ADHDPoremećaj pažnje i koncentracije s

nemirom ili bez nemira

Mihaela RisterIva Prvčić

Klinika za dječje bolesti Zagreb

Poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću (ADHD/ADD) je razvojni poremećaj.

osnovni simptomi ovog poremećaja su

nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost

postoje tri podtipa ovisno koja skupina simptoma je najizraženija

Stabilnost simptoma tijekom vremena

osnovni simptomi i prateći obrasci

ponašanja zadržavaju se godinama

kod oko polovine djece s ovim

poremećajem simptomi u velikoj mjeri

nestaju kako se oni približavaju odrasloj

dobi

simptomi su izraženiji od onog što se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj

u značajnom stupnju narušavaju funkcioniranje u različitim aspektima djetetovog života (funkcioniranje u školi, slobodnim aktivnostima djeteta, socijalnim odnosima)

Incidencija

ADHD ima 1 - 5 % populacije

dva puta češći kod dječaka

Prateći poremećaji

kod pedijatrijskih uzoraka – poremećaj

akademskih vještina

u psihijatrijskim uzorcima – poremećaj

ponašanja

adolescencija – pojava depresivnosti

Hiperaktivna djeca:

u dojenačkoj dobi su neuobičajeno

aktivna

u kasnijoj dobi su stalno u pokretu,

pažnja im je neprimjerena za dob, teže

se sama igraju

Hiperaktivna djeca:

nemaju strah od odvajanja i nekritična su u prilaženju nepoznatim osobama

sklona su nesrećama i povredama zbog teškoća u predviđanju posljedica

ponašanja često su neustrašiva i ustraju u situacijama koje plaše drugu djecu

Hiperaktivna djeca:

teško su odgojiva jer ne mogu pratiti i poštivati roditeljske zahtjeve i zabrane

izrazito su nestrpljiva nikada nisu na svom mjestu ne slušaju roditelje, nastavnike brbljaju dok druga djeca rade u tišini

Hiperaktivna djeca:

često prekidaju rad u grupi, upadaju u

riječ i ometaju druge

imaju poteškoća u organizaciji, često

zaboravljaju ponijeti knjige i pribor,

skloni su gubiti svoje stvari

Hiperaktivna djeca:

odrasli ih vide kao nediscipliniranu i zločestu

druga djeca ih u početku vide kao zabavne i zanimljive, ali kada reagiraju impulzivno, fizički ili verbalno napadnu drugo dijete ili ga ometaju u učenju i igri, druga djeca ih počinju odbacivati

Impulzivna djeca:

imaju smanjenu kontrolu impulsa, adekvatnih i neadekvatnih

reagiraju bez razmišljanja o mogućim posljedicama

lako su nagovorljiva imaju poteškoće sa stvaranjem i

održavanjem prijateljstava

Djeca s poteškoćama pažnje i koncentracije:

nesposobna su zadržati koncentraciju i pažnju dovoljno dugo kako bi mogli naučiti ono što je potrebno

često imaju sposobnosti da nauče potrebne vještine, ali im je potrebna pomoć kako bi uspjeli zadržati pažnju dovoljno dugo da to i učine

Djeca s poteškoćama pažnje i koncentracije:

teško uče te zbog toga mogu imati poteškoća s akademskim uspjehom, ali i usvajanjem praktičnih i motoričkih vještina (npr. vožnja biciklom, plivanje)

mogu imati poteškoća s učenjem govora, što se može očitovati u poteškoćama kod uključivanja u konverzacije i grupne aktivnosti

Problemi u obitelji:

stalno pričanje, buka, skakanje, trganje igračaka, uništavanje vrijednih stvari

često trebaju manje sna pa su roditelji umorni

bračni problemi rivalitet među braćom i sestrama

Problemi u obitelji:

roditelji odbačeni od šire obitelji i prijatelja

ponekad se roditelji počnu osjećati nekompetentnima i nesposobnima za odgoj djece

Osnovni principi za rad s hiperaktivnom djecom

dajte hiperaktivnom djetetu više neposrednih povratnih informacija i

posljedica

kada želimo da dijete ustraje u nekoj aktivnosti, moramo mu dati pozitivne povratne informacije i posljedice koje će aktivnost učiniti privlačnijom, te blage negativne posljedice ukoliko odustane

da bismo promijenili nepoželjna ponašanja, potrebno je djetetu pružiti povratne informacije i nagrade kada se ponaša poželjno te brze negativne posljedice kada se ponaša nepoželjno

dajte hiperaktivnom djetetu više neposrednih povratnih informacija i

posljedica

povratne informacije i posljedice dajte odmah nakon pojave određenog ponašanja

povratna informacija će biti to uspješnija što neposrednije slijedi određeno ponašanje

Pozitivne povratne informacije i posljedice mogu biti:

pohvala ili kompliment – potrebno je jasno i specifično reći što je konkretno dijete učinilo pozitivno

fizička nježnost – zagrljaj, poljubac, tapšanje po ramenu ili kosi, posjedanje u krilo

posebne privilegije – zaduženje koje čini umjesto nastavnika, fizički primjerena aktivnost (kreda, spužva)

Pozitivne povratne informacije i posljedice mogu biti:

žetoni ili bodovi materijalne nagrade – posebni slatkiši,

sitne igračke, sličice ili karte koje djeca skupljaju

Negativne posljedice mogu biti: ignoriranje – koristi se za blago negativno

ponašanje , a podrazumijeva namjerno povlačenje pažnje od djeteta u trenutku kad se ponaša nepoželjno

verbalne kritike – uvijek treba kritizirati konkretno ponašanje, a ne dijete kao osobu (npr. Ne sviđa mi se kada ne pospremiš igračke, a ne Ne sviđa mi se kada si zločest.)

Negativne posljedice mogu biti:

oduzimanje dobivenih žetona, nagrada ili uskraćivanje privilegija

time-out – koristi se za agresivna, jače ometajuća i destruktivna ponašanja

Pružajte češće povratne informacije

hiperaktivna djeca trebaju brže i češće povratne informacije i posljedice

pružajte povratne informacije kad god vam dozvoljava raspoloživo vrijeme i energija

postavite si podsjetnike na mjestima na kojima često boravite te svaki puta kada vidite podsjetnik, komentirajte ponašanje djeteta u tom trenutku

Koristite veće i snažnije posljedice

hiperaktivnoj djeci trebaju istaknutije i snažnije posljedice jer su manje osjetljivi na socijalne pohvale i kritike

unutrašnje nagrade, poput želje da usrećimo roditelje ili prijatelje, ponosa kada savladamo novu vještinu, imaju ograničen utjecaj na hiperaktivnu djecu

Koristite veće i snažnije posljedice

osigurajte dovoljno širok repertoar mogućih nagrada i često ih varirajte kako biste spriječili zasićenje i dosadu

hiperaktivnoj djeci nagrade brže dosade nego ostalima

Koristite pohvale i nagrade prije kazni

hiperaktivna se djeca češće ponašaju

nepoželjno te zbog toga doživljavaju veliku

količinu negativnih posljedica

kazna, bez nagrada i pozitivnih povratnih

informacija, nije efikasna metoda promjene

ponašanja, već dovodi do lošeg osjećanja i

neprijateljstva

Koristite pohvale i nagrade prije kazni

uvijek slijedite pravilo – pozitivno prije negativnog

nagrade i poticaji moraju se početi primjenjivati i biti ustaljeni prije uvođenja kazni

barem jedan do dva tjedna koristite isključivo nagrade, prije nego započnete uvoditi kazne

Koristite pohvale i nagrade prije kazni

budite sigurni da dijete dobija dvije do tri nagrade za svaku kaznu

ukoliko primijetite da su kazne neefikasne, prvo provjerite dajete li dovoljno nagrada

ako ne dajete dovoljno nagrada, kaznama nećete uspjeti promijeniti nepoželjno ponašanje

Koristite pohvale i nagrade prije kazni

kažnjavajte dosljedno, ali selektivno – samo za pojavljivanje tog određenog ponašanja

nemojte kažnjavati za svaki drugi nepoželjan postupak

Kada želite promijeniti nepoželjno ponašanje:

prvo odlučite kojim će pozitivnim ponašanjem dijete zamijeniti to nepoželjno ponašanje

pratite kada se to poželjno ponašanje pojavljuje i svaki puta ga odmah pohvalite i nagradite

nakon što ste barem tjedan dana dosljedno nagrađivali novo ponašanje, možete početi kažnjavati nepoželjno ponašanje

čak i tada, pokušajte održati ravnotežu između nagrada i kazni – za svaku kaznu dajte dvije do tri pohvale ili nagrade

Nastojte biti konzistentni

na određeno ponašanje reagirajte svaki puta na isti način

nemojte prebrzo odustati kada započnete s programom mijenjanja nekog ponašanja – ne zaboravite, promjene zahtijevaju vrijeme

reagirajte uvijek na isti način, bez obzira na promjenu okruženja (na igralištu jednako kao i unutra)

nastavnici, pa i roditelji kod kuće, trebaju koristiti iste metode

Djelujte, ne pričajte

hiperaktivno dijete je osjetljivije na posljedice i povratne informacije, nego na razloge i objašnjavanja nekih postupaka

ako reagirate brzo često i dosljedno, doći će do poboljšanja; ako pričate i prigovarate doći će do pogoršanja

Budite spremni – predviđajte i planirajte unaprijed

predviđanje mogućih poteškoća ključno je za rad s hiperaktivnom djecom, posebno tijekom promjena aktivnosti

pokušajte predvidjeti u kojim se situacijama/aktivnostima nepoželjna ponašanja pojavljuju

unaprijed se pripremite za takve situacije, sastavite plan kako ćete reagirati, upoznajte dijete s konkretnim planom

Vodite računa o tome da:

prije situacije/aktivnosti u kojoj bi se problem mogao pojaviti ponovite s djetetom pravila kojih se treba držati

dogovorite konkretnu nagradu za pridržavanje pravila tijekom te aktivnosti

opišete djetetu kaznu koju će dobiti ukoliko prekrši dogovorena pravila

dosljedno primijenite plan nagrađivanja/kažnjavanja tijekom te aktivnosti

Što može olakšati nastavni proces:

posjednite dijete u prvu klupu (ne pokraj prozora ili vrata)

postavljajte više podpitanja pojasnite pravila ponašanja u razredu

(napisati, izložiti na uočljivom mjestu) potkrepljujte poželjna, pozitivna

ponašanja

Što može olakšati nastavni proces:

ustanovite jasnu hijerarhiju sankcija za nepoželjna ponašanja

razlikujte nemogućnost od neposlušnosti imajte prioritete, nemojte se fokusirati na

više od tri negativna ponašanja odjednom ignorirajte nepoželjna ponašanja

Pravila u učenju:

razdijelite gradivo na manje dijelove složene upute razbijte na niz

jednostavnijih uputa preferirajte usmeno ispitivanje smanjite opseg zadanog materijala, a

ne težinu

Pravila u učenju:

prilikom davanja uputa razredu, stanite kraj hiperaktivnog učenika

tijekom nastave omogućite kraće pauze ili izlazak iz razreda

Razvijanje socijalnih vještina u razrednoj sredini

poučavajte djecu nenasilnom rješavanju sukoba

poučavajte djecu asertivnosti potičite razvoj socijalnih vještina kroz

rad u malim grupama potaknite međusobno pomaganje

Razvijanje socijalnih vještina u razrednoj sredini

potičite sagledavanje situacije iz tuđe perspektive

budite model prema kojem djeca uče dobre socijalne vještine

razvijajte načelo da je svaki učenik vrijedan član grupe