35_22_vuletic

7/28/2019 35_22_vuletic

1/18

411

RaspRave InstItuta za hRvatskI jezIk I jezIkoslovlje 35 (2009.)

UDK 811.135.813(497.5-3 Zadar)

Izvorni znanstveni lanakRukopis primljen 15. VII. 2009.

Prihvaen za tisak 29. IX. 2009.

Nikola VuletiOdjel za francuske i iberoromanske studijeSveuilite u ZadruObala kralja Petra Kreimira IV 2, HR-23000 [email protected]

NEKA JEZINA PITANJA AUTOHTONOGAZADARSKOG ROMANSTVA U XIV. STOLJEU

U radu se analizira poloaj i sudbina jadertinskog, autohtonoga zadarskogromanskog idioma, pripadnika dalmatske, odnosno iliroromanske skupineromanskih jezika. itavo XIV. stoljee vrijeme je najbolje potvrenosti, ali ineumitnog propadanja jezine strane autohtonoga zadarskog romanstva1: ni-kada prije i nikada poslije toga vremena na tako jasan i oit nain prisutan u

privatnim i javnim ispravama, jadertinski se u njima pojavljuje ve dubokovenecijaniziran, poklapajui se vie-manje s jezinim modelom koji se u no-voj talijanskoj literaturi naziva volgare venezianeggiante. Analizirajui jezikzadarskih inventara, oporuka, pisama i cedulja iz XIV. st., u potpunosti pi-sanih na lokalnome romanskom idiomu, autor nestanak autohtonih jadertin-skih jezinih znaajki promatra u kontekstu procesa jezine konvergencije polaganog i sigurnog pribliavanja mletakim jezinim modelima.

1. Izvanjezini kontekst

Poput ostalih gradova bizantske Dalmacije, Zadar je nakon raspada relativ-noga latinskog jedinstva postao jednom od kolijevki razvoja autohtonoga dal-matinskog romanskog idioma, poznatog pod generikim nazivom dalmatski.

Najnovije romanistike spoznaje o vremenu postanka romanskih jezika, kao ipolitike okolnosti u Dalmaciji tijekom kasne antike i ranog srednjovjekovlja,koje nikako nisu ile na ruku odravanju latinskoga jedinstva, implicitno govo-re da s dalmatskim, a ne s kakvim kasnim latinskim, treba raunati ve u doba

1 Termin romanstvo u ovom radu nema nikakvu etniku konotaciju, ve iskljuivo lingvi-stiku.

7/28/2019 35_22_vuletic

2/18

Nikola Vuleti: Neka jezina pitanja autohtonoga zadarskog romanstva u XIV. stoljeuRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 411427

412

doseljenja Slavena. Takav novi pogled na dijakroniju dalmatinskoga romanstvanaao je odjeka u terminimaprotodalmatico (Zamboni 1976) i frhromanisch

(Trummer 1998, Holzer 2005) koji se odnose na autohtoni romanski jezik Dal-macije u razdoblju od VI. do IX. stoljea. U novije vrijeme, Muljai je s pra-vom iskljuio svaku mogunost postojanja jednoga dalmatskog jezika te umje-sto njega predloio skupinu srodnih idioma, nastalih iz vulgarnoga latinitetadalmatinskih gradova, koju je nazvao iliroromanskom skupinom.2 Meu soci-olingvistiki najznaajnijima i, nakon veljotskog ili krkoromanskog i raguzej-skog ili dubrovakoromanskog, najbolje potvrenim iliroromanskim idiomimanalazi sejadertinski, autohotni romanski idiom srednjovjekovnoga Zadra.

Ovaj lanak pokuaj je rasvjetljavanja sudbine jadertinskog u XIV. stoljeu i

to kroz analizu niza dokumenata iji su autori lanovi zadarskih patricijskih ro-dova de Civalelli (de Civalellis), de ori (de Georgiis), de adulin (de Zadu-linis), de Slorade (de Sloradis), de Nasi (de Nassis) i de Grubogna.3 Na vaniudio hrvatske etnike sastavnice u zadarskim particijskim rodovima, kao i naslavensko podrijetlo nekih od njih, ve je davno u svjetlu antroponimije vrstimargumentima ukazala Vesna Jaki-Cestari (1972).

Nastao u gradu pod snanim utjecajem obnovljene karolinke latinske pi-smenosti, jadertinski u svojoj ranoj fazi stidljivo promalja tek ispod omaki nalatinskim natpisima i u latinskim dokumentima nastalima u gradu.4 Meu pr-vim takvim fragmentarnim svjedoanstvima oporuka je zadarskoga priora An-drije (918.), u kojoj niz sintaktikih problema odaje da se ispod njena latinskog

jezika krije neka drukija jezina stvarnost. Trebat e, meutim, priekati XIV.stoljee kako bismo o jadertinskom saznali neto vie. Paradoksalno, upravo jeXIV. stoljee vrijeme u kojem se jadertinski ubrzano pribliava svome neumit-nom kraju, pa se to stoljee s pravom moe nazvati vremenom labuega pje-va autohtonoga zadarskog romanstva. Do tog nezavidnoga poloaja dalmatski

je u Zadru stigao postupno, slijedom zgusnuta niza uistinu nepovoljnih okolno-sti: kriarsko-mletako razaranje Zadra 1202. godine, okrutno guenje zadarske

2 Usp. Muljai2000/1997. Pritom Muljai, razumije se, ne aludira ni na kakav zajednikiilirski jezini supstrat jer je prostor predrimske Dalmacije bio sve prije nego jezino homogen,ve na geografski prostor starog Ilirika.

3 Prezimena ili obiteljski nadimci u procesu preobrazbe u prezimena u ovom se radu dono-se u oblicima koji se javljaju u obraenim dokumentima. Na isti se nain postupa s romanskimosobnim imenima, napose s lokalnim zadarskim oblicima, kao to su Colan, Firancisc, Misule,

Pero ili Todru. Grafija hrvatskih narodnih imena modernizirana je, npr.Micha uMiha, Crisse uKre. Kranska imena prilagoena su njihovim dananjim oblicima u hrvatskom jeziku, npr.An-drea uAndrija,Nicola uNikola.

4 O sudbini latinske pismenosti u ranosrednjovjekovnim dalmatinskim komunama v. oso-bito Katii 2007: 238-289.

7/28/2019 35_22_vuletic

3/18


413

bune 1242. godine, popraeno zabranom branih veza sa Zadru vitalno vanimhrvatskim zaleem5, dugotrajno zatoenitvo znaajnoga dijela zadarskoga pa-

tricijata u Veneciji u kontekstu bune 1345. - 1346., sve su to morali biti snaniudarci zadarskoj dalmatofonoj zajednici. Slijedom tih dogaaja kontinuirano sesmanjivao udio autohtonoga romanskog stanovnitva u gradu, osobito muka-raca, ija se vanost za odravanje dalmatskog pokazala neobino vanom na

primjeru Dubrovnika6. No i bez ratnih nedaa i demografskih gubitaka, jader-tinski je gotovo od samoga poetka bio ukljuen u sasvim osobiti model trostru-ke diglosije. U tom je modelu latinskom, kao jeziku javne uprave i katolike cr-kve, pripadao poloaj tzv. visokog jezika (lingua alta); hrvatskome, kao domi-nantnome govornom jeziku u gradu i jeziku dijela crkvenoga sektora, izravno

i preko akavske redakcije crkvenoslavenskog7

, i mletakome, kao govornomejeziku gospodar grada u najveem dijelu razdoblja od 1115. do 1358., pripa-da poloaj tzv. srednjih jezika (lingue medie); jadertinskome, gurnutom u inti-mu doma, preostao je sociolingvistiki najnepovoljniji poloaj tzv. nieg jezi-ka (lingua bassa).8 Konano, desetljea mletake prevlasti, usprkos prekidima,uinit e svoje: jadertinski neizbjeno konvergira prema modelima jaega ro-manskog roaka, po scenariju ve vienom u Dubrovniku, Padovi, Puli, Trstui tolikim drugim mjestima u kojima su se osobitosti lokalnih idioma izgubile u

procesu konvergencije prema prestinijem mletakom. Ipak, sociolingvistike

prilike u Dalmaciji XIV. stoljea dopustit e i tako ugroenome jadertinskom dase na jedan specifian nain oituje na jezinoj pozornici Zadra.

Pojava romanske pismenosti u Europi posvuda dolazi u istom kontekstu:zahtjevi za veom drutvenom mobilnou, potaknuti demografskim i gospo-darskim rastom gradskih sredita, nameu potrebu za pisanom komunikacijomu opsegu koji uvelike premauje rairenost latinske pismenosti. Jednostavnije

5 Item Jadretini parentelas de cetero non contrahent cum Sclavis, nec eos inter se recipientad habitandum, nisi secundum voluntatem domini ducis Venetiarum (Listine I: 70). Ova odred-

ba nije meutim mogla ukloniti ve postojeu hrvatsku komponentu u gradu, to se jasno vidi izpopisa Zadrana koji 1. kolovoza 1247. sklapaju mir s Mleanima (usp.Listine I: 7374).6 Usp. Foreti 1985: 200, Muljai 2000/1997: 426427.7 Da je veina zadarskog stanovnitva u XIV. stoljeu slavenskoga podrijetla i govori hr-

vatskim jezikom ne treba vie posebno dokazivati: dovoljno je rei da su Mleani 1346. odlui-li svoje uvjete o predaji grada iznijeti i na hrvatskom (publice proclamari in lingua sclavonica etlatina), usp.Listine II: 374. U prilog postojanju snane slavenske komponente u zadarskoj crkvi,osim ve uvenog opisa posjeta pape Aleksandra III Zadru, govore i dragocjeni retci iz oporukeZadranina Grgura Longina (1434.): [] voio che sia trovado doi preti over tri o de letra schiavaover altri che sia dita ogni di una missa per uno ano sul altare de San Biasio in glesia di Santa

Maria deli preti dove se el corpo di San Simon iusto [] (usp. Vuleti2007: 205).8 Za terminologiju relativistikoga pristupa odnosu jezika i dijalekta u romanistici usp. npr.

Muljai 1993.

7/28/2019 35_22_vuletic

4/18


414

reeno, sve ee moraju pisati i oni koji nisu sposobni pisati latinski.9 Tijekomranoga srednjovjekovlja, nauiti pisati u katolikoj je Europi znailo samo jed-

no nauiti pisati latinski, no u novim okolnostima latinski mora uzmaknu-ti pred romanskim jezicima, osobito u podruju trgovakoga dopisivanja. Pro-ces zamjene latinskoga jezika romanskim varijetetima u pisanoj komunikaci-

ji zapoet e na prostorima franake drave ve u IX. stoljeu i proiriti se naPirinejski i Apeninski poluotok potkraj XI. stoljea, dok e Veneciju i podrujenjena utjecaja zahvatiti tek sredinom XIII. stoljea.

2. Zadarsko pismo iz 1325.

Svi tekstovi u cijelosti pisani na lokalnome zadarskom romanskom idiomu,koje nam je namro hir povijesti i marljivost arhivista, nastali su u XIV. stoljeu.Iz ranijih razdoblja do danas su nam ostali poznati tek izolirani leksemi u latin-ski pisanim dokumentima zadarskih biljenika iz XIII. st. Meu spomenutimtekstovima najzastupljeniji su inventari dobara, a zatim i oporuke, pisma, cedu-lje i kratke biljeke. Valja pretpostaviti da su do nas pristigli tekstovi samo ma-nji dio pisane produkcije na srednjovjekovnoj zadarskoj romantini. Nije pre-tjerano rei da su od svih njih u romanistici dobro poznata tek dva dokumenta,nazvana zadarskim pismima (lettere zaratine): pismo zadarskoga patricija To-

dra de Fumata dubrovakom knezu Ponu de Stambertu iz 1325. i pismo zadar-skoga patricija Firancisca de Fanfogne svom ocu Colanu iz 1397. Ova se dva

pisma, uz uvene etiri dubrovake glose Filipa de Diversisa, u veem brojuprirunika romanistike navode kao klasini primjeri izumiruega srednjovje-kovnog dalmatskog, iako meu romanistima postoje znaajnija razilaenja otome do koje je mjere jezik tih dokumenata uistinu dalmatski.10 Pritom je odre-enje onoga to je u tim pismima dalmatsko u svim izdanjima i komentarimakojima su dosad podvrgnuta uglavnom negativno: dalmatskim se smatra onoto se ni na koji nain ne moe odrediti kao mletako.

S obzirom na oteanu dostupnost publikacija u kojima je dosad objavlje-no zadarsko pismo iz 1325., ali i bitne novosti koje je donijelo najnovije ita -nje ovog iznimno vanoga dokumenta (Dotto 2008: 118120), smatram potreb-

9 Usp. npr. Bustos Tovar 2000: 335 i Gimeno Menndez 1995: 122, 184.10 Tako ove tekstove Zamboni (1976: 35) svrstava meu pochi testi dalmatici di una qual-

che organicit. Sm Muljai o njima je iznio dva vrlo razliita miljenja. Dok u jednom svomranijem radu naglaava da de Fumatovo pismo mrite dtre publie encore une fois cause dugrand nombre de traits dalmates (zaratins) quelle contient (Muljai 1971: 413), u novije vr-ijeme zadarska pisma neto opreznije naziva mletakim tekstovima, nadjevenima lokalnimznaajkama i oblicima (usp. Muljai 1999: 3).

7/28/2019 35_22_vuletic

5/18


415

nim reproducirati ga ovdje kao integralni uzorak pisane zadarske romantine uXIV. stoljeu:11

r

v

5

10

15

20

A ser Pon, unurivol canciler de Ragusa, Todru de Fomat d(e) arasaluduvi con oni | vostru unur. A mi fo ditu qui lu frar d(e) maistru Ni-cola murar s dimand rasun | nanti la curti de Ragusa contra Francis-cu meu fiiol de s. XX de gr., li qual avia dat ma|istru Nicola a Francis-cu p(ir) durli a mi. Undi posu dir cun oni viritat qui l frar de mai||struNicola nun f quil divia e f vilania a far tal dimandasun a Francis-cu, qui | plu unur era so di mandar a mi una litera dimandandumi qui di quili s. XX d(e) gr., quil man|[d] maistru Nicola p(ir) Franciscu. E

seu nu li avisi ditu la viritat, poi nu li mancava a di|[man]dar d(e) Fran-ciscu, ma eu s lu do a savir a voi: Franciscu meu fiiol a mi s dusi s. XX| [d(e) gr.] cun una litera, li qual dr. e la litera a mi mandava maistru Ni-cola, e prigandu||[m]i que eu fesi lu meiu qui eu pudis, quil avisi qui-la casa, e quili s. XX d(e) gr. eu desi capare, | e lu rumane[n]t il mi vo-lia mandar comeu li sinificava p(ir) mia litera. (E) eu Todru s fei | lumircat d(e)la casa e di p(ir) capare s. XX d(e) gr., e lu rumanent il diviaricevir i(n)fra | VJ misi, e si lu rumanent il nu mandasi i(n)fra VJ misi,lu capare d(e)li s. XX d(e) gr. s pirdia. | (E) eu Todru, i(n)contine(n)t

comeu fe lu mircat, s li sinificai p(ir) mia litera comeu || avia fatu lumircat e dat lu capare com maistru Nicola a mi avia sinificat | p(ir) lite-ra sua, e qui sil nu mandisi lu rumanent, quil pirdia li s. XX d(e) gr., edivia manda(r) | i(n)fra vi misi, fatu lu mircat. E quistu posu dir cun oniviritat, qui maistru Nicola | nu mi mand lu rumas d(e)li dr. n litera sua,e sil perd li dr., so dan, qui e fe quil mi | mand p(ri)gandu p(ir) lasua litera. E ancora nu vardir ala cativera d(e)lu frar d(e) ma||istru Ni-cola: si tuti li frad(e)li d(e) mastru Nicola a mi manda lu rumanent d(e)li dr., eu | far la mia posa quili abia la casa; e si nu la purimu avir, eu

li mandir i(n)dret | li dr. quili mi mandir. |

In man de ser Pon, | caniler de Ragusa. |

Die IIJ aug(usti). |

11 Zadarsko pismo iz 1325. dosada je u integralnom obliku objavljeno u: Jireek 190204,II: 45, Bartoli 1906: 350351, Brunelli 1935: 8586, Migliorini/Folena 1952: 1819, Iordan196271: vol. 1, 202203, Muljai 1971: 413414, Dotto 2008: 118-120. Ovom prilikom mo -ram upozoriti da sam u jednom ranijem radu (Vuleti 2005) sasvim krivo protumaio oblikdur(durli u 4. retku de Fumatova pisma)kao dokaz za velarizaciju [a] u jadertinskom: rije je o i-stom mletakom refleksu lat. ducere (REW 2785).

7/28/2019 35_22_vuletic

6/18


416

Jezik ovoga dokumenta nije mletaki, no teko ga je bez ostatka nazvatidalmatskim. Rije je oito o autohtnonom idiomu, ali ve temeljito venecija-

niziranom, osobito na sintaktikoj razini. Autohtone jezine znaajke zamjet-ne su ponajprije na glasovnoj razini. Osobito se to odnosi na sustavno zatva-ranje naglaenog /e/ (< , ) u /i/ te naglaenog /o/ ( < , ) u /u/: u imenica-maFranciscu (ukupno 6 puta), misi, curti, dimandasun, rasun, unur; u zamje-nicama quila, quili, quistu, zatim il(3. l. jed., ukupno 10 puta), ili (3. l. mn.);kod glagolskih oblika u infinitivima avir, savir, zatim u 1. l. mn. futura pu-rimu, 3. l. jed. indikativa imperfekta divia, u oblicima konjunktiva imperfek-ta avisi, pudis (1. l. jed.), avisi (3. l. jed.). Isto vrijedi za prednaglasno /e/, /o/(npr. dimand, unur), kao i za doetno /-o/ (npr. eu, lu, delu, maistru, posu, vo-

stru, prigandu). Napose je vana apokopa doetnog /-o/ u primjerima dat, mir-cat, sinificat, indret, te doetnog /-e/ u viritat, uslijed ega je ouvan bezvuniokluziv u finalnom poloaju. S druge strane utjecaj mletakoga na fonetiku lo-kalnoga zadarskog romanskog idioma vidljiv je osobito u primjerima sonori-zacije intervokalnih okluziva:saluduvi, savir, ricevir, fradeli.12 Nije preporu-ljivo suvie inzistirati na ouvanju skupine pl uplu kao na iskljuivo dalmat-skoj znaajki s obzirom na to da je u XIV. st. ta konsonantska skupina jo sa-svim dobro ouvama i u mletakim dokumentima.

Jezik zadarskoga pisma iz 1325. pokazuje i neke morfoloke osobitosti,

npr. 1. l. jed. futura na - (far, mandir, vardir) nasuprot mlet. -13,ind. im-perf. divia nasuprot mlet. deveva, nastavak-u za 1. l. jed. ind. prez. (saluduvi),nastavak-i u oblicima 1. i 3. lica konj. imperf. (avisi, mandasi) tejedinstveniinfinitivni nastavak-irza glagole 2. i 3. grupe (avir, savir).14

3. Jezik dosada neobraenih zadarskih dokumenata iz XIV. st.

Interes romanistike za zadarsko autohtono romanstvo iscrpio se, meutim,opetovanim izdanjima dvaju zadarskih pisama. Jadertinskom se 1976. vratio

A. Zamboni te u jednom gotovo monografskom izdanju analizirao sve dalmat-ske preitke u do toga vremena objavljenim svescima zadarskih biljenika.15Po mnogoemu iznimno vana Zambonijeva rekonstrukcija ostataka jadertin-ske fonetike velikim se dijelom temelji, osim na zadarskim pismima, na dal-

12 Primjerprigandu nije osobito relevantan jer se u leksikim porodicama locu, pacare, plica-re i precare sonorizacija javlja i u onim idiomima koji je inae ne poznaju (usp. Dotto 2008: 194).

13 U mletakom e se doetak- nametnuti pod toskanskim utjecajem tek potkraj XIV. st.(usp. Dotto 2008: 231).

14 Veina ovih morfolokih obiljeja u svezi je s glasovnim razvojem jadertinskog.15 Usp. Zamboni 1976: 36, bilj. 56.

7/28/2019 35_22_vuletic

7/18


417

matizmima to ih je uspio ekscerptirati iz latinskih spisa zadarskih biljenikaHenrika, Creste Taralla, Ivana Qualisa, Nikole pok. Ivana i Gerarda iz Padove.

No, ako su po Zamboniju dva zadarska pisma i pochi testi dalmatici di unaqualche organicit16, onda valja rei da po zastupljenosti autohtonih jezinihznaajki, na koje Zamboni upuuje, za njima malo ili nimalo ne zaostaju slje-dei dokumenti iz razliitih fondova Dravnog arhiva u Zadru17:

inventar Andrije de orija (28. kolovoza 1339.)18;

oporuka Nikole de Civalellija, (3. srpnja 1345.)19;

inventar Pera de adulina (19. sijenja 1347.)20;

oporuka Andrije de Slorada od (20. sijenja 1347.)21;

inventar Mihe (Misula) de adulina (10. oujka 1350.)22;

oporuka Nikole de adulina (1. listopada 1365.)23;

inventar Draila Drailova (17. oujka 1370.)24.

U prilog iznesenoj tvrdnji ovdje se donose kratki ulomci iz nekih od nave-denih dokumenata, u itanju i izdanju autora ovoga lanka i D. Dotta.

16 Zamboni 1976: 35.17 Tekstovi koji slijede, s iznimkom oporuka Nikole de Civalellija i Nikole de aduli-

na, ve su objavljeni (oporuka Andrije de Slorada u CD XI: 336342 i u Brunelli 1974: 582587, a ostali u Leljak 2006), no dosadanja izdanja imaju dva nedostatka: prvo, raena su iz

latinistike perspektive te naalost obiluju pogrenim itanjima; drugo, ne udovoljavaju kriteri-jima ni diplomatikoga ni interpretativnog izdavanja romanskih dokumenata, a rije je ipak odokumentima na jednom romanskom idiomu. Upravo iz ovih razloga D. Dotto i autor lanka

pripremaju njihovo ponovno izdanje.18 DaZD, McZ, B I, F I/4.19 DaZd, Misc., 190/CLXXXIV, poz. 3.20 DaZD, McZ, B I, F I/8.21 DaZd, SVD, pergamene, br. 99. Na ovaj je dokument, dodue, upozorio Zamboni, ozna-

ivi ga kao assai venato di dalmatismi (Zamboni 1976: 36, bilj. 56).22 DaZD, McZ, B I, F I/16.23 DaZD, McZ, B II, F V/2.24 DaZD, McZ, B I, F I/28.

7/28/2019 35_22_vuletic

8/18


418

(1) Inventar Andrije de orija (1339.)

3ra

20

25

3v

Ite(m) anchora s truvimu chi lu dito | Andrea abia fato cunpania de | un char-gu d(e) liname cun ori

d(e) Mateo so frar (e) abia chargada || una terita i(n) cunpania qula qual | ta -rita (e) lo chargu s inviadu dito | ori i(n) iilia, (e) s d avir dito An-drea la mit d(e)la dita chunpani|a, unandu dito ori a salvament||u i(n)ara. |

Ite(m) s truvimu chi lo dito Andrea debia dar a Ragneru d(e) Barte d(e) Var-chasi | so chunadu p(er) lu restu d(e)la dota d(e) dona uia sua sor, muler| de dito Ragner, p(er) charta d(e) puplichu i(n)strumentu p(er) la parti sua |

ircha lbr. entu e vinti. ||

(2) Oporuka Nikole de Civalellija (1345.)

r

10

Inprima vollu | (e) hordino (e) da mo instatuisco p(er) mei fidel (e) lialcomissarii ser Simum d(e) Biton cunado mio e Crise mio nevo, fijo che foLaurenu | de Civa(le)lli, li qual da mo vogu che dre la mia morti illi s abiaplina (e) p(er)feta libertade, qua(n)to plu p(er)fetamenti s p dar p(er) p(er)sona || d(e) sua rasum a lial, boni (e) veri comissari. Li qual comissarii i(n)tuto (e) p(er) tuto far (e) aministrar debia la dita comissaria culo savir (e) |volu(n)tade d(e) Pria mia muler (e) ena saipuda ovi(r) voli(r) suo far ni-enti poa. (E) si algun d(e)li mei cumissari nu volisi aprindir | la cumissar-ia o la refudasi ovi(r) p(er) la cu(r)ti disa caado fosi o chilo o ili nu voli-si, p(er) qual modo d(e)la dita comisaria no si i(m)paasi, | vogu (e) ordinoche la Pria mia muler abia libertade im pe diso ovir(r) disi i(n)stituir un odui, qua(n)ti ad isa plasise.

(3) Inventar Pera de adulina (1347.)

7v

5

10

Eu Andrea de ori, cumisario | dela redi de Pe(r)o deli sog beni, | s misod(e) quisto avintario tuti li | beni di Pero stabili e mobili, quili || che ilu avia(e) quili chi ilu aspitava | de avir, (e) tuti li debiti (e) credi|ti, quil che sag -pudo (e) so p(ir) altri | (e) p(ir) mi. (E) ancor digo si dredi | quista sir pirsu-na alguna chi mi || mustrasi o notificasi dili sog beni, | che fosi i(n) parti al-guna, eu sun pre|so da mitirlu d(e)lu avintario pre|senti, p(ir) oni tempo chi lumi fisi, | mustrado caria de alguni sog beni. ||

7/28/2019 35_22_vuletic

9/18


419

(4) Oporuka Andrije de Slorada (1347.)

5

[...]Inp(ri)ma vollo e lasso e fao mei comissari lo p(ri)or deli frar p(re)digadur,q(ui)l chi o q(ui)l chi fossi al logo dili frar p(re)digadur di San Platon, e donaFrania, muier che fo di Tomasso, frar meo. Li qual cu[mi]sari | s[] volo chifaca semp(re) cu(n) volunt(ate) di d(omi)na Rada muier mia, Andria de Slora-di, e col so savir, n ena lei, n cena so savir, n so vuler no possa far nie(n)t(e), ma tutu senp(ri) cul so vulir e cul so savir, fin a chilla si(r) viva i(n)q(ui)sto mu(n)du.

[...]

Item volo che debia vistir povri dusentu, quili ali quali avisi plu logu, o infir-mi, o sanu, di g(ri)sso drapu. An|cora laso s. vinti de gross. al capitulu di Zara,fo(r)si che avisi fraudad i(n) la desima, e chili diga ascum duy misse i(n) laglexia di Sancto Platon, suvra li altar(i) cheo fei far.

(5) Oporuka Nikole de adulina (1365.)

1r

10

Cu(n) sia chi nis|una cosa s pi erta d(e)la morti (et) ura d(e)la mor-

ti nisu(n) p savir (et) p(er) c mi | Nicola d(e) Damia(n) de aduli(n), p(er)la gra(tia) d(e) De san d(e)la p(er)suna (et) abi(an)du sana la | me(n)ti e-lsenu, co(n)sidera(n)d(u) le cose p(er) dire tal d(e)li mei beni, fau e ordinume|u testame(n)tu p(er) quistu scritu d(e) ma(n) mia p(ro)pria (et) siilad(u)d(e) meu siilu p(ro)||p(r)iu (et) notoriu. I(n) lu qual testame(n)tu volu chi siamei cumisari s(er) Crisi de iv|aleli, s(er) Iacomu de aduli(n), s(er) uaned(e) Tomasu d(e) Peta e s(er) Stefanu d(e) Micha d(e) Sope (et) cus comumi in | quistu meu testame(n)tu urdinir (et) scrivir, volu chi sia firmu i(n)perpetua.

I na ovako fragmentarnom uzorku razvidno je da se sve glasovne i morfolokeznaajke istaknute kod zadarskoga pisma iz 1325. godine, izuzev apokopedoetnog /-o/ u participima, ponavljaju i u ovim dokumentima.

Naglaeno /e/ > /i/: 1) truvimu, avir; 2)plina, savir, ovir, volir, volisi, prindir,isa, iso, isi; 3) quili, ilu, avir, quista, dili, mitirlu; 4) quil, dili, savir, vulir, illa,

quili, avisi, ili; 5)savir, quistu.

Naglaeno /o/ > /u/: 2) Simun, curti; 3) pirsuna, sun; 4) predigadur, mun-

du, su

vra; 5)u

ra, persu

na.

7/28/2019 35_22_vuletic

10/18


420

Prednaglasno /e/ > /i/: 2)prindir; 3) aspitava, sir, pirsuna, mitirlu; 4)sir,vistir.

Prednaglasno /o/ > /u/:1) truvimu, cunpania, unandu; 3) mustrasi, mus-trado; 4) vuler, vulir; 5) cus.

Doetno /-e/ > /-i/: 1)parti; 2) nienti, volisi, refudasi, curti; 3) mustrasi, no-tificasi, parti, fisi; 4)fossi, senpri, avisi; 5) morti, menti.

Doetno /o/ > /-u/:1) truvimu, lu, chargu, chunadu, unandu, andadu, sal-vamentu, puplichu, instrumentu; 2) vollu, vogu, nu; 3) ilu, eu, lu; 4) tutu, mun-du, dusentu, sanu, drapu, capitulu; 5) abiandu, senu, considerandu, fau, or-

dinu, testamentu, quistu, scritu, siiladu, siilu, lu, Iacomu, Tomasu, Stefanu,

comu, firmu.

Infinitivni nastavak-irmjesto -er: 1) avir; 2)savir, volir, prindir; 3) mitir-lu; 4)savir, vulir; 5)savir.

Nastavak-u nasuprot mlet. -o u 1. l. jed. i 1. l. mn. prez. ind.: 1) truvimu; 2)vollu, vogu; 5)fau, ordinu.

Nastavak- nasuprot mlet. - u 1. l. jed. ind. prez. gl. aviri 1. l. jedn. fut.:3) miso;5) urdinir, scrivir.

Nastavak-i nasuprot mlet. -e u 1. i 3. lica konj. imperf.: 2) volisi, refudasi;3) mustrasi, notificasi, fisi; 4)fossi, avisi.

Neki od ovih tekstova vrlo su dosljedni u uvanju autohtonih jezinihznaajka, dok je kod nekih prisutan izvjesni polimorfizam. Upravo spomenu-ti polimorfizam opravdava npr. odvojeno razmatranje rezultata doetnih vokalaod glagolskih nastavaka, kada je u pitanju jedan te isti vokal. Tako se u oporuciAndrije de Slorada doetno /-o/ u imenicama dosljedno zatvara u /-u/, no glago-li u 1. l. ind. prez. imaju nastavak-o. U oporuci Nikole de Civalellija zatvaran-

je naglaenog /e/ izraenije je nego u bilo kojem od predstavljenih dokumena-

ta, a slino je i s naglaenim /o/, dok je zatvaranje doetnog -/o/ ogranieno na1. l. ind. prez. nekih glagola (fau, vollu/vogu). Vano je, meutim, napomenu-ti da su spomenute dvije oporuke sauvane u prijepisu te da je mogue da su

biljenici padovanskoga porijekla, koliko god profesionalno obavljali svoj pos-ao, na trenutke gubili iz vida lokalna obiljeja. Konano, u ono je vrijeme kod

prepisivanja dokumenta bilo vano sauvati ono to dokument donosi, a ne ovajili onaj nenaglaeni vokal. Iz dananje filoloke perspektive vano je, meutim,

ba ovo drugo. Stoga se od nabrojenih dokumenata vanou istiu autografi.Tako s pouzdanou moemo rei da je inventar Andrije de orija napisao je-

dan od njegove brae, Pavle (Paulu) ili Kre (Crise ili Grisogono); inventar

7/28/2019 35_22_vuletic

11/18


421

Pera de adulina sastavio je i potpisao opet jedan Andrija de ori, po svemusudei neak onoga prvog; oporuka Nikole de adulina njegov je autograf; in-

ventar Mihe de adulina po svoj je prilici autograf Kre (Crise) de Grubogne,a inventar Draila Drailova autograf Mate Dudola, upnika katedrale sv. Sto-ije. Ostali dokumenti prijepisi su iz pera nekih od najpoznatijih zadarskih bi-ljenika: oporuka Nikole de Civalellija prijepis je Padovanca Corrada Rainie-rijeva, sreom iz prve ruke; oporuka Andrije de Slorada naalost je prijepis izdruge ruke (sastavio ga je Padovanac Isnardo na temelju prijepisa Francesca izPiacenze). Osim ovih dokumenata, od velikog su znaenja i brojni regesti u in-ventaru Mihovila suknara25, ali i kratke biljeke zadarskih prokuratora o pred-stavljanju inventar.

Autentinost dokumenta nije, meutim, jedina varijabla u ouvanju lokal-nih jezinih osobitosti. Dok je zadarskoromanski karakter oporuke Andrije deSlorada (1347.) sauvan i nakon dvaju prijepisa, inventar Mihe de adulina(1350.) u sastavljanju kojeg je sudjelovao Kre de Grubogna, pripadnik patrici-

jske obitelji hrvatskoga podrijetla, mnogo je blii mletakim modelima. U tomoito nije presudna fizika blizina mletakih modela, koja je zasigurno bila in-tenzivnija tijekom mletake vlasti u gradu: tako je oporuka prokuratora Bartu-la de Cipriana (1370.)26, koju od odlaska Mleana iz Zadra dijeli vie od de-set godina, u svojoj osnovi sasvim mletaka, dok je inventar Pera de aduli-

na (1347.), napisan u trenutku najee mletake represije u gradu, mnogo bliiautentinomu zadarskom izriaju. Pitanje je samo koliko spomenute razlike im-aju uporita u realnim razlikama u govoru, a koliko u drugim imbenicima, kaoto je npr. obrazovanje autora. Pisanje na pukome jeziku u XIV. st. vrlo je os-

jetljivo pitanje, pri emu odluujuu ulogu igra tradicija u kojoj je autor doku-menta nauio pisati. Veina zadarskih biljenika i uitelja u to vrijeme dolaziiz Padove, te gradova Emilije, Romagne i Lombardije. S druge strane, mnogezadarske obitelji u vrstim su vezama s Napuljem. Stoga ne bi valjalo otk-loniti mogunost utjecaja padovanske i, openito, sjevernotalijanske tradici-

je te napuljske tradicije na ortografiju zadarskog romanskog idioma u XIV.stoljeu, napose kada je rije o biljeenju promjena na vokalima srednjeg stup-nja otvorenosti. Kada naiemo na autograf lien lokalnih jezinih znaajki, nemora to nuno znaiti da je autor uistinu govorio drukije od svojih sugraana,osobito u razdoblju nakon Zadarskog mira pa do 1409. godine, ve prije svegada pie po mletaku, vjerojatno zato jer je primio mletaku naobrazbu. Dobarsu primjer za spomenute razlike autografi dvaju suvremenika, Mihe Federicova

25 Stipii2000: passim, osobito str. 172178.26 DaZD, McZ, B II, F V/3.

7/28/2019 35_22_vuletic

12/18


422

de Nasissa, doivotnog prokuratora zadarske opine27, i Kre (Crisse) Nikolinade Nassisa, dugogodinjega prokuratora zadarske opine i zadarskog rektora28.

Miha i Kre de Nassis bili su bratii, unuci Damjana de Nassisa29

, no njihovise kratki tekstovi znaajno razlikuju. Krina biljeka o predstavljanju inventaraDraila pok. Mihe Drailova iz 1370. tek u nekoliko detalja (mise, ritor)odstu-

pa od fonetike onovremenog mletakog:

6r

5

MIIICLXX ad VII de mise setenbro fo presentado i(n)ventario deli beni deDra|sile, figlo de Missole drapero de Drasile ali signor ritor miser Zorze | de Sope, Zanin de Slorado e s(er) Bartolome de ebrian p(er) pre Mate deto| Dudole de S(anta) Anastasia, comisario de deto Drasile e dado a mi || Crisse

de Nassis, procurador de Zara.Nasuprot tomu, tekst koji je 1383. na kraju inventara Grube, ene trgovca

Kriana, dopisao Krin brati Miha de Nassis, pravi je biser autohtonoga gla-sovnog razvoja:

r

15

It(em) mi fo aprese(n)t quitu [sic!] avitarigu a mi Micha de Nasi, prochura-dur dil chomun || de Zara, per Crisanu mirza(r)u, chomu chumisarigu de lasua muger, segudu [sic!] | chomu lug disi, e quistu in prese(n)ziga de s(er)

Acone lu vicharigu | e de s(er) Paolu de Sira e de s(er) Damigan de Zibrig-an, rituri de Zara.

Kre i Miha de Nassis odrasli su u kui istoga djeda pa bi iluzorno bilo pret-postaviti da su razliito govorili, bez obzira na podrijetlo njihovih majki.30 Norazlike na glasovnoj razini ovdje prati posve oprena tendencija na razini orto-grafskih uzusa: biljeka iz 1383., koliko god antimletaka u svojoj fonetici,

po nekim je ortografskim znaajkama (uporaba grafema ch i g) blia mleta-kim modelima od one iz 1370., koja se pak u pogledu glasovnog razvoja znat-

nije priklanja mletakom utjecaju.

27 Leljak2006: 280 (Inventar br. 37), 297 (Inventar br. 41), 302 (Inventar br. 42). Miha deNassis sin je Federica de Nassisa, usp. oporuku Bartula de Cipriana (23. srpnja 1390., DaZD, ZB,Articutius de Rivignano, B V, F III, fol. 73v75) te oporuku samog M. Nassisa (12. VIII. 1392.,DaZD, ZB, Iohannes de Casulis, B un., F III/1, fol. 203).

28 Leljak2006: 219 (Inventar br. 37). Usp. i DaZD, ZB, Iohannes de Casulis, B un., F III/2,fol. 214215.

29 Za ovaj podatak zahvaljujemo doc. dr. sc. Seru Dokozi s Odjela za povijest Sveuili-ta u Zadru.

30 Usp. ranije reeno o vanosti mukaraca u prenoenju domaega romanskog jezika nanovu generaciju.

7/28/2019 35_22_vuletic

13/18


423

Sline razlike nalazimo i u Civalellijevih. Povodom jedne kupoprodaje,izvrene 1. srpnja 1381., Grisogono de Civalelli zabiljeio je sljedee: Cum

z sia cosa chi par in la carta presente che nuy avemo compr tut el terench scrito in la presente carta. La verit questa: nu devemo haver la myt.31

Grisogonovompresente, questa, tereno u oporuci njegova strica Nikole odgov-araju oblicipresenti, quista, terino,infinitivnom doetku -er(haver) odgovarau Nikole -ir(savir),dok participi na -ado odgovaraju Grisogonovim apokopi-ranim participima tipa compr.

U oba sluaja konzervativniji idiolekt mogao bi se interpretirati na dvanaina: ili je autoru stalo do toga da u pisanom obliku odrazi vlastitu jezinu st-varnost, ili tu stvarnost odraava spontano, pa pie uglavnom onako kako gov-

ori. No, da bismo mogli prosuivati o eventualnoj namjeri autora, potrebni sunam sociolingvistiki podatci koji bi govorili o stavu govornika prema vlasti-tom idiomu, kakav usputni osvrt na jezik ili neto slino. Naalost, podatakakoje bismo mogli upotrijebiti u tu svrhu za Zadar nemamo. Stoga u obzir dola-ze brojni imbenici: obrazovanje pojedinca, brane veze, politiki stav, osobnikapric ili jednostavno injenica da nisu znali niti mogli pisati drukije. Sloili

bismo se ipak s Fergusonom kada kae da su takvi dokumenti clear evidenceof speech sensitivity.32

5. Umjesto zakljuka

Tekst kojemu je cilj problematizirati sudbinu autohtonoga romanskog idio-ma srednjovjekovnog Zadra, u mnogoemu jo neistraenoga podruja, teko

je privesti kakvu formalno valjanom zakljuku. Turbulentno zadarsko XIV. sto-ljee drutveni je, politiki i vremenski kontekst u kojemu je zadarsko roman-stvo, kao jedan dio jezinog identiteta srednjovjekovnog Zadra, kojemu je te-ko odrediti udio, izalo na vidjelo u svojim najsjajnijim bojama, dakako pota-knuto slinim trendovima u Veneciji i Padovi. Nikada prije i nikada poslije toga

vremena na tako jasan i oit nain prisutan u privatnim i javnim ispravama, ja-dertinski se u njima pojavljuje ve duboko venecijaniziran, poklapajui se vie-manje s jezinim modelom koji se u novijoj talijanskoj literaturi, znantno ma-nje optereenoj talijansko-hrvatskim politikim i ideolokim trzavicama, nazi-va sretnom terminolokom dosjetkom volgare venezianeggiante.33Za taj jedin-

31 Stipii1977: 394, uz prilagodbe naelima izdavanja dokumenata koje ovdje koristimo.32 Usp. Ferguson 2003: 459 i bilj. 15.33 Za najrecentniju uporabu ovoga termina usp. Dotto 2008. F. Ursini (2002: 358), nasu-

prot Muljaiu (1971) i Zamboniju (1976), dri da jezini modalitet o kojem govorimo, u kon-kretnom sluaju jezik uvenih zadarskih pisama, vjerno predstavlja tzv. veneto dalmata. Stussi

7/28/2019 35_22_vuletic

14/18


424

stveni svijet, kojemu je mediteranski i europski identitet danas hrvatskoga Za-dra zauvijek duan, XIV. stoljee predstavlja vrhunac prije konanoga stapanja

s mletakim u novu i originalnu jezinu stvarnost veneziano de l da mar. Otom procesu postupne konvergencije jasno svjedoi polimorfizam naih doku-menata. Na slabu otpornost jadertinskoga prema mletakom, za razliku od npr.istriotskog, koji je nekako u isto vrijeme potpao pod mletaki krov, ali i us -

pio doekati kraj XX. st., vjerojatno je utjecala i injenica da su svi njegovi go-vornici, za razliku od stanovnika zapadnoistarskih gradia, ravnopravno vlada-li jo jednim, sociolingvistiki znantno jaim jezikom hrvatskim.

Izvori i kratice:

CD:Diplomatiki zbornik Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije = Codexdiplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae [sabrao Tadija Smii-klas]. Zagreb: JAZU, 1904. 1990., 18 svezaka.

DaZD: Dravni arhiv u ZadruREW: Meyer-lbke, WilhelM19353.Romanisches etymologisches Wrterbu-

ch. Heidelberg: Winters Universittsbuchhandlung.Listine:Listine o odnoajih izmedju junoga Slavenstva i Mletake Republike

[skupio ime Ljubi]. Zagreb: JAZU, 1868. 1891., 10 svezaka.

McZ:Magnifica Communit di Zara, fond DaZDMisc.:Miscellanea, fond DaZDSvd: Spisi samostana sv. Dominika, fond DaZDZB:Zadarski biljenici, fond DaZD

Literatura:

bartoli, Matteo Giulio 1906. Das Dalmatische. Altromanische Sprachrestevon Veglia bis Ragusa und ihre Stellung in der apennino-balkanischen Ro-mania. Wien: A. Hlder.

brunelli, Vitaliano 1935. Storia di Zara, cap. III.Archivio Storico della Dal-mazia, XIX, Zara [Zadar], 5587.

brunelli, Vitaliano 1974. Storia della citt di Zara. Trieste: Editore Lindt [2.izdanje].

(1965: 35) pak smatra da su dva retka u jednome mletakom ugovoru iz 1302., po svemu bliskajeziku zadarskih pisama, in dialetto non veneziano, ma dalmata. Evo toga teksta:Ego Cristo-fano Chostati sum chontentu de stu scritu s cho dito s de suvra per una chomision la qual me/ fese mio chugnadu che io fusse per lu et sicilada de mio sicelu. Ferguson (2003: 463, bilj. 15)se pridruuje Stussiju kada konstatira da Chostatijev tekst accurately represents the features ofDalmatian.

7/28/2019 35_22_vuletic

15/18


425

bustos toVar, Jos Jesus 2000. La escisin latn-romance. El nacimiento de laslenguas romances uHistoria de la lengua espaola, izd. R. Cano Aguliar,

Barcelona: Ariel, 257290.Dotto, DieGo 2008.Scriptae venezianeggianti a Ragusa nel XIV secolo. Edizionee commento di testi volgari dellArchivio di Stato di Dubrovnik. Roma: Viella.

GiMeno MennDeZ, Francisco 1995. Sociolingstica histrica. Madrid/Alican-te: Visor Libros/Universidad de Alicante.

FerGuson, ronnie 2003. The Formation of the Dialect of Venice. Forum forModern Language Studies, 34/4, Oxford, 450464.

Folena, GianFranco 1968-70: Introduzione al veneziano de l da mar. Bo-llettino dellAtlante Linguistico Mediterraneo, 1012, Pisa, 331376.

Foreti, Vinko 1987. Zur Geschichte der Romanen Dalmatiens im Mittelalter,uRomania et Slavia Adriatica. Festschrift fr arko Muljai, izd. G. Hol-tus i J. Kramer, Buske: Hamburg, 483503.

iorDan, iorGu (izd.) 1962.1971. Crestomaie romanic. Bucarest: Ed. Acade-miei R.P.R.

Jaki-cestari, Vesna 1972. Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru premaanalizi osobnih imena.Radovi Instituta JAZU u Zadru, 19, Zadar, 99166.

Jireek, konstantin 1902.04. Die Romanen in den Stdten Dalmatienswhrend des Mittelalters. Denkschriften der Kaiserlichen Akademie derWissenschaften. Phil.-hist. Classe, XLVIII (1902), III, 1104 (= I); XLIX(1904), I, 180 (= II), II, 177 (= III).

katii, raDoslaV 2007. Litterarum studia. Knjievnost i naobrazba ranogahrvatskog srednjevjekovlja. Zagreb: Matica hrvatska.

lelJak, robert 2006.Inventari fonda Veliajne opine zadarske Dravnog ar-hiva u Zadru. Sv. 1.: Godine 1325. 1385. [prepisao i priredio Robert Lel-

jak]. Zadar: Dravni arhiv u Zadru.MiGliorini, bruno; Folena, GianFranco (izd.) 1952. Testi non toscani del

Trecento. Modena: Societ Tipografica Modenese.MulJai, arko 1962. Dalmatski elementi u mletaki pisanim dubrovakimdokumentima 14. st.Rad JAZU, knj. 327, Zagreb, 237380.

MulJai, arko 1993. Il veneto da lingua alta (LA) a lingua media (LM).Rivista di Studi Italiani, IX, 2, 4461.

MulJai, arko 1971. Dalmate u Manuel pratique de philologie romane II,izd. P. Bec, Paris: A. & J. Picard, 393416.

MulJai, arko 1999. Dalmatski.Fluminensia, 11, br. 12, Rijeka, 130.MulJai, arko 2000. Das Dalmatische. Studien zu einer untergegangenen

Sprache. Kln/Weimar/Wien: Bhlau Verlag.

7/28/2019 35_22_vuletic

16/18


426

MulJai, arko 2000./1995. Dalmatisch Il dalmatico, u Muljai 2000:395416 [izvorno objavljeno u Lexikon der Romanistischen Linguistik, 2,

izd. G. Holtus, M. Metzeltin, Ch. Schmitt, Tbingen: Max Niemeyer Ver-lag, 3242].MulJai, arko 2000./1997. Il gruppo linguistico illiro-romanzo, u Muljai

2000: 417434 [izvorno objavljeno u Italica et Romanica. Festschrift frMax Pfister zum 65. Geburtstag, 3, izd. G. Holtus, J. Kramer i J. Schweic-kard, Tbingen: Max Niemeyer Verlag, 5972].

stipii, JakoV 1977. Inventar dobara zadarskog patricija Grizogona de Civale-llis iz 1384. godine.Zbornik historijskog zavoda JAZU, Zagreb, 375410.

stipii, JakoV 2000.Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz go-

dine 1385. [prepisao i priredio Jakov Stipii], Zadar: SICU.stussi, alFreDo 1965. Testi veneziani del Duecento e dei primi del Trecento.Pisa: Nistri-Lischi.

tekaVi, paVao 1972.80. Grammatica storica dellitaliano. Bologna: il Mu-lino.

toMasin, lorenZo 2004. Testi padovani del Trecento. Edizione e commento lin-guistico. Padova: Esedra.

ursini, FlaVia 2002. La Dalmazia e lIstria, uI dialetti italiani. Storia, struttu-ra, uso, izd. M. Cortelazzo et alii, Torino: UTET, 357374.

Vuleti, nikola2005. O nekim problemima jadertinskog vokalizma. akav-ska riXXXIII, 12, Split, 131144.

Vuleti, nikola 2006. Oporuka Grgura Longina iz 1434. spomenik kultur-ne viejezinosti srednjovjekovnog Zadra.Zadarski filoloki dani 1, Zadar,199208.

ZaMboni, alberto 1976. Note linguistiche dalmatiche. Atti della tornata distudio nel cinquantesimo anniversario della fondazione in Zara, Venezia,966.

7/28/2019 35_22_vuletic

17/18


427

Some linguistic issues concerning autochthonous Zadar Romancein 14th century

Abstract

This paper deals with the 14th century autochthonous Zadar Romance, also knownas Iadertin, a member of the Dalmato-Romance or Illyro-Romance group. Some lin-guistic aspects of documents in Romance written by members of Zadars medieval ar-istocracy are analysed and it is concluded that the local 14th century Romance had al-ready turned into (become) the so-called volgare venezianeggiante a local varietyshowing a high grade of venetianization. The author also argues that the disappearanceof the Zadar Dalmato-Romance dialect should be explained as a process of linguisticconvergence rather than a linguistic substitution.

Kljune rijei: Zadar, dalmatski, mletaki

Key words: Zadar, Dalmatian, Venetian

7/28/2019 35_22_vuletic

18/18

Documents

35_22_vuletic