4 - Trening Opce Koordinacije u Sportskim Igrama - Simic

Kondicijski trening, 4(1) 2006. 25

Luka Šimić, mr.sc. Sanja ŠimekKineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kondicijski trening, volumen 4, broj 1, stranica 25-39

TRENING OPĆE KOORDINACIJE U SPORTSKIM IGRAMA

1. UvodKoordinacija predstavlja sposo-

bnost da se ispune zadaće kretanja koje zahtijevaju suradnju više dije-lova tijela bez mentalnih tenzija ili pogrešaka i s minimalnim trudom (Drabik, 1996). Koordinacija bi se najjednostavnije mogla opisati kao sposobnost izvođenja jednostavnih i složenih pokreta, tj. sposobnost izvedbe kompleksnih kretanja, ali i brzog učenja novih pokreta i brze izmjene jednoga kretanja s drugim (Drabik, 1996). O strukturi koordi-nacije provedena su mnoga istra-živanja (vidi Metikoš i sur., 2003; Neljak i Višković, 2004) na temelju kojih je utvrđeno da se koordinacija sastoji od sljedećih komponenata:

Coordination is an ability which consists of the fol-

lowing components: rythm, balance, reaction speed,

kinesthetic differentiation ability, space orientation,

movement economy and movement synchronization in

time. Coordination is crucial in sport games, where it is

important to perform accurately both simple and complex

movements at high speed in the shortest possible time

and within the environment that changes continuously

General coordination training in sport games

due to the presence of the opponent. Coordination can

be understood as general and specific. General coor-

dination is a basis for development of the specific coor-

dination in certain sport. This paper will explain didactic

principles of the development of general coordination in

sport games, and present of exercise contents for the

development of coordination components.

Abstract

ritmičnost, ravnoteža, sposobnost reakcije, sposobnost kinesteti-čke diferencijacije, orijentacija u prostoru, adekvatnost kretanja i sinkronizacija pokreta u vremenu (Drabik, 1996).

Fiziološka baza koordinacije leži u sinkronizaciji živčano-miši-ćnog sustava i prijenosu podra-žaja iz jednog motoričkog centra

OSJEĆAJ ZA RITAM

RAVNOTEŽA REAKCIJA

KINESTETIČKA DIFERENCIJACIJA

ORIJENTACIJA U PROSTORU

ADEKVATNOST KRETANJA

SINKRONIZACIJA POKRETA U VREMENU

Slika 1. Prikaz komponenata koordinacije (Drabik, 1996).

na druge motoričke centre koji upravljaju drugim dijelovima tijela. Dobro razvijen osjećaj za kretanje (kinestetički osjet) važan je za dobru koordinaciju. Ovaj osjećaj, uz prisutnost vidnih i zvučnih in-formacija, omogućava sportašu primanje informacija o poziciji različitih dijelova tijela, napetosti i akcijama različitih mišića, kao i

Metodika kondicijskog treninga

Kondicijski trening, 4(1) 2006.26

o tjelesnoj prostornoj poziciji i di-namici pokreta. Sportaši s dobro razvijenom ovom sposobnošću mogu ispravljati pogreške tijekom same izvedbe pokreta. Za dobru koordinaciju karakteristično je da se uključuju mišići najprimjereniji za određene zadaće po najefika-snijem redu, inhibirajući pritom an-tagoniste i regulirajući frekvenciju živčanih impulsa. Za rješavanje koordinacijskih problema nužna je potpuna sinkronizacija viših regula-cijskih centara i perifernih dijelova lokomotornog aparata (Metikoš i sur., 2003). Dobro koordinirani pokreti su ekonomičniji i brži od loše koordiniranih pokreta. Koordi-nacija je, naravno, usko povezana s tehnikom sportske grane. Da bi sportaš efikasno i bez poteškoća mogao vladati tehnikom određene sportske grane, mora imati dobro razvijenu koordinaciju. Dobro koor-diniran sportaš uvijek usvaja novu vještinu brzo i u stanju ju je dobro izvoditi. I što je vrlo bitno, sportaš koji je bolje koordiniran od drugog sportaša, za izvedbu istog pokre-ta troši manje energije (Bompa, 2000).

Na koordinaciju utječe više fa-ktora (Drabik, 1996): inteligencija sportaša (mogućnost rješavanja

kompleksnih, nepredvidivih moto-ričkih zadataka), sustavan trening (unapređuje kinestetička osjetila i na taj način koordinaciju, preci-znost i brzinu pokreta); stečena motorička znanja (motoričko isku-stvo) te razina razvijenosti drugih motoričkih sposobnosti (niska razina razvijenosti brzine, snage, izdržljivosti, fleksibilnosti i drugih motoričkih sposobnosti loše utječe na koordinaciju).

Koordinacija se može podijeliti na opću i specifičnu. Opća koordi-

nacija je osnova, baza za razvoj specifične koordinacije. Svestrani razvoj sportaša i raznovrsnost u daljnjim etapama sportske specijali-zacije razvoja ovisit će o sustavnom radu na općoj koordinaciji, odnosno o izloženosti višestrano usmjere-nim vježbama i vještinama tijekom djetinjstva i adolescencije (Drabik, 1996; Bompa, 2000). Specifična

koordinacija dozvoljava sportašu da brzo, precizno i s lakoćom izvodi kompleksne tehničke i taktičke stru-kture u različitim uvjetima. Može se razvijati izvođenjem specifičnih akcija nekog sporta iz neobičnih početnih pozicija i u koordinacijski zahtjevnijim uvjetima. Specifična koordinacija naročito dolazi do izražaja u onim sportskim granama

Tablica 1. Strukture tehničko-taktičkog djelovanja za čije je izvođenje potrebna dobra koordinacija (Hirtz i Nieber, 2005)

Odbojka Košarka Rukomet Nogomet

Anticipiranje putanje lopte, vremensko usklađivanje (timing) kretanja do lopte, opažanje kretanja suigrača i protivnika, veliki vremenski pritisak uslijed stapanja obrane i pripreme napada, osjećaj za loptu kod prijema servisa, blokiranje lopte te precizno dodavanje lopte.

Anticipiranje putanje lopte (naročito kod ubacivanja u koš), primanje i predavanje lopte, vremenski usklađeno kretanje (timing) do lopte, opažanje brzih promjena smjera kretanja suigrača i protivničkih igrača, specifična sposobnost orijentacije, veliki vremenski pritisak zbog toga što je napad vremenski ograničen prema pravilima, fino diferencirana primjena snage i preciznosti prilikom ubacivanja u koš, izražena kontrola tijela tijekom napada – zbog pravila o koracima u napadu i osobnih pogrešaka u obrani.

Velika sposobnost anticipiranja, reakcije i orijentacije, sposobnost kinestetičkog diferenciranja na temelju oštrine i udaljenosti kod dodavanja i primanja lopte, kao i sposobnost održavanja ravnoteže pod teškim uvjetima u obrani.

Zahtjevna koordinacija oko – noga, visoka sposobnost orijentacije pri dodavanju i upućivanju udaraca prema boku kao i njihovo primanje u visokom tempu igre i na velike udaljenosti, sposobnost održavanja ravnoteže kod tjelesno zahtjevnih dvoboja, naročito u igri glavom, veliki pritisak zbog kompleksnosti uzrokovane velikim brojem suigrača i protivničkih igrača.

koje obiluju tehničkim elementima (sportske igre).

U sportskim igrama važno je precizno izvođenje jednostavnih i složenih vještina što je moguće brže u zadanom vremenu te u kon-tinuiranom mijenjanju okoline zbog prisutnosti protivnika.

Koordinacijski zahtjevi posta-vljeni pred sportaše u sportskim igrama prikazani su tablici 1.

2. Metodika treninga koordinacije

Cilj koordinacijskog treninga treba biti potpuni razvoj svih neu-romotoričkih sustava (Hirtz, 1976), odnosno postizanje visoke razine funkcija svih kontrola kretnih pro-cesa te adekvatne prilagodbe na promjenjive situacije, zatim učenje i stabilizacija novih vještina te nji-hova automatizacija.

U treningu koordinacije treba poštovati nekoliko metodičkih principa:

a) povećati djetetov potencijal za

koordinaciju od najranije dobi

Koordinacija se unapređuje zahvaljujući učenju novih pokreta. Visoka razina koordinacije omogu-ćuje učenje težih motoričkih zada-


taka, što je povezano sa svladava-njem tehnike određene sportske grane ili discipline. Zahtjevnost tehničkih zadataka u sportskoj se izobrazbi progresivno povećava, pa što prije sportaš počinje učiti, što više kretnih vještina posjeduje, bit će bolja njegova koordinacija, a samim time i sposobnost svlada-vanja novih elemenata tehnike u izabranom sportu.

b) postaviti izazov djetetu vje-

žbama za njegovu razinu bio-

loškog razvoja, intelektualnog

kapaciteta i motoričkih sposo-

bnosti

Vježbe koje su prelagane, do-sadne su i monotone i, najvažnije, ne razvijaju koordinaciju. S druge strane, vježbe koje su preteške, obeshrabruju dijete i sputavaju ga u daljnjim pokušajima. Dakle, iz ovoga treba zaključiti da djetetu treba davati vježbe u skladu s kara-kteristikama kronološke i biološke dobi te stupnjem razvijenosti oso-bina, sposobnosti i znanja. Vježbe treba primjenjivati u skladu sa sen-zitivnim fazama razvoja pojedinih komponenata koordinacije.

c) stalno unapređivati i mijenjati

vježbe

Upravo prethodna dva principa objašnjavaju ovaj princip - što više vježbi sportaš poznaje, to je bolje, zato jer i one vježbe koje su po-znate, nisu do kraja ispunile svoju svrhu te olakšavaju i ubrzavaju učenje novih.

d) učiti koordinacijske vještine

kroz tri razine

Prvo, treba naučiti spacijalnu (prostornu) formu pokreta. Drugo, treba naučiti izvoditi pokret zada-nom brzinom i ritmom te treće, potrebno je naučiti izvoditi pokret u izmijenjenim uvjetima.

e) izvoditi svladane vježbe u

promjenjivim uvjetima koji for-

siraju promjene u prostornoj

formi, vremenskoj usklađenosti

(timing) i dinamici tih svladanih

vježbi

To se može odnositi na pro-mjene u smjeru kretanja, startnoj poziciji, završnoj poziciji, nadalje na povećanje dometa kretanja, li-mitiranje vremena izvedbe pokreta, dodavanje zadaća tijekom izvedbe vježbe, promjene opterećenja (vi-sina prepreke, težina opreme…), okoline (veličina terena, tip podlo-ge…), promjene vrste signala u vježbama koje zahtijevaju reakciju na signal, izvedbu koordinacijskih vježbi nakon nekih drugih vježbi (ravnoteža nakon okreta, precizni pokreti na kraju vježbi kada su djeca izmorena).

Za ostvarivanje ciljeva koor-dinacijskog treninga predlaže se (Drabik, 1996):

– da trening koordinacije sadrži velik broj raznolikih sadržaja

– koristiti različite prirodne obli-ke kretanja (hodanje, trčanje, skakanje, balansiranje, penja-nje, bacanje, hvatanje) s ciljem planiranog i sustavnog razvoja ove motoričke vještine

– usavršiti osnovne faktore koor-dinacije (kinestetičko diferen-ciranje, prostorna orijentacija, ravnoteža, osjećaj za ritam, reakcija na signal)

– treba krenuti od jednostavnijih vježbi prema složenijima, od poznatih prema nepoznatima.

– poznate vježbe izvoditi iz novih pozicija, s dodatnim pokretima te u izmijenjenim uvjetima.

Nakon toga treba usavršavati koordinacijske sposobnosti u ek-

stremnim uvjetima i u uvjetima u kojima postoji više rješenja moto-ričkih problema.

– kada dijete nauči grubu formu pokreta u zadanim koordina-cijskim vježbama, treba dodati nove elemente ili pokazati nove vježbe.

– koristiti odgovarajuće metode učenja tehnike sportske grane, kombinirajući razvoj koordina-cijskih sposobnosti s učenjem sportskih vještina

– kombinirati razvoj optimalnih kondicijskih sposobnosti (sna-ga, brzina, izdržljivost) s koor-dinacijom

– u razvoju koordinacije vrlo do-bro je koristiti metodu ponavlja-nja

Koordinacijske vježbe zahtije-vaju najvišu razinu koncentracije te postavljaju vrlo visoke zahtjeve na živčani sustav, stoga se primje-nom koordinacijskih vježbi živčani sustav vrlo brzo umara. Najbolje vrijeme za izvedbu koordinacijskih vježbi je završetak zagrijavanja ili početak glavnog dijela treninga. Sve mlađe dobne skupine bi na svakom treningu barem 10 – 15 minuta trebale raditi na koordina-ciji. Vježbe treba izabrati prema individualnim sposobnostima i sportskom potencijalu. Ne bi tre-balo provoditi treninge koji su u potpunosti posvećeni koordinaciji, već je potrebno kratko, ali često raditi na razvoju koordinacije (Dra-bik, 1996). U dugoročnom razvoju trener svake godine treba zamijeniti 10 – 20 % koordinacijskih sadržaja novima.

Koordinacija se može razvijati u nekoliko osnovnih etapa:

1. izvođenje standardnih tehničkih struktura sportske grane


2. izvođenje svih vježbi na supro-tnoj strani (ljevaci na desnoj i obratno)

3. promjene brzine i ritma u izvo-đenju vježbi

4. promjena elemenata poznatih tehnika

5. dodavanje novih pokreta po-znatim tehnikama

6. povećanje opterećenja u situa-cijskim vježbama

7. učenje tehničkih vještina drugih sportova.

a) RavnotežaRavnoteža je sposobnost uspo-

stavljanja i zadržavanja određenog statičkog položaja ili održavanje stabilnog položaja tijekom dina-mičkih struktura kretanja. Najbolje

razdoblje za razvoj ravnoteže je kod dječaka između 10. i 11. go-dine, a kod djevojčica između 9. i 10. godine. Za razvoj ravnoteže koriste se različite statičke i dina-mičke vježbe:

1. stajanje na jednoj nozi, oči otvo-rene ili zatvorene, uz dodavanje različitih zadataka, npr. rukama kružiti u ramenom zglobu, sva-ka ruka u suprotnom smjeru, a podignutom nogom kružimo prema unutra ili prema van (sli-ka 1)

2. stajanje na jednoj nozi, ruke su u odručenju; prebacivati loptu iz ruke u ruku (slika 2)

3. jednonožni skokovi s okretima od 90, 180, 270 i 360 stupnjeva (slike 3a i 3b)

4. klečanje na lijevom koljenu i upor desnom rukom o pod; izvoditi simultane pokrete kru-ženja lijevom rukom i desnom nogom (slika 4)

5. različite vrste skokova unatrag, npr. skokovi unatrag s podi-zanjem koljena na prsa u letu (slika 5a, 5b i 5c)

6. trčanje po švedskoj klupi; po-navljati nekoliko puta za redom (slike 6a i 6b)

7. hodanje po švedskoj klupi i uskoj gredi uz vođenje lopte po tlu (slike 7a i 7b)

8. prilikom vođenja košarkaške lopte u mjestu napraviti poluo-kret skokom za 180 stupnjeva i nastaviti voditi loptu drugom rukom (slike 8a, 8b i 8c)

1 2 3a 3b

4 5a 5b 5c


9. stojeći na jednoj nozi, dodava-nje nogometnom loptom u paru (slika 9)

10. stajanje na nestabilnim po-vršinama i dodavanje loptom (odbojka) (slike 10a i 10b)

11. skokovi u vis, ruke na kukovima; doskok uvijek na isto mjesto (slike 11a, 11b i 11c)

12. stojeći na nestabilnoj površini, voditi loptu oko tijela u oba smjera (slike 12a i 12b)

b) RitamOsjećaj za ritam je sposobnost

za određivanje duljine ili opsega pokreta u odgovarajućim vremen-skim razmacima zadane vježbe. Za razvoj osjećaja za ritam koriste se sljedeće vježbe:

6a 6b

7a 7b

8a 8b 8c

10a 10b9


1. visoki skip, niski skip, zabaci-vanje potkoljenica, izbacivanje potkoljenica, dječji poskoci (sli-ke 13a, 13b, 13c, 13d i 13e)

2. niski skip, a svaki treći ili četvrti korak visoki skip (slike 14a, 14b i 14c)

3. trčanje preko prepreka koje su jednako udaljene jedna od druge (slike 15a, 15b i 15c)

4. trčanje preko 4–8 prepreka koje se nalaze na različitim udalje-nostima jedna od druge (slike 16a, 16b i 16c)

5. vođenje lopte – slalom, tako da su stalci jednako udaljeni jedan od drugoga, npr. 1m, 1,5 m, ili 2 m (slike 17a, 17b i 17c)

6. vođenje lopte - slalom tako da su stalci različito udaljeni jedan od drugoga, npr., 1m, 1,5 m ili 2 m (slike 18a, 18b i 18c)

11a 11b 11c

12a 12b

13a 13b 13c 13d 13e


14a 14b 14c

18a 18b 18c

17b17a 17c

16b16a 16c

15a 15c15b


7. različite gimnastičke vježbe koje se izvode uz glazbu

8. odbijanje lopte od zida nogom bez prekida (slike 19a i 19b)

9. vođenje lopte u mjestu s pro-mjenom ritma.

c) Orijentacija u prostoru (spacijalna orijentacija)

Spacijalna orijentacija je sposo-bnost položaja osjeta vlastitog tijela ili dijela tijela u prostoru.

Ovu sposobnost najbolje je razvijati u senzitivnim fazama,

odnosno između 12. i 14. godine. Za razvoj ove sposobnosti koriste se sljedeće vježbe:

1. u trčanju loptu objema rukama bacati iza leđa i hvatati je ispred tijela; isto, samo obratno (slike 20a, 20b, 20c, 20d, 20e i 20f)

19b19a

20b 20c20a

20e 20f20d


21a 21b 21c

22 23

24a 24b 24c

2. iz mjesta baciti 2 teniske lopti-ce u zrak, izvesti okret za 180 stupnjeva i hvatati loptice (slike 21a, 21b i 21c)

3. isto to s loptom

4. vježbu izvoditi u paru, tako da su članovi para okrenuti leđi-ma jedan prema drugome; iz zaklona trupom dodavati loptu partneru koji je hvata na razli-čitim udaljenostima (slika 22)

5. hodati u počučnju, jednom ru-kom gurati loptu, a drugom je

voditi ili je bacati u zrak i hvatati je (slika 23)

6. iz uspravnog stava baciti loptu u vis prema naprijed, izvesti kolut naprijed i uhvatiti loptu

7. izvoditi različite gimnastičke elemente (slike 24a, 24b i 24c) (premet strance – zvijezda, kolut naprijed, kolut natrag, iz uspravnog stava izvodi se ko-lut naprijed, skok s okretom za 180 stupnjeva, nakon toga kolut natrag te skok s okretom za 180 stupnjeva

d) Brzina reakcijeBrzina reakcije je sposobnost

brzog odgovora pokretom na određeni podražaj, poput vidnog, slušnog ili taktilnog podražaja. Za razvijanje brzine reakcije koriste se sljedeće vježbe:

1. partner drži tenisku lopticu u ruci i ispušta je bez upozore-nja, sportaš je mora uhvatiti prije nego li dodirne tlo (slike 25a i 25b)


25a 25b

26a 26b

2. isto to samo što se sportaš na-lazi na određenoj udaljenosti i mora uhvatiti lopticu prije nego li dva puta padne na podlogu

3. isto kao vježba broj dva samo što se izvodi rukometnom loptom koja se baca u stranu (slike 26a i 26b )

4. dodavanje “lude” loptice u paru

5. sportaš stoji na mjestu potpuno opušten i na trenerov znak brzo

mijenja poziciju (npr. čučanj, sklek, sjed, ležanje…) (slike 27a, 27b i 27c)

6. start iz različitih pozicija (iz sje-da, kleka ili ležanja na podlozi) na zvučni ili vizualni signal te kratak sprint 5 - 10 metara na trenerov znak (slike 28a i 28b)

7. u paru; jedan partner izvodi po-krete po vlastitu izboru, a drugi treba te pokrete imitirati u što kraćem vremenu (ogledalo)

– vođenje lopte, sjed, kretanje u stranu, skok, okret, promjena ruke kod vođenja lopte (slike 29a i 29b)

8. kretanje u košarkaškom stavu; na trenerov znak rukom, pro-mjena smjera naprijed, natrag, lijevo, desno (slika 30)

9. desnom rukom voditi košarka-šku loptu, a lijevom nogom vodi-ti nogometnu loptu istovremeno (slike 31a i 31b).

27a 27b 27c


28a 28b

29a 29b 30a

31a 31b

e) Sinkronizacija pokreta u vremenu

Sinkronizacija pokreta u vre-menu usavršava se vježbama koje sadrže nepovezane pokrete dva ili više dijelova tijela. Najbolje je razvi-jati ovu sposobnost između 6. i 8. godine i koristiti sljedeće vježbe:

1. rukama raditi velike krugove (svaka u suprotnu stranu), a nogom kružiti u zglobu kuka prema unutra (slika 32)

2. u bočnom kretanju, rukama u odručenju izvoditi velike krugo-ve, na način da idu u suprotnom smjeru (slika 33)

3. rotacije kukova u jednu stranu, a glave u drugu stranu (slika 34)

4. skip u mjestu; voditi loptu je-dnom rukom, a drugom raditi velike krugove u ramenom zglobu (slika 35)

5. skakanje s izvođenjem udaraca u zraku (slika 36)

6. jednom rukom raditi čeone kru-gove, drugom bočne, ali samo iz zgloba ramena

7. jednom rukom raditi čeone krugove, a drugom rukom bo-čni udarac (slika 37)

8. stajanje na jednoj nozi; ruke se

kreću iz priručenja u predruče-nje, dok se nogom kruži (slika 38a i 38b)

9. preskakivanje vijače (na dvije noge, na jednoj nozi, prekriže-nim rukama) (slika 39)

10. jednom rukom vođenje lopte, drugom izbačaj lopte u vis i hvatanje (slika 40)

f) Kinestetičko diferenciranjeKinestetičko diferenciranje je

sposobnost da se koristi odgova-rajuća količina snage za određeni pokret te da se korektno procijeni razlika u formi, udaljenosti i vre-


menu izvedbe (timing). Ovu spo-sobnost najbolje je razvijati između 6. i 7. i 10. i 11. godine. Mogu se koristiti sljedeće vježbe:

1. bacanje lopti različite veličine ne mete postavljene na razli-

32 33 34

35 36 37

38a 38b 39 40

čitim mjestima na zidu ili tlu (dvjema rukama, jednom ru-kom, nogom...) (slika 41)

2. bacanje medicinke na točno zadanu udaljenost koja nije maksimalna

3. skakanje iz počučnja preko 5–6 prepreka različite udaljenosti i visine

4. bacanje lopte o zid tako da se lopta odbije od zida na točno zadanu udaljenost (slike 42a i 42b)

�

�


g) Adekvatnost kretanjaAdekvatnost kretanja je sposo-

bnost kretanja na način da se za-datak izvede sa što manjim trudom. Najbolje ju je razvijati između 8. i 13. godine kod dječaka i između 9. i 12. godine kod djevojčica. U treningu se mogu koristiti sljedeće vježbe:

1. proći poligon prepreka (slalom, vođenje, preskok, provlačenje, bacanje) sa što manjim trudom i u što kraćem vremenu

2. prijeći zadanu udaljenost u za-danom vremenu sa što manjim brojem pokreta

3. primanje lopte (košarka, odboj-ka, nogomet) tako da je što prije možemo dodati suigraču

4. prijeći zadanu udaljenost na neravnom terenu za što kraće vrijeme i s minimalnim trudom.

5. isto to iz skoka

6. vođenje dvije lopte različitih te-žina i opsega (koje se različito odbijaju) (slika 43)

7. dodavanja s dvije lopte različi-te težine i opsega (slike 44a i 44b)

8. skok u dalj na točno zadanu udaljenost koja nije udaljenost maksimalnoga skoka (slike 45a, 45b i 45c)

9. glavom udarati loptu o zid u stajanju ili skakanju (slika 46)

41 42a 42b

43 44a 44b

45a 45b 45c


46

3. Programiranje treninga koordinacije

Djeca predškolske i mlađe školske dobi moraju svladati velik broj jednostavnih vještina kretanja. U ovoj fazi nužno je odgovarajućim sadržajima i opterećenjima osigu-rati široku koordinacijsku bazu, odnosno primjenjivati mnogobroj-ne različite vježbe. Kad nastupi adolescencija, u tijelu se događaju mnoge promjene, što narušava ko-ordinaciju, a to znači da ponovno moramo prilagođavati djetetovu koordinaciju. Samim time ograni-čava se učenje novih, kompliciranih pokreta. U trećem stupnju spolne zrelosti nema ograničenja u razvo-ju koordinacije. U izvođenju vježbi potrebno je uvijek djecu poticati da koordinacijske vježbe izvode i u slobodno vrijeme. Potrebno je kombinirati naučene i stabilizirane pokrete tehnike pojedine sportske grane ili discipline s osnovnim koor-dinacijskim vježbama. Najefikasnije je koordinaciju razvijati između 7. i 14. godine, a najsenzitivnije razdo-blje za razvoj je između 10. i 13. godine (Drabik, 1996).

Tablica 2. Model periodizacije koordinacijskog treninga (Bompa, 2000)

Stupanj razvoja Forme treninga Vježbe

INICIJACIJA6 – 10 godina

Pripremne vježbe za usvajanje vještina

- kotrljanje- bacanje- hvatanje - udaranje- vođenje lopte (dribbling)

Jednostavna ravnoteža - hodanje po uskim crtama- naskok na i saskok s niskih predmeta

Jednostavan ritam i vrijeme reakcije

- hvatanje

Prostorna orijentacija i osjećaj za poziciju tijela ili ekstremiteta

- puzanje i kotrljanje- kolut naprijed- bacanje- hvatanje

Vježbe za unapređivanje vještina

- vježbe s loptom- vježbe s loptom i s partnerom- udaranje i bacanje lopte- vještine hvatanja- hvatanje odbijene lopte- vođenje lopte (dribbling) - izmjene

Napredne vježbe ravnoteže

- stav na rukama ‘škare’- kolut natrag- premet strance, ‘zvijezda’- premet strance, ‘zvijezda’ od zida

OBLIKOVANJESPORTAŠA11 – 14 godina

Napredna koordinacija ruka - oko

- hvatanje i bacanje lopte- vođenje lopte- hvatanje odbijene lopte

Koordinacija ekstremiteta- koordinacija za udove- preskakivanje užeta- bacanje i hvatanje lopte

Napredna orijentacija u prostoru

- preskakanje užeta- kolut natrag- stav na rukama ‘škare’- premet strance, ‘zvijezda’

Signalna analiza i reakcija na različite podražaje

- stavovi na rukama- vježbe s loptom i partnerom- igre- promjena položaja

Napredna koordinacijaruka - oko

- skokovi s okretima i bacanjem lopte- igre - promjena položaja

SPECIJALIZACIJA15 godina i više

Usavršavanje tehničko – taktičkih vještina

- kotrljanje i rotacije- igre bacanja i hvatanja lopte- izmjene

Kompleksna prostorna orijentacija

- skokovi s okretima- igre- skokovi preko predmeta- okreti i skokovi

Ravnoteža i kontrola tijela / svijest o tijelu

- kotrljanje i rotacije- skokovi preko predmeta i okreti- sve varijacije ravnoteže tijela- igre- promjena položaja

Unapređivanje prepoznavanja i predviđanja

- kotrljanja i rotacije- bacanje i hvatanje u paru s partnerom- vježbe ravnoteže- igre

Reorijentacija kretanja

- kotrljanje i okreti od 180 stupnjeva – 360 stupnjeva

- kotrljanje, bacanje i hvatanje lopte- igre- promjena položaja


4. ZaključakOva motorička sposobnost

jedna je od najmanje istraženih, a istovremeno i najvažnijih sposo-bnost od kojih ovisi uspješnost u pojedinoj sportskoj grani ili discipli-ni, koja osim toga, utječe i na cjelo-kupni psihosomatski razvoj djeteta. U svakom sportu izravno je pove-zana s tehnikom i taktikom; prema tome, što je viša razina koordinaci-je, sportaš se bolje prilagođava na trenažne i natjecateljske zahtjeve. Dakle, sportske igre, koje obiluju tehničkim i taktičkim elementi-ma, zahtijevaju visoku razinu ove važne sposobnosti. Vrlo je bitno prepoznati važnost ove motoričke sposobnosti i primjenjivati vježbe za njen razvoj od najranije dobi jer se na taj način razvoj mlađih spor-taša može znatno olakšati i osigu-rati baza za daljnje usavršavanje. Bez obzira na razinu naslijeđene koordinacije, ne može se očekivati stalni napredak ako se ne posve-

ćuje posebna pažnja ovoj važnoj sposobnosti. Upravo zbog toga bi-tna je višestrana priprema sporta-ša koja će rezultirati poboljšanjem koordinacije, no isto tako valja biti oprezan pri oblikovanju programa za razvoj koordinacije zato što će greške u metodici razvoja primarnih koordinacijskih sposobnosti ostaviti trajne posljedice na motoričku efi-kasnost čovjeka. Dakle, najbitnije je svakom sportašu dati odgova-rajuće informacijsko opterećenje u pravom trenutku, što će rezultirati ostvarenjem željenih rezultata.

5. Literatura1. Bompa, T. (2000). Cjelokupni tre-

ning za mlade pobjednike (str. 53 – 72). Zagreb: Hrvatski košarkaški savez, Udruga hrvatskih košarka-ških trenera.

2. Drabik, J. (1996). Children and sports training (str. 67 – 91). Island Pond, VT: Stadion Publishing Com-pany.

3. Hirtz, P. i L. Nieber (2005). Koor-dination und Grundlagen des Koor-

dinationstraining. Preuzeto s: http://www.uni-greifswald.de/~sport/Lehrmaterialien/Bewegungs_Trai-ningswissenschaft /Koordination_Koordinationstraining.pdf; 13. prosinca 2005.

4. Metikoš, D., Milanović, D., Prot, F., Jukić, I., Marković, G. (2003). Te-orijske i metodičke osnove razvoja koordinacije. U D. Milanović i I. Jukić (ur.), Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova međuna-rodnog znanstveno-stručnog sku-pa, Zagreb, 21.-22. veljače 2003. (str. 264-270). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Za-grebački športski savez.

5. Neljak, B. i S. Višković (2004). Osnovne vježbe za razvoj teni-sača izvan teniskog terena. U D. Milanović i I. Jukić (ur.), Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa, Za-greb, 28.-29.veljače 2004. (str. 75-101). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagrebački športski savez, Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.

6. Željaskov, C. (2004). Kondicioni trening vrhunskih sportista (str. 204-216). Beograd: Sportska aka-demija.

Documents

4 - Trening Opce Koordinacije u Sportskim Igrama - Simic