UNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

NASILJE NA SPORTSKIM TERENIMA

Master rad

Mentor: Student:Azra Kozarčanin Đemil Muratović

1

UVOD

Sport je postao dominantna pojava u savremenim društvenim odnosima. Ljudsku

svakodnevnicu je nemoguće zamisliti bez sporta. (SPORT engl. –njegovanje tjelesnih

sposobnosti, njihovo provjeravanje i dalje unapređenje kroz nadmetanje, borbe i igre).1 Sport

je prisutan u životu svakog čovjeka bilo kao aktivnog učesnika ili samo posmatrača. Sport u

sebi sadrži mnoge pozitivne karakteristike; jednostavno rečeno njime se razvija i tjelo i duh.

Međutim fenomen sporta je još veći zbog činjenice da sport u posljednje vrijeme za sobom

povlači i mnogo negativnih pojava. On počinje da obiluje devijantnim ponašanjem

(DEVIJANTNO PONAŠANJE – ono koje je toliko neusklađeno sa općeprihvaćenim,

društveno očekivanim ponašanjem da prelazi granice dopuštenog ponašanja)2 i time se u

vezu sa sportom dovode negativne pojave (nasilje, huliganstvo…). Sve ovo ukazuje na

činjenicu da dovođenje u vezu devijantnog ponašanja i sporta predstavlja pravi sociološki

fenomen odnosno ulazi u domen sociologije sporta. Ovakav fenomen ima za posljedicu sve

veći broj socioloških istraživanja i rasprava na ovu temu.

U ovom radu i ja ću se baviti ovom problematikom. S obzirom da se i sam bavim

sportom direktni sam svjedok prisutnosti devijantnog ponašanja na sportskim terenima.

Doživio sam mnoge incidente, tako da sa sigurnošću mogu tvrditi da je nasilje postalo

sastavni dio sporta. Smatram da je poražavajuća činjenica da se ovakvo ponašanje ispoljava i

kod mladih, maloljetnih sportista.

1 Opšta Enciklopedija – Prosveta – Beograd 1986. str-682

? Nenad Fanuko: Sociologija – Udžbenik za gimnazije, Zagreb 1995. str-105

2

PREDMET I PROBLEM RADA

Predmet ovoga rada je da se dođe do saznanja koliko je nasilje prisutno na sportskim

terenima I van sportskih terena i kako spiječiti da dolazi do toga.

Problem rada je nasilje na sportskim terenima, odnosno u onoj mjeri na koji način se

ispoljava.

HIPOTEZE

Očekujem da ču dobiti odgovore na pitanja?

H1 Koliko je prisutno nasilje na sportskim terenima u BiH i ostalim državama u

regionu?

H2 Koliko vlast i šta čini da spriječi nasilja na sportskim terenima?

H3 Šta je glavni uzrok zbog čega nastajnu neredi?

3

CILJ RADA

Cilj rada sadržan je u težnji da se sociološkom analizom objasni kako uopšte dolazi sport u

vezu sa devijantnim ponašanjem i da ispitam da li postoji mogućnost da je ta veza prosto

normalna, s obzirom da se radi o sportu kao masovnoj i društvenoj pojavi ili da ta veza stvara

samo negativne posljedice, koje vode sport u kontra smjeru, pri čemu on gubi svoju pravu

funkciju i svrhu. Da li je moguće eliminisati devijantno ponašanje iz sporta, jer dovodi do

nasilja u sportu i huliganizma ili je ono jednostavno dio kolektivne grupe i kolektivnog

ponašanja - kako sociologija sporta objašnjava, moći ćemo zaključiti tek na kraju ovog rada?!

DEFINISANJE PROBLEMA

U uvodu su već spomenute negativne pojave koje sport povlači za sobom. Najvažnija od njih

je NASILJE (oblik devijantnog ponašanja).

4

NASILJE U SPORTU

Naš svakodnevni život opterećen je velikim problemom koji je prisutan u sportu, a to je

nasilje. Sport je sastavni dio našeg svakodnevnog života i kao takav nije imun na pojave kao

što su agresivnost i nasilje. Nasilje nastaje na temelju i posredstvom više faktora u društvu, a

to znači da je nasilje društveni konflikt. To je u stvari sukob individue ili društvene grupe sa

društvenom sredinom. Na sportskim manifestacijama ekstremni dio publike narušava pravila

igre i uobičajene norme ponašanja. Sport je refleksija događanja u društvu, pa prema tome i

odraz nasilja kada se javlja. Dakle, nasilje je bilo prisutno od nastanaka ljudskog roda, u svim

društvenim događajima pa tako i u sportu. Kao takav sport je kroz nasilje povezan sa

mržnjom, zavišću i nepoštivanjem pravila. “ Sport je rat bez pucanja”3 Neki teoretičari ovog

problema smatraju da je nasilje najjača neverbalna komunikacija.

U sociološkoj literaturi se najčešće spominju tri izvora nasilja:

socijalana patologija

devijantnost

agresivnost

Socijalana patologija označava stanje oboljelog društva koje generira razne probleme u

društvu čiji nosioci mogu biti pojedinci, društvene grupe te i samo društvo kao patološki

struktuirana cjelina. Ovakvo stanje pogoduje stvaranju konflikata između društva i individue

ili društvene grupe. Ove pojave mogu se prepoznati i u sportu, posebno na sportskim

manifestacijama. Patologija društva javlja se kao temeljni izvor nasilja i ona se transformiše u

neposredni uzrok devijantnosti i destruktivnosti kao središnji i dinamički izvor nasilja. (O

ovom problemu pisao je sociolog Erih From).

Devijantnost se pojavljuje kao oblik čovjekovog “mimoilaženja” sa onim što se u datom

društvu smatra prihvatljivim i normalnim za društvo, dok je destruktivnost “ulazni faktor” u

nasilje.

Agresivnost je fenomen društvene prirode i nastaje kao posljedica višestrukog uticaja

socijalne okoline na psihološku strukturu individue ili grupe. Agresija može postati nasilje

3 Džordž Orvel: Sportski duh – Zašto pišem i drugi eseji -str-53

5

raznih oblika i dimenzija tako da se često govori o dva tipa agresivnosti, tzv. kontrolirana i

tzv. maligna agresivnost, koja ide do nivoa destruktivnosti.

Sport može da bude izvor neprijateljstava i nasilja. To tvrdi i Džordž Orvel kada kaže:

“Internacionalna takmičenja često dovode do orgija mržnje. Na intrenacionalnoj sceni sport

je otvoreno oponašnje ratovanja…Čim se pojave jaka osjećanja suparništva, uvijek se gubi

predodžba o igranju igre prema pravilima”4

Nasilinički istupi na terenu, a i u gledalištu, nekada se neminovno pretvaraju u brutalnost, da

bi od brutalnosti prema protivničkom igraču ili navijaču išlo do brutalnosti koja je usmjerena

prema drugoj sredini, naciji, državi, političkoj ideologiji i sl. Vrlo često sa sportskih terena

koji su poligon za nasilje i destrukciju, nasilnički istupi prenose se i izvan ovog prostora. Čak

smo “navikli” na grubosti sportaša i publike, te ih ponekad i ne smatramo kao nasilje, već kao

normalne pojave. U toku sportskih manifestacija vrlo često je prisutno bacanja petardi,

suzavca, čak i tuča među igračima, napadi na sudije, sukobi među navijačima, te je sve to

dokaz prisutnosti nasilja i u sportu. Uzroke nasilja treba tražiti i u različitim socijalno-

ekonomskim i društveno-političkim položajima grupa stanovništva.

U sportu se javlja i još jedan oblik nasilja, a to je nacionalizam. Sport je neodvojivi dio

društva te se i nacionalizam u sportu ne može posmatrati izvan društvenih odnosa. Prodor

nacionalizma u sportu u uskoj je vezi sa prodorom nacionalizma u svim sferama društva.

Kada nacionalizam postane dominantan na društvenoj i političkoj sceni, tada i sport pada pod

uticaj nacionalističkih strasti. To se uglavnom manifestuje u profesionalnom sportu.

Nacionalizam u sportu uzrokovan je niskim nivoom materijalnog i kulturnog razvoja, niskim

nivoom društvene svijesti, rješenjem nacionalnog pitanja u višenacionalnoj zajednici,

karakterom ekonomske i političke strukture društva. Nacionalistički ispadi su uglavnom

primitivni oblici reakcija na određena društvena događanja. Naime danas se susrećemo i sa

negativnom politizacijom sporta.Veoma često javljaju se ispadi sa većom ili manjom dozom

nacionalističkih osjećanja prije, u toku i nakon sportskih događaja. Nacionalna obilježja

postaju sastavnim dijelom navijačke ikonografije. Sportski tereni su povoljno tlo da se dotuče

i ponizi “mrski neprijatelj” i dokaže nacionalna (rasna ili vjerska) superiornost. Posljedice

euforičnog nacionalizma u sportu su velike i vrlo tragične. Sve je to refleksija “bolesnog

društva” u kome svaki cilj opravdava sredstvo.

Stadioni postaju mjesto gdje masa ispoljava svoju “svijest”, i gdje se sve pretvara u agresivnu

histeriju. Tako npr. “Heroji postaju oni koji su izmislili odvratnu psovku, koji su uspjeli da

4 Džordž Orvel: Sportski duh – Zašto pišem i drugi eseji str-21

6

bace kamen sve do protivničkog šesnaesterca, da pogode protivničkog igrača petardom u

glavu, da ga pljunu u lice, udare nogom na putu u svlačionicu.”5

Svi oni koji prakticiraju nasilje u sportu (uglavnom navijači) nazivaju se HULIGANI.

HULIGAN6 (Riječ potiče od engl. hooligan, prezimena irske obitelji u Londonu

poznate po surovosti i zlodjelima) – grubijan, prestupnik, skitnica, bandit, frajer…

HULIGANSTVO - zastrašujuća pojava, očituje se u izgredima maloljetnika, u

prijestupničkom djelovanju koje grubo narušava javni poredak i stvara u gradovima psihozu

straha.

HULL, Clark Leonard – američki psiholog rođen 1884.g.

vodeći predstavnik američkog bihaviorizma, poznat po proučavanju motivacije učenja, autor

teorije o učvršćivanju reakcijske tendencije

njegovi “principi ponašanja” iskazuju da veze “podražaj-reakcija” ovise o vrsti i količini

“osnaživanja” .

HULIGANI I VRSTE PUBLIKE

Navijači huligani su najzastupljeniji u nogometu (nogomet je nastao u 19. stoljeću u

Engleskoj, tako da je ona kolijevka ne samo nogometa već i nogometnog huliganizma, a to

potvrđuje i etimologija riječi huligan). Huligani su “rođeni” sredinom pedesetih godina 20.

stoljeća među engleskim nogometnim navijačima. Međutim to nikako ne isključuje

huliganizam u drugim sportovima.

Teorija govori da sportovi imaju različite vrste publike i to uglavnom određuje količinu

prisutnog huliganizma.

(PUBLIKA - socijalni agregat gdje su ličnosti povezane nekim privremenim interesom npr.

gledanje nekog spektakla, koncert, posjeta utakmici itd.)7

Publika kao socijalna, neformalna grupa formira se sa ciljem praćenja sportskih događaja i

njena uloga je velika i značajna.

5 Lj. Simonović: Profesionalizam i(li) socijalizam, Mladost, Beograd 1985. str-866 Opća enciklopedija, Jugoslovenski Leksikografski zavod, Zagreb 1977. str-977Azra Kozarčanin: Sociologija sporta, Sarajevo 1999.

7

Kod sportske publike treba razlikovati navijače koji predstavljaju organizovane ili

neorganizovane grupe, te navijače koji predstavljaju određeni klub ili sportsku ekipu. Motivi

publike mogu biti različiti: navijački, zabavni i sl. Takva publika od sporta zahtjeva

atraktivnost sportskog spektakla i sportske informacije u novinama (npr. izjave, afere i sl.).

Ovo su karakteristike tipične publike.

Međutim postoji i tzv. netipična publika (npr. u tenisu, skijanju, klizanju) koja

kontroliše svoje ponašanje i emocije i uvažava sportiste. Spominje se i treća vrsta publike, to

je ona koja traži da sport bude umjetnost, kultura, radost. Ovaj tip publike ne trpi agresivnost.

Istraživači ove problematike tvrde da postoji još jedan tip sportske publike. Ta publika stavlja

sebe u prvi plan, a sportisti su sredstvo za njenu zabavu i od njih se očekuje uspjeh i pobjeda

po svaku cijenu, a sudija je predmet verbalne agresije. (Publika kod koje se uglavnom

manifestuje huliganizam je prisutna u nogometu, rukometu, košarci itd.).

Publika kao bitan sadržaj sportskog događaja vrlo često po svom socijalnom sastavu

predstavlja heterogen sastav. To je razlog da se dolazi u situacije “gubljenja kontrole” zbog

velike koncentracije publike. E. Lang piše: “ U svim prilikama kad je okupljen veliki broj ljudi

veoma uzbuđenog ponašanja, treba računati na visoki potencijal nasilja. Istina je da sportske

priredbe tek nerjetko dovode do pravih nereda, ali potencijal je uvijek prisutan i potvrđuje se

privremenim mjerama što ih zajednica ili vlast u takvim prilikama preduzima za kontrolu

masa.”

Kada se nađe u masi, ličnost počinje da gubi osjećaj individualnosti, nastaje igra nesvjesnih

strasti. Ako takvo ponašanje nije sankcionisano tj. nema kazni, onda neredi na sportskim

terenima postaju legalni. Javlja se visok nivo nasilja, agresivni navijači postaju “razuzdana

gomila” koja ugrožava ostalu publiku.

NAVIJAČKE SKUPINE

Navijačke skupine treba posmatrati kao neformalne omladinske grupe, koje oblikuju

specifičan način ponašanja, karakterističan žargon, poseban način odijevanja, simbole i

znakove koje prihvata veliki broj mladih. Taj stil života obilježava distanciranje jednog dijela

mlade generacije od socijalnog svijeta koji ih okružuje. Kroz takve stilove ponašanja izražava

8

se nezadovoljstvo većine mladih ljudi, te do izražaja dolazi njihov pokušaj da se razriješi ili

ublaži osjećaj neispunjenosti, besperspektivnosti, frustriranosti zbog životne stvarnosti.

I TEORIJSKA MISAO O NAVIJAČIMA

Zanimanje javnosti za fenomen sportske publike povećao se sa pojavom huliganizma

sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Sociolozi širom Evrope i cijelog svijeta počeli su

sa proučavanjem navijačkih skupina. Moguće je izdvojiti četiri osnovne teorije o ponašanju

nogometnih navijača.

SUBKULTURNA TEORIJA RITUALIZIRANE AGRESIJE

Ova teorija obrađena je u djelima britanskih sociologa Petera Marsha i Roma Harrea. Posebnu

pažnju oni su posvetili proučavanju nogometnog huliganizma. Oni su ukazali na kulturnu i

socijalnu pozadinu agresivnosti. Navijačko nasilje svrstali su “ritualizirano” nasilje. Oni su

svoj teorijski koncept razvili na temelju kategorije aggro (izvedena iz engleske riječi

aggravation, što znači ljutnju, ogorčenje, pogoršanje). Za gomile na tribinama aggro je veoma

tipičan. Posmatranjem aktivnosti navijača na stadionima došlo se do zaključka da postoji

visok stepen povezanosti između poremećaja u obrazovnoj praksi i devijantnog ponašanja na

nogometnim utakmicama.

U razgovorima sa mladim navijačima, ustanovljeno je da oni školu doživljavaju kao nešto

dosadno, nešto gdje gube vrijeme, za razliku od “istinskog” života koji mora biti zanimljiv i

uzbudljiv.

9

KLASNA TEORIJA PONAŠANJA NAVIJAČA I NJIHOVIH SKUPINA

Autori ove teorije su engleski sociolozi Ian Taylor i John Clarke.Oni analiziraju ponašanje

nogometnih navijača u sklopu promjena koje su se desile u Velikoj Britaniji u drugoj polovini

dvadesetog stoljeća.

Prvu promjenu označavaju kao “buržoizacija”, odnosno nastojanje da se za taj radnički sport

zainteresuje srednja klasa, osnovni cilj je sticanje dobiti, povećanje zarada igrača i sl.

Druga promjena je “internacionalizacija”, naglašavanje međunarodnog značaja nogometa, cilj

je povećanje mogućnosti za sticanje dobiti.

Radnička klasa koja je sudjelovala u aktivnostima vezanim za nogomet, doživjela je obje

promjene kao otimanje i napad na njihove interese.

Po ovoj teoriji nogometni huliganizam je “protestni pokret” mladih iz radničke klase koji su

izloženi materijalnim i psihičkim frustracijama zbog nezaposlenosti.

SOCIO-ISTORIJSKA TEORIJA

Ovaj pristup pručavanja ponašanja nogometnih navijača kreirao je tim sociologa iz Centra za

nogometne studije iz Engleske. Oni tvrde da nogometni huliganizam ne predstavlja bitno novi

fenomen. Nasilje se javljalo i ranije, a mnogi motivi koji pokreću današnje navijače na

izazivanje nereda, poticali su i njihove prethodnike. Za ove sociologe huliganizam je složen

socijalni fenomen. Po njima je nasilje nogometnih navijača izraz klasnih, rasnih i dr. razlika

prisutnih u društvu.

TEORIJA ALESSANDRA DAL LAGA - SVIJET SPORTA KAO SVIJET ZA SEBE

Dal Lago ističe da se svijet sporta i navijanja javlja kao svijet za sebe. On je na osnovu

analize fenomena navijača u Italiji ocijenio da je nogomet u cjelini nezavisan od političkih i

društvenih promjena. Analizirajući konflikte u nogometu, on ocjenjuje da se oni događaju

samo u okvirima stadiona. Prema njegovom mišljenju utakmica je prilika da se naglasi

različitost navijačkih identiteta. Do stvarnog nasilja dolazi samo onda kada je neki tim bitno

oštećen zbog odluka sudija. Za Dal Laga navijanje nije ni klasni ni politički fenomen.

10

II STRUKTURA NAVIJAČKIH GRUPA

Što se tiče unutrašnje strukture navijačkih grupa, može se utvrditi da u njima funkcioniše

hijerarhija, ustanovljena na bazi navijačkog iskustva i intenziteta sudjelovanja u grupnim

aktivnostima. Veći ugled i poštovanje imaju relativno stariji navijači kao i oni koji pokazuju

veću spremnost da se uključe u tuče s navijačima drugog kluba, uzvikuju provokativne parole,

sukobljavaju se s policijom i pokazuju druge oblike devijantnog ponašanja.

Osnovni nivoi navijačkih grupa su:

vodstvo - koje sačinjava nekoliko starijih, najuglednijih navijača. Oni organizuju navijačka

putovanja, brinu o nabavci navijačkih rekvizita, kontaktiraju sa upravom kluba, policijom.

jezgro - čiji pripadnici predstavljaju okosnicu grupe. Oni kolektivno navijaju, odlaze na

gostovanja, prisustvuju navijačkim sastancima. Mnogi od njih su skloni nasilničkom

ponašanju.

članovi - simpatizeri povremeno dolaze na utakmice i ponekad putuju na gostovanja, ali ne

sudjeluju u pripremi navijačkih aktivnosti.

Sami navijači ističu da se oni zapravo dijele na “obične” tj. na one kojima je navijanje

povremena navika i na “prave” koji se ponašaju u skladu sa navijačkim stilom življenja i van

stadiona. Oni se slično oblače, govore istim žargonom, zajednički izlaze i druže se.

Odnosi između pripadnika navijačke grupe neformalne su prirode; norme ponašanja su

nepisane.

Postoje četiri tipa pripadnika navijačkih grupa:

Navijač-navijač - njegova osnovna motivacija je samo navijanje tj. stvaranje atmosfere na

stadionu, kao izraz osjećaja privrženosti i odanosti svom vlastitom klubu, te kako bi se

pomoglo klubu da ostvari što bolji rezultat. On shvata klub kao simbol svog grada i ne slaže

se sa uplitanjem politike u sport. U nasilje se uključuje tek povremeno kada misli da mu je tim

“zakinut” u utakmici.

Navijač iz trenda - sudjeluje u aktivnostima navijačke grupe da bi bio u skladu sa navijačkim

trendom. Nastoji se ponašati u skladu sa navijačkim stilom. Sudjeluje u nasilju kao sastavnom

11

dijelu navijačkog trenda iako inače nije agresivan. Ima dosta onih koji alkohol i drogu

doživljavaju kao sastavni dio navijačkog trenda.

Navijač-nasilnik - koristi sportske događaje da bi izrazio agresivnost. Stadione i gradske

ulice doživljava kao pogodan ambijent za nasilničko pražnjenje nagomilane energije. Mala je

mogućnost da za svoja djela bude kažnjen, jer je prikriven u masi. Uz tučnjave, razbijanja i

verbalne incidente sklon je i krađama i drugim oblicima devijantnog ponašanja. Ovi navijači

češće potiču iz porodica sa nesređenom životnom situacijom.

Navijač-politički aktivist - shvata navijanje samo kao instrument za propagiranje svojih

političkih opredjeljenja. Na utakmicama uglavnom nosi nacionalne zastave i druga politička

obilježja, te forsira pjevanje nacionalističkih pjesama. Tuče i druge oblike nasilja poduzima iz

ekstremnih političkih motiva.

SUBKULTURA NOGOMETNIH NAVIJAČA

SUBKULTURA – (skupina ljudi koja (svjesno ili nesvjesno, sa voljom ili bez nje) uspostavi

vlastiti “kulturni otok” djelujući na način koji se razlikuje od drugih i daje joj osjećaj

grupnog identiteta)8

Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća subkultura nogometnih navijača postala je predmet

proučavanja domaćih sociologa. Navijačka subkultura je samo dio šire navijačke kulture. Nju

karakteriše visok stepen autonomije, subkultura postoji u biti zbog sebe. Osnovni cilj

ekstremnih navijača je biti viđen, kako u javnosti, tako i u vlastitoj grupi. Često se to ostvaruje

putem nasilja.

Subkultura nogometnih navijača ima neke osnovne karakteritike koje se razlikuju od drugih

subkultura. To su: kolektivna solidarnost, teritorijalnost i muškost.

Kolektivna solidarnost iskazuje se:

vizuelno - korištenjem navijačkih rekvizita (šalovi, zastave, transparenti) koji od navijačke

grupe stvaraju “navijačku vojsku”

akustički - (pjevanje i skandiranje) što kod pojedinca stvara osjećaj moći i zaštićenosti, koju

sam ne posjeduje, i8 Nenad Fanuko: Sociologija – Udžbenik za gimnazije, Zagreb 1995. str-103

12

putem nasilja - jer je lako ostvarivo u svim oblicima aktivne gomile.

O tome govori i Gustave Le Bon ističući da gomila “ne dopušta da se išta umetne između

njene želje i ostvarenja te želje. Ona to manje razumije što joj broj daje osjećaj ogromne

snage i tu pojedinac gubi osjećaj nemogućnosti.”9

Druga važna karakteristika navijačkih grupa je teritorijalnost. Pod tim se podrazumjeva koja

grupa “je glavna” ili “ko je gazda” u nekom gradu. Veoma bitan je i prostor koji navijačka

grupa zauzima na tribinama stadiona. Poznato je da navijači ne vole “nepozvane goste” koji

dolaze na njihov dio tribina (misli se na policiju i suparničke navijačke grupe). Zbog toga su

se često događali neredi velikih razmjera na stadionima (npr. tragedija na Heyselu 1985. u

kojoj je poginulo 39 ljudi zbog napada navijača “Liverpula” na navijače “Juventusa”). Zbog

takvih slučajeva sada su povećane mjere osiguranja na stadionima.

Treća karakteristika nogometne subkulture je muškost koja se ogleda u glasnom “muškom”

pogrdnom skandiranju, verbalnom ponižavanju i spremnosti na žrtvu.

Nasilje je jedna od najbitnijih osobina subkulture nogometnih navijača.

Postavlja se pitanje kako se uopšte stvara ta subkultura?! Mladi ljudi koji čine većinu

navijačkih grupa, imaju potrebu za društvenom emancipacijom, za izgradnjom vlastitog

identiteta, a to im je najlakše izvodljivo u okviru subkulture, pogotovo kroz ono djelovanje

koje je primjećeno od strane javnosti (masovna posjećenost stadionima, TV prenosi).

To potvrđuje i Hrvoje Prnjak: “Bitan im je cilj: da ih protivnici, ali i svi drugi koji su možda

tek neutralni posmatrači jasno uoče!”10.

Oči javnosti nisu više samo usmjerene na sportska zbivanja već i na djelovanja navijačke

subkulture. Osim što je cilj skrenuti pažnju javnosti na sebe, navijačka subkultura omogućava

mladim ljudima da na neki način savladaju krizu identiteta. Tako izgrađen identitet pruža

mladim navijačuma mogućnost kakve-takve društvene emancipacije, jer je nasilje uvijek

primjećeno, o njemu se priča, pune se novinske stranice.

Događanja na tribinama, pogotovo na onom dijelu gdje se nalaze ekstremni navijači, često su

neovisna o događanjima na samom terenu, pa se često kaže da se na tribinama igra

“navijačka utakmica”. To nije samo slučaj sa takmičenjem u bakljadama, skandiranju i

9 Le Bon Gustave: Psihologija gomile, Zagreb,1989. str-8210 Hrvoje Prnjak: Bad Blue Boys – Prvih 10 godina, Zagreb, 1997. str-129

13

pjevanju, nego i u nasilju, jer kao što je poznato ekstremne navijačke skupine i grade svoj

“ugled” na nasilju.

Na kraju se treba zapitati zašto je nasilje toliko prisutno u subkulturi nogometnih navijača?

Nogomet kao igra nesumnjivo pripada svijetu spektakla. Da bi privukla što više publike na

stadion “propagandna mašinerija” uvjerava publiku da i od nje zavisi rezultat nogometne

utakmice. Često se pred velike nogometne derbije mogu čuti izjave funkcionera klubova da

publika treba biti njihov “dvanaesti igrač” i da ih treba “vatreno” bodriti. Na taj način se samo

“diže temperatura” pred nogometne derbije, koji su ionako definisani kao “utakmice visokog

rizika”. To “podizanje temperature” stvara od nogometa pravi spektakl.Publika tada nastoji da

ostvari utakmicu na tribinama i tako dolazi do težih nasilničkih izgreda.

“Spektakularna narav današnjeg nogometa samo po sebi favorizira nasilje i ostale oblike

nasilničkog ponašanja. Danas ništa nije toliko spektakularno koliko nasilje. Na neki način

logika nogometa kao spektakla vodi sama po sebi do granice na kojoj nasilje postaje

neizbježno ili barem lako moguće.”11

Sama spektakularnost nogometa nije jedini “krivac” za navijačko nasilje na tribinama i van

njih, iako na određeni način uslovljava postojanje ekstremnih navijačkih grupa.

SPORTISTI I NASILJE

Sportiste karakterišu neke značajne osobine ličnosti, odlučnost, samokontrola, hrabrost,

individualnost. Ove crte su osnov za oblikovanje moralnog lika sportiste.

Međutim, pojedini sportisti sve više liče na “gladijatore”. Na sportskim terenima se tuku sa

protivničkim igračima; pljuju, vrijeđaju i tuku sudije; obračunavaju se sa trenerima; u nastupu

bijesa odgrizaju uši suparnicima… Ova nedolična ponašanja pokušavaju se opravdati. Naime,

tvrdi se da su zbog zahtjeva modernog sportskog profesionalizma, sportisti danas podvrgnuti

ogromnim fizičkim i psihičkim naporima, te usljed toga ponekad dolazi do nagomilavanja

bijesa i frustracija. To se onda manifestuje kroz verbalno i fizičko nasilje na samom terenu, a

ujedno ima i dalekosežne sociološke posljedice na publiku, kao i na mlade ljude koji u

modernim sportskim ikonama traže svoje uzore. Sportisti često u ključnim trenucima

utakmice ili meča, nagomilane frustracije pod pritiskom počnu ispoljavati nekontrolisanim i

11 Srđan Vrcan: Sport i nasilje danas u nas, Zagreb, 1990. str-37

14

gotovo nesvjesnim agresivnim ispadima, čime ruše osnovne sportske postulate fair-play-a i

takmičarskog duha. Najbolji primjeri za to su sve učestalije tuče nogometaša na utakmicama i

obračuni sa suparničkim timom, zatim odgrizanje uha boksera Mike Tysona njegovom

protivniku Evanderu Hollyfieldu.

NOVINSKI ČLANCI

15

O svim ovim događajima koji obiluju devijantnim ponašanjem i navijača i sportista svjedoče i

brojni novinski članci bombastičnih naslova. Neki od njih su:

Katastrofa na Heyselu

U srijedu, 29. svibnja 1985., jutro u Bruxellesu nije

uobičajeno mirno. Grad je zaposjela policija, a već dva

dana vlakovima i zrakoplovima pristižu u glavni grad

Belgije tisuće navijača talijanskog kluba Juventusa i

engleskog Liverpoola. Dva velika, poznata europska

kluba u izravnom srazu na stadionu Heyselu odlučuju tko

je najbolja nogometna momčad Europe. Nužno je povećano osiguranje u gradu, ponajviše

zbog engleskih navijača koji već više godina diljem Europe, gdje god igraju engleski klubovi,

izazivaju nerede i tučnjave. Njihovi pohodi sve manje su u svezi sa sportom, a sve više

nalikuju na povorke pijanih huligana i kriminalaca.

Divljanja su počela već na briselskim željezničkim postajama, a nastavila se ulicama grada

razbijanjem, vikom i povremenim prepirkama

talijanskih i engleskih navijača. Grubi verbalni

obračuni navijača nastavljaju se i na stadionu

Heyselu. Protivničke se strane vrijeđaju, gađaju

štapovima, petardama i bakljama. Odjednom,

neposredno prije početka utakmice, engleski

navijači probili su žičanu ogradu koja je razdvajala navijače dvaju klubova. Nastala je opšta

tučnjava štapovima, lancima, šipkama. Krv teče na sve strane. Talijanski navijači panično

bježe prema izlazu. U tome trenutku popušta jedna betonska ograda, a stotine su ljudi na

podu, dok stotine drugih u stampedu trče, bježe i padaju preko njih. Bilanca je strašna: 38

mrtvih i više od 300 ozlijeđenih. Dva sata liječnici pokušavaju pomoći unesrećenima, a

policija smiruje navijače i odvodi vođe engleskih navijača. Teško razumljivom odlukom

organizatora i UEFE, nogometna je utakmica ipak održana. Smatralo se kako bi otkazivanje

susreta uzrokovalo nove nerede. Juventus je pobijedio s 1:0, no rezultat jedva da itko i pamti.

Ostala je i ostat će u sjećanju tragedija koja je odnijela 38 života. Predvodnici engleskih

huligana kažnjeni su, engleski klubovi na više su godina uklonjeni iz europskih natjecanja, a

mnoge su obitelji ostale, zbog pogrešno usmjerenih strasti takvih navijača, zavijene u crno.

16

NOVI IZGREDI ENGLESKIH NAVIJAČA

Engleski navijači noćas su nastavili prekjuče započet

obračun sa belgijskom policijom. Posle utakmice

Engleska - Nemačke, pred stadionom u gradu Sarlroa

nalazilo se nekoliko hiljada specijalaca, pa su huligani iz

Engleske odlučili da odu pravo na železničku stanicu,

odakle su vozom otišli u Brisel. Po dolasku u glavni grad

Belgije sakupili su se na centralnom gradskom trgu, gde su odmah započeli tuču sa lokalnim

mladićima, uglavnom imigrantima iz severnoafričkih država. U obračun se veoma brzo

umešala policija, koja je sprečila krvoproliće. Od jednog Belgijanca je oduzet pištolj, koji

srećom nije bio upotrebljen. Uhapšeno je oko 70 ljudi, a na poprištu je ostao da leži sa

okrvavljenom glavom jedan od lokalnih mladića. Prema saopštenju policije, on je izboden

šrafcigerom, ali mu život nije u opasnosti. U poslednja 24 časa, otkako su Englezi u većem

broju stigli u Belgiju, policija je uhapsila više od 900 navjača sa Ostrva.

17

Sukobi između navijača “Rome” i “Hajduka”

18

Sukobi između navijača “Rome” i “Hajduka”

19

Događaji u Dugopolju

Prošlotjedni derbi između Hajduka i Dinama zasjenjen

je - premda to s obzirom na kvalitetu prikazanog

nogometa nije bio neki problem - huliganskim ispadom

Hajdukovih navijača, pripadnika Torcide. Podsjetimo,

nakon derbija, kolona u kojoj je bilo nekoliko vozila s

Bad Blue Boysima (Dinamovim navijačima) krenula je u pravcu Zagreba i kod Dugopolja,

mjesta 30-ak kilometara udaljenog od Splita, jedan je automobil zaustavljen. Hajdukovi

navijači su u pet-šest vozila organizirali 'sačekušu' i bejzbol palicama razbili automobil i

pretukli zagrebačke navijače te na kraju u vozilo zagrebačkih registracija ubacili 'bengalku' i u

potpunosti ga spalili.Na svu sreću, iz gorućeg automobila spašen je i mladić, koji se pri

pokušaju izlaska zapetljao u sigurnosni pojas, pa je cijeli slučaj ipak prošao bez najtežih

posljedica, odnosno izgubljenih života.

Ovaj događaj je prokomentarisao i ugledni sociolog subkulture Benjamin Perasović:

“Možemo se mi sada zgražati nad slučajem iz Dugopolja, ali bi bilo bolje da krenemo u neke

šire društvene akcije protiv nasilničkog ponašanja uopće koje ne počinju na stadionu nego u

obitelji.”

Također on dodaje:

“Navijači su stvorili jedan svoj svijet u kojem se natječu, kao što natjecateljski duh postoji

svugdje oko njih - pogotovo u svijetu nogometa i nogometnih utakmica. S obzirom na trajne

karakteristike navijačkog svijeta, kao što su koncept muškosti i dokazivanja kroz fizičke

obračune - dakle kroz jedan muški koncept, kroz alkohol, kroz kompeticiju koja se također

favorizira u nogometu, kroz diskurs kojim se koriste novinari, a koji je prilično ratnički, sa

svim 'rovovima', 'rovovskim bitkama', 'bunkerima' i sl. - jasno je da će nasilje ostati jedna od

trajnih karakteristika svijeta nogometnih huligana, radikalnih navijača, tifosa, fanatika, kako

god ih već želimo zvati. Tako će netko ovo spaljivanje auta obilježiti kao jedan mali plus u

vlastitoj karijeri, dok mu neki drugi ne vrate još žešćom mjerom.”

20

Incidenti navijača na utakmici Sarajevo:Željezničar

21

Novinski članci :

NASILJE SPORTISTA

Mike Tayson odgrizao uho svom protivniku

1997 - Bokser teške kategorije Majk Tajson kažnjen je zabranom bavljenja sportom na godinu

dana i novčanom kaznom od tri miliona dolara zato što je tokom meča za svetskog šampiona

u teškoj kategoriji 28. juna, protivniku, Ivanderu Holifaildu, odgrizao komad uha.

22

Mihajloviću osam utakmica

U neredima poginuo 24-godišnji navijač

23

Dvadesetčetverogodišnji navijač Sarajeva ubijen je u neredima u Širokom Brijegu. Ozlijeđeno

je 15-ak osoba te 16 policajaca, među kojima je jedan s težim ozljedama. Ozlijeđeni su i

građani na koje su nasrtali navijači Sarajeva. U bolnicu je primljeno 13 osoba, od toga dvije s

prostrijelnim ranama. Nekoliko je teško ozlijeđenih i liječnici se bore za njihov život.

Neredi na utakmici Sarajevo - Široki: Navijači demolirali stadion

24

Lijepo vrijeme, pune tribine, kvalitetan protivnik i dostojanstveno podsjećanje na Vedrana

Puljića. Na Koševu je sve bilo spremno za praznik fudbala. Trebalo je samo da Sarajevo

pobijedi Široki Brijeg i da poslije toga igrači kažu da bodove poklanjaju Vedranu. I sve bi bilo

u redu. No, Sarajevo nije pobijedilo, a praznik fudbala pretvorio se u horor, u kojem je cilj bio

samo sačuvat živu glavu I pobjeći sa stadiona.

Plač i mučnina

Huligansko divljanje navijača iza sebe je ostavilo plač djece, slomljene ruke i noge, razbijene

glave i previše mučnine, čak i za jednog ratom iskaljenog čovjeka.

Čim je sudija odsvirao kraj fudbalskog mučenja u kojem je žilavi Široki Brijeg sa igračem

više protiv dosta slabog i nervoznog Sarajeva uspio odigrati 1:1, uslijedile su scene koje se ne

preporučuju onima sa slabim srcem.

Uz skandiranje: "Izdali ste Vedrana", na teren se sa tri tribine slila rijeka navijača koji su

počeli uništavati sve i svakoga pred sobom. Fudbaleri dva tima i njihova rukovodstva pobjegli

su iza željezne kapije, koja vodi u svlačionice, a huligani su iskalili bijes na zaštitarima.

Mnoge od njih masa je pretukla svime što joj je palo pod ruku.

Nakon toga, doslovno su sravnili klupe za rezervne igrače i krenuli ka svečanim ložama

25

tražeći članove uprave, a usput su porazbijali sva stakla koja postoje na stadionu. Dok su

zaštitari bježali glavom bez obzira, huligani su počeli čak i paliti krov lože.

Novi problemi

Dok su došli specijalci, petnaestak minuta poslije meča, većina navijača već je van stadiona

pravila nove probleme. Uništavali su parkirana vozila i tukli se sa policajcima i zaštitarima.

Na stadionu su ostali samo oni koji ga zbog povreda nisu stigli napustiti.

Opča slika nakon utakmice:

           

     

ANALIZA PODATAKA

Svi ovi novinski članci predstavljaju pravi dokazni materijal o devijantnom ponašanju i

navijača i sportista. Među njima je 6 članaka o nasilju navijača na nogometnim terenima.

26

Također predstavljena su i 2 novinska članka koja dokazuju prisustvo nasilničkog ponašanja

među sportistima.

Analiza novinskih članaka o incidentima vezanim za nogomet je pokazala:

da ponašanje navijača na tribinama u većini slučajeva prelazi u “oružane sukobe”, gdje se

koriste flaše, upaljači, palice, noževi, pirotehnička sredstava, pa čak i vatreno oružje. Navijači

se uglavnom obračunavaju sa suparničkim navijačima, a nakon toga sa policijom, odnosno

organima obezbjeđenja.

da zbog huliganstva često nastradaju i nevina lica (policajci, redari, nedužni gledaoci prisutni

na stadionu).

da se nasilje navijača sa tribina prenosi i van nogometnih stadiona. Navijači se prije i nakon

utakmica sukobljavaju sa suparničkim grupama i uništavaju automobile, prodavnice i sl. Pri

tome se obično nanose velike materijalne štete u gradovima u kojima se održavaju utakmice.

Analiza novinskih članaka pokazuje da su derbi-susreti, utakmice sa visokim rizikom,

odnosno u 90% slučajeva dolazi do incidenata zbog rivaliteta klubova.

Analizirajući sve članke o nasilju navijača u globalu, dolazi se do činjenice da nasilje

navijača za sobom povlači ogroman broj povrijeđenih, kao i veliki broj mrtvih.

Također, analiza je pokazala da skoro svi incidenti koji se dešavaju na prostorima bivše

Jugoslavije obiluju nacionalizmom, što dovodi do nacionalne netrpeljivosti među navijačima.

Analiza novinskih članaka, u kojima je zabilježeno nasilje između sportista, je pokazala sve

veću prisutnost nasilničkog ponašanja kod sportista.To potvrđuju i mediji koji sve više

govore i pišu o skandalima vezanim za vrhunske sportiste, a ne o samim sportskim

događajima.

Analiza dvije posljednje utakmice između Sarajeva I Širokog Brijega pokazuje das u to

utakmice sa visokim rizikom.

Analizirajuči članke o nasiljima vidimi da nasilje povlači I veliki broj povrijeđenih,nazalost i

mrtvih.

ANKETAAnketa je anonimna

27

Tema:

Nasilje na sportskim terenima

1. Spol M Ž

2.Zbog čega se dešavaju neredi na stadionima?

a) loše igre nogometaša

b) sudiskih odluka

c) ili nečega drugog

3.Dali neredi na stadionima i van njih nastaju zbog nacionalizma?

a) da

b) ne

4.Po vašem mišljenju dali vlast išta čini da spriječi nasilje na sportskim terenima?

a) da

b) ne

c) možda

5.Kazne kakve sada postoje u BiH za narušavanje mira dali su dovoljne ili ih treba mijenjati?

a) treba ih mijenjati

b) dovoljne su

6.Treba li uvesti promjene u sportskom savezu BiH?

a) da

b) ne

Sarajevo 2010ANALIZA ANKETE

Anketa je provedena na starijim uzrasnim kategorijama od 30-40 god.Ukupno je anketirano

20 studenata i studentica.

28

Rezultati ankete po svakom pitanju izraženi su procentualno i oni izgleda ovako;

Na drugo postavljeno pitanje u anketi odgovori su sljedeči:

a) 60% b) 30% c) 10%

Na upit iz kojih razloga se dešavaju neredi na stadionima, večina ispitanika (njih

60%)odgovorila je da je to zbog loše igre nogometaša.Naviječi dolaze na stadione radi

pobjede i da bodre svoje ljubimce i navijeju za svoj tim.

Njih 30% je odgovorilo da neredi dolaze zbog sudiskih odluka koje su nekada

prestroge.Mnogi su konstatovali kako su mnoge utakmice namnještene i da sudije tu igraju

veliku ulogu.Naravno da to mnogima smeta i ispoljavaju to na agresivan način.

1

2

3

Treće pitanje:

a) 60% b) 40%

Na pitanje dali neredi nastaju zbog nacionalizma (njih 60%) odgovorilo je DA.Najčešče se to

dešava kod dva nacionalno različito opredjeljena tima.Navijači se međusobno vrijeđaju i

pjevaju jedni drugima razlićite na nacionalne pjesme sto često dovodi do sukoba navijača.

Njih 40% je odgovorilo da nije u tome problem nego da on leži u nečemu drugome.

1

2

Četvrto pitanje:

29

a) 20% b) 80% c) 0%

Dali vlast išta čini da spriječi nasilje (njih 80%) je odgovorilo da ne čine.Jer da čine ovo se

nebi ništa desilo sto se sada dešava na našim stadionima.

Njih 20% je odgovorilo da vlast ipak čini i pokušava da spriječi nasilja na sportskim terenima.

1

2

3

Peto pitanje:

a) 100% b) 0%

Pitanje vezano za kasne za narušavanje mira na stadionima i oko njih dali treba mijenjati

odgovor je DA 100% ih treba mijenjati.Kazne su blage trebaju biti rigoroznije i za počinjena

djela trebaju svi da odgovaraju od rukovodstva tima do navijača koji to čine.

1

2

Šesto pitanje:

a) 100% b) 0 %

Na pitanje treba li uvesti promjene u sportskom savezu BiH njih 100% je odgovorilo

DA.Kompletan savez treba izmijeniti i postaviti nove ljude koji su stručni, educirani i bavili

se nekom sportskom granom u prošlosti.

30

1

2

Ukupno gledajuči blizu 80% studenata nije zadovoljno današnjom slikom sportskim terenima

i situacijom u našem sportskom savezu.

Generalni skor i opča slika ankete govori o jako lošem položaju i stanju sporta u našoj

zemlji.Izmjene su potrebne i treba ih veoma brzo realizovati ako želimo da se ovakvi incidenti

više ne dešavaju na našim terenima.

KAKO SPRIJEČITI NASILJE NA SPORTSKIM TERENIMA?

Helsinški odbor za ljudska prava u Republici Srpskoj, u saradnji sa Udruženjem Vesta iz

Tuzle realizuje projekat ''Razvoj lokalne politike i mjere za spriječavanje nasilja na sportskim

terenima u opštinama Bijeljina i Tuzla''. Cilj projekta kojeg podržava Europska komisija je

promocija društvenog dijaloga između organizacija civilnog sektora, smanjenje socijalnih i

političkih podjela u zemlji i rješavanje drugih zajedničkih problema.

Projektom je predviđeno istraživanje čije su ciljne grupe Ministarstvo unutrašnjih poslova

Tuzlanskog kantona, Centar javne bezbjednosti Bijeljina, Centri za društveno blagostanje,

srednje škole u Bijeljini i Tuzli, sportski klubovi, lokalne civilne organizacije i mediji. Do

sada je obavljeno terensko istraživanje o slučajevima nasilja u dvije opštine. Istraživanje je

osmislila i sprovela sportska psihologinja Sanja Krvavac i Sarajeva, zajedno sa volonterima iz

Bijeljine i Tuzle.

31

''U izvještaju se vidi da nasilje postoji. Skoro svi od 1.000 ispitanika manifestuju bar neki

oblik nasilja, koje se kreće od uzvikivanja običnih uvredljivih parola do fizičkog

obračunavanja između navijačkih grupa. Detaljan izvještaj dostupan je i na web stranicama

Helsinškog odbora i Udruženja Vesta'', kazao je asistent projekta Branimir Jelić.

Nakon istraživanja uslijedilo je prikušljanje stavova, mišljenja i drugih informacija o nasilju te

uzrocima nasilja u sport, kroz korištenje metode fokus grupa. U radu fokus grupa su

učestvovali predstavnici navijačkih grupa „Fukare” iz Tuzle i „Incident” iz Bijeljine, MUP-a

TK, SJB Bijeljina, predstavnici fudbalskih klubova Sloboda Tuzla i Radnik Bijeljina,

novinari, te sociolozi, psiholozi i socijalni radnici.

''Glavni problem koji je istaknut u Bijeljini je odnos navijača i kluba te navijača i policije. U

Tuzli je istaknuto da su njihov glavni problem učestali sukobi sa protivničkim navijačima, ali

na gostovanju. Kada je riječ o nacionalističkim izjavama, parolama, navijači iz Tuzle su

izričiti u tvrdnji da među njima nema takvog iskazivanja podržke klubu. S druge strane u

Bijeljini postoji takav vid navijanja, ali da to postaje sve rijeđe'', kazao je Jelić.

Trenutno su u okviru projektnih aktivnosti organizuju radne grupe, u kojima učestvuju

predstavnici navijača, kluba, sociolozi ili psiholozi, predstavnici policije i novinari. Na

sastancima će se izraditi kodeks ponašanja za naviječe iz Bijeljine i Tuzle kao prijedlog mjera

za sprječavanje nasilja na sportskim terenima. Kako nam je kazao Jelić, na žalost, jedino

predstavnici klubova nisu redovni u radu radne grupe.

''Ono što slijedi je prezentacija kodeksa ponašanja u medijima. Zatim slijedi velika aktivnost

sastavljanja lokalnih akcionih timova, koji će raditi na izradi Akcionog plana za sprječavanje

nasilja na sportskim terenima. Ovu grupu će činiti predstavnici lokalnih vlasti iz Bijeljine i

Tuzle, organizovane naviječke grupe i NVO iz ova dva grada”, kazao nam je Jelić.

Kraj implementacije projekta „Razvoj lokalne politike i mjere za sprječavanje nasilja na

sportskim terenima u opštinama Bijeljina i Tuzla'' je sredina naredne godine, nakon čega

slijedi monitoring. O opravdanosti projekta najbolje pokazuju posljednja dešavanja u Širokom

Brijegu.

32

ZAKLJUČAK

U cilju suzbijanja devijantnog ponašanja među navijačima potrebno je donijeti Zakon o

suzbijanju nasilja na sportskim priredbama, u zemljama gdje on ne postoji, a ukoliko

pomenuti zakon već postoji potrebno je da sankcije budu rigoroznije. Njime bi se uvelo novo

krivično djelo – nasilničko ponašanje na sportskoj priredbi, tako da bi svaki pojedinac morao

krivično odgovorati ukoliko bi se nasilnički ponašao i izazivao nerede. Također zakonom bi

se trebale utvrditi odgovornosti organizatora sportskih priredbi. To podrazumjeva mjere koje

su organizatori obavezni da preduzmu radi suzbijanja nasilja (fizičko-tehnička sredstva koja

bi trebalo da ima sportski objekat radi sprečavanja nereda) u saradnji sa policijom. Zakonom

bi se također trebalo potpuno zabraniti ulazak na stadion alkoholisanim i drogiranim

navijačima. Sve ove mjere ne bi u potpunosti eliminisale devijantno ponašanje iz sporta, ali bi

u većini slučajeva spriječile nasilje navijača.

Nasilje među sportistima je također neophodno eliminisati jer to sport, kako je već navedeno,

vodi u kontra smjeru. S obzirom na porast broja incidenata koje prouzrokuju sportisti,

potrebno je kriterij sankcija, za takvo ponašanje, povećati (strožije i veće kazne, duže

33

suspenzije). Međutim, kazne od nekoliko utakmica neigranja i par hiljada dolara neće

zaustaviti sportiste (koji zarađuju milione godišnje) da “divljaju” po terenu. Sve ove

dosadašnje poduzete mjere kažnjavaju već učinjeno, ali da bi se zaista riješio ovaj problem

potrebno je učiniti nešto da se spriječi nasilničko ponašanje, tj. nameće se pitanje “kako

spriječiti, a ne liječiti?” Međunarodno društvo za sportsku psihologiju prihvatilo se tog

prilično teškog zadatka i pronašlo neke načine koji bi mogli pomoći. Korištena su istraživanja

nekih sportskih psihologa i dok neke od preporuka zvuče i jesu prilično banalne u praksi bi

imale učinka. Prije svega bi klupska uprava trebala odrediti i standarizirati pravilnik o

kažnjavanju nasilnog ponašanja svojih igrača. Bitno je da su igrači upoznati sa posljedicama

svog eventualnog agresivnog ponašanja i da kazne imaju značajnog efekta na prekršitelja.

Ono što uprava sportskog kluba mora osigurati su odgovarajući procesi treniranja svoje

momčadi, osobito mlađih kategorija. Ti procesi bi trebali obuhvatiti i prihvaćanje fair-play

kodova ponašanja, sportske solidarnosti i poštenja. Uprava bi također obavezno morala

zabraniti konzumaciju alkohola i svih drugih opijata tokom bilo kojeg sportskog događaja.

Možda najsvježiji primjer ovakvih mjera je odluka čelnika engleskih nogometnih klubova koji

su nakon nekoliko optužbi protiv prvoligaških igrača za nasilje donijeli odluku o obaveznom

pohađanju takvih predavanja. Zanimljivo, tko neće pohađati ove seminare neće isto tako moći

potpisati profesionalni nogometni ugovor.

Ipak, najvažniju ulogu u svemu tome imaju mediji, koji bi morali prestati da incidente i

nasilničke ispade pretvaraju u senzacije. Umjesto toga trebali bi promovirati kampanju

smanjenja nasilja i agresivnog ponašanja u sportu, što također uključuje pristanak i

sudjelovanje sportaša, trenera i samih gledatelja, a svi bi oni trebali sudjelovati na raznim

seminarima koji se bave temom sportskog nasilja.

Sve ovo bi pomoglo da ponašanje sportista ponovo postane uzorno i služi za primjer svim

ljudima .

34

LITERATURA

Azra Kozarčanin: “Sociologija sporta”, Sarajevo, 1999.

Nenad Fanuko: “Sociologija – Udžbenik za gimnazije”, Zagreb, 1995.

Opća enciklopedija, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

Opća enciklopedija, Prosveta, Beograd, 1986

Džordž Olvel: Sportski duh- Zašto pišem i drugi eseji

Srđan Vrčan: Sport i nasilje danas u nas, Zagrab, 1990.

Dnevne novine “Oslobođenje”

Internet: www.infoz.ffzg.hrwww.euro26.biz.hrwww.htnet.hrwww.hrt.hr

35

www.dnevnik.co.yuwww.sport.cg.yuwww.danas.orgwww.juznifront.netwww.vjesnik.comwww.nba.comwww.blicnews.com

SADRŽAJ

1.UVOD ……………………………………………………………..................22.PREDMET I PROBLEM RADA……………………………………………...32.1. HIPOTEZE……………………………………………………...................33.CILJ RADA………………………………………………….........................44. NASILJE U SPORTU…………………………………………….................55.HULIGANI I VRSTE PUBLIKE...............................................................75.1 NAVIJAČKE SKUPINE........................................................................85.2 I TEORISKA MISAO O NAVIJEČIMA.................................................85.3 SUBKULTURNA TEORIJA RITUALIZIRANE AGRESIJE…………..…95.4 KLASNA TEORIJA PONAŠANJA NAVIJAČA I NJIHOVIH SKUPINA.95.5 SOCIO-ISTORIJSKA TEORIJA……………………………………………95.6 TEORIJA ALESSANDRA DAL LAGA - SVIJET SPORTA KAO SVIJET ZA SEBE……………………………………………………………………….105.7 II TEORISKA MISAO O NAVIJAČIMA………………………………...105.8 SUBKULTURA NOGOMETNIH NAVIJAČA…………………………...116. SPORTISTI I NASILJE………………………………………………...…...137. NOVINSKI ČLANCI……………………………………………………..…14

36

7.1Katastrofa na Heyselu…………………………………….…………………147.2 Novi izgledi engleskih navijača..............................................................167.3 Sukobi između navijača “Rome” i “Hajduka” …………..............………..177.4 Događaji u Dugopolju…………………………………………………....…197.5 Incidenti navijača na utakmici Sarajevo:Željezničar…………………….…207.6 Mike Tayson odgrizao uho svom protivniku…………………………….…217.7 Mihajlović osam utakmica zabrane………………………………………...227.8 U neredima poginuo 24-godišnji navijač………………………….………..237.9 Neredi na utakmici Sarajevo - Široki: Navijači demolirali stadion…………………………………………………………………….…….248. ANALIZA PODATAKA………………………………………………....…269. ANKETA………………………………………………………………….…2710. ANALIZA ANKETE…………………………………………………..…..2811.KAKO SPRIJEČITI NASILJE NA SPORTSKIM TERENIMA?...............3112.ZAKLJUČAK......................................................................................3313.LITERATURA.....................................................................................35

37