34 1. februar 2009.

[to zna~i da idemo prema Salti, gradu uSjevernoj Argentini, onda u provinciju Ju-juy, mo`da nastavimo za Boliviju, SantaKruz ili Potosi... Zna~i, totalna sloboda pu-tovanja, bez obaveza, stresa. Pritom se tru-dimo da pove}amo mogu}nost nepredvi-dljivih doga|aja i mogu}nost da zalutamo... Bilanovi} trenutno `ivi u Buenos Ajresu,jedinom gradu na svijetu koji ima njegoveinicijale, gdje ima off road turisti~ku agen-ciju. Off road bi u prevodu zna~ilo poredputa. Ili stranputica. - Po{to je cio moj `ivot bio jedna velikastranputica, odlu~io sam da bih mo`da mo-gao i da je unov~im. Po~etna ta~ka svihmojih putovanja je Buenos Aires. Budemoovdje par dana, osjetimo ukus mesa i vina,odgledamo par tanga, malo se opustimo,smijemo, {etamo, a onda juri{ na put. Spa-vamo po jeftinim hotelima i hranimo se pojeftinim restoranima, kad za|emo u divlji-nu spavamo po ku}ama domorodaca i sel-jana koji nam iz sveg srca spremaju hranuza simboli~nu nadoknadu. Ja{emo konje,penjemo se po planinama, kupamo po rije-kama i jezerima... Nekad se priklju~ujemo

ostalim turisti~kim grupama na raftingu iliparaglajdingu. Vozimo se posebnim vozi-lom po najneprohodnijim putevima, prola-zimo pored flamingosa i vulkana, divljihlama i bikunja. Kad prolazim sa turistimakroz te ~arobne predjele, uop{te ne pri~a-mo. Svaka rije~ je suvi{na, samo bi pokva-rila harmoniju prirode. U samoj d`ungli,Amazoniji, sve `ivotinje se bude kad sunceza|e, pa nastaje neopisva buka, ja~a od oneu londonskim diskotekama. Te{ko je ~ovje-ku iz civilizacije prenijeti te utiske, te{komo`e da razumije kako je lijepo sjesti i od-moriti se na jednom od takvih mjesta. Klijenti su mu uglavnom stranci, a u po-sljednje dvije-tri godine javljaju mu se i na-{i, uglavnom djeca lovatora. - U odnosu na zapadnjake, kod nas jo{ nijerazvijena ta svijest. Znate ve}, Turska, Egi-pat, Gr~ka, hoteli, konobar, taksista, kurv-e…Kad pitate te ljude {ta su radili, gdje subili, hvale se da je hotel bio tako dobar dadvije nedjelje nisu iza{li iz njega. Odu naodmor i vrate se isti kao {to su bili. A po-tro{e mnogo para. [teta!Stranci su to radili prije 30-40 godina i

shvatili da je to - praznina. Najja~a stvarkoja se trenutno de{ava u Evropi, me|uonima koji stvarno imaju para, je otkrivan-je `ivota poslije novca. Prepuni su para, anikome to ne pokazuju. Ne iz straha da ihneko ne oplja~ka, ve} `ele da se stope sagomilom i da ih ljudi kona~no gledaju ona-kve kakvi jesu, a ne zbog dubine d`epa. Naovakvim putovanjima se najbolje u~i o `i-votu, uvijek ima nekih nezgoda, neprijatno-sti, nerijetko gladi i `e|i, ujeda sitnijihgmizavaca... Sve to je pravi na~in da upo-zna{ sebe, i onog pored tebe. Prije tri mje-seca imao sam dvojicu turista, posmatra~aptica. Vozili smo se kroz proplanke bolivij-ske d`ungle, a sa ure|aja u kolima slu~ajnoje zasvirala neka ozbiljna muzika. Jedan odnjih je po~eo da pla~e, zatim i drugi. Jasam glumio tvrdog Srbina i taman kad mise zatresla brada pukla mi je guma, na sredbespu}a. Taj pla~ je te{ko rije~ima objasni-ti, to je nevjerovatna bliskost sa Bogom ko-ju do`ivljavamo usput... Gomila slu~ajnostiza koje svi znamo da to nisu, svaka ta notakoja je iza{la iz sterea ba{ u tom trenutku,ba{ sa pogledom na tu pticu koja je prelije-tala d`unglu, kao da se stopila sa onim {tou tom trenutku osje}amo. Za kupovinu placeva u d`ungli, otkrivanam Bilanovi}, ljudi su motivisani.- Dobar dio to ~ini da bi je za{titili, drugi torade iz avanturizma, neki opet misle da }edo}i do potopa i da }e tu mo}i da se naselesa porodicama. Zapravo, najvi{e je onih {toim je dosadio stereotip svakodnevnog `ivo-ta, prepunog televizije, politike...Ku}e ud`ungli su stra}are i sojenice, u kojima `i-ve ekstremno siroma{ni ljudi ili odbjeglipripadnici okolnih plemena koji ne `ele dase povinuju pravilima koje je postavio po-glavica. Ili su ne{to lo{e uradili pa su ih sa-plemenici otjerali iz sela. Jedu ono {to ulo-ve i uberu, ve}ina njih nikad nije vidjela ninovac, ni televizor, nisu nigdje zavedeni dasu ro|eni, tako da ne pripadaju ni jednomsistemu i o njima niko ne vodi ra~una. Bilanovi} je dugo `ivio sa plemenom Mak-sesa, koji gaje kult leoparda i poznati sukao ljudi ma~ke. - Izbodeni su i istetovirani u leopardovim{arama, ~ak imaju i vje{ta~ke duge brkove,kao i `ivotinja ~iji kult gaje. Na putu donjih sam imao jednu seansu kod lokalnog{amana, tu sam probao pi}e Ajauasku kojeslu`i za vantjelesno putovanje, ulazak usvijet mrtvih. Ali, presko~io bih taj dio. Put do plemena i nazad mi je uzeo 20 dana.Kanuom, koritom Amazona, a onda pje{ke,sa ma}etama kroz d`unglu. Imao je bliske susrete sa svim `ivotinjama,uklju~uju}i kajmane, tapire, amazonske delfi-ne, vidre... A jelovnik je, opet, posebna pri~a:- Jeo sam pirane, amazonskog pacova od12 kilograma koji se hrani samo najboljimvo}em i ukus tog mesa je ne{to najbolje {tosam probao u `ivotu. Jeo sam jo{ aramdila,tapira, papagaja aru, kornja~u, jelena...Sve`ivotinje smo ulovili usput. Jednom je natrpezi bilo i meso majmuna, ali sam to od-bio da jedem. Pripala mi je {aka, sa sve pr-stima, tako da sam te ve~eri gladovao. Iz mno{tva opasnosti za ovu priliku izdvajujednu, nama naoko bezazlenu.- Najopasnije je bilo kad su me napali mra-vi. Bili su otrovni i pao sam poluonesvije-{}en, ali sam imao sre}u da sam bio sa vo-di~ima i pomaga~ima, una~e bi me pojeli.Vjerovali ili ne, oni su najve}a opasnost ud`ungli. A u rijeci su to pirane, kajmani(krokodili) i elektri~ne jegulje. Da, postoji i jedna vrste ribice koja napadagenitalije dok se opu{teno br~kate u vodi.Ako je ne otkrijete na vrijeme, za par danaostavlja vas sterilnog za cio `ivot. Zove sevampirska ribica. Srbiju je napustio 1997, prvo odredi{te je London, a 2002. trajno se seli u Argentinu gdje po~inje biznis i zasniva porodicu

TOTALNA SLOBODA PUTOVANJA, BEZ OBAVEZA, STRESA. PRI TOM SE TRUDIMO DA POVE]AMO MOGU]NOSTNEPREDVIDLJIVIH DOGA\AJA I LUTANJA. PO^ETNA TA^KA SVIH PUTOVANJA JE BUENOS AJRES...

32-33-34-35.qxd 2/2/2009 10:29 PM Page 3