A K R I L A T I

• Akrilati to su esteri akrilatne kiseline po hemijskom sastavu.U Stomatologiji se najcesce koriste polimerizovani akrilati pa se ono nazivaju poliakrilati,i oni su esteri akrilatne kiseline.U St1omatologiji se najcesce koriste esteri poliakrilatne kiseline od kojih je najznacajniji metilmet akrilat.

SASTAV

• U STOMATOLOGIJU AKRILATI SE NALAZE U PRAH STANJU KAO POLIMERI I TECNOST STANJU KAO MOMOMER....NAJCESCE DOLAZE U KOMPLETIMA.....RAZLIKUJEMO HLADNO POLIMERIZRAJUCE IU TOPLO POLOLIMERIZIRAJUCE AKRILATE...HLADNO POLOMERIZIRAJUCI SE JOS NAZIVAJU JOS AUTO AKRILATI JER SE MOGU CAK POLIMERIZOVTI I NA SOBNOJ TEMPERATURI......

• SASTAV• Prah: metil metakrilatpolimer• Tečnost: metil metakrliat monomer

• OSOBINE• AKRILAT-R je pink boje . Kvalitet odgovara zahtevima standarda ISO 1567, klasa 1, tip II. Lako se priprema i veoma je pogodan za rad.

Reparatura uradena AKRILATOM R po boji se ne razlikuje od akrilata proteze. Lako se obraduje i polira do visokog sjaja, Zahvaljujući tome, mesto reparature se ne uočava, jer je boja stabilna i ravnomerno rasporedena u masi.

• PR1MENA• AKRILAT-R se koristi za reparature polomljenih i naprslih akrilatnih proteza, indirektno ili direktno podlaganje proteza, dodavanje zuba ili

kukica u protezi i za još mnoge druge potrebe u stomatološkoj ambulant! ili zubotehnickoj laboratory i.

• NAČIN UPOTREBE• Posle pažljivog odstranjivanj preostalog voska . gipsani model treba premazati sa alginatnim izolacionim sredstvom (kao Sto je naš

ISOLANTE).• Prah i tečnost treba tako odmeriti da se dobije zapreminski odnos 2,5:1.• Vreme mešanja je 30 sekundi.• Vreme za rad je 5 minuta.• Preporučujemo da se pripremljena smeša veže u posudi sa pritiskom AT 2-2,5 barautrajanjuod 10 minuta.• Vodu treba ugrejati do 50C• Vremenske konstante računaju se od prvog kontakta praha i• tečnosti pri doziranju na temperaturi od 22C.

• NAPOMENA• Tečnost je lako zapaljiva. Nadražuje oči, sistem za disanje i kožu. U dodiru sa kožom moze izazvati preosetljivost. Čuvati posude na

mestu sa dobrom ventilacijom. Čuvati odvojeno od izvora paljenja. Ne izlivati u kanalizaciju. Preduzeti mere protiv pojave statičkog elektriciteta. Čuvati na temperaturi do 25C.

ULAGANJE I POLIMERIZACIJA POTPUNIH PROTEZA

• Nakon klinickog dijela izrade potpune proteze i ispitivanja• probnih baza sa zubima i okluzijskih odnosa u ustima pacijenta,• prelazi se na tehnicki dio izrade potpunih proteza – slijedi ulaganje u• kivetu i polimerizacija. Prije procesa kivetiranja reci ce se nešto o• polimerima, skupini kojoj pripadaju gradivni materijali za potpune i• djelomicne proteze. Polimeri su visokomolekularni spojevi koji se• sastoje od ponavljajucih jedinica (monomera) koji se procesom• polimerizacije kovalentnim vezama povezuju u dug lanac.• Ponavljajuca jedinica, odnosno monomer, izvorno je tekuceg stanja,• medutim prilikom procesa polimerizacije i njihovog lancanog• povezivanja dolazi do povecanog viskoziteta mase koji rezultira• stvaranjem novonastalog krutog stanja. Najcešce se kao takav• materijal upotrebljava akrilna umjetna masa koja je kao polimer• sastavljena od metilmetakrilata. Upotreba tog materijala široko je• rasprostranjena zbog njegovog gotovo potpunog prijelaza u polimer,• dobrog adhezivnog svojstva s metalom i porculanom, netopivosti u• usnoj šupljini, dobre termicke provodljivosti, neznatne apsorpcije vode, prirodnog izgleda, translucencije i• biokompatibilnosti. U protetici se upotrebljavaju za: izradu baza proteza, repature proteza, izradu akrilatnih zubi,• nagriznih ploca, individualnih žlica, zagriznih šablona, faseta krunica i mostova, pojedinacnih akrilatih krunica i• ostalog.• Procese polimerizacije možemo svrstati u kemijske, aditivne i• kondenzacijske. U stomatologiji su najzastupljenije aditivna i• kondenzacijska. Buduci da se aditivnom polimerizacijom• polimeriziraju akrilati reci cemo nešto više o njoj. Ona ima lancani• karakter, provodi se uz djelovanje topline, UV zracenja ili djelovanjem• odredenih kemijskih spojeva. Vrlo važno svojstvo ove polimerizacije• je da se odvija bez nusprodukata. Faze aditivne polimerizacije• odvijaju se kao faza inicijacije u kojoj imamo pocetak lancane• polimerizacije i sastoji se od toplinskog raspada molekula. Zatim• slijedi druga faza, faza propagacije u kojoj se odvija medusobno• spajanje molekula monomera u aditivni lanac makromolekula. U ovoj• fazi dolazi do oslobadanja topline. Posljednja je faza terminacije u• kojoj dobivamo stabilnu makromolekulu odnosno polimernu strukturu• i to kopulacijom, disproporcioniranjem ili pak prijenosom lancane• reakcije. Kondenzacijska polimerizacija je u odnosu na aditivnu, ona• u kojoj nastaje nusprodukt, npr. amonijak, voda…

• Krunice (navlake) protetski su nadomjesci kojima se zbog opsežne destrukcije preostalo zubno tkivo ili nadogradnja na neki način presvlači bilo kombinacijom metala i keramike ili nekim drugim stomatološkim materijalima. Kada te krunice služe kao krajnja uporišta mosne konstrukcije nazivamo ih krunicama nosačima, a umetnute zube u bezubom prostoru nazivamo međučlanovima. Osnovno je pravilo da broj i vrsta nosača moraju odgovarati ili biti veći od broja i vrste zuba koji se nadomještaju. Npr. ako nadomještamo jedan pretkutnjak i jedan kutanjak, zubi nosači moraju biti najmanje jedan kutanjak i jedan pretkutnjak.

• Vrste krunica i mostova• Prema vrsti materijala od kojih se izrađuju krunice odnosno mostove možemo podijeliti na: • AKRILATNE• POTPUNE METALNE KRUNICE• FASETIRANE AKRILATNIM ILI KOMPOZITNIM MATERIJALOM• METAL-KERAMIČKE• GALVANO KRUNICE - KRUNICE NA ZLATO-PLATINSKOJ FOLIJI• POTPUNE KERAMIČKE KRUNICE• Akrilatne krunice• Osnovna namjena im je privremeno nadomjestiti izgubljenu krunu zuba. Mehanička svojstva najlošija su od svih

krunica.

Mogu se izraditi i u laboratoriju ali i u ordinaciji - kao provizoriji za vrijeme izrade konačnog fiksnog protetskog rada. Kada se izrade u laboratoriju služe kao dugotrajniji provizoriji i mogu u ustima ostati do otprilike 2 godine. Estetski funkcija im je vrlo dobra no s vremenom mogu promijeniti boju i izgubiti površinski sjaj. Cijena im je najpovoljnija u odnosu na sve ostale krunice i mostove.

• Za razliku od krezubosti, kada je u ustima preostao makar jedan zub, bezunost je stanje kada u ustima nedostaju svi zubi. Totalne zubne proteze vrsta su zubnih nadoknada kojim se liječe bezubi pacijenti. Ovim sredstvom nadoknađuju se svi izgubljeni zubi i djelovi alveolarnog nastavka čime se omogućava obnova narušenih funkcija.

• Prema nekim istraživanjima, oko trećini stomatoprotetskih pacijenata potrebno je liječenje jednom ili dvema totalnim protezama. Istraživanja takođe pokazuju da je kod mlađih pacijenata češća bezubost u jednoj vilici dok je najveći broj pacijenata liječenih sa dvije totalne proteze, u starosnoj dobi iznad šesdeset godina života.

• Totalne zubne proteze nadoknađuju pacijentu anatomski i funkcionalni nedostatak više nego bilo koja druga proteza (oko, uho, nos, ruka, noga). Pojednostavljeno rečeno, totalnim protezama pacijent dobija osjećaj potpune nadoknađenosti izgubljenih tkiva i funkcija Pacijentu se dakle omogućava život zdrave i sretne osobe. Liječenjem totalnim protezama preventivno se djeluje i na opšte zdravstveno stanje.

•

M O S T O V I• U slučajevima kada nedostaje jedan ili više zuba u vilici, rešenje za takvu situaciju predstavljaju upravo

mostovi. Kao što im i samo ime kaže, dentalni mostovi povezuju prekinute zubne nizove u jednu cjelinu. . .

• • Priprema zuba za prihvatanje mosta je veoma slično pripremi zuba za prihvatanje pojedinačne krunice.

Razlika je u tome što izbrušeni zubi tj. njihove strane moraju biti međusobno paralelne. Ovim se omogućava da se konstrukcija mosta postavi na svoje mjesto (slika lijevo).

• Iako postoje raznovrsne podjele, mostovi se prema obliku i načinu vezivanja za zube nosače (brušene zube) mogu podijeliti u tri grupe:

• - klasični mostovi (slika desno) koji imaju dva zuba nisača tj. oslanjaju se makar na dva zuba (a može i na više). Ovakva vrsta mostova se najčešće izrađuje i ima najveću stabilnost. Nedostatak ovakovom tipu mosta je to što se pri izradi moraju brusiti barem dva zuba.

• - krilni ili tzv. apendix mostovi koji imaju oslonac samo na jednom zubu, dok su sa druge strane bez oslonca. Ovakva vrsta mostova ima prednost u tome što se brusi samo jedan zub. Međutim, oni su indikovani samo u malom procentu slučajeva i to uglavnom u frontu. Velika mana mu je loša stabilnost koja može dovesti do gubitka i zuba koji nosi čitavu konstrukciju.

• • - Merelined mostovi koji se karakterišu time što se zub koji nedostaje ne povezuje preko krunica za zube

nosače (kao kod klasičnih mostova) već se lijepe (kompozitom) za zadnje strane prirodnih zuba (ili krunica koje se već nalaze na njima). Prednost mu je ušteda zubne supstance (nema brušenja zuba) dok mu je mana slaba stabilnost odnosno neotpornost na pritisak, loš uticaj na zube koji ga nose kao i velika prijemčtivost za plak.

•

• Slika 1. Teoretski dijagram reakcije kiseline i baze između staklenog praha i polialkenske kiseline. Kiselina zahvaća samo površinu svake čestice, otpuštajući ione kalcija i aluminija kao i ione fluorida, koji ostaju slobodni i nisu dio matrice. Prvo se oblikuju lanci kalcij poliakrilata, a odmah potom lanci aluminij poliakrilata. Za završno stvrdnjavanje materijala vidjeti sljedeću sliku.

• Slika 2. Potrebno je neko vrijeme da se staklenoionomer potpuno i čvrsto stvrdne. U ovom stadiju više lanaca kalcija i aluminija su u određenom stupnju stvrdnuti. Također postoji kružić silikatnog kidrogela koji okružuje svaku staklenu česticu i smatra se da će to povećati otpornost na reakciju kiseline. Opaženo je da se ti lanci mogu polomiti i ponovno oblikovati tijekom životnog vijeka nadoknade zubnog tkiva.

• od prvobitnih konvencionalnih samostvrdnjavajućih (kemijski stvrdnjavajućih) cemenata rekacija stvrdnjavanja kiseline i baze potiče se nanošenjem polialkenske kiseline na površinu staklenih čestica. U procesu stvrdnjavanja su četiri istodobna stadija koji se mogu odrediti, no ne i jasno odvojiti, a krajni rezultat je stvrdnuti materijal koji je sklon ranom primanju ili gubitku vode . Materijal se može napraviti visoko estetskim ako se njime pravilno rukuje, no mora se zapečatiti protiv promjena u ravnoteži vode ako se želi postići dobar estetski rezultat (Slike 7 i 8). S druge strane, odstranjivanje viška iona kalcija znatno će ubrzati stvrdnjavanje no smanjiti translucenciju.

• Slika 8. Ispuni su izrađeni poboljšanim tipom II.I samostvrdnjavajućeg staklenoionomera i odgovarajuće zaštićeni prilikom postavljanja sredstvom za spajanje akrilata i cakline vrlo niske viskoznosti koje se aktivira svjetlom. Za vrijeme snimanja fotografije bili su 2 godine u ustima.

• Akrilatom pojačani svjetlosnopolimerizirajući materijali • Kod akrilatom pojačanih staklenoionomera ravnoteža vode se stabilizirala dodavanjem male količine akrilata u

formulu. Ti hibridni materijali imaju dva različita mehanizma polimerizacije: prvobitna reakcija stvrdnjavanja kiseline i baze staklenoionomera i vinilna polimerizacija akrilatnih skupina koja se može aktivirati prisustvom fotoinicijatora kao što je kamforkvinon. Hidroksietil metakrilat (HEMA) je dodani akrilat koji pruža vinilnu reakciju. Međutim, visoko je hidrofilan i može dovesti do daljnjeg primanja vode s vremenom . Svaki proizvođač dodaje daljnje komponente u cilju zaštite prvobitne reakcije kiseline i baze između ionomernog stakla i polialkenske kiseline bez inhibicije. Neki proizvođači dodaju dodatnu komponentu u obliku katalizatorskog sustava redukcije/oksidacije koji se sastoji od mikro-kapsuliranog natrij persulfata i askorbinske kiseline.Taj tako zvani «redox» katalizator omogućuje nastavak polimerizacije u odsutnosti aktivacije svjetla time osiguravajući kompletnu aktivaciju preostalog HEMA. Prosječno je manje od 20% HEMA u tekućem dijelu materijala tako da miješanjem u omjeru od 3:1 ili većem bit će blizu 5-7% HEMA u stvrdnutom cementu.Dubina stvrdnjavanja je važna i preporuča se nanošenje u slojevima. Bilo koji dio rada koji nije aktiviran svjetlom svejedno će se polimerizirati, no postoji određeni nedostatak vode i time inhibicija reakcije kiseline i baze. To znači da se i sam staklenoionomer neće stvrdnuti u očekivanoj mjeri i može biti ostataka HEMA koji nisu reagirali u nižim razinama rada koje su najbliže pulpi. Pokazalo se i da postoji značajna razlika u fizičkim svojstvima dva stadija i da je dio rada koji je aktiviran svjetlo znatno bolji .Razvoj adhezije kroz sloj izmjene iona je od velike važnosti i omogućit će ga i ovaj materijal Prvobitna reakcija kiseline i baze će se nastaviti bez prekida i akrilatna komponenta nakon aktiviranja svjetla pružit će efekt kišobrana. To nači da će se novo stvrdnuti cement zaštititi od ranog gubitka slabo vezane vode kao i od daljnjeg primanja vode otapanjem lanaca kalcij poliakrilata. S vremenom će preostali akrilat koji nije zahvaćen aktiviranjem svjetla proći daljnju reakciju kemijskog stvrdnjavanja («reakcija stvrdnjavanja u tami») sličnu onoj koja je bila prisutna kod prvobitnih kemijski stvrdnutih kompozitnih akrilata (Slike 11, 12, 13, 14, 15).

• Slika 11. Velike erozivne lezije na bukalnoj strani gornjeg desnog očnjaka i prvog pretkutnjaka. Ispunit će se akrilatom pojačanim staklenoionomerom.

• Slika 12. Lezije su blago istrljane plovučcem i vodom na gumenoj kapici, oprane i blago osušene. Budući da je gingivno tkivo bilo lagano abradirano tijekom trljanja, nanešena je kap trikloracetatne kiseline za zaustavljanje krvarenja. Kavitet je zatim kondicioniran 10%-tnom poliakrilnom kiselinom 10-15 sekundi, opran i blago osušen.

• Slika 13. Prije miješanja cementa valja odabrati odgovarajuću translucentnu matricu i provjeriti prianjanje. Prilagoditi po potrebi

• Slika 14. Zamiješati cement (koji je po mogućnosti u kapsulama), nanijeti štrcaljkom i postaviti matricu. Aktivirati svjetlom 20 sekundi kroz matricu. Odstraniti matricu, zatim odmah aktivirati svjetlom najmanje 20 sekundi. Ispun se zatim može odmah oblikoati i polirati finim dijamantnim svrdom uz mlaz zraka/vode.

• postoji nekoliko glavnih kritika akrilatom pojačanih staklenoionomera.U određenoj mjeri kritika je upućena filozofiji staklenoionomera budući da sadrže monomer. Monomeri su toskični i HEMA nije izuzetak. To znači da može zasigurno postojati stupanj rizika njihove uporabe za neke pacijente u obliku alergijske reakcije. HEMA je vrlo hidrofilan te će stvrdnuti materijal primiti vodu što dovodi do ekspanzije i smanjenog otpora na trošenje i eroziju. Akrilatom pojačani materijali također su pokazali mogućnost promjene boje s vremenom, osobito u ustima koja nisu čista i dobro održavana . Dok su u početku bili jači od prvobitnih konvencionalnih staklenoionomera, sad postoji nekoliko konvencionalnih materijala s boljim svojstvima. Klinička važnost tih razlika nije velika budući da one znače da se akrilatom pojačani materijali ne trebaju nužno smatrati poboljšanjem sustava samostvrdnjavanja.Tri materijala u ovoj kategoriji uključuju Fuji II LC, Photacfil i Vitremer i trebaju se koristiti samo u slučaju potrebe za visokokvalitetnom estetikom.

• Slika 15. Ispun odmah nakon početnog oblikovanja prije otpuštanja pacijenta. Ispuni sz zapečaćeni akrilatom niske viskoznosti kako bi se eliminirale poroznost površine i hrapavost uslijed oblikovanja.

• Varijacije akrilatom pojačanih materijala uključuju one koji su potpuno samostvrdnjavajući ili one koji su podložni kombinaciji svjetla/topline i samostvrdnjavanja. Većina njih su materijali za cementiranje ili podlaganje i važni su tamo gdje nije moguće pouzdano svjetlom započeti reakciju stvrdnjavanja. Imaju veću čvrstoću pod savijanjem i čvrstoću spoja te mogu biti osobito dobri za lijepljenje ortodontske bravice i cementiranje prstena. Materijali koji sada postoje na tržištu imaju relativno niska fizička svojstva u usporedbi sa zadanim zadacima koje trebaju izvršiti, no postoji vjerojatnost primjene istog načela s čvršćim materijalima kao što su dentalni restorativni materijali u budućnosti. Za te materijale komponenta praška će općenito imati vrlo sitnu veličinu čestica iako će finoća variati sukladno namijenjenoj funkciji. Također če biti mala količina katalizatora dodana, čija je svrha potaknuti reakciju samostvrdnjavanja akrilatne komponente. Tekućina će sadržavati uobičajenu polikarboksilnu kiselinu, tartarsku kiselinu, vodu i HEMA, kao i malu količinu monomera koji se može međusobno vezati. Neki proizvodi također sadrže polikarboksilnu kiselinu poboljšanu metakrilatnim skupinama.

• Slika 7. Cervikalne erozivne lezije ispunjene su akrilatom pojačanim staklenoionomerima. Prikazani su ispuni odmah nakon postavljanja i početnog oblikovanja prije otpuštanja pacijenta. Površina je zapečaćena nisko viskoznim akrilatom, ne za stabilizaciju ravnoteže vode, vež za odstranjivanje površinske poroznosti i hrapavosti nastale uslijed oblikovanja.

• Slika 8. Ispuni jednu godinu nakon postavljanja. Valja uzeti u obzir da je došlo do lagane promjene boje koja se može povezati s primanjem vode u prvim mjesecima nakon postavljanja.

• Slika 17. Akrilat se zatim aktivira svjetlom. Valja uzeti u obzir da obično ima viška akrilata na gingivnom rubu koji može visjeti. treba ga odstaniti oštrim nožem prije otpuštanja pacijenta.

• Slika 18. Cervikalni ispun na gornjem lijevom očnjaku fotografiran odmah po postavljanju s tipom II.I samostvrdnjavajućeg staklenoionomera i zaštita nisko viskoznim akrilatnim sredstvom za spajanje. Vidljiv je relativni nedostatak translucencije.

• Slika 19. Isti ispun nakon poliranja, jedan tjedan od postavljanja. Značajno je poboljšanje boje i translucencije nakon stvrdnjavanja staklenoionomera.

• Slika 20. Cervikalni ispuni kod gornjeg lijevog središnjeg lateralnog sjekutića i očnjaka. Gornji središnji ispun izrađen je prije više od godinu dana i bio je pravilno zaštićen. Ispun u očnjaku je izrađen 6 mjeseci prije toga i bio smatran stvrdnutim. Međutim, kad je ispun rađen na lateralnom sjekutiću, staklenoionomer u očnjaku je dehidrirao na površini nakon otprilike 10 minuta izloženosti zraku, što pokazuje da čak nakon 6 mjeseci nije bio potpuno stvrdnut.

• Slika 21. Cervikalni ispun je izrađen na gornjem

• Slika 21. Cervikalni ispun je izrađen na gornjem lijevom prvom pretkutnjaku prije tjedan dana i zaštićen debelim slojem akrilata za spajanje. Bilo je malo ostataka akrilata na gingivnom rubu što je dovelo do ograničenog područja upale gingivnog tkiva.