659949.Tehnologija Pozlaivanja 09052013

SVEUILITE U DUBROVNIKU ODSJEK ZA UMJETNOST I RESTAURACIJU

TEHNOLOGIJA POZLAIVANJA

u konzerva torsko- res taura torsk im radovima

ve rz i j a 2013 .

D e n i s V o k i

D u b r o v n i k 2 0 1 3 .

Denis Voki: Tehnologija retuiranja u konzervatorsko-restauratorskim radovima verzija 2013. Sveuilite u Dubrovniku

2

IMPRESUM

Naziv: Tehnologija pozlaivanja u konzervatorsko-restauratorskim radovima; verzija 2013. Autor Denis Voki.

Skripta za kolegij Povijest umjetnikih tehnika i tehnologije materijala, Odjel za umjetnost i restauraciju,

Sveuilite u Dubrovniku.

Denis Voki: Tehnologija retuiranja u konzervatorsko-restauratorskim radovima verzija 2013. Sveuilite u Dubrovniku

3

TEHNOLOGIJA POZLA I V A N J A

u k o n z e r v a t o r s k o - r e s t a u r a t o r s k i m r a d o v i m a

Denis Voki: Tehnologija pozlaivanja u konzervatorsko-restauratorskim radovima verzija 2013. Sveuilite u Dubrovniku

4

UVOD

Pozlaivati se moe sve materijale koji imaju malo tvrdoe:: drvo, metal, staklo, papir,

platno... Za svaki od moguih nositelja postoji i vie varijanti mogue metode pozlaivanja od

kojih svaka daje neki specifian efekt. polimentna (sinonimi: na bolus, vodena, rakijom....),

mikstionska (sinonimi: uljna, japan size, mordant...), retu pozlata zlatom u prahu, razne

pozlate pomou kemijskih reakcija, (amalgamske pozlate, elektrolitske pozlate,

deplecijske....). Polimentna pozlata moe biti vezana tutkalom, ili bjelanjkom, ili sintetinim

smolama. Tutkalo i bjelanjak daju najljepi i najcjenjeniji efekt polimentnih pozlata.

Polimentne pozlate na drvu i amalgamske pozlate na metalu najvie se cijeni. Polimentne

pozlate se cijeni zbog profinjenog izgleda, ali i zbog potrebnog truda i neophodne vjetine za

postii vrhunski efekt, a amalgamsko pozlaivanje je cijenjeno zbog raritetnosti u dananje

doba - to je iznimno otrovan proces kako za onoga tko pozlauje tako i za njegovu okolinu

tako da se ak proirio glas da je amalgamsko pozlaivanje zabranjeno. S druge strane

pozlaivanje na mikstionsku podlogu je dosta jednostavan proces kojega gotovo svatko moe

uspjeno raditi nakon relativno kratke obuke. Mikstionom se moe pozlaivati na gotovo

svaku podlogu koju se moe izolirati da ne upija, od papira do metala. Ali, mikstionska

pozlata ne rezultira takvom profinjenou kakvom rezultira polimentna pozlata ili

amalgamska pozlata metala. Mikstiona ima raznih: akrilni petnaest-minutni, uljni tri-satni,

uljnji est-satni, uljni dvanaest-satni.

Etimologija: bolus i poliment

U hrvatskom jeziku se u pozlatarstvu koristi izraze poliment, polimentna pozlata, ali i

bolus i pozlata na bolus. Hrvatski izrazi bolus i poliment su donekle zbunjujui za prevoenje

na engleski i talijanski jezik jer ti jezici ne poznaju izraz poliment. Talijani nazivaju bolo i

ono to mi nazivamo bolus i ono to nazivamo poliment. Zato multijezini rjenici izraz

poliment na engleski ili talijanski jezik ne mogu prevesti drukije nego pojmom bolo. S

obzirom da na proizvodima talijanskih proizvoea pie Bolo za ono to se u nas naziva

poliment, donekle su pojmovi poliment i bolus postali sinonimi i u nas. U ovom sluaju

hrvatska pozlatarska terminoloka tradicija vee se za njemaku terminologiju. U njemakoj

pozlatarskoj tradiciji jasno je odreeno to je bolus, a to poliment. Pa, ako se ve koristi oba


5

izraza u nas treba ih pojasniti.

Bolus je crvena, uta ili bijela glina koja se koristi za pozlaivanje. Naziv bolus je

dobila zbog oblika kakvim se trgovalo jo od antikih vremena (gr. blos: gruda, grumen

zemlje). Taj oblik okruglih grumena glina dobije nakon procesa ubiranja iz tla i nakon

ienja i taloenja. Takoer, izraz bolus se koristi u medicini za oznaiti zalogaj hrane

okrugla oblika nakon vakanja ili za oznaiti okruglast oblik lijekova koji su vei od pilula.

Prema njemakoj etimologiji izraz poliment znai fini, glatki materijal koji slui za lijepljenje

zlatnih listia, a sastoji se od bolusa i veziva (tutkala). Bolus polimentu daje mekou, glatkou

i podatnost za poliranje, a tutkalo omoguuje vezivanje bolusa na podlogu i zlatnih listia na

bolus. Zato je vano da poliment bude ne samo odgovarajue boje ve i to mekih i sitnijih

estica bolusa.

Sl. Bolusi bijeli, uti i crveni

Za izradu polimenta se kroz cijelu povijest naroito cijenilo crveni bolus podrijetlom iz

Armenije (Bolus Armenicus, Bolus Armena, Lutum Armenum, Terra Armenum...). Armenski

bolus je crveni oker, preteno po sastavu eljezni oksid Fe2O3. I najkvalitetniji uti bolusi


6

dolaze iz nalazita s Levanta. To su zemljani okeri preteno po sastavu hidroksidi eljeznih

oksida FeO[OH]. Bijeli bolusi (Bolus Alba, Kaolin) su preteno magnezijev oksid (MgO).

Danas se polimenti rade i od sintetiki proizvedenih pigmenata umjesto od prirodnih bolusa i

esto ih proizvoai distribuiraju pod nazivom bolo. Tim sintetinim pigmentima zrno se

usitnjava do vrlo finih estica, a zbog poboljavanja mekoe potrebne za poliranje im se

dodaje aditive (sapun i sl.). Usprkos svim aditivima, barem zasad, nemaju mekou i finou

najcjenjenijih tradicionalnih prirodnih bolusa koji i dan danas ostaju nenadmaan

prvorazredan pozlatarski materijal.

I. NAJJEDNOSTAVNIJI NAINI POZLAIVANJA

Pozlaivanje udaranjem ekiem po zlatnim listiima ili zlatnoj foliji uz presavijanje i

ponavljanje listia najjednostavniji je i vjerojatno najstariji nain pozlaivanja. Ta metoda

pozlaivanja poiva na injenici da je zlato mekano i da se zbog mekoe moe mehanikim

udaranjem i poliranjem sjediniti sa slojem ispod. Ova se metoda pozlaivanja spominje u

Homerovoj Odiseji i u Starom Zavjetu. Nalazimo je na figuri Ovna u grmlju koja se uva u

muzeju British u Londonu1, a datira se u 2600.-2400. godinu prije Krista. Spomenuta tehnika

je na figuri ovna koritena za pozlaivanje drva. Analiza je pokazala da je na drvo prethdno

postavljen sloj bitumena2, vjerojatno da bi pomogao adheziji, ili moda zbog konzerviranja

drva.

Zlato se zbog svoje mekoe moe tanjiti i razvlaiti udaranjem ekiem (preko

odgovarajue mekane barijere) dok se ne postigne vrlo tanak listi. U doba antike listii su

bili priblino deset puta deblji nego danas, a u srednjem vijeku su bili dvostruko deblji nego

1 British Museum, Zbirka Mezopotamije, dvorana 56. To je jedna od dvije figure Ovna u grmlju koje

su iskopane 1928/9. iz babilonskog grada Ura, danas u junom Iraku. Druga figura se uva u muzeju

University of Pensylvania u Philadelphiji. Pravilnije bi ih trebalo nazvati parom koza, ali su pod

nazivom ovnovi uli u literaturu.

2 Pojmovi asfalt i bitumen su sinonimi. Do dvadesetog stoljea je bilo uobiajenije koristiti se izrazom

asfalt, ali je postupno asfalt postao primarno izraz za oznaiti smjesu kojom se rade ceste. Veina

strukovne literature koristi pojam bitumen ili sintagmu asfalt/bitumen. Bitumen je vaan materijal za

patiniranje pozlate.


7

danas. Debljina dananjih zlatnih listia je 0.10.125 m (a moe se napraviti listi ak do

debljine 0.03 m). Dananja istoa zlata za pozlaivanje je najee 22 karata, ali esto se

koristi i 23, 23 , i 24 karatno zlato, a moe se kupiti i manje iste legure, najee 16 i 18

karatno zlato.

Zlato je tako mekano da se udaranjem ili poliranjem sjedinjuje s mnogim materijalima na koje

se postavi. Upravo se zato zlato sjedini i sa samim sobom kad se polira preklope zlatnih listia

u dananjoj polimentnoj pozlati. Taj efekt preklopa daje posebnu profinjenost polimentnoj

pozlati. Metoda pozlaivanja gdje se mekoom zlata mehaniki izaziva sjedinjenje s

podlogom danas se najee naziva mehanikim pozlaivanjem. Danas se tu metodu korist za

poduplavanje zlatnih listia u polimentnoj pozlati ondje gdje se eli efekt istog metala.

Pozlaena povrina se ovlai (dovoljno dahom) i postavi se novi listi na prethodni. Sjedine se

mehanikim poliranjem. Isto se moe napraviti zlatnim listiima preko srebrnih listia na

polimentu. Zlato e se poliranjem kvalitetno sjediniti sa srebrom.

Polirano eljezo, elik i neke druge metale moe se pozlaivati mehaniki postavljanjem

zlatnih listia na povrinu metala na temperaturi neposredno nioj od temperature na kojoj bi

metal bio crven od topline. Na tako zagrijanom metalu se zlatni listi prite i uglaava

nekom alatkom za poliranje. Ponovnim zagrijavanjem se moe dodati novi listi na prethodni

i dobiti deblju pozlatu. Kad se metal ohladi pozlatu se polira do visokog sjaja.

I. 2. POZLAIVANJE DEPLECIJOM

Sve ostale metode pozlaivanja su metode dodavanja, samo je metoda deplecijom metoda

uklanjanja (lat. deplere isprazniti). To je metoda stvaranja iste zlatne povrine na

predmetima koji su napravljeni od legure zlata s bakrom i srebrom. Proces se sastoji od

uklanjanja svega to nije zlato na povrini zlatne legure. Predmet koji se tretira ovim

postupkom oblae se ili uranja u kiselinu (mogue je i u sol). Kako kiselina nagriza sve osim

zlata, rezultira dosta poroznom povrinom gotovo istog zlata. Zato se takvu povrinu mora

mehaniki polirati da se mekano zlato sjedini i da se tako proizvede efekt visokog sjaja.

Ovom se tehnikom sluilo i u Srednjoj Americi u predkolumbovskom razdoblju. Upravo je


8

ova tehnika pozlaivanja konkvistadore zavarala da su otete figure u cijelosti izraene od

istog zlata.

Duina kiselina lako otapa i srebro i bakar, a ne oteuje zlato te se danas smatra najboljim

izborom za ovu tehniku. Oksalna kiselina nee otapati ni zlato ni srebro, ali hoe bakar.

Stara koreanska tehnika pozlaivanja keum-boo je varijacija metode pozlaivanja deplecijom

i mehanikog pozlaivanja. Srebrna legura se tretira metodom deplecije s ciljem postizanja

povrine istog srebra na koju se onda postavljaju listii 24 karatnog zlata. Zlato i isto srebro

se zbog obostrane mekoe lako i kvalitetno sjedinjuju uz glaanje i uz visoku temperaturu.

Novija istraivanja pokazuju da je ista tehnika bila poznata i u Kini i Japanu, a neke predmete

pozlaene ovom tehnikom se datira u 500.-1000. god prije Krista.

II. 1. TEHNOLOGIJA POLIMENTNE POZLATE NA DRVENOM NOSITELJU Da bi se drvo pozlatilo polimentnom pozlatom potrebno ga je prirediti postavljanjem

pozlatarske osnove. Pozlatarska osnova, isto kao i slikarska osnova, sastoji se od

impregnacije, preparacije i izolacije, s tom razlikom od slikarske osnove to se na pozlatarsku

izolaciju postavljaju slojevi polimenta. Impregnacija osigurava kvalitetnu vezu izmeu

nositelja i preparacije, a izolacija spreava da vezivo iz polimenta prejako penetrira u

preparaciju i da tako preparacija bude prejako vezana, i da zato u polimentu ostane premalo

veziva za koje bi se trebalo lijepiti zlato. Obino se samu preparaciju naziva pozlatarskom

osnovom jer se impregnacija ne vidi, a i izolacija je vrlo tanak sloj koji se takoer vizualno

sjedini s polimentom. II. 2. IMPREGNACIJA DRVENOG NOSITELJA

Radijalni rez drva bi bio idealan jer bi te daske bile najmirnije. S obzirom da je drvnoj

industriji radijalni rez neprihvatljiv zbog velikih gubitaka, u pravilu se moe nabaviti na

tritu samo tangencijalni rez. Daske izrezane tangencijalnim rezom imaju lijevu i desnu

stranu (osim blistaa). Desna strana se u stolariji izlae suncu, kii, gaenju i sl. a lijeva strana


9

je manje otporna. Kredna osnova i pozlata se stavlja na desnu stranu daske, a lijevu se okree

za poleinu te se moe zatititi nekim premazom u svrhu hidrofobiziranja drva.

Nepridravanje pravila krediranja i pozlaivanja (ili oslikavanja) desne strane daske najee

rezultira ljutenjem kredne osnove i pozlate. To je logino jer bi u sluaju neprdravanja ovog

jednostavnog pravila drvo svojim radom zbijalo krednu osnovu i pozlatu, a kad se kreda zbije

vie nego to joj elasticitet doputa ljuti se i otpada.

Sl. Krivljenje dasaka tangencijalnog reza drva i pravilno spajanje dasaka3

Drveni nositelj ne smije biti hladan. Tutkalo se grije da bude vrlo toplo. Drveni nositelj,

ukljuujui okvir i pozadinu daske, impregnira se otopinom tutkala tupkanjem kistom u toploj

sobi. Meko drvo (lipa i sl) impregnira se 7-10%-tnim konim tutkalom. Tvrdo drvo (hrast i sl)

moe se impregnirati s 10-30%-tnim konim tutkalom. Sutradan postavlja se drugi sloj

impregnacije istom otopinom tutkala i na isti nain, a moe se umjesto drugog sloja

impregnanta postavili maruflau. Vano je da sve bude toplo ili vrue jer ukoliko su drvo i

tutkalo hladni, tutkalo se uguuje i gelira te se nee postii eljenu penetraciju tutkala u drvo,

nee meusobno dobro vezati te e se kasnije pozlata lake ljutiti.

3 Ivan Popp, Stolarski prirunik, Nakladni zavod Hratske, Zagreb 1948, 112-113


10

Drvo se uvijek impregnira i preparira tako da njegova desna strana bude ona na koju se

pozlauje, oslikava ili (u stolariji) izlae kao gazite, eksponira vanjskim uvjetima... Desna

strana je ona koja je bila blie srcu drva (lijeva je blie kori). pranje drva na desnoj strani idu

prema van, dok na lijevoj strani idu prema unutra, desna se krivi tako da se istee, lijeva se

krivi tako da se zbija.

Maruflaa se moe lijepiti samo preko rascjepa, spojeva i vorova ili preko cijele povrine

nositelja. Drveni nositelj treba biti impregniran. Platno treba biti iskuhano da se ispere

tvornika imprimatura i treba biti suho prije nego se umoi u tutkalnu otopinu. Maruflaa se

lijepi istom otopinom tutkala koje se koristilo za impregnaciju.

Izree smo platno malo vee od potrebnog. Toplu dasku premae se vruom 15%-tnom

otopinom tutkala, ukljuujui i poleinu daske. Odmah potom, zguva se i umoi platno u

istu otopinu tutkala, malo se ocijedi i postavi na nositelj. Platno treba razvlaiti i pritiskati na

nositelj, peglati drvenom ploicom da se poravna, locira i istisne viak tutkala. Dok je mokro,

i dok se pegla, skalpelom se obree viak platna, radije moe ostati nepokriven koji milimetar

nositelja nego da se platno guva ili presavija. Viak tutkala istisnuti ravnanjem i

pritiskanjem; pokupiti istisnuto vlanom spuvicom i suhom krpom.

II. 3. PREPARACIJA DRVENOG NOSITELJA (POZLATARSKA OSNOVA, KREDNA OSNOVA, GESSO OSNOVA, KREDIRANJE)

Osnova se nanosi na cijelu dasku: maruflau i poleinu. Koristi se kreda CaCO3 (tradicija

sjeverne Europe) ili bolonjska kreda CaSO4 - mrtvi gips (tradicija Italije i mediteranskog

podruja). Prvi sloj osnove radi se jakim tutkalom (10-15%-tna otopina) u koju se stavi malo

krede tek da se zabijeli kao mlijeko. Prvi sloj nanosi se vru tupkanjem okruglim debelim

kistom. Tupka se da bude vrlo tanko - tako je prvi sloj osnove u biti polu osnova, a polu

impregnacija.

Kredna osnova pravi se u loncu s dvostrukim dnom. U vruu tutkalnu otopinu dodaje se

prosijana kreda postupno, samo onoliko koliko otopina pije. Koristi se najradije 10-12%-tnu

otopinu tutkala.


11

3-4 sloja nanose se kistom polako razmazujui potezima 5-10 cm da kredna osnova sama

"legne". Svaki sloj sui se jedan dan. Jedan nain obrade je da se svaki sloj nakon suenja

brusi. Drugi nain obrade je da se nita ne brusi i ne ravna dok se ne postavi zadnji sloj. U

svaki sljedei sloj kredne osnove doda se malo krede u prahu, tako da sloj bude neto slabije

vezan nego prethodni (tj. koncentracija tutkala postupno malo opada). Nakon 3-4 sloja

kistom, ista se kredna osnova moe razmazivati pahtlom tako da se kistom nanese kredna

osnova i onda se tanji i ravna pahtlom (gladi i strue pahtla se umae u toplu vodu jer

osnova elira) itd. Nakon 20 min, kad prosui a ne osui se sasvim, na taj sloj moe se staviti

drugi namaz i obraivati na isti nain do fine glatkoe. Sutradan, mogu se postaviti jo dva

sloja krede (malo slabije vezane) i obrauju se na isti nain.

Nakon suenja, kredna osnova obradi se finim brusnim papirom.

II. 3. a. Fiksiranje slabo vezane osnove na bazi bjelanevina

Ako se osnova ili boja briu pod prstom jer su slabo vezane, a vezivo je na proteinskoj bazi

(tutkalo!), moe se fiksirati 4%-tnom otopinom formalina. Formalin se obilno nalije i, ako je

mogue, razmazuje se kistom da boja / osnova bude jednolino natopljena. Ako se treba

staviti nove slojeve kredne osnove ili boje, treba ih se postaviti prije nego se formalin potpuno

osui, jer kad se osui odbijat e vodu.

II. 4. ORNAMENTIRANJE KREDNE (ILI GESSO) OSNOVE

Pastiglia je tehnika gradnje ornamenata krednom osnovom. Ornament se reljefno slika

krednom osnovom pomou tankog kista. Pastiglia je tehnika ornamentiranja koja je bila

popularna u Italiji i junoj Europi.

Sl. avao se turpijom stanji tako da mu vrh postane plosnat. Builicom se probije rupa tako da

ostane tanka nit za rezbarenje kredne osnove na vrhu. avao se ugradi u drvenu ruku ili u

tehniku olovku. Umjesto elinog avla daleko je trajnije uzeti rostfrei avao.


12

Graviranje kredne osnove je naroito popularno u sjevernoj Europi; ornament se olovkom

nacrta na poluprozirnom papiru, okrene se tako da crte bude prislonjen na osnovu i sa

stranje strane crtea trlja se da se crte olovkom prenese na osnovu (zrcalno), nakon ega se

u krednoj osnovi ornament po crteu. Tankim mekanim kistom kreda se prvo malo namoi da

se meke gravira. Zatim se gravira u vlano. Otrim mokrim kistom moe se smekati rubove

preotrog reza. Mogu se gravirati i vrlo komplicirani i duboki reljefi u kredi. Kreda se moe

gravirati raznim reznim alatima i raznim potezima. Gravirati se moe i utiskivanjem npr.

plosnatim alatkama slinim odvijau - valjkastim vodoravnim, cik-cak itd. potezima.

Punciranje se ne radi u ovoj fazi nego nakon polaganja listia, a prije ahatiranja.

II. 5. IZOLACIJA (LEENJE)

Na suhoj (eventualno graviranoj) i brusnim papirom obraenoj krednoj ili gesso osnovi radi se

izolacija koju se u pozlatarstvu u nas naziva leenje. Leenje se radi od tutkalne otopine 3-

5%-tne koja se u tarioniku dodaje u malo utog bolusa, tek toliko da se moe vidjeti gdje je

leeno jer se ne bi smjelo prei dvaput po istom mjestu. Tutkalna otopina moe sadrati malo

alkohola (do 10%) ili kemijskog fungicida. Lei se mekanim plosnatim kistom. Temperatura

smjese ne smije biti via od 40 C da ne bi svo vezivo penetriralo u podlogu. Isto vrijedi i za

poliment, u biti ako se radi s tutkalom kao vezivom za pozlatu je najbolja tutkalna otopina

koja je starenjem izgubila svojstvo geliranja, a zadrala svojstvo lijepljenja (umoe se dva

prsta u deeliranu tutkalnu otopinu i kad se napola osue trebalo bi se osjetiti kako se

meusobno lijepe).

II. 6. POSTAVLJANJE POLIMENTA

Na leenu podlogu stavljaju se obino tri sloja polimenta. Ako se moe, nanose se okomito na

prethodni sloj. Novi sloj polimenta postavlja se nakon to prethodni prosui ili izgubi sjaj.

Poliment mora biti poluproziran, razmaziv i ne topliji od 30-35 C, tek da je tutkalo tekue i

razmazivo. Podloga na koju se nanosi ne bi smjela biti hladnija od 20 C. Proba da li je bolus

dobar za pozlatu radi se tako da se na njega nanese rakija; ako ne pije - prejako je; ako se

brie - preslabo je vezan. U biti je poeljno da je u polimentu to vie tutkala (ili bjelanjka) jer


13

se zlatni listii vezuju za to ljepilo koje se aktivira rakijom ili vodom. Ali, ako bi u sloju

polimenta bilo jae tutkalo ili bjelanjak nego to je u podloenom sloju onda bi se dogaalo

ljutenje. Povrinska napetost tih veziva je takva da treba paziti kako svaki sljedei sloj treba

biti malo slabije vezan od prethodnog. Ako se krenulo s 10 %-tnom otopinom tutkala u

impregnaciji, to znai da se preparacija radi s neto slabijom otopinom, a poliment s jo

slabijom recimo 5%-tnom. Ako je poliment preslabo vezan zlato se nee imati na to

zalijepiti. Obino se prvi slojevi polimenta postave utim polimentom, a zavrni crvenim. Ako

se crveni postavi transparentno stvorit e vrlo profinjen efekt naranastog polimenta. Kad se

crveni ili naranasti poliment prosijavaju kroz ostarjelu pozlatu na kojoj se jasno vide preklopi

zlata efekt moe izgledati izuzetno profinjeno. Poneki majstori samo izboene ornamente

premau crvenim polimentom tako da u udubinama ostane uti; ako prilikom postavljanja

zlatnih listia listii zbog pucanja ne uspiju pokriti 100% povrine pokrit e sve izboene a

u udubinama moe ostati i malo nepokrivenog utog polimenta kojeg se nee uoavati ako se

djelo ne gleda iz neposredne blizine. Polimenti hladnih tonova poput bijelog bolusa, crnog

pigmenta ili caput mortum pigmenta rijetko se koriste kao podloga zlatu, a ee se koriste

kao podloga srebrnim listiima rijetko se moe nai zlatne listie na nekoj hladnoj podlozi,

ali primjera ima.

II. 7. POZLAIVANJE NA POLIMENTU

Jastui za pozlatu odmauje se oker pigmentom ili manje poeljno talkom (oker pigment

ima boju zlata). Uvijek malo tog suhog praha mora biti u jastuiu. Jastui ne smije biti

nimalo masan ili vlaan, i ne smije biti bez oker pigmenta ili talka na sebi. Samo takav

jastui nee lijepiti zlato na sebe i samo takav jastui e omoguiti fino rezanje zlatnih

listia. No za pozlatu mora biti potpuno ravan. Otri se (zaglauje!) ahatom. No ne smije

imati na sebi nimalo korozije na otrici niti smije imati kakvo oteenje koje bi kidalo listi

umjesto da ga ree. Nadlanicu se zamasti s malo istog vazelina. O taj vazelin protrlja se

pozlatarski kist koji se obrie da ne bi ostalo previe vazelina na njemu. Omjer vazelina (ili

neke druge masnoe) na pozlatarskom kistu mora omoguiti da se zlatni listi uhvati za kist

ali da se ne zalijepi vrsto za njega. Neki pozlatari isto postiu tako da kist briu o masnu kosu

ili o masnu kou. Tako se kist dijelom i elektrizira to u kombinaciji s minimalnom


14

masnoom omoguuje prihvaanje i prijenos listia zlata i njegovo lako otputanje kad ga

rakija povue. U rakiju se doda vrlo malo tutkalne otopine. Poliment se prije pozlaivanja

zagladi etkom ili vunicom tako da dobije tvrdi polusjaj. To se moe raditi tvrdim etkama

poput etki za cipele ili vrlo finom elinom vunicom (finoe 4 nule).

Sl. etka za poliranje polimenta. Za istu svrhu mogu posluiti vrlo fine eline vunice ili

njihovi supstituti. Cilj je postii da poliment potamni i zasjaji od poliranja bez ikakvih

dodavanja novog materijala u poliment.

Sl. Kistovi za prenoenje zlatnih listia. Cenino Cenini spominje da se za prenoenje zlatnih

listia koristi vrst komad papira. Metoda je vremenom evoluirala dodavanjem tankog sloja

vjeverije ili hermelinove dlake izmeu dva lista debljeg papira. Lepezasti kistovi se koriste

za dodavanje manjih komadia zlatnih listia u procesu popravljanja.


15

Sl. Jastui se sastoji od drvene daice na koju se stavi sloj filca i presvue koom ivotinje

koja se ne znoji. Njemaki tip jastuia je tvri i ravniji, francuski i talijanski tip jastuia je

meki i punaniji.

Sl. Na poleini jastuia moe biti traka za uvlaenje ruke to je naroito pogodno za rad na

skeli i svugdje jastui treba drati u ruci. Mogu biti i trake s prednje strane za zakaiti

pozlatarski kist ili no ako se jastui dri u ruci. Moe se izraditi i zatita od prouha u obliku

papirne ograde.

U najnovije doba postoji bolji supstitut za eline vunice. eline vunice imaju ozbiljnu manu

to se previe mrve, a njihovi izmrvljeni ostatci lako korodiraju. Supstituti elinim vunicama

se ne mrve i postoje vrlo fini, a distribuiraju ih duani koji


16

Sl. Superioran supstitut za eline vunice

prodaju materijal za lakiranje jahti i automobila4. Mekani kist za rakiju umoi se u rakiju koja

se obilno nanese na polirani poliment na neto veoj povrini nego to je veliina listia kojeg

se eli aplicirati. Pozlatarskim kistom uzme se zlatni listi i nanese na poliment dok je jo

obilno mokar od rakije. Postupak nanoenja listia ponavlja se uz preklope od cca. 1 mm.

Sl. Kist za nanoenje rakije

4 Primjerice, na hrvatskom tritu postoje Mirka Mirlon abrazivi koji su superiorna zamjena elinim vunicama

u pozlaivanju ili lakiranju raznih materijala. Postoje u etiri stupnja finoe: General Purpose (GP) odgovara

abrazivima oznake 320, Very Fine (VF) odgovara abrazivima oznake 360, Ultra Fine (UF) odgovara onima

oznake 1500, i Micro Fine (MF) odgovara onima oznake 2000. Moe ih se kupiti u rolama, ploicama ili u

diskovima za elektriene ili baterijske polirke. Za obradu polimenta moe se koristiti MF, ali i UF naroito ako

ga se istupi prethodno na neemu drugom. Sam proizvoa koristi naziv abraziv ali taj naziv nije najsretnije

izabran. Naime, gladi li se Mirka Mirlon UF ili MF po pisaem papiru, okom se ne moe uoiti da je papir

abradirao. Gledano prema svjetlu uoava se da se papir sjaji ondje gdje je tako tretiran. To znai da Mirka

Mirlon prvenstveno poliraju, a tek sekundarno abradiraju i to samo loe vezan materijal ili sitne ispupene

neravnine. Mirka Mirlon UF i MF se radom omekavaju i postaju sve manje abrazivni, a sve vie polirajui.


17

Ljepota polimentne pozlate ovisit e o tim preklopima i o interesantnosti ili pravilnosti uzorka

koji grade. Nakon 5-10 min od nanoenja listia uzme se ist tampon vate pomou kojeg se

listi pritiska da se priljepe svi nepriljepljeni mjehurii.

II. 8. POLIRANJE (AHATIRANJE) I UKRAAVANJE POZLATE

Punciranje zlata radi se nakon polaganja zlata, prije poliranja ahatom ili nekom drugom

polirkom. Alatka za punciranje je tupo obraeni avao ili sl. kojeg se udara ekiem da se

utisne u kredu. Prilikom utiskivanja krede zlato se zbog mekoe razvlai i ne bi smjelo pucati.

Graviranje crta moe se raditi alatkom oblikom slinom nou za pizzu (polukruna tupa

otrica) kojom se upire (ne ree) da se utisne crta u kredu i da povue mekano zlato za sobom.

Sl. Ahati za poliranje polimentne pozlate


18

Poliranje se danas radi alatkama razliitog oblika iji je vrh od poludragog kamena ahata.

Zato je ahat postao sinonim za poliranje. Nekada se poliralo i drugim polirkama, npr.

zaglaenim hematitom ili vujim (pseim) zubom. Ahatiranje se radi obino sat vremena

nakon nanoenja zlatnih listia, a ako se radi u vlanom podrumu vjerojatno e trebati

ahatirati sutradan. Kad e trebati ahatirati pozlatu ovisi i o primjesama u krednoj osnovi. Da li

je pozlata spremna za ahatiranje treba probati. Za ahatiranje listi ne smije biti suho tvrd

(presuh = prekasno); niti prevlaan da se guli pod ahatom (premokar = prerano). Ahatira se

ujednaeno i lagano kao da se boja jednoliku povrinu drvenim bojicama.

Manji popravci na pozlati rade se tako da se dahom ovlai podloga i priljepi komadi

listia, ili na isti nain kako se pozlaivalo tj. pomou rakije.

II. 9. ZAVRNA ZATITA POLIMENTNE POZLATE

Na polimentu se moe pozlaivati pravim zlatom, ali i imitacijom tj. schlag metalom.

Ipak, s obzirom da je priprema podloge za polimentnu pozlatu najtei i najzahtjevniji dio

posla, nema smisla raditi takvu pripremu za schlag metal, osim u svrhu vjebe, tj. jeftinijeg

obrazovanja kandidata koji ue pozlatu. Schlag metal se mora zatititi nekim lakom ili

patinom bitumena, u protivnom oksidira. Pravo zlato ne oksidira. Nikakav lak na pravoj

polimentnoj pozlati ne izgleda profinjeno - lakiranjem se prava polimentna pozlata degradira.

Na pravu polimentnu pozlatu moe se postaviti votana pasta koju se nakon suenja moe

mekanom krpicom ili barunom polirati. Polirani tanki votani sloj ne degradira izgled zlata.

Matirati se polimentnu pozlatu moe 1-3%-tnom otopinom tutkala. U tom sluaju potez kista

se ne smije ponoviti preko istog mjesta jer zbog vodom omekanog polimenta drugi potez

moe obrisati pozlatu. Postavljanjem votane zatite na pozlatu moe se i modificirati ton

zlata primjerice postavljanjem votane paste koja ima smekasti ton poput oraha ili sl. Da bi

se dobilo izgled ostarjelog zlata koje je trenjem istanjilo svoje listie i snanije pokazalo

preklope zlata esto se treba pozlatu malo potroiti. Jedni to rade elinom vunicom, ali to

matira pozlatu. Drugi to rade dlakom konjskog repa. Ipak, mekane tanke kvadratine spuvice

formata pedalj puta pedalj koje svi poznajemo kao kuhinjske spuvice za brisanje sudopera


19

daju idealan rezultat u ovakvim sluajevima. Dok je mokra ta mekana spuvica moe izuzetno

fino i kontrolirano istanjiti pozlatu i natjerati preklope da zablistaju u punoj ljepoti.

Sl. Razni efekti pozlate pravim zlatnim listiima


20

III. VARIJACIJE TRADICIONALNE POLIMENTNE POZLATE

Postoje brojne stare i suvremene varijacije tradicionalne polimentne pozlate. U stare

prvenstveno spada pozlata na bjelanjak koja je vjerojatno i starija od pozlate na tutkalo.

Takoer u stare spada i pozlaivanje srebrnim listiima koje nakon aplikacije zlatnog laka

(lazure) dobije vrlo profinjen zlatni efekt.

III. 1. POZLATA NA BJELANJAK

Osim tutkalne polimentne pozlate postoji i jajana polimentna pozlata. Cenino Cennini nije

poznavao tutkalnu polimentnu pozlatu nego samo jajanu. Umjesto tutkalne otopine koristi se

razrijeeni bjelanjak u smjesi s bolusom. Bjelanjak se u boici smuka da malo zapjeni.

Dolije se voda s trunkom sapuna ili eera ili meda5, da bi bilo razmazivo kao tu i to na 1 dio

bjelanjka, 2 dijela vode. Pozlaivanje na bjelanjak je neto tee nego pozlaivanje na

tutkalo. Dijelove namjetaja izloene trenju nije primjereno pozlaivati tutkalnom

polimentnom pozlatom jer se vrlo lako oteuje; primjerenije je pozlatiti polimentnom

pozlatom na bazi bjelanjka (ili jo otpornijom uljnom mikstionskom pozlatom). Ako se

polimentnom pozlatom pozlauje neto to je izloeno trenju, onda takvu pozlatu treba

obvezno zatititi pastom od tvrdog mikrokristalinskog voska.

Bjelanjak danas nije naroito popularan kao vezivo za zlatne listie samo zato to je s

bjelanjkom tee raditi. Ali, primjerice pozlate na staklu su se tradicionalno radile na

bjelanjak. Bjelanjak se nanese na odmaeno staklo. Kad se osui aktivira se vodom i postavi

se listi.

5 Sapun, med ili eer se moe izbjei ako se pozlauje neto to e biti izloeno dodirima.


21

III. 2. SREBRNI LISTII SA ZLATNOM LAZUROM

Postoji i vrlo profinjen efekt pozlaivanja na nain da se postavi srebrne listie, zatim na

njih zlatno-utu lazuru (lak + bojilo) popularno u doba baroka, a naroito u doba

historicizma. Srebrenje listiima srebra identino je pozlaivanju pravim zlatom, samo je listi

malo deblji i tei.

Do 19. st. takve se lazure radilo od uljeno smolnog laka kojemu bi se dodalo zlatno-utu

boju. Za tu se namjenu koristilo razne pigmente. Najee se u literaturi jo od srednjeg vijeka

spominje bojilo aloja, ali i gotovo svi drugi uti pigmenti i bojila (ute tal. lacca ili eng lake

boje).

Sl. Srebrni listii na crveno smeem polimentu sa elakovom (zlatnom) lazurom.

Bidermajerski ukrasni okvir s pravom starosnom patinom.

Pojavom elaka poetkom 19. st. elak preuzima dominaciju u lakiranju i toniranju

namjetaja i za pravljenje zlatnih lazura na srebrnim listiima. to se zlatnih lazura od tada do

danas tie najee su raene limun do orange elakom otopljenim u alkoholu, bez


22

ikakvih drugih dodataka. U ovom suaju elak se javlja i kao vezivo i kao bojilo. Te su zlatne

lazure izuzetno bogatog tona. Video o metodi toniranja srebrnih listia elakom moete

gledati na You Tube videu Come trasformare una cornice argentata in dorata con argento e

mecca, http://www.youtube.com/watch?v=r65CpLKgGlk

Patinu se moe imitirati na kraju pomou polusuhog akvarela ili ako je bojazan da elak ne

pobijeli - tanko se prstom razvue polusuha uljena boja ili tonirana votana pasta. Za patinu se

uglavnom ne dodaje pigment u lazuru, ali ima i takvih primjera.

Danas se zlatne lazure na srebru moe raditi i pomou raznih bojila koja se otapaju u

raznim lakovima (vie o tome u skripti o tehnologiji retuiranja).

III. 3. KLLNEROVA POZLATA

Srodna ovim vrstama pozlate zvanih jo poliment pozlata ili pozlata na bolus ili

vodena pozlata jest i austrijska Kllner pozlata. Vezivo je sintetina smola, ahatira se i

reverzibilna je organskim otapalima. Kllner pozlata popularna je meu restauratorima u

SAD-u. Osnova za Kllner poliment moe biti akrilna slikarska osnova. Tako, pozlata moe

biti postavljena na elastinu podlogu koja e bez oteenja podnositi velike mikroklimatske

promjene. Ipak, iako izgleda profinjenije od mikstionske pozlate, Kllnerova pozlata se ne

moe mjeriti u profinjenosti s pravom polimentnom pozlatom.

III. 4. ALTERNATIVNE METODE LIJEPLJENJA ZLATNIH LISTIA

Lijepiti listie mogue je na bilo koji lak koji se prethodno omeka odgovarajuim otapalom.

Ovi naini pozlaivanja su srodniji mikstionskoj pozlati nego polimentnoj jer ovakvu pozlatu

nije mogue naknadno polirati.

Finom prskalicom se ovlai lak na manjoj povrini i dok je lak ljepljiv postavi se listi.

Akrilni lakovi su se pokazali najpogodniji za ovu vrstu pozlaivanja, ali metoda nije

popularna osim za manje popravke jer je neugodna i otrovna za rad, a sam efekt nije

usporediv s klasinim polimentnim pozlatama na bazi tutkala ili bjelanjka.


23

III. 5. ALTERNATIVA RAKIJI ZA LIJEPLJENJE ZLATNIH LISTIA

Umjesto rakije Englezi koriste gin, a na sjeveru Europe koristi se votka. Moe se koristiti

voda umjesto rakije naroito za pozlatu na bjelanjak, ali poeljnije je da hlapljivost i

povrinska napetost vode budu modificirani alkoholom. Kllnerova pozlata ima svoj (dosta

skupi) aktivator, ali moe se za istu namjenu i na Kllnerovoj pozlati koristiti rakiju.

III. 6. POLIRKE ZA POLIRANJE ZLATNIH LISTIA

Danas se za poliranje pozlate koristi poludragi kamen ahat, pa se izraz ahatiranje koristi i kao

sinonim za poliranje pozlate. Nekad se u Europi za istu svrhu koristilo hematit ili vuji zub ili

psei zub. Na dalekom istoku u istu svrhu koriste ad. Bitno je da alatka za poliranje bude

tvrda, glatka i da nema abrazije. Nema puno materijala koji takvi ostanu i nakon to se s njima

dugo radi (polira) tako da poludragi kamen ahat, usprkos skupoi, zasad nije zamijenjen

nikakvim novim sintetinim materijalom.

III. 6. IMITACIJA ZLATA LISTIIMA OD MJEDI ILI BRONZE (schlag metal pozlata)

Schlag metal listi (imitacija zlata) je jo deblji od srebra i znatno je vei od

standardnih formata listia pravog zlata ili srebra (standardni format zlatnog listia je 8x8 cm,

a Austrijanci imaju i standard 6x6 cm; standardni format schlag metala je 16x16 cm).

Imitacija srebra na bazi kositra je stabilnija na oksidiranje od obinog srebra, ali oksidacija

srebra (patina tamne toplo-sive-crne boje) smatra se profinjenom. Iako se imitacijom zlata i

imitacijom srebra moe pozlaivati na poliment, to je rijetka praksa i imitacije se prvenstveno

koriste u mikstionskom pozlaivanju.

Schlag metal je dovoljno debeo i vrst da se s njim moe manipulirati tukama, ne treba

ga prenositi posebnim kistovima kao pravo zlato i nije ga uobiajeno rezati na pozlatarskom

jastuiu.


24

IV. MIKSTIONSKA POZLATA

Postoje dva tipa mikstiona: uljni i vodeni. Uljni mikstioni se sastoje od suivog ulja u

kojem su rastaljene odgovarajue smole i u kojeg je dodan sikativ. Ovisno o sikativiziranosti

nazivaju se tri satni, est satni i dvanaest satni. Vodeni mikstion je vodena disperzija

sintetinih smola. Akrilna disperzija Plekstol 360 moe posluiti kao vodeni mikstion. Vodeni

mikstioni nazivaju se petnaest minutni jer se na njih moe lijepiti zlato im voda ishlapi.

Veina pozlate na metalnim javnim skulpturama napravljena je uljnom mikstionskom

pozlatom. Naravno, ne dolazi u obzir koristiti nejaki, mekani petnaestminutni mikstion kojeg

se moe i noktom ozlijediti nego se u takve svrhe treba koristiti iskljuivo uljne mikstione.

Takva pozlata moe biti izuzetno trajna i pruati izvrsnu zatitu metalu na kojega je nanesena.

Otporna je na visoke temperature ljetnih sunanih dana kao i na promjene temperature, kiu,

snijeg... Jedino treba napomenuti da se za pozlaivanje dekoracija koje e biti izloene

vremenskim (ne)prilikama koristi neto deblje zlatne listie od onih koji su dostatni za

pozlaivanje predmeta koji nee biti izloeni vanjskim utjecajima.

Sl. Nakon to se listii postave na mikstion, tupka ih se, zagladi i oprai od vika zlata

mekanim kistom.


25

Sl. Listii pravog zlata postavljeni na poliment i ahatirani (sjajna pozlata) i isti listii

postavljeni na mikstion (mat pozlata) na neosecesijskom (novonapravljenom) ukrasnom

okviru za sliku. Blago patinirano crnom votanom pastom. Kontrastiranje sjajne i mat pozlate

je esta praksa kroz povijest

IV. 1. ULJNI MIKSTIONI

Nazivi tri satni, est satni i dvanest satni oznaavaju vrijeme koje je potrebno da mikstion

iz mokrog stanja pree u ljepljivo. Listie zlata ili schlag metala lijepi se na uljni mikstion kad

kripi pod prstom tj. aplicirani mikstion ne smije biti gnjecav (nedovoljno suhi), ali ni tvrd

(presuh)... Oznaka tri satni, est satni ili dvanaest satni oznaava priblino vrijeme koje je

mikstionu potrebno da dostigne takvo stanje. Tri satni i est satni smatraju se mikstionima za

popravke, dok dvanaest satni omoguuje najujednaenije i najprofinjenije rezultate. Razlog za


26

to lei u injenici to najsporije stee i najdulje zadrava idealni stupanj ljepljivosti (tzv.

stupanj kad kripi) prije nego zasui u vrst film. Zato omoguuje ujednaen efekt lijepljenja

na veoj povrini (na cijelom ukrasnom okviru npr.) bez prevelike bojazni da e zasuiti prije

nego to se postavi zadnji predvieni listi. Koliko vremena mikistion ostavlja za zlatiti u

jednoj fazi ovisi o nekoliko imbenika. Prvo, mikstioni raznih proizvoaa se malo razlikuju

bez obzira na istosatne oznake. Drugo, razlike mogu biti uzrokovane starou mikstiona;

starenjem se mikstion kvari, danima ostaje mokar i rezultira mekanom pozlatom koju se lako

ozlijedi prvih mjeseci. Tree, razliku e napraviti toplina prostorije u kojoj se radi i debljima

nanosa. Da bi se postavilo savreno tanak i ujednaen sloj mikstiona podloga ne smije biti

porozna, a mikstion se nanosi topao ili vru kako bi imao nii viskozitet i kako bi bio fino

razmaziv. Ovisno o uputi proizvoaa moe se malo razrijediti terpentinskim uljem ili

njegovim mineralnim supstitutom, ali ako takve upute proizvoaa nema bolje ga je ne

razrjeivati jer se moe dobiti neujednaeno ljepljiva povrina. Pozlata na bazi uljnog

mikstiona je pogodna za pozlatu dijelova namjetaja izloenih trenju ili vlanoj krpi za

ienje.

Sl. Metalne kantice tri-satnog i dvanaest-satnog mikstiona


27

IV. 2. PETNAEST-MINUTNI MIKSTION

Petnaest minutni mikstion je spreman za pozlaivanje im ishlapi voda iz njega. Ovisno o

istim imbenicima kao za uljni mikstion, vrijeme suenja moe biti krae ili dulje od petnaest

minuta. Vana razlika od uljnog mikstiona je u tome to ovaj sintetini mikstion dugo ostaje u

fazi pogodnoj za lijepljenje listia - danima (kad ne bi bilo praine mogli bi rei trajno). Zato,

sintetinom mikstionu ne treba vrebati idealan trenutak kad kripi i omoguuje komodan

rad. Ipak, tvrd izgled i profinjenost kakva je mogua s uljnom mikstionskom pozlatom nisu

dostini sintetinim mikstionom. Pri tome treba zapamtiti da ni uljni mikstion ne moe dostii

profinjenost polimentne pozlate to dalje znai da je petnaest minutni mikstion prilino

neprofinjen supstitut pogodan samo za odreene poslove. Petnaestminutni mikstion je neto

deblji u nanosu i pomalo gumast i mekan. Moe ga se ozlijediti lako vrlo dugo vrijeme, ak

godinama. Zato uglavnom ne dolazi u obzir za pozlatu dijelova namjetaja izloenih trenju ili

vlanoj krpi za ienje.

IV. 3. PRIPREMA PODLOGE ZA MIKSTIONSKE POZLATE

Prije nanoenja mikstiona treba u potpunosti imati dotjeranu podlogu jer bez obzira kojim

mikstionom se pozlaivalo nije mogue nikakvo naknadno poliranje kao to je sluaj s

polimentnom pozlatom. Finom elinom vunom (000 ili 0000) ili poliranjem etkom treba

zagladiti povrinu dok ne zasjaji tvrdim sjajem. Izgled mikstionske pozlate ovisi o ovoj fazi

jer kasnije poliranje nije mogue s obzirom da bi se mikstion trgao na kasnije poliranje.

Poroznost kredne podloge tradicionalno se izolira elakom (5-30% ovisno o potrebi)

toniranim fino mljevenim pigmentom. Takav tonirani izolirajui sloj vizualno imitira eljenu

boju bolusa. Alkidni lakovi mogu zamijeniti elak. Ipak, nereverzibilnost elaka i njegovo

tamnjenje s vremenom ovdje nisu problem jer ih najaava njegova izvrsna osobina izoliranja

upojnosti i doputanje da ga se ispolira do tvrdog sjaja.

Mikstionska pozlata primjerena je raznim podlogama. Mikstion se moe postaviti na bilo

koju podlogu koja je obraena u skladu sa eljenim efektom i koja je odgovarajue

impregnirana da ne upije sav mikstion. Uljni mikstion je toliko kvalitetan materijal da se


28

danas usprkos kiama i usprkos suncu koje moe vrlo snano zagrijati metal, pozlate na

javnim spomenicima uglavnom rade pomou njega. IV 4. ZAVRNA ZATITA MIKSTIONSKE POZLATE

Pravo zlato ne trai nikakvu zatitu. Dapae, svaki lak osim tanko nanesene ispolirane

votane paste degradira pravu pozlatu.

Schlag metal se mora to hitnije zatititi nekim premazom, u protivnom svaki otisak prsta

oksidira nakon nekoliko dana ili tjedana. U tu svrhu moe se koristiti bilo koji lak koji nije

vodeni i koji nije na bazi nekog otapala koje bi otopilo mikstion. Ali, slino lakiranju pozlate,

niti lakiranje schlag metala ne daje vizualno profinjen rezultat. S obzirom da schlag metal

izgleda svjetlije nego pravo zlato, za zatitu i poboljanje izgleda se tradicionalno koristi

patina bitumen razrijeen medicinskim benzinom. Daljnje patiniranje mogue je toniranim

votanim pastama (ili silikonskim u najnovije vrijeme).

Bitumen se moe kupiti i u trgovinama graevinskog materijala jer se koristi u izoliranju

krovova. Resitol je proizvod zagrebake tvrtke Katran. Razrjeuje se medicinskim benzinom

koji mu daje brzu suivost i mat izgled, a ako se eli dugo vremena razvlaiti patinu, onda se

umjesto benzina uzme teki benzin. U starijoj literaturi se za patiniranje pozlate spominje

asfalt. Asfalt i bitumen su sinonimi, ali se zadnjih desetljea uglavnom koristi pojam bitumen

s obzirom da se asfalt prvenstveno asocira uz ceste.

V. POZLATA NA VODENOJ BAZI PRAVIM ZLATOM U PRAHU

Najpogodnije je koristiti otopinu tutkala + zlato u prahu. Koristi se 3-5%-tna otopina

tutkala razrijeena rakijom. Mogu se koristiti razne vrste rakije ili razrijeeni etanol. U

kontinentalnoj Hrvatskoj najee dobra ljivovica, u Italiji lozovaa, u Poljskoj votka, u

Engleskoj gin itd. 3-5%-tna tutkalna otopina razrjeuje se rakijom u omjerima 2:1 - 1:3.

Koliko e se razrijediti ovisi o pripremljenosti ili sauvanosti bolusne podloge, koja ako je

onakva kakva treba biti za lijepljenje listia - trai 3%-tnu tutkalnu otopinu razrijeenu

rakijom na 1:2 ili 1:3 (3% tutkalna otopina : rakija). Pravilo omjera je empirijsko i glasi: "Ako


29

se boja nakon suenja brie pod prstom (slabo je vezna) doda se tutkalne otopine, ako se sjaji

(prejako je vezana) doda se rakije". Tutkalna boja ne smije biti prejako vezana (puno jae od

osnove) jer tutkalo ima naglaenu tenziju utezanja to moe rezultirati ljutenjem retua.

Rakija odnosno alkohol smanjuje povrinsku napetost vode, tj. omoguuje finije i lake

moenje zlatnog praha vezivom, kao i finije i lake nanoenje kistom.

Postupak: kist se umoi u tutkalnu otopinu razrijeenu rakijom, ali ne tako da kapi sa

kista. Zatim se tako vlani kist prinese u posudicu sa zlatnim prahom da se prah prihvati na

vlani kist, samo onoliko koliko ga prima bez pritiska ili ikakvog trljanja da ne bi tutkalo

kapnulo u prah. Na paletici se malo utrlja ako vlaan kist sa zlatom kojeg je prihvatio tako da

se stvori zlatna boja. Tada se retuira. Podrazumijeva se da je podloga za retu pripremljena i

ista, a ako je povrina koju se retuira nedovoljno odmaena ili je lakirana i sl. retu se

skuplja u kapljice i ne vee za podlogu, podlogu je tada potrebno protrljati prepariranom

goveom ui.

Neki vole retuirati zlatom u prahu kojeg se vezuje otopinom gumiarabike umjesto

tutkalom. Efekt nije tako dobar kao s tutkalom. Gumiarabika je gumasta i ne polira se lijepo

kao tutkalo. U nekim sluajevima ima smisla retuirati celuloznim esterima kao vezivom

pravom zlatu u prahu. Celulozni esteri su topljivi i u vodi i u etanolu i u acetonu, mogu se

polirati i imaju lijepu osobinu da nemaju naglaenu povrinsku napetost. Jedina im je mana da

su slaba ljepila pa je potrebno uzeti neko jae vezivo tj. vezivo nieg viskoziteta od Klucela

G.

V. POZLATA NA ULJNOJ BAZI PRAVIM ZLATOM U PRAHU

Uljnim mikstionom se moe slikati kojekakve uzorke. Kad se mikstion polu-osui (da

kripi pod prstom) na njega se posipa zlato u prahu. Nakon to se mikstion potpuno osuio

kistom se pokupi sav viak zlata koje se nije zalijepilo. Ostat e zlatni ornamenti gdje god je

bilo mikstiona. Na ovaj nain su renesansni slikari slikali zlatne ornamente na rubovima

haljina bogorodica s djetetom.


30

VI. SGRAFITO ORNAMENTIRANJE ZLATOM

Drugi nain izrade zlatnih ornamenata na rubovima haljina, i jo ee nain izrade

zlatnih ornamenata na bojanim i pozlaenim ukrasnim okvirima i dekoracijama interijera,

namjetaja i drugog pokustva je tehnikom sgrafito.

Pozlati se listiima (polimentna pozlata ili mikstionska pozlata) povrinu koja je vea

od povrine na kojoj e se raditi sgrafito ornamentacija. Zatim se svo zlato i okolna povrina

premau eljenom bojom. Na tu boju se prenese nacrt eljenog ornament i onda se otrom

alatkom guli povrinsku boju do pozlate. Tako se eksponira podloeno zlato gdje god je

oguljena boja koja ga je pokrivala.

Za razliku od slikanja ornamenata mikstionom i njegovog pozlaivanja zlatom u

prahu, sgrafito tehnika daje otriji i sjajniji efekt zlatnog ornamentiranja. Lijep primjer

sgrafito tehnike ornamentiranja zlatom moete pogledati na You Tube, Italian Sgraffito

Frame, http://www.youtube.com/watch?v=R1dj56HW72M.

VII. AMALGAMSKA POZLATA (VATRENA POZLATA ILI IVINA POZLATA)

U nas je uobiajen naziv amalgamska pozlata dok je na engleskom jeziku uobiajen naziv fire

gilding ili mercuty gilding. Ova pozlata je zbog ive i ivinih para toliko otrovna prilikom

pozlaivanja da se proirio glas da je zabranjeno prakticirati tu pozlatu. Treba zadovoljiti

norme zatite okolia i zatite na radu. Digestor mora imati filtre koji e se nakon uporabe

zbrinuti u skladu s propisima za zbrinjavanje ivina otpada. U nekim zemljama poput Indije

amalgamska pozlata jo se tradicionalno koristi na stari nain bez ikakve zatite. Izvrstan

kratki film koji prikazuje tehniku te pozlate u Indiji moe se pogledati na adresi

http://www.youtube.com/verify_age?next_url=/watch%3Fv%3DHdjMcU_K6tA%26feature%

3Dplayer_embedded.

Izvrstan kratki film o amalgamskom pozlaivanju snimio je i Dirk Meyers Fire-Gilding

Studio i moe se pogledati na http://www.youtube.com/watch?v=yZbzD6UhdJk.

Amalgamsku pozlatu moe se prakticirati samo na materijalima koje je mogue zagrijati

iznad 375 C jer je to temperatura kljuanja i isparavanja ive. Dakle, praktino sa moe


31

prakticirati samo na metalima koji sastavom i debljinom podnose takvo zagrijavanje.

Amalgamsko pozlaivanje je drevna tehnika koja je bila poznata i Pliniju i Vitruviju, a

vjerojatno je postojala i prije etvrtog stoljea prije Krista.

Zlatni listii se karama reu u male komadie ili se uzme zlato u prahu. Usitnjeno zlato se

pomijea sa ivom. Smjesi se dodaju mali komadii stakla pa se sve zajedno u tarioniku

melje. Dobiveni prah se mijea s jo ive i s vodom te se i dalje melje dok se ne dobije pasta.

Viak vode se ukloni, a pastom se boja metalne djelove koji e biti pozlaeni. U ovoj fazi

dominira boje ive. Pomou vatre (let lampa ili sl.) izaziva se hlapljenje ive. Pri kraju se

moe laganim trenjem mekanom krpicom uklanjati zaostale mrvice stakla i ujednaavati sloj.

Nakon hlaenja (moe se predmet prisilno ohladiti vodom) dodaje se pasta ondje gdje su

potrebni popravcii i ponovo se vatrom izaziva hlapljenje ive i moe se glaati sloj mekanom

krpicom ustrim pokretima (koji ni ne mogu biti spori zvog temerature metala!). Pozlaeni

metal se pere i potom se pozlata polira do visokog sjaja uobiajenim polirkama. Tek nakon

poliranja amalgamska pozlata ima visoki sjaj.

VIII. ELEKTROLITSKE POZLATE

ELEKTROLITSKO POSREBRENJE / I6

23 g srebrnog difosfata, 100 g kalijevog difosfata, 23 g amonijevog karbonata, 1 l destilirane

vode

Otopiti srebro difosfat (pirofosfat) u 0,2 l vode. Odvojeno otopiti kalij difosfat u 0,6 l vode.

Pomijeati otopine te dodati otopinu karbonata u 0,2 l vode. Predmet vezati na minus pol

istosmjernog transformatora, na plus pol vezati plou od nehrajueg elika. Napon 6V,

temperatura otopine 18 C. Drati u otopini do formiranja prevlake. Isprati i istrljati finom

6 Goran Budija, ienje, zatita i odravanje umjetnikih predmeta i starina iz srebra, Vijesti

muzealaca i konzervatora, 2/3 (2001.); ienje, zatita i odravanje umjetnikih predmeta i starina iz

od bakra i njegovih slitina, Vijesti muzealaca i konzervatora, 4 (2001.), str. 137-150; ienje, zatita i

odravanje umjetnikih predmeta i starina od eljeza i njegovih slitina, Vijesti muzealaca i

konzervatora, 1 (2002.), str. 83-91.


32

mjedenom etkom namoenom u otopinu sapunike, ponovo isprati, dobro osuiti.

ELEKTROLITSKO POSREBRENJE / II7

10 g srebrnog klorida, 20 g kalijevog ferocijanida, 20 g kalijevog karbonata, 40 g natrijevog

sulfita, 1 l destilirane vode

Otopiti ferocijanid u vrijuoj vodi, dodati karbonat, dodati srebrni klorid i na kraju sulfit.

Kuhati 30-120 min. Po hlaenju filtrirati. Anoda nehrajui elik ili isto srebro. Po srebrenju

istrljati finom mjedenom etkom natopljenom sapunicom i dobro isprati! Ne mijeati s

kiselinama, moe nastati otrovni plin cijanovodik. Moe se raditi i lokalno: predmet spojiti na

minus pol ispravljaa, na plus spojiti komad nehrajueg elika koji je omotan vatom

natopljenom otopinom. Vatom prelaziti po mjestu koje se eli posrebriti a koje je prethodno

dobro oieno i odmaeno. Po formiranju prevlake dobro isprati.

ELEKTROLITSKA POZLATA / I8

1 g zlato klorida, 75 g natrij fosfata, 2,5 g natrij sulfita, 1 l destilirane vode

Otopiti zlato klorid u 0,1 l vode. Ovu otopinu pomijeati s otopinom fosfata u 0,5 l vode. Na

kraju dodati sulfit otopljen u o,4 l. vode. Anoda nehrajui elik 4-8 V, 20 C. Pogodno za

srebro, te bakar i njegove sline. Po formiranju pozlate ietkati finom mjedenom etkom i

sapunicom. Dobro isprati i osuiti.

ELEKTROlSKA POZLATA / II9

2,65 g zlato klorida, 15 g kalijevog ferocijanida, 15 g natrijevog karbonata, 1 l destilirane

vode Otopiti ferocijanid u vrijuoj vodi, dodati karbonat, i na kraju zlato klorid. Kuhati 30-

150 min. Po hlaenju filtrirati. Anoda nehrajui elik. Postupak isti kao za elektrolitsko

posrebrenje II.

7 Isto.

8 Isto.

9 Isto.


33

IX. FALSIFICIRANJE AMALGAMSKE POZLATE

Amalgamska pozlata se daleko, daleko vie cijeni meu znalcima nego elektrolitska pozlata.

Predmeti koji su pozlaeni amalgamskim pozlaivanjem postiu znatno vie cijene nego oni

pozlaeni jeftinim i jednostavnim elektrolitskim pozlaivanjem. Kako trite u svrhu ekstra

zarade pokuava krivotvoriti sve i svata, tako se krivotvori i amalgamsku pozlatu

elektrolitskim pozlaivanjem malo dodatnog truda.

Elektrolitskim pozlaivanjem se pozlati sav metal koji je uronjen u elektrolitsku kupku.

Amalgamskim pozlaivanjem se pozlauje samo onaj dio metala kojeg se eli pozlatiti.

Drugim rijeima, ono to se na metalnom predmetu ne vidi (stranje ili unutarnje strane...)

amalgamskim pozlaivanjem nee biti pozlaene jer nema smisla da pozlatar troi zlato i trud

uzalud. Rub izmeu pozlaenog i nepozlaenog e biti jasno vidljiv.

Ipak, i elektrolitskim pozlaivanjem se moe donekle postii slian efekt, ali ne moe zavarati

oko dobrog znalca. Prije elektolitskog pozlaivanja se lakom premae onaj dio kojeg se ne

eli pozlatiti. Nakon vaenja predmeta iz elektrolitske kupke otopi se i obrie ranije naneseni

lak. Tako elektrolitska pozlata ostane samo na onim dijelovima gdje nije bilo laka, a na onim

mjestima gdje je bilo laka teoretski ne bi trebalo biti nimalo zlata. Ipak, na tim mjestima

ostane tanki polulazurni trag razmazane pozlate. Krivotvoritelji najee predmet prodaju

tako, a ponekad se potrude sve tragove razmazane pozlate ukloniti mehanikim nainima. I u

jednom i u drugom sluaju moe se uoiti tragove koji indiciraju to je uraeno.

Prepoznavanje krivotvorine amalgamske pozlate moe se lijepo slikovito pogledati na You

Tube videu Mercury Gilding Identification Tips na

http://www.youtube.com/watch?v=GtxCaUc51jE

X. KEMIJSKE METODE POZLATE ILI POSREBRENJA METALA

POSREBRENJE UTRLJAVANJEM10

10 g srebrnog klorida, 20 g natrijevog klorida, 20 g kalijevog bitartrata

Sastojke izmijeati u gustu pastu. Pomou komadia pluta ili koe utrljavati na dobro oien

predmet. Kod reljefnih predmeta koristi se kist. Po formiranju prevlake istrljati finom 10 Isto.


34

mjedenom etkom i sapunicom. Isprati i to bre osuiti.

POSREBRENJE URANJANJEM11

15 g srebrnog nitrata, 10 g amonijevog klorida, 30 g natrijevog tiosulfata, 1 l destilirane vode

Otopi se nitrat u 50 ml vode te se doda otopinu amonijevog klorida u istoj koliini vode.

Tome se doda tiosulfat otopljeni u 900 ml vode. Uronjavati dobro odmatene i od oksida

oiene predmete. Otopini se moe dodati i 150 g krede (taloene) te tako dobiti smjesu za

srebrenje bakra i slina utrljavanjem. Po formiranju prevlake dobro isprati, te to prije osuiti

POZLATA UTRLJAVANJEM12

3 g zlato klorida otopiti u to manje vode (ili otopiti 2 g istog zlata u 1o g smjese od 3 dijela

klorovodine i jednog dijela duine kiseline. Dobivenu otopinu ugustiti zagijavanjem u

vodenoj kupki te istu razrijediti sa to manje vode). Dobivenom otopinom natopiti lanenu

krpicu koju se nakon suena spali. Pepeo koji ostane slui kao prah za pozlaivanje. Pomou

pluta ili komadia koe koji se natopi slanom vodom utrljavati prah na predmet. Na kraju

predmet istrljati finom mjedenom etkom natopljenom sapunicom i dobro isprati. Pogodno za

bakar i sline te srebro! Ako se eli crveniju pozlatu otopini dodati najvie 1 g bakar klorida, a

ako se eli zelenkastija boja onda najvie 1 g srebro klorida (postupno uz probe).

XI. POGOVOR

U ovoj skripti predstavljene su metode pozlaivanja koje se radioniki ili manufakturno

koriste. Postoje i neke novije industrijske kemijske metode pozlaivanja, primjerice keramike

i porculana, koje se ne prakticira u jednostavnijim radionikim uvjetima. Kako ih se ne koristi

u konzerviranju i restauriranju batine, nisu ni spomenute u ovom pregledu.

11 Isto.

12 Isto.

Documents

659949.Tehnologija Pozlaivanja 09052013