Dragojević Lia

ENGLESKI POMORSKI LEKSIK I HRVATSKI POMORSKI LEKSIK

Sažetak

Pomorstvo kao internacionalna globalna aktivnost zahtijevalo je univerzalan jezik da bi višejezična posada mogla međusobno komunicirati i surađivati. Engleski jezik pokazao se prikladan zbog povijesnih, političkih, ekonomskih, kulturnih i tehnoloških razloga. Engleski pomorski leksik razvijao se tijekom više razdoblja, ali je uvijek bio otvoren utjecaju ostalih europskih i svjetskih pomorskih nacija i pripadajućih im jezika. Hrvatski pomorski leksik, etimološki gledano jednako tako odražava utjecaj više pomorskih naroda s kojima su Hrvati dolazili u dodir. Opaža se da su Hrvati imali pomorski rječnik i književnost prije Engleza iako taj jezik danas dominira prije svega u pomorstvu. Brojni autori bave se engleskom pomorskom terminologijom. U ovom radu anglistica koja se više godina bavi pomorskim engleskim jezikom obrazlaže vlastiti neobjavljeni znanstveni magistarski rad. Krive interpretacije koje je objavio Željko Stepanić u ovom časopisu objašnjene su na 7 primjera. Zaključuje da je njegov rad samo nestručno kritizirao priznatu metodologiju kojom hrvatski anglisti već više desetljeća analiziraju leksike jezika u kontaktu. Takve su im analize potrebne radi temeljitog razumijevanja engleskoga - stranog i hrvatskoga - materinskog jezika, kako bi kvalitetno poučavali ESP ( English for Special Purposes ) ili Maritime English.

Summary

Seafaring, as an international global activity required a universal language for a multilingual crew to be able to communicate and cooperate. English has proved to be an adequate one, due to historical, political,economic,cultural,and technological reasons .English maritime related terms have been developed over various periods, but they have always been open to the influence of other European and world maritime nations and their respective languages.Croatian maritime related terms, from the point of view of etymology reflect the impact of various maritime nations Croats have been in contact. It has ben noticed that Croatian naton had its maritime glossary and literature even before English, whose language is dominant today, especially in seafaring. Numerous authors deal with maritime related terms. In this paper, the Anglicist who has been teaching Maritime English for years, interprets her own, not yet published M.A. thesis, Wrong interpretations by Željko Stepanić published in this journal have been shown on 7 examples. It has been concluded that his paper merely unprofessionally criticized a recognized linguistic methodology adequate for the analysis of the languages in contact, used by Croatian Anglicists more than three decades . Such analyses are necessary for thorough comprehension of English as a foreign language and Croatian – mother tongue to be able to teach English for Special Purposes (ESP) i.e. Maritime English.

1

1. POMORSTVO I KOMUNIKACIJA

U pomorstvu je engleski jezik tzv. lingua franca, kao što je to bio latinski u srednjemu

vijeku. Lingua franca je jezik koji služi kao sredstvo komunikacije između skupine ljudi koji

imaju različite materinske jezike. Drugi termin za lingua franca je pomoćni jezik.

Postoji gledište da je dominacija engleskoga rezultat namjernih strategija Britanaca i

Amerikanaca nakon Drugoga svjetskog rata, i postoji teza o njihovu kulturnome i

lingvističkom imperijalizmu. Međutim, ako se promatra povijest Europe, razvidno je da uvijek

u njezinim granicama je postojao opći jezik lingua franca . U srednjem vijeku to je bio

latinski, a onda je francuski preuzeo ulogu jezika kulture, umjetnosti i književnosti. Jednako

posve činjenici da su u različitim regijama svijeta postojali različiti opći jezici prijeko potrebni

radi komunikacije među narodima. Engleski se tako nametnuo kao globalni u današnje

vrijeme, ali u budućnosti to bi mogao biti npr. kineski, ili španjolski.

Uz to, drži se da će u bliskoj budućnosti engleskome vjerojatno porasti utjecaj,

djelomično zbog sve veće dominacije SAD-a, koji je globalizacijski proces uglavnom sveo na

amerikanizaciju. Ovaj proces će nesumnjivo povećati međunarodnu ulogu engleskoga.

Ima strahova da velika uporaba engleskoga i njegovo rano uvođenje u školski

program mogu imati negativan utjecaj na upotrebu i budućnost nacionalnih jezika. Pri tom

nema kontradikcije ili nekompatibilnosti - imati međunarodni jezik ne znači obvezno izgubiti

kontakt sa svojim vlastitim jezikom ili ne prihvatiti druge strane jezike.

Na engleskom jeziku komunicira se među višejezičnom posadom na brodu. Doduše,

taj engleski jezik nije istovjetan onome kojim govore obrazovani Englezi. Riječ je o

engleskom jeziku koji služi za razmjenu različitih važnih poruka. Naravno, vrlo je bitno da te

poruke ne budu višeznačne, nego precizne kako bi pridonijele što većoj sigurnosti na

brodovima.

Uz govorni jezik engleski u pomorstvu ima i svoj pisani oblik jer se njime pišu

uglavnom svi brodski dokumenti: od teretnica, spasillačkih ugovora, ugovora o zakupu broda

(charter), manifesta, pa do svjedodžba o osposobljenosti pomoraca i ovlaštenja što ih izdaju

lučke kapetanije. Sve međunarodne konvencije koje potpisuje i Republika Hrvatska, pisane

su engleskim jezikom.

Pomorski engleski varijanta je engleskog jezika (a ne poseban jezik) što ju je

odabrala i prihvatila pomorska zajednica, i ponekad je jasno preporučena za upotrebu

pomorcima da bi se postigla djelotvorna komunikacija i u svakodnevnom životu na brodu,i s

broda na brod i s broda na obalu, te u obavljanju ostalih poslova i obveza što se odnose na

sve aspekte pomorskoga prometa i brodarstva.

2

Engleski jezik pomorskih komunikacija varijanta je pomorskoga engleskog i on je

ograničen u vokabularu i strukturi, kako bi odgovarao posebnim zahtjevima međuljudske

komunikacije (uvijek na razini diskursa) u interakciji sa sličnim ciljevima. Ta varijanta

engleskoga ograničena je situacijskom i kontekstualnom dimenzijom.

Ova vrsta jezika često je okarakterizirana kao poseban registar kojemu definicija

varira da bi odgovarala posebnim svrhama lingvističke analize. Prema Hallidayevoj

funkcionalnoj gramatici registar se smatra bilo kojom varijantom engleskoga razlikovanoj

prema uporabi, tj. oblici se jezika razlikuju u odnosu prema različitim ekstralingvističkim

situacijama.

Engleski pomorski jezik kao jezična vrsta bio je u prošlosti izrazitije obilježen nego

što je to danas. Odnosi se to na vrijeme jedara, kada je engleski jezik pomoraca imao

obilježja žargona, iako se govor pomoraca na jedrenjacima razlikovao i zbog socijalnoe

strukture posade.

Tako , jezik iz vremena pogona na vjetar, posve logično, bio je drukčiji od onoga u

današnje vrijeme. Mnoge leksičke jedinice i izrazi su nestali :

square the yards,

fore yard,

hands

braces,

a neki su ostali u jeziku s nižom frekvencijom uporabe, doživljavajući semantička suženja,

proširenja i specijalizaciju , primjerice :

set sail,

let go,

breeze,

poop.

U otočnoj zemlji kakva je Velika Britanija, nautički izrazi postali su dijelom

svakodnevnog jezika prosječnoga Engleza i to često u figurativnom smislu,

to be shipshape (= biti u dobroj formi),

to know the ropes (= imati praktično iskustvo),

give a wide berth (= biti na sigurnoj udaljenosti),

steer clear of (= izbjegavati),

be in the same boat (= imati iste probleme),

rest on one's oars (= odmarati se poslije rada),

3

sail through with flying colours (= uspjeti),

lose one's bearings (= izgubiti se),

weather the storm (= proći uspješno kroz teškoće).

2. ENGLESKI POMORSKI LEKSIK

Kelti su bili prvi narod koji je naseljavao prostor što se danas naziva Velikom

Britanijom. Došli su na otok, čini se sredinom petog tisućljeća prije Krista. Dugo su odolijevali

pokušajima da im zemlju pokori Rimsko Carstvo, ali su ipak na kraju doživjeli neuspijeh.

Nakon što su se rimske trupe povukle, nadrla su plemena sa sjevera Britanije. Kelti su

zatražili pomoć germanskih ratnika radi obrane svoje zemlje. Prekasno su ustanovili da su im

saveznici postali osvajači. Bila su to germanska plemena Angli, Sasi, Frizijci i Jute.

Germanski osvajači nazivali su domaće Kelte Wealas, a Kelti su nazivali osvajače

Sassenachs, Saxon bez obzira na specifična plemena. Godine 601. kentski kralj Aethelbert

naziva se rex Anglorum (King of the Angles). Riječ England (zemlja Angla), poslije je dala

ime England, a nije se pojavila do početka desetog stoljeća.

Razvitak engleskog vokabulara može se pratiti kroz četiri razdoblja :

1. razdoblje staroengleskoga (450. - 1066.),

2. razdoblje srednjoengleskoga (1066. - 1500.),

3. razdoblje ranoga modernog engleskog (1500. - 1800.),

4. razdoblje modernoga engleskog (od 1800. do danas).

Leksik staroengleskog razdoblja drži se se da je imao 24 000 različitih leksičkih

jedinica, a oko 85% tih riječi nije više u uporabi. Samo 3% staroengleskih riječi su

posuđenice, a današnji engleski jezik ima čak 70% posuđenica. Staroengleski vokabular

bio je pretežno germanski.

Razdoblje srednjoengleskoga okarakterizirano je posuđenicama iz drugih jezika.

Normansko osvajanje 1066. uvelo je francusko-engleski bilingvizam u Englesku, i utrlo je put

posuđivanju francuskih riječi.

Presudan čimbenik u trećem razdoblju je dolazak tiskarske revolucije. William Caxton

postavio je svoju tiskaru u Westminsteru 1476., što je bio poticaj normi pisanja i izgovora i

popularizaciji tiskanih djela. William Shakespeare svojim djelima snažno je utjecao na

engleski jezik. Ovo je razdoblje najbržeg rasta u leksiku u povijesti ovoga jezika. Godine

1755. engleski je leksik dobio svoj stvarno autoritativan tretman kada je S. Johnson objavio

4

svoj Rječnik engleskog jezika. Bio je to prvi precizni opis kompleksnosti leksika i uporabe

riječi.

Razdoblje modernoga engleskog jezika okarakterizirano je trima obilježjima: rastom

znanstvenog vokabulara, priznavanjem američkoga engleskog kao dominantne verzije jezika

i nastankom drugih varijacija poznatih kao New Englishes.

Engleski jezik je u osnovi germanski jezik, a anglosaksonske riječi čine zapravo

nukleus ili središnju masu. One su općenito kratke i konkretne. Odnose se na dijelove tijela,

prirodni krajolik, obiteljski život, kalendar, životinje itd.

Engleski jezik može se smatrati nezasitnim posuđivačem jer je procijenjeno da je

više od 120 jezika iz cijelog svijeta izvorom sadašnjemu engleskom vokabularu.

Treba pritom napomenuti da, primjerice keltski nije puno utjecao na engleski jezik.

Neke keltske riječi izvedene su iz latinskoga što su ih donijeli irski misionari. Kako je

Engleska bila pod vladavinom Danaca 25 godina, može se pratiti utjecaj skandinavskih riječi,

kao npr. skill, sky, skirt. Grčki je pružio engleskom jeziku, kao i ostalim europskim jezicima,

određeni broj termina, npr. lexis, lexeme, lexical, lexicographer.

Zbog prestiža Nizozemaca u pomorskim aktivnostima, njihov je jezik puno pridonio

nautičkim terminima u engleskom jeziku, npr.: bowline, bowsprit, buoy, commodore, cruise,

deck, skipper, smuggle, yacht. Nizozemci i Flamanci bili su također poznati po svojoj izradbi

tkanine i pomoćnim trgovačkim aktivnostima, pa otud izrazi cambric, jacket, nap, spool,

dollar, groat, guilder, mart.

Uz latinski i francuski engleski je posuđivao i iz drugih romanskih jezika, kao što su

španjolski, portugalski i talijanski. Mnoge posuđenice došle su iz Novoga svijeta, npr.

barracuda, canoe. U 19. stoljeću postalo je moderno da Amerikanci posuđuju riječi iz

španjolskoga (siesta, stampedo). Sve portugalske posuđenice ušle su u engleski za vrijeme

modernog razdoblja (albino, copra, teak). Talijanski ima utjecaja u glazbenom vokabularu i

drugim umjetnostima. Talijanska posuđenica s pomorskim obilježjem bila bi npr. regatta.

Određen broj riječi arapskog podrijetla posuđen je za vrijeme srednjoengleskog razdoblja i

ima veze sa znanošću i trgovinom (admiral, zenith, algorithm, almanac, azimuth).

3. HRVATSKI POMORSKI LEKSIK Hrvati kao pomorski narod nazočni su na Jadranu i Mediteranu već cijelo tisućljeće.

Međutim, ne treba zanemariti činjenicu da su oni inicijalno agrarni, a ne pomorski narod, pa

je hrvatski pomorski leksik povezan s povijesnom tradicijom Hrvata na Jadranu. Baviti se

pomorskom terminologijom ne znači samo obraditi pomorske tehničke izraze vezane za

brod, brodogradilište i navigaciju, već proučavati i brojne proverbijalizme, argotizme,

5

vulgarizme i blasfemizme. Zato, etimološki gledano pomorski leksik pruža vrlo šarenu sliku:

općeslavensko podrijetlo, grecizmi, latinizmi, dalmatizmi, arabizmi, turcizmi i dakako brojni

romanizmi. Glavni jezik davatelj je talijanski, i to ne toliko standardni, koliko neki dijalekti

toga jezika, posebno venecijanski, ali i drugi romanski idiomi, kao što su veljotski, dalmatski,

istriotski i slično.

Za razvoj hrvatskoga pomorskog nazivlja važnu su ulogu imale i pomorske škole,

najprije ona u Perastu, koja se spominje još u 16. stoljeću, zatim ona u Kotoru, otvorena u

19 . stoljeću te osobito ona u Bakru.

Nazočnost brojnih pomorskih izraza u područjima izvan pomorske struke pokazuje

koliko i kako je more ušlo u krv i svakodnevnu svijest našemu narodu. U tome nismo uopće

inferiorni u odnosu prema drugim mediteranskim narodima.

Povijesno gledano, za svaki narod s visokom nacionalnom sviješću bitno je imati

standardiziran jezik. Hrvatski narod se može pohvaliti da već u prvoj polovici šesnaestog

stoljeća na jadranskoj obali postoje dva leksikografa i filologa, satavljača općih rječnika:

Šibenčanin Faust Vrančić (1551.-1617.) i Splićanin Matija Alberti.

Prvospomenuti u rječniku Rječnik pet najplemenitijih europskih jezika latinskog,

talijanskog, njemačkog, dalmatinskog, ugarskog (Venecija, 1595.) zastupio je malen korpus

pomorsko-ribarstvenog nazivlja s ne više od 25 natuknica. Među njima ima hrvatskih riječi od

kojih su neke zamijenjene tuđicama, venecijanizmima ili tršćanizmima.

Pavao Ritter Vitezović (1652.-1713.) sastavlja rječnik koji je do danas, dakle već 300

godina, još uvijek u rukopisu, ali ga je iscrpno prostudirao filolog Blaž Jurišić. Iz njegove

studije doznajemo da ovaj rječnik ima 2 253 natuknica u svezi s pomorstvom, da nije

upotrijebljen u izradi Akademijina rječnika i da prvi izdvaja iz općeg rječnika pomorsko -

ribarsku terminologiju.

Pomorska terminologija može se pronaći i u djelu Ardelija Della Belle (1655.-1737.)

Talijansko-latinsko-ilirski rječnik s pregledom hrvatske gramatike, i Joakima Stullija (1729.-

1817.), hrvatskog leksikografa i franjevca, te Josipa Voltiggia (Voltića).

Joakim Stulli potomak je stare dubrovačke obitelji. On pohađa dubrovački isusovački

kolegij nakon osnovnog školovanja. U Dubrovniku je bio organiziran filozofsko teološki

studij u samostanu Male braće 1462. i podignut je 1664. na generalni studij s pravom

primanja studenata drugih provincija uz obvezu da jedan od trojice profesora bude stranac.

Poslije redovitog tečaja filozofije, Stulli je poslan u Rim da na središnjem studiju svoga reda u

samostanu Aracoeli upiše teologiju. Po tom programu studira Stulli tri godine sa zapaženim

uspjehom.

Nakon završenih teoloških studija u Rimu, Stulli kreće putem dubrovačke

leksikografske tradicije da udovolji književnim, trgovačkim i diplomatskim potraživanjima za

odgovarajućim rječnikom, omogući sunarodnjacima solidnije poznavanje materinskog jezika i

6

dokaže kako se Slaveni svojim jezičnim blagom i leksikografijom mogu mjeriti s ostalim

kulturnim narodima Europe. Tako rječnik postaje Stullijevim životnim pothvatom i zadaćom.

Nepoznati su motivi koji su Stullija naveli da odluči krenuti stopama dubrovačke

leksikografske tradicije i počne redigirati Hrvatsko-talijansko-latinski rječnik u tri varijante.

Uzori su mu Della Bellin Dizionario-italiano-latino-ilirico, Mleci, 1728. , izrađen na

temelju iskustva dubrovačke Akademije ispraznijeh, koju je vodio u leksikografskom smjeru

Đuro Matijašević (1670.-1728.), a u pravopisnome Ignjat Đurđević (1675.-1737.), i latinsko-

talijanski i talijansko–latinski, tzv. Turinski rječnik, najbolji talijanski akademski rječnik XVIII.

stoljeća, mletačke redakcije, iz kojega ispisuje talijanske i latinske riječi i prema njemu nastoji

redigirati svoj rječnik. Time nastoji olakšati sunarodnjacima prevođenje s talijanskoga i

latinskog jezika na hrvatski, te im omogućiti solidnije poznavanje materinskog jezika, ali i

praktično pokazati ostalim narodima, pogotovo Talijanima, da Slaveni u jezičnom i

leksikografskom pogledu nimalo ne zaostaju za njima.

Riječi su prikupljene iz više od 200 djela oko 170 autora iz slavenskih naroda od

Jadrana do Sjevernoga mora.

Ne uspijevajući svoje djelo tiskati u Rimu, Mlecima, Bassau del Grappa, Desauu, on

dolazi 1782. u Beč caru Josipu II., u čijim planovima postoji i redakcija jedinstvenog rječnika

za sve slavenske narode Monarhije, s jedinstvenom grafijom i dodanim njemačkim riječima.

Pri tom je grafija rječnika preuređena prema tzv. slavonskoj, a cenzuru vodi biskup Antun

Mandić. Njemačke riječi dodaje u ilirski dio rječnika slavonski gramatičar Marijan Lanosović,

a cenzuru nad tim popunjavanjem vodi cenzor ilirskih knjiga Atanasije Sekereš. Latinski i

talijanski dio rječnika korigira i dopunjuje dubrovački otpremnik poslova na bečkom dvoru

Sebastijan conte d ’Ayala.

Rječnik je zapravo sinteza jezičnog blaga dubrovačke književnosti i dubrovačkoga životnog

iskustva. Preko obilnog leksičkog blaga Stullijev rječnik odražava životne oblike Dubrovačke

Republike.

Blaž Jurišić objavio je rukopisni rječnik Antuna Mikoča iz 1852. i napisao je opširnu

studiju o Mikočevu životu i radu. Mikočevim rječnikom okoristio se i Božo Babić, pisac

prvoga našega tiskanog pomorskog rječnika, i drugih terminoloških djela. Ponešto se

pomorskom terminologijom pozabavio i Mato Vodopić (1816.-1893.), biskup i književnik, u

svojem djelu Tužna Jele (1886.), gdje u tekstu nalazimo 80–ak riječi u bilješkama

protumačenih uz napomenu da bi ozbiljnije prikupljanje, obrađivanje i stvaranje hrvatskoga

pomorskog nazivlja trebala organizirati Jugoslavenska akademija.

Pomorsku građu prikupljali su i Dubrovčanin Antun Pasko Kazali (1815.-1894.),

hrvatski preporodni književnik, svećenik i gimnazijski profeso,r i Luko Zore, hrvatski filolog,

zagovornik čistoće hrv. jezika i nacionalnog identiteta u Dalmaciji, osnivač lista Slovinac.

7

Zore je bio pobornik nacionalnog purizma, pa želi «pobirati riječi i izraze po puku» i traži

potvrde kod Hektorovića i Pucića.

Nastavljačem Mikočeva rada može se držati kapetan Božo Babić (1840.-1912.) On

1870.–1901. izdaje šest knjižica o pomorskoj terminologiji i odlučno želi te izraze očistiti od

talijanizama i zamijeniti ih hrvatskim izrazima.

U Zagrebu je 1880. izišao prvi svezak velikoga Akademijina Rječnika koji će biti

dovršen tek 1976. Pomorstvo je vrlo oskudno obrađeno. Godine 1884. objavljeno je djelo

Jurja Carića Slike iz pomorskog života. Važnost tog djela je u tome što je to ostalo do danas

naše ponajbolje djelo pomorske putopisne literature, ali ne samo to. Ono oslikava Carićevu

dosljednost u uporabi tradicionalne pomorske terminologije u govornom jeziku. Zadarska

Iskra 1887. objavljuje upitnik Petra Kasandrića: „Upitnik za sakupljanje folklorističkog gradiva

o moru.“ Kasandrić i njegovi sljedbenici bili su ustrajni i uporni u nastojanju da se prikupi

izvorna građa, pa su tekst više puta objavljivali u istom časopisu u razdoblju od gotovo 40

godina. Rezultati te hvalevrijedne inicijative nisu poznati.

N. Z. Bjelovučić je u Smotri dalmatinskoj 1917. objavio svoju građu prikupljenu na

Pelješcu.

Vid Vuletić Vukasović objavljuje 1900. rad o brodogradnji na Korčuli u kojemu ima

nekoliko terminoloških podataka i opisa.

Desider Kasumović 1905. u listu Tršćanski Lloyd, mjesečnom prilogu za pomorstvo,

objavljuje svoje hrvatske pomorsko-tehničke nazive broda i jedrilja uz talijanske i njemačke

izraze.

Nakon prvoga svjetskog rata ponovno su krenule inicijative za rad na našoj

pomorskoj terminologiji. Juraj Carić javlja se u novopokrenutom časopisu Naše more (glasilo

Jugoslavenske pomorske matice u Dubrovniku, 1919.-1920.) svojim člankom „Za

jedinstveno pomorsko nazivlje “. Carić predlaže da se daje prednost riječima «iz ustiju naših

pomoraca», što se može smatrati nastavkom rada Luka Zore, a različitim pristupom od

bakarske škole radikalnoga purizma. Carićev stav može se pratiti u člancima objavljenima u

časopisu Naše more u kojem on oštro napada rad novoosnovane komisije pri Bakarskoj školi

i rječnik izdan 1922. (uredio i izdao Rudolf Crnić).

Carić se ironično obara na mnoge riječi iz toga rječnika i oštro prigovara načinu na

koji se on priprema umjesto da o tome odlučuje skup nautičara i pomoraca iz svih krajeva

našeg Primorja uz kontrolu poznatoga filologa. Za potporu svojim stavovima Carić navodi

mišljenje Pera Budmanija (1835.-1914.), Dubrovčanina, hrvatskoga filologa i leksikografa,

urednika Rječnika JAZU, jednog od najvećih hrvatskih poliglota. Carić je bio zagovornik

uporabe tzv. noštromizama (tal. nostromo = vođa palube; naš, kapetanov čovjek), to jest

riječi iz talijanskoga jezika prilagođenih hrvatskom jezičnom sustavu.

8

Pri prikupljanja građe došlo se do 5 000 obrađenih termina a među skupljačima

istaknuto mjesto pripada Peru Šakiću, pomorskom strojaru koji je u 12 godina rada, uz

pomoć filologa i stručnjaka obradio 5 600 riječi koje se odnose na brodski parni stroj i na

nove termine u strojarskoj praksi, te inače na ostale pomorske objektie na brodu i na kopnu.

U povijesti hrvatskoga pomorskog školstva ime Petra Šakića zapisano je zlatnim

slovima jer se on prvi izborio za to da mu pomorska vlada u Trstu (na traženja Jurja

Bjankinija) izda svjedodžbu na hrvatskom jeziku, a zbog nepostojanja obrasca, ona je 1908.

pisana rukom.

Do tada se nastava odvijala na talijanskom jeziku i ta prepreka nije desetljećima

mogla biti prevladana, a kao razlog se navodilo nepostojanje stručnog pomorskog nazivlja u

hrvatskom jeziku.

Vratimo se Pomorskom rječniku Rudolfa Crnića, poručnika trgovačke mornarice

(Zagreb 1. XII. 1922.), koji je Carić toliko kritizirao. U Predgovoru se iznosi povijest ankete i

toga rječnika i odluka 30. V. 1921. ministra prosvjete Svetozara Pribičevića da se “poslije

narodnog oslobođenja (… ) oslobodi i naša mornarica od talijanskog jezika “.

Crnićev rječnik ima 38 stranica velikog formata a riječi su grupirane po strukama.

Međutim, svakodnevna jezična praksa u trgovačkoj mornarici bila je nepopravljiva.

Crnić je bio ogorčen i predlagao je čak i administrativne mjere protiv časnika pa i kapetana

koji se služe takvim rječnikom.

Zagrebački romanist Petar Skok objavljuje 1932. u časopisu Jadranska straža prvu

našu studiju o pomorskoj terminologiji. Taj je rad polazište za sva sljedeća lingvistička

istraživanja te materije. Studija ima 12 poglavlja. On je prikupio više od 600 termina u dijelu o

brodu i pomorskoj meteorologiji.

Skokova knjiga ima dva naslova i to jedan na koricama, a drugi na prvoj unutrašnjoj

stranici. Drugi je naslov u obliku pitanja:

„Od koga naučiše jadranski Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo?“

Lingvistička ispitivanja nas dovode do zaključka da se oni ne naučiše ovim

zanimanjima od Romana apeninske obale, nego od domaćih koje zatekoše u Dalmaciji u

doba doseljenja. Mora da su oni došli na Jadran sa nekom terminologijom za ribarstvo koju

je u velikoj mjeri potisnulo kasnije dugotrajno mletačko gospodstvo.

Svi naši pomorci u svojoj svakodnevnici su sve te termine smatrali sasvim normalnim

''svojim'', ''našim'', a ne tuđim.

Oni su također većinu posuđenica adaptirali jezičnom sustavu u raznim lokalnim

govorima.

Skok tvrdi također da simbioza Slavena i Romana u dalmatinskim gradovima već od

najstarijih vremena razvija kod našeg svijeta bilingvitet, ili dvojezičnost, jer su trgovina,

brodogradnja i navigacija u osnovi naše jadranske ekonomike pa su sastavnice i čitave

9

materijalne i duhovne kulture, koja isključuje svaku zatvorenost pa tako i jezičnu i

terminološku.

Isto tako stara terminologija puna tuđica prenesena je i uvriježena u praktičnom

govoru jezika pomoraca i na najnovijim i najmodernijim brodovima. Posljedica je te

terminologije u tomu što je trebala poslužiti imperijalističkim dokazivanjima i presizanjima iz

Italije do prošloga stoljeća, pa i sve do Drugoga svjetskog rata. Iredentistima je to bio

argument za svoje teze o talijanstvu Dalmacije. Međutim, ti dokazi nisu bili dostatno jaki,

pogotovo kada znamo koliko bi siromašan bio pomorski venecijanski rječnik kad bismo iz

njega izlučili sve tuđice: arabizme, grecizme, turcizme, katalonizme, provencalizme,

đenovizme, itd. Tu ima važnu ulogu i sociološko-psihološki trenutak. Svaka struka ima svoj

jezik koji tu struku razlikuje od drugih.

U raspravama o povijesnim, književnim i umjetničkim vezama engleske i hrvatske kulture Sonia Wild - Bićanić, Engleskinja (2006.), navodi da su prvi soneti na hrvatskome jeziku (1507.) tiskani čak 50 godina prije objavljivanja prvih elizabetinskih soneta Tottel’s Miscellany (1557.) Ona iznosi da je Marko Marulić (1450. – 1524.), otac hrvatske književnosti, napisao prvi epski spjev Judita 1521. godine, a umro je prije nego što se Shakespeare i rodio. Spominje i duhovitoga dramskog pisca Dubrovčanina Marina Držića (1508. – 1567.).

Prvi rječnik hrvatskog jezika Fausta Vrančića Šibenčanina (lat. Faustus Verantius) (1551.-1617.) tiskan je 1597. u Veneciji. Prvi rječnik engleskog jezika tiskao je Samuel Johnson (1709.-1794.) tek godine 1755. , dakle više od 150 godina nakon prvoga hrvatskog rječnika.

4.NELOGIČNOSTI I NERAZUMIJEVANJA

Nakon što smo raspravljali o pomorstvu i komunikaciji u pomorstvu, kao i o metaforičnosti pomorskog leksika, a zatim prošli ukratko povijesni pregled prvo engleskog pomorskog leksika, a potom i hrvatskog pomorskog leksika, u ovom odjeljku bavit ćemo se krivom interpretacijom magistarskog znanstvenog rada s naslovom „Analiza pomorske terminologije u romanu Moby Dick“, koje je objavio Željko Stepanić u ovom časopisu u svom preglednom radu: „Je li hrvatski pomorski leksik bogatiji od engleskoga?“ Riječ, 2010.,god. 16.,sv.1.,str.118.-126. Na 7 primjera nelogičnosti prikazat će se njegove netočne interpretacije.

Kako je magistarski završni rad napisan kao dio obveze na poslijediplomskom studiju

Američki studiji, morat ćemo se prisjetiti da je taj studij započeo je 1991. u Međunarodnom

središtu hrvatskih sveučlišta u Dubrovniku. Zagrebačka amerikanistika surađivala je s

američkim sveučilištima, ali je ta suradnja obustavljena zbog ratnog napada na Dubrovnik.

Srušena je i spaljena zgrada postdiplomskog studija i Interuniverzitetskog centra i spaljeno je

2 300 temeljnih knjiga iz područja amerikanistike (zamjena za slavistička djela

posredovanjem NSK). Nastava se mogla ponovno organizirati tek 1997. Nepotrebno je

opisivati tadašnji život i rad u Dubrovniku (1991. – 1995.), gdje autorica neprekidno živi i

radi i značaj borbe i obrane za priznanje Republike Hrvatske i afirmaciju hrvatskoga jezika.

10

Posebno sam bila potaknuta člankom:

Marjan Urbany (1992.) Slike iz pomorskog života na hrvatskom i na engleskom jeziku, Zbornik radova Pomorskog fakulteta u Rijeci, Rijeka, Vol. 6., 1992., str. 237 - 245.

Znanstveni lingvistički radovi autoriteta iz područja lingvistike - anglistike s matičnog Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Rudolf Filipović, Damir Kalogjera, Vladimir Ivir, Ivo Krile, Željko Bujas, Maja Bratanić, Milena Žic –Fuchs, Sonja Bašić) i autoriteti za engleski jezik Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci ( Marjan Urbany, Boris Pritchard) ,zatim Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu (Mirjana Bonačić) i Fakulteta strojarstva brodogradnje i elektrotehnike Sveučilišta u Splitu (Anuška Štambuk), Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu (Zjena Čulić) i Pomorskog fakulteta u Kotoru (Tonka Carić) bili su oslonac za izvršeno istraživanje.

Vrlo poštujem engleski jezik , kojim se bavim više od tri desetljeća i proučavam i poučavam

njegov stručni leksik, uočavajući mu globalnu važnost u svim današnjim djelatnostima od

vitalnog značenja, a posebno u pomorstvu. Kako je svaki jezik i odraz identiteta nacije, kao

Hrvatica želim pokazati da je narod kojemu pripadam i narod bogate književne, lingvističke,

povijesne, umjetničke i leksikografske tradicije i da se učeći i poučavajući strane jezike uči i

osvješćuje materinski hrvatski jezik. Zbog toga pišem o bogatstvu hrvatskog leksika kojeg

sam otkrila analizirajući prijevod engeskog romana na hrvatski jezik, a ne želeći ulaziti u

daljnje usporedbe dvaju jezika.

Navodim 7 primjera nelogičnosti i nerazumijevanja mog rada objavljenih u ovom časopisu u prošlom broju.

1. PRIMJER, str. 118. - 124.

Tekst se 29 puta poziva na znanstv. mag. rad, dok popis literature sadržava 38 referenca

koje nisu sadržajem teksta potkrijepljene. Pretpostavlja se da će navedena literatura biti

izvorom budućih radova pisanih samostalno ili u suautorstvu, ali nije temelj ideje

prenesene u tekstu preglednog rada.

2. PRIMJER, str. 118.

podnaslov Uvod početak zadnjeg odlomka :

Radovi o sličnoj temi Lie Dragojević (2004.) i Željka Stepanića i Jasenke Maslek (2007.) ne analiziraju isti pomorski leksik.

Mag. znanstv. rad bavi se interdisciplinarno američkom književnošću, kulturom i civilizacijom, pomorstvom, teorijom i praksom prevođenja engleskog pomorskog jezika . Metodama čestotne lingvistike, kontrastivne analize leksika, korpusne lingvistike, kognitivne lingvistike, a posebno leksičke semantike ( D.A. Cruse, 1986.) obrađene su imenice pomorskog obilježja iz romana pisanoga na engleskom jeziku američkoga književnika 19. stoljeća – Hermana Melvillea a prema izvorniku :

11

1. Melville, Herman: Moby Dick or The White Whale, The New American Library of World Literature, New York, 1961.

Prijevod na hrvatski jezik tog romana :

2. Melville, Herman : Moby Dick (prijevod Zlatko Gorjan i Josip Tabak), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1985.

korišten je kod sastavljanja vlastitog originalnog i jedinstvenog dvojezičnog rječnika - korpusa za lingvističko istraživanje i opisivanje tog istraživanja u mag. radu. Samo dio znastv. mag. rada do sada je objavljen, i to:

Dragojević, L. (2007.) Pomorski engleski nasuprot pomorskom hrvatskom : kontrastivna analiza leksika, Strani jezici, Zagreb, 36(4), 301.-316. str.

Tekst romana proučavan je s polazišta pomorskoga stručnog leksika pa su ti podatci

bilježeni na oko 1 800 dvojezičnih kartica, što je sačinilo korpus – temeljni materijal za

proučavanje. Paralelno su slijeđeni prijevodni ekvivalentni na hrvatskom jeziku i bilježeni su

prema hrvatskom izdanju iz 1985. godine, a prema prijevodu Zlatka Gorjana i Josipa

Tabaka. Svaka kartica sadržava primjerke u kontekstu i engleskoga originala i prijevoda na

hrvatski jezik. Te dvojezične kartice računalno su obrađene i analizirane po gramatičkim

kategorijama – vrstama riječi. Prišlo se analizi vrsta riječi jer je uočeno da se svaki stručni

jezik razlikuje od općeg jezika upravo po leksiku. Primjerci su tiskani na 194 stranice

teksta, i to najprije englesko-hrvatski popis, a zatim hrvatsko-engleski popis, te abecedni

popis po vrstama riječi (imenice, glagoli, pridjevi, prilozi) i poseban odlomak za naredbe.

Može poslužiti za daljnju analizu pomorski obilježenog leksika jer precizno navedene

stranice teksta vrlo lako upućuju na tekst i kontekst i originala i prijevoda.Odabir pomorskih

izraza temeljio se na intuiciji i iskustvu autorice ovoga rada, koja poučava engleski

(i talijanski jezik) na Pomorskom Odjelu Sveučilišta u Dubrovniku od 1991. pa se više godina

služi kvalitetnim udžbenicima većinom profesora engleskog jezika s Pomorskog fakulteta

Sveučilišta u Rijeci.

Korpus je sastavljen tako da su se bilježile sve relevantne rečenice što sadržavaju

pomorske nazive na koje se naišlo u engleskom tekstu. Usporedno je bilježen i prijevod tih

naziva na hrvatski jezik. Tako prikupljena građa pomorski obilježenoga nazivlja klasificirana

je prema vrstama riječi: imenice, glagoli, pridjevi i prilozi, a zatim i naredbe. Isprva su se

namjeravale u radu analizirati sve vrste riječi; međutim, pokazalo se preopsežnim detaljno

lingvistički analizirati i opisati sve vrste riječi u prikupljenom korpusu, pa je odlučeno

ograničiti se na imenice. Sve imenice na engleskom jeziku složene su abecedno, pa se

prišlo prebrojavanju njihove učestalosti. Obrađene su imenice koje su se pojavile tri i više od

tri puta u originalnom tekstu. Na temelju prijevoda u rečenicama uspoređivala se uporaba

12

imenice u različitom kontekstu i njezin odgovarajući hrvatski prijevod. Tako odabrane imenice

grupirane su po semantičkim skupinama i analizirane su prema dostupnima rječnicima.

Cilj mojega rada bio je istražiti vokabular koji bi bio prikladan za proučavanje i poučavanje u nastavi engleskog jezika za buduće ovlaštene poručnike trgovačke mornarice u nacionalnom i internacionalnom prometu koji se obučavaju na Nautičkom odsjeku Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku. To je jasno navedeno u Uvodu pozivajući se na:

Ronald Carter (1998.), Vocabulary: Applied Linguistic Perspectives, Routledge London, New York

Nejasan je cilj rada objavljenoga u znanstvenom časopisu za slavensku filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i Hrvatskoga filološkog društva Rijeka.

3. PRIMJER, str. 110., 120.,122.

Pozivajući se na rad objavljen u suautorstvu, upotrebljava se isključivo 1. lice jednine iako je rad objavilo dvoje autora :

Stepanić, Željko i Jasenka Maslek (2007.) : Hrvatsko pomorsko nazivlje u prijevodu romana Hermana Melvillea Moby Dick, Strani jezici 36 (3), 215.-230. str.

4. PRIMJER, str.119.

podnaslov Analiza dviju analiza prvi odlomak, treći redak :

Kritika počinje ne osvrćući se na sadržaj ukupnog rada, već loše interpretirajući rečenicu iz ocjene rada koja je u cjelosti objavljena na službenim mrežnim stranicama Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2004.) a zatim i objavljena u časopisu

Naše more (znanstveni časopis za more i pomorstvo), Dubrovnik, 2004. br.3-4, str.156. -158.,

uz prethodno pismeno odobrenje autora ocjene rada prof. dr. sci. Borisa Pritcharda, mentora rada, redovitog profesora Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijec,i i prof.dr. sci. Damira Kalogjere, prof.emeritusa s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uobičajena je zakonska procedura visokih učilišta da se javno izloži ocjena akademskog rada prije službene usmene obrane.

U prvoj rečenici u naznačenom odlomku navodi se da se obrađuje leksik romana na engleskom jeziku. Nažalost , odmah sljedeća rečenica sadržava očitu pogrešku jer nelogično odmah prelazi na hrvatsko stručno pomorsko nazivlje, što nije polazište istraživanja za znanstvenike iz područja humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika.

Predzadnji i zadnji odlomak istog podnaslova kritički govori o prevoditeljskom pozivu i o prevoditeljima romana Moby Dick na hrvatski jezik , ali i o radu nastavnika pomorskoga engleskog jezika na hrvatskim visokim pomorskim učilištima. Odakle samouvjerenost poznavanja engleskog stručnog pomorskog nazivlja ? Koristi se zaključcima više hrvatskih anglista do kojih se došlo istraživanjma na korpusu i to lingvističkom metodom kontrastivne analize leksika dakle supostavljanjem engleskog prema hrvatskom jeziku. Vlastiti lingvistički zaključci se ne donose.

13

Anglistii bez iskustva plovidbene prakse ne mogu poznavati hrvatsko stručno pomorsko nazivlje. Svjesni toga,svoje znanje crpe iz specijalističkih jednojezičnih pomorskih engleskih rječnika. Rječnici navedeni na str. 125. pod rednim brojem 17. i 18. upravo su takve vrste, ali im se objašnjenja u tekstu ne nalaze.

Ovdje bih se osvrnula i na prevoditeljski rad Josipa Tabaka (1912.- 2007.) hrvatskog prevoditelja, pisca, esejista, novinara, književnog kritičara i poznavatelja više od dvadeset jezika. Citiram Wikipediju , slobodnu višejezičnu Web – encikopediju :

„Tabak je obogatio hrvatsku kuturu prevevši ili redigirajući preko osamdeset vrijednih proznih, klasičnih i modernih djela s niza germanskih i romanskih jezika (Melvilleov Moby Dick, Daudetova Pisma iz mog mlina, De Amicisovo Srce, Andersenove Priče i bajke, djela Francea, Perraulta i Londona), kao i djela iz portugalske, nizozemske, flamanske, norveške i brazilske književnosti, koja je Tabak velikim dijelom samostalno otkrivao.

Možda najpoznatiji po radu na Cervantesovu Don Quijoteu, djelu koje je na hrvatski preveo Iso Velikanović, a Tabak desetljećima redigirao kako bi ga doveo do savršenstva - danas se Tabakov Don Quijote smatra jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uopće.

Također značajan prevoditeljski i urednički doprinos dao je na izdanju Biblije iz 1968. godine, radeći prema hebrejskom originalu.

Tabak je, ne samo zbog svog velikog opusa, nego i zbog predanog rada na leksičkom i sintaktičkom bogatstvu hrvatskog jezika, uspostavio visoki standard generacijama književnih prevoditelja. Mnogi njegovi prijevodi imaju književni dignitet ravan izvorniku, jer je Tabak jezičnom kreativnošću uspio prenijeti podjednako starinske, patinirane i stilizirane govore, a posebice mitske i arhetipske situacije. Osim što je preveo preko osamdeset djela klasične i svuremene književnosti, kao redaktor, lektor i nerijetko kao nepotpisani suprevoditelj surađivao je na još oko tri stotine knjiga. Sve svoje prijevode obavljao je ručno.“

Iz svega navedenoga o prevoditelju američkog popularnog romana Moby Dick može se samo govoriti s poštovanjem, ako se želi raspravljati i o engleskom i o hrvatskom (pomorskom) pisanom književnom jeziku.

5. PRIMJER, str. 121.Podnaslov Analiza pomorskog leksika u romanu Moby DickPrvi odlomak :

Višečlane leksičke jedinice nisu uzete u obzir jer se analiza temeljila na postavkama leksičke semantike prema :

Cruse, D.A. (1986.) Lexical Semantics, Cambridge University Press, Cambridge

Drugi odlomak :

Analiza leksika koji se obrađivao nije samo kontrastivna i kvalitativna i ne bi trebao imati pravo onaj autor koji je pronašao više prevedenica .

14

6. PRIMJER, str. 122. Podnaslov Stari hrvatski pomorski rječniciTreći odlomak :

U stvaranju hrvatskoga pomorskog nazivlja značajnu ulogu imale se hrvatske pomorske škole i njihovi djelatnici. Dubrovnik je i u ne tako davnoj povijesti (1991.-1995.) dao svoj doprinos u izrazito nepovoljnim uvjetima. Za provjeru upućujem na čitanje Predgovora u časopisa Naše more 3-4/91 – 1/92, ožujak 1992. autora glavnog i odgovornog urednika časopisa - Josipa Lovrića.

Značajan doprinos razvoju moderne hrvatske pomorske leksikografije i hrvatske pomorske standardne terminologije zadnjih desetljeća dali su profesori engleskog jezika s Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i hrvatskog jezika Filozofskog fakulteta istog Sveučilišta svojim predanim i stručnim radom, pa se ne može nikako reći da se nije promijenilo ništa nabolje. Dapače, postoji i elektronički materijal postavljen on-line i dostupan svim našim hrvatskim pomorcma na svim morima svijeta, i to bez ikakve naknade.

Hrvati su imali svoje tiskane pomorske rječnike prije Engleza, ali i svoju književnost prije njih, što je dotaknuto u 3. poglavlju ovoga rada.

7. PRIMJER str. 124.Podnaslov Zaključak

Diskutirajući o leksiku dvaju kompariranih i kontrastiranih europskih jezikâ površno i pogrešno ne bi trebalo biti rečeno, jer se zaključak odnosi samo na skromni dio leksika jedinstvenog korpusa, t.j. originala i prijevoda spomenutog romana, a ne na cjelokupni pomorski leksik ni engleskoga ni hrvatskog jezika. To je jasno izrečeno u zaključku a s nadom da se i dalje istražuje u tom području. Da bi se jasno odgovorilo i objasnilo nerazumijevanje ideje istaknuta je rečenica iz Zaključka mog magistarskog rada.

Zaključak znanstv. mag. rada L.D. (2004.), str. 121.

Analiza 5 semantičkih skupina imenica prikazuje nam različite imenice jezika izvora,

engleskog jezika, njih ukupno 37. Broj imenica u jeziku cilju, hrvatskom jeziku, iznosio je 69.

Od toga, u poglavlju 7.1, obrađeno je 6 imenica engleskog jezika koje su prevedene sa 13

različitih imenica na hrvatskom jeziku. U poglavlju 7.2, prikazano je 11 engleskih imenica

koje su prevedene sa 21 različitom hrvatskom imenicom. Poglavlje 7.3, dalo je prikaz 9

različitih engleskih imenica, prevedeno sa 18 hrvatskih imenica. Poglavlje 7.4, donijelo je 9

engleskih imenica sa 11 prijevodnih ekvivalenata u hrvatskom jeziku. U poglavlju 7.5,

opisane su samo 2 imenice prevedene s 5 hrvatskih imenica. Ovi pokazatelji upućuju nas da hrvatski pomorski leksik prijevoda romana Moby Dick u djelokrugu imenica svojim bogatstvom izričaja nadmašuje engleski jezik. Mašta prevoditelja, sloboda u izrazu, te

bogatstvo i raznolikost hrvatskog jezika donose nam čak 32 imenice više od broja

15

obrađenih originalnih engleskih imenica. Možda će pomno lingvističko istaraživanje

pomorskog leksika oba jezika bolje obrazložiti uzroke te pojave.

S pomoću analize leksičkih odnosa obrađenih imenica, bolje smo razumjeli mrežu leksika

pomorskog engleskog jezika.

Nestručno osporavanje zaključka već je objavljeno u radu dvojice autora na stranici 221. u drugom odlomku:

Željko Stepanić i Jasenka Maslek (2007. : Hrvatsko pomorsko nazivlje u prijevodu romana Hermana Melvillea Moby Dick, Strani jezici 36 (3), 215.-230. str. (rad primljen 10. prosinca 2006. - prihvaćen 18. srpnja 2007.)

Kad govorim o svojemu radu , moram naglasiti da mu je originalna ideja razrađena uz nesebičnu stručnu pomoć mentora hrvatskih anglista (Boris Pritchard, Damir Kalogjera, Anuška Štambuk, Sonja Bašić ). Rad se počeo pisati u izuzetno nepovoljnim okolnostima za znanstveni rad (1992.), ali je zbog pozitivne međusobne suradnje , dobronamjernosti i razumijevanja ipak uspješno završen. Međutim, autori Stepanić i Maslek (2007.) prikazali su čitateljstvu svoje vlastite interpretacije još neobjavljenog rada.kojega je tek dio prikazan:

Lia Dragojević (2007.): Pomorski engleski nasuprot pomorskom hrvatskom : kontrastivna analiza leksika , Strani jezici, Zagreb, 36 (4), 301.-316.str. (rad primljen 2. veljače 2007. - prihvaćen 3. listopada 2007.)

Ne znam odakle interes za istraživanje američke književnosti i leksikologije pomorskoga engleskog jezika, te zadiranje u teoriju prevođenja. Radujem se što postoje autori koji se bave sličnim istraživanjima, ali omalovažavaju zakonski stečeno znanje obogaćeno radnim iskustvom. Tko ne razumije osnovne postavke leksičke semantike, kognitivne lingvistike, korpusne lingvistike, kontrastivne analize leksika, te čestotne lingvistike, ne bavi se teorijom prevođenja i ne poučava pomorce engleski jezik - teško će razumjeti zaključke mog rada pa će olako procijenitii da su netočni.

5. ZAKLJUČAK

Kako pomorstvo zahtijeva univerzalan jezik sudionika u zajedničkom pomorskom pothvatu,

pomorske nacije u službenim međunarodnim institucijama svijeta prihvaćaju engleski jezik

kao službeni. Tako engleski jezik ulazi u nastavu na visokim pomorskim učilištima kao

obvezan kolegij. Pomorski leksik engleskoga jezika autorica je istraživala u znanstvenom

magistarskom radu na ograničenom korpusu i uspoređivala s hrvatskim prevedenicama.

Svoje istraživanje temeljila je na radovima priznatih hrvatskih anglista objavljenih u

međunarodno priznatim anglističkim publikacijama, a zaključak donijela temeljem

suvremenih lingvističkih metoda. U ovom radu obrazložila netočnosti interpretacije svojega

istraživanja i pripadajućeg zaključka , te je odgovorila na neutemeljene kritike. Zaključuje na

temelju 7 primjera da je objavljena kritika samo loše interpretirala osnovnu znanstveno

utemeljenu ideju iznesenu u magistarskom radu.

16

LITERATURA :

1. DRAGOJEVIĆ, Lia (2004.) : Analiza pomorske terminologije u romanu Moby Dick mentor

Boris Pritchard, Zagreb : Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Američki studji

2. DRAGOJEVIĆ, Lia (2007.): Pomorski engleski nasuprot pomorskom hrvatskom : kontrastivna analiza leksika , Strani jezici, Zagreb, 36 (4), 301.-316.str.

3. STEPANIĆ, Željko i MASLEK, Jasenka (2007.) : Hrvatsko pomorsko nazivlje u prijevodu romana Hermana Melvillea Moby Dick, Strani jezici 36 (3), 215.-230. str.

4..DRAGOJEVIĆ, Lia (2006.): Globalizacija i jezik pomorskih komunikacija = Globalization and Language of of Maritime Communications, Zbornik HDPL : JEZIK I MEDIJI = LANGUAGE AND MEDIA (ur. Jagoda Granić), Split – Zagreb, 205.-214.str.

5. DRAGOJEVIĆ, Lia (2007.): Metafora kao obilježje pomorskoga engleskog jezika =Metaphor as a Feature of Maritime English, Zbornik HDPL : JEZIK I IDENTITETI = LANGUAGE AND IDENTITIES (ur. Jagoda Granić), Split - Zagreb , 157.-164. str. 6.PRITCHARD, Boris (1985.) Englesko – hrvatski jezični kontakti u pomorstvu, doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb, 1985., str. 21.

7.CARTER, Ronald: Introducing Applied Linguistics, Penguin English, London, 1993., str. 10.

8.MEDVED KRAJNOVIĆ, Marta: Intervew s profesorom Davidom Singletonom, Strani jezici, Zagreb, Vol. 31, 2002., 1-2, str.10-11.

9.URBANY, Marijan: Leksička i sintaktička svojstva i stilske osobitosti engleskoga poslovnog jezika, doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb, 1978., str.14.

10.CARIĆ, Tonka: Engleski jezik u nastavi u našem pomorskom školstvu, magistarski rad, Interuniverzitetski centar za postdiplomske studije Dubrovnik, 1989., str. 71.

11.PRITCHARD, Boris: Report on Current Approved Standards of Maritime English Communication and Recommendation, Marcom project, Rijeka, 1997., str. 25.

12.CRYSTAL, David: The Cambridge Encyclopedia of Language, second edition, Cambridge University Press, Cambridge, 1997., str. 104.

13.JACKSON, Howard: Words, Meaning, and Vocabulary: an introduction to modern English lexicology, Continuum, London, New York, 2001., str. 21.

14.VIDOVIĆ, Radovan: Jadranske leksičke studije, Književni krug, Split, 1993., str. 215-241.

15.BRLEK, Mijo: Leksikograf Joakim Stulli (1730-1817), Djela Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti , Razred za filološke znanosti, Knjiga 60, Zagreb, 1987., str. 43-78.

16.STOLAC, Diana: Hrvatsko pomorsko nazivlje, Izdavački centar, Rijeka, 1998., str. 23.

17.VIDOVIĆ, Radovan: Jadranske leksičke studije, Književni krug, Split, 1993., str. 215-241.

17

18. BRLEK, Mijo: Leksikograf Joakim Stulli (1730-1817), Djela Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti , Razred za filološke znanosti, Knjiga 60, Zagreb, 1987., str. 43-78.

19.STOLAC, Diana: Hrvatsko pomorsko nazivlje, Izdavački centar, Rijeka, 1998., str. 23.

20..WILD BIĆANIĆ Sonia British Travellers In Dalmatia 1757-1935 Plus a little bit more about Dalmatia today, Zaprešić: Fraktura, 2006., str.171.

18