći, prve stranice povijesti grĉkog jezika, oninam ipak još zasada ne pruţaju nikakvu dokumentaciju o poĉetku neke knjiţevnosti na

grĉkom jeziku. Svi su ti zapisi administrativni i raĉunski dokumenti, pisani prema krutim

pravilima dobre i stroge dvorske kancelarije koja ne dopušta svojim pisarima slobodu niti

udaljavanje od stvari. Takva narav spisa iskljuĉuje svaku mogućnost da se u njima naĊe bilo

kakav trag izravne knjiţevne dokumentacije. No valja dodati da nam mikenski zapisi zasada

ne pruţaju ni neizravno neki valjan dokaz za povijest knjiţevnosti, dok nam npr. donose

dobru graĊu za studij religije, ekonomije i tadašnjeg društvenog ureĊenja. U mikenskimtekstovima nismo još uspjeli raspoznati nijedne rijeĉi koja bi aludirala na aktivnost pisanja ili

recitiranja ili sastavljanja himna ili nekih kronika.

Prema Homeru svaki mikenski dvor ima ponekog aeda2 koji zabavlja auditorij slaveći

stara slavna djela ili pothvate iz novijeg vremena. No u tada suvremenim dokumentima nisu

1 Michael Ventris (1922-1956), engleski arheolog koji je 1952. dešifrirao natpise iz Knososa (Kreta) i Mikenske pisane tzv. linearnim pismom tipa B i time omogućio jasniji uvid u kretsko-mikensku kulturu iz 15-12. st. pr. Kr.

( Dokumenti grčkog mikenskog jezika, objavljeno nekoliko sedmica poslije Ventrisove pogibije u saobraćajnojnesreći). 2 Aed – u antici pjevaĉ junaĉkih pjesama.



2

potvrĊene neke glazbene ili vokalne aktivnosti takve vrste. Dok s jedne strane nalazimo

registrirane svećenike, vojnike, pastire, keramiĉare, graditelje i obrtnike svih vrsta i

specijalnosti, s druge strane u tim popisima ne javlja se ni u palaĉi u Pilu ni u Mikeni ni u

Knosu ime aoidos ili sliĉan izraz koji bi upućivao na neko sluţbeno zanimanje povezano s

pjevanjem. Tako nam se problem prethomerske epike javlja i dalje u istim okvirima kao i

prije Ventrisova otkrića, pa još i danas postojanje višestoljetne epske tradicije izvlaĉimo iz

samog Homera, tj. iz ĉinjenica, jezika i umjetniĉke kvalitete Homerovih epova. No zato taj

problem nakon dešifriranja mikenskog pisma moţemo promatrati u novom svjetlu i

konkretnije. Venturisovo nam otkriće potvrĊuje postojanje grĉkog jezika u središtima

mikenske kulture mnogo ranije od 12. st. pr. Kr., štaviše, dokumentira nam s odreĊenom

taĉnošću arhajski već razvijen stupanj jezika u vremenu koje prethodi grĉkom alfabetu. Tako i

problem postojanja duge pjesniĉke tradicije prije Homera dobiva veću sigurnost. Ima, naime,

morfema i rijeĉi karakteristiĉnih u homerskom jeziku koje susrećemo u mikenskim

tekstovima. U njima ima predmeta i sluţbi opisanih u Homera. Stoga danas više nije potrebno

dokazivati i vrednovati povijesnu vrijednost homerske epike kao djelomiĉnog dokumenta o

društvu i civilizaciji mikenske i predmikenske epohe.

Tako je za bolje razumijevanje Ilijade i Odiseje od presudne vaţnosti bilo otkrivanje

kretsko-mikenske kulture. Prvi i najteţi korak na tom putu u prošlost uĉinio je njemaĉki

trgovac i arheolog-amater Heinrich Schliemann (1822-1890). Na temelju podataka u Homeru

on je na breţuljku Hisarliku (= turski «tvrĊavica») u sjevernom dijelu Troade otkrio 9 naselja,

koja zahvaćaju slojeve od kamenog doba do rimskih carskih vremena. Otkrivši u drugom

sloju odozdo bogate zlatne i srebrene nakite, bio je uvjeren da je našao blago trojanskog kralja

Prijama. Kasnije je Dorpfeld, usporeĊivanjem ostataka materijalne kulture u šestom sloju

odozdo s nalazima mikenske kulture što ih je Schliemann iskopao u Mikeni i Trintu, utvrdio

da je Homerova Troja šesto naselje, a Blegen je dokazao da je sedmi grad bio razoren nakon

opsade u doba koje odgovara trojanskom ratu opisanom u Homera.

UtvrĊene palaĉe s kiklopskim zidinama i lavljim vratima, veliĉanstvene kraljevske

grobnice sa zlatnim maskama, nakitom, vrĉevima, maĉevima i vazama, što ih je Schliemann

otkrio u Tirintu i Mikeni, govore o bogatoj i dotad nepoznatoj kulturi 2. milenija pr. Kr., koju

prema glavnom središtu, Mikeni, zovemo mikenskom. No Evansova iskopavanja u Knosu na

Kreti (od 1890. nadalje) pokazala su da je mikenska kultura u mnogo ĉemu nastavak starije i

osebujne kretske kulture. Otuda i naziv kretsko-mikenska kultura. Prema Minosu, mitskom

vladaru na Kreti, zovu je minojskom, a prema Egejskom moru još i egejskom. OstaciMinosove palaĉe u Knosu s uzornom kanalizacijom, s bogatim zidnim slikarijama i freskama,





4

autokratskog reţima, birokratski organiziranog s mnoštvom ĉinovnika, koji su mjerili,

sabirali, dijelili, rasporeĊivali i uskladištavali. Ropski je posao bio raširen i dobro organiziran.

Rad je bio specijaliziran, a obraĊivanje zemlje bilo je ureĊeno na vrlo sloţen naĉin. U Homera

nema predodţbe da je taj herojski svijet zapravo uzor birokracije, da je to društvo kontrolirano

od vojske povjerenika. Svaki i najmanji izvještaj, dapaĉe i raĉun o izdrţavanju i ĉuvanju jedne

koze, registrirao je tajnik u palaĉi. Dokumenti linearnog B u tome su jednostrani i ne govore o

oblicima mikenskog ţivota koji poznajemo iz drugih izvora. Homerove pjesme prikazuju

velike kraljeve i njihove dvorjane, govore o malobrojnoj i silno privilegiranoj klasi koja svoja

prava temelji na plemenitosti roda i ţivi od baštinjenog imetka, a vezana je samo neodreĊeno

s jaĉim gospodstvom i dosta ĉvrstim ali elastiĉnim kodeksom ĉasti u kojem je glavno svojstvo

osobna hrabrost.

No arheološka otkrića upoznala su nas s klasom mikenskih trgovaca koji su izmeĊu

1400. i 1200. pr. Kr. prenosili svoje proizvode do Sicilije i sve do Egipta i Palestine. Uĉvrstili

su se na Kreti, Rodu, Cipru i sirijskim obalama. Na osnovi svih podataka moţe se reći da je

vladajuća klasa ţivjela ne samo u blagostanju nego, štaviše, raskošno zahvaljujući smionosti i

poduzetnosti jake trgovaĉke klase. Poznato je da su kraljevi drţali pod rigoroznom kontrolom

svoje podanike s pomoću izvanredno razvijene i nametljive administrativne organizacije.

Homer pozna u svemu tome samo politiĉki aspekt.

Na vrlo teško pitanje, zašto Homer ne zna mnogo toga iz ţivota mikenskog vremena,

dan je jedan odgovor u najnovije vrijeme. Naime, svi pretpostavljaju, a tako su mislili i stari

Grci, da je Homer ţivio stotine godina nakon zbivanja koja opisuje i da o toj prošlosti nije

imao nikakve pisane dokumente. Prema tome bilo bi toĉnije da se pitamo kako je došao do

onoga što vrlo dobro zna. Odgovor je u tome što je grĉka epika bila usmena i tradicionalna, tj.

ona se sastavljala napamet, pamtila i usmeno prenosila, mijenjala se i povećavala. Tako

Ilijada predstavlja posljednji stupanj jednog razvojnog procesa i proširenja, a poĉetak joj je

bio odmah za vrijeme opsjedanja Troje ili neposredno poslije toga.

U neodreĊenom ĉasu poslije 1200. pr. Kr . mikenska je civilizacija zbrisana s lica

zemlje. Velike palaĉe u Tirintu, Mikeni i Pilu razorene su, kraljevi i njihovi podanici su

ubijeni ili pretvoreni u roblje. Gotovo 4 slijedeća stoljeća traje razdoblje mraka. S tom

katastrofom mora da se izgubio i slogovni sustav pisanja (linear B), nedovoljan za grĉki jezik.

Tako su Grci morali iznova zapoĉeti. Neki genijalni anonimus unio je u sjeverno semitsko

konsonantsko pisanje promjene koje su omogućile pisanje vokala pa je došlo do grĉkog

alfabetskog pisanja. Najstariji je dokument toga pisanja metriĉki natpis na antiĉkoj vazi iz



5

prve pol. 8. st. pr. Kr. No alfabetsko je pisanje sigurno barem stotinu godina starije, tj. pada u

poĉetak 9. st.

Za vrijeme mraĉnog razdoblja gotovo su posve zamrli dodiri s vanjskim svijetom,

umjetnost i zanatstvo mikenske Grĉke napušteni su ili se nastavljaju na vrlo niskom stupnju.

Svijet je morao ĉekati stotine godina da vidi finoću u izradi bjelokosti, bogatstvo ornamenata

u zlatu i dragom kamenju, da vidi arhitekturu koja je primjenjivala tako velike blokove

kamenja da su kasniji Grci pomišljali da se radi o poslovima giganata – Kiklopa. Ne zna se

pouzdano što je upropastilo mikenski svijet i stvorilo dugo razdoblje tame i barbarstva. Prema

tradiciji to se pripisuje invaziji Dorana. U tome ima mnogo istine jer je na kraju tzv.

helenskog srednjeg vijeka veći dio Grĉke okupiran od nemikenskog naroda – Dorana. No

tumaĉenje da su Dorani svladali Mikenjane odviše je jednostavno. Propast Mikene valja utkati

u širi okvir. Nije mikenska moć jedina koja je u ono vrijeme iznenada i naglo propala. Propast

mikenskog svijeta dogodila se istovremeno s velikim pokretom naroda koji su uništili i veliko

hetitsko carstvo u Maloj Aziji i mnoge velike gradove u Siriji i Palestini, naroda koji su

prodrli do Egipta u vrijeme Ramzesa III3

oko 1170. pr. Kr.

Za vrijeme mraka i siromaštva nastavila je ţivot, kako se ĉini, samo epska poezija

Mikenjana. Zanimljivo je da su prva djela europske knjiţevnosti zapravo djelimiĉno plod

jednog od najtamnijih razdo blja grĉke povijesti – tzv. helenskog srednjeg vijeka. Ako

Homerovi epovi, odvojeni od mikenskog doba nizom od nekoliko vjekova, doista

reproduciraju mnoge crte te stare civilizacije pretvarajući je u mitološku prošlost (radnja

najvaţnijih mitova povezana je sa središtima mikenske kulture), onda se saĉuvanost njezinih

elemenata moţe protumaĉiti samo neprekidnom tradicijom priĉa, legendi i usmenog

pjesniĉkog stvaranja, koje se proteţe od mikenskog doba do vremena stvaranja homerskih

epova, tj. 9. st. pr. Kr., kamo postavljamo Homera i poĉetak grĉke knjiţevnosti. Stoga u

Homeru ne bi trebalo gledati izravnog svjedoka – suvremenika kretsko-mikenske kulture, već

njena kasnog hvalitelja, koji je u svojim djelima oţivio staru slavu Mikene i Tirinta, kad jeona već potamnila i kad je prohujalo vrijeme stvorilo oko njih legendu.

Mi smo dugo vremena mogli slijediti neprekinuti tok europske civilizacije samo do

tzv. helenskog srednjeg vijeka, a sada je mnogo bolje naše poznavanje razdoblja koje njemu

prethodi. Vjerojatno je postojao neki kontinuitet izmeĊu mikenske i klasiĉne kulture preko

helenskog srednjeg vijeka, ali ništa ne ukazuje na to da i elementi baštine, koju nam je grĉki

svijet ostavio, idu natrag preko stoljeća mraka do mikenske Grĉke. Politiĉko i ekonomsk o

3Ramzes III (?-1157), egipatski faraon, obranio Egipat od najezde «naroda s mora» i sagradio hram u Medinet

Habu.



6

ureĊenje Mikenjana moţda je i najbolje što ih je ikada Grĉka imala, ali temelje suvremene

politike, filozofije, prava, knjiţevnosti (osobito drame), astronomije, arhitekture, matematike i

medicine valja traţiti u razdoblju koje slijedi nakon helenskog sr ednjeg vijeka, tj. od 9. do 8.

st. pr. Kr. nadalje. Prema tome, povjesniĉar europske civilizacije mora zapoĉeti gledajući na

kraj helenskog srednjeg vijeka i na stoljeća nakon toga, poslije Homerovih poema, ili, toĉnije,

ukljuĉujući i Homerove poeme. Poeme, dakle, kojima se Europa najviše divila i u kojima je

našla sebe, bile su završene prije nego su udareni temelji europske kulture.

Do uvjetnog datiranja Homera negdje izmeĊu 725. i 700. g. pr. Kr. došlo se na temelju

usporedbe podataka o kulturi što ih sadrţe sami epovi i spoznaja što ih pruţa arheologija za to

razdoblje. Premda danas znamo da su Grci preuzeli i svome jeziku prilagodili feniĉki, ili

toĉnije sjevernokanaanski alfabet već negdje u 9. st. pr. Kr, u vrijeme o kojem govorimo

pismenost je bila veoma ograniĉena, pa iz tog razdoblja nemamo pisanih povijesnih vrela.

Takve epohe nazivamo prapoviješću, a za njihovu se kronologiju arheolozi uglavnom sluţe

ostacima keramike jer je ona priliĉno otporna, nalazi su obilni i ima ih posvuda, a prema

naĉinu oblikovanja i oslikavanja posuĊa moguće je uspostaviti priliĉno pouzdanu relativnu

kronologiju.

Na toj osnovi Homera treba datirati u tzv. Geometrijsko razdoblje kada keramiku

karakteriziraju geometrijski likovi na posudama, a neki su uĉenjaci onda taj isti geometrijski

pravilan raspored nalazili i u samim, epovima, napose u Odiseji. Geometrijsko se razdoblje

obiĉno stavlja izmeĊu 850. i 700. g. Tada se Grĉka budi iz obamrlosti poslije tzv. «mraĉnih

stoljeća» (11. i 10. st. pr. Kr.): ova su bila vrijeme velikog kulturnog i civilizacijskog pada kao

posljedice seobe naroda krajem drugog tisućljeća, koja je izazvala strašna razaranja u

Sredozemlju; u toj seobi u Grĉku je stigao i zadnji val doseljenika grĉke narodnosti, Dorana.

Geometrijska epoha donosi ponovno bujanje zamrlih stvaralaĉkih sila. Na trgovaĉkim

i pljaĉkaškim brodovima Grci već naveliko plove Sredozemnim morem sve do Gibraltara, a ikolonizacija obala Mediterana dolazi postupno u puni zamah. Odraz svega toga jasno je

vidljiv u Odiseji, jer unatoĉ fantastiĉnoj geografiji i bajnim mjestima na koja su Odiseja

odvela njegova lutanja, pri ĉitanju se stvara dojam stvarnog putopisa. Ilijada pak obnavlja

sjećanje na vojne pohode tokom seobe naroda koja je uništila mikensku kulturu u Grĉkoj i

više moćnih drţava na Bliskom istoku (npr. Hetitsko carstvo).

Pri usporeĊivanju materijalnih predmeta koji se opisuju u epu s arheološkom graĊom

treba i pak imati u vidu da Homer, koji je ţivio više stoljeća poslije Trojanskog rata, bezobzira koliko je taj rat povijesna ĉinjenica (u Antici su ga datirali od 1192. do 1182. pr. Kr.),



7

uzima u obzir povijesnu distancu pa svjesno arhaizira svoje pripovijedanje: tako su oruĊe,

oruţje i predmeti svakodnevne upotrebe od bronce, iako se na tridesetak mjesta spominje i

ţeljezo koje je kasnije zamijenilo broncu, spominju se razna grĉka plemena, ali Dorani – koji

su došli tokom seobe naroda – samo na jednom mjestu u Odiseji.

Homer je tipiĉan epski pjesnik. Pored saĉuvane Ilijade i Odiseje njemu su u antici bila

pripisivana mnoga druga pjesniĉka djela od kojih je velik dio već tada bio izgubljen. Ilijada

(15000 stihova) i Odiseja (12000 stihova) podijeljene su na 24 pjevanja oznaĉena

podnaslovima i slovima grĉkog alfabeta. Milman Parry i Albert Bates Lord, ameriĉki filolozi,

iznijeli su hipotezu da je homerska epika proizišla iz duge tradicije usmenog epskog pjevanja

kakvo je poznato iz mnogih sredina slabe ili nikakve pismenosti, jer s njima dijeli mnoga

obiljeţja karakteristiĉna za usmenu tradiciju u stihu: izbjegavanje metriĉkog ograniĉenja

( Enjambementa), teţnja naĉelu «stih = reĉenica», sporost u pripovijedanju, sklonost opšir nim

opisima, a napose upotrebu tipiĉnih epskih tema (npr. Prinošenje ţrtve, naoruţavanje ratnika,

pristajanje broda, gozbe i sl.) i stalnih epskih izraza.

Homerovi epovi su inaĉe sastavljeni u epskom heksametru koji imaju slijedeću

strukturu: //////. Heksametar se temelji na kvantitativnoj versifikaciji u

kojoj mjesto metriĉkog naglaska odreĊuje duljina sloga, a ne mjesto naglaska kao u modernoj

versifikaciji. To stvara odreĊene poteškoće pri prevoĊenju. Tomo Maretić je vrlo uspješno

uspio prevesti Homerove epove.

Ilijada je tipiĉan junaĉki, ratniĉki ep prepun bojeva i podviga. Odiseja se bavi više

morskim pustolovinama i doţivljajima, mirnodopskim ţivotom i obiteljskom sredinom.

ILIJADA

Ilijada je tipiĉan junaĉki ep kakvi su kasnije u Europi bili anglosaksonski Beowulf ,

starofrancuska Pjesma o Rolandu, starošpanjolska Pjesma o Cidu, srednjonjemaĉka Pjesma o

Nibelunzima i dr. Ona opisuje kljuĉnu epizodu iz desete, zakljuĉne godine Trojanskog rata

koji su Grci iz matice zemlje poveli protiv maloazijskog grada Troje zato što je, po priĉi,

trojanski kraljević Paris4, došavši u diplomatskoj misiji u Spartu, vjerolomno oteo ţenu kralja

Meneleja, lijepu Helenu5, i opljaĉkao kraljevsko blago.

4

Paris – sin trojanskog kralja Prijama i Hekube. Kad je pomoću Afrodite, kojoj je dodijelio jabuku ljepote, oteoMenelajevu ţenu, izazvao je Trojanski rat. 5 Lijepa je Helena bila kći Zeusa i Lede.



8

Svi su ga kritiĉari sloţno pohvalili zato što se ograniĉio samo na jednu epizodu, na

svaĊu Ahileja, najboljeg junaka u grĉkoj vojsci, i Agamemnona6, Menelejeva brata i

vrhovnog zapovjednika grĉke vojske, te na Ahilejevu srdţbu koja je bila rezultat te svaĊe.

Konac te epizode ĉini pogibija najboljeg trojanskog junaka Hektora7, ĉime je sudbina Troje

zapeĉaćena a njezina propast postala neizbjeţnom.

Radnja Ilijade priliĉno je jednostavna i pravocrtna. Ahilej i vrhovni zapovjednik grĉke

vojske – Agamemnon posvadili su se oko robinje Briseide, Ahilejeve djevojke, koja je

Ahileju nasilno uzeta. Ahilej se zbog toga povlaĉi iz borbe i Grci u njegovoj odsutnosti trpe

teške poraze. Pokušaj pomirbe propada. Ahilejev najbolji prijatelj, Patroklo, ne moţe više

gledati patnje svojih suboraca pa, uz Ahilejev nevoljni pristanak, polazi da im pomogne, ali

pri tome ga Hektor ubije. Ahilej, ţalostan zbog smrti prijatelja, svoju srdţbu od Agamemnona

okreće na Hektora, vraća se u boj, ubija Hektora i usmrti mnoštvo Trojanaca. Ali ep završava

u pomirbenom duhu: stari Prijam, otac Hektorov, dolazi Ahileju da otkupi Hektorov leš i

Ahilej mu ga spremno predaje. Poslije toga slijedi pokop i oplakivanje Hektora u Troji.

I. pjevanje

Svećenik Hriz dolazi u ahejski tabor moliti za otkup svoje kćeri koju su zarobili Grci.

Agamemnon to ne do pušta a starac odlazi i kroz suze moli Apolona, Zeusovog sina da pošalje

koplja na Danajce.

8

Apolon je uslišio svećenikove molbe i zasuo njegove neprijateljestrijelama. Ahilej, ogorĉen, napada Atrejeva sina Agamemnona zbog njegove

nepopustljivosti. Ahilej, sin Peleja i boţice Tetide, ne ţeli se podrediti Agamemnonu jer on,

Ahilej ima u sebi i boţanskih gena, dok je Agamemnon obiĉan smrtnik. Kad je Agamemnon

vidio Apolonovu srdţbu, odluĉio je otpustiti Hrizovu kćer. Zadatak da vrati Hrizovu kćer

pripao je Odiseju ĉija će uloga biti mnogo vaţnija u Odiseji.

Vidjevši da mu se Ahilej neće pokoriti, Agamemnon otima njegovu ljubovcu Briseidu.

Ahilej je popizdio.9 Nestor, sin Nelejev, mudri starac, uzalud pokušaje pomiriti Agamemnona

i Ahileja. Tetida, morska boţica i Ahilejeva majka, odlazi na Olimp zamoliti Zeusa da se

zauzme za njenog sina kojem je Agamemnon uĉinio nepravdu. Zeus odluĉi da će biti na strani

Trojanaca kako bi Ahejci spoznali da su izgubili zbog toga što je Agamemnon uvrijedio

Ahileja.

6 Agamemnon –mikenski kralj, vrhovni grĉki voĊa u Trojanskom ratu. Ubija ga ţena Klitemnestra, a nju pak, daosveti oca ubija sin Orest.7

Hektor – najstariji sin Prijama i Hekube, muţ Andromahe, voĊa Trojanaca, štićenik je Apolonov. 8Danajci i Ahejci su nazivi za Grke.

9 Nisam mogao naći adekvatniji izraz.



9

II. pjevanje

Zeus šalje Agamemnonu varavi san u Nestorovom liku. On ga nagovara neka što prije

zametne bitku jer će osvojiti Troju. Ujutro Agamemnon saziva grĉke voĊe i pripovijeda im

san te govori kako treba vojsku pripremiti za napad. Ali prije toga ţeli iskušati Grke da li su

voljni boriti se i dalje. Zato će im reći da se nema smisla boriti, nego se treba vratiti kući. Stid

će vojsku natjerati da ostane i još ţešće se bori. Grĉki glavari odobre Agamemnonov prijedlog

pa sazivaju narod u skupštinu. Tu im Agamemnon govori o nevoljama koje trpe, sjeća ih

njihovih ţena i djece i predlaţe da se vrate kući. No protiv njegova oĉekivanja, svi uz vesele

povike pohitaju brodovima da krenu kući. Tek Odisej, na Atenin poticaj, uspije ih zaustaviti i

vratiti u skupštinu. Tersita, koji se jedini buni, Odisej udari ţezlom. Kad se narod umirio,

Odisej ih nastoji ohrabriti da ustraju u nastojanju da osvoje Troju. Poslije njega sliĉno govori

Nestor, a Agamemnon naredi da se svi spreme za borbu. Agamemnon ţrtvuje Zeusu bika i

poĉasti sve voĊe Grka. VoĊe se razilaze po svojim ĉetama. Slijedi iscrpan popis svih grĉkih i

trojanskih sudionika u ratu.

III. pjevanje

Kad su se svi poredali za bitku, Aleksandar Paris, sin trojanskog vladara Prijama i

njegove ţene Hekube, izaziva na dvoboj glavne grĉke junake. Menelaj, spartanski kralj, brat

Agamemnonov i muţ lijepe Helene, sav radostan prihvaća izazov. Paris se uplaši i pobjegne,a Hektor, njegov brat i najbolji trojanski junak, izgrdi ga. Tada Paris predloţi da on i Menelaj,

kojih se rat najviše tiĉe, riješe dvobojem ishod rata i Helenine sudbine.10Glasnici odlaze u

Troju po Prijama kao jamca ugovora. Irida11

, brzonoga glasnica Here12

, poziva Helenu da

doĊe gledati dvoboj. Na kuli Helena pokazuje Prijamu sve glavne grĉke junake. Prijam i

Agamemnon zakolju ţrtvenu ţivotinju i poloţe sveĉanu zakletvu. Paris i Menelaj konaĉno se

sukobe. Paris bješe slabiji i poginuo bi da ga Afrodita13nije sakrila u oblak i odnijela u dvor

Heleni. Helena je ljuta zbog Parisovog kukaviĉluka, ali ipak ostaje s njim. Agamemnon

objavljuje da je Menelaj pobijedio i traţi ispunjenje ugovora, a Trojanci mukom šute.

10Helena se nakon svoje otmice ipak uspjela zaljubiti u Parisa.

11 Irida – glasnica bogova; najĉešće je glasnica Here. Irida je personifikacija duge koja spaja nebo i zemlju ihrani oblake vodom, zato ima atribut – «rosna».12

Hera (rim. Junona) - Zeusova ţena i sestra, zaštitnica braka i obitelji. 13Afrodita - boţica ljepote i ljubavi, kći Zeusa; u Ilijadi mati joj je Didona; u Odiseji udata je za Hefesta, boga

kovaĉa. U Eneidi vidimo da je s Anhizom rodila Eneju.



10

IV. pjevanje

Na Herin poticaj bogovi odluĉe da Troja mora pasti. Zato Atena14, zaštitnica

Ahilejeva, u prerušenu liku nagovara Likijca Pandara neka ustrijeli Meneleja. On doista

odapne strijelu, ali ga samo lakše rani. Ugovor je vjerolomno prekršen i obje strane spremaju

se za nastavak borbi. Agamemnon obilazi svoje ljude i jedne hvali, druge kudi. U bici bogovi

pomaţu objema stranama koje trpe velike gubitke.

V. pjevanje

U boju se osobito istiĉe Diomed, sin Tedeja, kralj u peleponeskom Argu, koji meĊu

ostalima ubije Pandara, a uz pomoć Atene, koja mu se pridruţuje kao upravljaĉ njegovih kola,

rani ĉak i Afroditu i Aresa15.

VI. pjevanje

Helen, vidovnjak, jedan od brojnih Prijamovih sinova, savjetuje Hektoru da rekne

majci Hekubi da ode u hram boţice Atene i da ţrtvuje 12 volova kako bi se boţica smilovala i

pomogla Trojancima. To isto trebaju uĉiniti svi starci i ţene u Troji. U meĊuvremenu Diomed

na bojnom polju susreće Glauka, trojanskog vojnika, ali ne zapoĉe bitku s njim jer su kroz

razgovor doznali da su roĊaci. U znak prijateljstva odluĉiše razmijeniti oruţje i vratiti se

svojim vojskama. To i uĉiniše. Diomed je meĊutim uspio prevariti Glauka jer je Diomedovo

oruţje bilo od mjeda a Glaukovo od zlata i deset puta vrjednije.

Hektor grdi Parisa zbog kukaviĉluka a Paris obećaje da će se vratit u boj. Andromaha,

Hektorova ţena i kći junaka Eetiona, sa sinom Astijanaktom koga je Hektor zvao Skamandri,

ide na zidine Troje umoliti muţa da se ne bori jer je slutila da bi mogao poginuti. Ona ga

podsjeća kako je njenog oca nekad Ahilej ubio i razorio grad Tebu u kojem je njen otac

kraljevao. Jedini rod koji joj je ostao bio je Hektor. Zato ga Andromaha preklinje da odustane

od boja. Hektor sasluša svoju ţenu ali obrana grada bješe mu na prvom mjestu.

VII. pjevanje

Helen nagovara Hektora da izazove na dvoboj najbolje grĉke junake. To ovaj i uĉini.

MeĊutim nitko od Danajaca ne usudi se boriti s n jim. Onda se javi Menelaj, ali mu to ne

dopusti Agamemnon bojeći se za nj. Grci tada baciše kocku i ţrijeb pade na Ajanta,

Ahilejevog roĊaka. Dugotrajna borba ostane bez odluke i podnoć se protivnici raziĊu

14Atena (rim. Minerva) - kći Zeusova, boţica mudrosti, umijeća i rata.

15 Zeusov sin, bog rata.



11

prijateljski. Idućeg dana obje strane spaljuju poginule, a Grci opasuju svoj tabor opkopom i

zidom. Podnoć vojske veĉeraju, a Zeus gromovima plaši i jedne i druge.

VIII. pjevanje

Zeus je bogovima zabranio svako sudjelovanje u borbi, a sam se uspne na goru Idu16

odakle će promatrati poraz Grka. Trojanci pritisnu Ahejce, ali ih onda oni zahvaljujući

Agamemnonu i Teukru suzbiju. Kad Grci ponovo zapadnu u stisku, Hera i Atena hoće im

pomoći, ali ih Zeus zaustavi. Noć prekine bitku, a Trojanci se utabore na samom bojnom

polju.

IX. pjevanje

Agamemnon sazove grĉke voĊe i izjavi da namjerava vojsku vratiti kući. Od toga ga

odvraćaju Diomed i Nestor, koji savjetuje da se pokuša Ahileja odvratiti od srdţbe i

nagovoriti da se opet vrati u boj. Agamemnon reĉe da je spreman vratiti Briseidu (koju nije ni

taknuo!) i još dati Ahileju ogromne darove, pa ĉak i svoju kćer za ţenu, samo ako mu se ovaj

htjedne pokoriti. Niti jedan od Agamemnonovih izaslanika (Odisej, starac Nestor, Telamonov

sin Ajant) nije uspio nagovoriti Eakova17

potomka da se vrati u borbu. Kad se poslanici vrate

neobavljena posla, potištenost obuzme grĉku vojsku. Najzad ih Diomed ohrabri i osokoli, oni

izliju ţrtvu i odu na poĉinak.

X. pjevanje

Agamemnon, Menelaj i ostale grĉke voĊe obilaze straţe, a onda odluĉe poslati u

trojanski tabor uhodu. Zato se dobrovoljno jave Odisej i Diomed. Oni predusretnu trojanskog

uhodu Dolona, doznaju od njega raspored trojanskih ĉeta pa ga ubiju, a zatim ubiju traĉkog

kralja Resa i 12 njegovih ljudi te zarobe njegove znamenite konje.

XI. pjevanje

U nastavku bitke idućeg dana osobito se istakne Agamemnon, ali na koncu bude

ranjen. Ranjeni su i Odisej i Diomed, pa Mahaon i Euripil. Nestor kolima odvozi Mahaona s

bojišta. Kad su prolazili pokraj Ahilejeva šatora, on pošalje Patrokla, sina Menetijeva, svoga

suborca i najboljeg prijatelja, da vidi tko je ranjenik. Nestor zamoli Patrokla da nagovori

Ahileja ne bi li pomogao Danajcima u nevolji, a ako ne bude htio, neka barem svoje oruţje da

16

Ida - planina u Troadi, u Maloj Aziji, istoĉno od Troje. Poslije Trojanskog rata u podnoţju je brda sazidan gradAntandar.17 Eak – kralj otoka Egine, otac Peleja i Telamona, salaminskog kralja, djed Ahileja i Ajanta.



12

nekome. Na povratku k Ahileju Patroklo naiĊe na ranjenog Euripila te ga odvozi u šator i

njeguje ga.

XII. pjevanje

Trojanci su se već primakli zidu oko grĉkog tabora i pokušavaju ga prijeći. Ahejci pod

vodstvom dvojice, Ajanta i Teukra, oĉajniĉki brane tabor i laĊe. Trojanac Pulidamant

predviĊa nesreću za Trojance, ali Hektor ga ne sluša nego dalje navaljuje. MeĊu Trojancima

se osobito odlikuju Glauko i Sarpedon, sin Zeusov. Njih dvojica vode trojanske saveznike

Likijce. Oni uspijevaju srušiti dio zida, a Hektor golemim kamenom razbije vrata na zidu i

otvori put do laĊa.

XIII. pjevanje

Trojanci prijeĊu zid i stanu sjeći Grke kojima pritekne u pomoć Posejdon18te oni

nekako ipak odbiju Hektora. Odlikuju se oba Ajanta (jedan je roĊak Ahilejev a drugi je sin

Oilejev, iz Lokride u srednjoj Grĉkoj, odliĉan strijelac), a osobito Idomej, kretski kralj, jedan

od najboljih grĉkih junaka u Trojanskom ratu. Hektor osokoli pokolebane trojanske redove i

ţestoka se bitka iznova rasplamsa.

XIV. pjevanje

Grci su u teškom poloţaju i ranjeni Agamemnon opet pomišlja na odlazak od Troje,ali se tome protive Odisej i Diomed, takoĊer ranjeni. Hera zavodi Zeusa da mu odvuĉe paţnju

i pomogne Ahejcima. Posejdon koristi trenutak i pomaţe Ajantu teško raniti Hektora golemim

kamenom, a Grci opet potisnu Trojance od laĊa.

XV. pjevanje

Kad se probudio i vidio poraz Trojanaca, Zeus se razljuti, izgrdi Heru te naredi

Posejdonu da napusti bojno polje. Apolonu zapovjedi da izlijeĉi Hektora i vrati ga u boj.

Nakon ove Zeusove intervencije, Hektor bude opet spreman i poubija mnogo Grka. Trojanci

se opet primaknu laĊama i još ih samo veliki Ajant uspijeva odbijati. Za to vrijeme Patroklo

se od Euripila vraća k Ahileju i vidjevši nevolju Grka namjerava prijatelja zamoliti da im

uskoĉi u pomoć.

XVI. pjevanje

Kad mu to ne uspijeva, Patroklo traţi dopuštenje da on sam to uĉini. Ahilej nevoljko

pristaje, daje mu svoje ĉuveno oruţje i stavlja ga na ĉelo Mirmidonaca, Pelejevih podanika u18 Posejdon - sin Kronov, brat Zeusov i vladar mora.



13

Ftiji. Ahilej zahtijeva da se Patroklo povuĉe iz bitke ĉim oslobodi laĊe. Kad je Patroklo

otišao, Ahilej se moli Zeusu da njegov prijatelj uspije i da se vrati ţiv. MeĊutim Zeus mu

uslišava samo prvi dio ţelje. Patroklo i njegovi vojnici oslobodili su grĉke laĊe. Patroklo je

nakon toga bio u okruţenju i u daljnjoj borbi ubija Zeusova sina Sarpedona. Hektora je to

razljutilo i on je u dvoboju usmrtio Patrokla uz pomoć Zeusa i Apolona.

XVII. pjevanje

Hektor skine oruţje s mrtvog Patrokla, a oko leša razvije se ţestok boj. Trojanci ţele

ugrabiti tijelo, a brane ga osobito Ajant, sin Telamonov, i Menelaj. Ahilejevi konji plaĉu za

Patroklom. Najzad Menelaj pošalje Antiloha da Ahileju javi Patroklovu smrt, a sam s

Merionom i uz zaštitu oba Ajanta izvuĉe leš i odnese ga laĊama.

XVIII. pjevanje

Antiloh, Nestorov sin, javlja Ahileju tuţnu vijest. Ahilej je oĉajan i kune se da će se

osvetiti. Irida, Herina glasnica, traţi od Ahileja da se prikljuĉi borbi. Nastaje kljuĉni trenutak

u boju: Ahilej zbog smrti prijatelja pristupa Ahejcima. Atena mu daje snagu a majka Tetida

odlazi kovaĉu Hefestu19 da mu skuje novo oruţje. Patroklovo tijelo operu i namaţu uljem.

Hefest naĉini ĉudesno oruţje s bezbroj motiva.

XIX. pjevanje

U zoru Tetida donosi Ahileju novo oruţje i potiĉe ga neka se pomiri s

Agamemnonom. Ahilej u skupštini izjavi da se prestao ljutiti na Agamemnona i da ţeli poći u

boj da osveti Patrokla. Agamemnon uvijeno prizna svoju pogrešku i ponudi ponovo Ahileju

ranije obećane darove koje Ahilej prima bez naroĉita zanimanja. Konaĉno mu je vraćena i

Briseida koja sada oplakuje Patrokla. Grci ruĉaju jer Odisej ne dopušta da vojska gladna poĊe

u bitku. Ahilej ne ţeli jesti dok ne osveti prijatelja. Kad se Ahilej naoruţa i uspne u bojna

kola, konj Ksant

20

mu ljudskim glasom proriĉe skoru smrt, ali Ahilej za to nimalo ne mari.

XX. pjevanje

Prije poĉetka velike bitke Zeus dopusti bogovima da sudjeluju u borbi kako bi se

suzbila velika snaga Ahilejeva i sprijeĉio prerani pad Troje. Ahilej bjesni i ranjava Eneju21,

19 Hefest (rim. Vulkan) – praunuk Zemljin (Gejin), sin Divov (Zeusov) i Herin, kovaĉ za bogove, bog vatre iobrade metala.20

Ksant je ime više rijeka, junaka i konja u Iljiadi.21Eneja – sin Anhiza i boţice Afrodite, po kasnijoj tradiciji praotac osnivaĉa Rima, glavni junak Vergilijeve

Eneide.



14

voĊu Dardanaca, jednog od najboljih trojanskih junaka. Ahilej ranjava i Hektora i ubija

trojanskog kraljevića Polidora. Cijelo se polje napuni ubijenim Trojancima.

XXI. pjevanje

Pred pomahnitalim Ahilejem Trojanci bjeţe. Veliki se broj utopi u rijeci Ksant.22 Boga

rijeke to razljuti i on valovima dovede Ahileja u veliku pogibao. Ahileju priskoĉi u pomoć

bog vatre Hefest i otjera rijeĉnog boga svojim plamenom. Tada se i ostali bogovi meĊusobno

pograbe, a potom se vrate na Olimp. Ahilej i dalje goni i ubija Trojance dok ga Apolon u liku

Agenora ne odvuĉe na stranu pa se Trojanci uspiju povući u grad. Prijam zapovjedi da se

zatvore gradska vrata.

XXII. pjevanje

Jedino Hektor ostane ispred gradskih vrata. Ţelio je, unatoĉ zaklinjanju oca i majke da

se skloni, sam doĉekati Ahileja. Kad se meĊutim pribliţio Ahilej, Hektor se dao u bijeg.

Ahilej ga triput goni oko Troje, sve dok ga Atena, u liku brata Dejfoba, ne nagovori da stane i

prihvati borbu. Kad su se napokon sukobili, Ahilej je ubio Hektora. Ahilej mrtvom Hektoru

skine oruţje a tijelo mu privezano uz bojna kola odvuĉe u tabor. Trojanci sa zida sve to

gledaju. Najviše su pogoĊeni Hektorovi otac i majka, te ţena Andromaha, k ojoj je od rodbine

ostao samo sin.

XXIII. pjevanje

Mirmidonci i Ahilej oplakuju Patrokla. U snu se Ahileju ukaţe Patroklova sjena i

zatraţi da ga se dostojno pokopa. Sutradan Ahilej dade spaliti Patroklovo tijelo na lomaĉi a

kao pogrebnu ţrtvu ubije dvanaest mladih trojanskih zarobljenika. Zatim priredi nadgrobne

igre u Patroklovu ĉast.

XXIV. pjevanje

Zeus je ljut što Ahilej ne da Trojancima Hektorovo tijelo. Stoga savjetuje Tetidu da

nagovori sina da to uĉini. Kad je ĉuo da to Zeus traţi, Ahilej je pristao s tim da onaj koji doĊe

otkupiti tijelo mora biti sam. Kronion zatim šalje Iridu da javi Prijamu da moţe doći po svog

sina i otkupiti ga. Prijam spremi kola s darovima i, osim starog Ideja, ne povede nikoga sa

sobom. Hekuba ga je ipak molila da ne ide, ali on je vjerovao u Ahilejevu ĉasnu rijeĉ. Ipak,

bogovi pošalju s Prijamom svoga glasnika Herma23 kako bi kola mogla neopaţeno doći do

Ahilejeva šatora. Ahilej ugosti Prijama, primi darove i dade mu Hektorovo tijelo. Predloţi mu

22Spominje se i drugo ime te rijeke – Skamandr.

23 Hermo (Hermes, rim. Merkur) – glasnik bogova, bog trgovine i znanosti, zaštitnik putnika, lopova i skitnica.



15

da prenoći i da se ujutro vrati u Troju. To Prijam prihvati ali mu u noći Hermo šapne da bi

bilo bolje da odu jer neće biti dobro ako Agamemnon sazna da je trojanski voĊa u Ahilejevom

šatoru. Prijam se vrati u grad a Hektoru je upriliĉen dostojan pogreb.

ODISEJA

Za razliku od Ilijade, tipiĉnoga ratniĉkog epa koji obnavlja sjećanje na drevno

herojsko doba, Odiseja se više bavi mirnodopskim ţivotom. Herojski je mit ovdje pretoĉen u

bajku, monotoniju neprekidnih bojeva zamijenila je ţivost pustolovnih lutanja po dalekim

stvarnim ili nestvarnim zemljama. Za razliku od pravocrtnosti Ilijade, ona ima kompleksnu

kompozicijsku strukturu: radnja se istovremeno odvija na dva plana, na Odisejevim lutanjima

i na Itaki gdje se Penelopa, Odisejeva ţena, na svoj naĉin bori za oĉuvanje svoje obiteljske

zajednice. Radnju Odiseje moţemo podijeliti na dva podjednaka dijela: prvih dvanaest

pjevanja opisuje Odisejeve doţivljaje do povratka na Itaku, a drugih dvanaest osvetu nad

proscima i ponovno udruţivanje Odiseja sa ţenom i sinom, obnovu oikosa. Premda je glavni

junak velike snage i hrabrosti, ovdje on svoje zapreke savladava više pameću, snalaţljivošću i

dovitljivošću.

Za razliku od Ilijade, a u skladu sa sredinom u kojoj se odvija radnja, u Odiseji se kao

likovi pojavljuju i ljudi niţeg društvenog statusa: svinjar, kozar, govedar, pa ĉak i prosjak.

Za Odiseju su osobito karakteristiĉne simetrija i paralelizam u organizaciji izlaganja

pripovjedne graĊe. Tu je kao i u Ilijadi, samo na drugaĉiji naĉin, karakteristiĉna tzv. p r s t e n

a s t a k o m p o z i c i j a koja se sastoji u tome da prije neke epizode ili digresije stoji

uvodni dio, ĉesto protkan epskim formulama, a na kraju epizode odnosno digresije pjesnik se

ponovno vraća glavnoj niti naracije jednostavnim ponavljanjem cjeline ili dijela tog uvodnog

odlomka, ĉime se dobiva zaokruţenost. Tako Odiseja zapoĉinje prizorom na Olimpu sa

zakljuĉnom intervencijom bogova, kojom se opet uspostavlja mir na Itaki.

I. pjevanje

Poslije trojanske bitke Odisej se sa svojim drugovima vraća kući ali mu Posejdon24

ometa taj povratak. Posejdon svim silama ţeli Odiseja odvući od pravog puta usprkos tome

što su svi ostali bogovi naklonjeni Odiseju. Prošlo je mnogo godina i na Itaki su mislili da je

Odisej mrtav. Iz razgovora Atene i Zeusa moţe se vidjeti da je Posejdon ljut zbog toga što je

Odisej izbio oko kiklopu Polifemu, sinu nimfe Forkine i Posejdona. Atena zatim prerušena u

ĉelovoĊu Tafljana Menta, Odisejevog suborca, odlazi na Itaku i zatjeĉe Penelopine prosce

24 Posejdon (rim. Neptun) - bog mora, kod Grka je i zemljotresac.



16

kako se goste i razmeću Odisejevim blagom. Potom pripovijeda Odisejevom sinu Telemahu,

koji je već stasao mladić i ne sjeća se oca, da je Odisej moţda još ţiv (Odisej je trenutno u

zarobljeništvu kod nimfe Kalipse). Atena ţeli uputiti Telemaha u potragu za ocem. Savjetuje

mu da najprije ode u Pil u Meseniju25

k mudrom starcu Nestoru, pa ako ne sazna ništa, neka

ide Menelaju u Spartu koji se zadnji vratio iz Troje. Ako pak ni tu ne dobije vijesti o ocu,

neka se vrati, ocu podigne spomenik, majku uda za poštena ĉovjeka i smisli naĉin kako da

pobije prosce.

II. pjevanje

Ujutro u skupštini Telemah optuţi prosce i zatraţi da im se zabrani da mu dalje

izjedaju kuću, ali Antinoj, prvi meĊu proscima i najjaĉi, reĉe da je krivnja na Penelopi,

Ikarevoj kćeri, koja ne ţeli odabrati za koga će se udati niti se hoće vratiti ocu. Telemah zatim

zatraţi brod da potraţi oca, ali mu se prosci samo rugaju. Skupština se raziĊe. Telemahu doĊe

Atena u obliku Mentora, nabavi mu laĊu i okupi posadu. Predveĉer Telemah isplovi prema

Meseniji.

III. pjevanje

U Pilu Telemaha i Mentora (tj. Atenu) Nestor lijepo primi, ispripovijeda svoj povratak

i povratak nekih drugih junaka, ali o Odiseju nije znao ništa kazati. Telemah prenoći u Pilu, a

idućeg dana s Nestorovim sinom Pisistratom poĊe u Spartu, k Menelaju.

IV. pjevanje

Kod Menelaja se u pravo slavi svadba kraljeva sina i kćeri. I Menelaj lijepo doĉeka

posjetioce, ispriĉa im o svom povratku, ali ni on ne zna ništa o Odiseju. Saznavši za

Telemahov odlazak, prosci smišljaju kako da ga iz zasjede ubiju. Penelopi, koja nije znala da

je Telemah otputovao, glasnik Medon javi vijest o zasjedi i ona se pomoli Ateni da joj spasi

sina. Za to vrijeme prosci u zasjedi vrebaju na Telemaha.

V. pjevanje

Ponovna skupština bogova u kojoj Atena opet spominje Odisejevu nesreću. Hermo

prenosi Kalipsi naredbu Zeusovu da pusti Odiseja, što ona preko volje i ĉini. Usprkos oluji

koju je protiv njega pokrenuo Posejdon, Odisej se spasi i skloni na Sheriju, otok Feaĉana.

25 Zapadni Peleponez.



17

VI. pjevanje

U snu Atena potiĉe Nausikaju, kćer feaĉkog kralja Alkinoja, neka ode na obalu prati

rublje. Nausikaja posluša i ujutro sa sluškinjama ode na obalu gdje naĊe Odiseja kojeg je tu

izbacilo more. Odisej joj ispriĉa kako je dugo sa posadom lutao morem i kako sad nema ni

posade ni broda, te je zamoli da mu pomogne da se vrati na rodnu Itaku. Nausikaja mu tada

reĉe da je ona kći feaĉkoga kralja koji mu moţe pomoći u povratku. Iz njegovog govora

Nausikaja je vidjela da je Odisej pošten ĉovjek. Oblasni mu kako će doći u feaĉki grad ali ne

smiju ići skupa jer bi moglo biti svakakvih govorenja, budući da je ona kraljeva kći. Odisej

posluša i oboje poĊoše.

VII. pjevanje

Obavijen Ateninom maglom, Odisej neprimjećen uĊe u kraljevsku dvoranu i klekne uznoge kraljici Areti moleći da mu dadu brod da se vrati kući. Kralj Alkinoj ljubazno obeća da

će to uĉiniti. Na pitanje tko je on, Odisej izbjegne potpun odgovor i samo reĉe da dolazi s

Kalipsina otoka i ispriĉa doţivljaje na tom putu i susret s Nausikajom. Potom svi poĊu na

poĉinak.

VIII. pjevanje

Alkinoj u skupštini predlaţe da ispune dano obećanje i poziva prvake Feaĉana na

gozbu u svoj dvor. Ondje pjevaĉ Demodok pjeva o svaĊi Odiseja i Ahileja pod Trojom, na što

Odisej zaplaĉe. Potom se odrţavaju ratne igre u kojima sudjeluje i Odisej i pobjeĊuje u

bacanju diska. Tada Demodok otpjeva pjesmu o preljubu Afrodite i Aresa, boga rata, a mladi

zaplešu kolo. Feaĉani obdaruju Odiseja, on se okupa i oprašta s Nausikajom. Sad Demodok uz

gozbu pjeva o drvenom konju kojim su Grci osvojili Troju pa Odisej opet zaplaĉe. Alkinoj ga

opet pita tko je on.

IX. pjevanjeOdisej kaţe tko je i pripovijeda svoje pustolovine: Iz Troje je s 12 laĊa posjetio zemlju

Kikonaca, a zatim Lotofaga, odakle je doplovio do otoka Kiklopa. Odabra 12 ljudi da poĊu s

njim do spilje u kojoj je ţivio kiklop Polifem da mu donesu darove i da ga udobrovolje. Kad

doĊoše u pećinu, Polifema nije bilo već je bio s ovcama na ispaši. Priĉekaše ga. Kad se kiklop

vratio, zatvorio je ulaz golemim kamenom. Odisej mu reĉe zašto su došli, ali ĉudovište, koje

se nije bojalo ni bogova, uze dvojicu njegovih drugova i pojede ih. To isto uĉini i slijedećeg

jutra. Vidjevši da sa kiklopom nema šale, Odisej stade smišljati plan kako da izvuĉe posadu.

Odluĉi da zašilji drvo koje je Polifemu sluţilo kao toljaga te mu njime, kad ĉudovište bude



18

spavalo, probode oko.26

Kad se toga dana kiklop vrati s ispaše, Odisej mu ponudi vina koje

ovoga udobrovolji. Obeća mu da će njega zadnjeg pojesti. Na Polifemovo pitanje kako se

zove, Odisej odgovori da se zove Nitko. Kad je omamljeni kiklop legao spavati, Odisej i još

ĉetvorica zabiju mu šiljak u oko. Polifem stade vrištati a to ĉuše i ostali kiklopi pa se skupiše

ispred pećine. Upitaše što se dogaĊa a Polifem im reĉe da ga Nitko ţeli na prijevaru ubiti. Na

to se ostali kiklopi nasmijaše i otiĊu. Ujutro kiklop odškrinu kamen i stade na ulaz kako ne bi

nitko, osim ovaca, mogao izaći. Lukavi Odisej zaveţe drugove za ovĉja prsa te tako svi izaĊu

van. Odisej bijaše zadnji. Kad je kiklop napipao runo tog ovna, bi mu ĉudno što taj ovan, koji

je inaĉe prvi, sada izlazi zadnji. Napokon odmaknuše i Odisej ne mogaše odoljeti da nešto ne

dobaci. Ĉuvši da su pobjegli, Polifem za njima baci ogromni kamen koji ih umalo ne pogodi.

Kad su ušli u brod i zaplovili, Odisej viknu kiklopu neka zapamti da se onaj koji ga je

oslijepio zove O d i s e j. Kiklop uvidje da se ispunilo proroĉanstvo vraĉa Telana koji je

prorekao da će ga oslijepiti ĉovjek po imenu Odisej. Zato prizove svoga oca Posejdona da

Odiseja sprijeĉi u povratku kući. Posejdon ga usliši i tada nastanu već poznati Odisejevi

problemi.

X. pjevanje

Odisej doĊe k bogu vjetrova, Eolu27, koji mu dade mijeh u kojem su bili zatvoreni

nepovoljni vjetrovi. Tako su uspješno plovili skoro do Itake. MeĊutim tada su Odisejevidrugovi iz znatiţelje otvorili mijeh i loši ih vjetrovi opet baciše natrag Eolu ko ji ih sada srdito

tjera kao ljude koje bogovi ne vole. Zatim naiĊu na ljudoţdere Estrigonce od kojih se spasi

samo jedna njihova laĊa. Odatle stignu ĉarobnici Kirki28koja pola posade pretvori u svinje.

Pomoću Hermove ĉarobne trave Odisej prisili Kirku da im vrati ljudsko obliĉje. Kod Kirke su

ostali godinu dana, a tada Odisej, po Kirkinom savjetu, poĊe u podzemlje da pita proroka

Tiresiju o svojoj sudbini.

XI. pjevanje

Od Kirke doĊe Odisej Kimeranima, na rubu zemlje, i ondje siĊe u podzemlje. Tu vidje

mnogo toga. Ugleda druga Elpenora, svoju nedavno preminulu majku Antikleju, i napokon

26 Kiklopi po mitologiji imaju samo jedno oko. Ţive na Siciliji. 27 Eol – upravljaĉ vjetrova. Kao prijatelj bogova ţivi Eol na Eoliji, otoku u grupi liparskih otoka, sjeveroistoĉnood Sicilije, u krasnom dvoru koji je ograĊen jakim metalnim zidom i visokim stijenama. Odatle upravlja svimvjetrovima.28 Kirka – ĉarobnica koja je stanovala na jednom otoku nedaleko od juţne obale Italije. Svoj otok je pretvorila u

divnu zemlju i na njemu sagradila sebi od zlata i dragog kamenja divan dvorac koji su ĉuvali pripitomljeni vuci ilavovi. Sluţile su je zlatokose nimfe. Strance koji bi naišli u njenu zemlju doĉekivala je gostoljubivo, ali ih jeodmah nekim ĉarobnim jelom i ĉarobnim štapićem pretvarala u razne ţivotinje.



19

Tiresiju. To bijaše jama puna ţrtvene krvi i u njoj vidje duše mnogih starih junakinja, a onda i

duše junaka. Sretne Agamemnona kojeg je na prijevaru ubila ţena Klitenmestra, zatim Ajanta

koji je srdit na njega jer ga je Odisej usmrtio u dvoboju kad su se borili za Ahilejevo oruţje.

Vidio je zatim Minosa, Zeusovog sina, gdje sa ţezlom u ruci sudi mrtvacima. Gejinom sinu

Titiju su dva jastreba kljucala jetru zbog toga što je zlostavljao Pitu, Zeusovu ţenu. Tantal

stoji u jezeru ali ne moţe piti vodu. Kad se sagne da se napije, voda se izgubi. Tu je i Sizif

koji uzbrdo kotrlja teški kamen i kad doĊe na vrh brda, kamen se otkotrlja natrag a Sizif

ponovo poĉinje s guranjem. Odisej pozdravlja i Ahileja koji je sada prvi meĊu mrtvacima.

Ahilej govori da mu to što je prvi ništa ne znaĉi kad ne zna šta je s njegovim sinom. Odisej

mu odgovara da je Neoptolen, sin Ahilejev, sada vrlo hrabar ahejski vojnik. To umiri Ahileja.

Odisej vidje još i Herakla, Tezeja, Pritoja i ostale mrtve.

XII. pjevanje

Vrativši se iz Podzemlja na Kirkin otok, Odisej pokapa Elpenorovo tijelo, primi

Kirkine savjete i poĊe na put. ProĊe sretno Sirene te Skilu i Haridbu29, ali na otoku Trinakiji

njegovi nerazumni drugovi zakolju goveda Heliju, bogu sunca, premda im je Odisej to

zabranio. Na zahtjev Helijev, Zeus ih gromom sve pobije te se jedino Odisej spasi na Kalipsin

otok Ogigiju.

XIII. pjevanje

Pošto je završio pripovijedanje, Odisej opet dobija darove od feaĉkih prvaka, a Alkinoj

ga opet ĉasti gozbom. Idućeg dana on se oprosti od Feaĉana koji ga laĊom prevezu na Itaku i

usnula iskrcaju, ali im na povratku Posejdon pretvori laĊu u kamen. Kad se Odisej probudio,

pristupi mu Atena u liku mlada pastira i objasni mu da je na Itaki, što on ne vjeruje. Tek kad

ona rasprši maglu kojom ga je obavila, prepozna Odisej rodni otok. Tad Atena sakrije feaĉke

darove u obliţnju špilju, Odiseja, da ga ne prepoznaju pretvori u prosjaka, te ga savjetuje da

poubija prosce koji opsjedaju Penelopu.

XIV. pjevanje

Odisej poĊe k svinjaru Eumeju koji ga lijepo doĉeka, poĉasti mesom i vinom, ali ne

vjeruje kad stari prosjak tvrdi da će se Odisej uskoro vratiti. Na pitanje tko je, Odisej

pripovijeda dugu izmišljotinu. Poslije veĉere odu spavati, a Eumej dade Odiseju plašt jer je

noć bila hladna

29

Odatle i frazem za nekoga tko se sretno izvuĉe iz poteškoća i opasnosti: «Prošao je kroz Skilu i Haridbu».Scila je strašno ĉudovište koje stanuje u jednoj pećini na Siciliji; Haridba – ĉudovište koje guta sve što mu se pribliţi i ţivi preko puta Skile, na kalabrijskoj strani. To je zapravo tjesnac izmeĊu Sicilije i Kalabrije.



20

XV. pjevanje

Atena u snu upozori Telemaha da se vrati kući i ode do Eumeja kako bi izbjegao

zasjedu prosaca. Telemah se oprosti od Menelaja te se, primivši darove, s Pisistratom vrati u

Pil. Potom se s vraĉem Teoklimenom, bjeguncem iz Arga, vrati na Itaku. Eumej i Odisej

dogovaraju se da poĊu u grad, a Eumej priĉa svoju ţivotnu povijest. Sutradan se Telemah

vrati na Itaku, pošalje drugove u grad, a sam ode k Eumeju.

XVI. pjevanje

Odisej se kod Eumeja susreće s Telemahom koji mu se tuţi na prosce. Telemah šalje

Eumeja da javi Penelopi njegov povratak. Tad Atena vraća Odiseju njegov pravi lik, on se

otkriva sinu, te se njih dvojica stanu dogovarati kako da kazne prosce. Prosci se vraćaju iz

neuspjele zasjede. Eumej se vraća u svoju kolibu i priĉa opet prerušenom Odiseju i Telemahunovosti iz grada. Svi poveĉeraju i odu na poĉinak.

XVII. pjevanje

Sutradan Telemah odlazi u grad i priĉa Penelopi šta je bilo u Pilu i Sparti, a Teoklimen

proriĉe skori dolazak Odiseja. Potom se u grad upute Odisej i Eumej. Najprije susretnu

nevjernog kozara Melanteja koji se ruţno ponese prema Odiseju. Stari pas Argo prepozna

gospodara i ugine od radosti. Odisej prosi hranu od prosaca i svi mu daju, samo ga Antinoj

udari. Penelopa prokune Antinoja, a prosjaka pozove k sebi i on obeća da će doći naveĉer.

XVIII. pjevanje

Odiseja hoće otjerati drugi prosjak Ir. Na prijedlog prosaca njih se dvojica potuku i

Odisej premlati Ira. Penelopa izgrdi prosce zbog te tuĉnjave. Prosci se i dalje goste. Prema

Odiseju se ruţno ponesu nevjerna sluţavka Melanta i prosac Eurimah. Najzad se svi raziĊu na

spavanje.

XIX. pjevanje

Na pitanje tko je, Odisej Penelopi slaţe da se zove Eton i da poznaje Odiseja koji je

ţiv i koji će se uskoro vratiti kući. Penelopa, ţeleći provjeriti da li je to istina, traţi od

prosjaka da joj kaţe kakvu je odjeću nosio njen muţ. Odisej tada do u tanĉine opiše tu odjeću,

Penelopa mu povjeruje i kaţe da će on od sada u njenoj kući biti poĉasni gost jer joj je vratio

vjeru u povratak njenog muţa. Dadilja Euriklija poznade Odiseja po oţiljku koji je zadobio od

vepra kad je nekad u mladosti išao s Autolikovim sinovima u lov na planinu Parnas. Odisej joj

zapovjedi da ne govori nikom ništa a Atena pomuti pamet Penelopi da ga ne pozna. Penelopa



21

ispripovjedi Odiseju da je sanjala 20 gusaka kako u njenom dvorištu jedu pšenicu iz vode. U

to doĊe orao i pokla ih. Zatim orao stade na krov i ljudskim glasom reĉe Penelopi da se ne

boji jer on je Odisej a pobijene guske su Prosci. Odisej odgovara da san nikako nije moguće

drugaĉije protumaĉiti nego tako.

XX. pjevanje

Odisej ne moţe zaspati jer ĉuje glasove nevjernih sluţavki pa razmišlja kako će ih

jednom kazniti. Ujutro se priprema gozba, dolaze Eumej i kozar Filetije koji je ljubazan

prema starom prosjaku i iskreno ţali za Odisejem. Prije i u toku gozbe javljaju se razna

znamenja koja slute proscima na zlo. Oni se samo smiju na to. Ali Penelopa sve to sluša.

XXI. pjevanje

Atena došapne u glavu Penelopi misao da uzme Odisejev luk i strijele i poreda 12

sjekira i obavijesti prosce da će onaj koji jednim hicem pogodi svih 12 sjekira biti njen muţ.

Tako i bi. Telemah iskopa jarak i po njem razmjesti sjekire. Penelopa opazi da je to uĉinio kao

nekad njegov otac. Telemah ponudi da se i sam iskuša u gaĊanju. Tri puta je bezuspješno

pokušavao pritegnuti luk. Ĉetvrti put bi uspio, ali mu Odisej namignu da ne gaĊa. Tada se

poĉeše natjecati prosci ali nitko nije uspio zategnuti luk jer je bio ogroman. Odisej izaĊe vani

s govedarom i Eumejom te ih upita da li cijene njihovog gospodara Odiseja. Kad su oni

potvrdno odgovorili, on im se otkrije, pokaza oţiljak te im obeća nagradu za vjernost. Odisej

uĊe unutra i zamoli prosce da se i on okuša u gaĊanju, ali, pošto je on bio «prosjak», oni mu

ne dadoše. Penelopa kaza da je on u njenoj kući dragi gost i da ima pravo okušati sreću.

Telemah potajno zapovjedi Eurikliji da povede sa sobom sve sluškinje i neka se zakljuĉaju u

sobe. Izlaziti ne smiju ma što se dogodilo! Odisej prihvati luk i strijelu, s lakoćom odapne i

pogodi sve sjekire.

XXII. pjevanjeZatim Odisej poĉne strijeljati prosce. Dolazi do velike bitke jer je Melantej donio

proscima oruţje. Najzad Odisej i njegovi poubijaju sve osim pjevaĉa Demodoka i glasnika

Medonfa. Nevjerne sluškinje moraju oĉistiti dvoranu od leševa i krvi, a onda ih Odisej

povješa. Melanteja strašno unakaze i takoĊer objese. Odisej sumporom okadi kuću, a Euriklija

pozove vjerne sluškinje da pozdrave gospodara.



22

XXIII. pjevanje

Euriklija javlja Penelopi veselu vijest o Odisejevu povratku i pogibiji prosaca.

Penelopa ne vjeruje. Kad ga susretne, vrlo je suzdrţana. Atena mu vrati prijašnje lijepo

odliĉje, ali Penelopa još ne vjeruje da je to on. Iskušava ga njihovom tajnom o braĉnom

krevetu koji je izdjeljan u ţivom stablu, pa tek kad on pokaza da zna tu tajnu, ona ga zagrli i

poĊu zajedno na poĉinak. Odisej joj pripovijeda svoje doţivljaje. Atena im produlji noć da se

napriĉaju. Ujutro Odisej s Telemahom, Eumejem i Filetijem poĊe posjetiti oca Laerta.

XXIV. pjevanje

Hermo vodi duše pobijenih prosaca u Had. Vidjevši ih, Agamemnon zavidi Odiseju na

Penelopinoj vjernosti. Odisejev otac, Laert, ne poznaje sina. Odisej mu, mjesto da se otkrije,

priĉa dugaĉku izmišljotinu o tome tko je toboţe on. Tek kad vidi koliko starac pati zbognjega, Odisej mu se otkrije i oni odu zajedno na pripremljeni ruĉak. Itaĉani hoće osvetiti

poubijane prosce ubojstvom Odiseja. Dolazi do bitke u kojoj Laert ubije glavnog smutljivca

Eupita. Atena u obliku Mentora zaustavi daljnju borbu i svi se izmire.

ANTOLOIJA GRĈKE LIRIKE

Homerovi epovi procvali su iz narodne pjesme. MeĊutim i lirska pjesma ima isti

korijen. Kako bismo dali nekakvu kronologiju pjesništva, valja spomenuti osnovna razdoblja

grĉke knjiţevnosti. Prvo je helensko razdoblje, koje obuhvaća predklasiĉno doba (od poĉetka

do 6. st. pr. Kr.) i klasiĉno doba (5. i 4. st. pr. Kr.), te helenističko razdoblje koje ĉine

aleksandrijsko doba (3. i 2. st. – 30. g. pr. Kr.), kad Egipat postaje rimskom provincijom, i

rimsko doba (30. g. pr. Kr. – 529. g.).

1. Helensko razdoblje

Pretklasiĉno doba

U 7. st. pr. Kr. Beoćanin Heziot prvi uvodi u pjesmu ono svjesno «ja», nasuprot

kolektivnosti koju izraţava Homer. Heziot spominje u pjesmama svog oca i rodni kraj, iznosi

svoje nevolje – spor s bratom radi oĉevine; osvrće se na svakidašnje potrebe, puteve ratara i

trgovaca. U njegovom e pu više nije glavno opisna i zabavna strana, već slika ţivota i nevolja

svog vijeka. Pjesme su ispjevane u starom obliku, ali su pune novog sadrţaja.



23

Tada se javljaju elegija i jampska pjesma. U elegiji se kombiniraju heksametar i

pentametar koji se veţu u elegijski distih. Elegija potiĉe narod na boj, crta nevolje vojniĉkog

ţivota, predoĉuje razdor i narodnu neslogu, daje pouku i mudre savjete, ţali za pokojnikom,

iznosi pjesnikove osjećaje. Tako o ljubavi pjeva Kolofonjanin Mimnermo; po njemu se

elegija, koja stoji na raskršću epske i lirske poezije, pretvara sadrţajem u ĉistu lirsku pjesmu.

Elegija potiĉe od Jonjana, dakle iz Male Azije, i za nju je karakteristiĉno jonsko narjeĉje.

Elegiju prati frula koja vodi podrijeklo od Friţana ili LiĊana. Elegije se najviše pjevaju na

gozbama i zabavicama. MeĊutim i elegija doţivljava svoje promjene.

Za Solonovu elegiju «Sebi» ne moţemo pravo ni pomisliti da se pjevala na kakvom veselju.

Ovdje treba koju reći o Solonu i Ateni toga doba. Atena stupa dosta kasno u kolo trgovaĉkih

gradova. Susjedi Megara i Egina vladaju u 7. st. njenom trgovinom i sapinju je. Otok

Salamina je u rukama Megare, a Atikom kola eginski novac. S takvim prilikama seljak zalaţe

zemlju, zakupnik ne moţe plaćati zakup, teţak nema ĉim da se prehrani; dug ih baca u

ropstvo. Na selu se širi bijeda, u gradu zijeva jaz razdora izmeĊu puka i gospode.

U to se vrijeme pomalja sjajan lik – trgovac kraljevske krvi i najstariji atenski pjesnik

Solon. U ratu s Megarom Atena klone, ali Solon narod raspali elegijom «Salaminom».

Atenjani zagospodare otokom. Solon ne miruje. «Opomena Atenjanima» je elegija u kojoj

Solon iznosi politiĉko mišljenje, opominje gospodu, kori voĊe stranaka. Zaprijeti graĊanski

rat. Puk i gospoda izaberu Solona 594. g. za arhonta s neograniĉenom vlašću, da iscijeli

drţavnu rak -ranu. On riješi puk duga, iskupi roblje, preuredi ustav, ne mareći za prigovore od

svih strana. Poslije doţivje vladavinu tiranina Pisistrata, koji ga je štovao i nije dao dirati u

njegove uredbe, premda je Solon odvraćao narod od njega. Sa Solonom se dakle pojavi nova

vrsta elegije – politiĉka i pouĉna. Radi jedrih reĉenica, osobito radi lijepih misli, koje izbijaju

u elegiji «Sebi», uvrstiše ga stari u sedmoricu mudraca.

Epsko ruho do kraja je skinula jampska pjesma koju je stvorio Paranin Arhiloh. On je

prvi pravi lirik, ne iznosi samo svoje misli, već i otkriva cijelu dušu tako da pobuĊuje silandojam. Jonsk o narjeĉje, kojim pjeva Arhiloh, ostaje jezikom za sve jampsko pjesništvo.

Arhiloh uz jamb koristi i trohej. Najĉešći su mu stihovi trimetar (dvanaestesterac) i tetrametar

(petnaesterac). Ĉesto kombinira trimetar i dimetar (osmerac) i takve pjesme se zovu epode.

No nije se uvijek drţalo metriĉkih pravila.

Tako je pjesnik Hiponakt na kraju stiha upotrebljavao trohej umjesto jamba, te tako iznašao

holijamb, tj. hromi jamb. Jampske su se pjesme pjevale uz frulu ili liru ili su se naprosto

govorile.



24

U 7. st. pr. Kr. poĉinju se u heksametrima ili elegijskim distisima klesati epigrami

(natpisi) u kamen na grobu i metati na zavjete darove. Tu su kratki podaci o ţivotu, pohvala

pokojniku, zahvala kojem bogu i sve je zbijeno u nekoliko redaka. Taj su epigram do umjetne

vrste dotjerali Anakreont i Simonid. To je jedina poezija koja je namijenjena ĉitanju, drugo se

sve pjeva ili predaje ţivom rijeĉi.

Grk od pamtivijeka udara u liru i citaru i sam uz to pjeva. U 8. st. se ta priprosta glazba

stala sve više razvijati pod utjecajem lidijske i frigijske muzike, tako da se frula sve više

udomljavala. Da ne bi lira i citara zaostale za frulom, dotjeravali su ih prema sliĉnim

istoĉnjaĉkim glazbalima, koja su imala više ţica. Tako je nastao instrument sa sedam ţica, a

potom i sa jedanaest. U Grka su bile dvije vrste pjevaĉa: citarodi i aulodi. Citarodi su se sami

pratili citarom, a aulode je pratio frulaĉ.

Citara se osobito njegovala kod Eoljana na otoku Lezbu. U doba Arhilohovo javi se tu veliki

citarod Terpandar, osnivaĉ umjetne grĉke muzike. On je uveo citaru sa 7 ţica, okoristio se

lidijskim naĉinom i stvorio tzv. citarodski nom (mislim da je nom nešto vezano za normu

duhovne glazbe). Uzimao bi stare epske pjesme – odlomke iz Homera, dodao uvod, sve to

uglazbio i onda pjevao na svetkovinama. On putuje poput jonskih rapsoda i dolazi u Spartu

koja je mnogo drţala do svetkovina. U Sparti su se i djeca odgajala uz pomoć muzike. Sparta

je s velikim oduševljenjem prihvatila njegovu muziku. Ni aulodi ne htjedoše zaostati.

Pjev se uz frulu uvelike gojio u Argu i u Delfima. Argivljanin Sadak je izumio aulodski ili

pitijski nom. Rijeĉi za pjev uz frulu – a tako je bilo i kod citare – vadile su se iz tuĊih pjesama,

ili je pjevaĉ sam pisao tekst. Aulodske pjesme su se najviše pjevale na Apolonovim

svetkovinama.

Osim duhovne pjesme noma rodi se na Lezbu svjetovna popijevka. Ona sinu s

Alkejem i Sapfom, a s njima i ugasnu. Ona je najljepši cvijet svjetovne grĉke lirike. Pjeva je,

kao i nom, pojedinac, ali uz barbit, instrument sliĉan liri. Predmet joj je ljubav, vino i politika,

a jezik domaće narjeĉje eolsko. Napjev s ponavljanjem dovede do cijepanja pjesme u strofe, ato već nalazimo do savršenstva dotjerano u Alkeja i Sapfe.

Poslije eolske popijevke javlja se u 6. st. jonska s Anakreontom. Kao što je Alkejeva i Sapfina

pjesma prokljuĉala iz narodne, isto je bilo i s Anakreontovom. Na gozbama su se pored

elegije pjevale i skolije. To su bile poĉastice koje su se pjevale u Ateni, a sadrţavale su poklon

bogu ili pouku i spomen na neki dogaĊaj ili poziv na uţitak ili iskricu ljubavi. Tu je vrstu

narodnog pjesništva umjetnim oblikom zaodjenuo Anakreont, pjesnik – mogli bismo reći –

ĉašice i snašice. Ovdje treba izdvojiti i Ariona, pjesnika i pjevaĉa iz Metimne na Lezbu,roĊenog oko 600. g. Dok je na brodu plovio u Korint, mornari su se dogovorili da ga ubiju i



25

opljaĉkaju. Kako su se bojali da ih ne izda, pozvali su ga da odluĉi: da poĉini samoubojstvo

na brodu ili da skoĉi u more. Arion je izabrao to drugo, ali prije nego će skoĉiti, zamolio ih je

da još jednom zapjeva i zasvira na svojoj liri. Kad je završio pjesmu, skoĉio je u more, ali se

nije utopio. Njegova pjesma privukla je jato dupina. Jedan od njih uzeo ga je na leĊa i odnio

na obalu.

Na Kreti se razvijala poboţna zborna pjesma i igra. Pejan je poboţna pjesma u ĉast

Apolona. Tu je pjesmu, kao i junačko kolo, donio sredinom 7. st. Krećanin Taleta u Spartu.

Sparta ga je pozvala da pejanom odvrati tešku nevolju – kugu. Zborna se pjesma udomi u

Sparti, za kojom se povedoše i drugi krajevi. U Arkadiji, u Argu, u Delfima, na Delu, u

Sikionu, u Ateni uvode se svetkovine, na kojima pjevaju i plešu zborovi. Natjecanja zborova,

tko će od njih biti ljepši, tko će ljepše pjevati i plesati, dovode brzo do procvata zbornog

pjesništva. U Sparti se istakne Alkman, suţanj iz lidijskog grada Sarda. On je, pošto je na

raĉun svoga talenta osloboĊen, pratio na citari djevojaĉke zborove koji su pjevali njegove

pjesme. U tim pjesmama ne slavi samo bog već i ljepotice zbora. Na Siciliji djeluje Stesihor.

On uzima graĊu iz epa, zaogrće je plaštem zborne pjesme, ubacuje elemente lirskog, stvara od

epa, moţemo reći baladu. Njegovim stopama stupa Ibik i sam Pindar. Pejan je isprva himna

Apolonu, a ditiramb himna Dionizu. Ditiramb se poslije pjeva i herojima, a pejan drugim

bogovima, pa i ljudima. Lezbljanin Arion (oko 600. g. pr. Kr.) dao je ditirambu umjetni oblik.

Dok lirska pjesma, što je pjeva pojedinac, izriĉe samo njegova ĉuvstva, zborna pjesma izriĉe

sve ono što je na srcu narodu. No i tu ima promjene, pa s vremenom i zbor iznosi subjektivne

pjesnikove misli. Jezik zborne pjesme je dorski, budući da se razvila na Kreti i u Sparti, ali ne

narodni, već umjetni, kako ga je s primjesama jonskim i eolskim stvorio Stesihor.

Najpoznatije zborne pjesme su dobitničke. One se pjevaju na bojnim igrama. Tu

pjesmu zaĉinje pjesnik priĉom o pradjedovima samog pobjednika, o praocima rodnoga mu

kraja, o bogu kojem su igre posvećene, o osnivaĉu igara. Priĉu bira sam pjesnik prema

prilikama u kojima dobitnik ţivi. I refren sastavlja pjesnik, a zbor pjevaĉa pjeva uz citaru ilifrulu. Slava se slavi u gradu dobitnikovu. Pjeva se pred domom ili u domu i to za vrijeme

gozbe.

Grk od vajkada voli igre. Već ih u Homera prireĊuje Ahilej na ĉast palomu drugu

Patroklu, a kralj Alkinoj hoće Odiseju da pokaţe, kako su Feaĉani vrsni u šakanju, hrvanju,

skakanju. Najpoznatije grĉke slave bile su: olimpijska u Olimpiji, ptijska u Delfima, nemajska

u Nemeji i istamska na Istmu blizu Korinta. Tjelesna vjeţba, za koju je trebalo vrsna uĉitelja, i

gojenje vatrenih, plemenitih konja stajali su mnogo novaca. Troškove su mogli podmirivatisamo bogati ljudi. Zato se tim bavilo samo plemstvo. Sport, krasne gradnje, podupiranje



26

svakog umijeća i znanja obavijaju tiranske dvorove. Pjesnike sretamo na dvorima u Samu, u

Ateni, u Tezaliji i Siciliji. U Sirakuzu k Hijeronu dolaze najveći pjesnici Simonid, Pindar i

Bakhilid. Sva trojica svojim ţivotom zahvaćaju 5. vijek – u novo doba, ali po osjećaju i po

mišljenju pripadaju starom vremenu; oni su srasli sa ţivotom viteške gospode. Zborna dorska

pjesma tamni, a zamjenjuje je mlada poezija demokratske Atene. Pindar gleda na svoje oĉi,

kako gine stari svijet, kako propadaju gospoda, kako nestaje dvora za dvorom. S Pindarom

lijeţe u grob sve staro umijeće, - nema nasljednika.

Klasiĉno doba

Na istoku se diţe Perzija, a na zapadu Kartaga. Grci se nalaze u sendviću i dosta im je

teritorija okupirano. U bitci kod Salamine Grci slave pobjedu demokratske Atene.

OslobaĊanje okupiranog podruĉja omogući Ateni procvat. Iako je demokracija, vlasti ne

mogu bez zabave. Svake se godine o Dionizijama pjevaju ditirambi i prikazuju drame; nijedna

oveća slava ne prolazi bez glazbenog natjecanja, Atena šalje svoje zborove na Salaminu i na

Del; rapsodi pjevaju atenskom narodu Homera. Te su silne slave traţile silu pjesama. Peti je

vijek sam zacijelo trebao 4000 do 5000 ditiramba. Atena je sve natkrila. Ni Korint s

ditirambom, ni Sparta s njegovanjem stare glazbe, ni Sirakuza sa sjajem nije se mogla mjeriti

s Atenom. U Olimpiji se istina nakupilo više umjetnina i blaga nego na atenskoj akropoli, u

Olimpiju je više svijeta grunulo nego u Atenu; ali je ta bujica provalila samo na ĉas. Atena je

bila ţarište zbog pomorstva i trgovine: saveznici i drugi narodi dolaze u nju da vide

svetkovine, svi hrle u Atenu ko danas u L.A., traţe proboj i priznanje. Atena je ognjište

prosvjete. Tu se raĊa kipar Fidija, tragici Eshil, Sofoklo i Euripid, povjesniĉar Tukidid,

govornik Demosten, filozofi Sokrat i Platon.

Pošto je tragedija koja se razvila iz ditiramba sve više zasjenjivala ditiramb, valjalo je

naći naĉin da se ditiramb odrţi. Taj je zadatak uzeo na sebe Laso iz Hermione. On je dotjerao

glazbenu stranu, pjevaĉ pjeva pjesmu na izmjenu sa zborom, a rijeĉi prati kretnjama tijela, -

raĊa se frulaĉki koncert s pjesmom. Taj se novi ditiramb goji u podnoţju Akropole, gdje je

Periklo oko 440. g. sagradio odejon (pjevalište). Tu se ne pjeva samo o Dionizijama nego i o

Targelijama pa o Prometejevoj i Hefestovoj svetkovini. S Metanipodom iz Mela i Kinezijom

razvija se ditiramb dalje, a Filoksen, koji je kao rob s Kitere dospio u Atenu, izumi pastirski

ditiramb (pjeva ga npr. zaljubljeni Kiklop Galateji).

I citarodi se usavršuju, uvodi se dosta glazbenih novotarija. Nom je dosegao vrhunac s

Milećaninom Timotejom koji je uveo jedanaestu ţicu na citari. Uz ditiramb i citarodiju trajeelegija, epigram i jampska pjesma bez promjene.



27

S porastom vlasti trebalo je Ateni ljudi doraslih novoj drţavnoj zadaći. Traţi se veća

obrazovanost. U 2. pol. 5. st. na scenu stupaju sofisti. Putuju poput rapsoda od grada do grada

i za skupe novce nude «mudrost», koju zaodijevaju kićenom, okretnom i duhovitom rijeĉi, a

to baš Atenjanima treba na svakom koraku u javnom ţivotu – na sudu, u vijeću, pogotovo u

narodnoj skupštini. Sofistiĉka je nauka, koja je nauĉavala u suštini relativnost vrednota,

potkapala ugled drţavnim i ćudorednim zakonima, raĊala je sebiĉnost, trovala odgoj, pa tako i

gušila svako plemenito ĉuvstvo – izvor lirske poezije. Sofistika ima velikih zasluga za procvat

govorništva koje nije nimalo išlo u prilog pjesništvu. Tuţaljku je tako zamijenilo nadgrobno

slovo, mjesto pjesniĉke pohvale javi se pohvalni govor, pjesmu poĉasnicu potisnu duhovite

stolne besjede.

Potkraj 5. st. djeca u Ateni još uĉe uz citaru pjevati stare pjesme. No mlaĊi naraštaj

pomamljuje se za novom glazbom i novom pjesmom – za Filoksenom i Timotejem, više voli

za stolom duhovit govor nego pjesmu. U 4. st. ţivi stara lirika gotovo samo u knjizi. Neke

stare omiljele pjesme znadu ljudi iz djetinjstva, ĉita se nešto iz Sapfe, Simonida i Pindara,

imena se starih pjesnika povlaĉe tamo-vamo u djelima pisaca. Od lirskoga pjesništva toga

doba – zovu ga atiĉkim – ostalo nam je veoma malo, a od muzike, stare i mlade, upravo ništa.

U to se drugo doba rodi treći knjiţevni, umjetni jezik – atiĉki, koji će odsada naprijed

gospodariti knjigom, segnuti u kraljevske pisarnice30, biti općim jezikom svega obrazovanog

svijeta.

2. Helenistiĉko razdoblje

Aleksandrijsko doba

404. Sparta pobijedi Atenu. Poslije opet Teba porazi Spartu, ali ni njeno prvenstvo ne

traje dugo, - s Epaminondom padoše svi tebanski snovi. U to vrijeme politiĉkoga rastvaranja

pomalja se na sjeveru nova sila – Makedonija. Njen kralj Filip 338. u bitci kod Heroneje satre

grĉku samostalnost. Njegov nasljednik Aleksandar, kreće na ĉelu Grka i svojih Makedonaca uAziju, ruši perzijsko kraljevstvo i širom istoka nosi luĉ grĉke prosvjete. Pregrada izmeĊu

grĉkog i barbarskog svijeta pada. Aleksandar izdahne mlad, a drţavu meĊu sobom podijele

Aleksandrove vojvode. MeĊutim sjeme što ga je Aleksandar posijao, posvuda klija, sve

zahvaća duh grĉke prosvjete. Sa smrću Aleksandrovom 323. nastaje novo doba, helenistiĉko.

Prijestolnice Aleksandrija, Antiohija, Pergam i Pela ognjišta su grĉke kulture, a grĉka naselja

na istoku rasadnici su grĉkog jezika. Sve pak gradove natkrili Aleksandrija koju je osnovao

30 Već se Filip Makedonski dopisivao atiĉkim narjeĉjem s perzijskim kraljem Darijem. Proza, drama i nom

upotrebljavaju atiĉki jezik, zborna pjesma dorski, a elegija, epigram i jampska pjesma jonski.



28

Aleksandar. Ona se brzo digne do prvoga svjetskoga grada. U njezinu luku grunuše trgovaĉke

laĊe, u dvije dvorske biblioteke nagomila se s vremenom preko 500000 svezaka, uz kraljevski

dvor stoji akademija i sveuĉilište sa zvjezdarnicom. U Ateni se pak doduše još slave

svetkovine, još se glume drame, ali je glavna ţila kucavica presjeĉena – skršena je politiĉka

sloboda, oslabljena snaga narodnog duha. Atena postaje kao nekakva tiha, zapuštena

prijestolnica ili muzej, kamo zalaze samo filozofi i prijatelji starine.

Prava veliĉina helenizna je u znanosti. S osnutkom knjiţnica i sveuĉilišta razvija se

filologija, povijest, geografija, matematika, prirodne znanosti, medicina, a pored toga se goji

govorništvo i filozofija. Jezik, kojim se sve to piše, jest atiĉki. Nauĉenjaci ga bogate novim

izriĉajima, a sirijski i ţidovski pisci tuĊicama. Taj je jezik – zvali su ga općenim – mogao

izraziti svaku novu misao, svaki napredak i izum, njim je govorio sav obrazovani svijet.

Poezija je ovdje zaostala usred nauĉne proze. Još se piše po koji ep i tragedija, novim

cvijetom cvate komedija, a pastirska pjesma – mješavina epa i drame – dosegne po Teokritu

vrhunac. Lirska pjesma zaostaje. Pjesnici pjevaju sada samo za dvor i obrazovani svijet.

Pjesništvo se povlaĉi sve više iz javnosti u nauĉenjaĉke sobice i dvorane biranog društva.

Pjesnik kazuje ili ĉita pjesmu na sveĉanu sastanku ili na zabavici ili na tijesnu krugu prijatelja

lijepe knjige ili uopće piše, da se ĉita. Takva poezija ne moţe biti naroda; ona ne niĉe iz

naroda niti prodire narodu u srce, makar bilo u njoj duha, dosjetke i ukusa. Poslije 200. g.

zapada u pusto umjetno navijanje.

Kako je vrijeme pjevanja prošlo, valjalo je posegnuti za prikladnijim stihovima, koji su bili

bliţe obiĉnom govoru. To su jamb, trohej i elegijski distih. U jeziku se lirika nije povela za

prozom, nije prihvatila općeni jezik, već se svaka vrsta drţala onoga jezika, kojim se koja

sluţila odrana. Himne, elegije, jampske pjesmice i epigrami ispunjavaju poeziju toga doba.

Priĉanje o ljubavnim zgodama predmetom je elegije, koja se ugleda na Mimnerma.

Kao najbolji elegijski pjesnik izašao je na glas Kalimah, ali se vrijednost njegove poezije

ogleda najviše u epigramu. Tu ga ne sapinje nikakva starina jer moţe saliti svaki osjećaj srca.Kratka elegija, kako je ĉitamo u Teognisovoj zbirci, a sadrţi kratku misao ili poruku, preteĉa

je Kalimahovih epigrama. Teognisove su se elegije pjevale za stolom, a moţe se pretpostaviti

da su se i Kalimahovi epigrami govorili u sliĉnim zgodama. Otkad se epigram nije metao

samo na grob, mogao se koristiti u svim prilikama. Svaki se doţivljaj mogao izraziti

epigramom. Uz Kalimaha je i Samljanin Asklepijad, ĉije su pjesmice pune vina i djevojaka, i

podsjećaju na Anakreonta.

Drugim pravcem udari Tarenćanin Leonida. U njega više nije pjesma ţiva jeka dušenego većinom slika puste mašte. Leonidin su naĉin prihvatili epigramski pjesnici Sirije i



29

Fenicije. Nasta fenička škola, kojoj su glavni zastupnici Sidonjanin Antipatar i Gadarani

Melagar i Filodem. Tu je i Lezbljanin Krinagora. Ono što je karakteristiĉno za ovo razdoblje

je da nema pravog i orginalnog pjesnika.

Helenizmu zaprijeti pogibao od Rima. Rim svlada Kartagu, razori Korint i maši se

istoka. Rimljani prihvaćaju helenistiĉku kulturu, ali se prema Grcima odnose despotski, italski

trgovci na sve naĉine varaju Grke, Rim krade grĉkoj kulturu i sve što je stvarala, pripisujući

sebi i svojoj tradiciji brojne grĉke stvari. U nevolji grĉki svijet se prikloni Mitidratu, azijskom

voĊi koji je provalio u Malu Aziju i onda prešao u Grĉku. Uza nj pristane Atena i drugi grĉki

gradovi. Rim pak svlada Mitidrata i oplijeni Atenu. Krvavi graĊanski ratovi unište blagostanje

grĉkog naroda, a bitka kod Akcija 30. g. pr. Kr., gdje Oktavijan shrva Antonija i Kleopatru,

uĉini od Egipta rimsku pokrajinu. Sa smrću Kleopatrinom – s padom posljednje vladarske

kuće makedonske zamire i helenizam.

Oktavijan zagospodari svijetom – istokom i zapadom. Kod Grka slabi osjećaj

jedinstva. Rimski pjesnici bezobzirno kradu stil i naĉin pisanja od Grka. Katul se još plašljivo

ogleda na Sapfu, ali se zato Horacije svom dušom predaje Arhilohu, Alkeju, Sapfi i

Anakreontu. Augustu to odgovara jer ţeli popularizirati pjesnike iz starog vremena kad je

Grĉka bila podijeljena, kako bi istisnuo helenizam, tj. razdoblje grĉkog jedinstva. Usporedo

provodi politiku potiskivanja Grka. Latinski ţivalj zahvati Siciliju, Ilir iju, dunavske pokrajne i

Afriku, ali se na istoku ostavlja sluţbeni jezik grĉki.

Rimsko doba

Nastaje dakle novo doba – rimsko. Prijelom je gotov. Sve se vraća k starini, sve nastoji

pisati starim knjiţevnim jezikom atiĉkim; izdvajaju se i tumaĉe stari pjesnici, što ih je iznijelo

Periklovo doba. Taj aticizam i klasicizam sprema propast. Taj aticizam i klasicizam sprema

propast helenistiĉkoj prozi i dobrom djelu poezije. Piše se mrtvim jezikom. Klasicizam se

najviše proširi pod carem Hadrijanom. Arijan piše jonskom prozom. U Rim sve jaĉe navaljujuGrci. Svi koji ţele slavu dolaze u Rim. Oţive stare svetkovine, otvaraju se kazališta, citarodi

nastupaju, zborovi se natjeĉu, sofisti putuju od grada do grada. Sofist se trudi da istisne

filozofiju i poeziju, oblik mu je sve, za sadrţaj ne mari. Poeziji su krila polomljena. Ona

doduše ne poseţe za starim atiĉkim jezikom, ali se ni ona ne uklanja toj teškoj pogrešci. Ţivi

osjećaji zamiru pjesniku u ukoĉenom jeziku. Pjesme toga doba su kao umjetno cvijeće, bez

ţivota i mirisa. U to doba nema pravih pjesnika. Pjesma je podreĊena vrsta govorništva.

Epigram odaje da se pjesniku nareĊuje što će pjevati.



30

Grozni ratovi, strašna kuga, loše gospodarstvo potresoše temeljem carstva, a Italiji

rastoĉi snagu helenstvo. Afriĉki car Sever spasi drţavu od rasula, ali vojska dobi vlast – ona

širi barbarstvo. Primiĉe se cijepanje istoka i zapada. Barbari prelaze granice carstva. Goti

pustoše Balkan i Aziju. Olimpiju zatire mrak, Delfi umuknu, cvatući gradovi na Azijskom

primorju se raspu – Atena još diše.

Od propasti izbavi carstvo Dioklecijan. On razdijeli istok od zapada. Na istoku se

vlada brutalno, slobode nema. S Konstantinom Velikim slavi pobjedu mlada snaga –

kršćanstvo. Teza se prenosi iz Rima u Carigrad, ali i tu diţe glavu latinski jezik. Dvor je

uglavnom latinski do Justinijana. Od Dioklecijana naprijed uvlaĉe se u grĉki jezik latinske

rijeĉi, a na istoku se diţu domaći narodni jezici i otimaju se grĉkom – svijet se vraća na ono

kako je bilo prije Aleksandra Velikog.

Knjiţevnost zamire. Epigram ţivotari, većinom se fura na stare stvari. Oko 400. g.

javlja se Palada, a Agatija u Justinijanovo doba sabire cvijeće poezije. 529. pada zadnja kula

helenizma – zatvara se filozofska škola u Ateni. Nastaje kršćanska poezija koja svoje oliĉenje

doţivljava u pjesniku Gregoriju; kršćanska poezija prva gradi stihove po naglasu (do onda su

se gradili stihovi po duljini sloga), prva uvodi srok.

ALKEJ

Alkej (Alkaios) rodio se oko 630. pr. Kr. u Mitileni na Lezbu, gdje je vjerojatno i

umro u odmakloj dobi. Kao pripadnik Aristokratske klase bio je ĉlan heterije, tajnog

politiĉkog kluba, u kojoj su se aristokrati udruţivali da štite svoje klasne interese i da ruše

demokratski drţavni poredak. Pjesnik je proveo ţivot u vrtlogu politiĉkih borbi. Borio se

protiv tiranina Mirsila. Demokratska je stranka nadvladala i povjerila vlast Pitaku. Kad se

Pitakova uprava polako pretvorila u umjerenu diktaturu, Alkej ga je ţestoko napadao svojim

pjesmama. Zato je morao otići u progonstvo, ali se ipak još za Pitakove 10-godišnje vladavine

vratio kući.

U dugotrajnom i oštrom sukobu aristokratskih obitelji Alkej se strastveno borio. U

sukobu s tiranima pjesnik se uĉinio borcem za slobodu onima koji su zbog netoĉnog

prosuĊivanja politiĉkih prilika pjesnikova ambijenta pripisivali Alkeju ideale i pobude odviše

velike u odnosu spram njegova uskog i srĉanog sektaštva. Alkej je zamišljao samo slobodu



31

svoje klase, svoga roda. Kao zarobljenik plemićke etike bio je nesposoban za svaku politiĉku

elastiĉnost i nije bio dorastao svojim antagonistima, osobito Pitaku. On nije shvatio mudru

taktiku i Pitakov moralni lik ni onda kad mu je taj omalovaţeni i pogrĊeni tiranin – njegova je

mudrost postala u antici legendom – dopustio povratak u domovinu.

Alkejev pjesniĉki opus obuhvaćao je u helenistiĉkim izdanjima najmanje 10 knjiga.

One su bile, kako se ĉini, svrstane prema sadrţaju. Na prvom su mjestu bile himne ( Himnoi),

zatim pjesme politiĉkog sadrţaja (Stasiotika), gozbene ili simpotiĉke pjesme (Simpotika ili

Skolia) i erotske pjesme ( Erotika). Saĉuvani su samo fragmenti koji su nam uz Sapfine pjesme

jedini izvor literarnog eolskog jezika. Alkejev je jezik dijalekt otoka Lezba pjesnikova

vremena. Metrika je vrlo bogata i raznolika. MeĊu strofiĉkim kompozicijama istiĉu se tzv.

alkejska i safiĉka strofa. Glazba koja je pratila tekst izgubljena je. Alkej se proslavio strofom

koja po njemu nosi ime, a sastavljena je od dva jedanaesterca, deveterca i deseterca.

Svoj ratniĉki ţar pretoĉio je u stihove koji u saĉuvanom fragmentu sadrţavaju osobitu

liriku koja je u novije vrijeme definirana kao najljepša poznata ratniĉka poezija. Radi se o

nabrajanju predmeta, o naoko mrtvoj prirodi. Pjesnikovo oko, poneseno blistavilom metala,

ostaje zaĉuĊeno promatranjem stvari, zatim se raspaljuje sjajem perjanica, svjeţim platnom

oklopa, trbušastim oblikom štitova. Pozorno promatra oruţje, utvrĊuje red i poloţaj njegov,

odmjeruje ljepotu i korist koju oruţje pruţa ljudima koji su spremni da ga na sebe navuku.

Oruţje je zaštita od strijela. Junaĉki su muţevi kula grada. U ratnoj je igri i smrt lijepa. Srĉanu

vjeru i slavu borca ništa ne umanjuje: ni pathos zbog gubitka štita ni bijeg što ga pjesnik

ispovijeda prijatelju, kako je to uĉinio već Arhiloh, a mnogo stoljeća kasnije i Horacije. No,

Alkej je prije svega pripadnik svoga grada i ţivi samo za aristokratsku klasu. Sav njegov

praktiĉki i pjesniĉki ţivot je borba lirom i maĉem protiv politiĉkih neprijatelja. Mnogi

fragmenti zadahnuti su mrţnjom protiv tiranina Mirsila i mudrog Pitaka.

Osjećanje oluje, koja se nadvila nad pjesnikov grad dolaskom Mirsilovim na vlast,

pobuĊuje Alkeja na alegorijsku pjesmu proţetu slikama mora i laĊe. Na laĊi, kojoj prijeti propast u oluji, pjesnik je sa svojima. Posada je blijeda od straha i nemoćna. U poreĊenju s

dosta hladnom Horacijevom imitacijom (Carmina I, 14) ova je Alkejeva pjesma krepka i

jedra, puna dramatske snage.

S politiĉkim temama prepliću se i simpotiĉki motivi. Povezanost dviju tipiĉnih

pjesnikovih karakteristika – politiĉko-ratniĉka i simpotiĉka – nalazi jasno oĉitovanje u

Alkejevu divljem kliktanju nad mrtvim Mirsilom. Saĉuvan je samo fragment: «Sada opiti se

treba, svatko i na silu piti mora / Jer u boju pade Mirsil…» IzmeĊu smrti tiranina i pijanazanosa njegovih neprijatelja postoji prirodan odnos uzroka i posljedice. Daleko od etiĉkih



32

ograda Alkej provaljuje u neposrednu i originalnu liriku, sposobnu da pokaţe vatrenu

senzibilnost i krutu strastvenu logiku ĉovjeka stranĉara i otvorenost njegova izraza. Razliĉito

od Anakreonta, koji mrzi za vrijeme pijanke razgovore o mrţnji i ratu, Alkej izlijeva u skoliju

grozniĉave politiĉke strasti.

Vaţno mjesto u Alkejevoj poeziji zauzimaju vino i simpozij. Siloviti poziv na pijanku

i uţivanje Dionizova dara uĉinili su se nekima kao neumjerenost pjesnikova karaktera. On se

već unaprijed veseli pijanki i ţuri mu se pa hoće poţuriti i dan da bi što prije došla veĉer.

Štaviše, ĉeţnja je tako velika te pjesnik ţeli piti još za dana. Simpozij mu sluţi da bude u

skladu sa svijetom. No on prolazi kroz ţivotne vihore, pozna dobro zimski led i pasju ljetnu

vrućinu upravo kao što je i u srcu iskušavao hladno talasanje mrţnje i plamen rata. Vino mu je

tada najbolji lijek koji ne dopušta da se popusti tuzi i jadima.

Neophodan ukras simpotiĉke radosti jest i prisutnost ljubljenih mladića: Menona,

Talete i Lika. Alkej voli piti u svakoj prilici: u proljeće, ljeti, zimi, u radosti i u ţalosti. Na

glasu su slike zime i ljeta. Prva je našla odjek u jednoj Horacijevoj pjesmi (Carmina I, 9). U

Alkejevoj slici istiĉu se zimska oluja i osjećanje ĉovjeka koji se od nje brani stvarajući toplinu

intimnosti: pali vatru, obavija glavu mekanom vunenom vrpcom i pije u obilju slatko vino.

Sliĉica ljeta vrlo je sliĉna Heziotovoj u Poslovima i danima. To se ĉesto navodi kao dokaz o

nedostatku Alkejeve originalnosti. No zapravo razgovornom i opisnom Heziotovu ugoĊaju

odgovara Alkejevo sintetiĉko osvjetljenje bitnih crta. U prvom je planu odluĉan poziv na piće,

bez suvišnih ukrasa ambijenta i dodataka u odnosu na vrstu vina i hrane. Zatim slijedi saţet

astronomski podatak, tj. odraz vrućeg godišnjeg doba na prirodu i ljude. Alkej donosi novo

obiljeţje ţeĊi jer uvodi u pasju vrućinu cvrĉanje cvrĉaka i opaţa biljku striĉak koja cvate i za

pasje ţege. Saĉuvani fragment završava jakim tonovima o ţenama koje su poţudne do

razvrata, a muţevi su kao sjene izmoţdeni i nemoćni.

Alkej je majstor i u slikanju pejzaţa. Krnji fragmenti puni su ptica, moĉvara, vrhunaca,

hladnih voda, sivkastozelenih loza, zelenih trstika i proljetnih glasova. Ritmiĉko i zvuĉno bogatstvo miješa se sa suzdrţljivim sjajem opisa. Za pjesnika bujnih strasti, kakav je bio

Alkej, prepuštati se ĉaru voda i prirodnim ljepotama znaĉi bijeg od svakodnevnih briga i

nevolja, znaĉi traţenje duhovnog i fiziĉkog odmora.

Ako bismo htjeli kratko definirati Alkejevu liriku, tada bismo mogli reći da je osnovna

karakteristika njegove poezije muţevnost. Jaka emocija spojena je s neposrednošću i

jasnoćom izraza i zornom slikovitošću. Antiĉki kritiĉari nalazili su u njemu veliĉinu, saţetost i

milozvuĉnost udruţene s velikom snagom. Stihovi su mu muzikalni i odlikuju se bogatstvommetara i strofa. U starini bio je veoma cijenjen. Uţivao je ugled kod starih koji su najviše



33

cijenili njegov graĊanski ţar povezan s lakim tonovima ljubavi i simpozija. Pisali su se

komentari njegovih pjesama. Mnogo je koristio Alkejevoj slavi i rimski pjesnik Horacije koji

se u mnogim pjesmama ugledao na njega i spominje ga više puta kao prvaka u lirici. Od

modernih voljeli su ga osobito Foscolo, Shelley i Carducci.

SAPFA

Sapfa (Sappho), kćerka Skamandronima i Kleide, rodila se u Erezu na otoku Lezbu u

2. pol. 7. st. pr. Kr. Ţivjela je u Mitileni, gdje je i umrla u nepoznato vrijeme. Iako je pripadala

aristokratskoj klasi, nije sudjelovala u tadašnjim politiĉkim sukobima aristokrata i demokrata,

ali je ipak neko vrijeme bila u progonstvu na Siciliji. U Militeni okruţila se skupinom

djevojaka, udruţenih u neku vrstu društva – thiasos. Temelj društva saĉinjavale su dvije

snage: kult boţice Afrodite i ljubav. Poloţaj Sapfe kao uĉiteljice temeljio se na osobnom

ugledu, priroĊenoj pjesniĉkoj i muziĉkoj sposobnosti i obrazovanosti. Uzajamni osjećaj, koji

je Sapfu privezao za mlade prijateljice u krugu posve zatvorenom za muškarce, a ipak gdje je

vladala velika duhovna sloboda potpomagana istanĉanim osjećajem lijepoga, upoznao je oblik

erosa bez ograda, ograniĉenja i suzdrţljivosti. Njeţnost se povezala s ĉeţnjom, tugom i

nemirom koji smućuje dušu i osjećaje.

Oko Sapfina lika razvila su se u stara i moderna vremena dva osnovna sloja legendi.

Jedna govori o njezinoj toboţnjoj nesretnoj ljubavi prema mladom laĊaru Faonu i

samoubojstvu, a druga o pjesnikinji kao bludnici. Ova optuţba izvire prije svega iz erosa za

djevojke, a pruţala je priliku za lascivne šale i moralnu osudu velike pjesnikinje. Ta

klevetanja pomagali su atenski komediografi, koji su htjeli obescijeniti pokret atiĉkih ţena za

emancipacijom, pa su o Sapfi kao prosvijećenoj predstavnici slobodnog ţenskog ţivota

koješta izmišljali. No ni oni moderni nisu bili sposobni ili nisu htjeli da shvate duhovnu klimu

ambijenta u kojem je Sapfa ţivjela.

Analizirajući veze i odnos Sapfin prema uĉenicima u ambijentu profinjene lezbiĉke

mekoputnosti i ocjenjujući osobit razvoj ţenskosti u onom ambijentu kao suprotnost

zatvorenom, grubom i nazadnom gušenju atenske ţene u ginekeju, moţe se djelimiĉno

razumjeti psihološka klima i nova etika potvrĊena u tijasu. Tu je etiku Sapfa proţivljavala

bogatom, finom i plemenitom dušom, vatreno i smiono, što se otkriva u treptavoj uzvišenosti



34

njezine poezije. Sapf in odnos prema uĉenicama usporeĊivao se s nekim oblikom efebske

ljubavi. UtvrĊena je i analogija izmeĊu safiĉkog tijasa i sokratovskog kruga, kakav je u većim

Platonovim dijalozima Fedru i Gozbi. Tu se Eros javlja na problemskom i gotovo

metafiziĉkom planu kao snaga koja bogato uzdiţe pedagošku i etiĉku vrednotu. U Sapfe

nedostaje filozofski element, ali Eros je apsolutna i neosporna zbilja. Njega potvrĊuje ĉitav

ţivot, a njegova je etiĉnost potpuna, neograniĉena i iskrena privola srca. Upravo u toj

vrijednosti Erosa sadrţana je Sapfina poruka i osobito znaĉenje njezine pojave.

Sapfa je kao i Alkej pisala na eolskom dijalektu otoka Lezba. Aleksandrijska dioba

njezinih pjesama u devet knjiga temeljila se na razliĉitosti metriĉkih oblika. U prvoj su knjizi

bile pjesme u safiĉkoj strofi, u drugoj u eolskim pentametrima itd., a u devetoj bijahu

epitalamiji (svadbene pjesme) u razliĉitom metriĉkom obliku. Pjevala je himne, ljubavne

pjesme i epitalamije. Tematika Sapfine lirike usko je povezana s intimnim krugom uĉenica. U

pjesmama izraţava njeţnu ljubav prema ljubimicama, govori iskreno o dubokim patnjama

napuštene ţene i strašnim mukama ljubomore. Osobito je privlaĉi ljepota udruţena s

bogatstvom duha. Na glasu su bile svadbene pjesme – epitalamiji. U njima je njeţnim

osjećajem pjevala o ljepotama i radostima braĉne sreće, o oproštaju s djeviĉanstvom i šalama

pred braĉnom loţnicom. Od bogatog Sapfina pjesniĉkog opusa saĉuvani su oskudni

fragmenti.

Sapfinu pjesmu pokreću razliĉiti oblici prirode. Tu je prije svega svijetlo.

Veliĉanstvena Zora zacrtava na nebu tragove svojom zlatnom obućom. Tu je sunce, cvrĉanje

cvrĉaka i odmaranje konja na širokim livadama. Veĉernjaĉa otvara vrata noći koja je ţiva i

obasjana svjetlošću mjeseca i zvijezda. Srebrni i ţuti planet potiĉe na duboka razmišljanja. U

blizini mjeseĉeva svijetla nastaju zvijezde u divnom treperenju dok sve ne uroni u mekani sjaj

mjeseĉine na kojoj se pruţa zemlja. Zemlja je prošarana bujnošću njeţnih trava, cvijeća i

plodova, koji sluţe kao sredstva usporeĊivanja. Zdrava muška vitkost jednaka je njeţnoj

mladici, a nedirnuta stidljivost zaruĉnice, koja se dugo poigravala s onim koji ju je htio ubrati,sliĉna je crvenoj jabuci koja se zarumeni na najvišoj grani. Izgubljeno djeviĉanstvo je kao

cvijet zumbula koji je podlegao oboren teškim nogama pastira. Lepršaju slavuji, lastavice,

vrapci, golubovi. Ljepota ispunjava vidni horizont: vitke djevojke, mladići snaţni i okretni,

djevice finih gleţnjeva i slatka glasa. Kad nestane cvijet djeviĉanstva, razvija se nova

ljupkost. Na mladoj se ţeni zrcali zdravlje i jedra svjeţina. U nje je baršunasta koţa, a sreća

joj zraĉi u ĉeţnji. Onaj koji stoji pred ljepotom i promatra je, dršće i plamti, a ljepota ga

nadahnjuje novim slikama. Bogovi, heroji i heroine sluţe kao sredstva za poredbe. Iznadsvega prevladava nova poredbena elegancija koju karakteriziraju ljupke hiperbole:



35

melodioznija od harfe, zlatnija od zlata, bjelja od mlijeka, svjeţija od izvor -vode, ponositiji od

konja, njeţnija od ruţa itd.

Osobita je Sapfina ĉuvstvena sklonost prema ţenskim likovima: Atida, Anaktorija,

Arignota, Girina, Gongila, Pentileja, Erana, Mnasida i dr. Sve te ljupke djevojke, koje se

odlikuju ne samo tjelesnom nego i duhovnom l jepotom, okuplja zajedniĉki duh tijasa. Tu

vlada istovjetnost zadovoljstva i ukusa. Jedan od najmilijih poslova je branje cvijeća. Valja

posebno istaći da u tijasu nema ni ekstaza ni misticizma ni strahota.

Kao što se planinski vihor sruĉuje na hrastove i ruši ih, tako snaga ljubavi zahvaća i

potresa Sapfino srce. Eros je ţiva vatra ţelje. Kad se pojavi ljubljena, napetost popušta, ali

oĉekivanje ljubljene je grĉ. No ni prisutnost voljene ne iskljuĉuje pojaĉanje ĉeţnje i ţudnje.

Primjer Sapfinih intimnih osjećaja ovjekovjeĉen je u dvije saĉuvane ode. Prva je molitva

Afroditi. U njo j se gotovo tajna dramatiĉnost razrješava u izvjesnost i jasnoću, a drhtaji se

razbistruju u smirenje. Afrodita, pokretaĉka snaga tijasa, ĉuvarica povjerenja i tajnih ţelja,

uzroĉnica ĉeţnji, predstavljena je i pribliţena ljubaznom molitvom, koja se temelji na

boţiĉinoj već iskušanoj dobroti. Traţi se ponovo njezino uspješno posredovanje u novoj

ljubavnoj borbi. Juĉer i danas, lakoća utjehe, sadašnji nemir i ţudnja i snaga novih pitanja

slijevaju se u mudro zasnovanu pjesmu koja izvanredno odgovara razvoju osjećaja.

U drugoj, vrlo znamenitoj pjesmi, razabiremo ljubavnu odu, iako nas prisutnost

muškaraca nekako upućuje da mislimo na ljubomoru. Eros je poremetio, prevrnuo osjećaje i

ĉitavo Sapfino biće. U poĉetku je odlomak blaţenstva (Ĉini se bozima sliĉan onaj…).

ĈuĊenje je dano time što gleda muškarca gdje sjedi blizu voljene kao da je zatvoren u oklop

nadljudske izdrţljivosti i sreće. No u stihovima se odmah šire zrake svijetlosti koje se

prosipaju s lika drage. Slatka teĉnost govora i zvonki smijeh nalaze odmah povoljan odraz.

Nakon toga u silovitom prijelazu vedar uvod ustupa mjesto dramatskim crtama. Sapfa

promatra kao nešto nevjerovatno mirno drţanje onoga muškarca, ali ga u tome ne moţe

nasljedovati jer je nadvladava strast. U njezinu srcu moţe se utvrditi ĉudesna istovremenostizmeĊu vidne impresije i njezina preokreta u ĉeznuće, bol, grĉ i potpunu obamrlost osjetila.

Samo pri letimiĉnom pogledu na ljubljenu mnoštvo ţestokih uzbuĊenja napada udove i dušu,

ĉini je pasivnom. Ostaje aktivna samo svijest, a to je poezija, to je ova pjesma pasivnosti pred

snaţnim snagama s kojima se ne moţe boriti. Slijede tako oznake boli, fiziĉke patnje, saţete u

jedinstvo emocije. Ona svoju patnju ispovijeda iskreno i otvoreno. Ljubavna vatra, zastoj i

ukoĉenje organa za osjetila, kljuĉanje krvi, drhtanje koje je obuzelo ĉitavo tijelo, malaksalost

do potpune bljedoće i gotovo gubitka ţivota, sve to prelazi u veliĉanstvenu snagu kojoj nemapremca.



36

Sapfin eolski dijalekt jednostavan je i jasan. Muzikalnost rijeĉi pretoĉila je u bogatu

raznolikost metriĉkih oblika od kojih je najpoznatija safiĉka strofa (tri safiĉka jedanaesterca i

kraći stih adonej). Poeziju velike pjesnikinje karakterizira lirska ĉistoća, bogatstvo duševnog

ţivota i strukturalna harmonija, tj. kompozicija pjesme u prstenu – svršetak odgovara poĉetku.

To je vidljivo u većim saĉuvanim fragmentima, a osobito u prvoj posve saĉuvanoj odi –

molitvi Afroditi. Velika je pjesnikinja ţivjela za umjetnost i vjerovala je u pjesništvo kao u

spas od prolaznosti. Svjesna vrijednosti svoje poezije, predviĊa da će je pratiti vjeĉan spomen

kod potomaka ovim rijeĉima: «Tvrdim da će se netko i kasnije sjetiti mene». Ţeljenu slavu

jednodušno su potvrdili potomci. Platon je zove desetom muzom, mnogi pjesnici zvali su je

ţenskim Homerom. Gradovi Mitilena i Erez kovali su novac s njezinim likom. Od rimskih

pjesnika nasljedovao ju je Katul, koji je «krao» Sapfine metre i motive i preveo je na latinski

njezinu drugu odu u svojoj 51. pjesmi: Ille mi par esse deo videtur . I nadalje, Horacije, pa

mnogi drugi imitatori i oboţavatelji. Umjetnici su se nadmetali da je ovjekovjeĉe u mramoru

ili boji. Slikana je i na atiĉkim vazama. Podaci iz njezina ţivota potakli su romantiĉne

interpretacije njezina lika u romanu 18. st. (Verri), u drami i glazbi (Gillparzer, Massenet) i u

pjesništvu (Leopardi, Swinburne). Snaga Sapfine erotike i uzvišenost poezije dirnula je i

druge osjetljive pjesniĉke duše koje su pokušale da prevedu Sapfinu tajnu i dikciji i glazbi

(Foscolo, Pascoli i dr.).

PINDAR

Pindar (Pindaros, 518 ili 522-442 pr. Kr.) rodio se u Kinoskefali kraj Tebe u uglednoj

obitelji Egida koji su bili podrijeklom iz Sparte. Ĉitav ţivot bio je vjeran tumaĉ duhovnog

svijeta aristokracije. Nisu ga dirnule ni duboka kriza, koja je potresala Heladu u 5. st., ni

pokret, koji je gotovo svuda doveo na vlast demokratsko ureĊenje. Ostao je vjeran idealima

društva koje je bilo u propadanju.

Prvo glazbeno obrazovanje dobio je u rodnom kraju, a uĉiteljice su mu po tradiciji bile

Korina i Mirtida. One su se navodno i natjecale s Pindarom. Pri kraju 6. st. bio je u Ateni

uĉenik Laza Hermionjanina, koji je, kako se ĉini, dotjerao ditiramb i uveo ditirampska

natjecanja u Ateni. 476. dolazi u Sirakuzu na dvor Hijeronov i u ĉast njegove pobjede u

Olimpiji konjem Ferenikom pjeva prvu olimpijsku odu. Poslije 446. nema o njemu vijesti.



37

Prema legendi umro je u Argu u dobi od osamdeset godina u gimnaziji kraj ljubljenog

mladića Teoksena.

Pjesniĉki rad Pindarov vrlo je bogat i raznolik. Obuhvaćao je sve vrste korske lirike:

himne, peane (u ĉast Apolonu); ditirambe (u ĉast dionizu); prozodije (ophodne pjesme);

partenije (pjesme za djevojaĉke zborove); hiporheme (plesne pjesme); enkomije (pohvalne

pjesme u ĉast odreĊenoj osobi); trene (tuţaljke za mrtvima) i epinikije (ode koje slave

pobjednike u općegrĉkim gimnastiĉkim natjecanjima). Aleksandrijsko izdanje Pindarove

poezije sadrţavalo je 17. knjiga. Od toga su saĉuvani fragmenti i 44 epinikija ili ode, koje se

prema mjestu gdje je postignuta pobjeda dijele u 4 skupine: Olimpijske, Pitijske, Nemejske i

Istamske.

Pindar je pjevao po narudţbi zainteresirane osobe ili grada, a naruĉioci su bili dorsko

plemstvo i sicilski tirani. U svakoj odi slavi odreĊenog pobjednika, pa se one meĊusobno

razlikuju po sadrţaju, duljini, metru i melodiji. Osobito valja istaći veliku raznolikost

ritmiĉkih oblika, jer je u svakoj odi drukĉiji metriĉki oblik. Sastavljene su u sistemu trijada

(strofa – antistrofa – epoda). Neke imaju jednu trijadu, većina 3, 4, 6, a 4. pitijska 13 trijada.

Strukturirane su gotovo redovito prema istoj shemi, koja se moţe izraziti u formuli: aktualnost

– mit – aktualnost (a-m-a). Sportska pobjeda ili slavljenje pobjede predstavlja aktualnost.

Pjesnikova se pozornost zaustavlja na vanjskim obiljeţjima pobjede jer nikada ne opisuje

samo natjecanje. Pobjeda ga zanima samo kao oĉitovanje vrline koju slavi u osobi pobjednika.

U iznenadnom, brzom, snaţnom i neposrednom prijelazu u podruĉja mita sastoji se tzv.

pindarskilet, koji je poslije pogrešno postao sinonim za svaku hirovitu stilsku smionost. U

mitološkom i najdubljem dijelu ode otkriva se potpuno pjesnikov duh, njegovi pogledi na

ţivot i ljudski ideali, tj. najĉistija i najuzvišenija svojstva njegove umjetnosti. Mitološki dio

stvara oko slavljenika herojsku atmosferu, a likovi su uzori kojima pjesnik ilustrira svoje

duboke misli. Na kraju vraća se pjesnik svome junaku s ĉestitkom i ţeljom da mu slava bude

vjeĉna. U gornju shemu Pindar upleće sentencije, opomene i autobiografske podatke.

Pjesme su mu najuţe povezane s herojskom prošlošću i aristokratskom ideologijom.

Duboko religiozan, Pindar ispravlja mitove uklanjajući iz njih sve negativne crte bogova i

heroja. Vrhunac sreće je bogatstvo udruţeno s vrlinom, za koju je uvjeren da je uroĊena i da

se ne moţe postići u punoj mjeri samo znanjem bez nasljednih svojstava. Ideal mu je mjera u

svemu, red i disciplina. Samo onome, koji je ustrajnim radom i naporom izvršio lijepo djelo,

radost i pjesma daju naknadu za trud. Pjesma mu širi slavu i osigurava trajnu vrijednost.

Pindar je imao istanĉan osjeća j za boje, glazbu i slikovitost. Ne zaustavlja se na pojedinostima. Misli se roje i jedna prestiţe drugu. Dojmove izriĉe vrlo jezgrovito, ponekad je



38

to i samo jedna rijeĉ. Ĉini se kao da klizi po vrhovima misli i slika odbacujući spojne

prstenove. Zato je taman i teţak. Poredba je malo, ali zato sve vrvi od obilja smjelih metafora

i sjajnih slika. Pršti bogatstvo boja i efekti svjetla, vatre, blijeska, ĉesto u kontrastu sa sjenom.

Jeziĉni izraz posve je u skladu sa sveĉanim tonom i dubinom misli. Pindar uţiva u svojoj

pjesmi, koja mu je nektar, plod srca, med, mlijeko, rosa, lijek u naporu i boli, cvijet, baklja,

lidski dijadem, ali i strijela, disk, povoljan vjetar, laĊa, stup, ukrašen zabat itd. Danas ne

moţemo osjetiti punu snagu i ljepotu Pindarove poezi je jer su izgubljeni zauvijek zakoni

ritma koji je vladao u njegovoj odi. Ne ĉujemo melodiju i ne vidimo skladne pokrete kora,

nemamo umjetniĉku cjelinu, divan sklad poezije, glazbe i koreografije.

Usprkos aristokratskom karakteru, Pindarov ideal vrline imao je veliko kulturno

znaĉenje, jer je sadrţavao sklad fiziĉkih i duševnih svojstava, atletiku i etiku. Odatle je

izvirala misao o osloboĊenju ĉovjekovih snaga i poziv na njihov svestrani razvoj. Taj je ideal

našao svoje puno ostvarenje u djelima grĉke likovne umjetnosti. Jezik mu je dorski s

elementima iz bogate pjesniĉke tradicije, a ima i eolizma. Velika je bila pjenikova slava već u

antici. Stari su ga drţali najvećim helenskim liriĉarom, prvim od 9 pjesnika u kanonu

aleksandrijskih gramatiĉara. Njegov se utjecaj osjeća u korskim dijelovima grĉke tragedije.

Ĉesto se navodi i veliko poštovanje Aleksandra Velikog koji je prilikom razorenja Tebe

poštedio pjesnikovu kuću. Horacije, koji ga nasljeduje, proglašava ga nedostiţnim (Carm. 4,

2): «velut amnis…ruit…Pindarus». Anonimni autor spisa O uzvišenom, najveći kritiĉar

antiĉke poezije, priznaje pjesniĉku veliĉinu Pindarovu te ga pribliţava Homeru i Sofoklu, ali

ipak kaţe da nije sve u Pindara poezija. Povoljan je i sud Kvintilijanov. U modernim

knjiţevnostima, pored humanistiĉkih imitacija, jaki su Pindarovi odjeci u Italiji (Chiabrera,

Foscolo), Francuskoj (Ronsard), Njemaĉkoj (Holderlin), Engleskoj (Tennyson), Poljskoj (Jan

Kochanowski, Szymon Szymonowic-Pindarus Polonus), a u ruskoj knjiţevnosti pobudio je

veliko zanimanje u Lomonosova i mladog Puškina.

Izdvojit ćemo nekoliko Pindarovih pobjednica.

Sirakužaninu Agestiji

Sostratov je sin Agestija pobijedio 468. u Olimpiji na utrci mazga. Kolima je ravnao

Fintis. Agestija potiĉe od Jamida, starih vraĉeva i Zeusovih svećenika u Olimpiji. Rod se

rasuo po grĉkoj, jedna se grana rasula u Stimfalu podno gore Cilene u Arkadiji. Odavde je

praotac Agestijin krenuo u Siciliju i osnovao Sirakuzu. Agestija je bio prijatelj i vraĉ

Hijeronov31

. Poslije Hijeronove smrti ubiše ga iz mrţnje Sirakuţani. Pjesmu je Eneja donio iz

31 Hijeron – svećenik Demetre i njene kćeri Persefone.



39

Tebe i ravnao zborom. Ĉini se, da se pjevala u Stimfalu u kući Agestijina roĊaka – moţda u

kući Enejinoj.

Opunćaninu E farmostu

Pobijedio je kao hrvaĉ 456. u Olimpiji, a prije toga u Delfima, Istmu, Nemeji i

drugdje. Pjesma slavi pobjedu olimpijsku, a pjevala se u Opontu na Ajantovoj svetkovini.

Glavna je misao: sve vrline – jakost i mudrost imadu ljudi od boga.

Lokraninu Agesidamu

Pobijedio je kao djeĉak 484. u Olimpiji. Bio je sin Arhestratov iz gr ada Lokra.

Sirakužaninu Hijeronu

Tu je pobjedu Hijeronu na pitijskim igrama stekao jahaći konj Ferenik. Hijeron je u to

doba bolovao. Pjesma je namijenjena pobjedi i utjesi. Smisao je: da Hiron32

ţivi, pjesnik bi ga

pjesmom opĉinio, te bi on poslao Hijeronu lijeĉnika, koji bi ga izlijeĉio; ali ovako on moţe za

Hijerona samo moliti i sjećati ga, da nema na zemlji sreće bez jada; to su osjetili i najsretniji

ljudi – Kadmo33

i Pelej. «Budi zadovoljan s udesom i raduje se sreći! Ta kralj si i pobjednik, a

smiješ se nadati besmrtnoj slavi.»

Cirenjaninu Telesikratu

Pobijedio je 478. (474) na pitijskim igrama u trci pod oruţjem. Bijaše, ĉini se, od roda

Egida, od kojih je potjecao i Pindar. Pjesnik slavi pobjedu i savjetuje pobjednika, da si traţi

ţenu u taj zgodni ĉas. Borba i pobjeda su ĉesto preteĉe braĉne sreće. I Cirena se borila s

lavom, kad je ugleda Apolon. Već je, kaţe pjesnik, Telesikrat više puta pobijedio, ali je

posljednja pobjeda najslavnija; zato neka ne ĉasi, već neka se ugleda na odrešitost Jolajevu34.

Razgovor Hirona i Apolona je umjetniĉki dotjeran, ĉvrsta volja i snaga viteška, vatrena

ljubav, vedra šala, niz uzvišenih misli, slatka nada u budućnost – sve se to veţe u krasan

vijenac.

32 Hiron – kentaur, lijeĉnik, prorok i uĉitelj Ahileja, Herakla, Tezeja i dr., odrekao se besmrtnosti u koristPrometejevu.33

Kadmo – sin feniĉkoga kralja Agenora, osnivaĉ Tebe; prema predaji, nauĉio Grke obraĊivati kovine i uveopismo.34 Jolaj – Heraklov pratilac, pobijedio na prvim olimpijskim igrama u ĉetveropregu.



40

Porijeklo i dijelovi tragedije

Tragedija je nastala od ditiramba, pjesme u slavu boga Dioniza. Ditirambe su pjevali

horovi koji su bili preobuĉeni kao satiri, pratioci Dionizovi, a zvali su se tragoi (jarci), anjihova pjesma tragodia, tj. «jarĉija pjesma».

Ditiramb je u Atenu došao s Peleponeza, a usavršio ga je Arion. Pošto je u Ateni već postojala

razvijena jampska poezija, njeno pristupanje ditirambu omogućilo je nastanak tragedije.

Ditirambski, dorski izriĉaj posluţio je za horske dijelove, a jampski za dijaloške.

Prvoga glumca uveo je pjesnik Tespid iz atiĉkog sela Ikarije, u drugoj polovici 6. st.

pr. Kr., tako što je nasuprot hora postavio satira Silena, koji je svojim govorom poticao hor na

pjevanje. Drugoga glumca uveo je Eshil, a trećega Sofoklo. S obzirom da su glumci tokom

predstave mogli mijenjati odjeću i masku i da na taj naĉin igraju više lica, mogućnost radnje

postajala je sve veća.

U svojem razvijenom obliku grĉka tragedija ima ove dijelove:

Prolog – dio koji se prikazuje prije ulaska hora.

Paroda, ulazna pjesma.

Stasime, stajaće pjesme, pjesme koje pjeva hor za vrijeme predstave.

Dok se pjeva stajaća pjesma, stasimon, pozornica najĉešće ostaje prazna ili pak akonije prazna, radnja ipak miruje. Stasimom je obiĉno u vezi s neposredno odigranom radnjom.

Dijelovi drame izmeĊu stasima zovu se epizodije. Njih ispunjavaju ili razgovor ili pjesme,

koje naizmjeniĉno pjevaju hor i glumci, ili samo glumci meĊusobno.

Eskoda – izlazna pjesma hora koja slijedi iza posljednjeg stasimona.

ESHIL

Eshil je roĊen 525. g. pr. Kr. u Eleuzini kraj Atene. Pisao je elegije, epigrame,

tragedije i satirske drame. Napisao je oko 90 drama, 70 tragedija i 20 satirskih drama, od kojih

se saĉuvalo samo 7 tragedija: Hiketide (Pribjeglice), Perzijanci, Okovani Prometej, Sedmorica

protiv Tebe, Agamemnon, Hoefore (Pokajnice) i Eumenide. Zadnje tri saĉinjavaju organsku

trilogiju.



41

Eshil je pjesnik vremena u kojem je rastao atenski duh nakon pobijede nad

Perzijancima. GraĊu za svoje drame uzimao je iz mita. Uzor mu je bio i Homer. Radnja

njegovih drama većinom je natprirodna. U njegovim dramama radnja je jednostavna, vezana

za jedan dogaĊaj ili situaciju, nema pravog zapleta nego teĉe polako, od poĉetka do kraja. Hor

ima veoma znaĉajnu ulogu u njegovim komadima, osobito u ranijim gdje zauzima polovicu

drame, kao npr. u Hiketidama. Hor osim iznošenja autorovih misli ima funkciju i da ispriĉa

ono što se iz same radnje ne moţe vidjeti.

Njegovi politiĉki pogledi jasno su izraţeni u Orestiji, gdje veliĉa Aeropag, staru

aristokratsku instituciju a zauzima rezerviran stav prema Periklovim reformama.

Hiketide su, ĉini se, najstarija saĉuvana Eshilov drama. Ispjevane su izmeĊu 490. i

480. g. pr. Kr., izmeĊu dva velika rata Grka i Perzijanaca. Ime je dobila po horu kojisaĉinjavaju Danajeve kćeri – Danaide. Bjeţeći od svojih prosaca, Egiptovih sinova, Danaide

dolaze s ocem u Arg gdje mole za pomoć agrivskog kralja Pelazga. Pelazg ih ţeli primiti ali

se boji rata s Egiptom pa odluĉuje da narod u skupštini pita za savjet. Za to vrijeme dolazi

egipatski glasnik koji je, nakon što je narod odluĉio da Danaide mogu ostati kod njih, otišao

prijeteći r atom.

Hiketide su vjerovatno bile prvi dio tetralogije u kojoj je obraĊena priĉa o Danaidama.

Drugi su bili Egipćani gdje je predstavljena svadba Danaida s Egiptovim sinovima, a treći Danaide, gdje su sve Danaide, osim Hipermestre, poubijale svoje muţeve. Ĉetvrti dio je

pastirska igra Amimona. To je takoĊer Danajeva kćer u koju se zaljubljuje bog Posejdon.

Perzijanci su prikazani 472. g. pr. Kr. Tu se slavi grĉka pobjeda kod Selamine. Mjesto

radnje je Susa, prijestolnica perzijskog carstva. Hor ĉine perzijski velikaši. Oni izraţavaju

zabrinutost za vojskovoĊu Kserksa, sina umrlog kralja Darija i njegove ţene Atose, koji je

otišao da ratuje s Grcima. Atosa sniva san da će Kserkso izgubiti i zato prinosi ţrtve

bogovima na Darijevu grobu. Dolazi glasnik i javlja da su Perzijanci potuĉeni. Kad je ĉuo šta

se dogaĊa, Darije dolazi iz podzemnog svijeta i savjetuje svoje graĊane da se pokore sudbini a

Atosu poziva da sveĉano doĉeka i utješi kralja, tj. Ksreksa. Kserkso odmah zatim i stiţe,

oplakujući svoju sudbinu a tuţaljka izmeĊu Kserksa i hora završava dramu. Osim Perzijanaca

u ovu tetralogiju ulazile su još drame Finej i Glauk , te satirska igra Prometej, ali se nijednoj

ne zna pouzdan sadrţaj.

Sedmorica protiv Tebe pripada tetralogiji s kojom je Eshil 467. odnio prvu nagradu.

Tetralogiju su saĉinjavale još i drame Laj i Edip, te satirska igra Sfinga. U Laju se vjerovatno



42

prikazivalo Edipovo roĊenje u planini, u Edipu – vladavina i propast Edipa. GraĊu za ovu

tetralogiju pjesnik je našao u dvjema epopejama tebanskog ciklusa: Edipodiji (Pjesmi o

Edipu) i Tebaidi (Pjesmi o vojevanju za Tebu). Njihov sadrţaj omogućuje rekonstrukciju

prvih dviju drama: tebanskom vladaru La ju proreklo je delfijsko proroĉište da će ga sin ubiti.

Kada se Laju rodio sin, on ga je ostavio u planini da tamo propadne. MeĊutim, Edip bude

spašen i kada je odrastao, ubio je u neznanju oca. Zatim je Tebu oslobodio od Sfinge i kao

nagradu dobio tebansk o prijestolje i oţenio se Lajevom udovicom, Jokastom, tj. svojom

majkom. S njom je imao dva sina: Eteokla i Polinika, i dvije kćeri – Antigonu i Izmenu.

Sadrţaj Edipa bio je slijedeći: Edip je otkrio tko mu je majka, pa je sebe oslijepio a svoje

sinove, zato što su ga zbog toga vrijeĊali, prokleo da im koplje bude sudac pri podjeli oĉevine.

Da izbjegnu kletvu, braća se dogovore da jedan (Eteoklo) ostane u Tebi i vlada, a drugi

(Polinik) otiĊe izvan grada i tamo ţivi. MeĊutim, Polinik, postavši zet moćnog ar givskog

vladara Adrasta, prekrši dogovor i krene sa svojim saveznicima na Tebu. Poĉetak opsade

Tebe kraj je ove drame.

Sedmorica protiv Tebe prikazuje ispunjenje Edipove kletve. Na Tebu je udarilo sedam

vladara. Dolazi do krvave bitke i glasnik na kraju javlja da je grad spašen, ali da su braća

ubila jedan drugoga. Njihova tijela donose na pozornicu a hor, koga ĉine tebanske djevojke,

pjeva im tuţaljku zajedno s njihovim sestrama. MeĊutim donijeta je odluka da se Eteoklo

pokopa sa svim poĉastima, a Polinik, kao neprijatelj, ostane nepokopan. Izmena i jedna

polovica hora pokoravaju se toj odluci, a Antigona i druga polovica hora je ne prihvaća. S tim

novim sukobom završava drama. Ĉini se da je kraj kasnije dodan.

Izuzmemo li Okovanog Prometeja, preostale tri Eshilove drame pripadaju trilogiji

Orestiji, koja nam se jedina u potpunosti saĉuvala. S njom je pjesnik dobio prvu nagradu 458.

g.

Agamemnon sadrţi povratak Agamemnonov u Arg poslije osvajanja Troje. Tu ga ubija

njegova ţena Klitemnestra zajedno s ljubavnikom Egistom zato što je Agamemnon za sreću

svoga vojnog pohoda ţrtvovao kćerku Ifigeniju.

Hoefore obraĊuju povratak Agamemnonova sina Oresta iz tuĊine kamo je poslan na

poĉetku trojanskog rata, i njegovu osvetu majci i Egistu zbog ubojstva Agamemnona.

Eumenide napokon donose rasplet strašnog zloĉinstva ĉiju osvetu traţe Erinije, boginje

osvete. Orest, koji se najprije sklonio u Apolonov hram u Delfima, uz Hermovu35

pratnju

prelazi u Atenu, gdje će mu se suditi pred Aeropagom. Pred sudom ga brani sam Apolon.

35 Hermo – glasnik bogova, bog trgovine i znanosti, zaštitnik putnika lopova i skitnica.



43

Pošto prilikom glasanja obje strane dobiju jednako glasova, boginja Atena, zaštitnica

demokratskog poretka, daje glas za Oresta ĉime se simboliĉni predstavljaju atenski pravni

zakoni i rast demokratskog sustava u Ateni.

OKOVANI PROMETEJ

U ovoj drami Eshil je obradio popularni mit o Prometeju, sinu titana Japeta. Prometej

je, prema legendi, stvorio ĉovjeka od gline. Eshil je uzeo mit u onom obliku gdje je Prometej

prikazan kao veliki dobroĉinitelj ĉovjeĉanstva, ali ne i kao tvorac ĉovjeka.

Iz naklonosti prema ljudima, Prometej je obmanuo roĊaka Zeusa, Kronovog sina,

prilikom sveĉanosti u Mekoni gdje je govedo, koje je prinijeto za ţrtvu, Prometej podijelio na

dvije gomile: na jednu je stavio meso, pokrio ga koţom i odozgo stavio utrobu, a na drugu

ogoljene kosti, prekrivene salom. Zatim je pozvao Zeusa da uzme jedan dio, a drugi će

pripasti ljudima. Zeus je, naravno, izabrao gomilu prekrivenu salom. Kada je vidio da se

prevaren, obuzeo ga je bijes. Da bi kaznio ljude, odluĉio je da im uskrati vatru. Ali Prometej

je opet krišom donio ljudima vatru, pa je Zeus odluĉio kazniti i njega i ljude. Po Zeusovom

nalogu Hefest naĉini od zemlje i vode ţenu Pandoru koju je Hermo doveo Prometejevu bratu

Epimeteju. Iako je Prometej upozorio brata da ne prima od Zeusa darove, Epimetej je ipak

Pandoru uĉinio svojom ţenom. Pandora je sa sobom donijela kutiju u kojoj su bila razna zla.

Ona to meĊutim nije znala. Zato je jednom iz radoznalosti otvorila kutiju iz koje se odmah

proširilo po svijetu mnoštvo muka. Tako je Zeus kaznio ljude a Prometeja je dao okovati u

zemlji Skitiji na strmu stijenu, gdje mu je orao, koji je dolijetao svakog dana, izjedao jetru, a

ona bi u toku noći opet narasla. Na kraju Zeusov sin Heraklo ubija orla i oslobaĊa Prometeja.

Nakon toga se i Zeus miri s Prometejem. To bi bio okvir mita.

Prometej, kojega je Eshil naslikao u svojoj drami, moţe se smatrati predstavnikom vjeĉite

teţnje ĉovjeka za znanjem i prosvijetljenošću. Okovani Prometej prikazan je prvi put izmeĊu

468. i 458. g. pr. Kr.

PROLOG

Vlast i Sila36

vode vezana Prometeja Hefestu da ga okuje za stijene. Hefest je

neodluĉan ali ga Vlast i Sila upozoravaju na Divove zapovjedi, tako da on ipak pristaje

okovati ga. Nakon što se Hefest, Vlast i Sila povuku, Prometeju dolazi hor Oceanida s

krilatim kolima i pjeva ulaznu pjesmu.

36

Vlast i Sila su djeca titana Palanta i Stige, kćerke Oceana i Tetije. Stiga je prva dovela svoju djecu Divu(Zeusu) u pomoć kad se borio protiv titana. Zato Vlast i Sila uvijek stanuju kod Diva. U Okovanom Prometeju

«Div» je ime za Zeusa.



44

PRVI EPIZODIJ

Prometej se ispovijeda horovoĊi, a zatim i Oceanu37, ţaleći se na svoju kob. Prometej

govori o svojim dobroĉinstvima ljudskom rodu koji se prije njega nalazio u primitivnom

stanju. Nisu znali graditi kuće već su stanovali u pećinama, bila su im nepoznata godišnja

doba, a isto tako i umijeća pisanja i brojanja. Svemu tome nauĉio ih je on, Prometej. Pokazao

im je dragocjene rude koje je zemlja skrivala u svojoj utrobi i nauĉio ih je da se koriste njima.

Dao im je lijekove protiv raznih bolesti, nauĉio ih je umijeću da po raznim znakovima otkriju

budućnost. Ljubav prema ĉovjeku potvrdio je i time što je smrtnicima uskratio mogućnost da

naslute kad će umrijeti a dao im je nadu, jedinu utjehu u teškim trenucima ţivota.

DRUGI EPIZODIJ

Prometej se nastavlja ţaliti i iznosi konstataciju da mu je nagrada za sva dobra što jesvijetu dao uskraćena. Umjesto nagrade dobio je najgoru moguću kaznu. Hor ga nastoji

utješiti.

TREĆI EPIZODIJ

Ovdje se pojavljuje Ija, Inahova kćerka.38Ona se ispovijeda Prometeju kako ju je Div

prognao iz oĉevog doma i kaznio da luta svijetom, napuštena od svih. Stoga moli Prometeja

za mudru rijeĉ. On joj prorokuje daljnju sudbinu: Ija će s Divom izroditi potomstvo i jedan od

njenih potomaka, Heraklo, bit će taj koji će osloboditi Prometeja.

EKSODA

Dolazi glasnik Hermo, takoĊer sin Divov. On traţi od Prometeja da mu kaţe tko će se

to roditi da makne Diva i oslobodi Prometeja. Prometej odbija odgovoriti na što Hermo prijeti

još jaĉim mukama. Prometej se ne boji i ostaje vjeran sebi. Hermo odlazi poslati munje i

gromove. Kad je Hermo napustio scenu, nastade veliko nevrijeme i «bezdan proguta sve».

Okovani Prometej bio je prvi dio tetralogije. Drugi dio je Oslobođeni Prometej, a treći Prometej Vatronoša. Ne zna se šta je bio ĉetvrti dio. U Oslobođenom Prometeju opisano je

izmirenje Prometeja sa Zeusom, a u Prometeju Vatronoši vjerovatno je obraĊen mit o

postanku Prometejeva praznika.

37 Ocean je otac Oceanida. Po Eshilovu shvaćanju Ocean je samo u poĉetku sudjelovao u Zeusovoj borbi protiv

titana, pa se poslije povukao. Ocean je na strani Prometeja.38 Inah – bog rijeke. Ocean je s Tetijom rodio i rijeke. Prema tome, Oceanide su Inahove sestre. U mitologiji se

spominje i rijeĉni bog Penej. Njegova kćer Dafna je, kad se u nju zaljubio Apolon, kako bi tu ljubav izbjegla,zamolila oca da joj promijeni lik, i on ju je pretvorio u stablo lovora koji se spleten u vijenac davao pjesnicima u

znak priznanja (poeta laueratus).



45

SOFOKLO

Dok je Eshil predstavnik vremena u kojem se poĉela raĊati Atenska demokracija,

Sofoklo je pjesnik Periklova vremena, u kojem je demokratska Atena doţivjela potpuni procvat. RoĊen je 496. g. pr. Kr. u blizini Atene u imućnoj obitelji koja mu je omogućila

lijepo obrazovanje. Pored pjesništva bavio se i politikom, a bio je i svećenik nekog religiozno-

medicinskog kulta. Bio je plodan pjesnik, napisao je oko 130 drama, od kojih mu se, kao kod

Eshila, saĉuvalo 7: Ajant , Elektra, Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu, Trahinjanke i

Filoktet . Za najbolju dramu smatra se Kralj Edip, dok se najviše slavila Antigona.

Radnju u Sofoklovim dramama ne pokreće više boţanstvo, nego slobodna ljudska

volja. Poredeći s Eshilovim liĉnostima, Sofoklovi junaci imaju bogatiji i sloţeniji ţivot.

Vještim komponiranjem radnje i promjenama situacije Sofoklo je uspio unijeti mnogo više

raznolikosti u doţivljaje svojih junaka. Sofoklo je svjesno idealizirao svoje likove, što i

Aristotel potvrĊuje u svojoj Pjesničkoj umjetnosti: «Sofoklo reĉe da on prikazuje ljude kakvi

treba da budu, a Euripid kakvi jesu». Naroĉitu paţnju posvetio je Sofoklo ţenskim likovima

ĉija je glavna odlika plemenita i duboka ĉovjeĉnost.

Hor, osim u nekom sluĉajevima, ne iznosi više pjesnikove moralne i filozofske ideje,

kao kod Eshila, već je usko povezan s radnjom. Broj ĉlanova hora povećao je s 12 na 15.

Ajant je vjerojatno najstarija saĉuvana Sofoklova drama, jer najviše liĉi na Eshilove

drame. ObraĊuje temu iz Trojanskog rata. Poslije Ahilejeve pogibije Agamemnon i Menelaj

dosude njegovo oruţje Odiseju, zbog ĉega Ajant hoće da im se osveti. MeĊutim, boginja

Atena mu pomuti razum, te on poubija stoku umjesto dvojice Atrida. Došavši sebi, ţeli da se

ubije jer se osramotio. Njegovi vojnici, koji ĉine hor, i njegova ţena Tekmesa pokušavaju ga

umiriti. Oprostivši se od svog malog sina, on obmanjuje vojnike govoreći da će ih poslušati.

Otići će samo do mora da spere krv. Ali na morskoj obali, u ĉuvenom monologu, oprašta se

od ţivota i probada se maĉem. Tekmesa i hor, uplašeni rijeĉima vraĉa Kalhanta, idu ga

potraţiti i nalaze ga mrtva. Njegov brat Teukar ţeli ga pokopati, ali Agamemnon i Menelaj ne

daju, dok se Odisej ne zauzme za njega.

Elektra ima isti sadrţaj kao Eshilove Hoefore: povratak Orestov u Arg i njegova

osveta majci i njenom ljubavniku. Sofoklo je ovaj motiv obradio drugaĉije nego Eshil. Kod

Eshila Orest se koleba da li da ubije majku i ĉini to na Apolonovu opomenu, a zatim ga

progone Erinije dok ga Aeropag ne oslobodi. Kod Sofokla on izvršuje osvetu bez kolebanja i



46

ne progone ga Erinije. Elektra je u Orestiji sporedno lice, a kod Sofokla glavno i javlja se, do

Orestova povratka, kao jedini nosilac protesta protiv majke i protiv Egista. Pjesnik joj je dao

skoro iste osobine kao i Antigoni. Da bi njen lik jaĉe istakao, suprotstavio joj je lik njene,

majci poslušne sestre, Hrisotemide, koja je sliĉna Izmeni. Klitenmestra je dana s više

odbojnih crta i s manje tragiĉne veliĉine.

Kralj Edip. Ova drama pripada tebanskoj priĉi gdje spada i Antigona. Ona neposredno

ne obraĊuje Edipov zloĉin, već njegovo postepeno razotkrivanje sebe samoga kao poĉinitelja.

Radnja se dogaĊa u Tebi, gdje hara kuga i gdje narod sjedeći na stepenicama ţrtvenika pred

kraljevskim dvorom oĉekuje Edipa, da bi ga umolili da spasi grad od nesreće. Pojavljuje se

Edip i saopćava narodu da je poslao svog šurjaka Kreonta u Delfe, da pita proroĉište za savjet.

Kreont je iz Delfa donio proroštvo da će kuga u Tebi prestati ako se iz zemlje protjera ubojicaranijeg k ralja Laja. Tebanski starci, koji ĉine hor, savjetuju Edipa da za krivca pita slijepog

starca Tiresiju. Tiresija meĊutim ne ţeli odati ubojicu. Edip se razljuti i optuţi vraĉa da je u

dosluhu s krivcem, na što Tiresija oznaĉuje Edipa kao ubojicu. Kralju je to dokaz da su se

Tiresija i Kreont zavjerili protiv njega. Kreont je ĉuo da ga kralj okrivljuje i dolazi da se

pravda. Njegov se razgovor s Edipom pretvara u svaĊu, na koju upada kraljica Jokasta. Ona

umiruje kralja govoreći da se ne treba bojati onoga što je rekao Tiresija, jer se nije ispunilo ni

proroštvo dato Laju, da će ga ubiti sin; ubili su ga naime na putu razbojnici. Edip se sada prisjeća da je i on ubio nekoga na putu ali vjeruje da to nije bio Laj. Da bi bio siguran u to,

šalje po pastira, koji je jedini od Lajeve pratnje ostao ţiv. U to dolazi iz Korinta glasnik, koji

javlja da je njihov kralj Polib umro i da narod traţi da im Edip, kao njegov sin, bude kralj.

Edip odbija bojeći se da se ne ispuni proroštvo da će ubiti oca i oţeniti se majkom. Glasnik

mu govori da ta opasnost ne postoji jer Edip nije Polipov sin. On ga je liĉno, glasnik, primio

od Lajeva pastira (to je onaj pastir po kojega je Edip poslao). Jokasta sada shvati strašnu istinu

i odlazi bez rijeĉi u dvor. Stiţe i pastir koji u poĉetku ne ţeli odgovoriti na Edipova pitanja a

zatim, pritisnut prijetnjama, otkriva Edipa kao Lajeva i Jokastinog sina. Edip, van sebe, odlazi

u dvor. Ubrzo sluga javlja da se Jokasta objesila, a Edip sam sebe oslijepio. U posljednjoj

sceni Edip moli Kreonta da se pobrine za njegovu ţensku djecu, dok će se muška sama snaći.

Zatim Kreont, na Edipovu molbu, otpravlja Edipa iz zemlje. Dramu završava hor opomenom

da nikoga ne treba smatrati sretnim prije smrti.

Ovaj motiv nalazimo i kod Eshila, s tim što je Eshil kao osnovu radnje postavio

prokletstvo roda tako da je tragika prikazana kao nasljedstvo krivice. Sofoklo je meĊutim svu

radnju koncentrirao na Edipovu liĉnu sudbinu.



47

Edip na Kolonu. Ovu tragediju napisao je Sofoklo u devedesetoj godini ţivota, a

prikazao ju je, poslije njegove smrti, unuk Sofoklo, 401. god. To je nastavak Kralja Edipa, a

nastavak Edipa na Kolonu je Antigona. Ove tri tragedije ipak nisu ĉinile trilogiju. U Edipu na

Kolonu Sofoklo je ublaţio tamnu sliku ljudske sudbine kakvu nam je dao u Kralju Edipu.

Slijepi Edip, sada kao prognanik, doţivio je kroz patnje oĉišćenje, i najzad našao potpuno

smirenje. Likovi iz ranijih Sofoklovih drama pojavljuju se i ovdje: Antigona, koja je pratilja

slijepog oca, prikazuje se sada kao njeţna kći. Izmena je takoĊer odana ocu, dok je Kreont i

ovdje sklon nasilju. Lirske odlike ranih Sofoklovih drama ostale su i ovdje vidljive; posebno

mjesto ima izvanredno lijepa himna koju je pjesnik ispjevao rodnom Kolonu.

Trahinjanke. Ova drama prikazuje sudbinu Heraklove vjerne ţene Dejanire i tragiĉan

kraj nevjernog Herakla. Kad je Dejanira saznala da ju je Heraklo iznevjerio, šalje mu košuljunatopljenu krvlju kentaura Nesa, koji joj je jednom rekao da će na taj naĉin saĉuvati muţevu

ljubav. Kada je vidjela da ju je k entaur prevario, jer je košulja bila otrovana i usmrtila

Herakla, Dejanira sebi oduzima ţivot da bi tako okajala svoj nehotiĉni zloĉin. Heraklo je

predstavljen kao neobuzdani muškarac koji ĉini nasilja da bi zadovoljio svoje strasti. On ne

pokazuje razumijevanja za svoju ţenu, ĉak ni u trenutku kad saznaje da je nevina izgubila

ţivot. U tom trenutku on se brine samo za svoju ljubavnicu Iolu, zbog koje je ratovao protiv

njenog rodnog grada i razorio ga. Sinu postavlja zahtjev da Iolu uzme za ţenu i da takopostane njen zaštitnik. Trahinjanke ustvari obraĊuju problem braka, k oji je osnov ljudske

zajednice.

Filiktet. Ovom dramom, prikazanom 409., dobio je Sofoklo prvu nagradu. U njoj je

obradio borbu izmeĊu intrige i laţi s jedne, i otvorene ĉestitosti s druge strane. Njih

predstavljaju lukavi Odisej i pošteni Neoptolem, Ahilejev sin. Oni dolaze na pusti otok

Lemno, na kojem već deset godina ţivi Filiktet, u kojega su Heraklov luk i strijele. Pošto je

proroĉište proreklo da će Troju zauzeti Neoptolem, pomoću Heraklova luka i strijela, zajedno

s Filiktetom, Odisej i Neoptolem imaju zadatak povesti Filikteta sa sobom na Troju: to će se

postići samo lukavstvom, jer je Filiktet ljut zato što su ga na putu za Troju, zbog toga što je

ranjen, ostavili na ovom pustom otoku, pa se ţeli vratiti kući. U ovoj situaciji Odisej je

prikazan kao lukav i bezobziran politiĉar koji ne preţe ni od laţi ni od prevare, samo da

postigne cilj. Zato savjetuje Neoptolemu da lukavstvom uzme od Filikteta luk i strijele, na što

ovaj pristaje. MeĊutim, Neoptolem je prikazan kao iskren i otvoren ĉovjek, koji po prirodi ne

moţe ĉiniti zlo. On je, doduše, najprije popustio Odiseju, savladan ţeljom za slavom, ali svojuĉestitost pokazuje uskoro, kada Filiktetu otkriva svrhu svoga dolaska. Filiktetova



48

nepopustljivost ĉini sukob triju toliko razliĉitih karaktera zaoštrenim u toj mjeri, da ga moţe

razriješiti samo pomoć boţanstva.

ANTIGONA

Antigona predstavlja nastavak Eshilove Sedmorice protiv Tebe. Antigona bez ikakva

straha od kazne sahranjuje svoga brata Polinika, koji je poginuo u sukobu sa svojim burazom

Eteoklom (oni su ubili jedan drugoga). Kreont, koji je postao kralj Tebe, zabranio je da se

Polinik pokopa.

PROLOG

Antigona svojoj sestri Izmeni saopćava namjeru da će, unatoĉ svemu, izvršiti svoju

duţnost prema bratu, tj. pokopati će ga jer je to u skladu s «boţanskim pravom». Izmena jeodvraća od takve namjere jer je Kreont zaprijetio smrću onome tko pokuša pokopati Polinika.

PRVI EPIZODIJ

Kreont razgovara s horovoĊom (hor ĉine tebanski starci) i taj razgovor prekida straţar

koji upada zadihan i javlja vijest da je netko nad mrtvacem izvršio sveti obred i posuo ga

pepelom da se odstrani grijeh. Kreont, preneraţen, upita tko bi to mogao uĉiniti. Straţar je

odgovorio da je netko dobro nadmudrio sve straţare, ali eto, barem nije uspio pokopati

Polinika. Kreont nareĊuje da se smjesta pronaĊe poĉinilac, jer će inaĉe straţari odgovarati za

svoju nemarnost.

DRUGI EPIZODIJ

Kreontu ponovo dolazi straţar, ali ovaj put s viješću da je krivac uhapšen. To je

Antigona, koja je zateĉena kako pokopaje brata. Antigonu izvode pred Kreonta i ona priznaje

svoje djelo govoreći da je morala, usprkos svim društvenim zakonima, izvršiti svoju

sestrinsku i moralnu duţnost. Zbog toga se ne plaši niĉeg, pa ni najstroţe kazne. U to na scenustupa Izmena koja je, ĉuvši da je Antigona uhapšena, pohitala da kaţe Kreontu da je i ona

sudionik zloĉina. Antigona joj govori da sad ne treba, kad ju je već prije svojom bojaţljivošću

odgovarala od njenih namjera, lagati o stvarima koje nije ĉinila. Kad je vidjela da ne moţe

zajedno sa sestrom u smrt, Izmena pokušava Kreonta odvratiti od izvršenja smrtne presude

spominjući mu zaruke Antigone i njegovog sina Hemona. Kreont je još razdraţljiviji i

nareĊuje da se obje sestre zatvore.



49

TREĆI EPIZODIJ

Kreontov sin, Hemon, napada oca zbog okrutnosti prema njegovoj vjerenici. Kreont u

svojoj zloći ide još dalje pa nareĊuje da se Antigona dovede i smakne pred Hemonovim

oĉima. Mladić se zaklinje da ona neće umrijeti i da njega otac više neće vidjeti.

ĈETVRTI EPIZODIJ

Antigona se ţali horu što je ţivu odvode na obale Aheronta39, tj. ţivu je odvode u

grob. Tuţna je jer mlada napušta svijet, povrijeĊena je jer je etiketirana kao zloĉinka, gor da je

jer umire na pravdi Boga.

PETI EPIZODIJ

Kreont razgovara sa starim prorokom Tiresijom. Tiresija mudro zbori da Kreont

neodobravanjem pokapanja Polinika narušava boţanske propise. To ne moţe ići na dobro.

Kreont je grub i prema proroku. Tjerajući Tiresiju optuţuje sve ljude oko sebe da su se urotili

protiv njega.

EKSODA

Glasnik izvještava horovoĊu da se Hemon ubio. Taj razgovor je ĉula Euridika,

Hemonova majka, te je od glasnika traţila da joj ispripovijeda kako se to dogodilo. Kad joj je

glasnik ispriĉao, ona je otišla ne izustivši ni rijeĉi. Uskoro se pojavljuje i Kreont koji s horom jadikuje zbog gubitka sina. Dolazi i drugi glasnik te javlja da je i Euridik a oduzela sebi ţivot.

Kreont u oĉaju uviĊa da je svojom okrutnošću, tvrdoglavošću i zasljepljenošću razorio vlastitu

obitelj.

Antigonina smrt je istodobno i njena pobjeda, jer pokazuje da drţavne zakone treba

poštivati samo ako vode raĉuna o ljudskom dostojanstvu, u protivnom duţnost je svakog

pojedinca da se usprotivi zakonu ukoliko je zakon rĊav i okrutan.

EURIPID

Treći veliki dramski pjesnik, Euripid, rodio se 480. na otoku Salamini. Eshil i Sofoklo,

i pored svih razlika, spadaju zajedno po idejnoj i knjiţevnoj usmjerenosti svojih djela. Euripid

stoji ĉvrsto na tlu novoga vremena u kojem je stara Atena doţivila puni politiĉki i kulturni39 Aheront – rijeka u podzemnom svijetu preko koje laĊar Haron na ĉamcu prevozi duše pokojnika.



50

procvat. To vrijeme nastupa oko polovice 5. st. pr. Kr., a kulminira u vrijeme Peleponeskog

rata. Nova generacija pod utjecajem sofistiĉke filozofije poĉinje zauzimati kritiĉki i

racionalistiĉki stav spram tradicije.

Kao i njegovi veliki prethodnici, i Euripid uzima graĊu za drame iz mitova, koje

obraĊuje na posve nov naĉin. I u njegovim dramama likovi su heroji i bogovi, ali jako

izmijenjeni, bez idealnih crta. Euripid je bogove lišio njihove veliĉine i moći i ponekad ih

upotrebljava samo kao dramsko sredstvo: oni govore prolog i time upućuju gledatelje kako da

shvate radnju, a na kraju presijecaju na brzinu dramski zaplet koji se na moţe drugaĉije

rasplesti. Euripid je prvi od velikih tragiĉara unio u dramu psihološku analizu likova i time

otkrio antiĉkim gledateljima do tada nepoznati svijet duševnog ţivota. Nijedan pjesnik prije

njega nije tako snaţno i umjetniĉki prikazao patnje, nagone, osjećanja i ljudske strasti,

pogotovo kod ţenskih likova. U slikanju općeljudskih, ali psihološki zanimljivih, sukoba u

kojima je pojedinac u proturjeĉnosti s ustaljenim mišljenjem, Euripid pokazuje svo blago

svoga filozofskog i retoriĉkog obrazovanja. On umije potpuno da zaokupi paţnju gledatelja i

da ih naglim i neoĉekivanim obratom sudbine svojih junaka gane. Kao i njegovi prethodnici, i

Euripid je izvršio neke promjene u kompoziciji drame. Većina njegovih drama poĉinje dugim

monologom jednog lica; to je najĉešće neko boţanstvo, koje se u drami više ne pojavljuje.

Takav prolog bio je potreban radi uvoĊenja gledatelja u radnju, jer je Euripid ĉesto mijenjao

sadrţaj priĉe, tako da gledatelj ne bi mogao, bez prethodnog objašnjenja, pratiti tok radnje.

Pjesnik upotrebljava hor uglavnom kao pomoćno sredstvo: hor najĉešće ne stoji ni u kakvoj

vezi s radnjom, već mu je svrha izraziti pjesnikove opće refleksije. Sjajno obraĊenim

prizorima pjesnik uspijeva potresti dušu gledatelja. U tome mu pomaţe njegov lijep, duhovit i

jasan jezik, sliĉan svakodnevnom govoru Atenjana, a uz to i prirodan i jednostavan stil.

Euripid je napisao oko devedeset drama, od kojih se saĉuvalo 18 tragedija i jedna

pastirska drama. Najpoznatije njegove drame su: Hekuba, Medeja, Hipolit , Ifigenija i Aulidi,

Ifigenija na Tauridi, Elektra i Bakho.

Hekuba ocrtava strašan lik trojanske kraljice Hekube, Prijamove udovice, koja poslije

pada Troje postaje Odisejeva robinja. U isto vrijeme kada saznaje za odluku Grka da na

Ahilejevom grobu ţrtvuju njenu najmlaĊu kći, Poliksenu, Hekubi se u snu javlja lik njenog

jedinog preostalog sina Polidora; on joj govori da ga je kralj Polimestor, kojem su ga roditelji

dali na ĉuvanje, ubio i tijelo mu bacio u more. Kada more izbaci na obalu Polidorovo tijelo,

Hekuba se pretvara u krvoţednu osvetnicu, koja nema mira dok se ne osveti ubojici svojegsina.



51

Hipolit je prikazan 428. g. Tu je izvrsno dana snaţna ljubav Fedre, Tezejeve40druge

ţene prema pastoru Hipolitu. Kada Hipolit odbije tu ljubav, Fedra poĉini samoubojstvo

okrivljujući za to Hipolita. Tezej je gnjevan i u ne znanju osuĊuje na smrt sina, koji ne ţeli

okriviti svoju maćehu. Pred Hipolitovu smrt boţanstvo otkriva Tezeju pravu istinu i time se,

kao kontrast Fedri, zaokruţuje i upotpunjuje neiskvaren, ponosan i plemenit Hipolitov lik.

Bakho je u vezi s mitom o bogu vinove loze Dionizu, koji je u liku mladića uĉinio

tebanske ţene mahnitim, jer ga nisu htjele priznati za boga. Dok ţene, a meĊu njima i Agava,

majka kralja Penteja, vode na Citeronu mahnito kolo, Dioniz nagovori Penteja da preobuĉen u

ţenu poĊe s njim na Citeron da vide šta ţene tamo rade. Kada stignu tamo, Dioniz oda Penteja

ţenama i one ga ubiju. Sama Agova natakne njegovu glavu na kolac, misleći da je lavlja, i

poĊe veselo kući. Kada doĊe k svijesti, prepozna svoga sina i shvati da ju je stigla boţjakazna.

MEDEJA

Kao sadrţaj za tragediju Medeja posluţila je Euripidu poznata priĉa o Jazonu i Medeji,

uzeta iz mita o Agronautima. Taj mit, prvobitno lokalnog znaĉaja a kasnije zajedniĉki svim

grĉkim plemenima, opisuje doţivljaje hrabrih mornara na laĊi «Agro» na njihovu putu iz

Grĉke do Kolhide na obali Crnog mora, i na povratku u domovinu. Zbog zanimljivog sadrţaja

40 Kad je junak Heraklo umro, njegova smrt izazvala je opću tugu. Ta je tuga ublaţena kada se pojavio drugi,sliĉan, junak – Tezej. Tezej je bio sin Egeja, atenskog vladara, i Etre, kćeri Priteja, kralja Trezene. Bio je slavan junak. Razbojnici: Prokust, Kerkjon, Siron i Sinit bili su strah i trepet Korintskoj prevlaci, a uništio ih je Tezej itako oslobodio Grĉku. Ubio je i razbojnika Perifeta, poznatijeg po nadimcima Epidaurski div i Nosaĉ topuzine.Bio je i lakom na ţene. Tako je oteo lijepu Helenu dok je ova još bila djevojĉica. Namjeravao ju je oţeniti kad

poraste. MeĊutim pronašla su je braća i vratila kući. Postala je ţena kralja Menelaja. Oteo ju je, kao što znamo,Paris. Veliki osvajaĉ ţenskih srca Tezej zaveo je i Peribeju, kćer megarskog kralja. Os tavio ju je na otoku

Salamini. Srećom, tu se ona poslije udala za Telamona, salaminskoga kralja. Prva ţena Tezejeva bila je

amazonska kraljica Antiopa koja je, opsjednuta ljubavlju prema Tezeju, odstupila od svojih amazonskih naĉelaglede odnosa s muškarcima (Amazonke su kćeri boga Aresa, prebivaju u mitskoj Skitiji. Ne udaju se, a ako rodemuško dijete, ubiju ga. Velike su ratnice.). Tezej je s njom rodio Hipolita. Druga Tezejeva ţena je Fedra. Njezinakratka povijest je ova: Minos, mitski kralj otoka Krete, uzeo je za ţenu Pasifaju, kćer Helija, boga sunca, skojom je imao dvije kćeri, Fedru i Arijadnu. Minos odbija ţrtvovati bogovima ĉudesnog bijelog bika, pa gaPosejdon i Afrodita kaţnjavaju tako što njegovoj supruzi Pasifaji udahnu strastvenu i neprirodnu ljubav prema

tom bijelom biku. Iz nastrana odnosa s bikom Pasifaja raĊa ĉudovište Minotaura, bika s gornjim dijelom tijelakao u ĉovjeka. To će ĉudovište ubiti Tezej uz pomoć Arijadne, koja je, uz sestru Fedru, bila zaljubljena u njega.Minotaur je ţivio u labirintu iz kojega Tezej nije mogao izići, makar u dvoboju pobijedio i ubio Minotaura. Taj je labirint sagradio Dedal (Daidalos – umjetnik), vješt graditelj. Arijadna je Tezeju u pravi ĉas dala klupko koncakojim je on oznaĉio ulice Labirinta i tako, nakon pobjede nad Minotaurom, uspio naći izlaz. Arijadna je krenulas njim u Atenu, jer joj je obećao brak, ali ju je Tezej prevario i ostavio, pobjegavši bez nje brodom nakonzastanka na stjenovitom otoku Naksosu. Tamo je Arijadna i skonĉala. Oţenio se potom Fedrom s kojom ima

drugog sina. Kad je umro atenski kralj Egej, kraljem je trebao postati Tezej. Palantidi, sinovi Egejeva brataPalanta (bilo ih je 50), diţu bunu i u krvavoj bici svi izginu. Jedina ostaje na ţivotu njihova sestra Aricija, kojojTezej zabranjuje udaju i potomstvo, kako bi taj rod s njom izumro.



52

bio je veoma popularan i postao je izvor motiva i lirskim i epskim i dramskim grĉkim

pjesnicima

Glavni junak Jazon bio je sin Esona, kralja u gradu Jolku, u Tezaliji. Kada je Esonu

njegov polubrat Pelija preoteo vlast, Eson jedva spasi sina i da ga na odgoj kentauru Hironu,

koji je bio odgajatelj mnogih poznatih mitskih junaka, meĊu njima i Ahileja. Uskoro Eson

umre a Jazon ostane kod Hirona 20 godina, a zatim se kao mladić vrati u Jolk i zatraţi od

strica oĉevo prijestolje. Pelija ga ţeli na lukav naĉin odbiti pa mu zadaje zadatak da iz

Kolhide donese posmrtne ostatke Friksove i zlatno runo krilatog ovna, koji je nekad iz Grĉke

ovamo prenio Friksa i njegovu sestru Helu. Friks i Hela bili su djeca beotskog kralja

Atamanta, koji se, ostavivši svoju ţenu Nefelu, oţenio opakom Kadmovom kćerkom Inom.41

Ova stane progoniti svoje pastorke, a Nefela, da spasi svoju djecu, pošalje krilatog ovna sa

zlatnim runom, da ih ponese u Kolhidu. Na putu Hela padne u more, koje po njoj dobije ime

Helespont, a Friks stigne u Kolhidu, gdje ga je kralj Eet lijepo primio i dao mu jednu svoju

kćer za ţenu. Friks ţrtvuje ovna Zeusu, a runo pokloni Eetu, koji ga posveti Areju i stavi u

njegov hram, gdje ga je ĉuvao vjeĉno budan zmaj.

Jazon, prihvativši zadatak, sagradi laĊu koja dobije ime Argo, te s posadom koja je

brojala 50 ĉlanova, mahom grĉkih junaka (Kastor, Poluks, Heraklo, Tezej i dr.), poslije

mnogih pustolovina, doĊe u Kolhidu. Tu se pojavljuje druga glavna liĉnost mita, Medeja,

jedna od Eetovih kćerka, svećenica boginje Hekate i ĉarobnica, koja se zaljubi u voĊu

Agronauta. Let pristaje na Jazonovu molbu da mu da runo ali kao uvjet postavi dva zadatka:

prvi je da uzore polje s bikovima iz ĉijih nozdrva suklja plamen, a koje je Hefest poklonio

Eetu; a drugi, da u brazde pooranog polja posije zmajeve zube i da potom svlada naoruţane

ljude koji će niknuti iz zemlje. Oba zadatka Jazon je izvršio, ali uz Medejinu pomoć. Stoga

mu Eet, koji je to opazio, nije htio dati runo. Tada Jason noću ukrade runo iz hrama, pošto je

Medeja prethodno uspavala zmaja ĉuvara. Iste noći vrate se Agronauti na brod i krenu kući, a

s njima poĊe i Medeja, kojoj je Jazon obećao da će je uzeti za ţenu. Razljućeni Eet krene zanjima u potjeru, ali ga Medeja zaustavi ubivši svoga maloga brata Apsirta i bacivši ga u more.

Vrativši se u Jolk, Jazon preda zlatno ruho stricu, ali ovaj ne htjede izvršiti obećanje. Tada

Medeja lukavstvom uĉini da Pelija smaknu njegove kćerke. Tako Jazon zavlada oĉevim

kraljevstvom, ali ga uskoro potjera Pelijin sin Akast. Jason pobjegne zajedno s Medejom u

Korint gdje sretno provedu deset godina, sa svojih troje djece. Iznenada dolazi do preokreta u

41

«Nefela» znaĉi «oblak», «friks» je u vezi s glagolom koji oznaĉava drhtanje od hladnoće koju izaziva kišnioblak, «hela» znaĉi «sjajna», «svijetla». Jezgrao mita ĉini zapravo priĉa o zlatnom runu, pa ova imena ukazuju

na njegovo prirodno podrijeklo: odlazak kišnog i povratak blagog, za raslinje pogodnog vremena.



53

njihovom braku, jer se Jazon zaljubljuje u lijepu Glauku, kćerku korintskog kralja Kreonta, i

odluĉuje da se njome ţeni. Nastavak priĉe ĉini sadrţaj Euripidove drame.

PROLOG

Dadilja Jazonove djece se u monologu ţali na to što se njena gospodarica Medeja

unesrećila jer je nju i djecu muţ ostavio da bi pošao s drugom. Dadiljino zapomaganje

povećava se kada dolazi odgojitelj s viješću da će Jazon Medeju i djecu prognati iz Korinta.

Dolazi i Medeja i u bijesu govori dadilji da sada ni svoju roĊenu djecu ne moţe gledati zbog

postupka njihova oca.

PRVI EPIZODIJ

Medeja je ljuta, agresivna, srdita i bijesna. Kreont joj govori da bi bilo najbolje da ona

napusti Korint jer se boji posljedica njene ljubomore. Medeja, koja je prethodno već smislila

plan osvete, traţi od Kreonta da joj dozvoli da ostane još jedan dan kako bi toboţe spremila

djecu za putovanje, a ustvari kako bi se riješila Jazonove nove ţene ali i svoje roĊene djece.

Kreont, koji ništa ne sumnja, dopušta joj da ostane do slijedećeg jutra.

DRUGI EPIZODIJ

Medeja grmi na Jazona podsjećajući ga na sve što je ona dosad uĉinila za njega, iz

kolikih ga je opasnosti izvukla i koje mu je dobro donijela. Jazon kao da je to sve zaboravio.

Na Medejine prituţbe uopće se ne osvrće i govori joj da joj on u biti ţeli dobro ostavljajući joj

mogućnost za bijeg jer je Medeja svojim prijetnjama postala opasnost za kraljevski dvor, a to

je bila itekako istina.

TREĆI EPIZODIJ

Ovdje se pojavljuje Egej kojemu sudbina nije dodijelila djecu pa je proroĉište u Febu

pitao za savjet a boţanstvo mu je dalo neku vreću koju ne smije odriješiti prije nego što stigne

oĉinskom ognjištu. Na povratku je susreo Medeju kojoj je ispriĉao svoj udes. Medeja, nakon

što ga je saslušala, poţeljela mu je da što prije dobije djecu a zatim mu je ispriĉala svoju

nevolju kako ju je muţ najprije ostavio, a sada je još i goni iz grada a ona nema gdje. Zatim

Medeja zaklinje Egeja da je primi u svoj dom u dalekom gradu Trezenu i da se zakune da je,

budu li je Kreont i njegovi ljudi traţili, neće predati. Egej joj, ganut, obećaje da će stati na

njezinu stranu i da će joj pruţiti utoĉište jer joj je naĉinjena velika nepravda. Egej meĊutim

nije znao Medejin naum o ubistvu Kreonta, njegove ţene i svoje djece. Kad se Kreont udaljio,



54

Medeja je poĉela spremati otrovne poklone za svoju suparnicu. To su bili jedna haljina i jedna

ogrlica koje bi trebale usmrtiti svakoga tko ih dirne.

ĈETVRTI EPIZODIJ

Medeja je već razradila okrutni plan. Jazonu se toboţe ispriĉava zbog svojih prijetnji

te u znak mira predaje Jazonu poklon za njegovu ţenu. Medeja ga još moli da se zauzme bar

za djecu koja nisu ništa skrivila. Jazon odgovara da će to biti teško kod Kreonta, ali da će zato

nevjesta biti popustljivija. Zato Medeja pošalje djecu da joj se umile i predaju darove. Jazon i

djeca, skupa s odgojiteljem, odlaze Glauki.

PETI EPIZODIJ

Odgojitelj javlja Medeji da je Glauka s djecom sklopila mir i da je zahvalna na

Medejinoj paţnji. Medeja zna da će uskoro i Kreont i njegova kćer biti mrtvi. Taj dio plana je

riješen. Sada se u Medejinoj duši vode velike borbe izmeĊu razbora i osvete jer sad su na red

došla djeca. Dok se ona bori i premišlja, dolazi glasnik i napada je zbog strašnog zloĉina što je

poĉinila savjetujući joj da bjeţi što prije ako joj je ţivot mio. Jazonova je ţena umrla kad je na

se obukla haljinu i stavila ogrlicu, a njen otac, k oji je ĉuvši zapomaganje strĉao k njoj, sam se

otrovao kad ju je uzeo u naruĉje.

EKSODA

Jazon je bio van sebe kad je vidio što su Medejini pokloni uĉinili. Njegovu patnju još

više pojaĉava hor koji mu govori da je Medeja ubila i njegovu djecu. Medeja se tada

pojavljuje iznad kuće u kolima u koja su upregnuti krilati zmajevi s mrtvom djecom pokraj

sebe. Jazonu dovikuje da je njena osveta sada potpuna. Sada će onaj koji ju je nemilosrdno

ostavio patiti do kraja ţivota. Jazon traţi da bar poljubi svoju mrtvu djeĉicu ali mu Medeja ni

to ne da govoreći neka ih sad ne ţali kad ih nije umio ljubiti i zaštititi dok su ţivjela. Medeja

nestane ostavljajući Jazona u tuzi ali i u kajanju, jer sad uviĊa kolika je u svemu ovome injegova krivica.



55

DIJELOVI KOMEDIJE

1. Prolog – dio komedije do ulaska zbora.

2.

Paroda – nastup i predstavljanje zbora.3. Epizodij – radnja izmeĊu parode i parabaze, izmeĊu parabaze i stasima ili druge

parabaze i eksode.

AGON – dio jednog epizodija u kojem se protagonist izravno konfrotira sa zborom.

STRUKTURA POTPUNOG AGONA

- Oda – zborska pjesma prvog poluzbora.

- Katakeleuzam – poziv jednom od sudionika da iznese svoj stav.

- Epirema – pledoaje prozvanog sudionika agona koji po pravilu

završava «pnigom» (gušenjem), odnosno završnom strofom koju

glumac izvodi gotovo u jednom dahu.

- Antoda – zborska pjesma drugog poluzbora.

- Antikatakeleuzam – poziv drugom sudioniku da iznese svoj stav.

- Antipirema – pledoaje drugog sudionika koji završava antipnigom.

- Klauzula – presuda o pobjedniku.

4. Parabaza – izravno obraćanje zbora gledalištu u situaciji u kojoj nijedan akter nije na

pozornici. Struktura parabaze:

- Komatij – poziv gledalištu da sasluša obraćanje zbora.

- Prava parabaza ili anapesti – glavni dio parabaze u kojemu koritej u

anapestima iznosi stav zbora prema odreĊenom problemu koji

završava u pravilu pnigom.

- Strofa ili oda – lirska zborska pjesma bez izravne veze s radnjom.

- Epirema – ponovno obraćanje korifeja publici koje takoĊer nema

neke veze s radnjom.

- Antistrofa ili antoda – lirska zborska pjesma (kao i strofa).

- Antepirema – isto kao epirema.

5. Druga parabaza – skraćena parabaza u drugom dijelu komedije.

6. Stasim – stajaća pjesma zbora koja odvaja dva epizodija.

7. Eksoda – završni prizor u kojem zbor pjevajući i plešući izlazi s pozornice.



56

ARISTOFAN (izmeĊu 450 i 440-385?)

Povijest klasiĉne Grĉke u 5. st. pr. Kr. obiljeţena je Peleponeskim ratom izmeĊu

Atene i Sparte. On je voĊen, s malim prekidima od 431. do 404. pr. Kr. Dugotrajnost rata, te prirodne katastrofe (kuga, potresi) dovele su do vrlo teških prilika u Ateni i okolici. U takvom

je okruţenju stvarao i najveći antiĉki komediograf – Aristofan. Podatke o njegovom ţivotu

nalazimo u Aristofanovim saĉuvanim komedijama, a većina biografskih ĉinjenica poznata

nam je iz kasnijih antiĉkih zapisa. Bio je rodom Atenjanin, vrstan poznavatelj stare i

suvremene grĉke knjiţevnosti, pogotovo tragedije. Poĉetkom 4. st. obnašao je visoku drţavnu

funkciju. U biblioteci aleksandrijskog Muzeja saĉuvana su 44 naslova pod Aristofanovim

imenom, a za njih 40 se moţe sa sigurnošću reći da su n jegovi. Rukopisnom je predajom u

potpunosti saĉuvano 11 komedija. Aristofanov opus se moţe podijeliti na tri razdoblja koja se

ujedno podudaraju s etapama Peleponeskog rata. 429. atenski voĊa Periklo umire od kuge, a u

Ateni se zaoštravaju politiĉki sukobi: na jednoj je strani umjerena struja pod vodstvom Nikije,

koja se zalaţe za mir, a na drugoj radikalisti s Kleonom na ĉelu, ĉiji je cilj potpuni poraz

Sparte. U bitki kod Amfipola 422. Atenjani su poraţeni, a u njoj su poginuli i Kleon i

spartanski vojskovoĊa Brasida. Nakon toga privremeno vlada Nikija, pa već 421. dolazi do

mirovnog sporazuma Atene i Sparte (Nikijin mir).

Prvo razdoblje Aristofanovog stvaralaštva traje od 427. do 421. Prilike u zemlji su se

direktno odrazile i na Aristofanove komedije u kojima su ĉesto stvarne osobe ismijavane na

sceni, katkad i one koje to apsolutno nisu zasluţile. Invektiva, odnosno izrugivanje «ad

personam», jedna je od glavnih karakteristika stare antiĉke komedije. Njezine su glavne teme

politika, socijalna pitanja, religija i odgoj. Te je teme u komediju uveo komediograf Kratin,

koji je uz Eupolida i Aristofana uvršten meĊu najznaĉajnije autore stare komedije.

Komedije su se u antiĉkoj Grĉkoj prikazivale o dvjema velikim svetkovinama u ĉast

Dioniza. Najprije su se prikazivale o Lemejama, a zatim i o Dionizijama. Dionizije su trajale

šest dana, a trećeg dana natjecalo se pet komediografa, svaki s jednom komedijom. Ostala tri

dana bila su rezervirana za tri tragiĉara, od kojih je svaki nastupao s jednom tetralogijom

(naravno, tri tragedije i jedna satirska igra). U doba rata broj prikazivanih komedija smanjio

se s pet na tri.

Aristofan je prvi put nastupio 427. s komedijom Oblaporci. Tema je usporedba

tradicionalnih i modernih metoda odgoja te njihovih rezultata.



57

426. Aristofan nastupa s dvije komedije: Prizori ili Kentaur i Babilonci. U toj se komediji

kritizira Kleonova politika prema saveznicima: ta predstava je, kao i Oblaporci, prikazana

pod Kalistratovim imenom (Aristofan je bio premlad za redateljsku funkciju).

U Aharnjanima (prvoj od saĉuvanih predstava), koji su prikazani na Lenejama 425., i

koji su ponovo donijeli Aristofanu pobjedu, prvi se put izravno progovara o miru. Tu je

prikazano raspoloţenje atiĉkih seljaka prisiljenih na ţivot unutar atenskih zidova za vrijeme

rata. Seljak Dikeopolid sklapa separatni, privatni mir sa Spartom da bi sebi i svojoj obitelji

osigurao lagodniji ţivot.

424. Aristofan izvodi komediju Vitezovi i za nju takoĊer dobija nagradu, a u njoj direktno

napada Kleona. Teţnju za mirom, sa stajališta atiĉkih seljaka, izraţavaju i komedije

Zemljoradnici (424.) i Tovarne lađe (423.). Te godine se na Dionizijama pojavljuje i s prvom

verzijom Oblaka. Osvaja treće mjesto, a teško ga je pogodilo jer ga je smatrao najboljim

djelom. 422. nastupa na Lenejama s dvije komedije: Ose – kritiziraju atensko pravosuĊe; i

Proagon, parodiju Euripidovih tragedija. 421. Mir osvaja drugu nagradu. Komedija je

inspirirana Nikijinim mirom. Seljak Trigej putuje bogovima da oslobodi boţicu mira.

Prvo razdoblje Aristofanova stvaralaštva obiljeţeno je dvama motivima: borbom za

mir, ali u hedonistiĉkom smislu; i ismijavanjem atenskih politiĉara, posebno Kleona, koji je

izrugan u Babiloncima, Aharnjanima, Vitezovima, Oblacima, Osama i Miru. Oba su motiva

gotovo istodobno izgubila na aktualnosti: 422. Kleon pogiba kod Amfipola, a Aristofan ne

ţeli ismijavati njegova manje uticajnog nasljednika Hiperbola.

Drugo razdoblje Aristofanova stvaralaštva traje od 421. do 413. Za to vrijeme

Spartanci poraţavaju Atenu kod Mantineje, što u Ateni uzrokuje meĊusobni sukob Nikije i

Alkibijada. Skupština staje na stranu Alkibijada i odobrava 415. sicilsku ekspediciju te za

voĊe pohoda imenuje Lamaha, Nikiju i Alkibijada. Nakon nikad završene afere oko

oskvrnuća Hermovih kipova, u Ateni se pokreće proces protiv Alkibijada u njegovoj

odsutnosti, a on prelazi na stranu Spartanaca. 413. atenska flota doţivljava poraz kod Sicilije,a Spartanci zaposjedaju Dekeleju u Atici. Nikija je zarobljen i smaknut, a Atenu napuštaju

bro jni saveznici. Nakon toga zapoĉinje raspad atenskog demokratskog polisa: u Ateni jaĉaju

oligarhijski elementi, a Spartance poĉinju podrţavati i Perzijanci. U Ateni je 411. srušena

demokracija, te je zaveden teror i oligarhijska vlada. Iste godine Alkibijad je ponovo izabran

za atenskog stratega. Pod njegovim vodstvom Atenjani pobjeĊuju kod Kizika 410., a 408.

Alkibijad se vraća u Atenu i ukida oligarhiju. U završnoj etapi rata, 405., u bitki kod

Egospotama, Spartanci pobjeĊuju, te je 404. Atena opkoljena i prisiljena na predaju ipriznavanje hegemonije Sparte.



58

U razdoblju izmeĊu 421. i 417. smatra se da je Aristofan napisao drugu verziju Oblaka

koja nije bila izvoĊena. Tad nastaju i Dedal, Danaide, Poliid , Lemnjanke i Feničanke. Oko

420. izvedena je Starost , zatim kasnije Hore i Anagir .

414. osvaja drugu nagradu s Pticama. U toj komediji dva starca Atenjanina, uz pomoć ptiĉijeg

kralja Pupavca, osnivaju ptiĉiju drţavu Kukumaglajgrad koja vlada cijelim svemirom, jer

njezin arhont stvarno preuzima sve Zeusove oblasti. Iste godine prikazan je Amfijaraj, kojemu

je motiv pomlaĊivanje. IzmeĊu 412. i 406. nastao je Trubilo, u kojem je motiv sukob starog i

novog pjesništva. 412. prikazane su Lisistrata (to je vizija panhelenskog mira: grĉke ţene, na

ĉelu s Lisistratom ţele uskraćivanjem braĉnih duţnosti prisiliti muţeve na sklapanje mira. U

tome i uspijevaju) i Ženska skupština u Tesmoforiju (parodija Euripidove tragedije a ujedno je

prvi put u njoj primijenjena feministiĉka optika). Ženska skupština 405. osvaja prvu nagradu

zajedno sa Žabama u kojima se sukobljuju dva velika tragiĉara: Eshil, tradicionalnim etiĉkim

i estetiĉkim vrijednostima odan pjesnik, i Euripid koji, po Aristofanu, moralnim relativizmom

i novotarijama u pjesniĉkome izrazu, zavodi narod (Euripid je umro 407.).

Nakon završetka Peleponeskog rata Aristofanova djela pripadaju već «srednjoj

komediji», tj. razdoblju izmeĊu tzv. «stare» i «nove» grĉke komedije. Nastaje invektiva i

fantastiĉni korski element, pa nastaju Žene u narodnoj skupštini (izvedene 392.). U toj

komediji ţene preotimaju politiĉku vlast od muţeva i objavljuju socijalni program koji se

sastoji u tome da je za opću sreću naroda potreban komunizam, tj. zajedništvo svih dobara.

Pluto (izveden 398.) je komiĉka utopija u kojoj se vraća vid boţanstvu ĉije je sljepilo bilo

uzrok nepravedne raspodjele zemaljskih dobara. Motiv je socijalno siromaštvo. Eolosikon i

Kokol (izvedene 387., odnosno 386.) su komedije u kojima je osnovni motiv parodija

tragedije.

Kao ni godina roĊenja, ni godina Aristofanove smrti nije sigurna: smatra se da je umro

385. Nakon Aristofana dolazi do tzv. «nove komedije», ĉiji je glavni predstavnik Menandar.

Nova komedija i Menandar bili su uzori rimskim komediografima Plautu i Terenciju, a

velikim su dijelom odredili i razvoj cjelokupne kasnije evropske komedije.

OBLACI

«Uhvatimo dakle od početka! Koja je ono tužba s koje mi se rodila kleveta i kojoj je

baš Melet vjerovao i ovom me tužbom tužio? Neka! Pa što su govorili i klevetali klevetnici?

Kao tužbu tužitelja treba dakle tužbu njihovu pročitati: 'Sokrat krivo radi i prevršuje kad

istražuje ono što je pod zemljom i što je na nebu, pa kad slabiju stvar gradi jačom i druge to



59

isto uči.' Takva je nekakva. Ta to ste i sami gledali u komediji Aristofanovoj, kako ondje

nekakav Sokrat lebdi i govori da zrakom hoda i silu drugih trica i kučina tovrlja; a u to se ja

ništa, ni mnogo ni malo, ne razumijem. I ne govorim kao da prezirem takvu znanost, ako je

netko u čemu takvome mudar ne dao bog da Melet na me svali toliko tužba! – ali u mene, ljudi

Atenjani, nema ništa takvo.»

Obrana Sokratova.

Komedija oblaci obraĊuje temu odgoja i obrazovanja, tj. sukoba tradicionalnog odgoja

za koji se zalaţe Aristofan, i suvremenog odgoja koji u ovoj komediji zastupaju filozofi

predvoĊeni likom poznatog filozofa Sokrata. Kritiĉari smatraju da treba razlikovati

povijesnog i Aristofanovog Sokrata koji je prikazan kao voĊa sofista, dakle u negativnom

svijetlu. No ipak treba imati na umu da općinstvo onoga vremena nije baš slušalo savjete

današnjih kritiĉara i ova je drama, zasigurno, još više usmjerila ljudsku kolektivnu svijest

protiv Sokrata, a tako utjecala i na krajnji ishod Sokratova ţivota. Imajući na umu da je baš

umjetnost ta koja najviše od svih ostalih ljudskih podruĉja ţivota usmjerava ponašanje i

svijest ljudi, i Aristofana moramo proglasiti jednim od krivaca, svjesnih ili nesvjesnih nije

bitno, za Sokratovu smrt. No to sad nije bitno, vratimo se drami. Na kraju svi smo krivi jer

smo grešni.

Starac Strepsijad ţeli nauĉiti govor kako bi mogao dobiti neku sudsku parnicu. Zato

odlazi kod sofista jer zna da ga oni mogu nauĉiti vještini uvjerljivog pripovijedanja kojom bi

obmanuo sud. Sokrat ga, zajedno sa svojim uĉenicima, uĉi nepotrebnim, ali i pomalo

smiješnim stvarima koja nemaju nikakvu praktiĉnu, pa ni duhovnu vrijednost. Sokrat ismijava

one ideale u koje je Strepsijad dotad ĉvrsto vjerovao tvrdeći da nema nikakvih boţanstava, pa

ĉak ni Zeusa, već ljudskom sudbinom upravljaju – oblaci. U predstavi sudjeluje i zbor oblaka

koji se ĉuje negdje u pozadini. Oni dakako imaju i svoju metaforu: sve što se uĉi u tim

filozofskim školama prikazano je kao neki oblak, kao neki vrtlog ili magla koja sluţi tome dase istina izokrene i prikrije vještim verbalnim premetaljkama. Sokrat, prije nego što će dati

«mudrost» Strepsijadu, podvrgava svoga uĉenika bizarnim podukama, npr. da se umjesto

«rak» treba govoriti «raĉac». Zatim ga uvodi u Mislionicu, sobu u kojoj su se sastajali

Sokratovi uĉenici. Tu se nastavlja tortura i Strepsijadu se, malo- pomalo, okreće pamet. Nakon

nekog vremena bio je oduševljen sofizmom pa je odluĉio ovamo dovesti i sina Fidipida. Ovaj

se dugo nećka jer smatra da se tamo uĉe samo isprazne stvari. Ipak, iz ĉiste znatiţelje, odlazi s

ocem u Mislionicu. Tu se, nakon nekog vremena, Fidipid susreće s Ispravnim umovanjem iPogrešnim umovanjem koji su prikazani kao osobe. Umovanja vode prepirku oko toga koje je



60

od njih bolje. Svako umovanje iznosi svoje argumente, itd. Napokon se Fidipid priklanja

Pogrešnom umovanju koje mu pokazuje kako igrom rijeĉi moţe uvijek priskrbiti pravdu na

svoju stranu.

Nakon što su se otac i sin dobro «potkovali» u Mislionici, suĉeljavaju se sa svojim

vjerovnicima ne priznajući ništa što ovi govore i tjerajući ih od svoje kuće. Mislili su da su

sada nesalomljivi. Fidipid, zbog nekog trenutaĉnog hira stade tući oca dokazujući mu

sofistiĉkim argumentima da je to što ĉini ispravno. Napokon se Strepsijad opamećuje vidjevši

da su i njemu i sinu isprali mozak. Svojim slugama nareĊuje da razbijaju cigle s krova

Mislionice te da tako sruše tu zgradu koja mu je omrzla.

Nakon cijele priĉe, Strepsijad i Fidipid se opet vraćaju starim vrijednostima: svojim

bogovima i svojem Zeusu.

KRONOLOŠKI PREGLED SAĈUVANIH ARISTOFANOVIH

KOMEDIJA

- 425. – Aharnjani (prva nagrada).

- 424. – Vitezovi (prva nagrada).

- 423. – Oblaci (prva, nesaĉuvana verzija – treća nagrada).

- 422. – Ose (druga ili prva nagrada).

- 421. – Mir (druga nagrada).

- 421. – Oblaci (druga, saĉuvana verzija, neizvedena).

- 414. – Ptice (druga nagrada).

- 411. – Ženska skupština u Tesmoforiju.

- 411. – Lisistrata.

- 405. – Žabe (prva nagrada).

- 392. – Žene u narodnoj skupštini .

- 388. – Pluto.



61

U srednjoitalskoj pokrajini Laciju ( Latium), koju je nastavalo pleme Latina, osnovan

je od više prijašnjih naselja grad Rim ( Roma). To se zbilo, kako raĉuna filolog i povjesniĉar Marko Terencije Varon, 753. pr. Kr. Legenda je kazivala da je Rim osnovan kao kolonija

Albe Longe. Prema latinskom plemenu naziva se jezik latinskim, a prema gradu Rimu naziva

se i drţava rimskom. Breţuljak Palatin jezgra je najstarijeg Rima.

Iz Lacija, te male jezgre koja je sezala od Tirenskog mora uz lijevu obalu rijeke Tibra

do padina Apenina, razvila se u toku stoljeća prostrana i moćna drţava. Hrvajući se s

najbliţim i daljim susjedima, italskim plemenima (Sabinjanima, Samnićanima, Lukancima

itd.), s Etruršĉanima i dr., Rimljani su do sredine 3. st. pr. Kr. ne samo pokorili svu srednjuItaliju i nametnuli svoju vlast cijeloj Etruriji, nego su od tog doba, zapravo od 272. kad je

osvojen najnapredniji grĉki grad juţne Italije Tarent, imali pod svojom vlašću cjelokupni

teritorij od rijeka Arna i Rubikona do krajnjeg juga apeninskoga. Idućih će oko 150 godina

oznaĉiti ekspanziju Rima daleko izvan poluotoka: u 3 punska rata, voĊena izmeĊu 264. i 146.

pr. Kr. protiv moćne Kartage, osvojene su Sicilija, Sardinija i Korzika, u meĊuvremenu doprli

su Rimljani u Jadransko more i na ilirsku obalu, podloţili cisalpinsku Galiju (današnju

sjevernu Italiju), Hispaniju uĉinili svojom provincijom. A konac trećeg punskog rata, 146., ne

oznaĉuje samo razorenje Kartage i osnivanje provincije Afrike, nego te i okolnih godina

Rimljani podvrgavaju takoĊer Makedoniju, Grĉku, zatim veći dio Hispanije, juţnu Galiju,

Malu Aziju. Ukratko, u 2. st. pr. Kr. Rim je stekao gotovo potpunu prevlast na Sredozemlju

postavši velesilom koja će u doba cara Augusta, na kraju 1. st. pr. Kr., u svojim granicama

okupiti cijeli Apeninski poluotok i sve europske zemlje, osim Britanije, zapadno i juţno od

Rajne i Dunava, krajeve uz Crno More, Malu Aziju i cijelu Sjevernu Afriku zajedno s

Egiptom i Sirijom.

Vojniĉku i politiĉku ekspanziju slijedio je i proces potpune romanizacije: najprije na

tlu Italije srodnih Italika i zatim Etrušĉana, a u carsko doba romanizaci je obje Galije (one tzv.

cisalpinske u sjevernoj Italiji i one u današnjoj Francuskoj), Hispanije i današnje Rumunjske.

A djelotvorna je italizacija zapoĉela poglavito u italskoj vojsci, gdje je još i u doba prvog

punskog rata vladala mješavina jezika: govorilo se latinski, etrurski, umbrijski, oskiĉki,

mesapski i grĉki! No superiornost duhovna i organizacijsko- politiĉka Latina nametala je i

nametnula svoj jezik kao jedini sluţbeni i knjiţevni cijelom podruĉju od Alpa do juga

apeninskog. Doduše, Grci su u Italiji i dalje govorili grĉki, ostaci oskiĉkoga i etrurskog



62

zadrţali su se na selu do kasnog razdoblja. Ali i Osci i Umbrijci i Kelti (rimski je naziv za njih

Gali) nastupaju u knjiţevnosti kao – latinski pisci, stvaraju knjiţevnost latinsku, dakle rimsku.

Udio etrurski i posebno grĉki u oblikovanju rimske kulture

Nije samo legenda da su tri kralja rimska od 2. pol. 7. st. pr. Kr. bila etrurskog roda.

Posljednjega od njih, Tarkvinija Oholog, narod dignuvši ustanak pod vodstvom Lucija Junija

Bruta svrgnuo i prognao. Taj se ĉin zbio 509.: srušena je monarhija i uspostavljena republika

koja će trajati gotovo 500 godina. Libertas i libera res publica, sloboda i slobodna drţava,

trajahu u Rimu kao geslo svake reakcije slobodara protiv samovlade.

Povijesna je dakle jezgra sadrţana u ranim legendama o Etrušĉanima. Došavši moţda

ne mnogo prije Grka u Italiju, Etrušĉani zaposjedoše otprilike podruĉje današnje Toscane i

dolinu rijeke Pada, osvojivši Kampaniju i pod svojom vlašću drţahu neko vrijeme Lacij. Rim

kraljeva, postavši od malog naselja na Palatinu, razvio se u toku 2. i pol stoljeća u napredan

grad: latinski grad etrurski civiliziran. Ostaci materijalne kulture i obilne vijesti, ma koliko

iskićene priĉama, u rimskih i grĉkih povjesniĉara nedvojbeno potvrĊuju silan i dubok utjecaj

Etrušĉana na Rim.

Naznaĉimo ukratko neke elemente. U arhitekturi primjerice luk, zatim utjecaj na

realizam portreta u plastici rimskoj, pa zidno slikarstvo iz grobnica, što su ga naobraţeni

Rimljani visoko cijenili, a vrijedni su nam njegovi primjerci i danas oĉuvani. Najvaţnije

insignije svojih magistrata, meĊu ostalim npr. sveţanj pruća, zlatni vijenac, ţezlo, i kultne

propise, npr. gatanje iz ţivotinja, takoĊer su Rimljani preuzeli od Etrušĉana, kao i

organizaciju javnih i kazališnih igara i sviranje na fruli. Nisu samo rijeĉi histrio «glumac» i

subulo «sviraĉ na fruli» etrurske posuĊenice, nego je i velik dio latinskih vlastitih imena

etrurskog podrijekla. Neke obitelji u Rimu diĉile su se davnim precima etrurskim, meĊu njima

i glasoviti Mecenat, roĊen u Areciju (današnji Arezzo), jednom od najuglednijih od 12

gradova stare Etrurije.

Kad je, dakle, Ciceron tvrdio da je nakon izgona kraljeva etrurske krvi i osnivanja

republike u Rimu kultura naglo procvala, bila je to samo njegova zabluda, potekla iz

nacionalizma. Propast njihove politiĉke moći samo je širom otvorila vrata grĉkoj kulturi,

kojoj bliske veze s Rimom nalazimo i prije vlasti etrurskih kraljeva.

Grĉki je uticaj na Rimljane bio najdublji u neprekinutom toku više stoljeća, i to samo

djelomice posredovanjem Etrušĉana, a najviše neposredan. Neposredan zato što su se već

otprilike od Napulja sve do juga Italije i po Siciliji smjestile brojne grĉke naseobine, stvaraneod polovice 8. do polovice 6. st. pr. Kr. Cijelo to podruĉje nazivamo Velikom Grĉkom. Iz



63

neposrednih dodira trgovaĉkih rasli su i dodiri kulturni. Seljaĉki i ratniĉki Lacij i Rim – široko

otvoren uticajima od poĉetaka svojih do propasti Carstva, ali s isto tolikom snagom

asimilacije – ţedno se napijao s grĉkog izvora.

Već na poĉetku svoje povijesti Rimljani su u dodiru s Grcima. Korijeni su rimske

civilizacije u jugozapadnom gradiću Kumi (manje od 200 km juţno od Rima), najstarijoj

koloniji u Italiji koju se u 8. st. pr. Kr. naselili halkidski Grci. Od tih Grka iz Kume preuzeli

su Rimljani abecedu, i sve što se odnosilo na javni i kulturni ţivot. I naziv za pjesnika, poeta,

grĉka je posuĊenica. Potkraj kraljevskog razdoblja poĉela je i helenizacija rimske drţavne

vjere: u tome je grĉki uticaj bio najjaĉi, kako na sastav i poimanje bogova, koji se prelio preko

starorimske vjere, tako i na imena bogova. Općenito je poznat snaţan dojam što ga je likovna

umjetnost Grka ostavljala na Rimljane.

Promotrimo kako se rimski pisci odnose prema grecizmima u 3. i 2. st. pr. Kr. Izriĉit

otpor, dakle iskljuĉiv purizam, pokazuju Livije Andronik, prvi pisac rimske knjiţevnosti

(rodom Grk!), i Kvint Enije, najutjecajniji epski pjesnik prije Vergilija, po školovanju takoĊer

– Grk. Komedija (Plaut i Terencije) bila je puna grecizama, a ozbiljno pjesništvo (Enije i

tragiĉari) uklanjalo se njima. Razlozi su toj podvojenosti prema grecizmima vrlo oštro

izraţeni. Grĉke su naime rijeĉi u poĉetku prodirale u latinski izvan podruĉja knjiţevnosti, npr.

u struĉni jezik, a poglavito u puĉki govor. I većina robova dolazila je s podruĉja grĉkog

jezika. U Rimu je dakle rjeĉnik ozbiljnog ţivota sav bio latinski, a rjeĉnik zabave i uţitka

grĉki. Plaut je na toj opreci gradio izvanredne komiĉke efekte.

Još će i Ciceronova puristiĉka oštrica biti uperena protiv grecizama. Doduše, Ciceron

se, poput svih Rimljana višeg obrazovanja i društvenog ugleda, sluţio grĉkim rijeĉima i

cijelim reĉenicama i svakidašnjem govoru. Vrlo je obilno upotrebljavao grecizme u

korespondenciji, ali nju – nije smatrao knjiţevnošću!

U knjiţevnost, od 1. st. pr. Kr., grĉki je jezik ušao putem pjesništva. U Katulovoj

zbirci npr. izbrojeno je 10% grĉkih rijeĉi, u Horacijevim Satirama i Poslanicama 11%, u

satiriĉara Juvenala (koji je nemilom ruglu izvrgavao Grke, nazivajući ih Graeculi – Grĉići i

natio comoeda – gomila komedijaša) ima 15% rijeĉi grĉkog podrijekla. Poĉevši od carskog

razdoblja, i prozni stvaraoci preuzimaju od pjesnika upotrebu grecizama kao stilski postupak.

Plinije MlaĊi jedan je od prvih koji provodi svojevrsnu mješavinu naĉina izraţavanja, tj.

unošenje pjesniĉkih stilskih elemenata u prozu, a teoretiĉari će tu novinu prihvatiti, npr.

Kvintilijan. U idućim se stoljećima rimske knjiţevnosti takva praksa nastavlja. Dapaĉe,

gramatiĉar Hirije Fortunacijan iz 4. st. n. e. pretpostavlja grĉku rijeĉ istoznaĉnoj latinskoj ako«ljepše zvuĉi».



64

Razdioba rimske književnosti

Tradicionalna razdioba je ova:

1)

Prvo ili uvodno razdoblje: do 240. pr. Kr.2) Drugo ili arhajsko razdoblje: 240. – 80. pr. Kr.

3) Treće razdoblje ili zlatni vijek: 80. pr. Kr. – 14. n. e., koje se dijeli u:

a) Ciceronovo doba: 80-30. pr. Kr.

b) Augustovo doba: 30. pr. Kr. – 14. n. e.

4) Ĉetvrto razdoblje ili srebreni vijek: 14. – 117. n. e.

5) Peto razdoblje ili stoljeća propadanja: 117. – 476. (odnosno 524.) n. e.

Prvo ili uvodno razdoblje

Sva ta stoljeća zastrta su nam zapravo maglom. Uz pojedinaĉne vijesti u rimskih

filologa i povjesniĉara, oĉuvano nam je svega nekoliko cjelovitih tekstova i pregršt ulomaka. I

to je sve na temelju ĉega moţemo bar donekle rekonstruirati zaĉetke knjiţevnosti u Rimljana.

Narodnoj lirici, i to obredne tematike, pripadaju dvije pjesme. Jedna je Arvalska pjesma,

nazvana prema prastarom svećeniĉkom zboru fratres Arvales (arvalska bratovština) koji je tu

pjesmu pjevao u ophodu, mjeseca maja, na ĉast boginje polja Dea Dia. Zazivaju se u pomoć

zaštitnici polja Lases (= Lares) i staroitalsko boţanstvo Marmar (= Mars). Arvalska pjesma

pronaĊena je na jednom natpisu u Rimu. Iako je prvotni tekst u toku vremena moderniziran,

jezik pjesme je star, upućujući moţda na 6. st. pr. Kr. Druga je oĉuvana Salijska pjesma, koju

su pjevali i u oruţju plesali Salijci (zato im ime od salire = skakati), takoĊer vrlo star

svećeniĉki zbor, u ophodu na ĉast Marsovu.

Podruĉju obrednoga pripadaju i sva zaklinjanja (axamenta, indigitamenta), kao npr.

stih «PriĊi, boţe Tibera, sa svojim valovima), sastavljen u saturnijskom stihu, kojemu je u

prvoj polovici ritam uzlazni, a u drugoj silazni, a akcentski princip, ĉini se, metriĉki preteţe

nad kvantitetskim. Nazvan prema staroitalskom seoskom boţanstvu Saturnu, saturnijski je

stih bio jedini rimski narodni metar, u kojemu je graĊen ne samo dio narodnog pjesništva i

kasnije nadgrobni natpisi, nego će u njemu i Livije Andronik prevesti Homerovu Odiseju i

Nevije ispjevati ep o punskom ratu. Poslije će ga iz upotrebe istisnuti grĉki heksametar, koji je

u 2. st. pr. Kr. uveo Enije.

MeĊu epske i epsko-lirske pjesme moţemo ubrojiti gozbene pjesme (carmina

convivalia), pjesme uz trijumf (carmina triumphalia) i ratniĉke pjesme, u kojima se – kao i u



65

spomenutim tuţbalicama – isticala slava predaka. O njima su nam takoĊer oĉuvane vijesti u

pisaca ili neke sliĉne tvorevine kasnijeg doba..

Neke su zaĉetke dramskih prikazivanja oznaĉavali fesceninski stihovi, dramske sature

i atelane. Fesceninski stihovi (prema gradu Fescenniumu u Etruriji) improvizirali su se

prilikom ratarskih sveĉanosti, kasnije samo kao svadbene pjesme. Zaĉinjeni su bili masnim

šalama. Povjesniĉar Livije povezuje fesceninske stihove s poĉecima rimske drame. O

dramskoj saturi imamo takoĊer nesigurne vijesti. Vjerojatno su to bile improvizirane scene, uz

ples i pjevanje, sadrţajem raznolikije od fesceninskih stihova. Prema oskiĉkom gradu Attela u

Kampaniji naziva se atelana, italska puĉka farsa, lakrdija, improvizirano izvoĊena u obliku

kratkih scena.

Osim neizravnih vijesti samo blijedu predodţbu imamo o proznoj pismenosti, koja

uostalom nije ni mogla imati neke knjiţevne kvalitete, izuzev moţda klice knjiţevnoga u

nadgrobnim govorima. Jedino je ĉvrst datum u cjelokupnom uvodnom razdoblju i ujedno

najvaţniji spomenik rimske proze iz starog doba je Zakonik na 12 ploča. Tekst tih zakona bio

je 450./51. pr. Kr. urezan na 12 mjedenih ploĉa i postavljen na forumu u Rimu. Dugo prije

toga povlastica patricija, to je obiĉajno pravo – privatno u povezanosti s javnim – objavljeno

pod pritiskom plebejaca. Ulomci Zakonika, koji su nam se oĉuvali u citatima rimskih pisaca,

potiĉu iz kasnije jeziĉne redakcije, nastale vjerojatno oko 300. pr. Kr. Stil mu je jezgrovit,

zbijen katkad do nerazumljivosti, formulaiĉan. Najugledniji rimski pravnici bavili su se

tumaĉenjem Zakonika kao temelja ustavnog prava, tako da je potpun njegov tekst postojao još

u Justinijanovo doba, u komentarima glasovitog pravnika Gaja (2. st. n. e.)

Ako i jest cijelo ovo razdoblje ispunjeno iskljuĉivo narodnim stvaralaštvom, valja ipak

reći da se pri kraju 4. st. pr. Kr. izdvaja jedna liĉnost. To je APIJE KLAUDIJE CEKO, cenzor

312, konzul 307. i 296, graditelj po njemu nazvane Apijeve ceste. Moţda je on sam objavio

svoj govor iz 280. protiv sklapanja mira s epirskim kraljem Pirom. Taj znameniti govor,

poznat još Ciceronu, prvi je spomenik rimskog govorništva. Apije je sastavio i zbirku izreka praktiĉne ţivotne mudrosti. Najpoznatija nam je njegova izreka «Escit suas quisque faber

fortunas» (Svatko je kovaĉ svoje sreće). Tom je zbirkom Apije navijestio moralizatorsko

pjesništvo, kojeg će tradicija ţivjeti tokom cijele rimske knjiţevnosti.

Drugo ili arhajsko razdoblje

Odmah nakon pobjedniĉki završena prvog punskog rata zapoĉinje drugo ili arhajsko

razdoblje rimske knjiţevnosti, a završava se godinom 80, kad je najveći govornik rimski postigao svoj prvi veliki uspjeh. To je razdoblje od jednog i po stoljeća u kojemu su R imljanji



66

dakle postali velesilom. Pobjedniĉki narod širom je otvorio vrata grĉkoj kulturi, ali i postajao

sve svjesniji svoje ne samo vojniĉke i politiĉke snage, nego i svojih mogućnosti na kulturnom

polju. U ovom periodu Rimljani su se okušali u svim vrstama pjesništva, u nekim ĉak

magistralno, i u mnogim tipovima proznog stvaralaštva. Dalo je ovo razdoblje rimskoj

knjiţevnosti ne samo prvi nacionalni ep (Nevije) i prvi ep grĉkog tipa i stiha heksametra

(Enije), nego i najvećeg komediografa i jednog od najsnaţnijih talenata svjetske knjiţevnosti

(Plaut) i prvog satiriĉara u pravom smislu (Lucilije). Rimski su se pjesnici sada ozbiljno

okušali u tragediji i ostvarili neke vaţne prozne vrste, pogotovo govorniĉke. Zanimljivo je da

u toj generaciji nema Rimljana, graĊanina grada Rima, ĉak ni Latina iz Lacija. Andronik je

podrijeklom Grk, Nevije je iz Kampanije, Plaut je Umbrijac s umbrijsko-galske granice, Enije

i Pakuvije rodom su iz Kalabrije, zemlje polugrĉke kulture, Cecilije i Terencije osloboĊenici.

Ali moć rimske asimilacije bila je već na djelu: kad je Enije (rodom iz grada Rudija) kao

priznanje za svoje stvaralaštvo dobio rimsko graĊansko pravo, s ponosom je istaknuo:

«Rimljani smo mi koji prije bijasmo Rudijci».

Najstariji pjesnici

Godina je 240. pr. Kr. poĉetak i ovog arhajskog razdoblja i sluţbeni poĉetak rimske

knjiţevnosti u cjelini. Pisac koji je tu godinu svojim imenom posebno proslavio i ujedno pisac

koji se smatra najstarijim rimskim knjiţevnikom jest LUCIJE LIVIJE ANDRONIK (oko 280.

– oko 204.), rob osloboĊenik grĉkog podrijekla. Njemu su se naime spomenute godine obratili

edili kad je zakljuĉeno da se u rujnu za rimske igre prvi put izvede jedna grĉka tragedija i

komedija u latinskoj obradbi. On je to i obavio, ali koja je to bila tragedija ili komedija, ne

znamo. Imamo još nekoliko oĉuvanih naslova Livijevih tragedija, npr. Trojanski konj,

Achilles i dr., i samo jedan pouzdan naslov komedije, Mali mač – Gladiolus. Je li bilo

dramskih predstava i prije 240., ne znamo. Svakako rimske igre bile su već 366. godišnja

sveĉanost. Valja istaknuti da su se rimski vojnici, stacionirani na Siciliji, mogli već prijeupoznati s grĉkim kazalištem koje je njegovalo još od doba sicilskog tiranina Hijerona.

Pet godina nakon prvog Andronikova nastupa u knjiţevnosti izvedeni su prvi komadi

GNEJA NEVIJA (oko 270. – oko 201.), roĊena vjerojatno u Kapui. Nevije je sudjelovao u 1.

punskom ratu i pri kraju ga ţivota opjevao u epu Punski rat . Kako pokazuju rijetki ulomci, u

komedijama bio je Nevije u priliĉnoj mjeri dostojan takmac Plautu. Najbolje poznajemo

njegovu komediju Djevojčice iz Tarenta. Moţda je komedijom Gatar Nevije i zaĉetnik tzv.

togate, komedije rimskog tipa i sadrţaja. Izrazito rimski duh provlaĉi se njegovim djelima, pastoga nije ĉudno što je upravo on zaĉetnik nacionalne rimske tragedije, nazvane fabula



67

praetexta prema sluţbenoj odjeći (i kostimu glumaca u tragediji) rimskih magistrata (toga

praetexta = toga s grimiznim obrubom). Od saĉuvane nam dvije njegove pretekste

(Clastidium, Lupus) prva je bila sveĉana igra, a druga dramatizacija legende o Romulu. Ne

moţemo danas suditi o njihovoj umjetniĉkoj vrijednosti. Od tragedija grĉkog tipa spomenimo

naslove dviju iz trojanskog ciklusa: Trojanski konj i Hektor polazi.

KVINT ENIJE (239. – 169. pr. Kr.) rodom je iz Rudija u Kalabriji, gdje su se grĉki i

oskiĉki utjecaji miješali s rimskim, pa je zato kasnije i spominjao da ima 3 srca, jer govori

latinski, grĉki i oskiĉki. Posljednji je od univerzalnih arhajskih pjesnika koji su se okušali u

više knjiţevnih rodova: pisao je epiku, tragedije i komedije, što ih je napisao prvenstveno pod

Euripidovim utjecajem. U rimsku je knjiţevnost uveo satiru, upravo saturu, koja nije u

pravom smislu «satiriĉna», nego u razliĉitim metrima iznosi raznolike sadrţaje. Najviše je

traga ostavio povijesnim epom Anali. Dijelom u stilu kronike, dijelom u ţivopisnim slikama,

ispripovijedana je u njemu povijest Rima od Enejina dolaska u Italiju do pjesnikova vremena.

U tom djelu je prvi uveo i zauvijek u rimskoj knjiţevnosti uĉvrstio grĉki stih heksametar,

suprotstavljajući ga Liviju i Neviju koji su pisali u nacionalnom, tzv. saturnijskom stihu.

Scipionov književni krug

U 4 desetljeća, od trijumfa Emilija Paula 168. kod Pidne nad makedonskim kraljem

Perzejem do smrti Scipiona MlaĊeg 129., Rim je u politiĉkom i duhovnom pogledu postigao

uspon koji je znaĉio ne samo vrhunac dotadašnjoj moći i snazi nego i karakteristiĉnu

prekretnicu. Rimljanima je pripao silan ratni plijen iz Pidne, zatim vlast nad Sredozemljem

nakon razorenja Kartage i Korinta 146., pa Pergamsko kraljevstvo Atala III godine 133.,

ukratko: i moć i bogatstvo, i kao pratilice njihove raskoš i korupcija. Valja dodati da je taj sjaj

kojim se Rim okitio imao i drugu, tamniju pozadinu. Nemilo je u to doba, naime, stradao

italski seljak koji je propadanjem manjih imanja, zbog stalne ratne sluţbe i zbog konkurencije

veleposjednika, osiromašivao i zapadao u dugove: ĉesto mu nije ništa drugo preostajalo negoda svoje imanje proda i preseli se u grad, gdje će onda taj proletarizirani seljak postajati

opasnim oruţjem politiĉkih stranaka ili slavohlepnih pojedinaca, posebice u 1. st. pr. Kr.

Duša i pokrovitelj knjiţevnog i znanstvenog kruga, o kojemu govorimo, sin je Emilija

Paula i adaptivni sin Kornelija Scipiona Starijeg – pobjednik nad Kartagom i nad

Numancijom 133. - PUBLIJE KORNELIJE SCIPION EMILIJAN AFRIĈKI MLAĐI

NUMANTINSKI (185./4. – 129.). Okupio je oko sebe krug Grka i Rimljana helenofila, meĊu

kojima su osobito povjesniĉar Polibije i filozof Panetije (po kojem će Ciceron nazvati svojuraspravu), Kvint Mucije Scevola, Kvint Elije Tuberon, pa komediograf Terencije i donekle



68

satiriĉar Lucilije. Duh toga kruga za nas je onakav kako ga je doţivio i prikazao Ciceron u

djelu O državi, smjestivši razgovor sugovornika i ĉlanova kruga u 129. na imanju Scipiona

MlaĊeg. Prema Platonovu uzoru prenio je Ciceron taj svoj filozofski dijalog u povijesnu

situaciju, u trenutke kad je rimska drţava politiĉki na vrhuncu, meĊu društvo otmjenih,

naobraţenih i karakternih muţeva, u kojim je naš autor gledao sintezu svega što je i sam

najviše cijenio.

Ĉlanovi Scipionova kruga bijahu muţevi otvorena duha, uvjereni da će ugledanjem u

grĉke uzore samo još više pridonijeti svom rimljanstvu. Ne upuštajući se u pojedinosti njihova

doţivljavanja grĉke kulture, spomenimo ipak još jedan podatak, zanimljiv u filozofskom,

psihološkom, pa i općedruštvenom pogledu: oni su podrţavali mnijenje koje će kasnije

formulirati pontifeks Kvint Mucije Scevola, da postoje tri vrste bogova: bogovi filozofa,

bogovi pjesnika i bogovi drţave.

Prozne vrste, osobito historiografska i govorniĉka

Iako bismo kao prvo prozno djelo na latinskom mogli uzeti Enijev spis Euhemerus,

prijevod grĉkog spisa u kojem se pragmatiĉki obraĊivala mitologija, moramo ipak reći da je

Apije Klaudije dugo u Rimu ostajao bez nasljednika. Jer prvi su prozni spisi ovog razdoblja

pisani zapravo na grĉkom, a autori su im povjesniĉari, tzv. stariji analisti, koji su obraĊivali

rimsku povijest, od osnutka grada Rima do svoga doba, po godinama. Ta su se djela i zvala

Annales, dakle ljetopisi, prema ĉemu se i pisci njihovi zovu analisti. MeĊu tim starijim

analistima najugledniji su: KVINT FABIJE PIKTOR, iz 3./2. st. pr. Kr., LUCIJE CINCIJE

ALIMENT, nešto mlaĊi od Fabija, zatim AUL POSTUMIJE ALBIN, mlaĊi suvremenik

Katonov, i GAJ ACILIJE, koji je poput svojih prethodnika još uvijek pisao na grĉkom a

poznato je i to da je 155. bio tumaĉ u pregovorima senata i poslanstva atenskih filozofa kad su

došli u Rim. U doba Grakha pisao je LUCIJE KALPURNIJE PIZON FRUGI, koji je imao

sklonost prema racionaliziranju, a starinom zadojen nacionalizam povezao je s Katonom.

Razliĉito od starijih analista, koji su u podacima bili mnogo precizniji, mlaĊi su

analisti manje pozornosti poklanjali briţljivom istraţivanju izvora, a više smisla pokazivali za

novelistiĉko prikazivanje dogaĊaja. Najpoznatiji su meĊu njima: KVINT KLAUDIJE

KVADRIGARIJE, VALERIJE ANCIJAT i GAJ LICINIJE MACER, sva trojica iz Sulina

doba.

Umetnimo ovdje još jednu proznu vrstu, i to iz 2. st. pr. Kr., djelo SEKSTA ELIJA

PETA Tripertita, prvi vaţni spis rimskog prava. Zbirka je sadrţavala tekst Zakonika na 12



69

ploča i razliĉita tumaĉenja zakona, tako da je ta j Ius Aelianum, kako su ga zvali, vaţio

kasnijim pravnicima kao kolijevka rimskog prava.

Prelazeći na govorniĉku prozu, istaknimo odmah da Rim do 2. st. pr. Kr. nije

poznavao ni teorije govorništva ni sustavne naobrazbe govornika. Dakako da je dobrih

govornika u Rimu bilo, osobito u veliko doba punskih ratova, ali napisanih i objavljenih

govora nemamo. Pa i onaj govor protiv mira s kraljem Pirom što ga je Apije Klaudije

vjerojatno sam izdao, nije u prvom redu objavljen kao knjiţevnost nego kao manifest

autorova politiĉkog stava. Prvi pisac k oji je svoje govore objavljivao, ujedno i pisac

najstarijeg proznog spisa koji nam je iz rimske knjiţevnosti potpuno oĉuvan, jest MARKO

PORCIJE KATON (24. – 149.), radi razlikovanja od Katona Utiĉkog koji se ubio 46., nazvan

i STARIJI. Vojnik u 2. punskom ratu, utjecajan politiĉar, Rimljanin starog kova, Katon je

svoje govore sam izdavao, a bilo ih je preko 150, od kojih oko 80 poznajemo samo u

ulomcima. Nešto je sasvim novo ostvario Katon u rimskoj knjiţevnosti kad je izdao svoje

glavno djelo Podrijekla (Origines), oštro prekinuvši s metodom analista i utrvši putove

kasnijoj historiografiji. Istiĉući kao glavnu temu Rim i Italiju, Katon je u tom djelu saţeo

povijest rimsku od osnutka Rima i poĉetka italskih gradova do punskih ratova i svoga doba. I

njime i ostalim djelima Katon je utemeljitelj latinske proze.

Samo nam je jedno Katonovo djelo potpuno oĉuvano i ono je ujedno najstariji prozni

spis rimske knjiţevnosti koji imamo: O poljoprivredi. Po stilu jedva da ga moţemo ubrojiti u

knjiţevnost. No to nam djelo pak, s obzirom na ţivu sliku italske poljoprivrede u 2. st. pr. Kr.,

ostaje dragocjenim spomenikom i karaktera i svjetonazora i jezgrovitog starinskog jezika svog

autora.

Satiriĉar Lucilije

Vrlo blizak Scipionovom knjiţevnom krugu, materijalno i društveno nezavisan,

helenofil, ali i izrugivaĉ grekomanije, GAJ LUCILIJE (oko 180. – oko 102.) zaĉetnik je satirekao knjiţevne vrste kako je otada i u modernom smislu shvaćamo. U zbirci, koju je kasnije

redigirao, od 30 knjiga Satira, naknadno sreĊenoj prema metriĉkom obliku, upotrebljavao je

npr. u prvih 20 knjiga heksametre, zatim distihe, pa poput Enija trohejske septenare i dr., ali

se konaĉno sve više zadrţavao na heksametrima. Ima u Lucilija i tema poput Enijeve sature,

tj. mješovita sadrţaja, ali je najbitnije to da je Lucilije utisnuo enijevskoj saturi ţig oštre,

ţestoke kritike društva, pojedinaca i skupina: satura je postala satira. Dijaloški elementi,

primjereni podrijeklu te knjiţevne vrste, imali su u Lucilijevoj satiri vaţnu ulogu. Njegov je jezik snaţan i ţiv, ali bez purizma. Dikcija mu je raznolikih boja: svakidašnji govor



70

izmjenjuje se s elementima finijega konverzacijskog tona, poseţući i za govorom ulice,

bordela, vojniĉkih logora (sermo castrensis).

Treće razdoblje ili zlatni vijek

Sve što se proteklih dvjesto godina rimske knjiţevnosti zbivalo, sve što se u zaĉecima

naslućivalo ili u nekim razvojnim stupnjevima oblikovalo do više razine, u ovom razdoblju

kao da je doseglo stupanj ispunjenosti, savršenosti u oblikovno-tematskom i jeziĉnom smislu.

Zlatnim vijekom nazvao ga je, kaţu, Voltaire, stavljajući ga po vaţnosti u isti red s

Periklovim doba u Grĉkoj i klasiĉnim razdobljem Luja XIV u Francuskoj. No bez obzira na

usporedbe, cjelokupan tok rimske knjiţevnosti neprijeporno dokazuje da ni jedno razdoblje

njezino ni prije ni u punih 500 godina kasnije od ovoga nije rodilo u ovako kratkom

vremenskom razmaku tolik broj stvaralaca, visoko znaĉajnih i po prodornosti tematike, koju

su obuhvaćali, i po neslućenoj zaokruţenosti jeziĉnog izraza u kojem su stvarali.

Zlatni vijek dijelimo u dva odsjeĉka: Ciceronovo doba i Augustovo doba. U

Ciceronovo doba najviše se velikih talenata istaklo u prozi, a u Augustovo doba u pjesništvu.

Kraj Ciceronovog doba ujedno je i kraj rimske republike, poĉetak Augustova doba i poĉetak

carstva u Rimu.

Ciceronovo doba

U Arpinu, u srednjoj Italiji, rodio se 106. pr. Kr. MARKO TULIJE CICERON, najveći

rimski govornik i pisac koji je latinsku prozu uzdigao do neslućene izraţajne snage. Zbog toga

je «ciceronizam» od Petrarce do konca 19. st. bio pojam klasiĉnog latinskog jezika i stila.

Posadivši na rimsko tlo mnoge zasade grĉke filozofije i kulture, taj će mnogostrani talent, u

kojem se sintetizirala grĉka i rimska kultura, najviše pridonijeti pojmu europskog humanizma,

i kao pokreta i kao ideje.

Gotovo 800 saĉuvanih Pisama, osobito pisma prijatelju Titu Broziju Josipu, tj. Titu

Pomponiju Atiku, intiman su Ciceronov dnevnik, koji uz brojna druga djela u punom svijetlu

otkriva lik pisca i ĉovjeka, u kojem su se sukobljavale i spajale raznorodne društvene i

umjetniĉke tendencije posljednjeg stoljeća rimske republike. Prvi velik uspjeh u javnosti

postigao je govorom Za Seksta Roscija, kojim je indirektno iznio oštru kritiku Sulina reţima.

Vrhuncem svoje slave smatrao je Ciceron godinu 63., kad je kao konzul u krvi ugušio

Katilininu urotu i od senata bio proglašen ocem domovine. Iz te su godine i znamenita 4

govora Protiv Katiline. Zbog pribliţavanja optimatskoj stranci i rezervirana stava premasvemoćnim trijumvirima morao je (58. – 57.) otići u progonstvo. U graĊanskom ratu pristao je



71

uz Pompeja. Kad je Cezar ubijen (44.), Ciceron stade na ĉelo senatskoj stranci, s nadom da će

obnoviti prijašnje drţavno ureĊenje. U 14 str astvenih Filipika, meĊu kojima su najslavnije 2. i

14., nesmiljeno napada Antonija, podupirući Cezarova posinka Oktavijana, jer ga drţi manje

opasnim po republiku. No to je i posljednje veliko djelo rimskog govorništva i labuĊi pjev

Ciceronov. Kad se Oktavijan s Antonijem i Lepidom udruţio u tzv. drugi trijumvirat (43.),

Ciceron ostade sam: meĊu prvima je proskribiran i ubijen. Veliki govornik nije bio i

dalekovidan politiĉar: u sebi je gajio preţivjele ideale starorimske republike, pogrešno

poistovjetivši veliĉinu senata i optimate s idejom republikanizma.

Ne samo politiĉki govori, nego i većina sudskih usko je vezana za Ciceronovo

politiĉko djelovanje. Uz spomenute, izmeĊu 58 saĉuvanih govora najvaţniji su Protiv Vera, O

vrhovnom zapovjedništvu Gneja Pompeja, Za Lucija Morenu, Za pjesnika Arhiju i stilski

najdotjeraniji Za Milona.

Varon

Najuĉeniji Rimljanin i ujedno najplodniji pisac u cjelokupnoj rimskoj knjiţevnosti,

MARKO TERENCIJE VARON (116. – 27. pr. Kr.) bio je poput Cicerona, a i više od njega

most izmeĊu dvaju razdoblja, Lucilijeva i Akcijeva s jedne strane do pjesniĉkog uspona

Vergilijeva i Horacijeva. U mladosti školovao se kod Elija Stilona i zatim studirao u Ateni,

sudjelovao je nakon toga u nekim vojniĉkim sluţbama, zatim se u graĊanskom ratu izmeĊu

Cezara i Pompeja borio na strani Pompejevoj, a pošto se izmirio s Cezarom, vratio se u Italiju

i posvetio iskljuĉivo znanosti i knjiţevnom radu do duboke starosti. Njegovi su se spisi, bilo

ih je 74 u više od 600 knjiga, sve do kraja Antike prouĉavali i kompilirali.

Cezaru je 47. posvetio Starine, od kojih su 25 knjiga bile obradba rimskih povijesnih

starina, a 16 knjiga o rimskim vjerskim starinama. To se djelo izgubilo, poznajemo ga samo iz

ulomaka i brojnih citata, osobito kod Augustina. Drugo je vaţnije Varonovo djelo te vrste

Slike, oko 700 slika glasovitih grĉkih i rimskih liĉnosti s razliĉitih podruĉja ţivota s popratnimtekstom u prozi ili distisima. Devet knjiga umijeća svojevrsno su enciklopedijsko djelo u

kojemu pisac obraĊuje mnoge struke, a meĊu prvih sedam i one koje će se u srednjem vijeku

zvati artes liberales, slobodna umijeća, kao studijske struke za opće obrazovanje slobodnog

ĉovjeka, što će ih antika predati srednjem vijeku kao školski program.

MeĊu Varonovim jezikoslovnim djelima posebno istiĉemo O latinskom jeziku, djelo

upravo neocjenjivo za naše poznavanje starog Rima, kako realija tako i rijeĉi i sustava

gramatiĉkog. U obradbi graĊe Varon slijedi gramatiĉka naĉela stoiĉke škole Kratesa i Eli jaStilona.



72

Knjiţevnosti u uţem smislu pripadaju Menipske satire, pisane u mješavini stiha i

proze prema uzoru na kiniĉara Menipa iz Gadare. Stojeći na sredini izmeĊu Enijevih i

Lucilijevih satira, Varonove satire spajaju realno-mimetiĉki element s moralizatorskim,

šibajući općenito pojave nemorala i iskvarenosti u novom Rimu, izvrgavajući ruglu filozofska

i pjesniĉka piskarala svoga doba. Raznolikost njihova sadrţaja izraţena je ĉesto u dijaloškom

obliku, s brojnim umecima grĉkih rijeĉi i cijelih izreka, u velikoj raznolikosti metriĉkoj,

posebice jampskih senara. Jedrina misli i zdrav nauk za praktiĉan ţivot vidljivo su svojstvo

Varonovih satira.

Kar

Filozofskim epom O prirodi, u 6 knjiga, TIT LUKRECIJE KAR (98. – 55. pr. Kr.)

zanosno je opjevao Epikurovu materijalistiĉku filozofiju i ostvario vrhunsko djelo svjetske

didaktiĉke epike. Lukrecijev je svijet bez bogova, pa je i pjesniĉka dikcija gotovo sasvim

lišena mitoloških asocijacija. Uţitak u strasnom spoznavanju prirode i stvaralaĉka moć jezik a,

kojom se upravo ĉulno izraţava realnost, natapaju ep ljepotom zornosti i neposredne

uvjerljivosti. Arhajski jezik i heksametar u skladu su s temeljnim uzvišenim stilom djela,

kojega je kompozicija u cjelini pomalo opora. Prve dvije knjige objašnjavaju vanjski svijet

uĉenjem o atomima, u trećoj i ĉetvrtoj govori se o duhu i duši, osjetima i mišljenju, a

posljednje dvije prikazuju kozmologiju, razvoj kulture i razliĉite prirodne pojave. A kao što je

ep uokviren, na poĉetku zanosnom invokacijom Venere, pjesniĉkog simbola ljubavi i

stvaralaštva, i na koncu potresnim prikazom kuge u Ateni, tako je i cijeli spjev posvuda

prošaran slikama radosti i sjete, sauĉešća s ljudima i neke gorke ravnodušnosti.

Katul i neoterici

Pod nazivom neoterici, koji potiĉe iz kasne antike, ali ga nalazimo već i u Cicerona,

razumijevamo skupinu pjesnika, gotovo bismo rekli pjesniĉku školu, koja se u svomestetskom programu svjesno odvraća od Enija i starijeg rimskog pjesništva, smatrajući

klasicima grĉke pjesnike aleksandrijskog razdoblja. Suprotstavljajući se njihovu programu,

Ciceron ih ironiĉki naziva Euforionovim42 pjevaĉima. Novija istraţivanja pokazala su da

termin neoteroi ima aleksandrijsku tradiciju. Ciceronu je termin prešao iz epikurovca

Filodema; pedesetih naime godina kad ga je upotrebljavao, bio je Ciceron u vezi s

epikurejcima meĊu kojim je postojao razdor izmeĊu ortodoksnih i mlaĊih. Ĉak i neki politiĉki

42Euforion (276. – 187. pr. Kr.), helenistiĉki pjesnik i bibliotekar u Antiohiji; po kićenom stilu prototip

aleksandrijskog pjesnika.



73

razlozi bili su glavnim razlogom Ciceronovu odbojnom stavu prema neotericima i Katulu. A

uz to, Ciceron nije imao afiniteta prema lirici uopće, jer nije odgovarala njegovim nazorima o

svrsi i funkciji pjesništva. I inaĉe sve su njegove simpatije bile na strani «visokog» pjesništva

– epa i tragedije.

U tome bi se dakle nazirala borba izmeĊu starih i mladih na estetskom planu. Mi

bismo neoterike nazvali modernistima. Neoterici smatraju da su sasvim prevladali Enija, koga

Ciceron i Lukrecije poštuju. Oni njeguju preteţno male oblike, ĉesto prigodno pjesništvo, koje

onda nazivaju nugae (mali oblici, trice), i manje epilije. U tematskom pogledu njihovo

pjesništvo poseţe ĉas za temama vrlo udaljenim, pomalo bizarnim, uvijek proţetim uĉenošću

u stilizaciji (voljeli su se zvati poetae docti, uĉeni pjesnici), ĉas za motivima najosobnije

usmjerene doţivljajnosti. Suprotno od aleksandrinaca, estetska naĉela neoterika nisu ih

odbijala od sudjelovanja u javnom ţivotu, potvrdom su za to brojne Katulove pjesme izriĉito

politiĉki intonirane.

U stilskom pogledu birana elegancija oblika odgovarala je u njih uĉenom sadrţaju. Za

melodioznošću kako ritma tako i pojedinih rijeĉi svjesno su i uspješno teţili. Odatle i sklonost

prema refrenu i prema mekše oblikovanim heksametrima, tako da su neki heksametri iz tog

doba meĊu najmelodioznijima u latinskom jeziku. Zanimljivo je spomenuti da neoterici tvore

jedan naraštaj, a većina njih potiĉe iz transpadanske Galije. Kao glava njihove škole slovio je

PUBLIJE VALEIJE KATON, a meĊu utjecajnijima bili su još i ovi: GAJ LICINIJE KALVO

(82. – 46. pr. Kr.), GAJ HELVIJE CINA (ubijen 44.), i MARKO FURIJE BIBAKUL (roĊen

oko100.). Djelomice samo meĊu njih pripada PUBLIJE TERENCIJE VARON (82. – 37. pr.

Kr.). Uz ep Sekvanski rat u Enijevu stilu, glavno mu je djelo Agronauti, ep u kojemu se u

velikoj mjeri oslanja na Apolonija RoĊanina. Od cjelokupnog rada neoteriĉke škole nije nam

se oĉuvalo gotovo ništa. Poznajemo jedino lirski opus najvećega od njih, Katula.

GAJ VALERIJE KATUL (83 – 54. pr. Kr.), došavši iz rodne Verone u Rim, kretao se

u galantnom aristokratskom društvu, gdje je upoznao svoju ţivotnu ljubav, zanosno lijepu, punu duha i ujedno raskalašenu Klodiju. Nije se upuštao u stranaĉke politiĉke borbe. Ljubav,

zabave i umjetnost zaokupljale su mladog pjesnika. Ubrzo je postao ugledan predstavnik

neoretika. Ugledajući se u aleksandrijsku, i neoteriĉka je poezija «uĉena», s osobitom teţnjom

prema kultu forme, subjektivna i društveno malo ili nikako zainteresirana. Epilijima (malim

epovima) iz sredine zbirke od 116 Pjesama (Catulli Veronensis Liber ) Katul je platio dug

aleksandrijskoj inspiraciji svoga kruga. To su briţno komponirane mitološke priĉe (npr.

Svadba Peleja i Tetide), metriĉki dotjerane, produbljene u metaforici. Prvi dio zbornika, prije



74

onih 8 duţih pjesama, ispunja 60 pjesama u raznovrsnim metrima; one se tematski ne

razlikuju od drugoga dijela – epigrama i kraćih elegija, pisanih u elegijskim distisima.

Te male lirske forme, kojih ima najviše u zbirci, njezin su najvrijedniji dio. Teme su

im: pjesme prijateljima, gozbene, rugalice i osobno intonirani politiĉki epigrami, koji su

dikcijom utjecali na Horacija, osobito Marcijala. U zbirci prevladavaju, i brojem pjesama i

kvalitativno, ljubavna tematika – ljubav prema Lezbiji, kako pjesnik zove Klodiju. Istinski je

doţivljena u Lezbijinu ciklusu pjesnikova sreća u strasnoj ljubavi ( Živimo, Lezbijo moja…),

preko sjenki ljubomore ( Lezbija mi kaže), svaĊa, privremena pomirenja s dragom, gorĉine

prema nevjerici, mrţnje i ljubavi ujedno do potpuna rask ida ( Mrzim i ljubim; Dovle je duša

moja…; Ako je čovjeku užitak sjetiti se…).

Katulovom lirom, koju su nadahnuli Alkej i Sapfa, zazvuĉali su novi tonovi, nepoznati

dotad u rimskoj poeziji. Iz dubina emocije rodio se intiman lirski izraz, kakvome po svjeţini i

neposrednosti dojma ni poslije u rimskoj knjiţevnosti neće biti ravna. Katul je uticao na

elegiĉare (Tibula, Propercija, Ovidija) i kasniju europsku liriku, npr. na Byrona i Goethea.

Augustovo doba

Pobijedivši Antonija i Kleopatru u bici kod Akcija 31., Oktavijan je zavladao i grĉkim

istokom, postavši samovladar, ali ne po Cezarovim planovima vladar helenistiĉkog tipa, nego

oslanjajući se, barem formalno, na rimske republikanske tradicije. Volio je da ga nazivaju

princeps, tradicionalnim republikanskim nazivom za prvaka u senatu. Time su završena

desetljeća krvavih graĊanskih ratova u Rimu, ali time je prestala postojati i rimska republika.

Tradicionalnim datumom 13. 1. 27. utemeljen je u Rimu principat i višestoljetno razdoblje

carske vlasti. Tri dana nakon toga Oktavijan je od senata dobio ime Augustus, dakle Uzvišeni,

što će otada i u njega i u njegovih saveznika biti isticano kao stalni dio imena: imperator

Caesar Augustus. Okupivši u svojoj osobi sve najvaţnije ĉasti, od konzulske do vrhovnog

za povjedništva nad vojskom i ĉasti puĉkog tribuna, August je postao samovladar, a u Rimu jezavladao mir, nazvan po njemu pax Augusta.

Kao što se prethodni odsjeĉak, Ciceronovo doba, odlikovao izvanrednim usponom

proznog stvaralaštva u cjelokupnoj rimskoj knjiţevnosti. Tom su pjesništvu i August i njegovi

bliski suradnici, posebno Mecena, davali svoju punu podršku, kako moralnu tako i

materijalnu. Uz samo jednog velikog prozaista, Livija, stvara sada nekoliko izvanrednih

pjesnika, meĊu kojima i dva vrhunca cjelokupnog rimskog pjesništva, Vergilije i Horacije,

koji će ostati estetskim idealom mnogih stoljeća europske knjiţevnosti. Višestruki su i veoma plodni bili poticaji jeziĉni i tematski, oblikovni i nacionalni iz stvaralaštva rimskog, kako



75

onoga što je augustovcima neposredno prethodio (Ciceron, Lukrecije, Katul i neoterici), tako i

onih iz arhajskog razdoblja. Zgusnuli su se sada pod perom majstora umjetniĉke rijeĉi svi oni

korijenovi, što ih je davnina izrazom tek nazirala, latinskoga jezika i duha njegova naroda.

Zreo jezik provrio je neslućenom snagom u zrelosti civilizacije. Zreo jezik i zrela knjiţevnost

stopili su se sa zrelošću duha i manire, rekao bi Eliot govoreći o Vergiliju kao univerzalnom

klasiku.

Klasicizam je Augustova doba, što se tiĉe pjesniĉkih vrsta, umjetniĉki prisvojio ne

samo bukoliĉku vrstu aleksandrijskog pjesništva, nego i jonski jamb i eolsku liriku. Jonskih i

aleksandrijskih elemenata ima i u elegiji Galovoj, Tibulovoj, Propercijevoj i Ovidijevoj, ali je

rimska ljubavna elegija, sada ostvarivana, nešto posve novo, posebno u novom osjećanju za

prirodu i u novim jeziĉno- psihološkim asocijacijama. Neoteriĉka je pak baština sadrţana u

onoj brizi koja se posvećuje kompoziciji. Tiĉe se ta istanĉana kompozicijska briţljivost

jednako epa i pripovjedaĉkog ciklusa ( Eneida i Metamorfoze), koliko i bukolike i lirike, satire

i elegije. U 44 godine Augustova klasicizma nema desetljeća, gotovo nema ni godine u kojoj

se ne bi poĉelo stvarati ili do završetka bilo dovedeno bar jedno od uzornih djela, proţetih

osjećajem sigurnosti ili snage, radosti zbog postignutih ili naslućenih ideala i sl. Dok je

Horacije stvarao ode (objavio ih je 23), Vergilije je radio na Eneidi, Livije pisao svoju

povijest Od osnutka grada, Tibul i Propercije zrelo pjevali.

TIT LIVIJE (59. pr. Kr. – 17. n. e.), najsnaţniji prozni pisac Augustova doba, roĊen

je u Pataviju (Padova), a kad se preselio u Rim, upoznao se i sprijateljio s carem Augustom, u

golemu djelu Od osnutka grada razvio je prikaz rimske povijesti od mitskih poĉetaka do

godine 9. pr. Kr. Od 142 knjige saĉuvana je samo ĉetvrtina. Dramski je komponiran i veoma

zanimljiv prikaz 2. punskog rata protiv Hanibala u 3. dekadi djela. Livije je zadojen snaţnim

rodoljubljem i dubokim vjerskim osjećajima. Uzvišenosti temeljne ideje i sadrţaja odgovaraju

široki, harmoniĉni periodi i bogat, pjesniĉki obojen jezik. Oduševljen republikanac, pomirivšise s politiĉkim stanjem Augustove vladavine, obratio je pogled u idealiziranu prošlost i

stvorio proznu epopeju slave Rima. Zbog toga je i nazvan slaviteljem prošlosti (laudator

temporis acti). Bezbrojnim govorima, kojima je reljefnije ocrtao karaktere junaka, Livije je

pokazao svoje retoriĉko obrazovanje i umijeće kompozicije. Mnogi Livijevi likovi su kasnije

nadahnuli europske knjiţevnike (npr. Lukrecija Petrarcu u epu Africa i Shakespearea u

Silovanju Lukrecije; Virginija Alfierija, Corneillea i dr.)



76

ELEGIĈARI

Ako je temelj elegiji u Rimljana udario Katul, njezin je pravi tvorac bez dvojbe

KORNELIJE GAL (69. – 26. pr. Kr.), od ĉije nam se zbirke, koja se moţda zvala Ljubavi

( Amores, u 4 knjige, posvećene dragani Likoridi), nije ništa oĉuvalo. Gal se vrlo rano bio

priklonio Oktavijanu u ratu protiv Antonija, postavši 30. i prefektom u Egiptu, ali kad je pao u

carevu nemilost, poĉinio je samoubojstvo. Tvrdi se da je Vergilije tada izbacio iz druge

polovice 4. knjige svojih Georgika pohvalnu pjesmu u ĉast Galovu i nadomjestio je epizodom

o Aristeju i sjajnim prikazom mita o Orfeju i Euridiki unutar te epizode.

Elegija pjesnika Augustova doba – razabrat ćemo to jasno iz prikaza majstora te vrste

koji slijede nakon Gala – bitni sadrţaj nalazi u privatnoj sferi dokolice (otium). S grĉkim

elegiĉarima povezuje rimske prvenstveno metriĉki oblik, elegijski distih, i nekoliko tema, npr.

suprotnost smrti i ljubavi, ljubavne patnje i radosti, zatim mitološka ljubavna pripovijest kao

zrcalo vlastita pjesnikova ljubavnog doţivljaja. No s obzirom na središnji motiv subjektivne

ljubavne elegije nema rimskoj elegiji niĉega sliĉnog u grĉkoj knjiţevnosti, iako je ljubavni

doţivljaj u helenistiĉkoj epigramatici imao vaţno mjesto. Svakako smijemo pretpostaviti neke

veze rimske elegije s erotiĉkim epigramom helenistiĉkim, uz srodne elemente potekle iz

bukolskog pjesništva, epilija i tzv. objektivne elegije, kojih je i u Katula već bilo.

Uz Propercija najistanĉaniji pjesnik ljubavne elegije u Rimljana, ALBIJE TIBUL (oko

54. – 19. pr. Kr.), rodio se vjerovatno u Gabiju (Lacij), iz ugledne porodice. Od 36 Elegija,

sadrţanih u tzv. Tibulovu zborniku (Corpus Tibullianum), sigurno mu pripadaju prve dvije

knjige (16 elegija) i neke elegije iz 3. i 4. knjige; ostale je napisao Ligdam, pripadnik istoga

Mesalina knjiţevnog kruga, i Sulpicija, jedina rimska pjesnikinja kojoj poznajemo pjesme.

Sve elegije – a nastale su u posljednjem desetljeću ţivota – Tibul je ispjevao u elegijskim

distisima, harmoniĉnim i njeţno intoniranim. Jezik mu je jednostavan i biran; lirski ustreptala

dikcija gotovo je posvema lišena «uĉenosti» i mitološke graĊe helenistiĉkih elegiĉara.

Plavokosa Delija (pjesniĉki pseudonim za Planiju) u prvoj zbirci i Nemeza u drugoj

izvori su ljubavnih zanosa, gorke patnje i nemira sentimentalnog pjesnika. Zadrţavajući ton

Vergilijevih Bukolika, Tibul osebujnim stilom pjeva svoju ĉeţnju za idiliĉnim seoskim

ţivotom, tka svoj san o ljubavnoj sreći. Iz ĉeţnje za mirom, jednostavnom poboţnosti i malim

zadovoljstvima ĉesto se s nostalgijom obraća mitološkom «zlatnom vijeku». Sanje, što su se

izvile iz stvarnosti i nad nju, lepršaju u prijelazima od teme do teme i u mijenama raznolikih

ugoĊaja. Povezuje ih vodeći motiv elegije i ĉuva jedinstvo njezina melankoliĉkog tona.

SEKST PROPERCIJE (oko 49. – 15. pr. Kr.) rodio se vjerojatno u Asiziju (Umbrija).Mlad je došao u Rim gdje je stvarao u Mecenatovu knjiţevnom krugu. Kao Katulu Lezbija i



77

Tibulu Delija, tako je osobito Properciju lijepa i koketna Cintija (pseudonim Hostije) bila

ţivotna ljubav. Po njoj je nazvao prvu zbirku (oko god. 28.) Elegija ( Elegiae, ukupno 92 u 4

knjige, sve u elegijskim distisima). Njoj je kao središtu ţivota i pjesniĉke inspiracije posvetio

i većinu elegija druge i treće zbirke, a u posljednjoj (najranije god. 16.), osim ljubavnih elegija

s nostalgiĉnim uspomenama na mrtvu dragu, ispjevao je i nekoliko pjesama gdje se slavi

braĉna ljubav; znamenita je posljednja, tzv. «kraljica elegija», u kojoj mrtva Kornelija zaziva

muţa. Oduševljen Vergilijevom Eneidom i pod utjecajem nacionalnih ideala Augustove

politike, Propercije je napisao u ĉetvrtoj zbirci i nekoliko elegija sa suvremenim i legendarno-

mitološkim rimskim temama («rimske elegije»). U upotrebi mitološkog aparata i «uĉenosti»

meĊu svim je rimskim elegiĉarima najviše zavisan od Aleksandrijskih pjesnika (npr.

Kalimaha), pa stoga i stilizacija ljubavnih motiva ima u njegovim elegijama vaţno mjesto.

Po tematici, razliĉito od suvremenika Tibula, izrazito gradski pjesnik, Propercije je

uzbuĊenom patetikom i bogatim slikama izrazio ljubav koja ga je svega proţimala. Uz rijetke

ushite radosti, odjekuju elegijama krikovi strasti i patnje, ljubomore i bijesa na hirovitu

Cintiju. Koncentracija misli i jaka osjećajnost, smion jezik i osebujna sintaksa u gipkim

stihovima znaĉajke su njegova stila. S Katulom i Tibulom Goethe je Propercija ubrojio u

«trijumvire Amorove» i njime se oduševio za pisanje Rimskih elegija.

Za ţivota najĉitaniji pisac u Rimu i cijelom carstvu, PUBLIJE OVIDIJE NAZON,

rodio se 43. pr. Kr. u Sulomnu, iz obitelji starog viteškog roda. Nakon retoriĉkih studija u

Rimu, Grĉkoj i Maloj Aziji odrekao se sluţbene karijere i posvetio se knjiţevnom radu.

Odrastao je i sazrio u doba kad je Augustov principat već bio uĉvršćen i opći mir zavladao

mirom i carstvom. Bez nacionalnih, moralnih, vjerskih naĉela, koja su gajili njegovi stariji

suvremenici Horacije, i osobito Vergilije, sklon prolaznim vrednotama ţivota u mondenom

velegradu, sretan što se rodio «upravo sada», Ovidije svoje prvo stvaralaĉko razdoblje

zapoĉinje zbirkom Ljubavne pjesme ( Amores, saĉuvano 2. izd. u 3 knjige, 19. – 16. pr. Kr.),

posvećenom nekoj (fiktivnoj) Korini. «Šaljivi pjevaĉ ljubavne njeţnosti», kako je sam sebenazivao, u tim ljubavnim elegijama prpošno, s finom ironijom i humorom, psihološki

istanĉano parafrazira mnoge motive iz Katula, Tibula, Propercija i helenistiĉkih

epigramatiĉara. Prvi u rimskoj knjiţevnosti uveo je u pjesništvo elemente retoriĉko-

deklamatorskog stila: variranje iste teme, brojne digresije, poentiranje misli. U zbirci Heroide

( Heroides, ili bolje: Poslanice junakinja – Epistolae heroidum) pjesnik je, majstorski slikajući

ugoĊaje i psihologiju ljubavi, okupio niz pisama što ih toboţe pišu znamenite mitske

junakinje (npr. Penelopa, Fedra, Medeja, Didona) svojim muţevima ili dalekim dragima.Osim izgubljene tragedije Medeja (oko 22.), koju je antiĉka kritika neobiĉno cijenila, i još



78

nekih zbirki, u ovo razdoblje pripada parodiĉno-didaktiĉki ep Ljubavno umijeće ( Ars

amatorija, nazvan i Ars Amandi, izdan 2. ili 1. pr. Kr.), najviši domet Ovidijeva stvaralaštva.

U prvim dvjema knjigama pouĉava muškarce, a u trećoj ţene, kako će naći predmet svoje

ljubavi, postići je i zadrţati. Parodiĉnost i šaljivost pjesnik je izrazio i naslovom i sadrţajem:

ĉulna ljubav ţena iz polusvijeta obraĊena je kao znanost, vrlo ozbiljno, a u toj ozbiljnosti

neprestano izbija fina ironija, kojom se, bez dublje socijalne i etiĉke pozadine, podcrtava

lakomislenost i ispraznost ţivota mnogih krugova u tadašnjem Rimu. Neopisiva lakoća izraza

i teĉni, lepršavi stihovi spajaju se u skladnu cjelinu, a vrhunac je parodiĉnosti upravo u

sukobu sistematiĉnosti izlaganja i predmeta koji se izlaţe.

Najizrazitije osobine Ovidijeva stila – prozirna misao, izraz bogat bojama, brz i gladak

stih, osjetljivost za psihologiju likova i mijene ugoĊaja – u punoj će mjeri zadrţati i Ovidijevo

najpoznatije i najveće djelo, Metamorfoze ( Metamorphoses – Pretvorbe, u 15 knjiga, ukupno

11995 stihova), koje je uz Faste (Fasti – Kalendar , u 6 knjiga, nedovršeno i izdano

posmrtno), gdje je opjevao vjerske i nacionalne svetkovine Rima i priĉe s njima povezane –

pisao u drugom stvaralaĉkom razdoblju. Skupivši oko 250 priĉa iz mitologije, od prijelaza

kaosa u kozmos do pretvorbe Julija Cezara u zvijezdu, Ovidije je zapravo ostvario pjesniĉku

novelistiĉku zbirku, niţući mitove po ciklusima tematski ili kao uokvirene pripovijesti.

Znamenite su npr. novela o Apolonu i pretvorbi Dafne u lovoriku, mit o Faetontu43

, o

Narcisu44, o ljubavi Pirama i Tizbe, o Jazonu i Medeji, o Niobi45, o Dedalu i Ikaru, idila o

Filemonu i Baukidi46, priĉa o Orfeju i Euridiki, o natjecanju Ajanta i Odiseja za Ahilejevo

oruţje. Ovidije ih je preuzeo iz mitološke baštine grĉe i rimske, izatkao bogatstvom svoje

mašte i osigurao sebi mjesto najvećeg pripovjedaĉa u rimskoj knjiţevnosti. Pjesnika privlaĉi

stalna mijena i sjaj prolaznosti, vanjska javnost svijeta koju vrijeme izjeda, pa su heksametri u

kojima su ispjevane Metamorfoze potekli iz ţelje da se i metriĉki istakne teţnja za stvaranjem

svojevrsnog «neprekinutog epa» (carmen perpetuum). Inaĉe su sva Ovidijeva djela (ovdje

spomenuta) pisana u nadasve teĉnim elegijskim distisima, u kojima pentametar prirodno

slijedi prethodni heksametar kao njegova sadrţajna nadopuna ili suprotnost. Zbog njihove

muzikalnosti i spontanog sklada glasovnih i ritmiĉkih odnosa Ovidije je u rimskom pjesništvu

43Faeton – sin grĉkog boga Sunca Helija i Klimene, Oceanove kćeri; posudivši oĉeva Sunĉana kola, vozio ih je

tako blizu Zemlji da ga je Zeus usmrtio munjom kako ne bi zapalio svijet.44 Narcis – sin boga Kefisa i nimfe, lijep mladić koji se zaljubio u odraz vlastitog lika u jezeru; toliko se nadvijao

nad jezero, dok nije pao i utopio se; na tom mjestu izrastao je bijelo-ţuti cvijet narcis. 45 Nioba – tebanska kraljica, Tantalova kći, pretjeranom samouvjerenošću i hvalisanjem o broju (sedam sinova isedam k ćeri) i ljepoti svoje djece izazvala je titanku Letu, majku Apolona i Artemide; djeca su joj pobijena, a nju

Zeus pretvara u stijenu koja vjeĉno plaĉe. 46Filemon i Baukida – stari braĉni par iz grĉkih mitova poznat po gostoprimstvu ukazanom bogovima, po

vjernoj ljubavi i zajedniĉkoj smrti.



79

nenadmašen majstor elegijskih distiha. U Metamorfozama, kao i u drugim djelima, pjesnik

mondene galantnosti znao je izabrati i raznovrsno ispreplesti graciozne, patetiĉne ili

dramatiĉne situacije, natopiti ih stvaralaĉkom svjeţinom izraza i upravo neutaţivom radošću

pripovijedanja. A šta bi tek Ovidije bio postigao – kako već istiĉe i Kvintilijan u vezi s

njegovom Medejom – da je radije obuzdavao svoj talent negoli mu se divio!

Tek što su Metamorfoze bile završene i Fasti napisani do polovice, zadesila je pjesnika

neoĉekivana nesreća: zbog nedovoljno razjašnjenih razloga car August ga je 8. n. e. poslao u

progonstvo (relegatio) u Tome (današnja Costanza) na Crnom moru, gdje je 18. n. e. i umro.

Iz tog razdoblja potiĉu dvije zbirke elegija: Tužaljke (Tristia, 8. – 12. n. e., u 5 knjiga) i

Poslanice iz Ponta ( Epistulae ex Ponto, 12./13. – 16. n. e., u 4 knjige), prva bez imena, a

druga s imenima adresata. Prepune su ţalbi na gorku sudbinu u progonstvu, molbi za povratak

u Rim i variranja nekih prijašnjih tema. Osim u nekoliko elegija s toplim naglascima

autobiografskog karaktera, pjesnik većinom nije uspio dublje izraziti bol prognanika i stvoriti

djela koja bi bila stilski na visini prijašnjih ostvarenja.

Ovidije je izvršio golem utjecaj u europskoj knjiţevnosti, likovnim umjetnostima i

glazbi (ljubavni rjeĉnik srednjovjekovne lirike, Boccaccio, Lope de Vega, Shakespeare,

Marino, Goethe, Puškin, D'Annunzio).

Ĉetvrto razdoblje ili srebrni vijek

Ma koliko neispravnim smatrali površinsku interpretaciju ovoga stoljeća, koja se

nameće iz stalne usporedbe klasicizma jezika i stila zlatnog vijeka, - ta ono je dalo rimskoj

knjiţevnosti genijalne stvaraoce Seneku i Petronija, Tacita i Marcijala! – ipak kao bitnu

znaĉajku ovog ĉetvrtog razdoblja osjećamo to da je ono u sjeni velikog prethodnog razdoblje.

I to bez obzira na to, jesu li se stvaraoci suprotstavljali prethodnicima, kao Seneka i Lukan, ili

su slijedili svoje uzore, iscrpljivali i varirali njihove mogućnosti, kako je ĉinila većina.

U knjiţevnim vrstama donijelo je ovo doba kao novo: basnu, što su je smatrali niţomvrstom, roman kao dio zabavne knjiţevnosti i usavršenje malog oblika – epigrama, dakle sve

vrste za koje se smatralo, iako estetski neopravdano, da stoje na rubu knjiţevnosti. Lirika i

elegija bile su zapravo s Horacijom i Ovidijem dovedene do završenosti svoga razvo ja. S

druge pak strane, istaknuti nam je da je utjecajem stoicizma i drugih ĉinilaca u ovom stoljeću

silno razvijen smisao za individualnost i za realizam u ţivotu i umjetnosti, pa ga u tom smislu

moţemo smatrati najizvornijim razdobljem u rimskoj knjiţevnosti.

Grci kao uzor u ovom knjiţevnom razdoblju gube od vaţnosti, iznimka je mladiStacije. MeĊu sljedbenicima vergilijevskog epa i horacijevske satire ima u 1. st. i znatnih



80

talenata, ali nema velikih pjesnika, izuzev Juvenala koji i nije slijedio trag Horacijeva tipa

satire. Uistinu veliko bit će u ovom stoljeću ostvareno u prozi: Tacit.

Prva je i neobiĉno vaţna znaĉajka, koja se nameće pri ocjeni knjiţevnosti srebrnog

vijeka – retoriĉnost, tj. retoriziranje pjesništva, ĉemu smo zaĉetke nalazili već kod Ovidija, i

prodor pjesniĉkih stilskih postupaka i dikcije u prozu, dakle proţimanje pjesništva i proze,

gdje retorika nerijetko prevladava u obje. Druga je znaĉajka, u tijesnoj vezi s prvom:

miješanje stilova i knjiţevnih rodova. I inaĉe knjiţevna je produkcija ovog doba rasla u širinu.

Tzv. novi stil u prozi, kojem je glavni predstavnik bio Seneka, razvijao se u

suprotnosti prema Ciceronovim stilskim naĉelima. Specifiĉnim ritmom reĉeniĉnim,

poentiranjem misli, sentencijama u okviru misaonih cjelina kao i reĉeniĉnim paralelizmom,

Seneka je doista ostvario nešto sasvim novo, vrlo utjecajno za suvremenike i stvaraoce

kasnijeg doba.

Monarhija se u Rimu uĉvršćuje, poĉinjući od nasljednika Augustova Tiberija preko

ostalih ĉlanova julijevsko-klaudijevske obitelji do Nerona i kasnije prelaznih careva i

flavijevaca do Trajana. Neki su se carevi i sami bavili knjiţevnošću, umjetnošću ili se

zanimali za gramatiĉka pitanja. Neki su od njih vrlo okrutno postupali prema knjiţevnicima, a

tek će Trajan na kraju ovog razdoblja postupati prema knjiţevnicima prijateljski, ĉak toplo.

Teroristiĉkom vladavinom pojedinih careva treba tumaĉiti neka laskanja u knjiţevnosti.

Filozofski skepticizam koji se još odrţava ustupa u pokojeg pisca pred stoiĉkim panteizmom.

Stoiĉki pak stav republikanske aristokratske opozicije ĉesto je samo izraz politiĉke

rezignacije. Stoiĉka opozicija lošoj monarhiji bila je u ovom stoljeću identificirana s kiniĉkom

opozicijom svakoj monarhiji, pa su stoga stoiĉari bili progonjeni.

Stoicizam je favorizirao znanstveno istraţivanje, te je i cijelo stoljeće puno takvih

djela, od Senekinih do Plinija Starijeg, Kolumele, Frontina i pravnika, uz procvat astronomije,

astrologije, pa i magije. Sve oĉigledniji je sinkretizam italske i grĉko-orijentalne religioznosti,

s mnogo većim utjecajem mistiĉkih orijentalnih kultova Izide i Mitre, a slabijim za ovo prvorazdoblje utjecajem kršćanstva.

U malog svijeta u Rimu vrlo je popularno bilo kiniĉko uĉenje i dijatriba47, pa su

mnoga djela puna motiva dijatribe, npr. u Fedra, Seneke, Petronija, Marcijala.

47 Dijatriba – slobodno vrijeme, rasprava, pouĉavanje



81

Peto razdoblje ili stoljeća propadanja

Sva ova ĉetiri i po stoljeća, okupljena pod zajedniĉkim nazivom petog razdoblja,

oznaĉiti kao propadanje vrlo je lako kad se pomisli na zlatni vijek. Latinski je jezik već u 1. st.

n. e., a kasnije sve više, gubio ĉistoću leksiĉku i skladnost stilsku, miješale su se u njemu sve

više natruhe puĉkog, govornog, kako u leksiku tako i u sintaksi; oĉit je pad umjetniĉke

kreativnosti, kako u knjiţevnim rodovima i vrstama tako i u motivsko-tematskom repertoaru

svih stoljeća nakon Augusta, posebno u 2. st. n. e. No ovaj period nije ostao bez svog

knjiţevnog ploda. Podsjetit ćemo samo na apologete kršćanstva s Tertulijanom na ĉelu u 3. st.

n. e., na majstore latinske proze i stiha Ambrozija, Jeronima, Augustina i Prudencija u 4. st. i

na sveobuhvatni talent Boetija knjiţevnika i filozofa na zamaku rimske knjiţevnosti. Svi su

oni, ne spominjući desetke drugih, nalazili i magistralno umjetniĉki oblikovali nove ideje,

posebice kršćansku, ili su za stare ideje našli primjeren, svoj individualni izraz. Time smo

ujedno natuknuli i problem knjiţevnih rodova i vrsta koji su u ovim stoljećima u biti ostali

istima, ali transformirani u skladu s novim idejama i nerijetko ispunjeni svjeţinom misli i

osjećajnosti, kakvu njihovi tradicionalni predlošci nisu mogli poznavati.

TIT MAKCIJE PLAUT (izmeĊu 254. i 251. – 184. pr. Kr.)

Tit Makcije Plaut jedini je rimsku dramski autor ĉija se djela još i danas uspješno

izvode na kazališnim scenama širom svijeta, a fabule njegovih komedija postaju

scenaristiĉkim predlošcima filmskih burleski. I dok je scenska produkcija rimskih autora, uz

izuzetak Plautova starijeg suvremenika i takmaca Terencija, s vremenom izblijedila i gotovo

sasvim nestala, Plautova će komika i danas, kao i nekad, plijeniti paţnju publike.

Uzrok tome mogao bi se, pojednostavljeno, svesti na to da su Rimljani u kazalištu

traţili samo razonodu, što im tragedija ili historijska drama njihovih autora nije mogla pruţiti.

Onaj tanak sloj rimske intelektualne elite ionako je razumio, a ĉesto se i sluţio grĉkim, pa je

mogao uţivati u uzvišenim ljepotama grĉke tragedije, ĉije su rimske imitacije, uza sve duţno

poštovanje prema njihovim piscima, ipak bile drugorazredne. Uzmemo li u obzir još i to da se

grĉko tragiĉko pjesništvo oslanjalo na neiscrpno bogatstvo mita, kojega u Rimu u takvoj mjeri

i u takvu obliku jednostavno nije bilo te da su već zarana, u okvirima vjerskih blagdana, širom

grĉkog svijeta bujala, uz atletska natjecanja pjevaĉa epskih pjesama – rapsoda, natjecanja



82

korskih liriĉara, te napokon natjecanja dramskih pjesnika, postaje jasno da bez ĉitave te

razgranate mreţe (koje su jednim dijelom duboko zadirale u vjerske vode), bez tradicije i

publike, preteţno nepismen i neobrazovan rimski puk uopće nije zanimalo tragiĉko pjesništvo

koje i u Rimu ima svoje stvaraoce. Jedino što je tu publiku moglo privući u kazalište bila je

snaţna i gruba komika, slobodan, bujan i spontan jezik (koji će sezati sve do prostote),

jednostavan i razumljiv sadrţaj, grĉka sredina (lakše je smijati se drugome!), a vjerojatno i

ono što nam je ostalo gotovo sasvim nevidljivo: gesta, kostim i scenografija. Geste i kostimi,

ako je suditi po likovnim zapisima, ĉesto su išli do opscenosti i – više su nalik burleski i gegu

ni jemog filma negoli komediji kakvu viĊamo na kazališnim daskama. Takvu je komediju

rimskoj publici pruţao samo jedan stvaralac – Tit Makcije Plaut.

Plaut je roĊen u umbrijskom gradu Sarsini izmeĊu 254. i 251. g. pr. Kr. Ţivotne mu

putove poznajemo vrlo sla bo, a ono što o njemu znamo moţda je više proizvod legende. Tako

se naime spominje da je bio ĉlan neke kazališne trupe u Rimu, pa se pri tom obogatio i

posvetio trgovini. Komediografski mu talent oĉigledno nije bio od koristi na skliskom tlu

trgovine, gdje je ubrzo ne samo propao, nego je, vjerojatno zbog neplaćenih dugova, pao u

ropstvo te radio kao radnik u mlinu. Od vremena Hanibalova pohoda na Rim u drugome

punskom ratu (218. – 201. pr . Kr.) javlja se Plaut svojim komedijama pred rimskim pukom i

otad mu kazalište ostaje zanimanje sve do smrti 184. g. pr. Kr.

Osim ovih više no oskudnih, a i priliĉno sumnjivih, biografskih kurioziteta, o Plautu

govori i njegov komediografski rad. Starina mu je pripisivala 130 komedija, ali već je rimski

filolog Varon taj broj sveo na 21. Sve su se komedije Varonova izbora saĉuvale (osim

komedije Kovčeg koja je saĉuvana u odlomcima). Za poneke znamo i godinu premijere (prva

je 204. pr. Kr.), pa se prema tome ĉini da je dokumentirana Plautova djelatnost tek iz

poznatije dobi.

Plautov se teatar nastavlja na tradiciju tzv. nove atiĉke komedije, koja je nakon

razdoblja u kojem dominira osobna poruga, uputila grĉki komiĉki teatar u vode komedijezapleta i komedije likova. Prolaze tako pred nama u Plautovim komedijama likovi lukavih

robova, pohlepnih staraca, parazita, škrtaca koji na kraju gube svoj novac, hetera i svodnica,

lakoumnih mladića i strpljivih djevojaka. Kad presahne komedija koja izvire iz tih tipiĉnih

likova, zamjenjuju je sloţene spletke: otmica djece koja se kasnije prepoznaju, djevojku ţeni

mladić koji ju je obešĉastio ili višestruke zamjene likova, melodramatiĉna prepoznavanja itd.

Ali, bez obzira na sve to – ipak je to komedija – svršetak je redovito sretan: sve kockice

mozaika dolaze napokon na pravo mjesto.



83

Pa kako je Plaut nasljedovao već oblikovan literarni pravac, tako je, bez ustezanja,

preuzimao iz nove atiĉke komedije i ĉitave fabule, motive i teme. I to ne samo jednoga autora,

već se poĉesto sluţio tzv. kontaminacijom, spajajući fabule više grĉkih predloţaka i uzimajući

iz svakoga ono što je pojaĉavalo komiĉku silu njegovih tekstova. Dakako, nisu to bile

literarne graĊe, već uobiĉajen postupak u antiĉkoj knjiţevnosti da se ista tema obraĊuje više

puta. Koji mu je autor pri tome posluţio kao predloţak, priznaje Plaut otvoreno na poĉetku

svoje komedije. Pritom ga ništa nije sputavalo da u tim, tipiĉno grĉkim graĊanskim scenama,

odjednom progovori o rimskim bogovima ili da na koji drugi naĉin salatu zaĉini rimskom

solju.

U toj tradiciji, dakle, nastaje i Plautova komedija Ćup oslonjena na vjeĉno prisutnu

škrtost. Priĉa je to, dakako, ne o ćupu već o njegovu vlasniku ĉija je škrtost kaţnjena, a onda,

pri sretnu svršetku, ćup se ponovno naĊe u njegovim rukama. Druga je tematska linija

ljubavna: djevojku noću, na svetkovini u ĉast Cerere48 – rimskog ekvivalenta grĉkoj Demetri

– siluje nepoznati mladić koji nakon niza peripetija uzima trudnu djevojku za ţenu,

prepoznavši u njoj ţrtvu svoje obijesti. Iako je scena smještena u Atenu, prolog je tipiĉno

rimsko boţanstvo – Lar familiaris49

– zaštitnik kućnog ognjišta!

Ćup je jedina Plautova komedija kojoj, zapravo, ne znamo svršetak. Saĉuvane su

otprilike dvije trećine komedije, dok je završetak izgubljen. Od 882. stiha poĉinje

prevoditeljeva dopuna kojom je sretno nadoknadio ono što je vrijeme uĉinilo Plautovu djelu.

Obje tematske linije prevoditelj i dalje vješto vodi da bi se u posljednjim, najdinamiĉnijim

scenama prepoznavanja, dovele do zajedniĉkog vrhunca. Branimir Ţganjer uspio je pri tom

slijediti Plautove stope i u bogatstvu prizora, jezika i stila, svjestan duboko da to ipak nije

Plaut! Primijenio je i neka scenska rješenja koja Plaut vjerojatno nije, no tek tako vješto

dopunjena komedija dobiva svoju punu ljepotu.

Kako je izgledala izvedba takve jedne komedije nije nam u cjelini poznato. Iz već

ustaljene dramske tehnike komedija je, pa tako i ona rimska, preuzela podjelu na ĉinoveizmeĊu kojih su se nalazile meĊuigre, ĉesto pjevani dijelovi, tzv. cantica, koji su odvajali

ĉinove. Tragove pretvaranja kora u sporednog sudionika tragedije, k oji preuzima gotovo samo

tehniĉku ulogu u njoj, moţemo opaziti već u Euripidovim tragedijama. Taj je proces u

komediji napredovao još brţe. No i pojedini su dijaloški dijelovi komedije bili pjevani, pa bi

48 Cerera (grĉ. Demetra) – boţica poljoprivrede, ljetine i proizvoda zemlje.

49 Vidi bilješku 51. (Penati – rimski kućni bogovi, zaštitnici obitelji i drţave kao velike porodiĉne zajednice. Imeim je atribut izveden iz rijeĉi p e n u s (znaĉi unutrašnje trajno mjesto), koja oznaĉuje zaštitna boţanstva koja se

oboţavaju u unutrašnjem, najtajnijem svetilištu doma i drţave. Drţavni penati ĉuvani su u najtajnijem svetilištuVestina (Vesta je boţica domaćeg ognjišta. U njenom hramu gorjela je bez prestanka vatra, koju su ĉuvalesvećenice – vestalke) hrama kao središtu i ognjištu cijele drţave.)



84

rimska komedija pomalo podsjećala na današnju operetu ili mjuzikl u kojima u kojima se

jedni dijelovi pjevaju, a drugi govore. Takva nam se usporedba – ma koliko površna – nameće

bar po Plautovim ritmiĉkim rješenjima, jer su pojedini prizori ritmiĉki prilagoĊeni pjevanju,

pa su, vjerojatno, izgledali poput solo arija.

U svakom sluĉaju, i svojim spretnim zapletom, svojim sjajno oblikovanim likovima, te

napokon svojom nevjerojatnom radošću scenske igre i nesputanim jezikom (jer Plautu ne stoji

na raspolaganju oblikovan i odnjegovan knjiţevni jezik, već je to svjeţ i nepatvoren jezik

rimskog ĉovjeka, dakako knjiţevno stiliziran), Plaut je zauvijek ušao u svjetsku knjiţevnu

baštinu, a njegovi su likovi, poput tvrdice Eukliona iz komedije Ćup, postali nezaobilazni

likovi komedija kasnijih stoljeća, od commedia dell'arte i Drţića sve do našeg doba.

U rimskoj pak knjiţevnosti Plaut nije našao dostojna nastavljaĉa, pa će njegovim

odlaskom polako zamirati ne samo komedija, već i sama institucija kazališta što će ga sve

ĉešće zamjenjivati mnogo jednostavnije, ali i ĉesto mnogo krvavije zabave od cirkuskih

toĉaka i pantomima, do okrutnih gladijatorskih borbi i utrka kola. Tek će onaj najelitniji

intelektualni krug rimskih velikaša uţivati u dramskoj literaturi sve dok ne napusti gledanje

drama u kazalištu i ne stane posezati za njima samo kao za literarnim, a ne scenskim

tvorevinama. No to se dogodilo mnogo kasnije, ali kao da je opravdalo nadgrobni natpis na

Plautovu grobu: «pošto je umro Plaut, komedija ţali, scena je napuštena…»

No ipak, Plaut, taj ljubimac rimske k azališne publike, nastavio je svoj ţivot svojim

komedijama, a u njihovu se izvornu komiku i danas moţemo uvjeriti.

Zlatko Šešelj

ĆUP

Preveo: Branimir Ţganjer.

Prolog

Lar, Euklionov kućni bog, najavljuje radnju. U vlasništvu ove kuće već se iz

generacije u generaciju protura jedan ćup pun zlata. Stvar je u tome što su svi vlasnici dosada

bili škrti i nijedan svom sinu nije htio pokloniti ništa od tog zlata. Takva je situacija i sada sa

Euklionom. On se gradi siromašnim ĉovjekom i maksimalno škrtari, a stalno ţivi u strahu da

netko ne bi otkrio ćup koji je sakrio u ognjište kuće. Euklion ima jedinicu kćer Fedriju.

Fedriju je ugledan mladić Likonid, nećak Euklionova susjeda Megadora, u pijanstvu za

Cererine svetkovine, prisilio na ljubav i ona je zatrudnjela. Euklion nije znao za to. Lar

nadalje govori kako će uĉiniti da stari Megador, zaprosi Fedrijinu ruku, no na kraju će ipak



85

Likonid dobiti Fedriju. Lar svoj monolog završava najavom prvog ĉina u kojem Euklion

galami na svoju sluškinju Stafilu zbog sumnje da ga ova uhodi.

Prvi ĉin

Euklion obasipa drvljem i kamenjem svoju sluškinju jer sumnja da je otkrila njegov

ćup (naravno to joj ne smije naglas reći da se ne oda) i zapovijeda joj da ne njuška tamo gdje

joj nije mjesto. Stafila naravno nema pojma o ćupu i ne zna razloga njegove ljutnje. Euklion

joj zatim nareĊuje da ĉuva kuću i da nikoga ne pušta unutra dok se on ne vrati iz grada.

Naime, naĉelnik općine danas dijeli srebrenjake siromašnim obiteljima. Euklion je drţao da

mora otići onamo jer bi, ukoliko se ne pojavi pred naĉelnikom, mogao izazvati sumnju

graĊana da skriva neki novac, a to nikako ne bi bilo povoljno za njegovu tajnu.

Drugi ĉin

Starac Megador razgovara sa svojom sestrom Eunomijom, Likonidovom majkom.

Eunomija nagovara brata da bi najbolje bilo da se oţeni. Megador se boji toga prijedloga jer je

već zašao u godine kada ljubav ţene zapravo ispada milostinja. Zato on kaziva da bi najbolje

bilo da uzme kakvu siromašnu i poštenu djevojku. Oni su dobrostojeća obitelj i preuzet će sve

troškove vjenĉanja, ni miraz neće biti potreban. Megadorov izbor pada na kćerku njegovog

prvog susjeda i prijatelja – Eukliona. Odluĉi krenuti do njega kako bi se o tome porazgovorili.

Euklion se u meĊuvremenu ţurio kući. Bio je razoĉaran jer nikoga nije bilo od vodećih ljudi.

Megador ga prijazno pozdravi i poĉe lijep razgovor s njim. Euklionu se ova ljubaznost uĉini

sumnjivom, pa pomisli da je Megador nekako saznao za ćup. Zato odmah poţuri u kuću da

vidi je li sve na mjestu, i onda se vrati da nastave razgovor. Ovdje nastaje jedna verbalna

komika. Kad je Megador rekao da ţeli ruku Euklionove kćeri, Euklion je bio uvjeren da je

njegovo zlato razlog tome, pa ga je stao odbijati govoreći neka se toboţe on, Megador,

bogataš, ne podsmjehuje njemu i njegovoj sirotinji. Megador ga zatim svim silama nastoji

uvjeriti da to nije istina i da su njegove pobude plemenite. Megador meĊutim u sebi misli da

se Euklion podsmjehuje njemu zbog njegove starosti. To moţemo nazvati komikom kontrasta

manifestnog (govor) i latentnog (misli). No pusti to sad. Euklion napokon, nakon što je

bezbroj puta rekao da miraza neće biti, pristaje dati kćer. Svadba bi se trebala odrţati još

danas. Megador odmah šalje Likonidovog roba Strobila da otiĊe na trg i dovede kuhare,

plesaĉice i sve što je potrebno za svadbu. Euklion i dalje u sebi misli da Megador zna za ćup.

Vraća se u kuću i nareĊuje Stafili da spremi stvari potrebne za vjenĉanje i da se zakljuĉa u

kući, a on odlazi na trg. Stafila, koja je znala za Fedrijinu tajnu, sada je u strahu jer je Fedrijaskoro na poroĊaju, i Euklion će pobjesniti ako sazna za to.



86

Treći ĉin

Strobil se vraća vodeći dva kuhara i dvije sviraĉice, za svaku kuću po jednog kuhara i

sviraĉicu. Kuhari Antraks i Kongrion pitaju se kako to da je sve troškove vjenĉanja platio

mladoţenja. Strobil im odgovara da je Euklion tip koji se stalno gradi nekim siromahom a ima

para k'o šudera; kako prije spavanja okaĉi kesu oko vrata; kako dok se umiva uvijek plaĉe, jer

ţali svaku kap vode; kako mu je jednom jastreb oteo komadić hrane iz ruke, a ovaj ga prijavio

policiji, i sl.

Valjalo je sada odluĉiti tko će u ĉiju kuću. Strobil posla Kongriona u škrtĉevu kuću, a

da se ovaj ne bi ljutio, dade mu ljepšu sviraĉicu, Frigu. Antraks i druga pjevaĉica, Eluzija,

poĊoše u Megadorovu kuću. Kongrion se ne moţe pomiriti s tom odlukom. Strobil mu kaziva

da je to i za njega bolje jer je Kongrion volio tu i tamo i Ċipiti koju stvar, a kod škrtca neće

imati šta ukrasti. Stafila prima sviraĉicu, Kongriona i Strobila u kuću. Uskoro se vraća

Euklion i ljut je što vidi došljake u kući kako mu, kako on to smatra, preturaju i njuše po

sobama. Starac ih sve najuri a Kongrionu da dobar degenek. Kongrion je s pravom ljut: hoće

da mu se objasni zašto je pretuĉen kad je ovamo doveden za plaću i samo je radio svoj posao.

Euklion govori kako ne moţe dopustiti da vršljaju po njegovoj kući i da ga, dok je on odsutan,

kradu. Napokon se u škrtĉevoj glavi pojavi nova odluka: ćup će sakriti na drugo mjesto, pa

nek onda kuhari i ostali rade što ih je volja. Kongrionu naredi da se vrati na posao, a ovome

tek sada ništa ne bi jasno. Kongrion ipak ode govoreći da ova stvar s batinama neće samo tako

završiti.

Euklion sreće Megadora i napada ga što mu je doveo ovu vojsku kradljivaca da mu

prave nered po kući. Megador ga smiruje i govori da to nije ništa strašno. Predlaţe mu da

popiju koju. Euklion odbija misleći da ga ovaj ţeli napiti da se dokopa blaga. Zatim odlazi u

hram Vjere kako bi ostavio zlato na sigurnom.

Ĉetvrti ĉin

Blizu tog hrama dolazi i Strobil. On namjerava malo «pronjuškati» situaciju jer zna da

njegov gospodar Likonid voli Fedriju, a za nju će vjenĉati njegov ujak Megador. Euklion

izlazi iz hrama i naglas govori da je ostavio zlato na sigurno mjesto. Sve je to ĉuo Strobil i

namjerio je ući u hram i pronaći to zlato. Euklion se uputi kući i kad uĊe unutra, ĉu gavrana

koji je graknuo i, kako je to po njegovom mišljenju bio rĊav znak, škrtac izleti iz kuće i

ugleda blizu hrama Strobila. Stade ga napadati i udarati govoreći mu da vrati što je ukrao.

Strobil kazuje da nema pojma o ĉemu ovaj govori i da on ništa nije ukrao. Škrtac ga stade

pretresati i idalje ispitivati i moriti. Zatim ga otjera i krenu u Vjerin hram da vidi je li blago



87

tamo i da ga sada premjesti na drugo mjesto. Strobil se pak prišulja za njim i ĉu kako ovaj

govori kako će ga sada prebaciti u jedan mali gaj izvan grada, zvani Silvanovov vrbik. Strobil

odmah otrĉi onamo da se sakrije i da vidi gdje će to stari zakopati zlato. Strobil je sada imao

još veću ţelju za uhoĊenjem kad se uvjerio u razmjere Euklionove neljudskosti i sitniĉavosti.

Peti ĉin

Likonid majci Eunomiji priznaje što je uĉinio Fedriji. U meĊuvremenu se iz susjedne

kuće ĉuju Fedrijini poroĊajni jauci. Zato Likonid moli majku da poĊe s njim do Megadora

kako bi ga nagovorili da odustane od ţenidbe i kazali mu istinu. Za to vrijeme Strobil sakriva

Euklionovo blago, dok ovaj bijesan i van sebe traţi krivca otkrivši da je ćup nestao.50U tom

ga raspoloţenju sreće Likonid. Mladić po Euklionovu ponašanju zakljuĉuje da je starac

nekako saznao za njega i Fedriju, zato odluĉuje sve priznati. Ponizno govori Euklionu da je tošto starca upravo muĉi uĉinio on, Likonid. Kad je to ĉuo, škrtac se svim raspoloţivim

sredstvima okomio na mladića. Ponovo verbalna komika – mladić misli na djevojku, starac na

ćup. Likonid nadalje govori kako su njegov postupak prouzroĉili vino, grijeh i strast. Nakon

svih prepucavanja starac ţeli da mu Likonid vrati to što mu je ukrao. Sada mladiću nije jasno

šta je to on ukrao i ţeli da mu Euklion imenuje stvar. Konaĉno škrtac, prvi put u ţivotu, pred

nekim izgovara tu magiĉnu i neprikosnovenu rijeĉ – ćup! Likonid se sada kune da nema

nikakve veze s tim i moli da ga sasluša. Euklion, nakon što mu je mladić dao rijeĉ da nije povezan s nikakvom kraĊom i da će, ukoliko otkrije poĉinitelja, obavijestiti starca, i neće uz

to traţiti naknadu, pristaje saslušati ga. Euklid govori o svom grijehu, o tome kako je Fedrija

prije pola sata rodila, o tome kako se zatim Megador, saznavši istinu, odrekao ţenidbe, te moli

da Euklion, da se stvar izravna, svoju kćerku dodijeli njemu, Likonidu.

Strobil svom gospodaru Likonidu uskoro otkriva da je ukrao Euklionov ćup i sada

traţi da se otkupi. Likonid ga napada i zapovijeda da smjesta iznese ćup iz skrovišta i da ga

vrati starcu. Strobil iznosi ćup i stavlja ga ispred škrtĉeve kuće, zatim smisli plan i reĉe

gospodaru neka mu barem dopusti da nešto sjajno uradi što će izgladiti sve. Likonid mu

dopušta pod uvjetom da ništa ne uprska. Euklion izlazi iz kuće i veliko ga veselje obuzme kad

je spazi zlato. Pozva sve ukućane da se prikljuĉe njegovoj radosti. Stafila iznosi roĊeno dijete

predlaţući da dobije ime po djedu. Likonid se buni. Euklion, uzbuĊen, galami da zlata neće

dati nikome, da je ono njegovo, i samo njegovo, i neka se svi okane laţnih nada.

Bilo je nekako oblaĉno i sijevalo je. Tada je udario grom i ĉuo se strašni glas

navodnog Lara. Bog govori da je bilo dosta Euklionove škrtosti i da on mora ćup pokloniti

50 Odavde otprilike poĉinje prevodioĉev umetak.



88

kao dar novim mladencima, Fedriji i Likonidu. Škrtac sumnja da je to pravi boţji glas te traţi

dokaz. Lar ga napada zbog nevjere i govori da će se prikazati, no podsjeća da su se mnogi koji

su gledali oĉima boţanstvo pretvorili u kamen i neslavno završili. Starac, prestrašen, govori

da ukazivanje nije potrebno i da on vjeruje. Lar zapovijedi još i to da Likonid mora dati

slobodu svome robu Strobilu koji zbog onog što je uĉinio ne smije biti kaţnjen. Ovdje «Lar»

govori i neke stihove koji su atipiĉni za predodţbe o bogovima i više naginju izvornom

kršćanstvu i komunizmu:

…Likonide, svom Strobilu slobodu daj

jer bogovi su vodili sav njegov rad.

A svaki čovjek građanin, slobodnjak, rob

među sobom će jedan drugom biti brat.

Već jednom bješe doba kad je bilo to,

a ponovo će doći takvo doba već.

Pokazat će tad vrijeme i pješčani sat

da nadošlo je doba, sretan vijek,

kad nitko neće nikom bit i sluga – rob

i jednaki će biti, baš ko jedan svi,

na zemlji ljudi. Mjerilo će biti rad.

No do tog će još doba teći ljudska krv.

Škrtac s teškom mukom predade Likonidu ćup, a ovaj, vjerojatno znajući tko je

zapravo navodni Lar, drage volje oslobodi roba koji se upravo pojavi na sceni. Dade mu još i

sto dukata. Strobil se zahvaljuje na milosti. Tako svi budu sretni, i dvije se obitelji u veselju

spojiše: oglasi se svadba Fedrije i Likonida. I škrtac se intervencijom boţanstva, pod dojmom

strahopoštovanja, obratio i preokrenuo, i odsada neće više biti škrt, ĉime će se neugodna

obiteljska tradicija prekinuti.

Epilog

Epilog govori Strobil i otkriva nam da je zapravo on, kao što se moglo i naslutiti, bio

taj Lar, Deux ex machina, koji je spretno, uz pomoć roga kroz koji je govorio, razriješio ovu

dramu i doveo stvari u harmoniju i normalu. Nadalje govori da se meĊu ljudima iz publike

mogu naći i oni koji će protestvovati na ovakav kraj kojega nije napisao Plaut. Strobil kaţe

kako je prevodilac vješto iskoristio situaciju i oponašajući Plautov stil napravio takav kraj,



89

kakvim bi se i Plaut pohvalio. Kako je to uspio? Stro bil kaţe da se Plaut ukazao prevodiocu u

snu i jednostavno mu šapnuo što će pisati.

Tada se zaĉuje silna grmljavina, jauk i komešanje. Strobil kaziva da bi to mogao biti

stvarni Lar koji je kivan na njegovu lukavštinu. Zato se Strobil odluĉi što prije uk loniti

zamolivši publiku da pljeskom nagradi njihov trud.

VERGILIJE (70. – 19. pr. Kr.)

Iz kruga pjesnika Augustovog vremena Vergilije je bez sumnje najveći pjesnik u ĉijem

su se stvaralaštvu najizrazitije odrazili etiĉko- politiĉki i kulturno- politiĉki nazori augustske

epohe. Pristalica i pjesnik carskog reţima, s osjećajem potrebe da izrazi ono što je potresalo

duhovni ţivot njegova vremena, Vergilije prilazi obradi takvih pjesniĉkih tema koje su

istovremenu odgovarale i njemu i onome što je tadašnje društvo traţilo.

Najvaţnija Vergilijeva djela su Bukolske pjesme ( Bucolica), Pjesme o zemljoradnji

(Gergica) i Eneida. Kao pjesnik Vergilije se proĉuo kad mu je bilo 30 godina i kada su

glumci, pa ĉak i Citerida, slavna glumica, otpoĉeli u teatru recitirati njegove bukolike.

Bucolice (42. – 39. pr. Kr.), pisane u jeku graĊanskog rata, bile su kao neka vrsta

bijega od stvarnosti u idilu pastira koji se predaju ljubavi i poeziji; s malim zadovoljni, pastiri

nemaju nikakvih suvislih teţnji. Oni predstavljaju ideal privatnog ţivota – postaju vjerne

pristalice Oktavijana, odraţavajući prijelaz ĉovjeka Republike u ĉovjeka iz vremena Carstva.

Vergilije je prvi pjesnik latinske idiliĉne poezije. Za tu vrstu pjesništva sluţio mu je

kao obrazac Teokrit, grĉki pjesnik pastirskih idila. U zbirci Teokritovih djela naĊeno je dosta

sliĉnih pjesama; od istog broja pjesama, ekloga, sastoji se i Vergilijeva zbirka. Inaĉe su grĉke

ekloge u ono doba bile veoma popularne, moţda zato što su bile u kontrastu s nemirnim

vremenima. U Vergilijevim bukolikama mogu se naći citati, slike i ĉitavi izrazi pozajmljeni

od Teokrita. Pa ipak Vergilije uvodi nešto novo: uvodi suvremene liĉnosti i dogaĊaje ne

narušavajući idilu. On u ţivot pastira uvodi i politiĉka pitanja. Poticaj za to dao mu je jedan

njegov liĉni doţivljaj. Naime njegovo imanje bilo je dodijeljeno veteranima graĊanskog rata.

Teškom mukom Vergilije je povratio svoja prava. Oktavijan je na kraju donio odluku da mu

se zemljište povrati. Radostan zbog ovoga pjesnik je napisao jednu eklogu u kojoj je jedan od



90

pastira prisiljen da napusti rodni kraj, a drugi obećaje molitve u ĉast novog boţanstva koje se

nalazi u Rimu, a pod tim boţanstvom Vergilije bez sumnje podrazumijeva Oktavijana. U

zbirci Bukolika ova ekloga postavljena je na prvo mjesto i u njoj se već osjeća pjesnikovo

ushićenje veliĉinom Rima. Sastavljajući Bukolike Vergilije je odabirao, preraĊivao i

rasporeĊivao materijal na svoj naĉin; isto tako, u te pjesme posvećene prirodi, mirnim stadima

i seoskom ţivotu on je unio onovremene politiĉke motive.

Sedam godina nakon Bukolica javlja se novo Vergilijevo pjesniĉko djelo; o

zemljoradnji – Georgice. U tom spjevu se još više ogleda pjesnikovo uţivljavanje u temu koja

je najviše odgovarala njegovim umjetniĉkim sklonostima, a istovremeno i onome što je

njegovo vrijeme traţilo. Nije sluĉajno što su i Vergilije i njegov suvremenik,

osamdesetogodišnji Baron, obraĊivali istu temu, jedan u stihovima, a drugi u prozi. Zamisao

da se stvori spjev o zemljoradnji podudarala se s Augustovom politikom i teţnjama da Italiju,

opustošenu u graĊanskim ratovima, agrarno podigne.

Georgice su didaktiĉki spjev u ĉetiri pjesme: o zemljoradnji, voćarstvu, stoĉarstvu i

pĉelarstvu. Naslov je pozajmljen iz grĉke knjiţevnosti. Djelo je napisano u stilu starog grĉkog

pjesnika Heziota. Vergilije se briţljivo upoznao sa struĉnom literaturom i koristio raznovrsne

izvore iz kojih je uspio steći znanje iz agronomije. Izuĉavajući grĉke Georgice i suvremenu

domaću struĉnu knjigu ( Rasprava o poljoprivredi T. Barona), mogao je sa znanstvenom

sigurnošću iznijeti sve pouke i upustva zemljoradnicima. MeĊutim, on svoj spjev nije

zamislio kao udţbenik namijenjen u praktiĉne svrhe, već je sebi postavio za cilj ukazivanje na

moralne vrijednost zemljoradn je, ilustriranje zemljoradniĉkih poslova, slavljenje takvog

naĉina ţivota.

Poslije Georgica Vergilije se prihvatio zamašnog posla da Rimljanima pruţi spjev o

veliĉini rimskog naroda, koji će biti ne samo nacionalni, već i ep o moralnom preporoduRima, ko ji je nastao otkako je August uspostavio Rimski mir. S druge strane, taj će ep biti i

apoteza julijske kuće, ĉije će boţansko podrijeklo Verglije izvesti od Venere (Afrodite),

majke Trojanca Eneje, koji je imao sina Askanija, ĉije je drugo ime bilo Il, pa je prešlo u Jul.

Rim je smatran obnovljenom Trojom. To mišljenje pojavilo se prije nego što je Rim

ušao u stalne odnose s Istokom. Mit o Eneji dobio je u Rimu zvaniĉno priznanje već sredinom

3. st. pr. Kr. Ugledne rimske porodice starale su se da dovedu svoje podrijeklo od Eneje i

njegovih suputnika. Poznati znanstvenik prvog vijeka Baron napisao je ĉak i raspravu O

trojanskim porodicama. Julije Cezar se nekad rado pozivao na svoje boţansko podrijeklo.



91

Julijevskoj kući pripadao je i Oktavijan August, kojeg je Cezar posinio. Time Vergilije

ukazuje i na boţansko podrijeklo Augustovo.

Saĉuvana je uspomena na veliki broj grĉkih pjesama ĉiji se predmet odnosi na

osnivanje kakvog grada. MeĊu tim starim pjesmama ima jedna koja nije išĉezla, jer dok je po

svom predmetu bila draga jednom gradu, po svojoj ljepoti postala je dragocjena za sve narode

i mnoge vjekove. Po njoj je Eneja osnovao grad Laviniju, odakle su izašli Albani i Rimljani, i

prema tome je smatran za prvog osnivaĉa Rima. O njemu je stvoren niz tradicija i uspomena

koje su zabiljeţene već u spisima starog Naeviusa i u historiji Katona Starijeg. Vergilije se

inspirirao njihovim sadrţajem i napisao epopeju rimske drţave.

Predmet Eneide je dolazak Enejin, ili, bolje, prenošenje bogova iz opustošene Troje u

Italiju. Pjesnik opjevaje ovog ĉovjeka koji plovi morima da bi osnovao jedan grad i da bi

odnio svoje bogove u Lacij. Grad Troja je propao, ali nije propala Trojanska drţava;

blagodareći Eneji ognjište se nije ugasilo i bogovi još uvijek imaju kult. Drţava i bogovi

bijeţe s Enejom; oni putuju po kopnu i moru i traţe mjesto koje im je sudbina odredila.

Predaja o trojanskom porijeklu Rima imala je aktualno- politiĉki znaĉaj. Na nju su se

pozivale pristalice mišljenja da centar Imperije treba prenijeti na Istok. Sam Julije Cezar

pomišljao je da obnovi Troju i naĉini je prijestolnicom. Naĉin na koji je Vergilije obradio mit

o Eneji imao je cilj suprotstaviti se takvim teţnjama. On se starao da Rimljanima stvori takav

spjev koji bi bio sinteza svega i u kojem bi spojio najviše rimske ideale i najĉistije grĉko

shvaćanje s narodnim vjerovanjem, filozofskim doktr inama, religijom i ratom, tradicionalnim

duhom rimske republike i imperijalistiĉkim idejama svog naroda.

Nije bio lak posao sve to sjediniti. Vergilije nije mogao crpiti materijal iz narodnih

predaja. On je morao vršiti znanstvena istraţivanja; prouĉavati grĉke epske pjesnike, studirati

bogatu povijesnu literaturu, upoznavati mitologiju, istraţivati rimske i italske obiĉaje i

ustanove. Pjesnik je na Eneidi radio dugo vremena, strpljivo i polako. Putovao je i u Grĉku

kako bi, izmeĊu ostalog, vidio i Troju. I umro je, a s Eneidom nije bio u potpunosti gotov.

Radeći na svom spjevu Vergilije je nastojao da zamisao i osnovna ideja djela potpuno

odgovaraju Augustovim politiĉki tendencijama, i u tom je uspio. Cilj poeme bio je probuditi

staru rimsku poboţnost, štovanje bogova, strah pred njima i sl. Sve se to podudaralo s

Augustovim politiĉkim ciljevima. Rimljani su u ovom spjevu vidjeli same sebe, svoj grad,

svoje ustanove, jer bez ovih bogova rimska drţava ne bi postojala. Eneja, taj legendarni

predak Augustov, nije postizao uspjeha zahvaljujući samo svojoj hrabrosti, već i svojoj

poboţnosti, tj. štovanju bogova i poštovanju oca Anhiza. U Eneji je dan idealni Rimljanin.



92

Kao oboţavatelj Homera, Vergilije je ţelio napraviti nešto kao Ilijadu i Odiseju. Za

razlik u pak od Homerovih epova koji se odnose na prošlost, kod Vergilija se mit prepliće sa

suvremenim, i sve je usmjereno da se Enejina iskušenja prikaţu kao poĉetak rimske veliĉine

koju je sudbina pripremila. Tako su u Eneidi izloţeni etiĉko- politiĉki pogledi augustovske

epohe. U Eneidi ima mnogo lijepih pojedinosti, uzvišenih, ţivopisnih i uzbudljivih mjesta, a

sve to potiĉe iz pjesnikove teţnje da stvori idealnu sliku ĉiji bi svaki detalj stajao u tijesnoj

vezi s tadašnjim zadacima iz oblasti politike, religi je i etike.

Podatke o Vergilijevom ţivotu moţemo naći donekle i u njegovim pjesmama,

potpunije i više u nekoliko starih biografija njegovih suvremenika, a prvenstveno u biografiji

koju je pisao njegov prijatelj, tragiĉni epski pjesnik Varije. Isto tako ima mnogo priĉa o

ĉarobnjaku Vergiliju, koje imaju karakter legendi, a koje su u većini sluĉajeva vezane za

Napulj, Rim ili za Vergilijev zaviĉaj Mantovu.

Biografi govore da je Vergilije roĊen 15. 10. 70. g. pr. Kr. u malom selu kraj Mantove.

Njegov otac, siromašan zanatlija ili nadniĉar, uspio je poboljšati svoje imovno stanje i steći

komad zemlje kod Montove. Vergilije je djetinjstvo proveo na selu i zavolio pitome pejzaţe.

Njega je zanimala igra svijetlosti i sjene po prostranim pašnjacima, te ju je rado i dugo

promatrao pri sunĉevim zalascima; isto je tako s uţivanjem slušao svirku pastira na frulama

dok su njihove koze brstile oporu vrbu i procvjetalu zanovijet. Još kao djeĉak duboko je

osjećao ljepotu prirode i u nju se uţivljavao, a sve je to imalo utjecaj na formiranje pjesniĉke

sklonosti, koje će naći svoj izraz u njegovim pastirskim idilama i pjesmama o zemljoradnji.

Prvo obrazovanje dobio je u Cremoni, zatim je radi retoriĉkog obrazovanja prešao u Milan,

tada kulturni centar sjeverne Italije. Kad mu je bilo 20 godina otišao je u Romu i s njom

osvojio Kup UEFA. Šalim se, otišao je dakle u Rim na usavršavanje u retorici i naukama.

Retoriĉka škola osposobljavala je svoje uĉenike za advokatski poziv, koji je zahtijevao

govorniĉku vještinu; meĊutim za Ver gilija se zna da nije bio dobar odvjetnik jer nije imao

govorniĉkog talenta; u ulozi advokata pojavio se jednom na sudu, to mu je bio i zadnji put.Vrlo se teško izraţavao i sporo je govorio, tako da je ostavljao utisak neukog ĉovjeka. Usto je

bio skroman i snebivljiv, pa su ga u Napulju prozvali Partenijem ( partenos grĉki znaĉi

djevojka). Antiĉki biograf Donat daje kratak opis njegove spoljašnjosti: «Visoka stasa,

crnomanjast, sa seljaĉkim licem, slabog zdravlja».

U mladim godinama Vergilija je u filozofska znanja uputio epikurejac Siron; meĊutim,

u Vergilijevoj Eneidi se (u suprotnosti s epikurejskim uĉenjem) osjeća utjecaj i stoiĉke

religioznosti.



93

Imao je oko 30 godina kada se proĉuo kao pjesnik. I u zrelijim godinama ostao je

povuĉen i stidljiv. Kada bi njegova pojava izazvala na ulici radoznalost prolaznika, njemu je

to bio crnjak, pa se sklanjao u prvu kuću na koju bi naišao. Ali njegov pjesniĉki ugled sve je

više rastao, a usporedo s njim i popularnost. Jednom kada se pojavio u teatru, gdje je recitiran

njegov pjesniĉki sastav, sva je publika ustala na noge. Takva poĉast se ukazivala samo

Augustu. Kao pjesnik imao je dosta prijatelja, meĊu kojima su bili Mecena i sam Oktavijan

August, koji je izdao nareĊenje da se Vergiliju vrati oduzeto imanje. Pošto se proĉuo kao

pjesnik, Vergilije uskoro postaje imućan ĉovjek. Imao je u Rimu kuću na Eskvilijama, pored

Meceninih vrtova, ali je obiĉno provodio ţivot u Kampaniji i na Siciliji. Po prirodi skroman i

povuĉen, nije volio niti je mogao naviknuti se na velegradsku buku Rima. Najzadovoljniji je

bio k ada je mogao, povuĉen u miru, odati se svojim dvjema velikim strastima: stihotvorstvu i

filozofiji.

U 51.-oj godini ţivota pjesnik je krenuo na put po Grĉkoj. Tom se prilikom teško

razbolio i bio primoran vratiti se u Italiju. Zajedno s Augustom stigao je u Brindizi. Jednog

jesenjeg dana (22. 9. 19. g. pr. Kr.) umro je pjesnik koji je vjerovao da smrt ne postoji jer sva

bića odlete meĊu zvijezde. Njegovo ţivotno djelo, Eneida, nedovršeno, u rukopisu, ĉuvano je

u jednom kovĉeţiću. Umirući, pjesnik je mislio na svoj spjev, jer je bio svjestan da je zamisao

djela daleko veća nego što je on stigao ostvariti je. U više navrata traţio je kovĉeţić i ţelio da

spali rukopis. MeĊutim August je intervenirao da se djelo saĉuva. Poslije pjesnikove smrti

Eneida je objavljena, pošto je iz nje izostavljeno samo ono što je bilo suvišno i oĉigledno

nedovršeno. U toj redakciji saĉuvan nam je spjev do danas.

Interesantni su i neki podaci o Vergiliju koji su dobili karakter legendi. Tak o se priĉalo

da je njegova mati uoĉi poroĊaja sanjala kako je rodila lovorovu granu; grana je pala na

zemlju, izrasla, procvjetala i urodila voćem. Kada je sutradan išla s muţem na imanje, ona u

jednom rovu kraj puta rodi Vergilija. Drugo znamenje koje nagovještava veliĉinu Verglija

bilo je ovo: u to vrijeme bio je obiĉaj kad se dijete rodi da se u zemlju posadi granĉica topole;granĉica koju su posadili kad se rodio Vergilije toliko je brzo rasla i razvijala se da je za

kratko vrijeme dostigla druge topole koje su bile mnogo ranije zasaĊene. Drvo je nazvano

Vergilijevim drvetom i naroĉito su ga poštivale i donosile mu darove bremenite ţene.

Bezbrojne su priĉe o Vergiliju ĉarobnjaku. Motivi tih priĉa su u većini sluĉajeva

meĊunarodni, preneseni na Vergilija. Po tim priĉama on je pravio od metala razne ţivotinje da

se pomoću njih istjeruju prave. Npr. napravio je muhu da izgoni sve muhe iz Napulja; cvrĉka

da izgoni sve cvrĉke, od ĉije se larme ne moţe spavati, ribu da domamljuje ribe u pristanište.U Napulju je naĉinio ĉesmu iz koje je bez prestanka teklo jestivo ulje, a takoĊer je doveo i sve



94

ljekovite vode u jedno kupalište i svaku vodu sproveo u jedan poseban bazen više koga je

napisao koja su vode ljekovite za koje bolesti; kasnije su lijeĉnici, kada su ostali bez

pacijenata, izmjenjivali natpise da se više nije znalo kuda treba ići. U Rimu je Vergilije

stvorio vjeĉnu vatru, a pored nje izvor tople vode za sirotinju. Isto je tako u jednoj dvorani u

Rimu naĉinio onoliko statua koliko je bilo provincija; ako bi se u kojoj provinciji desile

pobune, zazvonila bi odreĊena statua, pa bi ĉak pokazala i ime mjesta u kome je pobuna

izbila. Za sebe je Vergilije naĉinio ĉarobni most u zraku preko koga je mogao brzo doći na

mjesto koje hoće. I tako su se nizale i stvarale mnoge priĉe o Vergiliju ĉarobnjaku što nije

mali dokaz o njegovoj slavi. U Pompejima i drugim mjestima naĊeno je dosta Vergilijevih

stihova ispisanih po zidovima; takoĊer i dosta slika koje ilustriraju neki dogaĊaj iz njegovih

pjesama: Laokoona, Eneju i Didonu, ranjenog Eneju i dr. Mnogi pozniji sastavi u vezi s

njegovim pjesmama svjedoĉe o njegovoj popularnosti. To su bili nastavci Eneide ili

prepriĉavanje Eneide u stihovima. U retorskim školama za diskusiju su rado uzimane teme iz

Vergilija. Ušlo je u modu i to da se uzima neki stih iz Eneide koji je smatran kao odgovor na

odreĊenu nedoumicu. Naroĉito je u Srednjem vijeku Vergilijeva poezija imala velik znaĉaj:

ona je sluţila kao uzor i izvor mudrosti. Njegov se utjecaj osjeća kako u srednjovjekovnoj

latinskoj poeziji tako i u srednjovjekovnim epovima na narodnim jezicima. Dante je izabrao

Vergilija za svog voĊu kroz zagrobni svijet. Vergilije, koji sreće Dantea, javlja se kao simbol

mudrosti.

Vergilije je postao omiljeni pjesnik u doba Renesanse i Klasicizma. Mnogi stihovi iz

Eneide postali su tekući izrazi. Takvi su npr.: «Moţda ćemo se i ovoga sjećati jednom sa

zadovoljstvom» (rekao je Eneja svojim drugovima, oĉajnim poslije brodoloma) ili: «Bojim se

Grka i kad darove nose» (Timeo Danajos et done ferentas) – kazao je Laokoon za drvenog

konja; «Tako se ide do zvijezda» (Sic itur ad astra), tj. kako se stjeĉe besmrtnost (ĉestitao je

Apolon Askaniju poslije prvog megdana); «O kad bi Jupiter htio da mi vrati godine koje su

protekle» (rijeĉi su starog kralja Evandra); «Zar je toliko teško umrijeti?» (kaţe srezignacijom Turno prije nego što će izaći Eneji na megdan), a u Starom vijeku je posebno

bio omiljen citat: «Dok rijeke budu jurile u mora i dok se po planinskim kosama budu kretale

sjenke, dok zvijezde budu pasle po nebu, dotle će trajati tvoja ĉast, i ime i slava» (ove rijeĉi

upućuje Eneja Didoni).



95

ENEIDA

Junona (Hera) i Venera (Afrodita) miješaju se u sudbine trojanskih junaka koji lutaju

morem kako bi pronašli plodno tlo za osnivanje njihove nove drţave. Oni sa sobom nose i

Penate, svoje kućne bogove.

51

Junona je ljuta na Trojance i stalno gleda kako će im oteţatiputovanje. Naime, njena ljuta srdţba je zapoĉela kada je Paris dodijelio jabuku ljepote Veneri,

a nije njoj.52

Razlog više njenoj ljutnji bio je i to što je voĊa Trojanaca bio Eneja, sin Venerin.

Junona ţeli drţati Enejine ljude što dalje od Italije, njihove obećane zeml je. Eol, kralj

vjetrova, na Junonin nagovor, šalje vjetrove na trojanske laĊe u Tirenskom moru. MeĊutim,

pravi gospodar mora, Posejdon, ljut je zbog samovoljnog poteza Eolovog i on smiriva more.

Ostalo je sedam trojanskih laĊa i one okrenuše prema libijskoj obali koja im je bila najbliţa.

Obala u koju su se iskrcali bila je skrovita i bogata florom i faunom. Prvi Enejin pratilac i

drug, Ahat, namiri luk i strijele za svog gospodara, a Eneja zatim ulovi sedam jelena, za svaku

laĊu po jednog. Uskoro Eneja i Ahat otiĊu u šumu i tamo sretnu Veneru, preobuĉenu kao

djevojka i naoruţanu kao Spartanka. Eneja ne prepoznade svoju majku. Ona ga obavijesti da

se nalazi u libijskoj zemlji i da tom zemljom vlada Didona koja je, pobjegavši iz tirskog grada

od svog brata, ovdje osnovala novu Kartaginu. Venera ih zatim, obavijene maglom, uputi u taj

grad. Grad se još uvijek bio gradio. DoĊoše do hrama koji je Didona zidala Junoni. Tamo su

bile neke slike iz trojanskog rata koje Eneji probudiše uspomene. Tu je bila slika Ahileja kako

za zlato prodaje Hektorovo mrtvo tijelo, kao i slika kralja Prijama kako bez oruţja nemoćno

pruţa ruke. U to se pojavi u velikoj pratnji kraljica Didona. Napokon se magla raziĊe i Eneja,

kojemu je Venera dala divno lice, predstavi se Didoni. Didona, zadivljena njegovom

vanjštinom, poţeli saznati nešto više o njemu, te ga pozva u svoj dvor, a njegovim drugovima

na obali posla 20 volova, 100 svinja i 100 ovaca. Eneja posla Ahata da mu dovede sina

Askanija kojega je Eneja nadasve ljubio. Još mu naredi da ponese poklone i dragocjenosti

koje su spašene iz Troje: haljinu izatkanu zlatom, skiptar koji je nekada nosila najstarija

Prijamova kći Iliona i ogrlicu od krupnog bisera. Te darove je namijenio Didoni. Venera za to

vrijeme odluĉuje Didoni usaditi u srce ljubav prema Eneji. Zato šalje svog sina Amora,

boţanskog brata Enejinog, da se preruši u Askanija, a samog Askanija zaspalog sakrije u

visoke idalijske gajeve. Ahat se vrati vodeći za ruku Amora, a mislio je da vodi Askanija.

DoĊoše upravo na gozbu koju je Didona priredila u ĉast svojih gostiju. Amor se stade

51Penati – rimski kućni bogovi, zaštitnici obitelji i drţave kao velike porodiĉne zajednice. Ime im je atribut

izveden iz rijeĉi p e n u s (znaĉi unutrašnje trajno mjesto), koja oznaĉuje zaštitna boţanstva koja se oboţavaju uunutrašnjem, najtajnijem svetilištu doma i drţave. Drţavni penati ĉuvani su u najtajnijem svetilištu Vestina

(Vesta je boţica domaćeg ognjišta. U njenom hramu gorjela je bez prestanka vatra, koju su ĉuvale svećenice – vestalke) hrama kao središtu i ognjištu cijele drţave. 52 Paris je dodijelivši tu jabuku Afroditi, dobio njenu pomoć u otmici Helene, ĉime je poĉeo Trojanski rat.



96

umiljavati oko Didone i izbrisa joj uspomene na njenog umrlog muţa. Dugokosi Ijopa pjevao

je na citri, a pjesma je oduševila i Tirce i Teukre53. Te veĉeri svi su bili veseli. Eneja i Didona

su razgovarali do dugo u noć. Didona je ţelila ĉuti Enejinu priĉu iz rata i poslije rata, kada je

sedam godina lutao morima. Tada ušutiše svi i Eneja zapoĉe besjedu.

Grci su nakon deset godina opsjedanja konaĉno našli mudroliju kojom će osvojiti

Troju. Napravili su drvenog konja ĉija su rebra naĉinjena od jelovine. Unutrašnjost konja

ispunili su naoruţanim ljudima. Tog su konja ostavili na obali i pustili glas da su ga naĉinili

bogovima kako bi im ovi pomogli da se vrate kući. Mudri je Laokoon prozreo namjeru

Danajaca. Zatim je uzeo koplje i hitnuo ga u trbuh konja. Koplje se zabilo a šupljina je

odjeknula od udara i zajeĉala. Kad je stao prinositi bika kao ţrtvu bogovima, iz rijeke Tened

izašle su dvije zmije i obavile se oko Laokoonovih sinova. Kad im je pokušao pomoći,

uhvatili su i njega. Laokoon se dade u bjekstvo. Trojanci mišljaše da je to kazna bogova za

Laokoonovo nepovjerenje. U to doĊe skupina trojanskih pastira koja je vodila vezanog grĉkog

mladića Sinona. Mladić kroz vapaje priĉa kako su ga navodno grĉki vojnici, a pogotovo

Odisej, zlostavljali i namjeravali ga prinijeti kao ţrtvu da im bogovi daju povoljan vjetar za

povratak kućama. On, Sinon, im je jedva uspio pobjeći. Prijam se saţali nad mladićem i

naredi da se oslobodi. Zatim ga stade ispitivati o drvenom konju. Mladić vješto slaţe priĉe i

govori da je konj posvećen Minervi (Ateni) kako bi je Gr ci umilostivili jer su je bili uvrijedili.

Atena će im biti naklona ako konj bude izvan zidina Troje. MeĊutim, ukoliko dospije u grad,

Minerva će se okrenuti na stranu Trojanaca. Zato su Grci sagradili tolikog konja, da ne moţe

proći kroz vrata Troje. Trojanci povjerovaše ovim priĉama i odluĉiše, pod svaku cijenu,

dovesti konja u grad. Trojanci se late posla, probiju zidine i dovuku drvenog konja pred

Minervin hram. Trojanci se uskoro napiju i poleţu. Zatim Simon otvori vrata na konju i grĉki

vojnici poĉeše izlijetati. Te noći Eneji se ukaza u snu Hektor i reĉe mu da pokupi sve svetinje

i penate te da bjeţi i potraţi mjesto gdje će sagraditi novu Troju. Kad se Eneja probudio, vidio

je da je grad već u plamenu i pokolju. Eneja ubrzo okupi nekolicinu trojanskih vojnika i oni,

savladavši neke Grke, uzmu njihove štitove i tako nesmetano krĉiše sebi put. Odjednom

opaziše kako Grci vuku iz Minervina hrama Prijamovu kćer Kasandru.54 Pokušaše joj pomoći

i time navukoše na sebe paţnju i grĉkih i trojanskih vojnika koji jurnuše na njih. MeĊutim

svima paţnju privuĉe velika bitka koja se odvijala kod Prijamove kuće. Grci su naslonili

ljestve na dvor a Trojanci se brane bacanjem pozlaćenih greda s krova. Eneja i njegovi

53

Teukar – prvi trojanski kralj po kome se Trojanci nazivaju i Teukri.54Kasandra – Prijamova kći. Apolon joj je dao moć proricanja, ali kada je odbila njegovu ljubav on uĉini da

nitko ne vjeruje njezinim proroĉanstvima.



97

prikljuĉiše se braniteljima. Prijam se i sam ţeli boriti ali ga Hekuba odgovara napominjući mu

njegovu starost. On je posluša i zajedno s kraljicom i kćerkama stane kraj ţrtvenika u sredini

dvorišta u sjeni prastare lovorike. U to im se pribliţi Polit, jedan od Prijamovih sinova, koji je

ranjen bjeţao od grĉkog borca Pira. Ovaj ga stiţe i ubi ga pred Prijamovim oĉima. Starcu bi

dosta i on se zaleti na Grka. MeĊutim, ovaj, mnogo mlaĊi i vitalniji, zabije maĉ u Prijamove

grudi i kralj izdahnu. Eneja je sve to gledao i obuzme ga bol. Pomisli na svog oca koji je bio

Prijamovih godina. Pomisli i na svoju ţenu Kreuzi i sina Askanija. Sve ih je bio ostavio u

kući. Eneja krenu kući i putem u Vestinu hramu opazi Helenu koja se tu skrila u strahu i od

Trojanaca i od Grka. Našeg junaka obuze srdţba na tu ţenu koja je skrivila sav taj krvavi rat.

Krenu da je liši ţivota ali ga sprijeĉi Venera i reĉe mu da ta ţena nije krivac već samo

sredstvo u rukama sudbine. Zatim mu pokaţe slike svih onih bogova koji su htjeli da Troja

ovako nesretno završi. Ĉak je i Jupiter pomagao Grke. Eneja bi umiren i Venera ga, zaštitivši

ga, otpravi njegovoj kući. Otac Anhiz izjavi da on ne ţeli bjeţati jer je suviše star. Eneja ga

stane nagovarati i u tom trenutku nad glavom malog Askanija zasvijetli plamen u obliku

jezika. Iznenada udari grom i jedna se zvijezda pojavi iznad njihove kuće osvjetljavajući put.

To bijaše znak starom Anhizu da krene i on. Eneja ukrki oca a Askanija uze za ruku. Kreuza

je išla odvojeno. Dogovor je bio da se svi, ukljuĉujući i Enejine ljude, naĊu u Cererinom

hramu izvan grada. Eneja uskoro opazi da je izgubio Kreuzu. Zatim ostavi Askanija i Anhiza

s ostalim Trojancima, a sam se vrati traţiti ţenu. Dugo je lutao gradom ali je nije našao.

Konaĉno mu se ukaţe njena sjena i reĉe mu da je uzalud traţi. Ona je mrtva. Kreuzin duh

nastoji umiriti Eneju govoreći mu da ga ĉeka dugo putovanje i da ne ţali dugo za njom, već da

ĉuva njihovo zajedniĉko blago – Askanija. Tako se Eneja vrati drugovima i oni napustiše

grad.

Prešli su goru Idu. U Antandri sagradiše laĊe i pustiše se na more. DoĊoše najprije u

Trakiju koja je leţala nasuprot Troje. Tu je Eneja namjeravao osnovati grad. MeĊutim kad je

stao sjeći drvca za ţrtvu paljenicu, iz stabala je poĉela šikljati krv i Eneja zaĉuje glas Polidora,najmlaĊeg Prijamova sina. Glas reĉe da je na ovom mjestu on, Polidor ubijen. Zatim Eneja

ĉuje ĉitavu priĉu o tom dogaĊaju. Polidorov glas priĉa kako ga je otac zajedno sa tovarom

zlata bio poslao traĉkom kralju da ga ovaj odgoji. MeĊutim Traĉani su, ĉuvši glase o Grĉkoj

pobjedi, prešli na stranu Agamemnona, ubili Polidora i oteli mu zlato. Trojanci odmah

odluĉiše otići iz te zemlje koja je pogazila gostoprimstvo. Pošto su izvršili pogrebne obrede za

Polidora, zaploviše dalje. NaiĊoše na jedan otoĉić s Apolonovim hramom koji je u davna

vremena bio pokretan. Zvao se Del. Tamo se Eneja stade moliti Apolonu za savjet, a tada muglas reĉe da povede ljude u zemlju njihovih predaka. Trojancima bi nejasno o kojoj se zemlji



98

radi. Anhiz se sjeti da su njihovi preci bili na Kreti. Došavši na Kretu, Eneja stade dizati grad

Pergamo. No ubrzo stane harati kuga i dosta ljudi pobi. Trojanci ovo shvatiše kao znak da su

pogrešno protumaĉili savjet bogova. Eneji se uĉini da mu trojanski penati nešto govore. Oni

kazivahu da postoji jedna zemlja koju Grci zovu Hesperijom, a koja se sada zove Italija po

imenu svoga kralja Itala. Do nje neka Eneja doĊe – to je nova domovina Trojanaca. Eneja

odmah obavijesti o ovome oca Anhiza i ovaj reĉe da je to oĉit znak da se mora krenuti dalje.

Tako Trojanci ponovo zajedriše. Nakon što su bili tri dana gonjeni vjetrom, naĊoše se na

otocima u Jonskom moru koja Grci zovu Strofadama, i gdje stanuje strašna Kelena i druge

harpije. Naravno to Trojanci nisu znali. Oni su, pošto su se iskrcali na obalu, stali klati stoku

koju su tu pronašli budući da nije bilo nigdje pastira. Kad su krenuli da se pogoste, harpije su

se obrušile na hranu. Trojanci zapoĉeše boj s njima, a tada njihova upravnica Kelena izreĉe

kletvu na Trojance. Ona govori da Trojanci neće nekaţnjeno proći jer su poklali ţivotinje koje

su pripadale harpijama. Zato će ih, prije no što opaze grad u obećanoj zemlji, pogoditi strašna

glad koja će ih natjerati da jedu vlastite stolove. U crnom raspoloţenju Eneja i drugovi

krenuše dalje. Na feaĉkoj zemlji odrţaše bojne igre, a zatim veslaše duţ epirske obale. Na

slijedećem mjestu gdje su se iskrcali Eneja spazi Andromahu. Eneja doznade od nje

zanimljivu storiju. Ona priĉa kako ju je poslije Trojanske bitke oteo Ahilejev sin Pir, a kad se

ovaj oţenio predao ju je svome robu, Trojancu Helenu55

. Helen i Andromaha su se uzeli, a

kad je Pira ubio Orest (pošto je Orest bio zaljubljen u Pirovu ţenu), jedan dio njegove zemlje

pripao je Helenu. Tako je Helen ovdje podigao novi Pergam, novu trojansku tvrĊavu, koja je

bila blijeda imitacija nekadašnje Troje. U to se pojavi i Helen koji je obavljao duţnost i

svećenika i kralja. Pošto je ugostio Eneju, Eneja je traţio od njega da mu nadopuni znaĉenje

Kelenina prokletstva. Ovaj mu rado udovolji ţelji i reĉe da njega i njegovu druţinu ĉeka teško

putovanje. Savjetuje mu da se ne iskrcaje odmah na poĉetku Italije jer taj dio drţe Grci, već

da je zaobilazi koliko moţe s njene juţne strane. Savjetuje mu da zaobiĊe tjesnac Scile i

Haridbe i da plovi okolo Sicilije. Tamo će naći proroĉicu Sibilu koja će mu dati još neka proroĉanstva, i konaĉno kad se bude našao na obali jedne rijeke, ugledat će bijelu divlju

svinju i tridesetero prasadi kraj nje. To će mu biti znak da tu podigne grad. Eneja se zahvali

Helenu, ovaj ga opskrbi svim što treba, i Eneja i drugovi krenuše prema Italiji. Na obalama

Sicilije ugledaše ĉovjeka, Grka Ahemenida, koji ih je preklinjao da ga spase ili ubiju,

svejedno, samo da ga ne pojedu strašni kiklopi. Bio je to ĉlan Odisejeve druţine kojega su

drugovi zaboravili kad su napuštali otok. Već su se kiklopi poĉeli pribliţavati. Trojanci zgrabe

55 Helen – sin Prijamov, poznat kao prorok.



99

Ahemenida i pojuriše dalje. U Drepanskom zaljevu Anhiz umrije. Eneja bi potresen. Pošto su

ga sahranili, nastavili su dalje i to je sva priĉa.

Didona te noći nije mogla da zaspe. Srce joj pogodiše ljubavne strijele. Ujutro svojoj

sestri Ani otkrije svoje misli. Ali Didonin razum ne ţeli da prihvati tu ljubav jer se zarekla da

se od smrti svojeg muţa Sikeja neće više udavati. Ana je savjetuje da se prepusti Venerinoj

igri i da prihvati tu ljubav. Osim toga, udajom za Eneju moţe uĉvrstiti svoju drţavu i lakše se

obraniti od njenog brata koji joj sprema napad. Didoni ove rijeĉi još više razbuktaše vatru u

srcu. Ona poĉe provoditi s Enejom dosta vremena, pokazivati mu grad i bogatstvo, ponovo

slušati njegove priĉe, itd. Za to vrijeme razgovaraju Junona i Venera. Usaglasiše se da bi

najbolje bilo okonĉati njihovo neprijateljstvo i braĉnom vezom spojiti njihove štićenike.

Jedini problem u svemu tome bio je Jupiter koji je moţda imao drugaĉije planove za Trojance

i koji sigurno ne bi ţelio da se oni miješaju s Tircima. Junona govori da će ona stvari s

Jupiterom izglanjcati, napokon ţena mu je. Zatim će, kad Eneja i Didona krenu u šumu u lov,

pustiti kišu i gromove koji će rastjerati njihovu pratnju a Eneja i Didona će se skloniti u jednu

pećinu. Tamo će se naći ona, Junona, pa će ih vjenĉati. Tako se i zbi. Didona doĊe u lov s

velikom pratnjom. Nosila je sidonski plašt s vezenom ivicom, tobolac od zlata i grimiznu

haljinu zakopĉanu zlatnom kopĉom. Kad nastade nevrijeme, Didona i Eneja skloniše se

zajedno u pećinu. Tu se Didona, što od straha, što od ljubavi, stisla uz Eneju i to je bila

prekretnica u njenom kratkom ţivotu. Otada ona više neće skrivati ljubav, već je javno

priznavati. Uskoro proĊe zemljom Fama. Ona ţivi od kretanja i što dalje ide sve joj više snaga

raste. Ima veliko tijelo pokriveno perjem, a ispod svakog pera po jedno oko, po jedan jezik

koji neprestano priĉa, i po jedno uho. Leti po noći a po danu sjedi na vrhu kakvog dvorca i sl.

i odatle objavljuje nekad istinu, nekad laţ. Sada ona zemljom protura vijest da je došao

nekakav Eneja i da se Didona ţeli udati za njega. Tu vijest ĉu i kralj Jarbas koji je nekada

prosio Didonu, a ova ga odbila. Jarbas se stane moliti Jupiteru da tu ţenidbu osujeti. Jupiter

usliši njegovu molbu i posla Merkura (Herma) Eneji. Merkur govori Eneji kako mu nijemjesto u libijskoj zemlji već treba ići dalje ukoliko ne ţeli ukaljati svoju slavu. Ove rijeĉi

pogodiše Eneju. On ljubljaše Didonu ali boţja zapovijed mu je bila na prvom mjestu.

Napokon se odluĉi. Drugovima Mnesteju, Segestu i Serestu naredi da pripreme laĊe za

putovanje, a on će otići Didoni i nastojati joj objasniti situaciju. Didona je već od Fame bila

doznala Enejinu namjeru, pa ga, prije nego što je ovaj uspio izustiti rijeĉ, stade koriti. Eneja

joj objasni kako ne putuje po svojoj volji već po volji bogova i da i njemu teško pada ovaj

rastanak. Kaza da je nikad neće zaboraviti i da će je se sjećati dokle bude ţiv. Eneja zatimotiĊe. Didona bi ucviljena i nesretna. Pokuša i posljednji potez. Posla svoju sestru Anu na



100

obalu kako bi nagovorila Eneju da bar do proljeća odgodi svoje putovanje jer zimski vjetrovi

nisu nimalo ugodni za plovidbu. No Ana se vrati kratkih rukava. Enejini brodovi otploviše.

Didona uskoro reĉe sestri slijedeće: naime kako je navodno došla neka vraĉara koja je moţe

izlijeĉiti od ljubavne boli i kako treba, da bi se to ostvarilo, uništiti sve uspomene na Eneju.

Zato Didona moli sestru da krišom pripremi lomaĉu i da na nju stavi oruţje Enejino i njenu

braĉnu postelju. Ana tako i uĉini ne sluteći ništa. Ĉim je zora svanula Didona doĊe do lomaĉe

i, bacivši kletvu na Eneju, zabije njegov maĉ u svoje grudi. Ana joj odmah pritrĉa jer Parke56

još nisu bile presjekle nit njezina ţivota. Umrla je prije ĉasa odreĊenog sudbinom. No Junona

se saţali na svoju štićenicu pa s Olimpa posla Iridu koja joj olakša patnje. Didona se oprosti

od ţivota.

Trojanci su već bili dobrano otplovili i mogli su razabrati da se u Kartagini vije neki

gusti dim. Nisu mogli znati o ĉemu se radi ali su slutili, poznavajući oĉaj Didone, da nije

dobro. Došavši na Siciliju, odrţe bojne igre. Odrţali su ih na onom mjestu gdje je Anhiz

umro. Igre su bile njemu u ĉast. Prvo je bila utrka laĊa. Takmiĉile su se 4 laĊe: Mnestejev

KIT, Gijasova HIMERA, Sergestov KENTAUR i Kloantova SCILA. Ova zadnja je

pobijedila. Eneja im svima podijeli nagrade. Pobjednik je dobio vijenac od zlatnog lovora kao

i pozlaćenu hlamidu; Mnestej, drugoplasirani dobi oklop od zlatnih prstenova; Gijas, koji je

stigao treći, dobije dva kotla i srebrene ĉaše ukrašene reljefnim slikama. Sergest, ĉija se laĊa

jedva uspjela spasiti od udara u stijenu, kao nagradu za hrabrost dobi mladu robinju s Krete.

Zatim bude trĉanje. Glavni favoriti bili su dvojica prijatelja, Eurijal i Niz, pratioci kralja

Akesta.57

Pobijedio je Eurijal, doduše malo sumnjivo. Naime, Niz, koji je vodio i bio pred

samim ciljem, oskliznuo se i pao. Drugi je bio Sali i Niz mu je zasmetao kako bi njegov

prijatelj utrĉao prvi u cilj. Sali se bunio, ali Eneja im je svima podijelio vrijedne nagrade i svi

su bili zadovoljni. Salije dobije lavlju koţu, a Niz koji bi bio pobjednik da nije pao, dobije

divan štit. Zatim bude borba kaišima. Dares, koji je bio najjaĉi u tome, ĉekao je da se javi

suparnik. Nitko se nije usuĊivao stati njemu na megdan. Tada Akest stade nagovarati Entela,slavnog junaka koji je sada bio u godinama, da se bori. Ovaj pristade i pokaza da je još badţo

– odnese pobjedu. Kao nagradu dobije palminu granĉicu i vola. Entel ubije vola i prinese ga

kao ţrtvu da se više neće boriti. Zadnja disciplina bila je streljaštvo. Tu je pobijedio Akest. Za

kraj igara Eneja priredi malo iznenaĊenje: paradu djeĉaka u vojniĉkoj uniformi. Bila su tri

56 Parke – tri boţice od kojih jedna drţi preslicu, druga prede, a treća sjeĉe nit ljudskog ţivota. Kod pjesnikaParka predstavlja personificiranu sudbinu.57

Akest – (Acestes) doĉekao je gostol jubivo Eneju na Siciliji. Po jednom mitu mati mu je bila Trojanka; nju jeotac joj Fenodamant, da ne bi bila ţrtvovana morskom ĉudovištu, poslao na Siciliju, gdje se udala za rijeĉnogboga Krimiza (otuda kriminal na Siciliji, ha-ha-ha-ha!) i rodila mu sina Akesta. Akest je osnovao grad Egestu.



101

odreda po 12 konjanika predvoĊena Askanijem. Njihovo pojavljivanje izmamilo je veliki

aplauz kod starijih. Za to su vrijeme trojanske ţene na obali kukale za zaviĉajem. U to Irida,

koja se prerušila u jednu od njih, baci na laĊe ţar. Poĉe gorjeti vatra i ţene u panici stadoše

bacati suho lišće što još više raširi vatru. Askanij prvi doleti, a za njim i ostali Trojanci. Vatra

je lokalizirana, a ţene su bile malo posramljene zbog svojeg postupka. Te noći Eneji se ukaza

Anhiz i reĉe mu da je vrijeme da krene u Italiju. Neka povede samo junake, a ţene, starce i

djecu neka ostavi na Siciliji. Eneja posluša savjet i uskoro, nakon što je dodijelio parcele

onima koji ostaju, okupi posadu i krenu na put. Tokom plovidbe gube krmara Palinura koji je

zadrijemavši pao u more.

Eneja doĊe na obalu Eubejske Kume58. Tamo posjeti hram u Trivijinom gaju. Predaja

kazuje da je Dedal, bjeţeći iz Minosove zemlje, tu podigao ovaj hram i u njemu urezao sve

dogaĊaje u kojima je sudjelovao. Na jednom krilu vrata predstavljena je smrt Androgejeva59i

7 mladića i 7 djevojaka koje su Atenjani svake godine morali za kaznu slati na Kretu da ih

proguta Minotaur, zatim Tezej koji je u Labirintu ubio Minotaura i sl. I Dedalov sin Ikar bi tu

zauzimao znaĉajno mjesto ali otac je bio isuviše ţalostan zbog sinove smrti te ga nije mogao

naslikati. Njihovo razgledanje prekide Apolonova Sibila60

koja im kaţe da je vrijeme da pitaju

Apolona za svoju sudbinu. U dnu hrama u jednoj stijeni bila je pećina. U nju vodi stotinu

vrata iz koja izlaze odgovori. Eneja se stade moliti i dobi odgovore da će ga, kad stigne u

obećanu zemlju doĉekati strašne bitke. Junona će i dalje biti ljuta na njega no ne treba klonuti,

već se boriti. Eneja tada od Sibile zatraţi da ga pusti u Podzemni svijet kako bi vidio oca

Anhiza koji ga je i poslao u ovo proroĉište. Kad su mogli Orfej61i Heraklo, zašto ne bi mogao

dole sići i on, Eneja, budući da i on vodi podrijeklo od bogova. Sibila mu govori da je lako

sići u Podzemni svijet ali je teško izaći. To mogu samo pravi potomci bogova. Zatim mu daje

savjete kako će to uĉiniti. Najprije mora otići u jednu šumu gdje mora ubrati granĉicu sa

zlatnim lišćem. Tu će granĉicu u donjem svijetu dati Prozerpini, kraljici Podzemnog svijeta.

Ako je volja sudbine da on siĊe dole, granĉicu će uspjeti ubrati, u protivnom neće imati šanse.

58Eubejska kuma – Eubeja je veliki otok blizu Atene. Helkida, jedna varoš na tom otoku, osnovala je Kumu u

Kampaniji, te otuda «Eubejska» Kuma.59

Androgej – sin Minosov. Na sveĉanim igrama u Ateni pobijedio je sve takmiĉare. Ubio ga je iz zavisti atenskikralj Egej. Za kaznu morali su Atenjani svake godine slati na Kretu po 7 djevojaka i 7 mladića na ţrtvuĉudovištu Minotauru. Minotaura je ubio Tezej pomoću Minoseve kćeri Arijadne i Dedala. 60 Sibila – zajedniĉko ime proroĉica raznih zemalja i vremena; njih nadahnjuje neko boţanstvo, prvenstvenoApolon.61 Orfej – (Orpheus) po mitu ĉuveni pjevaĉ i sviraĉ grĉki. Moć pjesme mu je bila tolika da je zanosila ljude,

krotila divlje zvijeri i pokretala drveće i stijene. Kad mu je ţena Euridika umrla od zmijskog ujeda, sišao je Orfej

po nju u donji svijet. Svojom ĉarobnom svirkom svladao je Kerbera i druga ĉudovišta. Uspio je umoliti Plutonada mu dozvoli da je povede natrag u gornji svijet, ali pod uvjetom da se ne smije osvrnuti dok ne izaĊu iz donjegsvijeta. Savladan ljubavnom ĉeţnjom, Orfeje se ranije osvrne i tako zauvijek izgubi svoju Euridiku.



102

No najprije treba sahraniti jednog od drugova koji na obali leţi mrtav i na njegov grob

prinijeti crnu ovcu. Eneja zatim ţurno poĊe s Ahatom na obalu kako bi vidio tko je to od

njegovih drugova mrtav. Bio je to Mizen62

, junak koji je pjesmom znao raspaljivati duhove u

boju. Nakon što su izvršili Sibiline naredbe i podigli lomaĉu, Eneja krene traţiti zlatnu

granĉicu. Dvije golubice, Venerine ptice, koje je Eneja odmah prepoznao, pokazaše mu put i

sletiše na zlatnu granu. Eneja otkinu granĉicu i odnese je proroĉici. Zatim podigne junaku na

mjestu gdje je spaljen humku koja se nalazila pod visokim brdom i koja se od tada zove

Mizen.

U blizini Apolonova hrama nalazila se jedna pećina koju je okruţivalo duboko

Avernsko jezero63. Na obali jezera bila je mraĉna šuma. Tu svećenica dovede 4 crna vola,

izlije im na ĉelo vina i išĉupa nekoliko dlaka izmeĊu rogova, koje baci u svetu vatru. Onda

drugi zabodu noţeve volovima u grlo i uhvate njihovu mlaku krv u zdjele. Sam Eneja zakolje

crno janje. Tada svećenica rekne ostalima da se povuku iz šume a Eneju uvede u pećinu kroz

koju se išlo u carstvo mrtvih. U predvorju vidješe kako na svojim posteljama leţe Ţalosti i

Griţnje savjesti; tu stanuju Bolesti, tuţna Starost, Oskudica, nasilna Smrt, Rat i Nesloga, koja

ima kosu od zmija i u njoj krvave trake. ProĊoše pored golemog brijesta na kome ţive prazni

Snovi, po jedan pod svakim listom. Tu su još i mnoga razna ĉudovišta: Kentauri, Hidre64,

Gorgone65

, Harpije i Gerion66

s tri tijela.

DoĊoše do obale Aheronta. Rijeka mutna kljuĉa diţući mulj s dna i bljuje pijesak koji

joj dolazi iz Kocita67. Tu vodu ĉuva grozni Haron68

s neoĉešljanom bijelom bradom, s

plamenim oĉima, s prljavim ogrtaĉem, koji mu, vezan ĉvorom visi o jednom ramenu. Na toj

obali su duše pokojnika koji ĉekaju da ih Haron preveze u Carstvo mrtvih. Haron neke hoće

prevoziti, a neke neće. Eneja upita zašto je to tako, a proroĉica mu odgovori da preko rijeke

mogu ići samo one duše ĉije je tijelo sahranjeno u grob. Eneja meĊu tim dušama pozna svog

krmara Palinura koji je, kad su se vraćali iz Libije, pao u more. Palinur objasni Eneji kako je

umro. Naime, nije se utopio u moru, već su ga, kad je isplivao na obalu Italije, neki ljudi

62Mizen – rt nedaleko od Napulja.

63 Avrensko jezero – duboko jezero u vulkanskom krateru sa strmim stijenama i škodljivim isparavanjima uKampaniji sjeverno od Kume kod Napulja. Po mitu se u njegovoj blizini nalazio stari Apolonov hram, zatim

pećina strašne Sibile i još jedna pećina kroz koju se silazilo u donji svijet.64 Hidra – vodena zmija. Lernjanska hidra, zmija s više glava nazvana po bari u kojoj je ţivjela nedaleko odArga.65

Gorgone – tri strašna ţenska ĉudovišta, koje imaju zmije umjesto kose i koje svojim pogledom pretvoreĉovjeka u kamen. 66 Gerion – jedan španjolski kralj kome je Heraklo oteo divna goveda, pa s njima došao u Italiju. On je imao tri

tijela i po šest ruku i nogu. 67Kocit – rijeka u donjem svijetu, zvana «rijeka suza».

68 Haron – sijedi, mršavi, ali snaţni vozar, koji u kaljavom odijelu prevozi duše sahranjenih pokojnika.



103

napali i ubili. Palinur moli Eneju da mu pronaĊe tijelo i da ga dostojno sahrani. Eneja obeća

da će to uĉiniti.

Kad Haron vidje ţivog ĉovjeka, reĉe mu da se ne pribliţava. Proroĉica tada pokaza

zlatnu granĉicu i Haron ih preveze na drugu obalu prekrivenu blatom i zelenim pijeskom.

Tamo je bio opasni Kerber69. Vidjevši da mu se vratovi pokriveni zmijama poĉinju

kostriješiti, proroĉica mu baci kolaĉ koji ga uspava. Eneja zatim doĊe do ulaza i ĉuje plaĉ

male djece. Do njih bijahu oni koji su nevini osuĊeni na smrt. Ta mjesta, koja sam izabere

kockom, dodjeljuje Minos, sudac u podzemnom svijetu. Tu se nalaze i samoubojice. Tu je i

rijeka Stiks koja devet puta preprjeĉava put iz gornjeg svijeta u donji. Zatim stigoše u šumu

od mirta. Tu na usamljenim stazama šetaju oni koje je ubila svirepa ljubav. Eneja ovdje

poznade Didonu. Htjede joj prići i objasniti se, no ona nesta u šumi gdje je ĉeka nekadašnji

muţ Sihej. Dalje Eneja nailazi na polja gdje su duše poginulih junaka. Mnoge Eneja pozna i

uputi se u ugodan razgovor s njima. No Sibila ga opomenu da treba ići dalje. Stigoše na

mjesto gdje se put raĉva: lijevo se ide u Tartar, gdje grešnici ispaštaju svoje grijehe, a desno

kroz Elizejske Poljane, gdje borave duše u blaţenstvu. Eneja opazi na lijevoj strani pod

jednom stijenom trostrukim zidom opasane prostrane dvore. Flegeton, paklena rijeka, juri oko

njih i valja kamenje s velikom hukom. Naprijed je golema kapija sa stupovima od tvrda

ĉelika, te je nikakva sila ne moţe srušiti. Na toj kapiji diţe se jedna ţeljezna kula, a na ulazu u

nju danonoćno sijedi Tisifona u zadignutoj krvavoj haljini i ĉuva predvorje. Iz tih dvorova

ĉuju se jauci, svirepi udarci i zveket lanaca koje vuku nesretnici. Proroĉica reĉe da su tu oni

koji su za ţivota progonili svoju braću ili zlostavljali roditelje; zatim oni koji su leţali na

svom bogatstvu, a drugima nisu ništa dali; pa onda oni koji su ubijeni zbog preljuba i mnogi

drugi grešnici. Jedni valjaju golemo kamenje, drugi su vezani za toĉkove i vise tako, itd.

Eneja i Sibila okrenuše desnim putem prema dvoru Plutona i Prozerpine. Eneja ostavi

zlatnu granĉicu na pragu dvora i tada, pošto je duţnost prema bogovima obavljena, nastave

put. UĊoše u divne šume gdje vlada sreća i blaţenstvo. Tu je sve obavijeno ruţiĉastom

svijetlošću, koju daju elizejsko sunce i zvijezde, a Orfej udara u liru sa sedam struna. Tu su

oni koji su za ţivota bili ĉestiti. Svi oni imaju oko glave jednu traku, bijelu kao snijeg. Pored

njih stajaše pjesnik Mizej, sin Orfejev. On odvede Eneju i Sibilu na jedan breţuljak gdje se

nalazi Anhiz. Eneja sav radostan priĊe ocu i triput pokuša zagrliti oca i triput mu njegova

slika izmaĉe. Tada vidje u dnu te doline rijeku Letu, iz koje su duše umrlih pile vodu

zaborava. Na obali rijeke bila su mnoga plemena i narodi. Anhiz reĉe da su to duše kojima je

69Kerber – troglavi pas ĉiji su vratovi pokriveni zmijama; on straţari na ulazu u podzemni svijet i svakoga mirno

pušta unutra, a nikoga napolje.



104

sudbina dodijelila da još jednom ţive u ljudskom tijelu. Zatim odvuĉe sina do rijeke i stade

mu naviještati buduću slavu njegova roda. MeĊu ovim sjenkama nalaze se mnogi koji će imati

snaţnu ulogu u budućem Rimu. Najprije tu je Albanac70

Silvije, Enejino posljednje dijete koje

će mu roditi Lavinija. On će biti kralj i osnivaĉ velike vladalaĉke kuće. Zatim dolaze Kapis,

Numitor i Silvije Eneja. Na prijestolje koje osnuje Silvije sjesti će i njegov potomak Romul71

,

koga će roditi jedna Trojanka s Marsom. Pod njegovim okriljem Rim će proširiti vlast nad

ĉitavim svijetom. Zatim Anhiz pokazuje Cezara i cijelo Julovo72potomstvo: u prvom redu

boţanski Julije Cezar, pa onda August koji će obnoviti zlatni Saturnov73(Kronov) vijek. Tu

su i dva Scipiona koji će uništiti Kartagu, zatim Katoni74, braća Grah75. Napokon mu pokaţe

dušu Marcela, Augustovog nećaka, koji će umrijeti u cvijetu mladosti, jer bi nebeskim

bogovima rimski narod izgledao suviše silan kad bi on ostao na ţivotu.

Pošto je Anhiz svuda proveo Eneju, stane mu priĉati o ratovima koje će voditi i

kazivati mu kako će opasnosti koje ga oĉekuju savladati. Tada Anhiz doprati sina i Sibilu do

mjesta gdje su postojale dvije kapije: jedna je roţna i kroz nju prolaze istinske sjenke umrlih,

a druga od bijele i sjajne slonove kosti, kapija «laţljivih snova», kroz koju Eneja i Sibila

izaĊoše. Odatle se Eneja uputi laĊama i vrati svojim drugovima.

Krenuše dalje. Prolazili su pored obale gdje je Kirka mamila mnoge mornare da bi ih

poslije pretvarala u ţivotinje. Neptun im meĊutim dade povoljan vjetar i izvuĉe ih iz zamke.

DoĊoše zatim do mjesta gdje se neka rijeka ulijevala u more. Eneja naredi da se zakrene u nju.

Bila je to rijeka Tibar koja se ranije zvala Albula76

. Stigli su dakle u zemlju Latina. Zemljom

je vladao kralj Latin koji je bio star i nije imao muških sinova. Imao je samo kćer Laviniju i

ţenu Amatu. Stolovao je u gradu Laurentu. Imao je mnogo prosaca za svoju kćer od kojih je

najozbiljniji bio Turno77

. Amata je bila za to da se Lavinija uda za njega. Latin je bio nešto

oprezniji. Konaĉno je od svog umrlog oca Fauna78 ĉuo glas da mu dolaze gosti i da je meĊu

70

Albanac – stanovnik Albe, grada u Laciji nedaleko od Rima, Rimljani su vodili podrijeklo od Albanaca(Albalonţana), jer je Romul osnivaĉ Rima bio sin jednog albanskog kralja. 71 Romul – prvi rimski kralj. Njega je rodila Silvija, kći albanskog kralja Numitora. Odgojila ga je vuĉica. 72 Jul (Askanije) – sin Enejin.73

Stari narodni bog stanovnika Italije, otac Jupiterov. Njega progna Jupiter s neba i on doĊe u Italiju, koja jeslavila pod njim svoj zlatni vijek.74

Katon stariji i Katon mlaĊi. 75

Tiberije i Gaj Grah – narodni tribuni u Rimu. Borili su se za agrarnu reformu u II. st. pr. Kr. Bili su pristaše plebejstva. Pali su kao ţrtve reakcije, ali i pored tragiĉne pogibije njihovu djelatnost treba smatrati kao jedan odkrupnih uspjeha rimske demokracije.76

Albula – mit priĉa da je Tibar najprije bio etrurski kralj i da je ta rijeka dobila ime Tibar onda kad je onpoginuo na njoj, dotle se zvala Albula.77 Turno (Turnus) rutulski kralj, sin Dauna, brat Juturne, glavni protivnik Enejin.78

Faun – unuk Saturna (Krona), otac Latina, prastari kralj u Italiji. Nauĉio je svoj narod zemljoradnji i poštivanju zakona. Poslije smrti štovan je kao proroĉki šumski bog. Ĉuveno proroĉište bilo mu je kod svetogizvora Albuneje.



105

njima muţ koji je dostojan njegove kćeri i da će stapanjem njihovih naroda nastati najslavniji

narod u povijesti. Eneja za to vrijeme posla izaslanike u Laurent. Sam je pak po mnogim

znakovima uvidio da je to obećana zemlja te je stao razmjeravati zemlju za budući grad. Na

ĉelu izaslanstva bio je Ilionej. On kaza Latinuda neće nimalo poţaliti što ih prima jer je njihov

predak Dardan bio iz ove zemlje. Izaslanici pokloniše kralju zlatno kupe iz kojeg je Anhiz lio

vino na ţrtvenike, te skiptar, svetu tijaru i haljinu, koje je na sebi nosio Prijam kad je dijelio

pravdu. Latin pak vidje da se proroĉanstvo njegova oca obistinilo te odmah posla po Eneju

kola s dva najbolja konja, a sam se potrudi da pripremi sve za doĉek.

Vidjevši da sve ide glatko, Junona ne miruje. Odlazi Alekti, jednoj od triju furija , koja

uţiva u ratovima i u svaĊama. Ona na bezbroj naĉina moţe mijenjati svoje strašno lice i

mjesto kose ima zmije. Toliko je odvratna da ju mrzi i sam njen otac Pluton i sestre njene

tartarske furije. Na nagovor Junone ona poĊe Amati i baci na nju jednu od zmija iz svoje kose.

Zmija joj u srce udahne otrovni dah. U takvom stanju Amata zaklinje Latina da Laviniju ne

daje Eneji, već da je uda za onoga koji ju je zaista vrijedan, za Turna. Latin je nepokolebljiv u

svojoj odluci. Tada Amata sakriva kćer u šumu kako bi odgodila vjenĉanje. Za to vrijeme

Alekta promjeni svoj strašan izgled i pretvori se u svećenicu Junoninog hrama. Turnu se

ukaţe u snu i govori mu da brani svoja prava i da ne dopušta da mu Trojanac otme buduću

ţenu. Turno je ne ţeli saslušati a tada ova otkrije svoje pravo lice i baci mu u grudi buktinju

rata. Ovaj se probudi grozniĉav i naredi svojim vojnicima da se spreme za napad na Trojance.

Tada Alekta doĊe do Trojanaca. Askanijevim lovaĉkim psima stavi u nozdrve miris jelena

koji je bio glavni ljubimac Silvije, kćeri Latinovog ĉuvara stoke, Tira. Askanije vidjevši dobra

jelena, nanišani. Alekta mu pomoţe da pogodi. Tada se uskomešaju strasti. Alekta uĉini da se

mnogi Silvijini seljaci skupe na oruţje. Traţili su rat.

U Laciji je bio obiĉaj da, kada se hoće krenuti u rat, njihov voĊa otvori vrata na hramu

boga rata i uzvikne: «Neka bude rat!». To je sada stanovništvo traţilo od Latina. Kako ovaj to

nije htio, sama se Junona spusti s neba i otvori vrata. Ratne trube odjeknuše. MeĊu prvima jeišao Turno. Na njegovom šljemu s trostrukom perjanicom predstavljena je Himera

79, koja

bljuje iz ĉeljusti vatru kao Etna. Na sjajnom štitu izraĊena je od zlata Iona80(koju je Junona iz

ljubomore pretvorila u kravu) i njen ĉuvar Argo sa stotinu oĉiju. Od drugih junaka valja

izdvojiti Mezencija, koji prezire bogove, te njegovog sina Lauza, ukrotitelja konja i divljih

zvijeri. Prikljuĉi im se i Kamila, ratnica koja je predvodila odred Amazonki.

79 Himera – ĉudovište koje je sprijeda lav, u sredini koza, pozadi zmaj i koje iz usta bljuje vatru.80

Iona – kći kralja Inaha. Zbog vanredne njene ljepote zaljubi se u nju Jupiter i zadobije njenu ljubav.Ljubomorna Junona za kaznu je pretvori u kravu i postavi Argosa, ĉudovište sa sto oĉiju, da je ĉuva u jednom

gaju.



106

Eneja bješe vidno uznemiren. Dok je spavao na obali Tibra, u san mu doĊe neki starac

koji izaĊe iz rijeke i stade ga sokoliti. Reĉe mu da je ovo uistinu njegova obećana zemlja. Za

dokaz tome naveo je da će Eneja kad se probudi, ugledati bijelu prasicu i 30 bijelih prašĉića.

To znaĉi da će nakon 30 godina Askanij osnovati slavnu Albu. Zatim mu daje savjete kako će

svladati neprijatelja. Reĉe mu neka poĊe brodovima uz Tibar i neka sklopi savez s

ArkaĊanima koji ţive u gradu Palanteju. Njihov voĊa je Evandar 81. On je Grk, ali to ga ne

smije plašiti. Starac mu reĉe i to da će ga on, koji je i bog Tibra, sretno odvesti do Evandra.

To reĉe i nestade u vodi. Eneja se probudi. Prasica koju je tada ugledao mu bješe znak da je

san bio istinit pa sakupi ljude i krene. Evandar primi Eneju a tada mu Eneja reĉe kako dolazi

sklopiti s njim savez protiv Rutula i Latina. Reĉe kako ih njihovo nekadašnje neprijateljstvo

ne treba plašiti jer su Grci i Trojanci u biti roĊaci. Dardan, osnivaĉ Troje, bio je unuk Atlasa82.

Merkur (Hermo) pak, osnivaĉ grĉke loze bio je sin Maje83, kćeri tog istog Atlasa. Evandar

govori da on pamti mudrog Anhiza kojega je cijenio i poštovao. Njih dvojica su, usprkos

neprijateljstvu njihovih naroda, bili veliki prijatelji. Evandar govori da zbog toga neće

uskratiti pomoć sinu svoga prijatelja.

Pošto je svoje goste ugostio dobrim objedom, Evandar ispriĉa kako je tu blizu, u

jednoj pećini stanovao strašni Kako, razbojniĉki div koji je ljudske glave vješao na svojoj

kapiji. Tom ĉudovištu otac je bio sam Vulkan; zato mu je pri hodu šikljala na usta crna vatra

izmiješana s dimom. Jednoga dana Heraklo, nakon što je ubio Geriona, doĊe ovamo goneći

volove. Kako mu ukrade 4 bika i 4 junice. Heraklo se razljutio i savladao diva. Današnji dan

se u spomen na taj dogaĊaj slavi ovdje kao dan zahvalnosti. Te noći bilo je veliko slavlje u

kojem su se Trojanci pridruţili stanovnicima Palanteje. Nakon svega Evandar odvede Eneju u

svoj skromni dom na konak.

Venera u tom vremenu dolazi svom boţanskom muţu Vulkanu moliti pomoć za

Trojance. Vulkan obeća da će pomoći pa odmah pohita na Siciliju da mu kiklopi izrade oruţje

za Eneju. Ujutro Evandar posla svog sina Palanta, zajedno s 200 odabranih konjanika, da se

prikljuĉi Enejinoj vojsci. I Trojanci dobiju konje. Naroĉito lijep bijaše Enejin konj prekriven

ţutom lavovskom koţom s pozlaćenim sjajnim kandţama. Venera donese Eneji oruţje. Na

štitu je bog vatre naslikao cio budući Askanijev rod i ratove po redu kojim će biti voĊeni. Tu

bješe predstavljena Marsova vuĉica s dva djeteta blizanca koje doji i gladi jezikom po tijelu.

81Evandar – arkadski kralj, po priĉi došao je u Italiju i osnovao na jednom od 7 breţuljaka kasnijeg Rima, na

Palantinu, grad Palantej.82 Atlas – div koji na plećima drţi nebeski svod na dalekom zapadu; inaĉe planinski lanac u sjeverozapadnoj

Africi.83Maja – kći Atlasa, majka Merkura. Maja je uzvišena boţica prirode kod staroitalskih plemena. Kult joj je u

vezi s mjesecom Majem.



107

Malo dalje bijaše naslikan Rim i kako Rimljani otimlju Sabinjanke84, i rat kao posljedica toga.

IzmeĊu tih slika prostire se ogromno more naĉinjeno od zlata; ono je uznemireno, vide se

valovi kako se bijele od pjene; Na sredini štita, na puĉini, vide se dvije flote spremne da se

sukobe kod Akcija85. S juţne strane vodi Italce u boj August. On stoji na visokoj krmi, šljem

mu na obje strane bljuje plamen, a na glavi mu blista Cezarova zvijezda.

Kad je Turno vidio da je Eneja ostavio svoj tabor, odluĉio je napasti preostale

Trojance u taboru. Odluĉi najprije da im spali laĊe koje su tu blizu bile usidrene. MeĊutim

Kibela86, boţica gora, pretvori laĊe u nimfe i Rutulci ostadoše kratkih rukava. Naime Kibela

je bila dala Eneji sjenovit gaj da od njegovog drveća napravi laĊe. Te je laĊe ĉuvala od svih

nepogoda. Tako ih je i sada odluĉila spasiti. Vidjevši da se neprijatelji pribliţavaju, Trojanci

odluĉe poslati poruku Eneji. Za taj zadatak javiše se već spomenuta dvojica prijatelja Eurijal i

Niz. Taj zadatak je bio opasan i Eurijal zatraţi od Askanija da mu ĉuva majku ako se on ne

vrati. Morali su proći kroz Rutulske redove. Ovi su bili na alkoholiziranom spavanju i dva

prijatelja su morali neke od njih ubijati da bi prokrĉili put. Eurijal pritom uze sebi nešto ratnog

plijena. Kad su izmakli, blizu njih naiĊe neprijateljska konjica i ukradeni šljem na Eurijalovoj

glavi zablista te otkri dvojicu drugova. Konjanici se dadoše za njima. Niz je uspio pobjeći dok

je Eurijalovo trĉanje ometao ratni plijen. Kad je vidio da mu nema druga, Niz se odluĉi vratiti.

Vidje kako Rutulci vuku za sobom Eurijala. Niz se tada sakrije u ţbunje i stade kopljima

obarati neprijatelje. VoĊa Rutulaca Volcens odluĉi za to kazniti Eurijala. Vidjevši da će mu

prijatelj stradati, Niz se pojavi i reĉe da je on krivac i da kazni njega. No Volcens je već bio

zabio maĉ u Eurijalove grudi. Niz, i tuţan i bijesan, navali svom snagom. Cilj mu je bio,

pošto- poto, ubiti Volcensa. U tome je uspio no tada su i njega ubili. Na taj naĉin okonĉala su

put dva prijatelja koja se ni u smrti nisu rastavljala. Fama ubrzo donese vijest Eurijalovoj

majci. Ova van sebe stade vrištati i naricati. Askanije je umiri.

Ujutro Turno probudi vojsku i izda nalog za napad. Trojanci se brane kopljima i

kamenjem. Trojanci se nisu branili samo s bedema već su otvorili i kapije. Turno je bijesan jurnuo na jednu od njih i najedanput se našao unutar zidina. Kapija je zatvorena, a Turno

84Sabinjanke – Romul je naselio po legendi novosazidani Rim samim beskućnicima. Zato nijedno okolno pleme

nije ht jelo dati prvim stanovnicima Rima za ţene svoje kćeri. Onda Romul priredi igre u Rimu, na koje pozove iSabine. Kad oni doĊu, Rimljani napadnu na njih i nasilu im otmu djevojke i njima se oţene. Zbog toga je došlodo rata izmeĊu Rima i Sabina, koji je predvodio njihov kralj Tit Tacije. Neprijatelje su izmirile otete Sabinjanke;

one su posredovale izmeĊu svojih muţeva i svojih roditelja i roĊaka.85 Akcij – rt blizu obala zapadne Grĉke. Bitka kod Akcija 31. g. pr. Kr. bila je bitka u kojoj je Oktavijan odnio

pobjedu nad svojim suparnikom Antonijom i Kleopatrom.86Kibela – frigijska boţica gora; vjerovalo se da Kibela luta šumama, naroĉito s lavovima i leopardima, koje je

ona pripitomljavala, a prate je uz glasnu svirku korimbati, njeni prvi svećenici.



108

ostao sam meĊu Trojancima. Turno naĉini strašan pokolj. Napokon osvijestiše se i Trojanci te

navale na njega. On uspije pobjeći, skoĉi u rijeku i Tibar ga odnese njegovim drugovima.

Skupština bogova na Olimpu. Jupiter traţi da se zaustavi rat, Venera i Junona se

svaĊaju i prepucavaju poriĉući jedna drugoj prava. Na to Jupiter, kojemu je te svaĊe dosta,

reĉe neka se borba nastavi i neka pobijedi bolji. Eneja se u tom vremenu s 30 laĊa pribliţava

mjestu ratovanja. Usput vidje nimfe koje su okruţile brod. Najrjeĉitija od njih, Kimodokeja,

pristupi mu i reĉe da su one ustvari nekadašnje njegove laĊe, ali da ih je Kibela morala

pretvoriti u nimfe. Zatim mu reĉe da pohita jer su Trojanci u okruţenju, pa snaţno gurnu

Enejinu laĊu koja dobije veliko ubrzanje. I ostale laĊe pojaĉaše brzinu. Rutulci doĉekaše laĊe

na obali. Zapoĉe teţak boj. Palant sokoli ArkaĊane koji su se, pošto se nisu znali baš boriti

pješke, bili malo uplašili. Naime njihova specijalnost bila je borba na konjima. No,

konfiguracija tla ovdje nije dopuštala takvu borbu. Mladom Palantu bio je to prvi boj, naţalost

i posljednji. Uskoro se sukobio s Turnom i ovaj ga je ubio. Nakon što ga je savladao, Turno

mu je oteo kajas koji bijaše veoma teţak i na kojem bijahu predstavljene Danajke koje u prvoj

braĉnoj noći ubijaju muţeve. Uskoro glas o Palantovoj smrti doĊe do Eneje. Ovaj stade traţiti

Turna. Usput se sukobi s junakom Mezencijem. Uspije ga raniti. To razjari Mezencijevog sina

Lauza i on nasrne na Eneju. U toj borbi Lauzo ispusti dušu. Kad je ĉuo da mu je sin poginuo,

Mezencije se zaletio prema Eneji. Eneja kopljem pogodi njegova konja, Mezencije pade na

zemlju, a konj po njemu. Eneja mu tada zada zadnji udarac.

Uskoro je uslijedilo kratko primirje nakon što su Trojanci bili u prednosti. Poginuli su

se sahranjivali. Palantu bi prireĊen veliĉanstven ukop. U to doĊoše i latinski poslanici da

pregovaraju o primirju. Dogovoreno je da primirje bude 12 dana. Mnogi su bili za to da se rat

riješi dvobojem Eneje i Turna. Za to je vrijeme skupina Trojanaca odnijela Palantovo tijelo

njegovoj kući. Oca Evandra pogodi teţak bol. Evandar od Trojanaca traţi da se Eneja osveti

Turnu. U latinskom pak taboru mišljenje je podijeljeno: jedni su za mir, drugi su za to da se

Trojanci ratom istjeraju. Mudri Latin naposljetku odluĉi da se Trojancima ponudi mir.MeĊutim Turno nije bio za to i on je, zajedno s konjicom koju je prevodila Kamila, napao

Enejinu konjicu. U boju poginu Kamila što njezine borce obeshrabri. Povlaĉili su se u grad a

za njima su se djenuli Trojanci. Noć je prekinula bitku i Trojanci su se ulogorili oko grada.

Napokon Turno saopći Latinu da se spreman sukobiti s Enejom. Latin mu tada govori

da je volja samih bogova bila ta da se Lavinija uda za Eneju i da je uzalud prkositi sudbini. Te

rijeĉi još više raţeste Turna. On odluĉi ubiti Eneju.

Sutradan, dakle, obje vojske izaĊoše na polje spremne da gledaju dvoboj njihovihvoĊa. MeĊutim Turnova sestra, nimfa Juturna, obukavši se u vojnika, stade Rutulcima draţiti



109

duhove govoreći da nije dobro što jedan ĉovjek izlaţe ţivot za sve njih. Tada poleti koplje i

nastade novi sukob. Eneja uzalud pokušaje zaustaviti svoje ljude. Pogodi ga strijela. Mnestej,

Ahat i Askanije dovedoše ga ranjenog u tabor. Venera se pobrine da Eneja odmah ozdravi i

ovaj se ubrzo vrati u boj traţeći Turna. MeĊutim Juturna, pretvorivši se sad u koĉijaša stade

vozati Turna u kolima tako da je stalno izmicao Eneji. To Eneju raspali i Venera mu šapne u

uho ideju da napadne sam grad i da razara sve dotle dok mu Turno ne izaĊe na megdan.

Vidjevši da se Trojanci pribliţavaju gradu, kraljica oduze sebi ţivot – novi nesretan

udarac za Laurećane i Latine. Turno, nošen kajanjem ţeljom za osvetom, ljubavi i poniţenjem

prekida dvoboj govoreći da je konaĉno vrijeme da se izmeĊu njega i Eneje riješi stvar. Vojnici

ga poslušaše. Eneja i Turno sukobiše se na poljani. Tu je nekada rasla divlja maslina

posvećena Faunu, a koju su mornari oboţavali. Na njoj su oni, kad bi se spasili od brodoloma,

vješali darove bogu Laurentu. Ali Trojanci posjekoše to drvo da bi u boju dobili ĉisto polje.

Sada se koplje Enejino zabi u korijen masline i on ga ne mogaše išĉupati. Turnova sestra

zatim dade bratu maĉ što naljuti Veneru pa ona pomogne Eneji išĉupati koplje. Jupiter tada

govori Junoni da prestane raditi protiv Trojanaca. Junona priznaje da je sve ovo vrijeme

pokušavala zaustaviti Eneju. Sada ona za Jupitera ima posljednju molbu: ako već Trojanci

moraju pobijediti, neka ne zadrţe svoje ime, već da se stope s narodima Italije. Jupiter kaza da

će joj ta molba biti uslišena. Od tog trenutka ishod borbe je bio riješen. Jupiter posla jednu od

furija koja, pretvorivši se u pticu, stade udarati o Turnov štit i ometati ga. Turna obuze

neopisiv strah. Tada uze jedan veliki kamen i pokuša ga baciti na Eneju. MeĊutim snaga ga

izdade i on promaši, a Eneja zamahne koplje i hitne ga u Turna izdaleka. Turno umirući

priznaje poraz, Laviniju prepušta Eneji i moli Trojanca da se smiluje njegovu ocu Daunu, i da

dopusti da ga njegovi dostojno sahrane. Eneja se smiluje na te rijeĉi i skoro mu poštedi ţivot.

Ali tada ugleda Palantov kajas i sav bijesan zabije mu koplje u grudi.

Eneja je dobio ruku Latinove kćeri Lavinije, osnovao grad Laviniju, odakle su izašli

Albani i Rimljani i postao praotac rimskog naroda.

HORACIJE (65. – 8. pr. Kr.)

O Horaciju je pisano i napisano veoma mnogo, ali se mnogo priĉa i o nedostatcima

«vanjskog pristupa» njegovoj knjiţevnosti (preko biografije pisca, psiholoških i socioloških

saznanja, povijesti ideja i sl.).



110

Njegove Poslanice (pisma) otkrivaju dosta o njegovoj osobi. One su, moglo bi se reći,

nešto neoĉekivano u antiĉkoj knjiţevnosti koja je poznata po svojoj sklonosti ka ĉistim

oblicima. Horacije je svojem djelu dodijelio mjesto izmeĊu pjesme i proze, odrekao mu je

pripadnost pravoj poeziji.

Tako danas saznajemo da je «plahoviti satiriĉar», rimski pjesnik 1. st. pr. Kr.,

Horacije, postao u svojim Pismima – «urbani epistolograf».

Horacije osim Pisama piše i pjesme. Tu je veliki utjecaj na njega izvršio Pindar.

Poznata je njegova oda Descende caelo. Ovdje se slavi Augustova pobjeda nad Antonijem i

ponovno osnivanje grada Rima. Na sliĉan naĉin Pindar slavi sicilijanskog vladara Hijerona i

osnivanje grada Aitne na obroncima vulkana Etne.

Pored podataka koje Horacije sam o sebi daje u svojim djelima, saĉuvan je i opis

njegova ţivota iz 2. st. (pos. Kr.) od Svetonija, a imamo i razne zabilješke gramatiĉara i

skolijasta koje upotpunjuju ovu sliku. Prema tim podacima Horacije je roĊen 65. g. pr. Kr. u

Benuziji, blizu lukanske granice. Otac mu je bio osloboĊenik (osloboĊeni rob). Mukotrpno, s

velikim poţrtvovanjem i odricanjem, omogućio je svojem sinu dobro obrazovanje, najprije u

rodnom gradu, a poslije u Rimu. Godine 45. (?) otputovao je Horacije u Atenu na daljnje

studije, ali je zapao u vrtlog graĊanskih ratova i tako prekinuo školovanje. Poslije Augustove

smrti bio je u vojsci kao vojni tribun. Nakon bitke kod Filipa krenuo je 41. g. natrag u Rim,

gdje je u meĊuvremenu, kao Brutov pristaša, izgubio oĉevu, teško steĉenu imovinu. Dobio je

malo mjesto u administraciji i jedva sastavljao kraj s krajem. Od tada pjesnikova biografija je

ustvari njegova bibliografija. Mecena87

, Augustov bliski prijatelj, koji je okupljao oko sebe

sve zanimljive liĉnosti Rima, zapazio je mladog pisara u drţavnoj blagajni i pomislio je da su

njegovi prvi pjesniĉki pokušaji vrijedni paţnje. Tako je Mecena uzeo u sluţbu Horacija. God.

37. Horacije prati Mecenu na putu u Brundizij, a nekoliko godina kasnije, Mecena mu

poklanja malo imanje u Sabinskoj oblasti. Nešto na tome imanju, nešto u Rimu, nastale su

izmeĊu 41. i 31., satire i epode; izmeĊu 26. i 23. izišle su tri knjige oda. Latinski jezik unjegovim pjesmama je prvi i jedini put u rimskoj poeziji – suvereno izraţajno sredstvo.

August je uvidio znaĉaj Horacija kao mogućeg propagatora ideje «rimljanstva».

MeĊutim tek 17. g. Horacije, već uveliko dvorski pjesnik, poĉinje pridobijati i širi krug

ĉitalaca pjesmom Carmen saeculare, himnom Apolonu i Dijani, spjevanom po Augustovoj

ţelji.

87 Odatle mecenarstvo.



111

Prva knjiga pisama, prema podacima iz nje, pisana je izmeĊu 23. i 20. g.; druga

izmeĊu 17. i 14. g. Uvijek se naglašava da je Horacije u satirama iznosio svoja oštr a

zapaţanja o ljudima i njihovim manama, a u pismima, kao već zreo ĉovjek, pokušao je naći

filozofskim putem lijek tim manama.

Horacije je poslije ovih pisama (epistolae), koja nemaju poetski karakter (sam pjesnik

ih kao i svoje satire naziva «razgovori» - sermones), još jedanput zablistao kao pjesnik

ĉetvrtom knjigom oda (Carmina), koja je objavljena 12. god.

Horacije, 8. god., cijelog ţivota bojaţljiv i usamljen, umro je u 57. godini ţivota,

nekoliko mjeseci poslije smrti njegova prijatelja Mecene.

Ni nabrajanjem, ni ukrštavanjem dogaĊaja u vremenu i prostoru ţivot Horacijev ne

odgoneta njegovu liĉnost. To ustvari i nisu dogaĊaji. Postojao je stvarno jedan dogaĊaj u

njegovoj mladosti i njegova posljedica je sva njegova budućnost. To je bitka kod Filipa,

rušenje njegovih republikanskih ideala i materijalna propast, a posljedica toga je kompromis

obrazovanog i osjetljivog ĉovjeka sa samim sobom, pristanak na materijalnu pomoć

pobjednika. To je santa u koju je uhvaćeno svo njegovo postojanje do smrti. Nije se ţenio, niti

se zna za neke njegove ljubavi. Mecena je na smrti molio Augusta da misli na Horacija,

koliko na njega, Mecenu. Nijednu rijeĉ, koja bi se mogla mjeriti s ovim Meceninim rijeĉima,

nije Horacije posvetio svom zaštitniku. Zahvalnost je pokazivao posvećujući mu zbirke

pjesama i pojedine ode, dosta hladnog i sveĉanog tona.

PISMO PIZONMA

Naziv originala je Ars poetica (o pjesniĉkoj umjetnosti). Izraz «ars» sreće se uglavnom

u naslovima struĉnih rasprava. I Horacijevo djelo je, bez dovoljno razloga, uĉvršćeno u

sistematske priruĉnike. Za ova teorijsko-kritiĉka razmatranja o zadacima pjesnika i poezije,

Horacije je i u pogledu sadrţaja i u pogledu forme bio inspiriran najviše jednim grĉkim

uzorom, peripatetiĉarem Neoptolemom iz Pariona, gramatiĉarem i pjesnikom s kraja 3. st. pr.

Kr., koji je u poetskom obliku popularizirao kanonske postavke svojih peripatetiĉkih uĉitelja

Aristotela i Teofrasta. Izgleda da je Horacije samo posredno poznavao ovo Neoptolemovo

djelo o knjiţevnoj estetici, i to preko Filodema, ĉija nam je polemiĉka rasprava o pjesniĉkoj

umjetnosti saĉuvana u fragmentarnom herkulanskom rukopisu.

Horacije je svoju poetiku dao u metriĉkom, vještaĉkom i dijaloškom obliku i to u vidu

pisama. Nije sa sigurnošću utvrĊeno koji su to Pizoni kojima je pismo upućeno. Prema



Porfiriju, Horacijevom antiĉkom komentatoru, pismo je bilo upućeno Luciju Pizonu, prefektu

rimskom, koji je i sam bio pjesnik i bavio se knjiţevnim studijama.

Horacije je pod uticajem svojih peripatetiĉkih uzora najvaţnije mjesto dao drami, dok

je problematika epa zanemarena, a lirika, u kojoj je Horacije osobno dao najveće dostignuća,

razmjerno je manje zastupljena.

Pored svoje helenistiĉkih uzora, Horacije, kao zreo i iskusan umjetnik, govori ovdje o

stilu, izboru rijeĉi i kompoziciji na osnovu sopstvenog stvaralaĉkog iskustva. Tako Horacije

zahtijeva od pjesnika da, ako nije siguran u ispravnost svog djela, odloţi to djelo i stavi ga u

ladicu, te saĉeka da proĊe devet godina. Nakon toga će razborito moći prosuditi o valjanosti

onoga što je napisao. Poslanica Pizonima pripada drugoj knjizi Pisama.

Documents

2. GRCKO – RIMSKA KNjIZEVNOST