Fina rajonizacija lovitaPri prikupljanju podataka u lovitima, na osnovu do sada usvojene metodologije (

prijedlog je da se u velikoj mjeri koristi vaea metodologija o bonitiranju lovita), koja bi za novi sistem rada pri finoj rajonizaciji bila modificirana i prilagoena dananjim uvjetima naih lovita. To znai da bi uradili kratka uputstva u tabelarnom prikazu radi sainjavanja jednoobraznih formulara koje bi nosili svi uesnici (istraivai) na terenu, odnosno u lovita i tamo na licu mjesta popunjavali. Prikupljeni podaci bi se za svako lovite odmah nakon popunjavanja tablica obraivali i kasnije koristili za ira podruja (oblast).

I pri ovakvom bonitiranju, a radi izrade fine rajonizacije koristili bi 4 bonitetna razreda za svaku vrstu divljai.

Pri prikupljanju podataka po lovitima, pored lovnih strunjaka svakako treba ukljuiti strune ljude za pojedine oblasti kao na primjer meteorologe, klimatologe, pedologe, biologe, botaniare, hidrologe i sve druge strunjake koji mogu pomoi da se ovaj veoma teak i kompliciran projekt uradi kvalitetno. Za prikupljanje podataka potrebno e biti nabaviti za svako lovite karte lovita sa ucrtanim granicama, pedoloku kartu, i sve druge detaljne karte (kao npr. o vrstama kultura koje se siju, o poumljenosti, o vrstama drvea koje je zastupljeno i dr.).

Na osnovu uraene fine rajonizacije za sve vrste krupne i sitne divljai radile bi se lovne osnove ( za lovita i lovna podruja).

Prilikom prikupljanja podataka za finu rajonizaciju lovita potrebno je sakupiti za svako lovite: geografski poloaj, povrine i kulture biljaka koje se siju, ekoloke prilike koje daju osnovne uvjete za ivotni opstanak pojedinih vrsta divljai. Na osnovu ovih elemenata finom rajonizacijom e se utvrditi za svako pojedino lovite normalno stanje divljai i mjere koje je potrebno poduzeti da se ovo stanje postigne, ili ako ovo stanje postoji, da se i odri. Na osnovu ekolokih faktora za svako lovite utvrivat e se bonitet i kapacitet lovita koji najbolje odgovara prirodnim uvjetima lovita koje svako lovite ima za uzgoj pojedine vrste divljai.

Radi postizanja odreenih ciljeva lovnog gazdovanja u narednom (od2010.godine) dugoronom planskom razdoblju , potrebno je izvriti reviziju bonitetnih mogunosti lovnih povrina, prvo pokrajine (pokrajinskih lovita), pa nakon toga i republike (republikih lovita), za uzgoj odreenih vrsta divljai, pa time ukazati na mogunost, koje treba postaviti kao zadatak lovnog gazdovanja u otvorenim lovitima.

Sadanji fondovi divljai su uglavnom nejednako rasporeeni po lovnim povrinama u usporedbi sa njihovim bonitetom. Ovakav raspored divljai je rezultat boljeg ili loijeg gospodarenja lovnim povrinama, a manjim dijelom objektivnim okolnostima, koje su sve oitije (ekoloki poremeaji).

Cilj gospodarenja lovnim povrinama treba biti odreen optimalnom popunjenou lovita u skladu sa bonitetnim mogunostima. Mogunost uzgoja gajenih vrsta divljai u otvorenim lovitima (pokrajine i republike) treba odrediti primjenom Uputstva za bonitiranje lovita i Uputstva za izradu lovne osnove lovita. Pored ovoga, treba tono procijeniti za svako lovite lovno produktivne povrine i posebno za svaku vrstu divljai ( primjera radi nije mogue da u jednom lovitu lovno produktivna povrina bude ista za dvije vrste divljai za zeca i fazana, ili za zeca i srneu divlja na primjer i dr.).

Dinamika razvoja fondova divljai od sadanjeg stanja do stvarnih bonitetnih mogunosti postaje cilj gospodarenja lovakih organizacija koje gospodare lovitem. Kada je ostvaren ovako postavljen cilj sa kvantitativnog stanovita, uzgajiva treba da prijee na

116

postizanje kvaliteta, odnosno na postizanje optimalne trofejne, spolne i starosne strukture kod krupne divljai.

Planirani razvoj fonda divljai i unoenje odreene divljai (zec, fazan, jarebica, divlja patka i dr.) u lovita potrebno je povezati sa svim mjerama i radovima za ureenje lovita intenzivnog uzgoja.

Pri bonitiranju lovita, i na osnovu osnovnih parametara (kvaliteta zemljita, hrana i voda, biljni pokriva, mir u lovitu, konfiguracija terena, klimatski uvjeti i opa prikladnost lovita), treba uraditi finu rajonizaciju lovita. Da bi se to uradilo potrebno je da sva lovita svrstamo na osnovu nadmorske visine u nekoliko tipova: nizinsko lovite sa nadmorskom visinom od 0 do 200 m, brdsko lovite sa nadmorskom visinom od 200 do 800 m i gorsko lovite preko 800 m nadmorske visine. Pri izradi (a na osnovu terenskih podataka) fine rajonizacije osnovno pitanje koje e se postavljati u toku rada na terenu pri bonitiranju istog odnosit e se na lovita u kojima ima dva ili vie tipa, a naa lovita do sada nisu na ovakav nain ustanovljavana.

Pri provoenju bonitiranja lovita na terenu istraivai treba da se pridravaju: ukoliko u nekom lovitu ima vie od 60% nekog od gore navedenih tipova lovita, prijedlog je da se taj tip lovita uzima pri obraunu ukupnog matinog fonda i boniteta lovita. Ukoliko su dva tipa lovita zastupljeni ravnomjerno sa -+ 10% tolerancije, prijedlog je da se odrede za svaki tip lovita posebno brojno stanje divljai (matini fond) i bonitet, a nakon toga da se aritmetikom sredinom izrauna srednja vrijednost i ista prerauna na cijelo lovite. Ukoliko u nekom lovitu ima zastupljena tri tipa lovita u istom odnosu (postotku) treba bonitirati svaki tip lovita (i aritmetikom sredinom treba doi do srednje vrijednosti) koji bi se koristila za odreivanje matinog fonda, odnosno bonitetnih razreda za svaki tip lovita a veliina tipa lovita (ukupna ili lovno-produktivna) ovisi od ukupne povrine za svaki od tipova lovita koji se radi. Ako postoji lovite sa vie od tri tipa lovita, a jedan tip prevladava sa vie od 60%, preporuka je da se gospodarenje vri prema dominantnom tipu lovita.

Ovakav pristup zahtjeva od strunih ljudi koji e biti ukljueni u ovaj projekt veliko iskustvo i strunost pri odreivanju bonitetnih razreda na osnovu elemenata koji e biti definirani za svako lovite i za svaku vrstu divljai za koju e se raditi, prvo bonitiranje, a nakon toga fina rajonizacija lovita. Dolaskom do fine rajonizacije za svako lovite, kao i za lovno podruje, biti emo u prilici da znamo stvarne bonitetne razrede , ali i stvarne kapacitete lovita , to do sada nije bila situacija.

Odreivanje boniteta i kapaciteta lovitaBonitiranje nekog lovita podrazumijeva ocjenjivanje osnovnih faktora koji

vladaju u njemu. U lovnom gospodarenju bonitiranje ustvari podrazumijeva odreivanje bonitetnih razreda nekog lovita za odreenu vrstu divljai, na osnovu prihvaenih kriterija za osnovne faktore koji vladaju u tom lovitu. Bonitiraju se samo lovne povrine za svaku vrstu divljai posebno.

Bonitet lovita u stvari predstavlja skup djelovanja osnovnih faktora od kojih direktno zavisi opstanak odreene vrste divljai i njena reprodukcija. Sve vrste divljai u lovitu imaju razliite ivotne potrebe, pa samim tim su i uvjeti ivotne okoline nekog stanita razliito dobri za svaku vrstu divljai ponaosob. Vei broj pozitivnih ocjena osnovnih faktora u lovitu svrstava to lovite u vii bonitetni razred i obrnuto. Lovite se moe definirati i kao povrina odreenog stanita na kome odreeni broj divljai ivi a to sve zavisi prvenstveno od osnovnih faktora konkretnog lovita. Pod stanitem podrazumijeva se podruje na kome neke populacije ili pojedina grla divljai tokom svog ivota borave, kao i sve ekoloke faktore koji na tom podruju djeluju na divlja. Pri bonitiranju lovita ekoloki faktori ustvari predstavljaju osnovne faktore lovita, odnosno djelovanje ive i neive prirode na divlja.

Za svaki osnovni faktor koji na bilo koji nain utie na divlja, bonitiranjem su tono utvreni koeficijenti, a za svaki koeficijent utvreni su postoci pri odreivanju

117

lovno-produktivne povrine za pojedine vrste divljai u pojedinim tipovima lovita. Svaki postotak, koji se uzima za obraun, limitiran je gornjom granicom, a donja granica moe biti sa vrijednou od nula procenata.Za svako lovite treba na osnovu usvojenih kriterija (prema uputstvu i knjizi ,,Bonitiranje lovita" autora: B. Tomaevi, L. Radosavljevi i A. erani) izvriti bonitiranje. Bonitetni razredi odreuju se na taj nain, tako to se odrede osnovni faktori koji uvjetuju opstanak i razmnoavanje divljai u lovitu. Ti faktori koji se ocjenjuju su: hrana i voda, zemljite, biljni pokriva, konfiguracija terena, mir u lovitu, klima i opa prikladnost lovita. Osnovni faktori ocjenjuju se ocjenama od 2 do 5 i to: ,,slab" sa2; ,,dobar" sa 3; ,,vrlo dobar" sa 4 i ,,odlian" sa 5. Ove ocjene se upisuju u tabelu.

Ocjene osnovnih faktora lovita su : Ocjena Vrijednost faktora u %1. Zemljite 4 202. Hrana i voda 5 253. Biljni pokriva 4 204. Mir u lovitu 2 105. Konfiguracija terena 1 56. Klima 2 107. Opa prikladnost lovita 2 10

Svega: 100

Gore navedeni osnovni faktori, nemaju istu vanost kada je u pitanju opstanak i razmnoavanje neke od vrsta divljai, kao na primjer hrana i voda, zemljite i biljni pokriva pa ih svrstavamo u tzv. ,,glavne" faktore. Svi ovi faktori mnoe se sa odreenim faktorom vrijednosti, ime se dobiva stvarna vrijednost osnovnih faktora. Faktor vrijednosti dobiva se na taj nain to svakih 5% daju vrijednost 1.

Ocjena svakog osnovnog faktora pomnoena sa faktorom vrijednosti, tog osnovnog faktora i dobiven je broj poena kojim je taj osnovni faktor zastupljen. Ocjene osnovni faktora variraju od 2 do 5, koji kada se pomnoe sa faktorima vrijednosti daju zbir poena koji variraju od 40 do 100. Zbir 40 se dobiva u sluaju kada su svi osnovni faktori ocjenjeni ocjenom ,,slab" sa 2, pa to lovite nema uvjete za uzgoj neke od divljai za koju se vri bonitiranje konkretnog lovita.

Na osnovu ukupnog zbira poena svih osnovnih faktora a to je od 41 do 100 poena, odreuje se bonitetni razred lovno-produktivne povrine konkretno bonitiranog lovita sa prihvaenom skalom:

I (prvi) bonitetni razred od 87 do 100 poena II (drugi) bonitetni razred od 74 do 86 poena III (trei) bonitetni razred od 60 do 73 poena IV (etvrti) bonitetni razred od 41 do 59 poena

Primje:Za srneu divlja: za oranice 10 do 60% (uglavnom obuhvata nizinska lovita), a

za ovaj tip lovita treba uzeti vei postotak oranica, s tim ako su one manje i to su vie isprekidane livadama, panjacima i umarcima to je i postotak bolji. ume u istom tipu lovita ako su do 75% treba dati vei postotak, pod uvjetom da nisu poplavne i da su manje povrine pod panjacima, livadama i oranicama. Ukoliko prelaze povrinu iznad500 ha u komadu, a na njima se uzgaja jelen i divlja svinja, treba smanjit postotak na svega 10-20%. Ukoliko nema konkurentskih vrsta u stanitu i ume nisu poplavne, treba uzeti umske povrine sa 50-60% njihove povrine.

Za zeca u nizinskim lovitima mora se posebno voditi rauna o reimu voda.Z ec U nizinskim lovitima mora se voditi rauna o reimu voda i o

poplavama. Poplavna podruja uzimat e se s povrinom oko 5%, dok e se suha stanita uzimati s veim postotkom, u ovisnosti od njihove podobnosti za uzgoj zeca.

118

Uzimat e se vei postotak to su ume, livade, panjaci i obradive povrine vie izmijeane i to je ekstenzivnija obrada tih povrina.

Takva razmiljanja treba uzeti u obzir svaki put pri odreivanju lovno-produktivne povrine u ovisnosti od vrste divljai i njenim ivotnim potrebama, odrediti optimalan dio povrina koje e, zaista predstavljati lovno-produktivnu povrinu koja e se prema izloenim kriterijima bonitirati.

U osnovne faktore lovita ubrajaju se: hrana i voda, vegetacija, kvalitet zemljita, konfiguracija terena, klima, mir u lovitu i opa prikladnost lovita. Za potrebe bonitiranja lovita za krupnu divlja svrstani su ti faktori u grupe: hrana i voda, vegetacija, kvaliteta zemljita, mir u lovitu i opa prikladnost lovita. Faktor ope prikladnosti lovita sastavljen je od nekoliko komponenata, ovisno od vrste divljai. Svaka vrsta divljai ima druge zahtjeve za staninim prilikama. Zato je znaaj pojedinih osnovnih faktora lovita razliit za pojedine vrste divljai pa se pri ocjenjivanju boniteta osnovni faktori lovita moraju posebno ocjenjivati za svaku vrstu divljai. Uputstvo za bonitiranje lovita za medveda, jelena, srnu, divlju svinju, muflona, divokozu i tetrijeba sastavljeno je za odreivanje boniteta stanita, dakle za spontane-zateene ekoloke uslove stanita. Bonitetni razred i lovno-gospodarski kapacitet lovita odreuje se samo za zateene uvjete stanita, a to znai da je lovno-gospodarski kapacitet lovita onaj broj divljai koji moemo uspjeno uzgajati i odravati bez posebne prehrambene intervencije ovjeka uzgajivaa. Osiguranje dugotrajnosti lovnog gospodarenja trai da se matini fond divljai zatiti od raznih negativnih utjecaja. Zadatak je uzgajivaa da u datom trenutku intervenira radi eliminiranja negativnih utjecaja, npr. za vrijeme iznenadnih, jako hladnih i nepovoljnih zima, velikih poplava i sl. Ali takve intervencije ne znae nikakvo trajno popravljanje i pozitivno mijenjanje ekolokih uvjeta stanita.

Brojno stanje divljai, odreeno lovno-gospodarskim kapacitetom lovita, prilagoeno je prirodnom prehrambenom potencijalu lovita, koji rezultira iz zateenih ekolokih uvjeta stanita/lovita. Ekonomska raunica, namjena lovita, te interesi lovnog korisnika odredit e da li se moe i da li je ekonomski opravdano popravljanje zateenih ekolokih uvjeta stanita umjetnim nainom radi uzgoja veeg broja divljai nego to bi to bilo mogue pri lovno-gospodarskom kapacitetu lovita.

Svrha bonitiranja lovita je dobivanje to sigurnije podloge za odreivanje lovno-gospodarskog kapaciteta lovita. Pod lovno-gospodarskim kapacitetom lovita, za neku vrstu krupne divljai podrazumijeva se onaj broj jedinki te vrste divljai na 100 ha. odnosno na 1000 ha lovno-produktivne umske povrine pri kojem je osiguran dobar kvalitet divljai, a tete od divljai su minimalne do gospodarski dopustive.

Pri bonitiranju lovita u umske povrine ubrajamo: visoke jednodobne i preborne liarske i etinarske ume, niske ume (panjae), te sve degradirane umske povrine, a za jelensku divlja jo i ritove, dok za divokoze i kamenjare i goleti iznad gornje granice uma.

Pri donoenju odluke da li je neki dio lovne povrine prikladan za lovno produktivnu povrinu treba voditi rauna o ekonomskim momentima tj. o tome da li su uzgoj i zatita divljai na toj povrini dopustivi sa stanovita zatite opravdanih interesa ostalih prioritetnih grana privrede. Presudna je ekonomska podnosivost visine teta od divljai jer ona dolazi prije i mnogo uvjerljivije do izraaja nego negativni bioloki momenti prebukiranog lovita. Zato za sve prilike i za sva stanita ne mora vaiti pretpostavka da, a stanitu boljeg boniteta moe gustoa naseljenosti divljai (brojno stanje divljai) biti vea nego li na stanitu loijeg boniteta. Kapacitet je dakle i unutar iste bonitetne kategorije varijabilan, ovisno od raznih specifinih gazdinskim odnosima unutar svakog pojedinog lovnog podruja.

119

Prilikom odreivanja boniteta-ocjenjuju se nekoliko osnovnih faktora a to su:- za krupnu divlja: hrana i voda

vegetacijamir u lovituopa prikladnost lovita

- za sitnu divlja: kvalitet zemljita hrana i vodabiljni pokriva mir u lovitu konfiguracija terena klimatski usloviopa prikladnost lovita

Spomenuti faktori ocjenjuju se razliitim vrijednostima za razne vrste divljai, ovisno od toga koliko utiu na reprodukciju i druge ivotne potrebe pojedine vrste divljai.

Ocjena pojedinih ekolokih faktora1. Hrana i voda - Ovi faktori imaju znaajno mjesto meu osnovnim

faktorima za ocjenu boniteta lovita. Nedostatak hrane ili vode iskljuio bi ili jako smanjio mogunosti uzgoja i koritenja divljai, sve kad bi i ostali osnovni faktori lovita bili povoljni.

Budui da za krupnu divlja naelno treba bonitirati samo umske povrine u lovitu, presudan je u prvom redu fitocenoloki sastav umskih zajednica, kao i nain gospodarenja umskim sastojinama i prostorni raspored vodotoka i raspored i koliina padalina tokom kalendarske godine.

Za sitnu divlja ovaj faktor je presudan jer odreuje biljne zajednice livada i panjaka, te njihovu sonost i prostorni raspored. Moemo apsolvirati pravilo koje glasi: u lovitu u kojem ima vode u potrebnim koliinama, osigurana je i prehrambena baza za divlja. Gdje je nema, moe se nadoknaditi samo djelomino, i to za pie, ali ne i za produkciju zelene hrane, odnosno, samo na ogranienim povrinama.

Prilikom ocjenjivanja treba sagledati i ostale elemente klime.2.Vegetacija - Kao osnovni faktor lovita vana je u obliku sljedeih

komponenata: kao davalac hrane, kao davalac zaklona, kao stvaralac i regulator mikroklime stanita,kao regulator koliine svijetla.

Znaaj i prisutnost prehrambene komponente uvjetovani su dvjema komponentama: floristikim sastavom biljnog sveta i gospodarskim oblikom u kojem se taj biljni svijet uzgaja i koristi.

Naime, monokulture, intenzivna kemizacija u poljoprivredi, pa i umarstvu (rasadnika proizvodnja) kao i ostali negativni faktori utiu da se vrijednost ovog faktora smanjuje, a suprotna slika daje mu veu vrijednost.

3. Kvalitet zemljita - Zemljite je vaan faktor za formiranje biljnih zajednica, a time posredno i za stvaranje prehrambenih prilika stanita. Fizika svojstva zemljita i orografske prilike podruja vane su za svu dlakavu i veliki dio pernate divljai,jer divlja provede sav ili vei dio ivota (zavisno od zooloke sistematike vrste ) na zemljitu.

Geoloka podloga je temeljni supstrat iz kojeg se razvijaju pojedini tipovi tala. Iz istog geolokog supstrata mogu se razviti razliiti tipovi tala. Za rad na odreivanju bonitetnog razreda lovita vaniji su pedoloki momenti; potrebno je znati tip zemljita

120

s obzirom na pedoloka svojstva. Cijelo podruje Srbije i Vojvodine nije obuhvaeno pedolokim radovima jednake kategorije. Sua i ocjeditija zemljita pruaju za pojedine vrste divljai, i to naroito sitne i neke vrste preivaa (muflon, srna,) povoljnije uslove za razmnoavanje i prehranu. Struni radnik koji e raditi na bonitiranju mora voditi rauna o osobinama zemljita u odnosu prema zoolokim karakteristikama pojedine vrste divljai, te na taj nain ocijeniti podobnost faktora zemljita za uzgoj svake vrste divljai za koju se lovite bonitira.

4. Mir u lovitu - Vrlo je vaan osnovni faktor lovita. O stupnju mira u lovitu ovisi i veliina lovno-produktivne povrine lovita. Osnovna karakteristika lovno-produktivne povrine je da divljai mora osigurati trajnu mogunost opstanka i razmnoavanja, te da su opstanak i uzgoj divljai na tom dijelu lovne povrine gospodarski opravdani. Ako divlja, zbog nedovoljnog mira u lovitu ne moe u nekom dijelu lovita nai uvjete za stalan opstanak i razmnoavanje, moramo taj dio lovne povrine brisati iz kategorije lovno-produktivne povrine ili tu povrinu reducirati/korigirati faktorom korekcije, koji je direktno ovisan od intenziteta i znaaja uznemiravanja divljai. Tek taj reducirani dio lovne povrine moe se uvrstiti u lovno-produktivnu povrinu. Lovno-produktivna povrina je baza za izraunavanje lovnogospodarskog kapaciteta lovita, veliine brojnog stanja populacije divljai, koja se u lovitu moe uzgajati i koristiti. Mir u lovitu nema dakle samo bioloko nego i gospodarsko znaenje. Novija istraivanja ope biologije divljai, odnosno biologije ponaanja, socijalnog ivota i prirodne prehrane divljai, pokazala su da psihiki momenti imaju u ivotu divljai mnogo veu i presudniju ulogu nego to se to do sada pretpostavljalo. Psihiki afekti su kod divljai po pravilu odraz stanja mira u lovitu.

Krupna divlja moe se priviknuti i prilagoditi na razne kategorije, uznemiravanja. Ali za uspjean opstanak i uzgoj nije to privikavanje dovoljna podloga i preduvjet za uspjeno postizanje cilja uzgoja. Prilagoavanjem na novostvorene ivotne uvjete mogu se pojedine vrste krupne divljai priviknuti na neprirodan nain ivota. A taj promijenjeni nain ivota odraava se negativno na ritam i ciklus prehrane divljai. Izmijenjeni ritam i ciklus prehrane po pravilu su izvor znatnih i gospodarski nepodnosivih teta od divljai. Nastaje stanje koje dovodi u pitanje svaki ekonomski aspekt i perspektivu odravanja i koritenja pojedinih vrsta divljai u takva lovita.

Negativne komponente koje snizuju vrijednost osnovnog faktora mira u lovitu su antropogenog i animalnog porijekla. Antropogene su komponente posljedica raznovrsnih mjera koritenja prirodnih dobara u lovitu (kao to je iskoritavanje glavnog i sporednih umskih proizvoda, kaptacija vodenih zaliha, traenje nafte i ruda i sl.), koritenja poljoprivrednih povrina u lovitu i kretanju u lovitu (planinarenje, skijanje i sl.). U ovo spada i nain koritenja divljai, koji moe biti legalan i nelegalan. I legalan oblik koritenja divljai moe uzrokovati veliko uznemiravanje divljai ako je neracionalan i pretjeran. Komponenta animalnog porekla dijeli se na uznemirivanje prirodnim neprijateljima divljai (razni predatori) i psi i make lutalice, domaa stoka koja se napasa ili iri u umskom dijelu lovita

5. Opa prikladnost lovita - Faktor opa prikladnost lovita ima nekoliko komponenata i one su za svaku vrstu divljai specifine. To su: povrina lovita, vegetacija s rasporedom pojedinih tipova biljnih zajednica i raspored povrina s raznim stupnjem koritenja biljnog pokrivaa (livade, oranice, umske kulture). Te komponente imaju veliko znaenje u lovitima u krajevima u kojima se umama i ostalim povrinama gazduje vrlo intenzivno.

U tim krajevima hrana za divlja je po pravilu oskudna do vrlo oskudna, pa je ona trai na velikim povrinama u i van lovita, to oteava gospodarenje i stvara velike gubitke prilikom stalnog kretanja divljai. Klima ima vanu ulogu u ivotu divljai.

121

Negativni klimatski faktori su jaki vjetrovi, zatim izmjena kia-snijeg u zimsko doba, poledica (koja ne samo to onemoguuje uzimanje hrane nego i oteava papkarima kretanje jer im led ranjava noge, odnosno divokozama ne doputa kretanje po zaleenim strminama ), povratak zime urano proljee. To je posebno pogubno za tetrijebove, jer im poremete redovni tok reprodukcije a kasni hladni dani pogubni su za tek izleene pilie. Takoe su hladno vrijeme i loe vremenske prilike pogubni za od zime oslabljenu smeu divlja.

6. Konfiguracija terena - U sklopu orografskih prilika lovite ima vanu ulogu pri formiranju biljnih zajednica, slike vegetacije, odreivanju naina koritenja umskih sastojina i poljoprivrednog zemljita.

Ona neposredno utie na sezonsko i dnevno - nono kretanje divljai, kao i na pogodnosti koje lovite prua za gospodarenje pojedinim vrstama divljai. Naime, lovite s blaim padinama i s viim stupnjem obrade i sa razliitim kulturama prua, pogodnije uvjete za uzgoj divljai od ravniarskih podruja (naroito poplavnih i s monokulturama) i brdsko-planinskih. Pri procjeni ovog elementa moraju uzimati u obzir ivotne potrebe i se zooloke osobine svake vrste divljai, jer od vrste do vrste divljai, mijenja se i podobnost konfiguracije zemljita za njen uzgoj.

Ocjenom svih pojedinih faktora na osnovu eko-odnosa u lovitu svrstava se lovite u odreeni bonitetni razred, pa se prema tome i odreuju mogunosti i uvjeti za uzgoj, zatitu, lov i koritenje divljai za due razdoblje.

Bonitiranje koje se sprovodilo ranije od sredine ezdesetih godina prolog vijeka, ne moe se vie uzimati kao realna osnova za planiranje, jer su. odnosi u lovitu koji sainjavaju bonitet gotovo u svim lovitima se drastino promijenili.

Odreivanje lovno-produktivne povrine

Odreivanje veliine lovno-produktivne povrine za pojedine vrste divljai podjednako je vaan zadatak kao i odreivanje samog boniteta, jer se time odreuje i broj divljai u lovitu, a prema tome i obaveze lovake organizacije oko gospodarenja sa divljai.

Lovno-produktivna povrina se odreuje na osnovu iskustvenih normi za pojedine tipove lovita, s obzirom na udio pojedinih kultura u lovitu i njihov znaaj za uzgoj pojedinih vrsta divljai u lovitu.

Kultura (ha) Nizinska Brdska Planinska1. Srna

Kultura haOranice 10-60 % do 20 % 2-10%Livade i panjaciSume

5-30 %30-100 %

do 20 %30-100 %

do 30%40-100%

2. ZecKultura haOraniceLivade i panjaciSume

10-80%5-40%

3-100%

10-60%5-30%

10-80%

10-40%5-25% 5-10%

3. FazanKultura haOranice 20-50% 10-40%Livade i panjaciume

5-20%5-70%

5-40 %5-60%

122

4. Polj. jarebicaKultura haOraniceLivade i panjaci

20-40%5-40%

10-40%5-30%

S u m e 2-15% 5- 15%

5. KamenjarkaKultura haOranice 5-20% 10-20%Livade i panjaci 10-30% 5-2 0 %

Su m e 5-40% 3 - 15%

Odnosi poljoprivrednog zemljita i umskih povrina razliito se reflektiraju na pojedine vrste divljai i u razliitim postocima utiu na mogunosti uzgoja pojedinih vrsta divljai u naim lovitima. Radi daljnjeg pojanjenja strunjacima koji e raditi na odreivanju lovno-produktivne povrine u lovitima dat e se koriteni parametri koji e im biti od koristi i pomoi im u odreivanju postotaka pojedine kulture za svaku vrstu divljai.

1. SrnaDivlja koja trai stanite na kojem je vea zastupljenost razliitih kultura.

To je divlja umaraka, ivica uma i panih povrina a u novije vrijeme i velikih poljoprivrednih kompleksa. to je lovite vie isprepleteno raznim kulturama, to treba uzimati vei postotak pojedinih kultura u obraunu, pa prema tome kao rezultat dobiti veu lovno-produktivnu povrinu za tu vrstu divljai. Naroitu panju treba obratiti na gustou naseljenih mjesta u lovitu te broj vikend-naselja, koja mogu znatno poremetiti odnose u gospodarenju ovom vrstom.

2. ZecDivlja ije brojno stanje zadnjih godina stagnira ili je u blagom porastu i ija

brojnost garantira samostalni oporavak . Znatnu panju treba posvetiti odreivanju lovno-produktivne povrine i ne odstupati od predvienog mogueg broja za uzgoj ove vrste divljai.

Naroito su pogodna za uzgoj lovita u kojima su kulture izmijeane i razbacane po itavom lovitu, premda se zec moe odlino uzgajati i na povrinama pod monokultura ukoliko mu se gazdinskim mjerama osigura mir i stalno smanjuju predatori na doputeni broj (podnoljiv broj).

3. FazanZa uzgoj ove vrste divljai pogodna su stanita ispresijecana raznim vrstama

kultura, s dosta prirodnih zaklona za gnjedenje i voenje pilia. Pogodniji su manji umarci (do nekoliko ari) sa dosta rastinja i niskog grmolikog rastinja. Na zaklonjenim mjestima treba osigurati dovoljan broj hranilita, uz intenzivno smanjenje predatora. Manji vodotoci koji osiguravaju dovoljne koliine vode za pie fazanima preko itave godine pogodniji su od jednog velikog centralnog vodotoka.

4. Poljska jarebicaivi u slinim ili istim staninim uvjetima koji su potrebni fazanu i sa njim je

jarebica u meusobnoj konkurenciji. Vrsta koja je neprovoenjem mjera gospodarenja svedena na bioloki minimum, osim malog broja lovakih organizacija u kojima je njihova brojnost na zavidoj visini. Za uzgoj je naroito pogodno stanite sa raznim kulturama, odnosno sa malim parcelama. Kao vrsta naroito voli aluvijalna zemljita i june ekspozicije koje su toplije.

5. Jarebica kamenjarkaVrsta pernate divljai koja takoer trai ureena stanita sa razliitim kulturama,

panjake povrine, posebno one na kojima pase stoka , a posebno ovce. Pogodni za uzgoj

123

su kraki tereni sa vodom i vrtae sa okolnim kamenjarima i sa osiguranom pitkom vodom. Naroito treba joj tokom cijele godine osigurati mir za vrijeme leanja na jajima.

Gospodarenje pojedinim vrstama divljai

I Mrki medvedLovno-produktivnom povrinom za uzgoj medveda smatra se povrina

itavog lovita, odnosno itavog podruja, izuzimajui naseljena mjesta. Matini fond odreuje se tako da 1 medved dolazi na 1000 ha , sa odnosom spolova 1:1.

Prirast je odreen sa 10% od broja svih medveda u fondu, uz uvjet da su u njemu zastupljene spolno zrele enke sa 25%.

Odstrel je odreen sa 10% od utvrenog broja svih medvjeda u matinom fondu. Odstrel se planira po spolu, tako da se uzima za odstrel 2/3 mujaka i 1/3 enki.

Po dobnoj strukturi:- grla do 3 godine ine do 50 % plana odstrela .- grla od 3 - 10 godina ine 45 % plana odstrela- grla preko 10 godina starosti 50 % plana odstrela- iz odstrela se iskljuuju medvjedice koje vode mladunad.Brojno stanje utvruje se prebrojavanjem na meilitima i osmatranjem brloga.Prirast je odreen sa 10 % od broja svih medveda u fondu, uz uvjet da su u njemu

zastupljene spolno zrele enke sa 25 %.Odstrel je odreen sa 10 % od utvrenog broja svih medveda u matinom fondu. Odstrel

se planira po spolu, tako da se uzima za odstrel 2/3 mujaka i 1/3 enki.Po dobnoj strukturi: grla do 3 godine ine do 50 % plana odstrela . grla od 3 -10 godina ine 45 % plana odstrela grla preko 10 godina starosti 50 % plana odstrela iz odstrela se iskljuuju enke koje vode mladunad.Brojno stanje utvruje se prebrojavanjem na meilitima i osmatranjem brloga.

II JelenJelenska stanita u Srbiji i Vojvodini mogu se razvrstati, na sljedee bonitete:Matini fond jelenske divljai (stanje 31. 3.) u proljee

Bonitetnirazred

Broj grla na 1000 ha Prirast

I 21-25 II 16 -20III 11-15 0,60IV do 10 (na broj kouta

starijih od 2 god.)

rijeka.

Na 100 kouta starijih od dvije godine oekuje se prirast 60 teladi u svim bonitetima.U I bonitetnom razredu ukljuiti sve nizinske hrastove sastojine do 200 m n.v. tj. ume kraj

124

U II bonitet treba uvrstiti brdska stanita jelena od 200 do 800 m n.v. To su tipovi uma hrasta kitnjaka i obinog graba (Oueceto carpinetum ), te brdski pojas bukovih uma (Fagetum silvaticae ) treba uvrstiti u drugi bonitetni razred, dok ume bukve i jele i pretplaninske bukve treba uvrstiti u trei bonitetni razred. Meutim, iste ume smreke treba uvrstiti u IV bonitetni razred kao i prorijeene ume bukve, zakiseljena stanita bukve, tresetita.

Dakle, kao to se vidi, III i IV bonitetni razred za jelensku divlja obuhvaa umske pojaseve uglavnom iznad 800 m n.v.

Napominjemo da se prikazani podaci o matinom fondu jelenske divljai na 1000 ha lovnoproduktivne povrine odnose na lovno-gospodarski kapacitet (stanini). U ovisnosti od lokaliteta, tj. sastava vegetacije i ostalih ekolokih faktora moe neposredno utjecati na veliinu tete od divljai. Ekonomski kapacitet moe biti i neto nii od navedenog, to od lovita do lovita treba rjeavati sporazumno.

III Divlja svinjaLovita za divlju svinju moemo bonitirati samo na temelju raspona 1 - 4 grla/100 ha,

te faktora prirasta 100-140 % na ukupni proljetni fond.Prijedlog je da se u:

1) U nizinskim lovitima treba raunati sa gustoom fonda od 1 do 4 grla na 100 ha, ovisno od povrina pod umama i njihovoj starosnoj strukturi.

a) Za lovita sa 60 posto hrastovih i jasenovih uma prosjene starosti iznad 70 godina (dio

2030 % sastojina starosti iznad 120 godina) od 3-4 grla na 100 ha.b) Za lovita sa 4060 % mjeovitih nizinskih uma s udjelom hrasta do 30%

prosjene starosti od 50 do 70 godina (dio 10-20% sastojina starosti iznad 100 godina) od 2-3 grla na 100 ha.

c) Za lovita 30-40 % umske vegetacije, s primjesom hrasta prosjene starosti 50-60 godina (dio 10-20 % sastojina starosti iznad 80 godina) od 12 grla na100 ha.d) Za ograena lovita i uzgajalita kapacitet se odreuje mjerama prihrane i prehrane, a

moe se kretati od 1020 grla na 100 ha povrine lovita.2) Za brdska lovita predlae se gustoa fonda od 13 grla na 100 ha u matinom

fondu, ovisno od vrste umske vegetacije i njenoj starosnoj strukturi.a) Za lovita sa umskom vegetacijom hrasta i graba do 60 %, prosjene starosti iznad

70 godina (2030 % sastojina iznad 100 godina starosti) od 23 grla na 100 ha .b) Za lovita s mjeovitim umama hrasta, graba i bukve od 40 do 60 % od

ukupnog biljnog pokrivaa (10-20 % sastojina od 80 do 100 godina starosti) od 1 -2 grla na 100 ha.

c) Za lovita s mjeovitim umama bukve, jele ili smreke bez obzira na povrinski odnos prema ostalom biljnom pokrivau i starosti sastojina od 1 grla na 100 ha .

d) Za ograena i intenzivna lovita ili uzgajalita uz odreene mjere prihrane i prehrane moe se uzgajati od 10 20 grla na 100 ha na ukupnu povrinu lovita.

3) Planinska lovita predlae se gustoa fonda od 0,3-0,6 grla na 100 ha u matinom fondu zavisno od nadmorske visine, vegetacije i mjerama zatite te ekspozicjji i inklinaciji lovita.

a) od 800 do 1200 m nadmorske visine u ovisnosti od vegetacijskog pokrivaa sa0,4-0,6 grla/100 ha.

b) iznad 1200 m n.v. i 0,3 grla/100 ha,c) ograena lovita i uzgajalita uz mjere prihrane i prehrane od 3 do 5 grla/100 ha,

Budui da je mali dio ovog podruja u predjelima za uzgoj divljih svinja, predlae se da se brojno stanje ocjenjuje od sluaja do sluaja.

125

IV SrnaZahtjevi srnee divljai za veliinom stanita su skromni. U skladu s bonitetnim

razredom, tipom i nadmorskom visinom lovita, veliina stanita je od 600 do 1200 ha umske povrine, ovisno od godinjeg doba, klimatskim prilikama i prehrambenim odnosima, stupnju uznemirivanja, parenju i sl. U planinskim predjelima treba pri bonitiranja lovita za srneu divlja voditi rauna o preniku njenog sezonskog pomjeranja (migracija).

Najbolja stanita pruaju joj tereni u kojima su manji umski kompleksi i umarci okrueni poljoprivrednim zemljitem. Vei umski kompleksi moraju biti ispresijecani umskim istinama, poljoprivrednim enklavama, a potrebno je prisustvo i grmlja ili posve mladih umskih sastojina. Najradije se. zadrava uz rubove uma i umaraka. Zadrava se u nizinskim (poplavnim i nepoplavnim), brdskim i planinskim umama. U planini ide ljeti i iznad gornje granice uma. U nizinskim i brdskim umama najbolje joj odgovaraju mjeovite sastojine liara, s vrstama drvea sa tekim sjemenom, a u planini mjeovite ume liara i etinara (najbolje je bukova uma zbog sjemena bukvice , a etinari zbog brsta u zimskom periodu.

Trai vodu za pie, ali moe dugo izdrati zadovoljavajui se hranom sa rosom i vodom koju nalazi u sonoj hrani.

Pojedini bonitetni razredi dobivaju bodove, u ukupnom rasponu od 40 do 100 bodova. Srna je slabo otporna na negativno djelovanje faktora ivotne sredine, u slabim stanitima razvija slabo tijelo i slab trofej. Zbog ovoga stanita s ocjenom niom od 40 bodova ne dolaze u obzir za uzgoj smee divljai.

Raspodjela bodova na bonitetne razrede je sljedea: .Bonitetni razred slab od 40 do 50 bodovaBonitetni razred srednje dobar od 51 do 60 bodovaBonitetni razred dobar od 61 do 75 bodovaBonitetni razred vrlo doba preko 75 bodovaza pojedine osnovne faktore u lovitu dodjeljuje se:Hrana i voda od 8 do 25 bodova Vegetacija .... . od 7 do 20 bodova Kvaliteta zemljita od 8 do 15 bodova Mir u lovitu od 6 do 15 bodova Opa prikladnost lovita od 11 do 25 bodova UKUPNO od 40 do 100 bodova.

Osnovni faktori ocjenjuju se prema sljedeoj skali:Osnovni fond lovita Slab Zadovoljava Dobar Vrlo dobarHrana i voda 8 12 18 25Vegetacija 7 10 15 20Mir u lovitu - 6 10 15

Kvaliteta zemljita takoer se ocjenjuje na osnovu pedoloke karte, ako je ima , ako ne na osnovu uvjeta na terenu. Ocjene imaju sedam stupnjeva i raspon bodova 8 do 15. Opa prikladnost lovita obuhvaa komponente:

- posebni odnos duine poljskih granica i ukupne duine granica lovita za koji postoje etiri stupnja i raspon bodova od 5 do 10;

- postotni odnos povrine livada i ukupne povrine lovita; postoje etiri stupnja i raspon bodova od 4 do 8;

- klima, postoje tri stupnja s rasponom bodova od 1 do 3;- konfiguracija terena, postoje etiri stupnja i raspon bodova od 1 do 4.

126

Brojno stanje divljai u matinom fondu sa 31.oujkom iznosi po bonitetima:Srna I II III IVMat. fond 31.3 8 6 4 2

V DivokozaVeliinu stanita za ovu vrstu divljai ne moemo odreivati kao to to radimo za

druge vrste divljai, zbog specifinog naina ivota i posebnih uvjeta stanita koja naseljava. Zbog svega gore navedenog nije uputno odreivati veliinu lovita u hektarima ve je najprikladnije obuhvatiti cijelo podruje i zbog sezonskog kretanja divokoza u toku sva etiri godinja doba. Po pravilu se divokoze premjetaju pratei granicu dubokog snijega, zimi se sputaju u nie predjele zatienih junih planinskih padina, a ljeti prate mladu vegetaciju do iznad gornje granice ume, na planinske panjake, rudine i goleti i zauzimaju hladnije sjeverne padine.

Najbolje stanine uvjete prua divokozi najvii pojas ume. Tu se redovno pojavljuje klekovina s pojedinanim, osamljenim stablima. Osobito im odgovaraju poloaji gdje umska vegetacija granii sa stijenama i planinskim panjacima i rudinama. Vrlo se rado zadravaju po toilima koja su uz rubove uma u najviim poloajima planine. Nadmorska visina nije glavno mjerilo za prikladnost stanita, stalna i dobra stanita nalaze se u veim planinskim sklopovima, ve od 400 m n.v.

Pase i brsti pa ukljuuje veliki broj planinskog drvea, grmlja i niskog bilja. Gdje ima vode, pije za vrijeme toplog vremena redovno, pogotovu ako u lovitu postoje solita. Dugo vremena izdri na rosnoj hrani i s vodom unijetom ishranom preko svijee hrane.

Bonitetni razred divokozinih lovita obuhvaa samo tri stupnja: slab, srednje dobar i dobar. Klimatski i prehrambeni odnosi u visokom planinskom stanitu divokoza po pravilu su tako teki i surovi, da se ne moe govoriti o vrlo dobrom bonitetnom razredu. Pojedini bonitetni razredi dobivaju bodove u rasponu od 30 do 80 bodova, a prema sljedeoj raspodjeli:

1.bonitetni razred dobar preko 65 bodova2.bonitetni razred srednje dobar.. od 46 do 65 bodova3.bonit et ni razr ed slab .. .......... od 30 do 45 bodova4. bonitetni razred vrlo slab.................. ispod 30 bodova

Pojedinom- osnovnom faktoru dodjeljuje se:Hrana i voda .. . . . . . . . . . . . . . . . od 9 do 20 bodova Vegetacija . . . . .. .. . .. . od 8 do 15 bodova Kvaliteta zemljita ..... o d 3 do 5 bodova Mir u lovitu ........... . ........ od 5 do 20 bodova Opa prikladnost lovita ..od. 5 do 20 bodova

Ukupno od 30 do 80 bodova

Osnovni faktori se ocjenjuju prema sljedeoj skali:Osnovni faktor lovita Zadovoljava Dobar Vrlo dobarHrana i voda 9 13 20 bodovaVegetacija 8 11 15 bodovaKvaliteta zemljita - 3 5 bodovaMir u lovitu 5 11 20 bodovaOpa prikladnost lovita 5

127

10 20 bodova

Ocjena kvaliteta zemljita ima samo dvije kategorije goli, neplodni kamenjar i pitomiji tip zemljita.Opa prikladnost lovita obuhvata komponente:- opasnost od lavina, postoje tri stupnja i raspon bodova od 1 do 8;- mogunost povremenog seljenja , postoje dva stupnja s rasponom bodova od 1 do 5;- klima, postoje dva stupnja i raspon bodova od 1 do 3; .- konfiguracija terena, postoje dva stupnja i raspon bodova od 1 do 4;Na osnovu gore navedenih elemenata odreuje se bonitet lovita, a vezano uz bonitet dat e se i visina matinog fonda i koeficijent prirasta u slijedeoj tabeli:

Divokoza (odnos polova 1:1)Bonitet I II III Matini fond 31. 3. 9 6 3

VI TetrijebTetrijeb je izraziti stanovnik uma a najvie mu odgovaraju mjeovite sastojine

liara i etinara. Prikladno stanite pruaju mu takve ume u pojasu iznad 1000 m nadmorske visine. Osim specifine hrane, ekspozicije lovita, zaklona , tetrijebu je potreban mir u stanitu. U toku godinjih doba sledi granicu snijega i granicu mlade vegetacije, premjeta se po svom stanitu vertikalno i horizontalno, tako da visinska amplituda kretanja obuhvata pojas pretplaninskih uma do planinskih rudina iznad gornje granice uma.

Zato je i za tetrijeba neprikladno izraavati veliinu stanita u hektarima. Najprikladnija je ona povrina lovita koja obuhvata cijelo podruje sezonskog premjetanja tetrijeba u toku etiri godinja doba.

Hrani se ivotinjskom i biljnom hranom, odnos te hrane ovisi o godinjem dobu i ivotnoj starosti jedinke.

Klimatski i prehrambeni uvjeti visokoplaninskih predjela u kojima se nalaze tetrijebska stanita doputaju raspodjelu bonitetnih razreda u samo tri stupnja: slabo, srednje dobro i dobro stanite. Pojedini bonitetni razredi stanita dobivaju bodove u rasponu od 40 do 100 bodova prema sljedeoj skali:

bonitetni razred slab od 40 do 50 bodovabonitetni razred srednje do b ar od 51 do 75 bodovabonitetni razred dobar preko 75 bodova

Pojedinom osnovnom faktoru lovita dodjeljuje se:Hrana i voda.................... od 8 do 25 bodovaVegetacija . ............................Kvalitet zemljitaMir u lovituOpa prikladnost lovita

od 7 dood 3 do

od 10 do od 12 do

15 bodova7 bodova

30 bodova23 boda

Ukupno: od 40 do 100 bodova

128

Osnovni faktori lovita ocjenjuju se prema sljedeoj

skali: Osnovni faktor lovita

Zadovoljava Dobar Vrlo dobar

Hrana i voda 8 15 25 bodova

Vegetacija - 7 15 bodova

Kvaliteta tla - 3 7 bodova

Mir u lovitu 10 18 30 bodova

Opa prikladnost lovita 12 17 23 boda

Ocjena kvalitete zemljita ima dvije kategorije, kamenitije i pitomije zemljite.Opa prikladnost lovita obuhvata komponente: prikladnost rasporeda prirodnih oblika vegetacije, postoje tri stupnja i raspon bodova od 6 do 10; klima, postoje tri stupnja i raspon bodova od 3 do 7; konfiguracija terena, postoje dva stupnja i raspon bodova od 3 do 6.

Matini fond, prirast i odstrel tetrijeba na (I - III) sa odnosom spolova 1:1Bonitet I II

III Matini fond

4-5 3-4 2-3

Prirast 1 0,6 0,2

Fond pred lov

5-6 4-5 3-4

Odstrel 1 0,6 0,2

VII. Zec, fazan, poljska jarebica, jarebica kamenjarkaBonitiranje za ove vrste divljai sprovodi se prema jedinstvenoj metodologiji koja

e biti data u ovom poglavlju, a odreivanje broja divljai po bonitetnim razredima i po tipovima lovita dat e se u priloenim tabelama:

Odreivanje brojnog stanja divljai bonitiranjem provodi se tako da se osnovni prirodni faktori lovita koji uvjetuju opstanak i daljnje razmnoavanje divljai ocjene pojedinano ocjenama: odlian (5), vrlo dobar (4), dobar (3), zadovoljavajui (2) i slab (1), a ocjene pomnoe s konstantom koja predstavlja postotak ekoloke vrijednosti svakog osnovnog faktora. Kojim postotkom ekoloke vrijednosti uestvuju pojedini osnovni faktori u opstanku divljai prikazuje sljedea tabela.

129

Osnovni faktori lovita

Vrijednost osnovnih faktora u procentima

Faktor vrijednosti

1.Kvalitet zemljita 20% 4

2.Hrana i voda 25% 5

3.Biljni pokriva(vegetacija)

20% 4

4.Mir u lovitu 10% 2

5.Konfiguracija terena 5% 1

6.Klimatski uvjeti 10% 2

7.Opa prikladnost lovita

10% 2

Kako se iz tabele vidi, osnovnim ekolokim faktorima , odnosno uvjetima, smatraju se: kvaliteta zemljita, hrana i voda, biljni pokriva (vegetacija) mir u lovitu, konfiguracija terena, klimatski uvjeti i opa prikladnost lovita.

- Mnoenjem ocjene osnovnih faktora (od 1 do 5) faktorom ekoloke vrijednosti (konstantom) dobiva se odreeni broj bodova kojim se odreuje bonitetni razred lovita za odreenu vrstu divljai (sitne). Kvaliteta lovita ili bonitet lovita, dobiven na ovakav nain, ocjenjuju se za svaku vrstu divljai posebno, a vai za zeeve, fazane i poljske jarebice.

Ovisno od ocjene osnovnih faktora pomnoenih s konstantom dobiva se odreeni broj bodova koji moe varirati od 20 do 100, a prema broju dobivenih bodova svrstava se lovite u jedan od bonitetnih razreda prema sljedeoj skali:

85 do 100 poena ........ I bonitetni razred69 do 84 poena ......... II bonitetni razred53 do 68 poena ......... II bonitetni razred37 do 52 poena ........IV bonitetni razred

Navodimo primjer ocjene u nizinskom lovitu za zeca:Osnovni faktor Ocjena x konstanta = poena (od moguih)-Zemljite (vrlo dobar) 4 4 16 20-Hrana i voda (dobar) 3 5 15 25-Biljni pokriva(dobar) 3 4 12 20-Mir u lovitu (slab) 1 2 2 10-Konfig. terena (dobar) 3 2 3 5-Klima (zadovoljava) 2 2 4 10-Op. prik. lovita (d o b ar ) 3 2 6 10Ukupno bodova: 58 100Na isti nain ocjenjuju se lovita za fazane i poljsku jarebicu, uzimajui u

obzir pri ocjeni osnovnih faktora uvjete koji odgovaraju toj vrsti divljai.Pri ocjenjiva nju pojedinih faktora za kamenjarku su u obzir uzete samo tri ocjene:

odlino, dobro, slabo, zato to uvjeti ivota kamenjarke nisu jo dovoljno proueni, ima veliki areal

130

Ocena osnovnog faktora

5 4 3 25 4 3 25 4 3 25 4 3 25 4 3 25 4 3 25 4 3 2

Broj poena

kretanja, nastanjuje posebno zimska a posebno ljetna stanita i slino. Broj kamenjarki treba ustanovljavati prebrojavanjem jata i procjenom, a koeficijent prirasta koristiti, kao kod jarebice. Naravno da je za taj posao potrebna rutina,iskustvo,a naroito savjesnost.

Obrazac za bonitiranje 1.000 ha lovne povrineA.) Sitna divlja

Vrsta divljai:

Redni broj

Osnovni faktori Faktor vrijednosti

1. Kvaliteta tla 42. Hrana i voda 53. Biljni pokriva 44. Mir u lovitu 25. Konfigur. terena 16. Klima 27. Opa prikladnost

lovita2

Napomena:- Zaokruuje se samo ocjena odreenog faktora od 2 do 5 u koloni

Ocjena osnovnog faktora.

B.) Dinamika razvoja populacijeA = Proljetno brojno stanje (na 1.000 ha LPP) B = Brojno stanje pred sezonu lova (na 1.000 ha LPP) C = Planiranje odstrela (za izraunavanje naknade)

Bonitet lovita I II III IVVrsta divljai (jedinki) (jedinki) (jedinki) (jedinki)Zec A 400200 190120 11050 4020

B 800400 340 215 17580 5530C 10050 4025 168 42

Fazan A 600300 290200 190-100 9040B 1200600 520360 300160 13060C 300150 150100 7540 2510

Poljska jarebica A 800400 390250 240100 9040B 1280720 660420 380160 13560C 12060 4025 208 62

Jarebica kamenjarka A 300140 13090 8050 4020B 510240 210145 12075 5530

C 4520 1510 8-5 42

Bonitiranje se prikazuje za katastarsku opinu (3-5.000 ha) ili gospodarsku jedinicu (zapreteno umske oblasti).

131

Osnovni principi modernog lovnog gospodarenjaDa bi bilo koristi kako za ovjeka-lovca-uzgajivaa, tako i za divlja, lovno

gospodarenje mora se bazirati iskljuivo na prirodnim zakonima. Iz ovih razloga i u ovoj oblasti je neophodno kontinuirano koristiti i biti u toku sa najnovijim dostignuima biolokog praenja divljai u stanitu.

- Rezultati modernog biolokog istraivanja su dokazali da se pojedinane vrste ne mogu tretirati odvojeno od svih ostalih vrsta ukupno koje ive u odreenom ambijentu. Isto tako dokazano je da ni posebne jedinke ne mogu biti tretirane izdvojeno od ukupne populacije kojoj pripadaju. Zbog toga je neophodno da intervencije oko divljai i stanita u kojem one ive moraju biti takva da ne remete prirodnu ravnoteu.

- Moderno lovno gospodarenje smatra da su svi unutarnji odnosi izmeu razliitih vrsta divljai i stanita meusobno ovisni tako da sainjavaju harmoninu cjelinu. Zbog ove injenice divlja se vie ne svrstava na korisnu i tetnu, ve uzgajana divlja i predatori (pernati i dlakavi), koji imaju svoje mjesto u stabilnim populacijama i kada je njihova brojnost dovedena na podnoljiv broj da na uzgajanoj divljai ne ine poveane gubitke. Moderno lovno gospodarenje, ustvari, i grabljivice (predatore), smatra vrstama apsolutno neophodnim za opstanak ostale divljai u svojim sredinama (stanitu). U suvremenom gospodarenju apsolutno nije predvieno istrebljenje ni jedne vrste divljai.

- Budui da je ve dokazano da divlja slobodno ivi u organiziranoj zajednici u prirodi, takozvanoj populaciji na prirodno ogranienim prostorima, moderno gospodarenje se ne bavi vie divljim ivotinjama unutar odreenih lovita. Stanje brojnog stanja pojedinih vrsta divljai u pojedinim lovitima ne moe sainjavati osnovu gospodarenja jer se ono mijenja, ak i vie puta u toku godine zbog spontanog pomicanja populacije po cijeloj prirodnoj teritoriji (stanitu) u kojoj ivi. Zbog ove injenice u modernom gospodarenju ne upotrebljava se ni termin ,,divlja u tranzitu". Tranzitna divlja je ona koja se pokae ,,tranzitnom" posebno promatranjem lovita (prepelice, divlje patke, dralovi, divlje guske, drozdovi i sl.). Realno, kada se promatra sa bioloke toke gledita za ovjeka-lovca-uzgajivaa mnogo je znaajnije upravljanje, odnosno gospodarenje sa divljai koja je ,,stacionarna,, ali i ova divlja u toku godine lokalno izgleda da je u ,,prolazu" zbog nedovoljnog prostora (stanita). Divlja u ,,prolazu" je naprotiv ona divlja koja tipino emigrira, ime se pomicanja proteu na tisue kilometara.

- Poto je biologija svake vrste divljai potvrdila da je ivot divljai potpuno razliito reguliran zakonima, od onih koji reguliraju ivot domaih ivotinja, moderno gospodarenje lovstvom ne razmatra vie model uzgoja domaih ivotinja. Potrebno je, da su na vanjski izgled svake posebne divlje ivotinje utjecali uvjeti sredine (stanite) u kojem ivi i mjesto koje zauzima u populaciji, a svakako nije vjerna slika jednog genotipa tj. genetski stvorenog odreenog gena nasljea. Sve u svemu nemogue je otkriti genotip vanjskog izgleda, a jo manje je mogue kontrolirati kod divljai sve nasljedne putove, koliko je to mogue kod domaih ivotinja. Zbog toga se vie ne smatra, da odstreljujui pojedine primjerke, moe da se sauva genetsko nasljee. Moderno gospodarenje, dakle, smatra da je kvalitativno poboljanje mogue samo koordinirajui populaciju sa biolokim mogunostima ambijenta, oslanjajui se na prirodne odnose unutar same populacije. Moderno gospodarenje, dakle, ne smatra vie da je divlja slabija kao degenerirana i nema namjeru niti da pobolja kvalitetu eventualnim ,,osvjeenjem krvi", jer je dokazano da se divlja jednostavno prilagoava ambijentu, a unoenjem divljai koja potie iz drugih stanita moemo samo pogorati, a ne poboljati ,,tip" s osobinama koje je priroda stvarala nizom proteklih godina, desetljea i stoljea.

- Budui da divlja opstaje u svom stanitu samo ako ima dovoljno prirodne hrane , moderno gospodarenje ne rauna vie mnogo na umjetnu hranu, nego trai da pobolja ivotne uvjete divljai u stanitu. Ako se umjetna ishrana usprkos donesenih poboljanja u stanitu pokae u odreenom momentu kao preko potrebna, neophodno je da odgovara kako elementarnim potrebama tako i ivotnim navikama za nabavku stone hrane.

132

- Poto je poznato da se divlja ne naseljava uvijek na isti nain ili samo u ambijentu u kojem ivi, nego da se nalazi razbacana na sve strane, koristei date uvjete za ishranu u najboljoj moguoj mjeri, ali i koristei prirodne izvore vode koje ima u lovitu, kao neophodnog i jednog od najvanijih uvjeta za opstanak i zadravanje divljai u lovitu.

- U prirodi postoji znatna i sloena raznovrsnost odnosa izmeu divljai i ambijenta, kao i izmeu pojedinih vrsta koje ive u razliitim sredinama, moderno gospodarenje bazira svaku intervenciju na direktnom promatranju u prirodi traei da prikae i rasvijetli rezultate bioloke znanosti.

Openito o poveanju brojnosti populacija divljaiPoveanje brojnosti se planira kod svih vrsta divljai kod kojih postoje uvjeti

lovita da se postiu kapaciteti, a sve u cilju da se postigne optimalno brojno stanje. Ovo je krajnji cilj i tenja da se gospodari optimalno, a sve u cilju da lovci u narednom desetljeu imaju mnogo vie divljai, da budu zadovoljni i da narednim generacijama ostave mnogo vie divljai nego to je to danas.

Plansko i racionalno gospodarenjePlansko i racionalno gospodarenje je osnovni uvjet trajnosti lovnog

gospodarenja koje osigurava optimalne uvjete za divlja i brojnost populacija svih vrsta uzgajane divljai.

Kod svih vrsta uzgajane divljai kod kojih se postigne optimalno brojno stanje, moe se loviti realni prirast, odnosno mora se planirati neznatno manji odstrel od prirasta, a u populacijama kod kojih nije postignut kapacitet uvijek se planira znatno manji prirast, da bi se postigao kapacitet.

Da bi se planski i racionalno gospodarilo, na osnovu istraivanja koja su do sada raena za sve vrste divljai pored tono utvrenog brojnog stanja ,,znaju" se i drugi parametri kao to su realni prirast, gubici i na osnovu bonitiranja lovita planirano brojnostanje na kraju godine. Kada se sve ovo zna onda je ,,lako" planirati i raditi planovegospodarenja (lovna osnova i godinji plan gospodarenja).

Bonitet lovitaPojam bonitet lovita izraava stupanj postojanja onih uvjeta sredine u slobodnoj

prirodi koji su neophodni ili bitno utjeu na ivot i razvoj populacije odreene vrste divljai.Vei broj povoljnih osnovnih faktora u lovitu ini da lovite pripada viem

bonitetnom razredu i obrnuto.Pojedini faktori znaajni za ivot i razvoj divljai (naroito stanje i intenzitet

poljoprivredne proizvodnje u lovitu) s vremenom su se promijenili, tako da se jednom utvreni bonitet lovita ne moe prihvatiti kao trajna smjernica koja odreuje nepromjenljivi broj divljai po jedinici povrine lovita, ve se prilagoava stvarnim prilikama.

Pri ocjenjivanju boniteta lovita obuhvaene su: klimatske prilike, biljni pokriva i prehrambene mogunosti u toku cijele godine, odnos ume, polja i livada, nadmorska visina, kvaliteta zemljita, i z vanredne pojave i kvaliteta susjednih lovita. Takoer se razmatra sadanje stanje divljai, sastav, zdravlje, kvaliteta trofeja, iskustvo pri ranijem gospodarenju, kao i meusobni odnos vrsta divljai u lovitu i vremenski tok ivotnih pojava i navika.

133

1. Hrana i voda 15 122. Vegetacija 15 123. Kvalitet tla 10 104. Mir u lovitu 10 85. Opta prikladnost lovita 15 106. Ukupan zbir poena 65 527. Bonitetni razred I II III IV8. Proleno brojno stanje na 100 ha LPP 5 2

6. Tip lovita - ravniarski

7. Bonitetni razred III8. Proleno brojno stanje na 100 ha LPP 5

9.Lov. produkt. povrina (ha) 3.200 3.200

Bonitet lovita za populaciju srnaOsnovni faktori koji utjeu na bonitet lovita za populaciju srna su hrana i voda,

vegetacija, kvaliteta tla, mir u lovitu i opa prikladnost lovita.Osnovni faktori u lovitu Ocjena faktora broj poena

9.Lov. produkt. povrina (ha) 24.400 12.000 12.400

Bonitet lovita za populaciju divljih svinjaOsnovni faktori koji utiu na bonitet lovita za populaciju divljih svinja su hrana i

voda, vegetacija, kvaliteta tla, mir u lovitu, opa prikladnost lovita i tip lovita.Osnovni faktori u lovitu Ocjena faktora lovita1. Hrana i voda - dobar2. Vegetacija - dobar3. Kvaliteta tla - dobar4. Mir u lovitu - zadovoljava5. Opa prikladnost lovita - uvjetno prikladno

stanite

Prema uputstvu za bonitiranje lovita (Bonitiranje lovita B. Tomaevi, L. Radosavljevi, A. erani 1997.), divlje svinje, u naelu, ne treba uzgajati na izoliranim umskim povrinama manjim od 3.000 ha, odnosno u podrujima gdje je uee uma u strukturi povrine lovita ispod 25 %. Meutim, poto je prisustvo divljih svinja u lovitu evidentno, a opasnost od potencijalnih teta na usjevima realna, planskim odstrelom i provoenjem svih neophodnih mjera za sprjeavanje i zatitu od teta e se kontrolirati brojnost u granicama optimalnog fonda.

Bonitet lovita za sitnu divljaOsnovni faktori koji utjeu na bonitet lovita za sitnu divlja su: kvaliteta tla, hrana i

voda, biljni pokrov, mir u lovitu, konfiguracija terena, klimatski uslovi i opa prikladnost lovita.

134

Bonitet lovita za populaciju zecaOsnovni faktori u lovitu Faktor

vrijednosti

Ocjena faktora

broj bodova

1. Kvaliteta tla 4 (5) 20 (5) 20 (4) 162. Hrana i voda 5 (4) 20 (3) 15 (3) 153. Biljni pokrov 4 (5) 20 (4) 16 (3) 124. Mir u lovitu 2 (3) 6 (3) 6 (3) 65. Konfiguracija terena 1 (4) 4 (4) 4 (4) 4

6. Klimatski uslovi 2 (4)8 (4) 8 (4) 8

7. Opa prikladnost lovita 2 (5) 10 (3) 6 (3) 68. Ukupan zbir poena **** 88 75 679. Bonitetni razred **** I II III IV

10. Proljetno brojno stanje na 100 ha LPP **** 20 12 511. Lovno-produktivna povrina (ha) 24.600 7.100 11.300 6.200

Bonitet lovita za populaciju fazanaOsnovni faktori u lovitu Faktor

vrijednosti

Ocjena faktora

broj poena

1. Kvaliteta tla 4 (5) 20 (5) 202. Hrana i voda 5 (4) 20 (3) 153. Biljni pokrov 4 (5) 20 (3) 124. Mir u lovitu 2 (3) 6 (4) 85. Konfiguracija terena 1 (4) 4 (5) 56. Klimatski uslovi 2 (4) 8 (4) 87. Opa prikladnost lovita 2 (5) 10 (4) 88. Ukupan zbir poena **** 88 769. Bonitetni razred **** I II III IV

10. Proljetno brojno stanje na 100 ha LPP **** 30 2011. Lovno-produktivna povrina (ha) 20.000 9.000 11.000

Bonitet lovita za populaciju poljske jarebice

Osnovni faktori u lovitu Faktor vrijednostiOcjena faktora broj poena

1. Kvaliteta tla 4 (5) 20 (3) 122. Hrana i voda 5 (3) 15 (3) 153. Biljni pokrov 4 (3) 12 (3) 124. Mir u lovitu 2 (4) 8 (1) 25. Konfiguracija terena 1 (5) 5 (3) 36. Klimatski uslovi 2 (4) 8 (4) 87. Opa prikladnost lovita 2 (4) 8 (3) 6

8. Ukupan zbir poena **** 76 589. Bonitetni razred **** I II III IV

10. Proljetno brojno stanje na 100 ha LPP **** 20 911. Lovno-produktivna povrina (ha) 23.300 7.500 15.800

135

Kapacitet lovitaPo izvrenom ocjenjivanju navedenih faktora, odnosno boniteta lovita, utvruje se

kapacitet lovita i optimalna gustoa naseljenosti pojedinih vrsta divljai u lovitu. Utvrivanje kapaciteta lovita ima, prije svega, ekonomski znaaj, a pitanje je utoliko znaajnije jer se radi o teritoriji s intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom. Uspjeno utvrivanje kapaciteta lovita pretpostavlja uspostavljanje i odravanje usuglaene zajednice biogeocenoze.

U uvjetima kada su prirodni odnosi openito narueni djelovanjem ovjeka, ekonomski kapacitet treba to vie uskladiti s biljnom proizvodnjom na odreenoj povrini, vodei rauna i o okolini. Dakle, na ekonomski kapacitet lovita djeluju ne samo prethodno ocjenjeni uvjeti i faktori boniteta, ve i svojevrsni ekonomski odnosi u odreenom podruju.

Ekonomski kapacitet lovitaGospodarenje lovitem, s obzirom na suvremeni odnos ovjeka i drutva prema

prirodi i iskoritavanju njenih potencijala, zasniva se samo na ekonomskom kapacitetu lovita.Ekonomski kapacitet lovita za odreenu vrstu divljai izraava se onim brojem

jedinki na 100 ha lovno-produktivne povrine koji osigurava optimalnu kvalitetu i koritenje divljai, pri emu su tete od divljai neznatne ili se raspoloivim sredstvima zatite mogu sprijeiti, odnosno svesti na mjeru koju gospodarenje lovitem moe podnijeti.

Iz razloga to jo uvijek nisu utvrene potpuno tone metode bonitiranja lovita, utvreni ekonomski kapacitet lovita se mora uzeti kao smjernica koja se po potrebi korigira na osnovu stalnog praenja stanja u lovitu i iskustva.

Tablica za utvrivanje ekonomskog kapaciteta lovita (prema uputstvu LSS)Vrsta divljai Bonitetni razred

(jedinki/100ha) l ll lll lVSrna 8 i > 5 - 7 2 - 4 < 2Divlja svinja 30 i > 15 - 29 3 - 14 < 3Zec 20 i > 12 - 19 5 - 11 < 5Fazan 30 i > 20 - 29 10 - 19 < 10Poljska jarebica 30 i > 20 - 29 10 - 19 < 10

EKOLOKI UVJETI ZA GLAVNE VRSTE UZGAJANE DIVLJAI

PAPKARIDa bi se pravilno postavilo gospodarenje papkarima, prije svega, treba rei da ovi ne mogu biti podloni selektivnom koritenju, koje se zasniva na sljedeim ostvarenjima: stvaranje ne mnogo velikih teritorijalnih jedinica za gospodarenje, organizacija prebrojavanja i izvrenje planova za koritenje, zasnovanim na biolokim i racionalnim pokazateljima (preventivan izbor primjeraka jedinki), odreivanje statistikih podataka, zasnovanih na ispitivanju odstrijeljenih jedinki. Selektivan lov, sa druge strane ne treba da znai sam odstrel i samo i jedino odstrel jedinki koje su zacijelo u opadanju, ve koritenje mnotva jedinki slabijeg kvaliteta od prosjeka populacije u veem postotku od njihovog opstanka u samoj populaciji.

136

to se tie metoda koritenja, oigledno proizlazi da lov na papkare treba da se odvija iskljuivo orujem sa uljebljenim cijevima i bez pasa. Upotreba psa gonia, ve zabranjenog u planinskoj zoni pojedinih regiona, ustvari je uzrok namjerne i nenamjerne krae, visokog postotka ranjavanja, slobodnog lova i nedostatka potovanja, bilo koje vaee bioloke norme.Selektivno svojstvo psa gonia je ustvari nepostojae, zbog nepostojanja ue veze izmeu vuka i lovakog psa, poto se razmotre razliiti naini predatorstva i injenica da pas ne ini dio prirodne biocenoze u kojoj lovi, kao posljedica toga, njegova gustoa kompletno ne zavisi od broja plijena i od drugih staninih faktora. Koristan izuzetak odnosi se na upotrebu psa krvosljednika, samo ako je obuen da slijedi trag, prema pravilniku Kinolokog saveza.Jedini nain da bi se pristupilo racionalnom korektnom koritenju papkara, na bioloki nain, predstavlja oruje visoke preciznosti, iji je kalibar prilagoen krupnoi divljai. Neophodna instrumentacija zasniva se prema tome na upotrebi puke sa uljebljenim cijevima, koja posjeduje optiki nian koji se upotrebljava zajedno sa dogledom i teleskopskim durbinom, jedini instrument koji doputa da se tono identificira divlja za selekciju.U vezi sa potekoama biotehnikog karaktera, vezanih za ovu vrstu lova, lovci koji ele da ga koriste morali poloiti poseban ispit osposobljenosti, podrazumijevajui i provjeru gaanja.Odstrijeljenu divlja treba da pregleda odgovorno veterinarsko lice u cilju da se istaknu neophodni statistiki podaci koje svaka oblast treba da prenese nadlenoj instituciji, na za to odreenim formularima.Veoma je poeljno, da se u svakoj oblasti gdje se love papkari, godinje organiziraju trofejne izlobe odstrijeljene divljai, da bi se mogao usporediti i utvrditi stanje ivotinjskog fonda i da se doprinese irenju znanja, vezanih za tu vrstu divljai.Pokrajne ili opunomoene ustanove trebale bi da se obaveu da organiziraju pripremne teajeve za instruktore za selektivni odstrel.

MUFLONNa naim prostorima muflon nije autohtona vrsta. Unoen je u pojedina naa podruja, dobro se prilagodio umovitim zonama sa predjelima bogatim podrastom, na obroncima sa kamenim gromadama, na visini izmeu 600 i 1.000 metara, ali i u lovita Vojvodine.Sa strogo znanstvenog stanovita, unoenje ove vrste, strane autohtonoj fauni, na naim prostorima moe se podvri kritici. Ipak, prestanak poljoprivredne i pastirske aktivnosti posle vjekovnog koritenja, stvorilo je na breuljkastim i lako prohodnim pojasevima, stanine uvjete koji bi mogli da se smatraju novim. Vraanje u prvobitno stanje u takvim zonama originalnih ekosustava, bilo bi krajnje teko izvesti zbog potrebnog vremena i zbog visokih ulaganja. Zbog toga, smatramo da je prihvatljivo unoenje muflona u neke od tih predjela i na osnovu razmatranja da ih je, poto se radi o tjelesno krupnijoj vrsti, relativno lako kontrolirati, i u sluaju potrebe eliminirati.Lovno gospodarenje muflonom moe se izvesti pomou selektivnih sistema. Poto se radi o ivotinji sa preteno dnevnom aktivnou, kontrola putem promatranja je element od primarne vanosti. Uope, radi se o papkaru koji je preteno vjeran originalnom stanitu, ipak, da bi se racionalno odrala vrsta, vano je da je gater za uzgoj dovoljno prostoran, tj. barem nekoliko tisua hektara. Srednja godinja poveanja mogu da se iskau izmeu 33% i 40% brojnosti, s jednakim brojnim odnosom izmeu mujaka i enki.

137

JELENPosljednje poveanje areala ove vrste na naim prostorima i njihovo ponovno unoenje na autohtona stanita, pobuuje nesumnjiv interes sa prirodnjakog i lovnog gledita. Ipak, bilo u vezi razloga ekonomskog karaktera zbog teta koje nanosi poljoprivredi i umskim sastojinama, bilo zbog razloga kompeticije sa ostalim papkarima, unoenje ove vrste treba biti podlono detaljnim prouavanjima ivotinjske sklonosti na razliitim teritorijima. Ogranieni prostor za gospodarenje jelenom, treba se protezati na nekoliko desetina tisua hektara.Godinji prirast populacije ove vrste, pod uvjetom jednakosti u brojnom odnosu izmeu mujaka i enki, dostie 33% brojnosti. Poto je to ivotinja krajnje otporna na loe klimatske uvjete, selektivan odstrjel je selekcija zbog kvalitete, a naroito ona zbog strukture. Jeleni ive u veoma dobro organiziranim krdima sa hijerarhijske toke gledita.U brojanju jelena postoje brojne tekoe zbog prostranosti zona promatranja za vrijeme brojanja. Tonost brojanja kod ove vrste je od velike vanosti i da bi se ona postigla, potrebno je upotrijebiti sve mogue tehnike, ne izuzimajui brojanje barem jednog dijela divljai na hranilitima, koja su eventualno postavljena. Napominjemo da se brojnost srndaa skoro uvijek podcjenjuje, dok se brojnost jelena esto precjenjuje.Prihranjivanje, kao sredstvo za poveanje mogunosti stanita, treba se izvriti krajnje oprezno, sa mnogo opreza, ujedno napominjui da je ova praksa antiselektivna, naroito u sluaju jelena, koji je naviknut da preinauje vlastita zimska stanita u ovisnosti od atmosferskih uvjeta. Prihranjivanje vrlo esto stvara nenormalnu koncentraciju divljai, tetno djelujui na umu i osjetno poveavajui vrstu.

SRNEA DIVLJAZbog znaajne prilagodljivosti ove vrste, krajnje je poeljno da se ona veoma proiri i zbog toga bila bi favorizirana na svim prikladnim podrujima na zemlji, podrazumijevajui poplavne i plantene zone, bogate umovitim pojasevima. U predjelima gdje boravi ova vrsta, ili u onim koja se granie sa zonama u kojima je srnda barem djelomino rasprostranjen, smatra se da je dovoljna efikasna kontrola lovokrae i uznemiravanja, da bi se za kratko vrijeme postigli dobri rezultati. Ponovno unoenje srnadaa predstavlja veu tekou nego unoenje jelena, jer je divlja krajnje vezana za teritorij; njoj se posveuje vea panja nego to to potrebuju druge vrste.tete koje nanosi srnda umskim kulturama su potpuno zanemarive, a eventualne tekoe mogu se pojaviti samo tamo gdje postoje cijenjene kulture zasaene u umi. Racionalni sistem koenja kultura (naroito leguminoza) veoma mnogo pomae voenju lovnog gospodarenja na zadovoljavajui nain i zbog toga se odluno preporuuje.Zimsko prihranjivanje ima antiselektivno djelovanje, jer dozvoljava da preive ivotinje koje bi inae uginule. Ovo, usprkos tome, moe biti praksa koja se nee osuivati, samo da se paljivo izvede, izbjegavajui izlaganje samo sijena, ograniavajui se na predjele koji ne nude dovoljni minimum zimske hrane. U svakom sluaju, preporuljivo je utjecati na stanite pomou polja obraenih po potrebi, poumljavanjem pravim i ukusnim biljkama, sa dijelovima dobro razmjetenim. Nije potrebno postavljanje pojilica.Poto se radi o papkaru ija je brojnost skoro uvijek podcijenjena i koji nema socijalni odnos zasnovan na hijerarhijskim odnosima, kvantitativna selekcija je vanija od one koja se odnosi na kvalitetu i strukturu.Sa izuzetkom divlje svinje, srnda je, meu papkarima, vrsta ije je godinje korisno poveanje maksimalno, dostiui 50% brojnosti, sa normalnim prosjekom od 33%; ovo se dogaa prirodno u uvjetima jednake brojnosti meu spolovima.Barem 40-50% odstrjelnog plana trebalo bi se zadovoljiti lanadima ili godinjacima.Da bi se postigli ciljevi selektivnom kontrolom brojnosti, veoma je vaan odstrel veeg broja enki u lovitima u kojima je poremeena spolna struktura, i zbog injenice da u 90% naih

138

lovita je vei broj srna. U zonama na kojima se eli izvriti specifino lovno planiranje sa srndaem, potrebno je zabraniti lov sa psima goniima. Zaista, upotreba psa gonia proizlazi da je osnovni faktor ogranienja poveanja i ekspanzije srndaa.

JELEN LOPATARJelen lopatar je papkar krajnje prilagodljiv i moe se smatrati da je istog znaaja kao muflon na podruju jelenske divljai, poto pokazuje iste izbirljive potrebe za hranom i za stanitem. Vrsta se veoma dobro prilagoava, bilo na umovitije zone, bilo na one otvorenije, ali optimalan habitat ine prilino ravne ili breuljkaste zone sa umama i naizmjeninim livadama, bogatim vodom. U ravnim zonama vrlo dobro podnosi snijeg, ali u breuljkastim ili stjenovitim predjelima pod snijegom nalazi se u dosta neugodnom poloaju.U vezi njegove rasprostranjenosti u davna vremena, unoenje ove vrste rezultira prvenstveno u breuljkastim otonim predjelima i umama i ikarama priobalnih mediteranskih predjela. Ne preporuuju se ponovno naseljavanje gdje su prisutne vrste kao to su jelen i srnda faunistiki cjenjenije, a naroito srnda koji nanosi manje tete poljoprivredno-umskim kulturama. Jedini nain koritenja koji nee stvarati probleme je unoenje u iroke ograene zone u turistikim podrujima, kao pejzani element prirodnjakog senzibiliteta.Jelen lopatar moe nanesti tetu poljoprivrednim i drvenastim kulturama zbog injenice da se hrani pupoljcima, ali i zbog toga to guli koru. Tip stanita u kojem, u pravilu, jelen lopatar ne pravi probleme proizlazi da je naroito prilagodljiv vrsti, kao to je onaj u parku, tj. sa drveem visokog debla i irokim prostranim livadama. Kao u sluaju muflona, oportuna dislokacija livada i umskih ikara, olakava prekomjerno obavljanje njegovih djelatnosti. Jelen lopatar je esto plijen lovokradica zbog dnevnih navika i meu papkarima je onaj koji esto pada kao rtva cestovnih nesrea. Program gospodarenja mora da vodi rauna kako i za ovu vrstu racionalno gospodarenje zahtjeva dovoljno iroke sadraje od nekoliko tisua hektara.Godinje poveanje populacije jelena lopatara je cca 35% brojnosti u uvjetima jednakog brojnog odnosa izmeu spolova. Koritenje ne moe zanemariti vanost hijerarhijskog odnosa koji postoji izmeu razliitih dobnih razreda, naroito u razredu mujaka; strukturna selekcija je zbog toga veoma vana.U odnosu sa drugim vrstama, jelen lopatar izaziva manje probleme u lovnom gospodarenju, a prebrojavanja su laka.

DIVLJA SVINJAOvu vrstu karakterizira velika ekoloka vrijednost i zbog toga se prilagoava na najvei dio stanita, omiljene su joj guste ume, irokolisno drvee sa bogatim podrastom, polumovarni proplanci i doline.Njeno stvarno postojanje je plod mnogobrojnih naseljavanja sa ivotinjama razliitog porijekla, a u tim operacijama mali ili nikakav znaaj dat je iskoritavanju jedinki koje pripadaju prvobitnim podvrstama. Ovo je izazvalo velike tete od strane vrste, naroito u onim zonama gdje postoje brojne obraene povrine.Duno je i znanstveno ispravno izvriti ponovni povratak vrste selektivnim sustavom, bilo u prirodi- bilo u uzgajalitima, jedinkama ne mnogo razliitim od originalne vrste. Ovo bi bilo korisno i sa praktinog stanovita, jer domaa divlja svinja bila je sigurno prilagodljiva podruju koje nastanjuju.Problem naseljavanja je usko povezan sa mogunou i predvidljivou teta koje mogu nanesti poljoprivrednim kulturama i kompeticijom sa drugim vrstama prisutnih papkara, ili sa ijim se naseljavanjem eli pokuati.U prvom redu, sasvim je nezgodno njeno unoenje u oblasti koje se granie sa poljoprivrednim zonama. Poznata je tetnost divlje svinje, zbog ega se u zonama u kojima eventualno ima ove vrste upotrebljavaju sve one mjere koje razmatraju suzbijanje ili toleriranje tete. Dosta korisna praksa, ne obazirui se na barijere, akustina zastraujua

139

mirisna sredstva mogu biti hranilita u umi, pod uvjetom da se ne izrode u faktore poveanja brojnosti, koja se uvijek strogo kontrolira.Sa drugog stanovita, moda neto vie nego to je prava i istinska kompeticija, moe se govoriti o razliitim sloenim lovnim sustavima koji se upotrebljavaju u odnosu na divlju svinju sa prebivalitem ili sa mogunou ponovnog naseljavanja drugim papkarima. Zaista, prisutnost divlje svinje predstavlja opravdanje za upotrebu psa gonia, negativan faktor zbog smetnje koju nanosi populacijama drugih vrsta, naroito jelenskoj i srneoj divljai. U lovu pogonom na divlju svinju ne upotrebljavaju se u najveem broju sluajeva dresirani psi obueni za tu vrstu divljai. Zbog toga, uzimajui u obzir lovne sustave koji nose prevagu, smatra se da ne treba savjetovati bilo kakvo naseljavanje divljom svinjom ili prirodno proirenje njenog areala. Ovo sve dok se ne postigne konkretna korektna organizacija lovnog gospodarenja koju iskljuivo garantira stvaranje jakih jedinica gospodarenja, u kojima prisutnost divlje svinje nema prevagu u odnosu na ostale papkare. Ove organizacije trebaj u b i t i odgovorne i zbog eventualne tete koju treba da otklone da ne bi dolo do situacije lutanja u lovstvu.I u sluaju divlje svinje, usprkos opem miljenju, mogue je selektivno koritenje.Zbog toga, mogunost lova na ovog papkara ne treba obavezno povezivati sa upotrebom psa gonia i puke sa oluenom cevi, naroito u nekim zonama irokolisnog drvea, primjenom lova ekanjem, kao i pogonom, sa iskljuivom upotrebom hajkaa i eventualno kratkonogog gonia.Godinje korisno poveavanje populacije divljih svinja je najvee meu evropskim papkarima i kree se izmeu 240 - 360% od broja enki, tj. oko 120 180% brojnosti populacije sa jednakim brojem veprova i krmaa.Prilikom odstrela treba da se potuju prirodni odnos spolova od 1:1, ali zapaeno je da je kvantitativna selekcija vanija od selekcije strukture. Koritenje mladih ivotinja ili onih od jedne godine, trebalo bi da pokrije oko 75% odstrijelnog plana, jer inae imali bismo nezaustavljivo poveanje i pomlaivanje populacije sa trajnim poremeajima u ravnotei.Da zakljuimo, mogue je saeti tabelu zajednice, ije bi vraanje u prijanje stanje bilo poeljno u razliitim stanitima nacionalne teritorije sa ogranienjima izloenim u tretiranju pojedinih vrsta. Obraena ravnica, oiviena prirodnom vegetacijom i ostaci plantanih uma: srnda, Kraki tereni: srnda, (divlja svinja, muflon), Prosjena planina: srnda ili jelen (divlja svinja), divojarac (muflon), Planina: srnda ili jelen (divlja svinja), divojarac (muflon), Visoka planina: divojarac.

DIVOKOZAUzgoj - utvrivanje broja divokoza na100 ha povrine je veoma sporno, moda najtee u usporedbi sa bilo kojom drugom divljai. Divokoze su ponekad na nekom prostoru veoma brojne, u nekom prostoru obitavaju ljeti, a u drugima zimi, a na nekim terenima ima ih malo i ljeti i zimi. Utvrivanje brojnosti je oteana iz vie razloga, a najvie zbog:- nepreglednosti i neprohodnosti terena,- promjene stalnog stanita,- dnevne periodinosti kretanja

Koza je spolno zrela u drugoj godini ivota, kada se pari i krajem tree godine ojari prvo jare Gravidnost traje 24-26 nedjelja. Najvea starost je oko 20 godina. Odnos spolova u prirodi se kree od 1 : 1,2-2 u korist enki. Do ovog odnosa dolazi zbog veeg gubitka mujaka, naroito zimi zbog skuenog ivotnog prostora i nedostatka hrane. Divojarci za vrijeme parenja izgube i do 40% tjelesne teine, ne nadoknade iskoritenu energiju,a i hrana je zbog snijega nepristupana pa zbog toga oslabe, i dolazi do smanjivanja otpornosti organizma tako da se esto kod njih javljaju razne bolesti.

140

Dobar dio gubitka je zbog otkliznua, lavina i predatora. Glavni razlog promjene stanita su klimatski uvjeti, koji djeluju na stanje u lovitu.

Dnevna aktivnost divokoze tokom ljeta jesljedea:- u rano jutro divokoza obino pase, poslije nekoliko sati je odmaranje,iako ima grla koja i dalje pasu,- izmeu 8-16 sati jo 3 puta pase, ali krae nego izjutra,- od 18 sati pase due kao u jutarnjim satima.Zimi je ta aktivnost drugaija, glavna paa je u podne i predvee. O ishrani divokoze ne zna se mnogo, ona je veoma izbirljiva divlja. Sastav trava i bunastih vrsta u naim stanitima divokoze je veoma razliit. Divokoze su u svom kretanju veoma ovisne od prirodnih uvjeta, pa je zimsko prihranjivanje suvino. Posljedica i namjena je smanjenje smrti a time i djelovanje na sastav zapata, tako da se on poveava. Takvo djelovanje na prirodna stanja nikome nee koristiti, a najmanje divokozama. Porastom brojnosti opteretit e se prehrambena osnova, a sa druge strane zbog poveanja broja dolazi takoer u pitanje zdravlje divljai. Na kraju e gubitci biti vei i pored hranjenja i velikog broja.Vie panje treba posvetiti uvanju stanita, zatiti ivotnog prostora divokoze, naroito omiljenih zimskih prostora, te planinskih uma koje svojim granama i drugim obrastom pruaju sklonite ljeti. Sol je jako bitno davati divokozi ali treba pri tom voditi rauna da se postavlja na razliita mjesta, na strmim stranama i u zaklonjenim kamenim procjepima.

Plansko i racionalno gazdovanje sa divljai

,,Od momenta svoje pojave do danas, ovjek je postao jedan od najmonijih ekolokih faktora koji intervenira u svim osnovnim zbivanjima to se odigravaju u okviru biosfere.

,,Ekoloki posmatran, suvremeni odnos prema prirodi i moderni oblik iskoritavanja prirode sastoji se u tome da ovjek u odreenom, eljenom smislu skree biocenotike sile ivotnih zajednica u korist onih ivih bia koja njemu trebaju. Jer, visoku produkciju bilo koje organske vrste je nemogue postii u neizmijenjenim, netaknutim ivotnim uvjetima zajednica, u kojima je brojnost jedne organske vrste rezultat slobodne igre biocenotikih sila. ovjek, meutim, intervenira u toj igri prirode time, to mijenja i preobraava prirodne zajednice i odnose u njima, u tenji da u njima ostvari dominiranje upravo onih vrsta koje eli" ( S t a n k o v i S . , 1945).

Da bi uzgajiva divljai postigao eljene efekte u t r a j n o veoj, broj ili kvalitetnijoj produkciji odreenih vrsta lovne faune u prirodi, njegove intervencije se moraju zasnivati ne samo na dosadanjim opim biolokim i monografskim saznanjima, nego i na rezultatima vlastitih istraivanja odreene vrste u konkretnim uvjetima sredine. Pri tome je veoma znaajno da se jedna ivotinjska vrsta u prirodi promatra iskljuivo u obliku kako je stvarno data, tj. kako ona postoji u prirodi.

ivotinjska vrsta u prirodi nije dana u obliku pojedinanih, izoliranih jedinki, pa ni kao sluajni ili umjetni skup jedinki jedne vrste kao to je sluaj sa domaim ivotinjama. Postojanje i opstanak ivotinjske vrste u prirodi uvjetovan je ivotom jedinki u manjim ili veim skupinama ivotinja, tzv. populacijama ivotinja. Te skupine su se kroz vjekovnu povijest svog postojanja, kroz prirodnu selekciju, razvijale ne samo u morfoloko-fiziolokom pogledu, nego i u smislu socijalnih odnosa i ponaanja u okviru manjih i veih prirodnih zajednica.

Prema tome, ako jednu vrstu iz lovne faune u prirodi elimo trajno odrati, moramo je kao uzgajivai divljai promatrati i tretirati na nivou populacije, i to u okviru konkretnih ivotnih uvjeta njenog stanita. Pri tome treba imati u vidu da je stanite promatrane populacije, pored zemljita i klime (biotop), predstavljeno biljnim i drugim ivotinjskim vrsta-

141

ma, koje su takoer prisutne u obliku populacija. Izmeu populacija razliitih ivotinjskih i biljnih vrsta uspostavljeni su mnogostruki odnosi i dejstva, to ih meusobno vezuje u ivotne zajednice (biocenoze), van kojih se one ne bi mogle odrati. Meutim, ivo naselje (biocenoza) vezano je mnogostrukim odnosima zavisnosti sa zemljitem i klimom (biotop), tako da oni zajedno (biocenoza i biotop) predstavljaju najpotpuniju ekoloku celinu, ekoloku integraciju vieg reda, tzv. ekosistem ( S t a n k o v i S . , 1945). Na tom stupnju integracije ive i neive prirode vri se ciklian proces transformacije ive u neivu prirodu, i obrnuto, to se ostvaruje kroz stalno kruenje materije, uz istovremeno proticanje energije u okviru ekosistema.Polazei od bioekolokog shvatanja da je populacija elementarni oblik postoja- nja ivotinja u prirodi, jasno je da elementarni objekt lovnog gazdovanja jednom vrstom divljai mora biti populacija.

Donja granica u shvatanju populacije odreena je ekoloki takvim skupom ivotinja, koje imaju bioloku samostalnost i sposobne su odrati svoju egzistenciju u toku dugog vremena pod oscilacijama sredine. (varc, 1969. god.).

Istina, i unutar jedne populacije ivotinja postoje manje grupe jedinki, delovi populacije, tzv. mikropopulacije, koje su vezane za odreeni ui lokalitet stanita populacije.

Iako se mikropopulacije meusobno i genetski razlikuju, jer je njihov razvoj tekao u razliitim uslovima ivota, ipak postoji bioloko jedinstvo cele populacije, jer povremeno dolazi do meanja i raznih izmena izmeu pojedinih mikro-populacija unutar jedne populacije. I upravo iz takvog prostornog rasporeda grupa jedinki unutar jedne populacije, proizlazi i odrava se njena bioloko-genetska raznovrsnost, koja je osnovni uslov za vitalnost i prosperitet vrste u okviru populacije. Zato populaciju kao celinu, a ne njene delove, mikropopulacije, treba smatrati i osnovnom prostornom jedinicom u uzgoju divljai (Nikolandi . 1970).

Do sada je jo nedovoljno istraen problem minimuma brojnosti populacije jedne vrste, ispod koga je u datom ekosistemu opstanak vrste ugroen. Tako npr. za populaciju srna on se smatra 40 grla ( M o t t l S., 1957). Prema opaanjima (Nikolandi . 1970), jedna lokalna populacija srna koja je potpuno prostorno izolovana od drugih populacija, a brojnost joj iznosi ispod 120 jedinki, ve pokazuje izvesnu bioloku labilnost. Ova se ogleda u tome da se nastale vee promene u brojnosti i strukturi usled odstrela ili ekstremno nepovoljnih faktora klime, uz kombinovano dejstvo predatora i parazita, vrlo sporo prevazilaze i teko se ponovo uspostavlja optimalna ekoloka struktura populacije.

Kao pogodna lovita za uspeno gajenje srnee divljai mogu se smatrati lovita od oko 800 ha, ukoliko ispunjavaju i ostale uslove, kao to su kvalitet, a. veliina lovita svakako moe da bude i manja. Vano je, imati u lovitu bar takav fond divljai kojim se moe planski i smiljeno - racionalno gazdovati. Dakle da ima bar ima 30 - 50 grla u matinom brojnom stanju (Naas J. 1972).

Bioloka samostalnost populacije, tj. osobina njenog samoodravanja, najznaajnije je svojstvo populacije. Za podravanje bioloke samostalnosti i potencijalne venosti populacije, od presudnog znaaja je podravanje njene optimalne ekoloke strukture, za odreene uslove sredine. Glavne elemente ekoloke strukture ine: gustina, polna i starosna struktura, prostorni raspored, porodino-stadna organizacija, unutranji i meupopulacioni kontakti i hijerarhijski odnosi. Iz ovoga sledi da posledice nestrunog ili nesavesnog dejstva oveka - uzgajivaa u smislu veeg naruavanja elemenata optimalne ekoloke strukture date populacije ili njenog stanita, mogu dovesti do postepene bioloke degradacije populacije, a u krajnjem sluaju i do njenog nestanka.

Od optimalne ekoloke strukture populacije zavisi visoka bioloka stabilnost populacije, iako bioloka stabilnost znai pre svega visoko stabilnu brojnost populacije, ne treba pri tome zaboraviti na izuzetan znaaj i ostalih elemenata ekoloke strukture, koji su i te kako vani za odranje stabilnosti populacije.

142

Unutar jedne populacije, ili pojedinih njenih mikropopulacija, deavaju se tokom vremena manji poremeaji (promene) u njenoj ekolokoj strukturi, koji su izazvani dejstvom faktora spoljne sredine (klima, predatori, paraziti, ovek).

Usled tog dolazi do izvesnih poremeaja u biolokoj ,,ravnotei" populacije. Tada stupaju u dejstvo unutranji samoregulacioni mehanizmi, tzv. p o p u l a c i o n a homeostaza, koja postepeno ponovo uspostavlja ravnoteu, tj. optimalnu ekoloku strukturu populacije, ali sada prema novim, izmenjenim uslovima sredine. Meutim, ako se jedan ili vie elemenata ekoloke strukture znatno narui, ako poremeaji preu granicu praga nadraljivosti, normalna ekoloka struktura se ne moe uspostaviti. Tada dolazi do gubitka bioloke stabilnosti populacije, to vodi ka njenoj postepenoj degradaciji, a u krajnjem sluaju i do njenog iezavanja. Izlaz iz takve situacije jedino se nalazi u prirodnim ili vetakim imigra- cijama (unoenju) divljai.

Samo optimalna struktura populacije omoguuje vrsti da se brzo prilagodi promenama sredine i da povea svoju brojnost posle naglih smanjenja brojnosti (depresija).

I upravo u vezi sa odstrelom, tj. sa promenom brojnosti, najdelikatniji je problem kako da se izvede odstrel (smanji brojnost), a da pri tome ne doe do veih poremeaja u ekolokoj strukturi populacije.

Zbog toga odravanje ivotne sposobnosti populacije stoji u najuoj vezi s ouvanjem, odnosno podravanjem njene optimalne ekoloke strukture od strane oveka, u uslovima intenzivnog iskoriavanja jedne ivotinjske vrste u prirodnim populacijama. Meutim, taj osnovni cilj oveka, da ouva potencijalnu ,,besmrtnost" populacije i u uslovima svojih intenzivnih intervencija na populaciju i njeno stanite, jeste sloen posao.

On zahteva neprekidno struno praenje svih elemenata ekoloke strukture jedne populacije. Pri tome, treba imati u vidu da iako su elementi ekoloke strukture jedne populacije odreeni njenom naslednom informacijom, oni se, kao uostalom i sva druga nasledna svojstva vrste, uvek ostvaruju u zavisnosti od uslova spoljne sredine.

Samo na osnovu statistikog praenja elemenata ekoloke strukture jedne populacije mogue je vriti strune analize bioekolokog stanja jedne populacije i odreivati optimalan obim i strukturu korienja jedne populacije. Jer, cilj savremenog uzgoja i korienja divljai sastoji se u tome da se kroz visoku produktivnost populacije obezbedi maksimalno korienje, ali uz uslov trajnog odravanja egzistencije populacije, tj. podravanja njene sposobnosti da se samostalno odrava u toku dugog vremena.

Upravo to predstavlja najaktuelniji problem u uzgoju i korienju divljai, posebno u onim lovnim podrujima gde se usled naglog razvoja domaeg, a naroito stranog lovnog turizma vri intenzivno izlovljavanje divljai.

Oigledno je da u uslovima intenzivnog iskoriavanja divljai, a ponegde i usled naglih promena u njenom stanitu, moe doi do jakog naruavanja elemenata ekoloke strukture populacije, koja izaziva postepenu degradaciju, pa i iezavanje pojedinih vrsta na nekim lovnim podrujima, ili lokalitetima u okviru njih.

To je dosta est sluaj u prirodi, koji upravo potvruje da mnoge populacije ivotinjskih vrsta nisu izumrle najednom, usled raznih katastrofalnih, nepovoljnih okolnosti u sredini gde ive, ve usled dugotrajnog i postepenog sniavanja nataliteta, kao posledice jako naruene prirodne ekoloke strukture. Na vreme to primetiti, ustanoviti mogue uzroke te pojave i intervenisati u smislu da se negativan proces zaustavi, mogue je jedino putem istraivakog rada. I upravo zbog toga je teko verovati da amatersko voenje uzgoja i iskoriavanja divljai, sa pretenzijama za razvoj lovnog turizma i uopte intenzivnog izlovljavanja divljai moe obezbediti istovremeno visoke trajne koristi, a pogotovo da obezbedi bioloku stabilnost populacije koja e garantovati njen trajni opstanak i prosperitet.

Pored ovog nesumnjivo prvog i najznaajnijeg principa u uzgoju divljai, tj. voenja rauna o odravanju bioloke samostalnosti populacije, kroz podravanje njene ekoloke strukture, treba istai da je maksimalno korienje jedne populacije omogueno jedino pri njenoj optim a l n o j ekolokoj strukturi, Jer, pored visoke produktivnosti populacije, koja

143

zavisi od potencijalne produtkivnosti (plodnosti) vrste i kvalitetnih uslova njenog stanita, i ekoloka struktura populacije je ovde jedan od vrlo znaajnih momenata. Primera radi, iako na prvi pogled izgleda da maksimalna produkcija u populaciji zahteva dranje maksimalnog brojnog stanja, to nije tako, jer preveliko poveanje jedinki jedne vrste, dovodi nakon odreenog vremena do pada brojnosti populacije. U sluajevima prevelike gustine p