Adem Handžić - Gradovi u Slavonskoj i Bosanskoj Krajini (GDI 13)

7/22/2019 Adem Handi - Gradovi u Slavonskoj i Bosanskoj Krajini (GDI 13)

1/22

G O D I N J A K DRUTVA ISTORIARA BOSNE IHERCEGOVINE

ANNUAIREDE LA SOCIETE HISTORIQUE DE BOSNIE ETHERZEGOVINE

GODINAXIII

1962.

Redakcioni odborDr BRANISLAV DUREV, Dr MILORAD EKMElC,

Dr FERDO HAUPTMANN, Dr HAMDIJA KAPID2IC, Dr ESADPAALIC,

MARKO UNJI

Odgovorni urednik DrHAMDIJA KAPIDZlC

tampa: NP Osloboenje, Sarajevo 1963. Za tampariju: PeroGrinfelder


2/22

S A D R A JI RASPRAVE I LANCI

Strana Dr Hamclija Kapidi: Skadarska kriza i izuzetne mjere uBosni

i Hercegovini u .maju 1913. godine . .............................5 51Dr Ferdo Hauptmann: General Rodi i politika austrijske vladeu

krivoijskom- ustanku 1869/70.godine . . . . . . . 53 93

Dr Milcrad Ekmei: Mit o revolucija i austrijskapolitika prema Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori zavrijeme krimskog rat?1853.56. godine . ................................. . . . 95165

r Avdo Sueska: Vilajetki ajam^.......................... . 167 198Dr Vuk Vinaver: Bosna i Dubrovnik (15951645) . . . .. 199232Dr Milan Vasi: Etnike promjene u Bosanskoj krajini u XVI vijeku

233256Marko unji: Stipendiarii veneti u Dalmaciji i Dalmatinci kao

mletaki plaenici u XV vijeku....................................... 251288

r Desanka Kovaevi: 2ore Boki, dubrovaki trgovac iproto-vestijar bosanskih kraljeva............................................ 289310

II PRILOZIDuan Luka: Prvi organi narodne vlasti u Bosanskoj krajini .................................................................................................311319Aem Handi: Prilog istanji starih gradova u Bosanskoj iSlavonskoj krajini pred kraj XVI vijeka.................................. .321339

III DISKUSIJADr Branislav urev: O crnogorskom zboru u prvoj poloviniXVII

veka ........................................................................ 341374

IV OCJENE I PRIKAZIDr H. K.: Milora Ekmei: Ustanak u Bosni 18751878,Sarajevo

1960, strana 385............................................................. 375 -384A. H.: K. Isovi: Generalni trajk u Bosni i Hercegovini 1906. g.,

tom II, knj. I, Sarajevo 1963......................................... 385386M. S.: Grga Novak: Povijest S(plita, II (14201797), MH, Split

strana 560....................................................................... 387-388. V.: S. Belagi, Boljuni, Starinar, 12, Beograd 1961 . . . 388389Dr D. K.: M. Dini: Iz Dubrovakog arhiva, SAN, I, Beograd 1957,

strana 114........................................................................ 389--391I. H.: A. PalavriB. Zeli: Korespondencija M. Pavlinovia, HA,

Split 1962. str. 582....................................................... 391392

V IZ DRUTVA ISTORIARA 393406

VI IN MEMORIAMBore Pejanovi.................................................................... 407-409Dr Savo Ljubibrati.............................................................. 409411


3/22

Adom Handi

PRILOG ISTORIJI STARIH GRADOVA UBOSANSKOJ I SLAVONSKOJ KRAJINI PREDKRAJ XVI VIJEKA

O starim gradovima (tvravama) u naim zemljamanapisano je vie znaajnijih radova. Veinom oni,meutim, prikazuju prolost do dolaska Turaka u naezemlje, dok se mali broj radova bavi i turskim periodom.Ali i ti radovi pruaju vrlo malo podataka iz ranijeg doba

turske vladavine, ve se uglavnom bave razdobljem odXVIII vijeka pa dalje. Razdoblje od XV do XVII vijeka,meutim, nije ni obraivano jer se glavni izvori nalaze ucarigradskim arhivima koji doskora naim naunicimanisu uopte bili dostupni. Danas smo ve u mogunostida se bar djelomino koristimo i tim izvorima. Prouavanjetih izvora omoguilo nam je da saoptimo nove priloge zaistoriju starih gradova u Pounju i slavonskoj krajini, anaroito da prihkaemo sastav i poloaj njihovih posadau devetom deceniju XVI vijeka.

Najveu brigu Turci su poklanjali svojoj vojsci kojaje predstavljala okosnicu cjelokupne njihove organizacije i to kako operativnoj tako i svom fortifikacionomsistemu. Zato je od najranijih vremena postojala uIstanbulu posebna carska kancelarija tzv. Biiviik kalakalemi, koja se brinula samo o gradovima, njihovomobezbjeenju i posadama. Vodila je posebne deftere oposadama i deftere o obezbjeenju i popravcimagradova. Defteri posada voeni su dvojako: jedni su bilidefteri alufedija (plaenika, dnevniara), a drugistalnih mustahfiza. Defteri alufedija bili su u direktnojvezi sa defterima dravnih mukama, odakle su uzimananovana sredstva za plate posada. Takvi deftcsri voenisu samo za granine oblasti, bez obzira na

administrativnu podjelu na sandake, tj. u njima suubiljeeni samo gradovi koje su uvali graniari. Oniujedno predstavljaju i najranije popise izvjesnog brojagradova i njihovih posada. Ti pogranini gradovi injihove posade nisu biljeeni u stalne

21 Godinjak DruStva istoriara BiH


4/22

322

popise dotinog sandaka (Tihrir ve tapu defterleri) svedok je to podruje bilo uvrteno' u krajinu. Defteri stalnihmustahfiza (Defa-tiri kila ve mustahfizan) voeni suobino po sandacima. U njima su popisivani svi gradovi

po njihovoj vanosti i sve posade sa svojim timarima opetpo rangu, od dizdara do posljednjeg nefera. U pogledutimara defteri su voeni sumarno, tj. po nainumudmel deftera. Isto tako, gotovo redovito i Tapudefteri, koje je vodila glavna def-terhana od XV do XVIIvijeka, pruaju podatke o gradovima i opirne podatke otimarima spahijamustahfiza.

Kao izvori pri ovom radu sluili su mi slijedei turskipopisni defteri:

1) Istanbul, Basbakanlik ArsivT (BBA), Maliyyedenmudevvervesikalari, Defter Ne 826 Defter-i resid-i nefterat-iliva-i Bosna

ve Zacasna ve Pojega. To je detaljan popis alufedija ugradovima ubosanskoj i slavonskoj krajini (serhat), tj. usjeverozapadnim dijelovima bosanskog i poekog sandaka, kao i cijelompakrakom (cer-nikom) sandaku, sastavljen u vremenu od 15. IX1586. do 3. IX1587. godine. U njemu su na tom podruju pobiljeenisvi gradovi injihove posade po rodovima, kao i svi vojnici poimeninosa svojimdnevnicama.

2) BBA, Tapu defter Ne 486. To je sumaran popis

poekog sandaka iz 1569. godine. U drugom dijelu toga defterapregledno supopisani gradovi i timari njihovih posada.

3) BBA, Tapu defter Ne 650. Detaljan popis poekogsandaka,nedatiran, ali je nastao neto poslije 1579. godine.

4) BBA, Tapu defter Ne 612. Detaljan popis pakrakogsandaka,takoe nedatiran, ali je nastao oko 1570. godine.

Bez gornjih najranijih izvora, tj. turskih popisnihdeftera, nemogue je u potpunosti saznati koje su svestare gradove na raznim stranama Turci odravali itokom vremena dali im svoj arhitektonski oblik, odnosnokoje su nove izgradili, a koji do u naa vremena nisusauvani. To naroito vrijedi za gradove u ravniarskimkrajevima. Bez traga su nestali, naroito oninovosagraeni gradovi u ravniarskim krajevima koje su

Turci zbog pomanjkanja kamena gradili od cigle. Takvihgradova u slavonskoj krajini, kao i na drugim stranamabilo je vie. Samo u zvo


5/22

323

(serbestivet) od komandanta u unutranjosti, kao i to dasu pogranine gradove uvali graniari alufedije, agradove u unutranjosti stalni mustahfizi, timarlije. Ali,koliki je teritorij obuhva-tala krajina, odnosno koji se

utvreni gradovi nalazili u krajini, kolika je brojano bilaposada u pojedinim gradovima i kakav je bio njihovsastav po rodovima vojske i na kraju kako su bili plaeni tigraniari nije do sada nigdje objanjeno. Podaci kojeponegdje nalazimo u zapadnim izvorima o jaini posada ugradovima bosanske i slavonske krajine esto supretjerani, jer su posade tih gradova predstavljalerelativno male garnizone.

Iako se granini pojas poimjeranjem granice mijenjao',ipak bosanska i slavonska krajina, onakve kakve suteritorijalno postojale krajem XVI vijeka, ostale su takve,moe se rei, uz izvjesne manje promjene dui period.Do 1586. godine Turci su u bosanskoj krajini, tj. uPrekounju, bili zauzeli daleko ire podruje od ovoga koje

je obiljeeno zaposjednutim gradovima. Gotovo svigradovi sjeverno od Bihaa do gornjeg toka Gline i nazapad do Korane bili su tada u njihovim rukama. To su:Stijena (Bila Stina) Brekovica, Mutnik, Jezerske, Vrnograi Trac. U turskoj vlasti nije bio jo Biha i njegova uaokolina koja je obuhvatala gradove: Ripa, Sokolac iIzai. Padom Bihaa (1592) pali su i ta tri susjednagrada. Neto kasnije Turci su na ovoj strani osvojili igradove: TodorovO' (Todor Novi), Veliku Kladuu, PeiGrad (Mihal Pekler), Sturli i Podzvizd. Pa ipak na lijevojstrani Une oni su 1586. godine uvali samo pet gradova(Ostroac, Cazin, Buim, Gvozdansko i Zrin). Posade ugore nabrojanim gradovima, meutim, spominju seznatno kasnije. U jednom popisu graniara u bosanskoj,

slavonskoj i likoj krajini iz 1642. godine posadealufedija zabiljeene su u svima spomenutim gradovimaosim Jezerskog, Velike Kladue, Sturlia i Podzvizda2).Oito je da su granina podruja ostajala esto i duevremena pusta, niija zemlja. Prema tome, sjevernabosanska krajina iz 1586. godine kasnije se teritorijalnopoveala za jo devet spomenutih gradova, a zatim jetakva ostala sve do kraja turske vlasti u Bosni.

Slavonska krajina, onakva kakvu je prikazuje napopis gradova, nije se mijenjala pet decenija, tj. oddefinitivnog turskog osvo-jenja Slavonije (1552) doporaza Turaka pod Siskom (1593), kada su moralinapustiti dio Slavonije. Mirovnim ugovorom na utokuitve (1606) oni su izgubili istureni zapadni dio

pakrakog sandaka sa gradovima azmom,Moslavinom i Zdencima. azmu su Turci jo 1559.godine razorili nakon to je taj grad samo dvije godine biosjedite novoosnovanog azmanskog, odnosno pakrakog(cernikog) sandaka i prenijeli sjedite sandaka uPakrac3). Oni su jo tada uvidjeli da e to podruje tekomoi odrati. Poslije 1606. godine, pa do poetka bekograta (1683), tj. do1 definitivnog prestanka turske vlasti uSlavoniji, granina linija na toj strani nije se mijenjala.

2) BBA, Ma l iyye def ter i H 3721.3) H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo 1959, 67,

21*


6/22

324

II

Spomenuti popis graniara iz 1586. godine jenajraniji autentini turski izvor o jaini posada u

pojedinim gradovima krajine. On je ujedno time jasnoobiljeio teritorij koji je obuhvatala krajina u Bosni iSlavoniji. U bosanskoj krajini spominju se u tom izvoruetrnaest gradova od kojih deset na Uni i u Prekounju,dva u por-jeju Sane, jedan na Vrbasu i jedan na Savi.U tom popisu nema nekog redoslijeda ni po vanostigradova, odnosno broju posada, ni geografskog, nihronolkog kako su doli pqd tursku vlast. Jedino sukontinuirano pobiljeeni po sandacima.

Od ovih gradova Turci su najranije zaposjeliKamengrad u porjeju Sane, vaan strategijski poloajkoji dre od kraja XV vijeka, zatim Banju Luku i NoviMajdan od pada Jajake banovine (1528). U Pounje Turcisu zapravo doli iz Slavonije. Nakon to su osvojili Poegu

(1537), poli su uz Savu i Unu te iste godine osvojiliGradiku, zatim Dubicu i Jasenovac (1538). Poslijekonanog osvo-jenja Slavojnije (1552) oni se ponovookreu u Pounie i zauzimaiu gradove: Kostajnicu (1556),Novi U560), Krupu (1565), Cazin (1575) Buim (1576), Zrini Ostroac (1577), i na kraju Gvozdansko (1578). Sve suto uglavnom srednjovjekovni gradovi koji su ranije obra-ivani. Ostroac, Buim, Krutfu i Novi obradio je najprije. Tru-helka*), a prva tri zatim i Lopai5)- Gradove: Zrin,Gvozdansko Kostajnicu i Dubicu obuhvatio je u svomdielu . Szabo6). Zatim je sve te gradove, osim Zrina,Gvozdanskog, Kostajnice i Novog Majdana, obradio H.Kreevljakovi7). Ja u se ovdje osvrnuti samo na ono tonam o tim gradovima pruaju do sada nepoznati izvori,

pa e ovaj prilog predstavljati dopunu onoga to se dosada o njima znalo.Iz toga popisa proizilazi da su u bosanskoj krajini od

turske okupacije do 1586. godine nastala dva, odnosnotri nova grada: Banja Luka, Jasenovac i Novi Majdan.

Banja Luka novi grad (kala-i dedid) nastao je,dakle, neto ranije nego se to dosada znalo. Za razlikuod starog srednjovjekovnog grada Banje Luke, tj. gradau Gornjem eheru u kojem su Turci drali posadu jo i1660. godine8), grad u Dom'em eheru, tj. dananjibanjoluki grad nazvan je novim gradom. Prema Kreev-Ijakoviu taj novi grad podignut je izmeu 1595. i 1603.godine, kada je u istom sagraena i damija sultanaMehmeda III. Na tom mjestu je, prema njegovom

saoptenju, prije 1587. stajala samo tophana koju jeosnovao Ferhad-paa9). Iz naeg izvora se, meutimjasno vidi da je taj grad nastao ranije, tj . prije 1586.

*) C. Truhelka, Nai gradovi, Sarajevo 1904.') R. Lopai, Biha i Bihaka krajina, Zagreb 1943.") GJ. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji,Zagreb 1920.7) H. Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi. Nae starine I,Sarajevo 1953.') Isto, str. 26.*) Isto.


7/22

325

Jasenovac se, istina, spominje jo 1536. godine,dakle, dvije godine prije nego su ga Turci zauzeli10). Uovom popisu naziv novi grad za Jasenovac potvruje,meutim, tvrdnju Itvanfija, koji kae da je taj grad

razruen prije nego su ga Turci zauzeli11

). To potvruju idrugi zapadni izvori koji govore da je bilo nastojanjada se Turcima sprijei izgradnja Jasenovca zbog vanogstrategijskog polaaja12). Prema tome, Jasenovac su Turcipo osvojenju nanovo izgradili, pa ga zato na popisgradova naziva novim gradom.

Novi Majdan je najvjerovatnije dananji BronzaniMajdan. Istina, tu danas ne postoje ostaci kakvog grada,niti se u srednjovjekovnim izvorima spominje taj grad, ani u dosad poznatim izvorima ne spominje se to mjestokao Novi Majdan. Ali, kako je poznato da se uBronzanom Majdanu od XVI do sre.dine XVII vijekaizraivala ulad za topove, a samo mu ime kae da je tupostojao rudnik (majdan) za razliku od Starog Majdana

vjerovatno se katkad nazivalo to mjesto Novi Majdan. Uvezi sa proizvodnjom uladi sasvim je razumljivo da jetu postojalo i neko malo utvrenje.

Na ovu liniju u Pounju nastavljaju se gradovi prekoSave u sandacima pakrakom (cernikom) i dalje naistok u poekom. U pakrakom sandaku spominje se

jedanaest gradova. Sve su ih Turci osvojila u vremenuod 1540. do 1545. godine i to: Cernik (1540), Dobri Grad iSira (1542), Pakrac i Podborje (1543), Veliku, Meuri,Kretelovac, Zdence (1544) i Moslavinu (juno od azme)(1545)18). Ovaj cijeli sandak predstavljao je pravogranino podruje, jer se u drugim izvorima iz togvremena ne spominju i drugi gradovi sa stalnimmustahfizima timarlijama.

Dobri Grad je najvjerovatnije srednjovjekovni gradDobra Kua, sjedite nahije Dobrokuana. Za Podborje (uturskim popisima Podboje), meutim, zna se da je tostari naziv dananjeg Daruvara. Srednjovjekovni gradMeuri (Megvericse ili Vas-Megyericse) nalazio se udananjem selu Meuriu, u podruju na kojem se jednadrugoj pribliuju dvije rijeke, Ilova i Pakra. U turskimpopisima taj grad se naziva Meuriki. Oko 1570. godinespominje se i pod-grae toga grada kao varoMeurika ili eljezno14). Tu se ranije

I0) Isto, 37.J1) I. Mauran, Turska osvajanja u Slavoniji, Osjeki zbornik VI,1958,109.") Isto, 107.ia) U naem popisu gradova (Defter N 826, str. 408) nakon

popisa alufe-ija u gradovima pakrakog sandaka zabiljeenaje slijedea biljeka po-pisivaa:

Za vrijeme Ahmed efendije: demat mustahfiza u graduMoslavini = 3.500 aki; II demat azapa u spomenutom gradu =1.600 aki; demat marto-losa u sipom, gradu = 1.750 aki;

Za vrijeme Hurem efendije: II demat azapa u graduGranici = 1.500 aki; demat faria u gradu Velikoj == 4.840aki; demat faria u Dobrom Gradu = 800 aki; II dematazapa u gradu Podborju = 3.000; I demat azapa u graduZdencima = 1.700 aki; I demat azapa u spom. gradu =1.320 aki.

Za vrijeme Sinan efendije: I demat azapa u gradu Velikoj =1.800 akd.") BBA, Tapu defter Ns 612, fo 75.


8/22

326

kopala eljezna rudaa pa je po tome to naseljenazivano i eljezno. Zbog toga se sam grad nazivao

jo i eljezni Meuri15).Gdje se nalazio grad Granica, sjedite istoimene

nahije, teko je utvrditi. U podruju izmeu Cernika iPoege Gj. Szabo je ukratko opisao ostatke dva susjednagrada, grad kod sela Doca i grad Gra-anicu. Za grad kodDoca kae da je to tzv. turski grad od kojeg se sauvaloneto malo zidina, da je bio malen i nastanjen do u kasnovrijeme. Opisujui znaajne ostatke grada Graanice, kojise nalazi sjeveroistono od Cernika, on kae: Badavatraimo u spisima ita, to bi prolost toga gradaosvijetlilo16). Prema njegovom opisu arhitekture, ini se,meutim, da je to pravi turski grad. Kako se nahijaGranica spominje 1545. godine u poekom sandaku,kao nabija poekog kadiluka17), a u naem popisugradova istoimeni grad se nalazio u pakrakomsandaku, znailo bi da se nahija Granica sa istoimenimgradom morala nalaziti upravo negdje na grainici izmeuta dva sandaka. S obzirom da o Graanicisrednjovjekovni izvori nita ne znaju, zatim da se gradGranica morao nalaziti negdje tu gdje se danas nalazeostaci grada Graanice, kao i s obzirom na veliku slinostu nazivima, sasvim je vjerovatno da je taj grad noviturski grad i da odgovara Graanici.

J. Bosendorfer, meutim, spominje pored Graanice igrad Granicu (Granitzav), posjed vlastele Zenianskih,koji se nalazio u okolici pakrakoj. Taj se grad, premanjegovim podacima, mutno spominje jo 1476.godine18).

Od 1546. do 1570. godine spominju se, istina, jotri grada u ovom sandaku u kojima su stajale posade.

To su Stupanica, Bijela Stijena i aklovac. Do 1549.

godine posade Stupanice isplaivane su iz prihodasolane Akhioli na Crnom moru19), a oko 1570. godineposade sva ta tri grada uivale su izvjesne posjede (dertesarruf) u nahijama Bijeloj Stijeni i Pakracu 20). Posada uStupanici spominje se jo i 1577. godine, ali se vie nespominju posade u Bijeloj Stijeni i Caklovcu, iako su utom izvoru nabrojeni svi utvreni i uvani gradovi upakrakom sandaku21). Kako, meutim, u naem popisugraniara nema spomena ni jednom od ta tri grada, nitisu na drugim mjestima zabiljeene posade tih gradova,odnosno njihovi timari, vjerovatno je da su Turci tegradove prije 1586. godine napustili22).

Od poekog sandaka samo je njegov isturenisjeverozapadni dio predstavljao krajinu. Tu je bilosedam gradova koje su uvali

")J. Bosendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek1910, 84. .,.,. 16) Gj. Szabo, n. d, 123. -. "). BBA, Tapudefter M 243.

") J. Bosendorfer, n. d. 84 ' '")\Maliyye def temi J* 7337. '. - '") BBA,Tapu defter N 612, fo 73, 83.

pl) R. Lcpai, Spomenici Hrvatske Krajine I, Zagreb 1884, 45(Mon. spect. hist. Slav. merid. 15).

22) BBA, Tapu defter N? 486.


9/22

327

graniari. Od tih najranije su potpali pod tursku vlast:Poega (1537), zatim Kamengrad (1540), Sv. Miklc(1542), Voin, Slatnik i Brezovica (1543) i Virovitica(1552). U preostalom dijelu toga sandaka spominju se u

drugim turskim popisima jo devet gradova ije suposade sainjavali stalni mustahfizi timarlije i to: Kaptol,Orahovica, Sv. ura, Valpovo, Naice, Podgora,akovo, Osijek i Erdut.

Turci su, dakle, u sandacima, poekom ipakrakom, pred kraj XVI vijeka drali posade u 27gradova, ne raunajui tu ranije spomenuta tri grada, zakoja pretpostavljam da su u meuvremenu bili naputeni.Ali gotovo jo isto toliko starih gradova oni su tu zatekli.Gj. Szabo obradio je ili spomenuo na tom podruju,pored nabrojanih, jo slijedee gradove: Orljavac, Gorjan,Drenovac, Sopje, Koro, Podvrki, agovinu, zatim Gari,Zeljnjak, Subocki Grad, Novsku, Britvievinu, te gradove

juno, jugozapadno i jugoistono od Poege: Dolac,

Vrhovaki grad, Pleternicu, Slatnik i Vikovce23

). Ali Szabouope ne spominje gradove Podborje i Kretelovac upakrakom te Brezovicu i Sv. Dura u poekomsandaku. Isto tako neke gradove navedene u turskimpopisima samo spominje da su nekada postojali kao:Moslavinu (juno od azme), Zdence, Mikleu (Sv.Miklo), Slatinu (Slatnik) i Podgora. Potpunije istorijskepodatke o svima ovim gradovima prua Bosendorfer24).

III

Posade tih gradova sainjavalo je pet rodova vojske ito: mustahfizi, azapi, farisi, tobdije i martolosi.. Da

bih to preglednije i konciznije izloio sadrajspomenutog popisa alufedija, prikazao sam tabelarnosastav gradskih posada. Ipak su potrebne izvjesnenapomene. Pripadnici svih spomenutih rodova osimmartolosa bili su iskljuivo muslimani. Dijelili su se nademate, a ovi opet na ode ili buljuke. Puna oda imala jeobino 10 vojnika. Demati istog roda razlikovali su serednim brojevima (prvi, drugi itd.), ve prema tomekojem su od glavnih aga po redu, onosno< rangu, bilipodreeni. Zapovjednici demata zvali su se age, a oda ilibuljuka odabae ili buljukbae. U svim rodovima age suobino imale i svoje ehaje (zamjenike), samo se kodmartolosa ehaje ne spominju.

Mustahfizi (uvari) predstavljali su glavni dio posade i

u pograninim gradovima te su uvijek ubiljeeni naprvom mjestu. Samo oni nisu bili svugdje i brojanonajznaajniji. Njihove age su redovito bili dizdari(zapovjednici) gradova, pa su se ponekad nazivali dizdar-age. Tako se nazivao zapovjednik kotajnikog grada koji

je ujedno imao i najveu platu cd svih dizdara uspomenutim gradovima. Zato se u jednom gradu nespominje istovremeno i dizdar i aga mustahfiza.Karakteristino je, ipak, to je negdje zabiljeen aga

"') GJ. iSzabo, n. d.") J. Bosendorfer, n. d.


10/22

328

mustahfiza, a ne dizdar. Gradski vratar (bevab,kapidija) bio je redovito mustahfiz.

Azapi su bili najbrojniji rod vojske u ovim gradovima.Najee su postojala po dva razliita demata u jednomgradu, u Gradikoj etiri, a u "Velikoj, Zdencima iBrezovici po tri, dok ih u nekim gradovima uope nije bilo.Od komandnog osoblja, pored age i ehaje, spominje seredovito i reis, i to u svakom dematu po jedan, samosu u Jasenovcu, Zrinu i Gvozdanskom u prvom dematupostojala po_dvojica. S obzirom na visine dnevnica bili supo rangu neto nii od ehaje, a vii od odabae(buljukbae). Bajraktara ili alemdara mogli su imati svidemati osim tobdija, tj. sva operativna vojska. UBuimu su istovremeno postojala etvorica bajraktara(mustahfiz, dva azapa i martolos). U naem popisu,istina, ne spominje se to zvanje ni kod farisa.

Farisi (konjanici) bili su, bez sumnje, u pograninimgradovima najvaniji, a i brojano su spadali meanajbrojnije rodove. Najvie je bilo _prvih demata.Virovitica je imala najbrojniju konjicu, u etiri demata30 oda, zatim Brezovica u tri demata 16 oda, dok ih unekim gradovima nije uope bilo.

Martolosa je bilo u veini pograninih gradova, ali oninisu bili ni izdaleka tako brojni kao spomenuta tri roda. UNovom Majdanu postojali su samo martolosi, tri njihoveode. U svim tim gradovima zajedno broj martolosaiznosio je otprilike polovinu broja mustahfiza. Njihoveode i demate sainjavali su ili sami hriani, ili hria-ni imuslimani. Age i ostalo komandno osoblje bili su estomuslimani. Tu se, osim age, spominju ovi nazivizapovjednikog osoblja: juzbaa, kalauz, sermaje, katkadkalauz-sermaje, divane i odabaa. Juzbaa (zapovjednikstotine) zabiljeen je gotovo u svim dema-tima, iako sebrojno stanje tih demata kretalo od 20 do najvie 50ljudi. Kako se ehaja uope ne spominje, ini se da jeovdje juzbaa bio ono to i ehaja kod mustahfiza iliazapa. Kalauz znai vodi, onaj koji pokazuje put, alikako je zabiljeen u veini oda i to uvijek na prvommjestu, a odabaa se istodobno ne spominje, ini se dasu tako nazivani zapovjednici martoloskih oda, odnosnoda je taj naziv ovdje znaio isto to i odabaa. To jenaroito vjerovatno zbog toga to se u nekim odama ipakspominje odabaa, ali se istodobno ne spi-minje i kalauz.Nazivom divane (junak, delija) nazivan je katkad kakoaga tako i nii zapovjednici i to ne samo kod martolosanego i kod azapa.

Tobdije su bili sasvim malobrojni i nije ih bilo usvima gradovima. Samo u Podborju postojale su dvijeode, a u polovini ostalih gradova po jedna nepuna oda.Oni su redovito spadali u mustahfize, pa su zajedno samustahfizima pobiljeeni i u naem popisu. Rijetko je kojiazap bio tobdija. Samo su u Virovitici i Buimu azapskireisi bili zapovjednici tobdija (ser topi).


11/22

329

POSADE ALUFED2IJA U BOSANSKOJ I SLAVONSKOJKRAJINI IZ 1586. GODINE

Broj oda(buljuka)

JA

CO

Imenagradova I

"g

a bo


12/22

dba

A

>M

aaw

.5a

o

5

6

7

8

9

1011

121314

Kamengrad BanjaLuka NoviMajdanGradika

DubicaJasenovac

Kostajnica

Novi

Krupa

CazinBuim

OstroacGvozdansko Zrin

II IIIIV

IIIIII J 5 IliII 3 II

3II II

3 3

3 2

3 4

6

13

6

2 i 525 ! 46 53 63 33

1 3

3

[

3

0

3

30

3

3

0

Postojalisuistodobnoi

timarldje

1

4

1

4

0

1

4

1


13/22

4

0

20 200I +^nfiariiJ6

33 330

|1515

0i

3

030015

150

202

001515

02222o

|20200

3 1516

171819

20

CemikGranicaDobriGrad

SSraPakrac

Fodborje II

3 3 302 4 2 1 3 1 121 3 1 5 504 2 2 8 80

5 4 43 6 4 2 262 o 5 2

3 1 14


14/22

330

Broj od- - (buljuk

rt oT3O

'5" Imenagradov broj

broj

jnik Primjedba

Sanda

k Rednibr

Demat

Mustahfi

Azapi

Farisi

Tobdije

Martolos

Ukupan

Svega

o,

21 Velika I 4 2 4 1II 2III 4 1 170

22 Meuri I 2 5 4 1 1 12023 Kretelovac I 5 5 4

II 3 1 170

24 Zdenci I 4 3 ||

3 II 3 < + timarlije!H III 2 1 120 |C3 25 Moslavina , I 6 2 J )

II 3 2 14 140

26 Poega I 4 5 9 90 |27 Kamengrad I 5 5 3 1 130 } +28 Sv. Miklos I 3 5 O 1 110 J29 Voin I 4 3 2 1 4

JMCO II 4 o 21 210>N

TI30 Slatnik I 4 2 7 1 2

a II 4 20 20031 Brezovica I 6 4 6

M II 2 5>M

OlIII 3 5 3 3

>N

O32 Virovitica I 8 6 T 1 2

II 9 6 2III 4

IV 4

v 4VI 5 5 560

Postepenim normalizovanjem prilika na krajinimustahfize alufedije i druge krajinike zamjenjivale supolagano stalne posade. Alufedije su dobivali u blizinigradova zemljita na uivanje (der tesarruf) prvo mezre,ajre i ifluke, a zatim timare. To se dogaalo


15/22

331

prvo u najranije zaposjednutim gradovima, odnosnodaljim od isturene granice. Tako su u nekim gradovimapostojale kombinovane posade od alufedija i timarlija. UGradiki, Poegi, slavonskom Kamengradu i Sv. Miklou

mustahfizi alufedije potpuno su zamijenjeni stalnimmustahfizima timarlijama, a djelomino u Jasenovcu iZdencima.

U J a s e n o v c u pored mustahfiza alufedija postojalisu jo odranlje i stalni mustahfizi. Godine 1563. spominjese jedan zajedniki timar petorice jasenovakihmustahfiza u nahiji Drenovcu u pakrakom sandaku. Tajtimar sastojao se od jednog sela i dva if-luka, a iznosio

je ukupno 7.000 akoi, s tim to je svakom od spomenutepetorice pripadalo po 1.400 aki godinje23). I dizdar grada

je vjerovatno bio timarlija, jer se u naem popisu nespominje meu alufedijama.

U Z d e n c i m a su takoe istovremeno postojali itimarlije. Oni se tu spominju od novembra 1568. godine

kada je 25 mustahfiza iz zvornikog grada premjetenou Zdence24a). Tu se mogu pratiti sve do bekog ratakada je taj grad poruen. Meutim, njihovi timari, koji suse stalno nalazili na podruju zvornikog sandaka,nominalno su postojali sve do 12. maja 1755. godine,kada su odredbom defterhane pretvoreni svi u jedanzeamet od 37.800 aki.

Kako evidentiranje samog tog grada i timara njigovihmustahfiza kroz tri mudmel deftera zvornikogsandaka, tj. od 1568. godine do kraja XVII vijeka,odnosno sve do 1755. godine, predstavlja neobinu iinteresantnu pojavu u nainu voenja samih deftera, tou se na ovaj grad posebno osvrnuti u jednom drugomkraem prilogu. Tu u pojedinano prikazati i sve

mustahfiske timare toga grada u spomenutom periodu.U G r a d i k i , gradu koji je prije 1558. godinepostao sjedite savske kapetanije, najranije osnovanekapetanije u bosanskoj krajini postojali su rano i stalnimustahfizi timarlije. Godine 1563. nalazilo se u njemu 27mustahfiza timarlija, od kojih trojica tobdije. Jedan veizavjedniki timar, koji se sastojao od jednog sela i

jednog ifluka takoe u nahiji Drenovcu u iznosu od16.542 ake, pripadao je dvanaestorici gradikihmustahfiza i to: timar uda'a, zapovjednika tobdija,iznosio je 3.000, sedmorice obinih mustahfiza po 1.400,dvojice po 700, jednog 1.600 i jo jednog 742 ake26).Drugi jo vei zajedniki timar u istoj nahiji sastojao seod jednog sela i dva ifluka u iznosu od 21.400 aki, a

dijelio se na petnaesto-ricu mustahfiza toga grada. Jedantobdija i jedanaest obinih nefera mustahfiza imali sutimare po 1.400, dva nefera po 1.500 i jedan nefer1.600 aki. Zatim, jedno selo u nahiji Cerniku u iznosuod 3.000 aki bilo je zajedniki timar dvojice mustahfizatoga grada: jednog tobdije 1.600 i jednog obinognefera 1.400 aki27). Neto

26) BBA, Tapu defter J\f 348, fo13. 2e) Isto. *7) Isto.


16/22

332

kasnije, oko 1570. godine, ehaja gradikog gradaMehmed uivao je dio prihoda sa jedne mezre u nahijiBijeloj Stijeni28).

U Poegi su rano pored alufedija postojal i i

timarl ije. Do 1569. godine ne samo da su svi mustahfizii topdije postali timarlije nego je i dobar dio azapadobio timare. Te godine postojalo je u tome gradu 59mustahfiza timarlija podijeljenih u est buljuka. Meunjima su bila i trojica mustahfiza, vjerskih slubenika utvr-avskoj damiji. Dizdar grada Hadi Mehmed imao jetimar od 6.000, a njegov ehaja Mehmed od 2.700 aki.

Trojica slubenika u carskoj damiji imali su slijedeetimare: Mevlana Hiam, mujezin i devri-han 5.000,Abdurahman, sin emsudinov, muarrif 2.000, a Husejniz Bosne, koji je palio svjetla u spomenutoj damiji,imao je timar od 1.500 aki. Od estorice bulju'kbaaetvorica su imali timare po 1.500, a ostala dvojica po1.400 aki. Ostali, tj. 48 obinih nefera, imali su timareobino po 1.400 aki29).

Te godine spominje se i 11 azapskih timara. Sve su tobili zapovjednici i to: Abdurahman, ehaja age prvogdemata; Velija, sin Muratov, ehaja age drugogdemata; Mustafa, sin Daferov, ehaja age treegdemata imali su timare po 3.000 aki, a Husejn, sinMehmedov, ehaja age etvrtog demata od 2.900 aki.Dalje: Alagoz, reis azapa prvog demata; Hasan, reisdrugoga demata; Hasan, sin Daferov, reis treegdemata, i Mehmed, reis etvrtog demata imali sutimare po 3.000 aki. Zatim timari Duraka i Kambera, si-nova Balini iznosili su: prvog 2.810, a drugog 2.785aki30).

Postojala je jedna oda tobdija od osam ljudi i to:zapovjednik tobdija Kurd, sin Mustafin uivao je timar od

3.428 aki, a njegov ehaja Hasan od 3.000 aki. Timariostale estorice tobdijanefera kretali su se od 1.400 do1.600 aki31).

Iz gornjih podataka prodzilazi da je poeki grad imaorelativno brojnu posadu koja se jo od prije 1569. godinesastojala najveim dijelom od timarlija, dok su manji diosainjavali alufedije. Pored spomenutih 59 mustahfizapostojala su, dakle, i etiri demata azapa, jer sespominje komandno osoblje tih demata. Ali koliki jebroj oda imao pojedini demat, odnosno koliko je bilosvega azapa nije spomenuto. Ako pretpostavimo da jesvaki demat imao prosjeno samo po tri ode, brojazapa timarlija iznosio bi do 120 vojnika. Prema tome,ukupan broj timarlija (mustahfiza, azapa i tobdija) upoekom gradu iznosio je te godine najmanje 183vojnika. Do 1586. godine broj timarlija se mogao samopoveati. Pretpostavimo li da je samo toliki brojtimarlija postojao i tada i dodamo li tome jo alufedije,tj. etiri ode azapa i pet oda faria, cjelokupna posadapoekog grada mogla je brojiti najmanje od 270 do 300vojnika, to je u odnosu na druge gradove predstavljaloznaajan broj. To je i razumljivo jer je kasaba Poegabila najrazvijenije mjesto u tome

") BBA, Tapu defter N 612, fo89. ") BBA, Tapu defter N 486, fo4556. ") Isto, fo 4214. ") Isto,fo 56.


17/22

333

sandaku i kao sjedite sandakbega sreditepolitikog, privrednog i kulturnog ivota. U to vrijemeimala je 10 muslimanskih i 2 hri-anske mahale saukupno 498 kua, od kojih 53 hrianske. Postojale su u

njoj tri damije i est mesdida32

).U gradu Sv. M i k l o u nalazilo se 1569. godine 47timarlija i to 41 mustahfiz u etiri buljuka, kao i buljuktobdija od 6 vojnika. Dizdar Alija imao je timar od3.000, a njegov ehaja Ramadan od 1.900 aki. Vei oddizdarevog bio je timar Mevlana Ibrahima, imama ihatiba damije u spomenutoj tvravi, koji je iznosio3.400 aki, dok je timar Velije, sina Mehmedova,mujezina u istoj damiji, iznosio 1.800 aki. Ostali, tj.etiri buljukbae i 33 obina nefera imali su timareobino po 1.400 aki. Timar zapovjednika tobdija Kurda,sina Ferhatova, iznosio je 1.800, a njegovog ehaje 1.700aki. Neto vei bio je timar tobdijskog buljukbae,1.900, zatim timar jo jednog tobdije iznosio je 1.700, a

ostale dvojice po 1.400 aki. Jedan od posljednje dvojicebio je hrianin i to zanatlija, nedar (duner)33). Samakasaba Sv- Miklo imala je tada 152 muslimanske kue i uvaroi 17 hrianskih kua34).

U slavonskom Kamengradu nalazilo se istegodine 28 timarlija i to 26 mustahfiza i 2 tobdije.Dizdar Alija uivao je timar od 5.000, a njegov ehaja od1.600 aki. Timar dvojice slubenika u damijikamengradske tvrave: imama Mehmeda, sinaMustafina, i mujezina Husejna, sina Alijina, iznosili su po2.800 aki. Zapovjednik tobdija imao je timar kao idizdar, od 5.000 aki, dok su timari svih ostalih, tj. 24nefera mustahfiza i jednog nefera tobdije iznosili po1.400 aki35).

U spomenutim gradovima, tj. u Jasenovcu, Zdencima,Gradiki,Poegi, Sv. Miklou i Kamengradu, timarlije (mustahfizi,azapi i tobdije) koji se spominju u sedmoj deceniji XVI vijekapostojali su,bez sumnje, i u vrijeme popisa graniara. tavie, do1586. godinebroj timarlija u tim gradovima mogao se samo poveati,a smanjitibroj alufedija.

!U bosanskom Kamengradu, Banjoj Luci i Cerniku

vjerovatno su u to vrijeme postojale brojnije posade, tj.pored malobrojnih alufedija mislim da su postojale itimarlije. Teko je vjerovati da se cjelokupna posadaKamengrada sastojala samo od tri ode mustahfizaalufedija, jer je taj grad imao vaan strategijskipoloaj i rano postao vojno-administrativni centar, tj.prije 1574. godine postao sjedite kadiluka kome supripadale nabije, odnosno gradovi Krupa, Cazin, Buim iOstroac36). Isto tako su bili znaajni gradovi Cernik iBanja Luka. U prilog toj pretpostavci govori i injenicato ni u jednom od ta tri grada nisu vie postojale

jedinice graniara (azapa, faria i martolosa), koje suvjerovatno znatno ranije zamijenili timarlije.

82

) BBA, Tapu defter N 650, fo 511.") BBA, Tapu defter N 486, fo 102107., **) BBA, Tapu defter N 650, fo373375. M) BBA, Tapu defter JMb 486,fo 6166. ") H. abanovi , n. d. 181.


18/22

DNEVNICE (U AKCAMA) GRADSKIH POSADA U BOSANSKOJ I SLAVONSKOJ KRAJINI IZ 1586.GODINE

M u s t a h f i z i

Martolozi

Imenagradova

3

10

u

Kamengrad BanjaLukaNoviMajdanGradita

Duhica

Jasenovac

KostajnicaNovi

Krupa

CazinBuiim

Q

I

I

I

I

II

I

III

IV;II

IIII

II

III112

0I1

20

1612 j16 I12 !

15 10

13

20)17

17

1014 J 13i 7

8 7

121018 f

12

181116 '9 33!111319 12 i10

2015201020152013

18

14!

I

18

20

1916

1020

l O l l O 21

03

C08

OJ

15 9

10 10i

10

I 13 1 i

12

10

139

10:12'

13

1910

8 !18 j9

w

10

Azapd Farisi Top ije

16

36

30

1012

1

1

9


19/22

i II 1 8 8 8 10 7 6

12 Ostroac I 30 15 10 8 2 1 1 9 20 1 913 Gvozdansko i' 21 15 10 8 20 10 9 17 lti U 9 1 9 914 Zrin I 2 15 8 10 20 15 10 20 17 9 9-15 Cernik I 1 1116

GranicaI

1 9 7 !18 10 8 10 13 7 7 10

117 Dobri Grad I 12 10 15 ;18 .Sira I 13 6 6 10 8 1819 Pakrac I 2 10 5 1 4 10 11

II 1 5 9 18 1 5 420 Podborje I 15 8 7 17 9 8 1 12 7 i

II 20 12 1 821 Velika I 1 12 j 20 5 20; II 1 7 7 7

III 1 9 10 8

22 Meuri I 1 8 2 13 10 1 16 7 623 Kretelovac I 2 9 10 t 18 13 8 18 1 9

II 1 20

9 724 Zdenci I 1 8 20 10 7 7

II 21 7 6

1 III 1 625 \ Moslavina I 18 13 16 9 9 1 10 7

II 18 1

26 ; Poega I 6 6 16 9 6 2

27 Kamengrad I 10 2 7 6 9 17 1 1 10 10


20/22

-

g

S Rednibroj

I su

Demat broj

Dizdartoo

Aga

Ceha ja

Bajraktar

Bevab

Hatib

-~J Imam00 -J 00

OIMujezin

OI Muallim01 Sallahan*. Devrihan

Kajjiim

sCiu

a

Osvjetljenjeto - *

O OUi

to

Aga

o 5 o

Cehajao 5 o os os Reis

o OD Bajraktar - - to to : S S S Aga

Fa

r

Cehaja w Ser topi (aga]o Cehaja

Buliukbaa I-I. i

to o to o Aga00 00 00


21/22

337

Plae, tj. dnevnice posada alufedija isplaivane su izraznih dravnih prihoda, odnosno mukata koje su estobile i vrlo udaljene od samih gradova. Tako su uvremenu od 1546. do 1549. godine posade gradova u

poekom sandaku: Poege, Kamengrada, Sv. Mi-kloa,Voina i Brezovice, kao* i gradova u bosanskom, odnosnokasnije u pakrakom sandaku: Moslavine (juno odazme), Dobrog Grada i Stupanice isplaivane izprihoda carske solane u Akhioli na Crnom moru37) Zatim1550. godine posade svih spomenutih gradova, kao jo igradova: Gradike, Dubice, Siraa, Granice, Oraho-vice iSlatnika (Slatine) primali su plate iz prihoda solane Gul

Tek-fur u Mramornom moru38).I visina dnevnica ovih posada vana je za

prouavanje finansij-skih prilika toga vremena, kada jeOsmanska drava bila ula u jednu od najveihfinansijskih kriza. Samo to stanje, tj. devaloriza-cija akeizvrena 1584. godine kao da se jo nije bila odrazila naplatama posada.

Dnevnice komandnog osoblja i vjerskih slubenikapo' gradovima prikazao sam takoe tabelarno, jer je takonajkonciznije i naj-preglednije. Age su, kako se vidi, imalinajvie plate, zatim ehaje, vjerski slubenici, reisi,alemdari, juzbae, sermaji, kalauzi i drugi. Dnevnica istogzvanja u razliitim gradovima i razliitim jedinicama(dematima) nije bila ista, varirala je, valjda premavanosti pojedinog grada i rangu pojedinih demata. Alini taj princip nije linearno sproveden kod svih zvanja. Odobinih nefera najvee dnevnice imali su farisi, 79 aki,zatim tobdije, 68 aki. Neto manje dnevnice imali sumustahfiski i azapski neieri, 46 aki. Najmanjednevnice imali su martoloski neferi drugog demata, 34 ake. Te dnevnice su bile ipak u skladu sa visinom

timara stalnih posada. Ako je npr. dizdar imao prosjenodnevnicu izmeu 15 i 20 aki, to je za 355 dana, kolikoima hidretska godina, iznosilo izmeu 5.325 i 7.100aki, a tako su se po prilici kretali timari dizdara. Isto>tako timari nefera mustahfiza, koji su obino iznosili po1.400 aki, odgovarali su dnevnici od 4 ake.

Iz istih dravnih prihoda isplaivani su, dakle, i vjerskislubenici u tvravama: hatibi, imami, mujezini, kajimi,devrihani i drugi, te su u popisu alufedija ubiljeeniuvijek meu mustahfizima, i to odmah poslije dizdara,odnosno age i ehaje. Tako nam taj izvor daje izvjesnepodatke i o kulturnom ivotu u gradovima. U njima suesto postojala i manja naselja, naroito u prvo dobadok se jo nisu bila razvila podgraa.

Uspostavljanjem posada u novoosvojenimgradovima Turci su u njima redovito podizali i damije,a u nekim tokom vremena i banje. Do 1586. godinepostojale su damije gotovo u svim ovim gradovima. Ubosanskom Kamengradu, Virovitici, Brezovici i Slat-nikupostojale su, tavie, znaajne damije, jer se u njimaspominju i hatibi (propovjednici). Vjerski slubenicimeu mustahfizima ne

") BBA, Maliyye defteri Ni7337. 38) Isto.

22 Godinjak Drutva istoriara BiH


22/22

338

spominju se jedino u novoj banjalukoj tvravi, Gradikoj,Velikoj, Moslavini, Cerniku, Meuriu, Zdencima i DobromGradu. To je vjerovatno zbog toga to su u njihovimpodgraima bile ve podignute damije. Tako je u Banjoj

Luci prije te godine bila ve podignuta poznata Ferhadijadamija.U gradovima su bila sjedita administrativnih

jedinica, nahija po kojima su se one nazivale, a unekima i kadiluka. Na bosanskoj strani kadiluci supostojali u Kamengradu, kako je spomenuto, zatim uBanjoj Luci (od sredine XVI vijeka) i u Kostajnici (odkraja XVI vijeka). U pakrakom sandaku postojao jekadiluk jedino u Velikoj od 1557. godine, tj. od osnutkatoga sandaka. U poekom sandaku, tj. u njegovomsjeverozapadnom dijelu postojao* je kadiluk prvo uPoegi, a zatim i u Virovitici gdje je ujedno bilo i sjeditevirovitike kapetanije.

ZUSAMMENFASSUNG

Ein Beitrag zur Geschichte der alten. Burgen in. erbosnischen un slawonischen Grenze gegenEne es 16. Jahrhunerts

Es ware ohne en tiirkischen Katasterregistern des 15. un 16.Jahrhun-derts (Archiv in Istanbul) unmoglich die voJleVergangenhetit jener Burgen aus dem Mittelalteir zu erfahren, diesich bis in urasere Tage nicht erhalten haben, zu ergrundennamlich welche unter ihnen und wie lange van dan Tiir-kenubernommen, welche jedoch von Anfang an aufgelassen wardanwaran. Aus gleichem Grunde wiirde man kaum etwas iiber jeue

neuernichtaten tiir-kischen Burgen, die ,iin den Kriegen des 17. und18. Jahrhunerts zugrunde-gegangen waren, wiissen.Es sinci folgende Quellen:a)Burgen-und Besatzungsverzeichnisse in den Grenzbezirkenb)desgleichen fiir das Landesinnere, nach Sandaksgegliedertc) allgemeine Verzeichnasse fiir jeden Sandak (Tapudefterleri).

Die unter a) angefuhrte>n sind die altestem.Im vorliegenden Aufsatz wird auf Grund eines Verzeichnisses

aus dem Jahre 1586 untersucht, welche Burgen zurno'rdbosniischen Grenze gehorten, ferner die Besataung nachZahl und Zusammensetzung analysiert und die Hohe ihres Soldesdargestellt. Diese Grenze umfasste den nordlichein Teil desbosnischen Sandaks (Potanje), den ganzen Sandak Pakrac (Cernik)

und den norivestliiichcn Teil des Sandaks Poega, inagosamit 32Burgen, wie aus der tabellarischen Ubersicht ersichtlich.Die Besatzungen der Grenzburgen waren aus 5

Heeresgattungen zusam-mengesetzt: Mustahfisen, Asapen, Fariisen,Kanonieren und Martolossen. Dies waren Soldner Taglohner, zumUniteirschied vorn den Burgbcsatzumgein im Hinterland, denstandigen Mustahfisen (auf Timaran). Mit Ausnahme der kon-fossionell gemiischtan Martolosen (Christen und Mohanimedaner)waren, die tibrigen 4 Heeresgattungen ausschliesisiichmohamnieanasich. Diie vvichtiigste Heeresgattung waren selbstin den Grenzburgen die Mustahfisen. Ihr Aga war gleichzeitig derBurgkommandant (Dizdar). In den Gremzburgein gab es regelmassigauch grossere Kavallerieabteiilungen.

Documents

Adem Handžić - Gradovi u Slavonskoj i Bosanskoj Krajini (GDI 13)