HR HR

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 15.6.2016.

COM(2016) 402 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o hrani namijenjenoj sportašima

2

Sadržaj

1. Uvod ................................................................................................................................................ 3

2. Tržište hrane za sportaše ................................................................................................................. 4

2.1. Proizvodi na tržištu, veličina tržišta, vrijednost i cijene .......................................................... 4

2.2. Strukture tržišta, distribucijski kanali ...................................................................................... 5

2.3. Stavljanje sportske hrane na tržište .......................................................................................... 5

3. Razumijevanja potrošača i potrošačkih navika ............................................................................... 6

4. Pregled primjenjivih propisa o hrani za sportaše do 20. srpnja 2016. ............................................. 7

4.1. Hrana za sportaše razvrstana kao „hrana za posebne prehrambene potrebe” .......................... 7

4.2. Hrana za sportaše razvrstana kao hrana za uobičajenu potrošnju i uređena relevantnim

horizontalnim propisima o hrani .............................................................................................. 8

5. Promjene uvedene Uredbom o FSG-u ............................................................................................. 8

6. Sažetak pitanja o hrani za sportaše nakon 20. srpnja 2016. ............................................................ 9

6.1. Aspekti sigurnosti hrane .......................................................................................................... 9

6.2. Aspekti informiranja potrošača ................................................................................................ 9

6.3. Aspekti sastava ....................................................................................................................... 11

6.4. Aspekti koji se odnose na obavješćivanje koje zahtijevaju nacionalna nadležna tijela ......... 12

6.5. Dodatni aspekti ...................................................................................................................... 12

7. Sažetak stajališta nacionalnih nadležnih tijela i „zainteresiranih strana” ...................................... 13

8. Zaključak ....................................................................................................................................... 14

3

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o hrani namijenjenoj sportašima

UVOD 1.

Ovim se izvješćem ispunjuje obveza Komisije utvrđena člankom 13. Uredbe (EU)

br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o hrani za dojenčad i malu djecu, hrani

za posebne medicinske potrebe i zamjeni za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj

dijeti (dalje u tekstu „Uredba o FSG-u”)1. U skladu s tim člankom, Komisija je nakon

savjetovanja s Europskom agencijom za sigurnost hrane (EFSA) obvezna podnijeti

Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o eventualnoj potrebi za odredbama o hrani

namijenjenoj sportašima (dalje u tekstu „hrana za sportaše”).

Zahtjev za to izvješće povezan je sa stavljanjem okvira za hranu za posebne

prehrambene potrebe2 izvan snage 20. srpnja 2016. Uredbom o FSG-u. Taj okvir

uspostavljen je direktivom Vijeća3

iz 1989. i dovršen je preinačenim tekstom

Direktive 2009/39/EZ.

Hrana za sportaše trenutačno se može razvrstati kao (1) „hrana za posebne

prehrambene potrebe” u skladu s Direktivom 2009/39/EZ ili kao (2) hrana za

uobičajenu potrošnju uređena relevantnim horizontalnim propisima o hrani. Hrana za

sportaše nije obuhvaćena područjem primjene Uredbe o FSG-u jer je ona usmjerena

na hranu za određene ranjive skupine potrošača.

S obzirom na to da se hrana za sportaše više neće moći razvrstavati kao hrana za

posebne prehrambene potrebe, ta vrsta hrane bit će od 20. srpnja 2016. uređena

isključivo horizontalnim propisima o hrani.

U ovom izvješću odražavaju se moguće posljedice promjene statusa hrane za

sportaše.

Ono se temelji na istraživanju tržišta koje je Konzorcij za ocjenu prehrambenog

lanca (studija FCEC-a)4 proveo u razdoblju od siječnja do lipnja 2015. Ta studija

sadržava detaljnije informacije o rezultatima iznesenim u ovom izvješću. U

kontekstu pripreme ovog izvješća provedeno je savjetovanje s nacionalnim

nadležnim tijelima i drugim zainteresiranim stranama.

Europska komisija savjetovala se s Europskom agencijom za sigurnost hrane

(EFSA), koja je pružila znanstvenu i tehničku pomoć u vezi s hranom za sportaše5.

EFSA je prikupila postojeće znanstvene savjete u području prehrambenih i

zdravstvenih tvrdnji te referentne prehrambene vrijednosti za odrasle koji su

relevantni za sportaše i obavijestila Komisiju da se njezini naknadni savjeti ne

razlikuju od preporuka iz izvješća Znanstvenog odbora za hranu (SCF) o sastavu i

1 SL L 181, 29.6.2002., str. 35. 2 SL L 124, 20.5.2009., str. 21. 3 Direktiva Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na hranu za

posebne prehrambene potrebe, SL L 186, 30.6.1989., str. 27. 4 Istraživanje hrane za sportaše – Završno izvješće – Konzorcij za ocjenu prehrambenog lanca (FCEC) -

http://ec.europa.eu/food/safety/labelling_nutrition/special_groups_food/sportspeople/index_en.htm. 5 EFSA, Tehničko izvješće o znanstvenoj i tehničkoj pomoći u vezi s hranom za sportaše, 24.9.2015.,

http://www.efsa.europa.eu/en/supporting/pub/871e.

4

specifikaciji hrane namijenjene osobama s povećanom tjelesnom aktivnošću,

posebno za sportaše6 donesenog 2001.

TRŽIŠTE HRANE ZA SPORTAŠE 2.

Hrana za sportaše nije definirana u okviru zakonodavstva EU-a. Za potrebe ovog

izvješća i uzimajući u obzir analizu provedenu u okviru studije FCEC-a

upotrebljavaju se sljedeće definicije:

hrana za sportaše: svi prehrambeni proizvodi namijenjeni sportašima, bez

obzira na zakonodavstvo EU-a u okviru kojeg se stavljaju na tržište;

sportaši: osobe koje se bave sportom jedanput tjedno ili češće7;

povremeni vježbači: osobe koje se bave sportom rjeđe od jedanput tjedno ili se

uopće ne bave8.

2.1. Proizvodi na tržištu, veličina tržišta, vrijednost i cijene

Različite zainteresirane strane i znanstvena tijela uveli su tijekom godina, za svoje

potrebe, različite kategorizacije hrane za sportaše9

. Uzimajući u obzir te

kategorizacije i postojeće tržište, u studiji FCEC-a10

11

utvrđene su sljedeće tri

kategorije hrane za sportaše: (1) sportski napitci; (2) proizvodi (na bazi bjelančevina)

za jačanje i izgradnju mišića te za oporavak nakon vježbanja i (3) proizvodi za

podizanje energije i poboljšanje rezultata vježbanja te proizvodi koje sportaši stalno

upotrebljavaju kao dodatke prehrani.

U 2014. vrijednost tržišta prehrambenih proizvoda i napitaka za sportaše na razini

Europske unije iznosila je 3,07 milijardi EUR (maloprodajna vrijednost)12

13

. U

razdoblju od 2009. do 2014. tržište hrane za sportaše na razini EU-a poraslo je

za 11,2 %, što odgovara prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 2,2 %. Taj rast uglavnom

se temeljio na proizvodima na bazi bjelančevina, čija je potrošnja u tom razdoblju

porasla za 68 %. Potrošnja proizvoda za podizanje energije i poboljšanje rezultata

vježbanja porasla je za 54 %, dok je zabilježen pad potrošnje sportskih napitaka

od 8 %14

.

6 U izvješću SCF-a zaključeno je da je „uravnotežena prehrana temeljna prehrambena potreba

sportaša”. U njemu je nadalje objašnjeno da „uzimajući u obzir aspekte intenzivne tjelesne aktivnosti

(...) pojedinci mogu imati koristi od određene hrane i sastojaka hrane koji prelaze okvire preporučenih

smjernica o prehrani za opću populaciju” te su navedeni savjeti o sastavu i posebnim svojstvima hrane

za sportaše, 28.2.2001. http://ec.europa.eu/food/fs/sc/scf/out64_en.pdf. 7 Za potrebe ankete provedene među potrošačima, u definiciju sportaša bila je uključena obveza potrošnje

hrane za sportaše najmanje jedanput tijekom protekle godine, studija FCEC-a, odjeljak 3.3.1. 8 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.1. 9 Studija FCEC-a, odjeljak 3.1.1.1. 10 Studija FCEC-a, odjeljak 3.1.1.2., tablica 3.1. 11 Postoje i neki granični proizvodi koje sportaši mogu upotrebljavati i koji bi im mogli biti zanimljivi.

No, budući da su namijenjeni općoj populaciji, takvi granični proizvodi nisu se pri provedbi analize

tržišta u okviru istraživanja FCEC-a smatrali hranom za sportaše, studija FCEC-a, odjeljak 3.1.1.3. 12 Studija FCEC-a na temelju podataka Euromonitora, odjeljak 3.2.1.1. 13 Najveća tržišta među državama članicama: (1) UK (732 milijuna EUR), (2) Španjolska (491

milijun EUR), (3) Njemačka (452 milijuna EUR), (4) Italija (358 milijuna EUR), (5) Švedska (185

milijuna EUR), (6) Nizozemska (153 milijuna EUR) te (7) Francuska (128 milijuna EUR ), studija

FCEC-a na temelju podataka Euromonitora, odjeljak 3.2.1.1. 14 Studija FCEC-a, odjeljak 3.2.1.1.

5

Na temelju inovacija na razini EU-a15

procjenjuje se da u području hrane za sportaše

postoji između 20 000 i 30 000 proizvoda, od čega ih je najviše u kategoriji hrane za

sportaše na bazi bjelančevina16

.

U pogledu tržišne vrijednosti u EU-u, 61 % ukupne količine hrane za sportaše u

kategoriji je sportskih napitaka, 26 % u kategoriji proizvoda na bazi bjelančevina te

13 % u kategoriji proizvoda za podizanje energije i poboljšanje rezultata vježbanja17

.

Potrošačke cijene hrane za sportaše prilično su ujednačene u različitim

distribucijskim kanalima. Međutim, veleprodajne cijene po kojima je proizvođači

prodaju različitim distribucijskim kanalima mogu se znatno razlikovati. U najskuplju

kategoriju spadaju proizvodi (na bazi bjelančevina) za jačanje i izgradnju mišića te

proizvodi za oporavak nakon vježbanja, a slijede proizvodi za poboljšanje rezultata

vježbanja te proizvodi koji se stalno upotrebljavaju kao dodaci prehrani za sportaše.

Sportski napitci spadaju u kategoriju najjeftinije hrane za sportaše18

.

2.2. Strukture tržišta, distribucijski kanali

Rezultati studije pokazuju da velika multinacionalna poduzeća dominiraju tržištem

sportskih napitaka, dok su MSP-ovi19

u cijelosti ili uglavnom usmjereni na prehranu

sportaša20

.

61,2 % povremenih vježbača i 44,3 % sportaša smatra da su supermarketi/trgovine

mješovite robe najvažniji kanal za distribuciju hrane za sportaše, a zatim sportski

supermarketi. Mrežni kanali i internet još uvijek nisu važni za kupnju hrane za

sportaše, no njima se povremeni vježbači koriste češće nego sportaši21

. Dodatni

kanali za distribuciju hrane za sportaše uključuju specijalizirane trgovine, ljekarne i

fitnes-centre22

.

2.3. Stavljanje sportske hrane na tržište

Utvrđeno je da su informacije na oznaci jedna od najvažnijih marketinških tehnika u

tom sektoru23

. Informacije na oznaci mogu se odnositi na (1) trgovački naziv: jasan

opis funkcije proizvoda (npr.„energetske pločice”); (2) robnu marku i pakiranje (npr.

upotreba fotografija sportaša); (3) jasne upute za upotrebu (npr. „tijekom ili nakon

tjelesne aktivnosti”); (4) sastav i sastojke; (5) navođenje informacija kao što su

„visoke energetske vrijednosti”, „izvor glukoze”; (6) navođenje informacija o

povoljnim učincima na zdravlje sportaša zbog određenih značajki proizvoda.

15 „Najprikladnija utvrđena metoda za procjenu broja prehrambenih proizvoda namijenjenih sportašima

na tržištu temelji se na inovacijama. Prema mišljenju ispitanika iz tog sektora, inovativni novi proizvodi

na razini EU-a čine između 8 % i 12 % proizvoda na tržištu u određenoj godini.” Studija FCEC-a,

odjeljak 3.1.1.4. 16 Studija FCEC-a, odjeljak 3.1.1.4. 17 Studija FCEC-a, odjeljak 3.1.1.5., tablica 3.4. 18 Studija FCEC-a, odjeljak 3.1.3. 19 Preporuka Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124,

20.5.2003., str. 36.). 20 Studija FCEC-a, odjeljak 3.2.1.4., tablica 3.13. 21 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.2., slika 3-7. 22 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.2. 23 Ostale marketinške tehnike koje se primjenjuju u vezi s hranom za sportaše jesu sljedeće: sponzoriranje

sportskih događaja, potpora poznatih sportaša, oglašavanje u specijaliziranim tiskanim medijima,

glavnim medijima, usmena predaja, internetski marketing i internetska komunikacija, Studija FCEC-a,

odjeljak 3.3.3.

6

Sportaši i povremeni vježbači smatraju važnim sljedeće elemente oznake: popis

sastojaka popraćen očekivanim rezultatima/učincima i uputama za upotrebu,

popratne učinke, upozorenja o mogućem predoziranju te upotrebu prirodnih

sastojaka/postupaka za pripremu24

. Međutim, te dvije skupine potrošača iskazuju

ponešto drukčije interese kada ocjenjuju važnost navedenih informacija. Na primjer,

sportašima su važnije informacije o očekivanim rezultatima ili učincima proizvoda,

dok povremene vježbače više zanimaju popratni učinci ili upotreba prirodnih

sastojaka25

.

RAZUMIJEVANJA POTROŠAČA I POTROŠAČKIH NAVIKA 3.

Stupanj upućenosti sportaša i povremenih vježbača u njihove prehrambene potrebe

povezane sa sportskim aktivnostima vrlo je raznolik, kao i poznavanje proizvoda i

njihovih svojstava26

. Što je namjena hrane za sportaše općenitija, to je njezina

upotreba među različitim skupinama potrošača raširenija27

.

Sportaši troše više hrane za sportaše u vezi sa sportom, nego s drugim aktivnostima28

i u usporedbi s povremenim vježbačima, spremni su potrošiti više na takve

proizvode29

. Trend je obrnut kada potrošnja nije povezana sa sportom ili tjelesnim

aktivnostima30

. U usporedbi s povremenim vježbačima, sportaši rjeđe troše hranu za

sportaše u vezi s fizičkim naporom koji nije sport31

. Povećanje energije i oporavak

glavni su razlozi za potrošnju hrane za sportaše koje su navele obje skupine

potrošača32

.

Ipak, razlozi za potrošnju nisu nužno povezani s namjenom hrane za sportaše, što

posebno vrijedi za povremene vježbače33

.

Pružanje informacija o posebnim prehrambenim svojstvima hrane za sportaše i

njezinim korisnim učincima za zdravlje sportaša moguće je u skladu s člankom 9.

Direktive 2009/39/EZ, kao obvezni zahtjev, ako je hrana za sportaše razvrstana kao

hrana za posebne prehrambene potrebe ili u skladu s Uredbom (EZ) br. 1924/200634

,

24 U postocima: 28 % popis sastojaka, 19 % očekivani rezultati/učinci, 18 % upute za upotrebu, 14 %

popratni učinci, 13 % upozorenja o mogućem predoziranju te 9 % upotreba prirodnih

sastojaka/postupaka za pripremu, Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.3., slika 3-8. 25 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.3., slika 3-9. 26 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.1. 27 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.1.1. 28 68 % sportaša troši hranu za sportaše u vezi sa sportskim aktivnostima, u usporedbi sa samo 15,6 %

povremenih vježbača, Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.1.1., slika 3-3. 29 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.1.2. 30 57,7 % povremenih vježbača i samo 16,1 % sportaša ne troši hranu za sportaše u vezi sa sportom ili

tjelesnom aktivnošću, Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.1.1., slika 3-3. 31 15,9 % sportaša i 26,7 % povremenih vježbača navelo je da troši hranu za sportaše u vezi s fizičkim

naporom koji nije sport, Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.1.1., slika 3-3. 32 Prilozi Studiji FCEC-a, anketa provedena među potrošačima, odjeljak 6.5., slika 6-9. 33 Povremeni vježbači troše 20 % proizvoda za poboljšanje rezultata vježbanja i 14,6 % proizvoda na bazi

bjelančevina u vezi s wellnessom i zdravljem. Sklonosti prema okusima navedene su kao najvažniji

razlog za potrošnju sportskih napitaka (24 % povremenih vježbača i 9,4 % sportaša; ti postoci potvrđuju

i opravdavaju napore koje proizvođači ulažu uglavnom u inovativne okuse i arome). Od svih

povremenih vježbača 11,5 % navelo je da su sklonosti prema okusima razlog za potrošnju energetskih

pločica za sportaše, dok je to navelo samo 4,8 % sportaša koji te proizvode uglavnom troše u vezi s

povećanjem energije (27 %) i vraćanjem energije (24 %), prilozi Studiji FCEC-a, anketa provedena

među potrošačima, odjeljak 6.5., slika 6-9. 34 Uredba (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i

zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani, SL L 404, 30.12.2006., str. 9.

7

kao odobrena tvrdnja, ako je hrana za sportaše razvrstana kao hrana za uobičajenu

potrošnju i ako je uređena horizontalnim propisima o hrani. Stoga potrošači obično

ne mogu utvrditi u skladu s kojim propisom se informacije pružaju niti mogu utvrditi

je li tvrdnja odobrena u skladu s postupkom utvrđenim u Uredbi (EZ)

br. 1924/200635

. Rezultati ankete provedene među potrošačima pokazuju da

potrošači jednako vjeruju neodobrenim kao i odobrenim tvrdnjama36

. Iako je

anketom provedenom među potrošačima utvrđeno da su sportašima važne

informacije o očekivanim rezultatima ili učincima hrane za sportaše37

, upitan je

utjecaj prisutnosti tvrdnje pri kupnji hrane za sportaše38

.

PREGLED PRIMJENJIVIH PROPISA O HRANI ZA SPORTAŠE DO 20. SRPNJA 2016. 4.

Hrana za sportaše mora biti usklađena s odredbama utvrđenim u Uredbi (EZ)

br. 178/200239

(tzv. „opći propis o hrani”). Međutim, postupanje prema hrani za

sportaše razlikuje se među državama članicama jer je hranu za sportaše do 20. srpnja

2016. moguće razvrstati kao (1) „hranu za posebne prehrambene potrebe” u skladu s

Direktivom 2009/39/EZ, kada će ta direktiva biti stavljena izvan snage, ili (2) kao

hranu za uobičajenu potrošnju uređenu relevantnim horizontalnim propisima o hrani.

Neke države članice zahtijevaju obavješćivanje o hrani za sportaše koja je razvrstana

kao hrana za posebne prehrambene potrebe u skladu s Direktivom 2009/39/EZ i

utvrdile su druga posebna pravila (npr. o definiciji, sastavu, označivanju). U pogledu

hrane za sportaše koja nije razvrstana kao hrana za posebne prehrambene potrebe i

koja je uređena horizontalnim propisima, države članice mogu zahtijevati

obavješćivanje na nacionalnoj razini u skladu s propisima o obogaćenoj hrani i

dodatcima prehrani40

.

4.1. Hrana za sportaše razvrstana kao „hrana za posebne prehrambene potrebe”

Hrana za sportaše može biti razvrstana kao „hrana za posebne prehrambene potrebe”

ako je usklađena s definicijom iz Direktive 2009/39/EZ. Ta hrana definirana je kao

hrana (1) koja je posebnog sastava ili je dobivena posebnim postupkom prerade; (2)

koju je moguće jasno razlikovati od hrane za uobičajenu potrošnju; (3) koja je

prikladna zbog svojih navedenih prehrambenih svojstava i (4) stavlja se na tržište

tako da je ta prikladnost naznačena.

Člankom 3. Direktive 2009/39/EZ utvrđen je opći zahtjev da hrana mora biti takvog

sastava ili svojstava da je primjerena za posebne prehrambene potrebe. Člankom 4.

Direktive 2009/39/EZ zahtijeva se donošenje dodatnih posebnih direktiva za

određene skupine hrane za posebne prehrambene potrebe, među ostalim za „hranu

namijenjenu osobama s povećanom tjelesnom aktivnošću, posebno za sportaše”.

Međutim, od 1989. kada je uveden pojam hrane za posebne prehrambene potrebe,

takva posebna pravila za hranu za sportaše nisu donesena. Prema tome, ako su

razvrstani kao hrana za posebne prehrambene potrebe, takvi proizvodi moraju biti

usklađeni samo s općim pravilima iz Direktive 2009/39/EZ.

35 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.3. 36 Studija FCEC-a odjeljak 3.3.3., Studija FCEC-a, prilozi, anketa provedena među potrošačima,

odjeljak 6.10., tablica 6.3. 37 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.3., slika 3-9. 38 Studija FCEC-a, prilozi, anketa provedena među potrošačima, odjeljak 6.11. tablica 6.4. 39 Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih

načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka

u područjima sigurnosti hrane, SL L 31, 1.2.2002., str. 1. 40 Studija FCEC-a, odjeljak 3.4.1.1.

8

Člankom 9. Direktive 2009/39/EZ zahtijeva se da, u pravilu, hrana za posebne

prehrambene potrebe mora ispunjivati zahtjeve označivanja iz Direktive 2000/13/EZ

o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane41

(Direktiva 2000/13/EZ

zamijenjena je Uredbom (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani42

).

Osim toga, neki posebni zahtjevi označivanja i zahtjevi u odnosu na sastav za te

proizvode utvrđeni su u Direktivi 2009/39/EZ i detaljno su analizirani u poglavlju 6.

ovog izvješća. Nacionalna nadležna tijela odgovorna su za provjeru usklađenosti

hrane za posebne prehrambene potrebe s odredbama Direktive 2009/39/EZ.

4.2. Hrana za sportaše razvrstana kao hrana za uobičajenu potrošnju i uređena

relevantnim horizontalnim propisima o hrani

Hrana za sportaše koja nije razvrstana kao hrana za posebne prehrambene potrebe

mora ispunjivati relevantne zahtjeve nekih od horizontalnih mjera iz sljedećih

propisa o hrani: (1) Uredbe (EZ) br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim

tvrdnjama koje se navode na hrani; (2) Uredbe (EZ) br. 1925/2006 o dodavanju

vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani43

(tzv. „obogaćena hrana”); (3)

Uredbe (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani; (4)

Direktive 2002/46/EZ o dodacima prehrani44

te (5) Uredbe (EZ) br. 258/97 o novoj

hrani i sastojcima nove hrane45

(koja će 1. siječnja 2018. biti stavljena izvan snage

Uredbom (EU) 2015/2283 o novoj hrani46

). U usporedbi sa zakonodavnim okvirom

iz Direktive 2009/39/EZ, postoje razlike u pogledu načina informiranja potrošača i

informacija koje im se pružaju, kao i sastava određenog proizvoda. Te razlike

detaljno su analizirane u poglavlju 6.ovog izvješća.

PROMJENE UVEDENE UREDBOM O FSG-U 5.

Komisija je 2011. donijela zakonodavni prijedlog za pojednostavnjenje

zakonodavnog okvira koji se primjenjuje na hranu za posebne prehrambene

potrebe47

. Svrha tog prijedloga bilo je ukidanje pojma hrane za posebne prehrambene

potrebe stavljanjem Direktive 2009/39/EZ izvan snage, uključujući posebne direktive

donesene na temelju tog okvira, te njegova zamjena novim okvirom kojim je

obuhvaćena samo hrana za određene ranjive skupine potrošača, za koju su opravdana

posebna pravila o sastavu i informiranju. Ta promjena bila je posebno relevantna za

hranu za sportaše jer je često teško razumjeti treba li određeni prehrambeni proizvod

smatrati hranom za posebne prehrambene potrebe sportaša ili hranom za uobičajenu

41 Direktiva 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju

zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane, SL L 109, 6.5.2000.,

str. 29. 42 Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju

potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i

Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ,

Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva

Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004, SL L 304, 22.11.2011., str. 18. 43 Uredba (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina,

minerala i određenih drugih tvari hrani, SL L 404, 30.12.2006., str. 26. 44 Direktiva 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o usklađivanju zakona država

članica u odnosu na dodatke prehrani, SL L 183, 12.7.2002., str. 51. 45 Uredba (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 1997. o novoj hrani i sastojcima

nove hrane, SL L 43, 14.2.1997., str. 1. 46 Uredba (EU) br. 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani,

SL L 327, 11.12.2015., str. 1. 47 Europska komisija, 2011., Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o hrani namijenjenoj

dojenčadi i maloj djeci te hrani za posebne medicinske potrebe, COM (2011) 353.

9

potrošnju obogaćenom nekim hranjivim tvarima i sa zdravstvenom tvrdnjom

namijenjenom sportašima. Zbog toga je podnesena i prijava protiv poslovnih

subjekata koji su po vlastitom nahođenju birali hoće li postupati u skladu s

Direktivom 2009/39/EZ ili drugim horizontalnim propisima o hrani, kako je

navedeno u poglavlju 4. točki 4.2.

Na temelju procjene učinka koju je Komisija provela u pripremi prijedloga Komisije,

hrana za sportaše isključena je iz njegova područja primjene48

. Prema tom prijedlogu,

hrana za sportaše koja je trenutačno stavljena na tržište u skladu s

Direktivom 2009/39/EZ trebala bi nakon 20. srpnja 2016., kada Uredba o FSG-u

stupa na snagu, biti usklađena s ostalim relevantnim horizontalnim propisima EU-a o

hrani.

SAŽETAK PITANJA O HRANI ZA SPORTAŠE NAKON 20. SRPNJA 2016. 6.

U ovom poglavlju detaljno se analizira kako bi na hranu za sportaše koja je

trenutačno razvrstana kao hrana za posebne prehrambene potrebe utjecali

horizontalni propisi o hrani u nedostatku posebnog zakonodavstva nakon 20. srpnja

2016. (kada se Direktiva 2009/39/EZ stavlja izvan snage) i postoji li potreba za

posebnim zakonodavstvom za dotične proizvode. Ne bi bilo promjena u pogledu

hrane za sportaše koja se trenutačno smatra hranom za uobičajenu potrošnju

uređenom relevantnim horizontalnim propisima o hrani.

6.1. Aspekti sigurnosti hrane

Člankom 14. općeg propisa o hrani zahtijeva se da se hrana ne stavlja na tržište ako

nije sigurna i propisuju uvjeti za utvrđivanje sigurnosti hrane. U skladu s

člankom 17. općeg propisa o hrani, subjekti u poslovanju s hranom dužni su osigurati

usklađenost s tim odredbama, a države članice odgovorne su za njihovu provedbu.

Te se odredbe već primjenjuju na hranu za sportaše, kao što se primjenjuju i na svu

ostalu hranu.

Uzimajući to u obzir, neće biti promjena u pogledu hrane za sportaše koja je

trenutačno razvrstana kao hrana za posebne prehrambene potrebe u smislu općih

zahtjeva za utvrđivanje sigurnosti, kada je uređena horizontalnim propisima o hrani.

6.2. Aspekti informiranja potrošača

Trenutačno sportska hrana razvrstana kao hrana za posebne prehrambene potrebe, za

razliku od hrane za sportaše koja nije razvrstana kao takva, mora ispunjivati dodatne

i posebne zahtjeve u pogledu informiranja. Nakon 20. srpnja 2016. promjene u

pogledu hrane za sportaše mogu se opisati na sljedeći način.

48 Radni dokument službi Komisije, Procjena učinka priložena uz dokument „Prijedlog Uredbe Europskog

parlamenta i Vijeća o hrani za dojenčad i malu djecu te hrani za posebne medicinske potrebe”,

http://ec.europa.eu/food/safety/docs/labelling_nutrition-special_groups_food-

impact_assessment_en.pdf.

10

Informacije o posebnim prehrambenim svojstvima hrane za sportaše i prikladnosti

U skladu s člankom 9. Direktive 2009/39/EZ, obvezno je navesti posebna

prehrambena svojstva i sastojke ili posebni postupak prerade koji proizvodima daje

posebna prehrambena svojstva. Osim toga, Direktivom 2009/39/EZ zahtijeva se da

se hrana za posebne prehrambene potrebe stavlja na tržište tako da se naznači

prikladnost zbog njezinih navedenih prehrambenih svojstava. Takva navođenja u

skladu s Direktivom 2009/39/EZ mogu podrazumijevati prehrambene koristi i koristi

za zdravlje, no za njih je potrebno odobrenje Komisije.

Nakon 20. srpnja 2016., informiranje potrošača o hrani za sportaše mora biti

usklađeno s Uredbom (EU) br. 1169/2011. Nadalje, informacije koje potpadaju pod

definiciju prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji koje se za takve proizvode navode na

dobrovoljnoj osnovi moraju biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1924/2006. Stoga će

samo prehrambene i zdravstvene tvrdnje odobrene u skladu s tom Uredbom biti

dopuštene za upotrebu na hrani za sportaše.

Trenutačno već postoji sedam odobrenih zdravstvenih tvrdnji namijenjenih

sportašima te neke dodatne koje mogu biti relevantne49

,50

. Zdravstvene tvrdnje

namijenjene sportašima trebaju biti popraćene znanstvenim dokazima koji se

posebno odnose na tu ciljnu skupinu, a ne na opću populaciju. Postoje tvari za koje

tvrdnje nisu dopuštene51

, ponekad unatoč pozitivnom zaključku EFSA-e52

o

povoljnom učinku dotičnog proizvoda na sportaše jer se s gledišta zdravstvene

politike tvrdnja smatra nekorisnom za opću populaciju (npr. „s visokim sadržajem

natrija”).

Informacije o označivanju sportske hrane i njezinoj namjeni

Direktivom 2009/39/EZ zahtijeva se da se hrana koja je obuhvaćena njezinim

područjem primjene i namijenjena za posebne prehrambene potrebe jasno razlikuje

od hrane za normalnu potrošnju, uz navođenje njezinih posebnih prehrambenih

svojstava. Na temelju toga subjekti u poslovanju s hranom označuju proizvode kao

„hrana za sportaše” ili „proizvod prikladan za sportske aktivnosti” te navode upute za

upotrebu, pobliže određujući odgovarajuću namjenu proizvoda (npr. prije, tijekom,

nakon vježbanja).

U skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1169/2011, obvezno je navođenje naziva

hrane koji mora biti njezin propisani naziv, kako je utvrđen na razini EU-a ili na

nacionalnoj razini ili, ako takav naziv ne postoji, njezin uobičajeni naziv ili, ako se

uobičajeni naziv ne upotrebljava, opisni naziv. Ta bi se odredba primjenjivala na

naziv „hrana za sportaše”. U pogledu uputa za upotrebu, člankom 9. stavkom 1.

točkom (j) Uredbe (EU) br. 1169/2011 zahtijeva se njihovo obvezno navođenje, kada

u nedostatku takve upute ne bi bila moguća pravilna upotreba hrane. Upute za

upotrebu, kako je navedeno u članku 27. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011,

moraju biti navedene na način kojim se omogućuje primjerena upotreba hrane. Osim

49 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.4.1. 50 U tijeku je rasprava o tvrdnjama o kofeinu relevantnim za sportaše. Znanstveni odbor EFSA-e za

dijetetske proizvode, prehranu i alergije, 2011., Znanstveno mišljenje o popisu zdravstvenih tvrdnji u

skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1924/2006, EFSA Journal 2011; 9(4): 2054;

Znanstveni odbor EFSA-e za dijetetske proizvode, prehranu i alergije, 2015., Znanstveno mišljenje o

sigurnosti kofeina, EFSA Journal 2015; 13(5): 4102 51 Studija FCEC-a, odjeljak 3.3.4.1. 52 EFSA, znanstvena i tehnička pomoć u pogledu hrane za sportaše, 29.9.2015.,

http://www.efsa.europa.eu/en/supporting/pub/871e.

11

toga, informiranje potrošača o hrani može biti i dobrovoljno, u skladu s

poglavljem V. Uredbe (EU) br. 1169/2011.

6.3. Aspekti sastava

Kako je objašnjeno u poglavlju 4., točki 4.1. ovog izvješća, hrana za posebne

prehrambene potrebe trenutačno mora ispunjivati opći zahtjev da njezin sastav mora

biti takav da je proizvod prikladan za posebne prehrambene potrebe za koje je

namijenjen. U okviru Direktive 2009/39/EZ, u Prilogu Uredbi (EZ) br. 953/200953

naveden je popis određenih kategorija tvari koje se u posebne prehrambene svrhe

smiju dodavati određenoj hrani za posebne prehrambene potrebe, uključujući hranu

za sportaše. Međutim, nisu propisane posebne odredbe o vrijednostima tih tvari, ako

se dodaju.

Uzimajući u obzir činjenicu da nisu utvrđeni posebni zahtjevi u pogledu sastava

hrane za sportaše koja je razvrstana kao hrana za posebne prehrambene potrebe, na

njezin se sastav primjenjuju samo prethodno navedeni zahtjevi.

Nakon 20. srpnja 2016., prema horizontalnim propisima o hrani, hrana za sportaše

razvrstana kao hrana za posebne prehrambene potrebe smatrat će se dodatkom

prehrani ako potpada pod definiciju iz Direktive 2002/46/EZ ili obogaćenom

hranom, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1925/2006.

U slučaju obogaćene hrane, u članku 6. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 1925/2006

navedeno je da vitamini i minerali dodani hrani trebaju biti prisutni najmanje u

„značajnoj količini” u skladu s definicijom iz Uredbe (EU) br. 1169/2011. Ponekad

je količina vitamina i minerala koji se dodaju hrani za sportaše manja od „značajne”,

kako bi se osiguralo da sastav proizvoda najbolje odgovara zahtjevima tijela pri

određenoj sportskoj aktivnosti. U tom kontekstu, treba uzeti u obzir da je Uredbom

(EZ) br. 1925/2006 predviđena mogućnost odstupanja od zahtjeva o „značajnoj

količini” u opravdanim slučajevima i za određene kategorije hrane. Prema tome, u

Uredbi (EZ) br. 1925/2006 postoji odgovarajuća osnova na temelju koje bi nakon

20. srpnja 2016. hrana za sportaše koja se danas razvrstava kao hrana za posebne

prehrambene potrebe mogla i nadalje sadržavati vitamine i minerale u količini

manjoj od značajne.

U pogledu dodavanja tvari koje nisu vitamini i minerali, još uvijek nije izvršeno

usklađivanje za obogaćenu hranu iz Uredbe (EZ) br. 1925/2006 i za dodatke prehrani

iz Direktive 2002/46/EZ. Stoga države članice u tom pogledu mogu uvesti

nacionalna pravila, u skladu s člancima 34. do 36. Ugovora o funkcioniranju

Europske unije54

, za sve druge prehrambene proizvode koji su danas razvrstani kao

dodaci prehrani ili obogaćena hrana. Kada države članice namjeravaju donijeti takva

pravila primjenjuju se članci 11. i 12. Uredbe (EZ) br. 1925/2006. Slična je situacija

u pogledu maksimalne količine vitamina i minerala, ako nije izvršeno usklađivanje.

Te nacionalne odredbe primjenjivat će se na hranu za sportaše nakon 20. srpnja

2016., kada će hrana za sportaše koja je ranije bila razvrstana kao hrana za posebne

prehrambene potrebe biti uređena horizontalnim propisima.

53 Uredba Komisije (EZ) br. 953/2009 od 13. listopada 2009. o tvarima koje se u posebne prehrambene

svrhe smiju dodavati hrani za posebne prehrambene potrebe, SL L 269, 14.10.2009., str. 9. 54 SL C 326, 26.10.2012., str. 47.

12

6.4. Aspekti koji se odnose na obavješćivanje koje zahtijevaju nacionalna nadležna

tijela

Člankom 11. stavkom 1. Direktive 2009/39/EZ zahtijeva se obavješćivanje o hrani za

posebne prehrambene potrebe koja nije u jednoj od skupina navedenih u Prilogu I.

Direktivi. U Prilogu I. navedene su te posebne skupine hrane za posebne

prehrambene potrebe za koje je bilo potrebno propisati posebne odredbe. Iako je

hrana za sportaše navedena u tom Prilogu, posebna pravila nisu donesena. Stoga su

države članice uvele različite pristupe u vezi s obavješćivanjem, pri čemu se ono

nekima zahtijeva za hranu za sportaše razvrstanu kao hrana za posebne prehrambene

potrebe, a nekima ne.

Nakon 20. srpnja 2016., hrana za sportaše svrstana kao hrana za posebne

prehrambene potrebe morat će biti usklađena s horizontalnim propisima o dodacima

prehrani ili obogaćenoj hrani. Države članice mogu, za potrebe praćenja, zahtijevati

obavješćivanje o dodacima prehrani i obogaćenoj hrani. Zahtjev za moguće ponovno

obavješćivanje o hrani za sportaše koja je ranije bila razvrstana kao hrana za posebne

prehrambene potrebe ovisit će o odluci država članica. Moguće su razlike u tom

pogledu, no treba napomenuti da se u kontekstu Direktive 2009/39/EZ

obavješćivanje ne smatra znatnim administrativnim opterećenjem za subjekte u

poslovanju s hranom55

.

6.5. Dodatni aspekti

Nakon 20. srpnja 2016. sva hrana za sportaše imat će isti pravni status. To bi moglo

potaknuti tržišno natjecanje među proizvođačima i istovremeno bi moglo pozitivno

utjecati na konkurentnost sektora. To može pozitivno utjecati i na cijene hrane za

sportaše. Međutim, to bi moglo i negativno utjecati na konkurentnost posebnog

sektora proizvođača hrane za sportaše koji trenutačno posluju u skladu s

Direktivom 2009/39/EZ i koji bi mogli izgubiti svoj posebni položaj.

Troškovi ponovnog označivanja i ponovnog obavješćivanja (ako se obveza takvog

obavješćivanja uvede) neće biti znatni, no mogli bi se pojaviti dodatni troškovi zbog

preoblikovanja hrane za sportaše koja se danas smatra hranom za posebne

prehrambene potrebe a radi usklađenosti sa zahtjevima iz Uredbe (EZ)

br. 1925/200656

,57

,58

. Mogu se očekivati i dodatni troškovi za hranu za sportaše koja

je trenutačno stavljena na tržište u skladu s Direktivom 2009/39/EZ i to u kontekstu

zahtjeva za odobrenje zdravstvenih tvrdnji. Ne očekuju se promjene postupaka

nadležnih tijela u pogledu provedbe propisa u odnosu na postojeće stanje59

.

55 Studija FCEC-a, odjeljak 4.2.1.1. 56 Subjekti u poslovanju s hranom prijavili su jednokratni trošak ponovnog označivanja hrane za sportaše

koja je ranije bila stavljena na tržište kao dijetetska hrana. Također je navedeno da subjekti u poslovanju

s hranom povremeno stavljaju nove oznake na svoje proizvode, Studija FCEC-a, odjeljak 4.2.1.1. 57 Zbog nekih nacionalnih odredbi mogla bi se pojaviti i potreba za preoblikovanjem, npr. maksimalnih

količina vitamina i minerala u dodacima prehrani, što će utjecati na hranu za sportaše samo nakon

stavljanja Direktive 2009/39/EZ izvan snage, Studija FCEC-a, odjeljak 4.2.1.1. 58 Učinak tih troškova mogao bi biti razmjerno veći na MSP-ove nego na veća poduzeća, Studija FCEC-a,

odjeljak 4.2.2. 59 Anketa provedena među nacionalnim nadležnim tijelima pokazuje da 41 % njih ne predviđa promjene

postupaka u pogledu provedbe propisa u okviru ove opcije, a njih 18 % predviđa samo manje promjene.

Osam nadležnih tijela (36 % ispitanika) predviđa umjerene promjene u okviru ove opcije, a jedno od

njih predviđa velike promjene, Studija FCEC-a, odjeljak 4.4.2.1.

13

SAŽETAK STAJALIŠTA NACIONALNIH NADLEŽNIH TIJELA I „ZAINTERESIRANIH 7.

STRANA”

Većina nacionalnih nadležnih tijela smatra da su postojeći horizontalni propisi o

hrani prilično odgovarajuća ili vrlo primjerena za uređivanje hrane za sportaše60

. Šest

nacionalnih nadležnih tijela potvrdilo je da postoji potreba za posebnim pravilima za

hranu za sportaše61

.

Mišljenja subjekata u poslovanju s hranom jasno se razilaze u odnosu na pitanje je li

potrebno posebno zakonodavstvo o hrani za sportaše ili hranu za sportaše treba

urediti horizontalnim propisima o hrani62

.

Jedna skupina u ovom sektoru koja podržava uvođenje posebnih odredbi htjela bi

osigurati da se uvođenjem posebnih zahtjeva za hranu za sportaše u pogledu

definicije, sastava i informiranja takvi prehrambeni proizvodi jasno razlikuju od

uobičajene hrane. Prema toj skupini, na temelju postojećih horizontalnih propisa o

hrani nije moguće jamčiti kvalitetu proizvoda, uključujući njegovu sigurnost i

prikladnost za ciljanu skupinu, kao ni odgovarajuću komunikaciju o hrani za

sportaše, što se posebno odnosi na Uredbu (EZ) br. 1924/2006 o prehrambenim i

zdravstvenim tvrdnjama. Ta skupina u svojem stajalištu navodi da bi to moglo

odvratiti od inovacija jer subjekti u poslovanju s hranom ne bi imali sredstava za

odobrenje novih zdravstvenih tvrdnji63

.

S druge strane, druga skupina smatra da su primjenjivi horizontalni propisi o hrani

dostatni za uređenje različitih aspekata hrane za sportaše (npr. sigurnost hrane, sastav

i informiranje) te da upravo nedostatak posebnog zakonodavstva sprečava

svojevoljni odabir povoljnijeg zakonodavstva. Prema njezinu mišljenju, hrana za

sportaše nije namijenjena posebnim skupinama osjetljivih pojedinaca, nego velikom

broju građana koji se iz različitih potreba bave sportskim aktivnostima (npr.

profesionalni sportaši, povremeni vježbači i pojedinci koji se rekreativno bave

sportom radi zdravlja i dobrobiti). Ova skupina subjekata u poslovanju s hranom

smatra da bi zbog uvođenja posebnih pravila, uključujući definiciju hrane za

sportaše, moglo doći do pretjerane regulacije koja bi mogla negativno utjecati na

inovacije64

. Međutim, ta skupina smatra da određeni aspekti, posebno u pogledu

prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji, nisu na odgovarajući način razrađeni

horizontalnim propisima o hrani.

Subjekti u poslovanju s hranom općenito smatraju da bi zakonodavstvom,

horizontalnim ili posebnim, trebalo na odgovarajućih način omogućiti pružanje

bitnih informacija o hrani za sportaše, pri čemu posebnu pozornost treba obratiti na

prehrambena svojstva i namjenu. Opće je mišljenje da određene mjere uvedene na

nacionalnoj razini, na primjer u vezi s dodacima prehrani i obogaćenom hranom,

mogu stvoriti prepreke na unutarnjem tržištu te da bi mogle negativno utjecati na

prekograničnu trgovinu u EU-u65

.

Konačno, treba napomenuti da su subjekti u poslovanju s hranom postavili pitanje o

upotrebi tvari za doping. Međutim, to pitanje nije relevantno za europsko

60 Studija FCEC-a, odjeljak 4.4.1.1. 61 Studija FCEC-a, odjeljak 4.1.2.1. 62 Te su razlike zamjetne u cijeloj studiji FCEC-a. 63 Studija FCEC-a, odjeljak 4.2.3. 64 Studija FCEC-a, odjeljak 4.2.3. 65 Studija FCEC-a, odjeljak 4.1.2.2.

14

zakonodavstvo o hrani i na njega bi trebalo odgovoriti na temelju međunarodnih i

dobrovoljnih standarda66

.

ZAKLJUČAK 8.

Postoje jasne naznake o tome da je bavljenje sportom uvelike prihvaćeno među

općom populacijom. Prema tome, pojedince koji se bave nekom sportskom

aktivnošću ne može se svrstati u neku posebnu osjetljivu skupinu, nego u ciljnu

skupinu opće populacije koja je na odgovarajućoj razini zaštićena horizontalnim

zakonodavstvom.

S obzirom na to da su horizontalni propisi proteklih godina uglavnom dovršeni,

uspostavljen je odgovarajući zakonodavni okvir kojim se osigurava prisutnost na

tržištu hrane za sportaše koja se danas razvrstava kao hrana za posebne prehrambene

potrebe Horizontalnim propisima o hrani osiguravaju se potrebne zaštitne mjere za te

proizvode u smislu sigurnosti hrane, informiranja potrošača i pravne sigurnosti.

Prema tome, ne samo da će sva hrana za sportaše podlijegati istim pravnim

zahtjevima, nego će se postići i ista razina usklađenosti kao i za ostalu hranu na koju

se primjenjuju horizontalni propisi o hrani. Očekuje se da će se pojednostavnjenjem i

pojašnjenjem pravnog okvira primjenjivog na hranu za sportaše poboljšati pravna

sigurnost te da će se umanjiti trenutačna rascjepkanost koja se temelji na različitim

pravnim okvirima.

Iz ove se analize može zaključiti da ne postoji potreba za posebnim odredbama za

hranu za sportaše. Međutim, hrana za sportaše donekle jest posebna i analiza u ovom

izvješću pokazuje da bi to Komisija mogla uzeti u obzir pri primjeni i provedbi

horizontalnih propisa, a radi odgovarajućeg razmatranja te posebnosti. Komisija će

osigurati pravilnu primjenu horizontalnog zakonodavstva i pratit će kretanja nakon

20. srpnja 2016.

66 Studija o sprečavanju dopinga, Europska komisija, 12. prosinca 2014.

http://bookshop.europa.eu/en/study-on-doping-prevention-pbNC0514065/