5
3.3. Para-transport Para-transport obuhvata specifične oblike javnog prevoza ljudi u gradovima u spektru koji se kreće od najpersonalizovanijeg vida- putničkog automobila, do najmanje personalizovanog vida- tradicionalnog javnog prevoza. Na osnovu ovog para-transport bi mogao da se definiše sa: para-transport predstavlja one forme gradskog prevoza putnika koje su javno dostupne, različite od tradicionalnog javnog prevoza i koje u potpunosti koriste postojeću uličnu mrežu. Vrste para-transporta Pod para-transportom podrazumjevamo jednu široku lepezu modaliteta prevoza ljudi. Usluge para-transporta se mogu grupisati u tri kategorije : usluge koje se korisnicima pružaju putem iznajmljivanja vozila; usluge koje korisnik realizuje telefonskim pozivom ili zaustavljanjem na ulici; usluge koje korisnik prethodno ugovori sa drugim. Usluge koje se korisnicima pružaju putem iznajmljivanja vozila U ovu grupu možemo svrstati dva oblika iznajmljivanja vozila: rent-a- car i takozvano kratkotrajno iznajmljivanje vozila. Rent-a-car je služba iznajmljivanja automobila. Preko specijalizovanih agencija moguće je iznajmiti putnički automobil ili minibus najmanje na jedan, a najviše na godinu dana. Međutim, danas je već moguće (mada nije uobičajno) iznajmiti vozilo i na kraće od jednog dana-najčešće na period od 4 sata. Pod kratkotrajnim iznajmljivanjem vozila podrazumjevamo sistem u kome se iznajmljivanje vozila vrši za svako putovanje ili za neki kraći vremenski period (1 čas na primjer). Ovakav sistem prvi put je primjenjen 1971. godine u mjestu Monpeljeu-Francuska. Ovaj sistem, nazvan TIP, koristio je preuređene automobile marke (Simca). Neposredno je počeo još jedan eksperiment nazvan WITKAR u Amsterdamu- Holandija. WITKAR sistem koristi vozni park od posebno konstruisanih malih električnih vozila. Sistem funkcioniše preko posebnog kompjuterskog sistema i velikog broja parking terminala na kojima se vozila uzimaju i ostavljaju. Terminali su opremljeni sistemom za punjenje akumulatorskih baterija. Vozila se uzimaju automatizovanom provjerom članske kartice. Prvi rezultati su ohrabrujući, tako da se preduzimaju dalja, za sada teorijska, istraživanja u Velikoj Britaniji, Japanu, SAD i dr.

3.3. Para Transport

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Para Transport,prevoz putnika,nacin upotrebe

Citation preview

3

3.3. Para-transport

Para-transport obuhvata specifine oblike javnog prevoza ljudi u gradovima u spektru koji se kree od najpersonalizovanijeg vida-putnikog automobila, do najmanje personalizovanog vida-tradicionalnog javnog prevoza. Na osnovu ovog para-transport bi mogao da se definie sa: para-transport predstavlja one forme gradskog prevoza putnika koje su javno dostupne, razliite od tradicionalnog javnog prevoza i koje u potpunosti koriste postojeu ulinu mreu.

Vrste para-transporta

Pod para-transportom podrazumjevamo jednu iroku lepezu modaliteta prevoza ljudi. Usluge para-transporta se mogu grupisati u tri kategorije :

usluge koje se korisnicima pruaju putem iznajmljivanja vozila;

usluge koje korisnik realizuje telefonskim pozivom ili zaustavljanjem na ulici;

usluge koje korisnik prethodno ugovori sa drugim.

Usluge koje se korisnicima pruaju putem iznajmljivanja vozila U ovu grupu moemo svrstati dva oblika iznajmljivanja vozila: rent-a-car i takozvano kratkotrajno iznajmljivanje vozila. Rent-a-car je sluba iznajmljivanja automobila. Preko specijalizovanih agencija mogue je iznajmiti putniki automobil ili minibus najmanje na jedan, a najvie na godinu dana. Meutim, danas je ve mogue (mada nije uobiajno) iznajmiti vozilo i na krae od jednog dana-najee na period od 4 sata.

Pod kratkotrajnim iznajmljivanjem vozila podrazumjevamo sistem u kome se iznajmljivanje vozila vri za svako putovanje ili za neki krai vremenski period (1 as na primjer). Ovakav sistem prvi put je primjenjen 1971. godine u mjestu Monpeljeu-Francuska. Ovaj sistem, nazvan TIP, koristio je preureene automobile marke (Simca). Neposredno je poeo jo jedan eksperiment nazvan WITKAR u Amsterdamu-Holandija. WITKAR sistem koristi vozni park od posebno konstruisanih malih elektrinih vozila. Sistem funkcionie preko posebnog kompjuterskog sistema i velikog broja parking terminala na kojima se vozila uzimaju i ostavljaju. Terminali su opremljeni sistemom za punjenje akumulatorskih baterija. Vozila se uzimaju automatizovanom provjerom lanske kartice. Prvi rezultati su ohrabrujui, tako da se preduzimaju dalja, za sada teorijska, istraivanja u Velikoj Britaniji, Japanu, SAD i dr.

Usluge koje korisnik realizuje telefonskim pozivom ili zaustavljanjem na ulici U ovu grupu moemo klasifikovati tri osnovna modaliteta: taksi, dial-a-ride i mar-rutni taksi.

Taksi svakako predstavlja najrasprostranjeniji vid para-transporta. U velikom broju gradova taksi pokriva znatan procenat putovanja i realizuje veliki procenat ukupnih sredstava koja se koriste u javnom prevozu. Meutim, taksi u mnogim gradovima, a posebno u naim gradovima, nije afirmisan kao sredstvo javnog prevoza, ve ima jednu oznaku luksuzne usluge. Brojne su i nedovoljno iskoriene mogunosti taksija, to namee potrebu strunog izuavanja i drutvene verifikacije.

Termin dial-a-ride upotrebljava se posljednih godina da oznai i opte i one vrste transportnih usluga koje korisnika ospluuju od stana do vrata vozila za kolektivni prevoz, a iju realizaciju korisnik obezbjeuje telefonskim pozivom. Mada je ovo stara ideja koja je djelomino bila u nekim oblicima organizovana i prije drugog svijetskog rata, prva ozbiljnija istraivanja poela su sredinom ezdesetih godina i rezultirala su brojnim primjerima ovog sistema irom svijeta poetkom sedamdesetih godina.

Mar-rutni taksi prua usluge koristei obino velike automobile ili minibuse i ogranien je na relativno fiksne mar-rute. Povremeno i u specijalnim sluajevima moe na put od izvorne do ciljne take odstupiti od fiksne putanje. Sistem nema formalni red vonje i potencijalni putnik ga moe zaustaviti bilo gdje na ulici. Ovaj sistem je zapoet jo 1915. godine, a danas se vrlo iroko primjenjuje u svijetu, naroito u Latinskoj Americi, na Srednjem i Dalekom istoku. Za ilustraciju veliine transportne usluge koju pruaju ovakvi sistemi, moe da poslui primjer sistema u Istambulu. Istambulski dolmus-kako popularno nazivaju sistem, ima 13% od ukupnog broja vozila u gradu, realizujui pri tome 41% svih putovanja ljudi u gradu.

Kako ova grupa para-transportnih usluga ima ve izraenu primjenu, mogue je predloiti odreene inovacije koje bi doprinijele boljem radu, neke mogunosti koje bi dovele u tom smislu su:

posebne tarife za vonju u vrnom asu i zajedniku vonju kod taksija-nova struktura cijena taksi prevoza koja bi razliito vrijednovala vonju u vrnim i vanvrnim asovima ili koja bi omoguila korienje specijalne tarife ako se putnik vozi sa jo nekim znatno bi doprinijela naporima za bolje korienje vozila;

uvoenje oznake pravca kretanja kod taksija-nije tehnoloki problem uvesti mogunost oznake pravca kod taksija ime bi se olakalo i pospjeilo korienje specijalnih usluga;

ranija rezervacija usluga-mogli bi se dati posebni popusti za korienje taksija ili dijel-a-ride, ako se prevozni zahtjev postavi nekoliko asova unaprijed, jer to svakako olakava dispeing vozila;

raznoenje paketa-taksi vozila mogu igrati znaajnu ulogu u raznoenju paketa i roba u gradu.

Prethodno dogovorene usluge U ovu grupu spadaju one transportne usluge koje putnik koristi tako to unaprijed dogovori njihovo redovno korienje u zajednici sa odreenim brojem drugih osoba. Dva najea modaliteta su auto-pul i pretplatni autobus, koji su u spektru para-transportnih usluga najblii konvencionalnim vrstama usluga javnog prevoza. Jedan od osnovnih preduslova za njihovo obavljanje su relativno visok stepen popunjenosti vozila i mali trokovi eksploatacije po putniku. Usluge se pruaju tako to vozila skreu sa osnovne rute u cilju primanja i iskrcavanja, putnika, ali kako je u pitanju obino mali broj putnika to ne utie bitno na ukupno vrijeme putovanja. Red vonje i raspored kretanja je fiksan i sainjen na osnovu dogovora korisnika, mada je u osnovi nefleksibilan sa stanovita svakog pojedinca. Kvalitet ovoga vida je pruanje usluge prevoza od vrata do vrata i u injenici da se najvei dio putovanja realizuje kao tzv. ekspresna vonja. Nedostatak se ogleda u nefleksibilnosti vremena polaska, mada, istini za volju, kod izvjesnih svrha kretanja to i ne predstavlja neki naroit problem, jer su korisnici ionako vezani fiksnim terminom poetka (kretanja na posao, posjete kulturnim i sportskim manifestacijama i dr.). Od svih oblika para-transporta ovaj ima najvee arenilo podvrsta: kombibusi radnih organizacija, autobusi radnih organizacija, autobusi mjesnih zajednica ili jedinica susjedstva, kolski autobusi kojima upravljaju vozai sa nepotpunim radnim vremenom ili volonteri, najam vozila od javnih prevozilaca itd. Ovo arenilo samo potvruje da javni prevoz moe, sem klasino korienih autobusa ili inskih vozila, imati i mnotvo drugih modifikacija. Odluku o tome treba donijeti na nivou grada umjesto preputati radnoj organizaciji koja vri prevoz izbora modaliteta. Razvoj ove grupe prevoznih usluga moe se vie ubrzati ukoliko poboljamo preduslove:

javni prevoznici trebalo bi na odreenim linijama da u saradnji sa mjesnim zajednicama organizuju obezbjeenje pretplatnih usluga;

mogu se uvesti posebne pretplatne vonje koje e se obavljati taksijem;

uvoditi kolske autobuse i ire ih koristiti;

pruiti organizacionu i zakonsku pomo svima koji ele da pruaju takve usluge;

obezbjediti uslove i poboljati tehnologiju ugovaranja ovih usluga;

sredstvima ovakvih vidova transporta omoguiti odreene prioritete i stimulaciju (korienje posebnih saobraajnih traka, olakice za parkiranje, neposredna finansijska pomo i dr.).

Budunost para-transporta

Danas svi vidovi para-transporta zajedno u praksi opsluuju 1-2% svih putovanja u urbanim zonama. Koliko onda moe biti znaajna njegova uloga u transportnom sistemu grada?

Meutim, znaaj para-transporta treba vidjeti u tome to predstavlja most za znaajnu prazninu koja postoji izmeu usluga koje prua putniki automobil i kvaliteta usluga koje prua konvencijalni javni prevoz. Veliki procenat ljudi jo uvijek i ne posjeduje vozaku dozvolu, a znaajan je i procenat domainstva koja nemaju automobil. U mnogim gradskim zonama broj transportnih zahtjeva nije toliki da moe ekonomino biti opsluen javnim prevozom. esto se i oni koji posjeduju auto ili lanovi njihovog domainstva nau u situaciji da ne mogu da ga koriste. Poznato je da se u periodima vrnog saobraajnog optereenja moe uticati na smanjenje zaguenja, veim korienjem javnog prevoza.

Efikasnost javnog prevoza moe u mnogim sluajevima da bude znatno poveana ako se uvede para-transport kao sistem za napajanje, sa ciljem da sakuplja i distribuira putnike. Dobra koordiniranost moe poboljati pokrivenost teritorije i nivo usluge. Para-transport je izuzetno pogodan i za druge brojne svrhe u okviru urbanog transportnog sistema. Putovanja na posao iz zona visokih gustina predstavljaju vjerovatno najznaajniju mogunost neposredne primjene vidova para-transporta koji poveavaju stepen iskorienja vozila, kao to su auto-pul, linijski taksi ili pretplatni autobus. Iskustva pokazuju da du pojedinih koridora ovaj vid moe da privue 20-70% radnih kretanja (kretanja kua-posao-kua). Transportni zahtjevi u zonama niskih gustina, u malim gradovima ili pak u kasnim veernjim i ranim jutarnjim asovima nisu takvi da opravdaju odravanja linija javnog prevoza. Iako e i nadalje veina ovih zahtjeva biti opsluivana putnikim automobilima, bitno je saznanje da postoje znaajni potencijali i realne alternative dovoljno visokog kvaliteta. Para-transport ima realne izglede da se znaajno razvija u narednim godinama, na emu svijet ozbiljno radi.

Uloga koju e para-transport u narednom periodu imati u transportnoj politici gradova zavisie od dva vana aspekta drutvenih opredjeljenja:

cijene ili druga ogranienja koja e se odnositi na zaguenje, zagaenje i potronju goriva i

finansijske pomoi koju e grad pruati javnom transportu.

Moemo oekivati da poveani interes drutva za probleme zaguenja i potronje goriva eventualno rezultira odreenim restrikcijama ili dodatnim finansijskim obavezama pojedinih vidova transporta. To moe znaajno uticati na ulogu para-transporta i ostalih vidova u opsluivanju ukupnih potreba u putovanjima jednog grada. Sigurno je da e tim ogranienjima biti postaknuto korienje vozila sa veom popunjenou ili sa manjim stepenom zagaenja okoline. Favorizovae se svakako drugi vidovi koji mogu da koriste ve postojeu ulinu mreu. Ovi trendovi, potkrijepljeni dosadanjim iskustvom u korienju, upuuju da e uloga para-transporta znaajno porasti u narednom periodu. Moemo realno oekivati da para-transport postane vrlo vana dopuna tradicionalnom prevozu ljudi u gradovima i podsticaj kolektivizacije motorizovanih kretanja. Danas je ona usmjerena na druge vidove, ali je oigledno da situacija nalae jedan ozbiljniji, sveobuhvatniji tretman i zaokret u ponaanju da bi para-transport mogao da odigra svoju punu ulogu u okviru transportnog sistema grada.Pitanja:

1. ta je para-transport i koje su vrste para-transporta?

2. Budunost para-transpora?