Upload
aleksandar-kovacevic
View
196
Download
7
Embed Size (px)
Citation preview
KOŠTANO-MIŠIĆNA OŠTEĆENJA
PRELOMI KOSTIJU
kost ima visok stepen otpornosti na opterećenje
može da podnese teret i 10 do 20 puta veci od TT (atlete, dizači tegova)
ako je intenzitet mehaničke sile koja djeluje na kost veći od granice elastičnosti i izdržljivosti kosti, dolazi do prekida koštanog tkiva-preloma (frakture)
Koštane prelome izazivaju sile:
pritiska/kompresije savijanja/angulacije uvrtanja/rotacije istezanja/trakcije
Dejstvo sile je različito u zavisnosti od oblika kosti:
duge kosti se lome poprečnim, kosim i spiralnim prelomima u predjelu dijafize, a
kosim i poprečnim u predjelu epifize kockaste kosti - slijeganjem spongioznog
koštanog tkiva avulzioni prelomi -izazvani čupanjem
(kada sila trakcije djeluje preko mišica i ligamenata)
kominutivni prelom (kompresija se kombinuje sa savijanjem)
fisure - nepotpuni prelomi - razdvajaju samo dio kosti
prelom "Zelene grane" kod djece, periost je debeo i elastičan, i pri prelomu ostaje sačuvan
Pomjeranje fragmenata ili dislokacija ad latus-po širini-fragmenti su se razmakli
bočno ad longitudinem (po dužini) ad axin (kada fragmenti između sebe
stvore ugao, anguliraju) kombinovane dislokacije otvoreni prelom (ako je fragmentima
oštećena i koža)
Sila koja izaziva prelom kosti oštećuje i meka tkiva, pa dovodi do:
kidanja fascije kidanja krvnih sudova kidanja nerava nagnječenja
Simptomi preloma kosti:
Lokalni
- dolor (bol)- tumor (povećan volumen tkiva usljed otoka i
pomjeranja fragmenata)- calor (toplota) povišena lokalna temperatura na
mjestu preloma- functio lesa - ometena i onemogućena funkcija- patološka pokretljivost- krepitacije- hematom
Opšti simptomi
- uzbuđenje- bolovi- traumatski šok- mogućnost iskrvarenja- povišena temperatura (zbog resorpcije produkata razorenog tkiva i krvi)
Zarastanje kosti: faza hematoma inflamatorna faza resorptiuvna faza faza hrskavičnog (mekog ) kalusa faza okoštavanja faza konsolidacije (remodeliranja)-traje
nekoliko mjeseci
Liječenje koštanih preloma
Prelom je urgentno stanje i zahtijeva hitno liječenje
Otvoreni prelom - najurgentnije stanje
Cilj: Stvaranje optimalnih uslova da
prelomljeno koštano tkivo i meka tkiva nesmetano, pravilno i brzo zarastu
Tok i kraj procesa zarastanja određuju:
povoljni faktori
- dobar položaj fragmenata sa što manjom dislokacijom
- malo oštećenje mekih tkiva- lokalizacija preloma na mjestu fiziološki
dobre vaskularizacije- dobra fiksacija fragmenata, životna dob
(mladost) i dobro opšte stanje zdravlja
nepovoljni faktori
- dislokacija- loša cirkulacija- velika razaranja mekih tkiva- lokalizacija na predjelu kompaktne kosti- labava fiksacija- infekcija mekih tkiva- starost i opšte loše stanje zdravlja
Metode liječenja
neoperativne
operativne
Da bi se postigao cilj, moraju biti obezbjeđene:
1. repozicija (namještanje fragmenata u normalan, fiziološki položaj)
izvodi se u opštoj anesteziji da bi se postigla potpuna relaksacija mišića i izbjegla bolnost
izvodi se odgovarajućim manevrima za svaku vrstu preloma
2. imobilizacija (obuhvata 2 susjedna zgloba u funkcionalnom položaju)
izvodi se prije repozicije (pri ukazivanju prve pomoći i transportu)
izvodi se nakon repozicije, najčešće gipsom gips za hodanje (po Sarmientu) viseći gips (za prelom dijafize humerusa) gips - čizma (za prelom potkoljenice) mideri (za prelome pršljenova) ovratnici (za prelome cervikalnih pršljenova)
Fiziološki položaj - onaj u kojem su:
zglobovi opušteni, relaksirani zategnutost mišića agonista i antagonista
približno jednaka zglobna čahura i ligamenti olabavljeni - za kuk je to fleksija i addukcija- za koljeno fleksija- za skočni zglob plantarna fleksija - za lakat fleksija od 90 st.
Funkcionalni položaj je onaj u kom cijeli ekstremitet najbolje
funkcioniše, čak i kad je zglob u teškoj kontrakturi ili ankilozi
Za rame
- abdukcija nadlaktice 40-45 st- fleksija do 15 st- pronacija 20 st.
Za lakat- fleksija 90 st- neutralni položaj između pro i supinacije
Za ručni zglob - dorzifleksija 20 do 30 st- fleksija McPh. 70do 90 st- palac u opoziciji
Za kuk- fleksija 5 st- abdukcija 15 st neutralna rotacija Za koljeno - fleksija 90 st
Fizikalno liječenje preloma
za vrijeme imobilizacije
počinje odmah po postavljanju imobilizacije po principu "mobilizacija u imobilizaciji"
aktiviranje svih mišića izometričkim kontrakcijama
aktivne vježbe pokretača distalnih i proksimalnih segmenata
vježbe snage vježbe disanja i relaksacije
Ovim programom se:
ubrzava resorpcija hematoma sprečava stvaranje ožiljaka sprečava atrofija i fibroza mišića održava propriocepcija stimuliše osteogeneza poboljšava cirkulacija
Poslije imobilizacije:
nastavlja se rad na programu iz perioda imobilizacije
povećava se obim pokreta (aktivne i potpomognute vježbe)
vježbe sa progresivnim otporom vježbe snage i koordinacije hidrokineziterapija pokreti do granice bola savladavanje kontraktura istezanje skraćenih mišića foto, termo, elektro th. ortoze, rasteretni aparati
Komplikacije preloma-Javljaju se ukoliko postoje:
greške u liječenju velika oštećenja tkiva nepovoljni endogeni uslovi interkurentna oboljenja
Najčešće komplikacije su
Povrede krvnih sudova1.Folkmanova (Volkmanova) kontraktura - nastaje zbog: direktne traume spazma arterija šake pritiska fragmenata na zid krvnog suda pritiska spolja, izazvanog poveskom ili
imobilizacijom
Simptomi: bolovi parestezije otok prstiju lividna i hladna koža atrofija podlaktice i šake ograničenje pokreta slabljenje mišićne snage
Terapija: analgetske struje, laser, ES,
ortoze,potpomognute vježbe (što prije)
2. Odloženo (usporeno) stvaranje kalusa Uzroci:
fiziološki loše ishranjeno mjesto preloma (donja trećina tibije, vrat femura)
veliko oštećenje mekih tkiva loša resorpcija loš hirurški rad infekcija ukoliko tkivo ne podnosi osteosintetski
materijal totalna imobilizacija bez fizioterapije intermitentna metabolička oboljenja
Klinički nalaz:
nefiksirani fragmenti nestabilnost pri funkciji distalnih
segmenata povremeni bolovi na mjestu preloma povremeni otok na mjestu preloma RTG - vidljiva frakturna pukotina
3. Pseudoartroza- izostalo zarastanje i stvaranje lažnog zgloba
Uzroci: isti kao kod odloženog stvaranja kalusa
Klinički znaci: očigledna pokretljivost fragmenata velika ograničenost funkcije deformacija na mjestu preloma povišena lokalna temperatura
Terapija hirurška (ekstrafokalna fiksacija)
4. Prekomjerno stvaranje kalusa (Calus luxurians)
veliko vretenasto zadebljanje na mjestu preloma
nastaje kao posljedica pretjerane aktivnosti periosta pri zarastanju
uzrok je nepoznat
5. Avaskularna (aseptička) nekroza - nastaje kad jedan dio veće kosti ili cijela
manja kost ostanu bez neophodne vaskularizacije
Uzroci: trauma (povreda nutritivnih krvnih sudova) ponovljena mikrotrauma infekcija
I faza izumiranje ćelija (dekalcifikacija) razmekšavanje kosti i pojava zrnaste
građe koštana arhitektura očuvana koštano tkivo djelimično nekrotizira
klinički znaci: otok, bol, ograničeni pokreti zgloba
II faza (faza deformacija) početak revaskularizacije
stvaranje vaskularnog vezivnog tkiva u nekrotičnoj kosti
na mjestu izumrlih trabekula stvara se novo koštano tkivo (mekano i još podložno deformacijama na pritisak)
kost može da se spljošti i da dobije nepravilan oblik
klinički simptomi su isti kao u fazi I, a hod veoma otežan
RTG nalaz:- kost je mrljasta, bez trabekula, mutna i nekad
cistična
III faza - faza restitucije:
traje nekoliko mjeseci građa kosti se približava normalnoj često ostaje trajna deformacija kostiju klinički simptomi se stišavaju (ostaje bol pri naporu) predilekciona mjesta za aseptičku nekrozu su:
- glava femura ( caput femoris)
- os lunatum - os naviculare - patela - talus
Liječenjea) operativnob) konzervativno
imobilizacija u funkcionalnom položaju motorna aktivnost imobilisane muskulature
(izometričke i izotoničke vježbe susjednih segmenata)
u III fazi imobilizacija se skida
6. Algodistrofični sindrom -Sy. Sudeck
Sinonimi:koštana atrofija, kauzalgija, posttraumatska distrofija, bolna osteoporoza, refleksna simpatička distrofija
jedna od najtežih komplikacija preloma i drugih trauma lokomotornog aparata
etiologija-nepoznata patofiziologija-nije sasvim razjašnjena
Postoji opšta saglasnost da je u pitanju dubok poremećaj vegetativne vazomotorne inervacije i reakcije simpatikusa
Klinička slika:
Koža je: blijeda ili crvena pojačane vlažnosti ili suha povišene lokalne temperature
U ranoj fazi (do 3 mjeseca) prisutan je: bol osjećaj žarenja, pečenja promjena boje promjena vlažnosti otok bol koji se širi prema gore i dole
Distrofična faza (od 3mj. do 1 godine): otok perzistira koža suva, hladna, sjajna, blago lividna RTG - vidljivi znaci mrljaste osteoporoze
Atrofična faza (od 1g nadalje) atrofija svih tkiva teška kontraktura koža hladna, suha, atrofična RTG - trajna osteoporoza
Predispozicija za nastanak Sy. Sudeck prelom blizu zgloba osobe pod stresom depresivne, nervozne, ambiciozne osobe
Prevencija uklanjanje svih štetnih nadražaja koji mogu
izazvati ili povećati bol tijesna ili preširoka imobilizacija loša repozicija rana mobilizacija
Terapija - najdelikatniji zadatak
Fizioterapija
I faza-rana hiperalgična faza:
izbjegavati direktan dodir sa kožom, osim TENS-a
indirektno djelovati na ganglione simpatikusa (DD struje-DF 100 Hz, IF struje)
U II fazi:
lokalna aplikacija (doziranje ispod granice bola) laser, TENS, krioterapija kineziterapija (ispod granice bola) indirektna kineziterapija (vježbe svih slobodnih
segmenata tokom akutne faze)
U III fazi, po smirenju bolne faze:
fizioterapija kao i kod drugih sličnih stanja (kontrakture, pareze itd...)
ARTROZE
degeneratvna oboljenja zglobova pogađa najaktivnije zglobove javljaju se u srednjoj i starijoj životnoj dobi lokalizacija-na mjestu najvećeg pritiska
Uzroci:
a) lokalni mehaničko-statičko i dinamičko preopterećenje zgloba deformiteti povrede mikrotraume laksitet zgloba
b) opšti starenje povećanje tjelesne težine genetski faktori endokrini metabolički
Preovladavaju promjene na hijalinoj hrskavici
koja je oštećena:
a) direktnom traumom (pri zglobnim prelomima)
b) indirektno - traumatskim poremećajem vaskularizacije kod teških povreda mekih tkiva zgloba pri:
luksacijama distorzijama ili procesom aseptičke nekroze
subhondralne kosti sumacijama mikrotrauma prenaprezanjem svih struktura zgloba (vrhunski
sportisti)
Kod oštećenja hijaline hrskavice javljaju se slijedeće promjene:
hrskavica je mutna,žućkasta i vlaknasta mogu se javiti subhondralne ciste ogoljela kost sklerozira na bočnim ivicama epifiza dolazi do koštane
proliferacije (osteofiti) zglobna kapsula zadeblja ligamenti zadebljaju mišići atrofiraju
U kasnoj fazi:
hrskavica iščezava subhondralna kost sklerozira zglobni prostor se sužava zglob postaje manje pokretljiv
Klinički: bol zadebljanje hidrops ograničeni pokreti
Fizioterapija artroza
Ciljevi: očuvati pokretljivost
očuvati obim pokreta
smanjiti bolove
Primjenjuju se: vježbe istezanja mišića pokretača zglobova vježbe istezanja susjednih segmenata vježbe snage mišića vježbe korekcije kontraktura hidrokineziterapija masaža (manuelna, vibraciona) termoterapija elektroterapija ultrazvuk KTD magnetoterapija
OSTEOPOROZA
OSTEOPOROZAOSTEOPOROZA
Po definiciji WHO (SZO) Po definiciji WHO (SZO) - - Svjetske zdravstveneSvjetske zdravstvene organizacije:organizacije: Osteoporoza je bolest koju karakteriše niska koštana Osteoporoza je bolest koju karakteriše niska koštana masa masa ii mikroarhitekturalno propadanje koštanog tkiva mikroarhitekturalno propadanje koštanog tkiva koje vodi ka povećanju fragilnosti kostkoje vodi ka povećanju fragilnosti kostiiii time povećava rizik od fraktura time povećava rizik od fraktura
Jedna od tri žene Jedna od tri žene ii jedan od 12 muškaraca u životnoj jedan od 12 muškaraca u životnoj dobi preko 50 gdobi preko 50 godod pogo pogođđeni su osteoporozomeni su osteoporozom
Tokom života koštana masa se mijenja kroz 3 fazeTokom života koštana masa se mijenja kroz 3 faze::1. rast1. rast2. konsolidacija2. konsolidacija3. gubitak3. gubitak
spori gubitak koštane mase počinje oko 40-e godine kod oba pola
početni gubitak kosti je oko 0,3 do 0,5 % od maksimalne koštane mase godišnje
ubrzani postmenopauzalni gubitak kosti kod žena(gubitak i do 5-6% godišnje)
tokom prve tri godine nakon menopauze gubitak od 15 %
ukupni životni gubitak do 30-40 % koštane mase
Klasifikacija osteoporoze
a) primarna : 95% pacijenata sa osteoporozom žene povećana aktivnost osteoklasta vezana za hormonsku funkciju (estrogeni)
b) sekundarna:
oba pola smanjena aktivnost osteoblasta
Faktori rizika za osteoporozu:
ženski pol životna dob rasa (bijela i žuta) porodična anmneza niska maksimalna koštana masa rana menopauza hipogonadizam fizička neaktivnost niska tjelesna težina vrhunski sport (prekomjerni trening, nedovoljna ishrana) loša ishrana pušenje konzumacija alkohola u većim količinama konzumacija veće količine kafe (kofein) dugotrajna imobilizacija zbog bolesti i povrede
Faktori rizika za sekundarnu osteoporozu (20% žena i 40% muškaraca):
endokrini poremećaji ( tireotoksikoza, hiperparatireoidizam, Cushingov sindrom)
reumatske bolesti
gastrointestinalni poremećaji (malapsorpcija, resekcija želuca, bolesti jetre)
maligne bolesti
neki lijekovi (kortikosteroidi, heparin)
Kliničke manifestacije osteoporoze:
klinički tiha bolest manifestna često postaje kada dodje do
preloma prelomi se događaju najčešće u području
kičme, kuka i ručnog zgloba prognoza: 50% pacijenata sa prelomom kuka
više ne hoda 25 % umire unutar 18 mjeseci
Dijagnostika osteoporoze:
RTG (kasna, gubitak kosti je već 25-30%)
ultrazvuk (skrining)
osteodenzitometrija
pretrage krvi (jonogram, koštani markeri)
Prevencija i terapija osteoporoze:
primarna prevencija (kod mladih žena)
sekundarna prevencija (u pre i perimenopauzalnom periodu, kod visokorizičnih grupa)
tercijarne mjere: kod pacijenata sa simptomima
Fizioterapija kod pacijenata sa osteoporozom
Kod kojih osoba se provodi fizioterapija?
1.osobe sa normalnom koštanom masom u cilju smanjenja rizika i osobe sa lakim gubitkom koštane mase (osteopenija)
2.osobe sa kliničkom dijagnozom osteoporoze bez preloma u anamnezi
3.osobe sa uznapredovalim promjenama kosti koje su najčešće već imale neki prelom
Prije početka terapije ocjenjuje se : visina težina pokretljivost grudnog koša cerviko – torakalni deformiteti pokretljivost lumbalne kičme ocjena snage i izdržljivosti ocjena balansa funkcionalna ocjena ocjena bola
1.Tretman preventivne grupe i grupe sa osteopenijom
Program vježbi : aerobne vježbe (skakanje i trčanje) aerobne vježbe (hodanje, ples) trening snage (kod mladih osoba koje više sjede) svi programi vježbi počinju od niskog (lakog) nivoa, sa postepenim povećanjem intenziteta
Mjere opreza: kod osoba koje pate od bolesti zglobova i kičme kod osoba koje ne mogu pravilno da izvedu vježbu kod osoba sa problemima karličnog dna
2. Tretman grupe sa osteoporozom bez preloma
Ciljevi :
održati snagu kosti spriječiti prelome poboljšati mišićnu snagu, balans i kondiciju poboljšati posturu poboljšati psihološko stanje edukovati pacijente smanjiti padove
Program vježbi :
ciljane mišićne grupe (mišići kuka, kvadriceps, fleksori stopala) koje su usmjerene na kosti sa najviše zahvaćene osteoporozom
vježbe sa opterećenjem tjelesnom težinom ( sa osloncem) koje su usmjerene na opterećenje kostiju najviše zahvaćenih osteoporozom (kičma, kuk, ručje)
vježbe primjeniti progresivno (od niskog nivoa postepeno povećevati intenzitet)
uporedo primjeniti dijetetski režim I medikamentoznu terapiju
Mjere opreza-izbjegavati :
fleksiju trupa pokrete rotacije(torzije) trupa podizanje tereta
3. Grupa sa teškim koštanim promjenama i prelomom
Ciljevi:
smanjenjenje padova prevencija budućih preloma balans/ koordinacija povećanje mišićne snage, elastičnosti, korekcija
posture reedukacija hoda psihološka podrška kontrola/ smanjenje bola
Program vježbi:
početi sa vježbama vrlo niskog intenziteta
za trening snage koristiti vrlo kratke krake poluge tereta ili otpor težine tijela
vježbe (ukoliko su pacijentu teške na strunjači) – da se izvode u vodi, uz postepeno povećanje otpora
svi programi vježbi treba da budu progresivni,u smislu povećanja intenziteta
ostale fizikalne procedure (hidroterapija,TENS, relaksacija, masaža, magnet, ES za ekstenzore kičme)
edukacija pacijenata (način života, dijetetski režim, mjere samopomoći, zaštitni položaji, vježbe u zajednici itd... )
Mjere opreza: ne raditi vježbe visokog intenziteta ostale mjere predostrožnosti kao za II grupu.
VERTEBRALNI BOLNI SINDROMI
VERTEBRALNI BOLNI SINDROMI
Anatomija i biomehanika kičme
Kičmu čine:
koštane strukture - pršljenovi mekotkivne strukture - diskovi, ligamenti,
mišići nervne strukture - kičmena moždina, nervni
korjenovi, spinalni nervi kičme
KIČMA (columna vertebralis)
Šuplji koštani organ koji čini osnovu tijela
Sastoji se od 33 ili 34 pršljena (vertebrae) i to:
7 vratnih (cervikalnih) 12 grudnih
(torakalnih) 5 slabinskih (lumbalnih) 5 krstačnih (sakralnih) 4 ili 5 trtičnih (kokcigealnih)
Svaki pršljen se sastoji od :
trupa (građen je od spužvastog koštanog tkiva koje na krajevima prelazi u kompaktno)
luka (arcus vertebrae) nadovezuje se prema nazad na trup, luk počinje korijenima
(pediculus arcus vertebrae)
nastavaka
Nastavci:
-šiljasti nastavci (processus spinosus) kao završeci lukova, štrče prema nazad
-poprečni nastavci (processus
transversus) usmjereni lateralno
-dva gornja (processus articulares superiores) zglobna nastavka
-dva donja (processus articulares inferiores) zglobna nastavka sa zglobnim plohama za zglob sa susjednim pršljenima
otvori pršljenova (foramen vertebrale)
postavljeni jedan iznad drugog tvore kanal (canalis vertebralis) u kom je smještena kičmena moždina
pojedine grupe pršljenova imaju posebne osobine po kojima se i razlikuju
Fiziološke krivine
Vratna lordoza
Grudna kifoza
Slabinska lordoza
Krstačna kifoza
Blaga grudna dekstroskolioza
Stabilizirajući sistem kičme
a) pasivni čine tijela pršljenova apofizni zglobovi zglobna kapsula ligamenti pasivna tenzija mišića
b) aktivni aktivni stabilizirajući sistem mišića
Dinamički vertebralni segment (pokretna jedinica kičme)
Čine ga:
dva susjedna pršljena 3 intervertebralna zgloba (diskalni i 2 fasetna
) meka tkiva diskusa, uzdužni ligamenti kapsula fasetnih zglobova
Prednji dio dinamičkog vertebralnog segmenta omogućava:
prenošenje opterećenja apsorpciju udara pokretljivost u svim segmentima
Zadnji dio dinamičkog vertebralnog segmenta:
Štiti kičmenu moždinu Usmjerava i ograničava pokrete
trupovi pršljenova su međusobno povezani međupršljenskom pločom - discus intervertebralis i prednjim i zadnjim vezama (ligamentima)
intervertebralni zglob je fibro/ kartilaginozni zglob
Intervertebralni disk je bikonveksna hrskavična ploča, sastavljena od:
anulus fibrosusa
nucleus pulposusa
Pokreti u intervertebralnom zglobu
Fleksija
nucleus pulposus ide prema nazad
prednja vlakna anulusa su komprimovana
zadnja vlakna anulusa su istegnuta
Ekstenzija
nucleus pulposus ide prema naprijed
prednja vlakna anulusa istegnuta
zadnja vlakna anulusa komprimovana
Rotacija
nucleus pulposus ide ka suprotnoj strani
vlakna anulusa su pod djelovanjem sile smicanja
Apofizni (fasetni) zglob je sinovijalni zglob Sastoji se od : zglobne površine gornjeg zglobnog nastavka
donjeg pršljena zglobne površine zglobnog nastavka gornjeg
pršljena
Pokreti: fleksija, ekstenzija, laterofleksija, rotacija
Degenerativne promjene dinamičkog vertebralnog segmenta
Događaju se u 3 faze:
1. degeneracija intervertebralnog diska - biohemijske i biofizičke promjene u disku
2. migracija nukleusa-fragmenti nukleusa ulaze u fisure anulusa
3. fibroza i regresija diska
VERTEBRALNI bolni sindrom
skup simptoma i znakova vezanih za kičmu bol sa ili bez iradijacije različita etiologija najčešći uzrok su degenerativne promjene kičme
Simptomi: lokalni udaljeni bez simptoma ( u 30 do 35 % slučajeva )
Fizoterapija vertebralnih bolnih sy.
fizikalni modalitet spiralna trakcija spinalna mobilizacija i manipulacije spinalne ortoze stabilizacija edukacija bolesnika
CERVIKALNI bolni sindrom
cervikalna kičma ima anatomske specifičnosti
prvi i drugi vratni pršljenovi se razlikuju od ostalih pršljenova
imaju unkovertebralne zglobove (od C2 do C7)
na poprečnim nastavcima imaju otvore za prolaz a. vertebralis i simpatičkih nerava
Bolesti i stanja praćena bolovima uvratu
degenerativne promjene vratne kičme (diskartroza,hernia diska, spondilartroza, unkartroza, spinalna stenoza)
upalne promjene vratne kičme (RA, ankilozantni spondilitis)
povrede vratne kičme (distorzije, hiperekstenzione povrede vrata)
miofascijalni sindrom
Pregled pacijenata sa cervikalnim sindromom
analiza hoda analiza posture položaj glave krivine kičme pokreti glave spazam i bolna osjetljivost mišića vrata pregled gornjih ekstremiteta
Klinička slika cervikalnog sindroma Lokalni simptomi i znaci:
bol mišićni spazam ograničeni pokreti krepitacije
udaljeni simptomi i znaci (radikularni)
-Senzitivni ( bolovi, parestezije)
-Motorni ( slabost, hipotonija, hipotrofija mišića
vertebrobazilarni i simpatički
Fizioterapija cervikalnog sindroma
Ciljevi: smirenje bola smanjenje mišićnog spazma uspostavljanje normalne pokretljivosti povećanje snage i izdržljivosti mišića prevencija recidiva
a) u akutnoj fazi
mirovanje (imobilizacija) fizikalna terapija (krioterapija, blaga toplota) blage izometričke kontrakcije (svih grupa
mišića vrata) relaksacija – pendularna mobilizacija na distanci (pokreti torakalne
kičme, ramenog pojasa, respiratorni pokreti) "buđenje mišića"(pokreti očiju) edukacija o zaštitnim položajima
b) u subakutnoj fazi postupna mobilizacija vrata i ramena bezbolne izometričke kontrakcije u različitim
sektorima (kontrakcija / opuštanje) uz manuelni otpor
mobilizacija na distanci vježbe istezanja (trapezius,
sternocleidomastoideus ) fizikalna terapija (analgetska, antiinflamatorna,
blaga toplota)
c) u hroničnoj fazi
fizikalna terapija (masaža, UZ, toplota, balneo) uspostavljanje pokretljivosti vratne kičme (pasivno/aktivno) jačanje mišića (vrata, skapularne i
periskapularne regije, GE) vježbe snage, izdržljivosti vježbe relaksacije posturalna korekcija koordinacija mišića vrata, trupa i GE edukacija pacijenata
LUMBALNI bolni sindromEtiologija: degenerativna oboljenja kičmenog stuba statički poremećaji povrede kičmenog stuba kongenitalni poremećaji kičmenog stuba oboljenja kičmenog stuba (upalna, metabolička, infektivna, tumori)
Klinička slika lokalni simptomi i znaci (vezani za kičmu) udaljeni simptomi i znaci (vezani za
iritaciju spinalnih korjenova)
Klinički oblici lumbalnog sindroma akutni lumbalni sindrom hronični lumbalni sindrom postoperativna stanja (stanja nakon
opercije discus herniae, spondilodeze)
Pregled pacijenata sa lumbalnim sindromom
HOD (antalgičan, peronealan, mogućnost hoda na prstima i petama )
POSTURA (nagib karlice, krivine kičme u sagitalnoj i frontalnoj ravnini, dužina DE)
POKRETI kičme i kukova
MIŠIĆNI STATUS
-bolna osjetljivost i spazam-hipotonija, hipotrofija (trbušni, leđni, glutealni,kvadriceps, zadnja loža natkoljenice, mišići pokretači stopala i prstiju)-skraćenje (PVM, illiopsoas, zadnja loža natkoljenice)-snaga (MMT)
NEUROLOŠKI STATUS
Ciljevi fizioterapije u različitim fazama lumbalnog sy.
U akutnoj fazi
Ciljevi:
ublažiti i otkloniti bol zaštititi kičmu (edukacija o zaštitnim položajima)
Fizioterapija:
mirovanje u antalgičnom položaju (što kraće) fizikalna terapija (analgetska) kineziterapija aktivna kontrolisana mobilizacija susjednih segmenata (fleksija DE) statičke kontrakcije trbušnih mišića
U subakutnoj fazi
Ciljevi: postepeno vraćanje dnevnim aktivnostima (uz mjere
zaštite kičme)
Fizioterapija:
vježbe relaksacije, hidrokineziterapija, fizikalna th. fiksacija lumbalne regije (lumboplelvična reedukacija) jačanje trbušne, glutealne, leđne muskulature edukacija o zaštitnim položajima kineziterapija ev. motornog deficita (peroneus, tibialis) stajanje i hod
U hroničnoj fazi Ciljevi:
funkcionalno poboljšanje sprečavanje recidiva održavanje snage, izdržljivosti i elastičnosti mišića trupa i
ekstremiteta usavršavanje naučenih položaja, pokreta mjere zaštite kičme u svakodnevnom životu (edukacija
pacijenata)
Fizioterapija u hroničnoj fazi:
vježbe elastičnosti (istezanje skraćenih mišića) vježbe jačanja (snaga, izdržljivost) mišića
"prirodnog korzeta" posturalne vježbe vježbe mišićne koordinacije vježbe relaksacije opšte kondicioniranje uvježbavanje fizičkih aktivnosti (uz zaštitu kičme
tokom aktivnosti)
Edukacija pacijenata sa lumbalnim sindromom se provodi:a) tokom individualnog tretmanab) kroz "školu leđa“
Škola leđa se sastoji od: teoretskih predavanja, informacija o uzrocima,
građi kičme, načinima liječenja, mjerama samopomoći
učenja vježbi učenja zaštitnih položaja i pokreta učenja relaksacije
Fizioterapija nakon operativnog liječenja
diskus hernije
U I sedmici:
njega (položaj u krevetu, okretanje u bloku) učenje srednjeg položaja (nagib karlice) statičko jačanje mišića (gluteusi, abdominalni,
spinalni, kvadriceps) mobilizacija distalnih segmenata respiratorne vježbe ustajanje iz ležećeg položaja
U II sedmici:
ustajanje iz ležećeg u stojeći položaj(ne sjedenje!!!)
učenje tehnika fiksacije lumbalne regije
početak jačanja abdominalnih mišića (uz fiksaciju lumbalne regije)
U III i IV sedmici : progresija ka kineziterapijskom programu kakav
se primjenjuje u subakutnoj fazi lumbalnog sy.
Od IV do VIII sedmice nakon operacije i dalje kineziterapijski program koji odgovara
programu u subakutnoj fazi lumbalnog sy. uz opreznu progresiju
Dva mjeseca nakon operacije može se primjeniti kompletan program kineziterapije zahronični lumbalni sy.
Fizioterapijski program zavisi od: stepena oštećenja tkiva uslijed kompresije
vrste operacije
patologije kičme (artroza)
opšteg stanja pacijenta
uslova za rehabilitaciju
stava neurohirurga
BOLNI SINDROMI MEKIH TKIVA
BOLNI SINDROMI MEKIH TKIVA
A.LOKALNI -bursitis -tenosynovitis -entezopatijeB.REGIONALNI -miofacijalni bolni sindrom -kompleksni regionalni bolni sindromC.GENERALIZOVANI -sindrom fibromialgije -sindrom hroničnog umora
MIŠIĆNI BOLNI SINDROMI
1.Miogeloze2.Fibrozitis3.Miofascijalni bol
Fiziologija mišićnog bola
mehanizam mišićnog bola nije dovoljno razjašnjen stimulus za bol je mehaničko oštećenje vezivnog
tkiva oko mišićnih ćelija ili hemijske promjene sredine
Karakteristike bola: difuzan je ima predvidljivu distribuciju za određeni mišić ima segmentnu distribuciju (miotomsku) stimulus može izazvati bol koji se širi na više
segmenata bol se osjeća kao duboki pretpostavka: bol iz mišića i dubokih struktura putuju
istim putem u CNS-u
1.Miogeloze
otvrdnuća ili noduli u bolnim mišićima otkrivaju se palpacijom hipoteza “koloidnog stanja“ citoplazme mišića
Današnji pojam miogeloze:lokalizovani mišićni bol u nejasno definisanimpatološkim oblastima u mišiću(bolne tačke ili noduli)Terapija:masaža sa ciljem “razbijanja“otvrdnuća
2. Fibrozitis
vanzglobni reumatizam kao poremećaj vezivnog tkiva, a ne mišića
noduli su: - proizvod inflamacije u vezivnom tkivu
(edem i eksudat) - hipertonus ili spazam uslijed
neuromišićne disfunkcije nolne tačke – često na tipičnim mjestima za
nodule biopsija opipljivih nodula: normalno tkivo
3.Miofascijalni bolni sindromiSimons (1999)-Dg kriterijumi: regionalni tjelesni bol i ukočenost ograničeni pokreti pogođenog mišića “trigger points“(bolne tačke koje izazivaju bol u
udaljenim regijama) “zategnute trake“ lokalna reakcija u vidu kontrakcije (“twich“reakcija) povlačenje simptoma nakon anestezije “trigger
tačke"
"spazam" mišića – hiperaktivnost mišića uzrokovana povredom (često neznatnom) psihičkim faktorima,itd...
bol – spazam – bol zacarani krug
Koncept miofascijalnog bola
"Trigger points“ bolne tačke koje izazivaju bol u udaljenim
regijama Lociraju se palpacijom opuštenog mišića koji je
pasivno istegnut tačke<1 cm2 patofiziologija: nije u potpunosti razjasnjena
( disfunkcija motorne ploče? uloga neuromišićnog vretena? )
"Zategnute trake" grupa skraćenih mišićnih vlakana “Trigger points“ se nalaze u zategnutim
trakama trake se palpiraju klizanjem kože i potkožnog
tkiva u odnosu na vlakna mišića palpacijom duž trake nađe se najbolnija
tačka- “trigger point “
Patofiziologija miofascijalnih bolnih sindroma
Hipoteza(Traveli i Simons): Akutno mišićno naprezanje ↓ Oštećenje mišića u lokalizovanoj oblasti ↓ Narušavanje integriteta sakroplazmatskog retikuluma ↓ Oslobađanje Ca jona ↓ Održavanje kontrakcije ↓ Povećano naprezanje mišića ↓ Oslobađanje Ca jona, itd. (+ trošenje ATP)
Popratne pojave miofascijalnih bolnih sy.:
poremećaj sna (neokrepljujući san)-60-90% umor -75-100% ukočenost-75-90% kognitivna disfunkcija emocionalni distres (depresija-40-70%) Bolnost
kožnog nabora tenzione glavobolje-45-75% parestezije sindrom iritabilnog kolona-35-50%
Fizioterapija miofascijalnih bolnih sindroma i fibromialgija
1. Terapija motorne disfunkcije - ublažavanje bola - uspostavljanje obima pokreta - uspostavljanje normalne neuromišićne funkcije - opšte kondicioniranje
2. Lokalna terapija
3. Eliminacija doprinosećih faktora (loš san, loša postura, stres, radno mjesto)
primjena toplote strečing relaksacija biofidbek trening (normalan tonus u mirovanju,
odsustvo kokontrakcije agonista i antagonista) aerobno kondicioniranje “Spray and strech“ (produženo istezanje mišića) laser, UZ, magneto-terapija lokalne infiltracije edukacija pacijenta
Generalizovani sindrom prekomjerne upotrebe
povreda uslijed prekomjerne upotrebe ("overuse injury","repetitive strain injury“-RSI)
i kod dobro utreniranih mišića uslijed repetitivne upotrebe mišića
uzrok:mikrotrauma koja prevazilazi sposobnost mišića za oporavak
Sindrom prekomjerne upotrebe-uzroci
prekomjerna kontrakcija proksimalnih stabilizatora koja nije u skladu sa preciznim pokretima distalnih segmenata
kombinacija psihičkog stresa i preciznih pokreta
nedostatak koordinacije pokreta i ko-kontrakcija agonista-antagonista
ekscentrični rad (mali broj angažovanih mišićnih vlakana-velika opterećenja)