ta, -

l U•

Krf· n11, Pro·

A· T God. l. ŠIBENIJ{, 14. rujna 1930.

Dajte nam značajeva! *) Istinita je kultura odraz cijei<'ga

čovjeka. Ne čine kulturu J szni aoci · jalni, pedsgoiki, umjetn ički i slični

programi, odnosno struje, jer ponaj ­više ne posve~uju po~lavitu pDŽnju oanovnoj vrijednosti b)lure, koja je: značajan, uzgojen i plemenit ~ovjek. Obično je pu no riječi i površnopa znanja, a plem enitosti d"Oba i arca je naprotiv vrlo malo. .Intelektualac" - to je danas op~i ideal, ito bi se u običnom ~ovoru reklo: liJepo odijelo, mnogo novin­Ikoga znanja i velika porcija pre· uzetnosti (bezobrazluka) . Cast i mo­ral,· vjera i krepost - to je za ,.ne­intelektualce", za prosti neuki svijet. Odatle ta pojava i u našem selu l Du Prel piše: "Sa strahom opažamo, da znanje prodire u sve slojeve lju­di, a nastaje moralni i vjerski razvoj naroda".

"Tko nema značaja, nije čovjek, ve~ je stvar" - kafe Champort. Svaki čovjek ima svoju narav, kofa je najdublji izvor i sredstvo !ivljenja. Covječja je narav osobna, nadarena tlobodncm voljom i razumom, koji vode čovjeka putem Lijepoga, Do· broga l lstinitoJJa, te ga rasvijetljena milošću Boljom prate u vrhunarav­nost, koja je jedini cilj i konačna svrha razumnoga življenja. Sve to talasanje i Jzmjenjivanje kreposti i strasti, čuvstva l lrtve, plemenitih dJela ljubavi i arca izražava puni značaj življenja, koji je tako reku6i u svakoj naioj kretnji i djelu vidni braz 10oaobnoatl. RazvoJ oaobnoga ansčaja doveo bi opet naš narod do proatoduinoaU. do čiato~e i mira. Značaj obuhva6a cijelo čovječje bi-6e, u svema miiljeojn, govorenju i djelovanju. Ako ho6ei da budd pot­pun, čitav čovjek, moraš formirati (izgraditi) avoj značaj. Otud ava mo6

*) Prenašamo ovaj vrlo lijepi članak Iz IJnbljanskog "Slovenca" od S. t. mj. br. 201, jer Je ba§ aktuelan sada na početku nove nolskfl godine.

!ivljenja, pnmrera , djelovanja i stva­ra nja. Nije na§a Ladaća, da puno znamo, već da smo vrlo dobri.

VPlikn ie zabludu. da više cije­nimo inteli~en ciju negoli zn ečaj, da intttl ij!enciji mnogokoiu pogrj elku progledamo, dok je značaj vile puta niže stvorenj e. Inteligencija, ako nije u:tgojenfl, nerazmjerno je mnogo škod ljivija nfgoli korisna. Kult inte­ligencije je savremena bolest, koja rađa sa mo degenerike (izrcde). Po­stavljamo spomenike raznim prvaci­ma junaštva l \l m a, dok sva ve ličina

i mo6 l tosa , koja se krij e u radni­čkoj ili seljačkoj majci S9 10 ili me djece, ostaje bez priznanja. kao ito je nevrijedan i onnj ~radski ili seo­ski pometač, koji je u svojoj vjer­nosti i radinosti QZOr htteligenciji. Krivo ~hva6anje !ivljenja l

Krivo je na ime mišljenje, da u­čenje i inteligencija sami po sebi poboljšanju čovjeka. Em. Kant kafe: " ... Koji smo u mnogočemu napre­dovali u umjetnoati i znanosti , ml amo prezasiooni u eivili1acijom . . . ali do toga, da bismo zato bili vi­soko moralni, još nam pano fali".

To je oanovni problem: Skola, koja ovih dana opet otvara vrata naioj omladini, neka bude svijesna velikoga poziva, ito ga na se pre­azima a upisom djeteta u učlona. Pred učitelja je stavljeno bi6e, koje u svojoj naravnoj i vrhunaravnoj vrijednosti predstavlja velika drago­cjenoat, koja ne sastoji u mogučno­aU primanja nau&loga gradiva, več u duli, kojoj je vidni izraz člsU sjaj očiju. Ako ugojltelj - a to je učitelj oanovne škole - ne vidi u djetetu najprije daiu, koja mora razviti do što mogu6e veće savrie­noati, tada aa svojim znanjem neče stvarali znar.ajeve, koji au uvjet ava· koga istinitoga napretka pojedinca i naroda. Dakako da l sam mora dst bude na visokom stupnju vjere i morala, da je livi primjer i kažiput

PoAt&rlD& pla6•a& w JOtOYOIIl ,

4 "t •• l K, ..

Broj 14.

~ itl TOME KEMPENCA

riJNASLJEDUJ I{RISTA~ p riredio

S već. Dr. l v o B l a~ e v f ć sa 20 umjet ničkih 11llkn b: s tnrogn l novoga znvjeto od prof. G. Fugelo, ~1ampano nn fino m, Jodlj ~ kom pap iru, džepni format, 5().J str. nevewoo Din. 30.-, vezano Uto {0.- u

kofi sn zlatorer.om Uln 60.-0vo novo lr.donJ.e !runde l7.o svnkog po­

glnYljo primjenu nn dnevn i f tvol uz k raO< u ruo lll vlcu, o pri .kl't\)u nndodnoe s u glavne m olitve lzvndjene Iz samo ga Kemplsn, Iz

I_.. Lilurgtj n l Iz re<lovječnlh mistikA. ~ Vrlo ukusno opremlj eno l7.dnnjo.

[iiiiiiHRVATSKA KNJIŽARA - SPLIT~

omladini. Roditelji ima ju pravo da mjere u čen j e mjerilom m or ala i re­ligije, ako hoće, da n iibo va djeca budu duševno čista i t jelesno zdrava.

Naša omladion 11ve do sveučilišta

oskudi jeva i žeđa za pra vim uzgojem značaja . Obnova zn11Č&)& dovela bi i do pomlo đenj n našega duševnog !ivljenja, ,.M i adi~i . ja sam mladi" -rekao je Krek, kad mu je bilo 50 godina. Mladost su i značajnost dva nepresušiva vrela elaatičnosti (gib­kosti) i krepoati.

Oužnost uzgoj a lefi na uzgojite­ljiwal Učiteljska služba neka bude uzgojnal Formiranje (izgrađivanje)

dale u slobodi djece Bolje l U Bogu tratiti smjer, u Njemu je svrha i mo~ i uspjeh - to su aksiomi pra­vog uzgoja i kulture. Tko se u az­goju odalečuje od Boga, taj ne uz­gaja. Zato moramo odvratiti pro­kletatvo umirućega zapada, koji ae potaplja u svome zoanju, a slull .nepomatome bogu". • tim, da po n. PJamu, koje nam je najbolji pe­daaoiki uzor i putoku, uredimo način školovanja na~e omladine, koju u prvom redu zapr•vo a z g a­ja j mo.

A. K.

•Od potrebe, je da C.:rkva j po svojem sustavu i po svojem pogla·:. vant vu bude jedna; po soo jem cilju i sredstvima da bude sveta; po svo­jem opsegu da bude op~enita; i da ima bo!ansko poslanje.•

S eh wet z

l.t:n.na 2.

Clemence u (Tigar) i lsusowac Francualfe novine pripovijedaju

l

slijedeći dogođai između Clemeo-ceau-a j ojpgovih ku6Mb auareaa - husovaca:

Radnu sobu "TlAra•, koja je bila u prizemljU, zasjen jiva o - irane sta· bJa iz susjednotta vrta, tako da se ~ njoj slabo vidjelo. Jednog~ ae dana o tome tulio Clemeonceau nekodii

... J

svome prijateliu, koJi mu reče: "A zašto ne zamoliš susjeda, da okljaštri stablo?" - "Susjeda? Ti ga ne p~z­našl ' To je Kongregacija. Ja joj ne ~u pisati za n išta na svijetu." -

Onda ~u ja pisati " - odvrati pri· " .,,, jateli. -"Slobodno, ako te je volJf·

Prijatelj je pisao. Dva dana k[l• snije bio ie Clemeoceau ugodno iz, nenađen, kad je opazio svoju radnu sobu sa~rua rPsvijeUjenu. - "Sto se dogodilo?" - zapita prijatelja. ~ "Ništa vanredna" - odgovori ovaj. - "Zamolio sam oca rektora, da okljaštri malko stablo, jer da bi ti tim učinio veliku uslugu... A on, mjesto da ga okljaštri, naproato ga je posiekao."

,.Oh l" - začudi se Tigar. Malko se zamisli) pa reče: "Prije ne bih bio pisao za cio svijet, ali sada hoću da osobno zahvalim".

Dohvati pero i napiše: "Oče moj l Ne znam, kako dn Vam zah va lim na usluzi, što ste mi je illkazali i više ne"o što je trebalo. Vrlo ~am Vam baran. No nemojte d:l se uvri-

Dr Fra A. Guberina:

Naš krešimirski ponos Ill.

Počevši od 9. pa sve do ll. vi­jeka hrvatski narod imao je da se odluči, dn li će poći stopama Fra­naka ili Gota. Deveti vijek je naj· važniji datum u povijesti cijeloga slavenstva. Tada su došli k nama naši sveti apostoli i učitelji Ćtril i Metod. Došli su, da ostvare veličajnu namisao.

U IX. v. grčki je narod imao visoku kulturu, ali je u sebi bio već dosta izmofden. Osobito u crkvenom, vjerskom i moraloom pogledu bio je dosta slab. Tome narodu prijetila je narodna i kulturna smrt. Muha· medanaki Saraceni i poganski Sla­veni pwtošili su carske pokraj in e, dapače su se i na aamu prijestolnicu

KATOLIK

jedite ra~~ naslova ,.moj o~e", jer • e mi d al svje~:· ' Otac ~je od&ovorlo: "Si~~p moji Sto se ne bi ~~!nilo za Oc• pQbtede, koji je a o as o Francusku l it sluga, ko)u sam- Vam iskazao, vrlo - je ne·

Jot. . "" 1 • l , • , 1 .... znatn•. vi )e prevec uv~ tCllvate ... S V ale strane nemojte biti iznena· đeni radi ·h~slova, k,o'im sani _E!s nazvao "moj sinko", jer sam Vam otvorio nebo!"

Kamo vodi staro katolicizam ! Zagrebački starokatoličld 'č~sopu

.. Narodna .. Crkva• ai svom '3.·4. đvb· br6ju -aonosl ovu vijest:

' Doe 16. jula sastale se tttaroka-" ' tolički biskupi na vije~anje s pred-

elavriicima ortodoksne (pravoslavne) crkve. Na tom je vijećanju (oosebnoj kdoferenciji) bilo govora o z a i e d­nici pravoslavne i atarokato­ličke crkve, kojom je prilikom alekaandrijs\ti patrijarh izjavio, da je njegova vru~a želja, da a našom (slarokatoličkom) crkvom dođe do sve tješnjih odnosa. Odmah iza toga dođoše n aši bhkupi na posebni aastan&k s užom komisijom angli­kanskih crkvenih ~-;lavara, gdje je anglikanski primas stavio oitanje, da li se anglikanska i stnrokat6lička

crkva mogu zbližiti... Na l~. jula bio je drogi sastanak s prav11slavni· ma, a 19. jula drag1 konferencija s anglikanskom komisijom. Do ko· n ačnih zaključaka nije došlo, ali će

zalijetali. Razna krivovjerstva, ceza­ropapizam, slabost i ud vora van je j;!rČkoga klera prema carskoj samo­volji, vjenki formalizam i mnogo­vrsno sujevjerje rastakati su vjersltu duiu grčkoga naroda. A ipak grčki je narod i te kako zaslužan za ka· tolicizam i katoličku kulturu. On je dao prve i najveće kršćanske mi­slioce; on je svojim plećima spasa­vao kršćansku civilizaciju od aara­censke i barbarske najezde. Tai na­rod i njegova uspomena daJde nijesu zaslu!ili, da ih nestane.

Na zal>adu 1n1 stvari stajah: druk­Čije. Pogan ki su Germani u V. v. srušili zapadno rimsko carstvo, a a njime i njegovu kulturu. Rimska je stolica nastojala, da te divljake po .. krsti i pripitomi. To joj je dobrim difelom i uspjelo. U IX. vljeku ima­mo ve6 jaku frana~ku drfava, kojoj

do ov h valjda doći u Be~a l 93 t., da ~e naši starokatoličld biakdpi do~j na do~nior s opuno­mo ~t cima aoaztikADIKe Crkve. M

~~vi aa le .. pre~ov?ri !5am _p!!­nodom ovogodiiofe cfkvene konre-" J t;;:' rencije (viie4&Ai-a) anglika-n~ke ori[ve u Lambetbu kral Londona.

Biskup Strossmayer i starokatolici ' IV. .

Strossmayer veli:' Bez Pape nema · ~ - ' CrkVe Kristove!

.Ni istočna crkva ni protestanh~e konfesije nerriaju' na čel'u PApe, kako je t~ bilo od apottohfe dobe do danas a k'ltolič\coj'Crkvi". Tako re~e pok. Slros!mayer. Na to mu odao­vo'riše istočni vladike u Zadra i Ko· toro g 1881 ., da je Krist n/ima glava. Sto im pile Stronmayer? U svojoj poslanici g, 1882. kaže:

"Jedan i drogi Tladilca tvrdi, da pravoslavna crkva uči i dr!i, da crkva na ovom svijetu neml druge glave, nego samo nPvidive lausa Kri· s ta; čim ništa drago nije rečeno nego ono. što sn protestanti šesoa­estim stoljećem iz11mili i rekli, kad au ih katolici sa Tertuli ianom u div­noj njegovoj knjizi o preatripciji upitali: Iznesit 1 vidjelo izvore vaših crkan uokafite nam, da je crkva vašu počela s husom aamim ili ooima, ko ji apostolsko svoje zvanje i poslanje neprekidnim nači­nom izvg đaiu od lausa Krista i pra·

je prvi car Karlo Veliki već bio priznat zaštitnikom sv. Crkve. Ger­manski narodi bili so, istina, surovi i neodgoieni . ali su bili moral11o i fi· zički svježi, pa Sll lako mogli da se ~omoću kršćan 1tva razviju do kul· turno"a naroda i snažne državaosti.

Među ova d va velika i kulturna naroda stali su Slaveni. U IX. v. ni­jedan slavenski narod nije imao svoje potpnno nezavisne države. Grci i Germani kroiili n im sudbi­nu. Izvaditi Slavene iz ove kolt11rne podređenosti i zacrtati im za buda6• nost smjernice razvoja - to je bila želja av. solunske bra~e.

U IX. v. nutao je veliki razdor između Rima i Carigrada. Crkveni raskol bio je na vidiku. Slavenski apostoli nastojali su uvjeriti Slavene, koii po svom geografskom pdlo!aJa aa6injavaju moat umeđa laloka l

l

i e iJ

-li~

ma

sk e to do :eče

O•

Ko·

da da ga

Kri· no ila· ha ~,. fciji rore

je

ll liD

[oje sči· pra· !1!!11!

bio ter· lvi i fi· u al·

oati. trna ni·

!DIO

ave. lb i· me la6· bila

~or reni o Iii ~ne,

i a j ll l l

vP.t •poal<'la; f'w-kva bolja ne smiie ... ,, • ""'r , , .. 1 1 , 4fRgi daJ~m syoga poat~~a p.o~n"­vati Q~ onqga, ~,Qli se ~viiR Sina }Jolj~a n gon l{olvarlje pil~o; Cr5va, koif J?Oit~npk svoj P.o18~a tao š o Tertqlijan ve11 aa Marcionom ~~ r ~ Ebionom, Valenlin\a9om; ili . kao do au k to 'ci a Še>anae~tom atolje~u re­ki~: Luterom KnlviJom, Zwinglijem . 'l (l . • ,,. ,.. ~ ~-'t!.!. 1 • d., ne mole b1 t ~rava wAva bolja. Slične cU.ve oalilđaJu ve~ aa­ma imepa, koiima se diče, i ~asovi vrem~na, u koHma aa na,tsle.

Nauk da~le o nevidljivoj Crkvi i nevidi ~oi glavi Crk:~e izam je tek ies · na~lo~ta vi jeka. Cr~va bolja za, prvih avojib stoljeća o njem ništa ne zna. O njem pravoslavna crl[va ni u de· velom ni jedanaestom stolie~u niti u svim svojim ka ~nijim r aspravama .s katoličkom Crkvom nikada ni slovca izustila nije. Taj nauk je da­kle u udima pravoslavne crkve oče­vidno aamo zajam, oosađen iz pro­testant!l~ih knjiga. Evo, kojim sa prncem naši pravoslavni vladike pošli, d~t se izvuku iz škripca, u koji ih pitanje o jedin<ilVu c·kvi poslije razdvola slavlja. Istina je pak u tom pogledu sveta; da svaka crkva , koja vjeru je i uči , da je bas Kris t pravi i !ivi Bog i čovjek zajed!lo; ona vjeruje i uči ujedno, da je on isti olajslveon Rlava crkve, u ko jo j sve, što se radi, sve, što se djeluje , sve, što se postizava, radi se, d1eluje se ave se po!llizava u ime njegovo. Po ·

Zapada, da je nekršćansi:i i veliki grijeh pred Boaom ono, što rade Fotije i njegovi, cijepajući crkveno jedinstvo. Slaveni moraju znati, da pravoga kd6anstva nema bez sv. P.etra i njegovih nasljednika . Ako se Slavene predobije za ovu veliku kršćansku misao, onda je raskol is­ključen , jer pokatvličeni Slaveni lako bi onemogućili dalj oo širenje Foli­jeva raskola, koji bi se u na jgorem slqčajn ograničio samo nn Grke.

Kršćanstvo i kwlura usko su spa· jeni. Čim ae jedan narod pokrsti, krštenjem mu dolazi i kaltara. Sveta su bra6a mislila, da se Slavenima mora donijeti bizantinska kallura, i to zato, jer je ova bila bogatija od ijedne druge, a i prikladna njihovoj ~adi i ondašnjim prilikamB. S druge su pak strane bili avjereni, da au

.slaveni pozvani, da ta bogata kol-

laQ svega ovpaa Crkva Boli• pa ze-r:. r r T.~ ·t , .. ~ .., mllf mora biti u ni.m av~hm svoj-~y~m1~ v~~~~ • • Ćrk .: npJe~i upra_ v 1f to1 avojo vfcllvos i nedvojberu ~n bolans\oaa vrela IVOQI, To nam rJ ~ ~ r-l "l' ~ - ~~

'l.~rav s vs;i neopbitno ~!lko~nle, j_pr t;rjva te vanjeld zavod božji, koj

, t • ' , .,

sy~,to djelp spasa i otkapllenja ljud· skoga vidivim načinom na ' ovoJ 1 ~e-" r , ., , mlji nastavlja; to dokazu j e sva o slovo svetoga Pisma, u kome Isa~ i apostoli o Crkvi 'govore. 1

Crkva katoJi~ka da~e o4Ip~no odbija od •ebe nuk o qeYAdivo~li Crkve, koju kano puku ma.šlR i op­sjenu svatko sebi prisvojiti, i pribro­jiti može, kao što to ui!ltinu l biva; jer po tom bila bi ne samo c ·kva pra vo lavna, nego i crkva protestant­ska u Enaleskoj i Njemačk o j, c rkva kalvioska i metodlstička prava crkva, jer i one sebi husa kano jedinu ne­vidivu glavu prisvaj aju. Po tome bi dakle pravoslavna crkva a pr ote­c: tantskom crkvom u jedno le isto jediao; tvo spadala. Je Li to crkvi pra­voslav noj pravo? - Žalosno bi to jedimtvo bilo, upravo tako kao i ono, koj im se protesta nti diče, kad vele : da sni ome pojedi ncu osobiti neki dub pomaže, da sveto Pismo pravo tumači; a kad tamo, a to je

t umačen;e među prote ~lantima u sva­

kom skoro seh~ ptlwe d rugo i r llzli ­

čito , a čea t 'l i često pu ta posve pro ­tnslovn ') . u

taru sačuvaj u Crkvi i kršća nstva . No pošto su Slaveni im ali b:tt most iz­među. Istoka i Zapada, to ne bi od­govaralo njihovoj svrsi, kada bi oni tuđu t. ult ur u naprosto k pirali, Stoga oni cl on ešenu kulturu moraju tekar prino jiti. u sebi probaviti i od tojla stvoriti nešto treć e jla , t. j. svoju sla· uensku kulluru. Ta će kultura u svoj im počecima biti bizantinska i skroz katolička , dok se pod vodstvom sv. Stolice ne ra zvij e u samo!ltal nu katoličku slavensku knlluru.

U ovome duhu sn sveli apostoli vodili sav svoj rad međa Slavenima. Nj ihova je lozinka i ideal bio: O­svajali Slavene za rim ki katolicizam i preko biz:antin ke kulture međlil

njima alvorHi slavensku katoličku

kulturu te im time pružili obiln.e izvore snage u obrani crkvenoga je­din•tva i lirenjR kršćanske misli me-

8tr&D& .. t

fSA~· qo ~~j PRIMO~TEN, 8. rufna 19J().

Narod vrlo rado ČICa l aUri .Katolik•

U nedjel ju, 31. kolovoza t g., na~ sa­mje§taa ln kanonik pre č. don J. J or i o na maloj, a naš f.opoi:k vlć. dou M. Bera č na velllw) Misl g'loyorill s.a n~m o vjeri 1 tom pri~ndom potakll nas, da tra!lmo t čitamo •Katolik• Već po maloj Misi u par časaka razgrab llo e tO prispjelih brojeva •Kalo/ikar, a po velikoj drugih .O primje­raka starih brojeva. - Danas se raspačalo j 50 brojeva. O Kreševu, odlomku ove župe, raspačaje se redovito rle'!et orimjeraka. -Svi , kojl su dosad čitali •Kato/ih , blago­sivlja o o p~ dloara, to su od svoga sl­roma~tva otklonU za •Katolik•. Netom oat narod dobije u 1 oke •Katolik•, veoma ga rado čita i širi. To je najbolji znak, da je DJI.Š narod žedn o l gladan krš~anskoga šti va 1 da •Katolik• Izvrsno odgovara svojoj zadać i l

Lijepa crkvena svečanoat

Danas je u župi bila izvanredna crkvena svečanost. Primoštencl, koji se onlaie na radu u Luksenbargn., k. upiLI su zlatnu k ranu za sliku Gospe od Loreta. J utros je župnik l blago•lovio krunu i postavio je na Gospln okvir, a zatim je preč. don J. J ur i u ot­pjevao sv. Misu, preko koje je držao ga­nutljivi govor. Crkva je bila dupk o m pana pobožnogn naroda. Naši sinovi u tuđini

goje u svojim srcima spram Gospe od Lo­reta pobožnost, koja su mt j činim mlijeko m usisali, a dn•gu G Jspa i b zato prati i štiti u tuđini, kam o su pošli trbuhom za kru-

•Ti si Petar. i na loj stijeni sa­zidat ću Crkvu svoju i urala pakle· na neće je nadvladati/'

I s u s Petru {Mal. 16, 18}

đu drage naro de. No nažalost temeljna misao so­

hma~e braće , zbog koie su došli k Slavenima. doni jeli im nj ihovo pismo, liturgiju i književnost, bila je .fizi• čnom silom u ištena. Moravski vla­d ar Svato pluk ju je progonio, a per magali su mu svi politički protivnici Sla.vena. Metod je umro, nj egovi a­čenici , pr bačeni preko granice, po­đ še u 13ugar ku. Ovi, istina, saču­

vaše sla venska pisma, liturgiju, obo­gatiše nešto kn liievnost. No to je b io samo la b11đi pirev i suhi b ista· rički spomen velebne i požrtvovne namisll sv. Ći ri la i Metoda. A kada se nije mogla u cij elosli provesti njihova nakana, ovi ostaci bili su samo na smetnju kulturnome raz­volli slavenstva. kako ćemo lo vi­djeti u dojdućem broju.

(Nastavit će ae.)

Strana 4.

Mjesto odgovora ~ibenski starokatolici izdavaju

svoj list, koji mi nijesmo još nikada

niti spomenuli. No oo se zato na

nas oborio svom !estinom u proUom

4. broju od mjeseca kolovoza. Mi

niti bo~emo niti možemo da mu

odgovaramo. Taj bl se list mogao nazvati "An­

tipapista" ili "Protukatolik". Nema u niemu jeane riječi, kojom bi svoje

sumišljenike poticao na pobožnost,

na krepost, uopće na kršćansko !i­

vljenje. Zato ma ne ćemo da odgova­

ramo. No ni ne možemo. Ta tolik:o je

nadrobio laži, da bi trebalo napisati

sveske poput Pastorove povijesti o

o Papama, ili Rorbaherove povijesti

katoličke Crkve, ili Hefelove povi­

jesti o Koncilima, da oprovrgnemo

ava izvra~anja činjenica l tolike ne­

istine. Danas, kad je P spinstvo kao

svjetionik, u koji upiru oči , pune

nade, i nekatolički narodi, huliti na

Papinstvo, nijekati mu božansko

podrijetlo i povlastice, jeat ili đa·

voJska zloba ili skrajnja ignorancija

(neznanje). Ponajljep~e apologije Pa·

pinstva potiču od nekatolika. Tko

bo~e da ma više i temeljitije, neka

samo posegne za biserom hrvahke

bogoslo vske književnosti, temeljito

kritičnim i povjesnim djelom uca

Markovića: ,.Papino Po~lavantvo ".

A na kojim temeljima je negda ob­

radio tezu o prvenstvu Pape, na

građenu iz zaklade Benzijine u bo­

goslovnom sjemeništa, još kao boJZo·

alov bivši rimokatolik Marko Kalo­

đera?

No čemu gubiti vrijeme? Sto je­

dan ludi zamrsi, sto mudrih ne od­

mrsi, a sv. evanđelje kafe: Ne ba· cajte biserja i t. d.

U gledajmo se u meksička katolika l U glsvnom aradu Meksika u ko­

rizmi 1928. notu na zadnjem podu

h~e u dogradnji drhle su ae du·

hovne vježbe ndnfcima i trajale au

cijelu sedmicu. Tu au oni među da­

akama, kamenjem i vapnom sloiali

avate noa propovijed i primali od­

rješenje od svoj ih grijtba, sJuiali

KA'I'OLDt

sv. Misu i primali kruh jakosti

Rano uiutro, joi prije zore, raziJli

bi se, dok bi građanstvo toš spavalo.

Zaalt~~om neumornih i agilnih kato­

ličkih fen•, članica "Li"e za vjeraku obranu", orRaniziraJe su se tako du­

hovne vjefke za mladiće. za djevojkP,

za muževe i za žene po svim grad­

skim četvrtima, te su bile brojno po­

sjećene.

Katol ičke žene Meksika, da dubo·

vno pomoRnu svome bližnjemu, za

vrljeme strašnoga vjerskog progon­

stva , nife•u se bOjale ni tamnica ni

mučeni štva, ni ~ubitka svojih dobara!

A mi kako Jako ost!!Vljamo nedfeli-

nu n. Misu, propovijed i blaaoalovf

Bolesnik cijeni adravlje, kad ~a ne­

ma. LJubimo svoju vft>ru, budimo

zahvalni Bogu za svt>, što nam je

udijelio, da ne budemo tako nrdo-­

stojni krićani prema Meksikancima,

od koJih imamo Ato naučiti l

Goembes protiv civilnoga braka U službenom glasiJa mađarskoga

ministarstva rata ministar Goembes

raspi!>aO je natječaj za vojničkoga

~lazbenog kapelnika. U raspisu veli,

da oženjeni natjecatelji moraju biti

crkveno vjenčani. v

Iz ~atoličkoga Sibenika Svetkovina Gospe od Milosti. Svake

godine u drugu nedjelju mjeseca rujna

svetkuje se u crkvi sv. Lovre svetkovina

Marijina pod imenom ~Gospe od Milosti• .

Kod malih vrata s desne strnoe diže se

krasni Gosolo oltar so starinskom i dosta

lijepom slikom Bl. Gospe od Milosti. va

se pak slika dosta vremena na la dio na

Visovcu. Godine 164!!., kad su franjevci s

pukom pobjegli Iz Kninsko~a l Petrovogn

polja, kao iz Promine i Zagore, prct1 t ur·

skom silom, ponijel i su sobom u Krešimi·

rov grad ovu sliku. eć je od davnine po­

božni svijet molio i hodočastio ovoj tako

dragoj sllci Majke Božje. Osobito je ljobav

procvata prema ovoj slici, kad je Bl. Go·

spa preko ove slike oslob•>dlla mnoge i

mnoge Sibcočaoe od ospica (boginja). To

je bilo god. 1881. - !>. rujna u petak za­

počela je devctnics, a 14. t. mJ . bit će rano

ujutro u 5 sati lekcijE'. Iza lekcija redat će

se sv. Mise. Zadnja pjevana biti će u 9 sati.

Poslije podne će biti litaniJt, blagoslov i

ljubljenje relikvija. - Sibenčaoi, sjetite se

svojih d jedova i slijedite ih l Procesija l vatromet Male Gospe rad!

nepredviđenih zapreka morali su biti od·

gođenl. Crkovioarstvo Gospe Vaograda ja­

vlja ovim cljcnjeuome građanstvu, da 6e

pred varoškom župsli:.om crkvom u subotu

13. t. mj. oko 8 sati navečer započeti sli­

koviti vatromet. Procesija sa čudotvornom

prUlkom Gospinom biće u nedjelju 14. t. mj. u 5 sati popodne. Molimo vjernike, da

ovom prigodom okite kuće i rasvijetle

prozore. Slikanje l dekorlsanje Cf'kve sv. Frane

primiče se kraju. U utorak započelo se

skidanjem skela. Prtostaje loš doujl dio

zidova :~zdn! čitave crkve i kapela sv.

Krila, kao i bojadlsauje orgulja l vratiju.

Nova velika vrata na glavnom ulazu bit

će postavljena, kad sve bude dogotovljeno.

Šibenčani mogu 11 ovakvom crkvom da

budu zaista ponosni, jer je cijela radnja

Izvedena uku~no l solidno. Kad budu po­

vraćene u crk vu rtizoe un • jetoičke slike l

kipići, koji rese oltare i popunjaju prazninu.

crkvenih zidova, ova će crkva sa svojim

umjetničkim drveoim ulaf<lnom poprimiti

obličj e jedne umjetničke pinakoteke. Sotonska rabota . U prvom broju na­

šega lista naznač i li smo, da je naša zadata:

"promicanje vjere i ćudoređa•, .obrana sv.

vjere, sv. Crkve i svega ouoga, što je u sa­

vezu sa vjerom, Crkvom, te pravim kato­

l i čkim fivljeojem i uzgojem". Ne diramo

u poliliku, oe pačamo se u stranke, ot:: ra­

dimo protiv oičijih ioteresn. A ipak to nije

svakome pravo. Neki obitnze kuće te od­

vraćsju od primanja i čltaoja •Kdtolika•.

No jer .Katolik" braul l širi istinu i ćudo­

ređe, to znači, da rade protiv Istine i po­

štena življenja t A o ije ll to sotonska rabo­

ta 'l - Jo~ jedno l Po svim crkvama na

svijetu kupi se .milostiujav. Taj novac je

uopće namijenjen uzdržavanju i uresa do­

tične crkve ili za sv. Mise za žive l mrtve..

To znadu vrlo dobro svi crkovinari, dakle

ljudi od naroda, koji su ćlauovl pojedln Ih'

crkovlnarstava i koji zajedno sa svojim sve­

ćenicima upravljaju crkvenim novcem i i­

movinom. Gdje pobožni narod plaća i daje.

.Mise", zoade, da se te Mise izgovaraju po

namjeni i da Crkva u malo kojoj stvar

postupa tako strogO kao u pita oj u .Misa".

A Ipak sektarcl, koji sve to znadu, lire

glaaove - tako l ovih dana kod svetl.šta u Vrhpolju - da ae milostinja, sakapljena aa

crkvu lJi u Mlse, šalje u Rim. Nije li t~

sotonska rabota 'l Samo dalje s la!! ma, all

će l vas doseći prije ili poslije ruka Bo!j~

jer je pisano: Jao onomu, po kome dolad.

11ablazan t" Zahvala. Potpisani najljep.kl zahvaljuje

uglednoj Upravi •La Dalmatienne• u Sibe­

niku r.a lijepi Iznos, poklonjen crkvi sv­

Frane prigodom dekorisanja l slikanja Iste.

- Za Upravu crkve sv. Frane: O. Augustin

e e o la, gvardijan •

• &A'I'QLJK• tslasl svaki tjeclaD. - Pretplata COcUIDJ• DID 30,- - &a !DoMJ~Ptyo 4Yoftr'UO. - Osla•i po .D&1'06lt.j

tarUL - VlUillk l edsonrnt are4Dllc •Ye6 . .Joao FBLIODIOVIO, &lbeldk, 111loa :..",:.lllartbla. - Aclreu ureclD.llt.al

•praye: SJbelllk, Polt. pretl~~ao U. - Atampa: Pal6ka f4lU&r., Bra6a .. ta61t pk. Petr., pl'abtaYalk VJek. .. ta6l•