AGRESIJA, SAMOOBRANA I ANTICIPATORNA SAMOOBRANA

7/22/2019 AGRESIJA, SAMOOBRANA I ANTICIPATORNA SAMOOBRANA

1/23

LANCI

AGRESIJA, SAMOOBRANAI ANTICIPATORNA SAMOOBRANA1

Prof. dr. sc. Maja Seri *UDK 341.312.5

Izvorni znanstveni radPrimljeno: veljaa 2007.

U radu se razmatraju me.unarodnopravni koncepti samoobrane, oruanognapada (agresije) i anticipatorne samoobrane. Posebna pozornost posveuje sedefiniciji oruanog napada (agresije) te se, uz relevantne me.unarodnopravnedokumente, ispituju stajalipta me.unarodne sudske prakse te praksa drava i organaUN. Analizira se dopustivost anticipatorne samoobrane prema obiajnompravu i ispituje utjecaj nove amerike doktrine na postojee me.unarodno pravo.

Kljune rijei: agresija, samoobrana, anticipatorna samoobrana, sluaj Caroline,preventivni udar

1. UVODNE NAPOMENESamoobrana je jedina Poveljom UN i opim me.unarodnim pravom priznataiznimka od zabrane uporabe sile, preciznije reeno jedina dopuptenajed nostrana uporaba sile. Poveljom je ure.ena i uporaba sile uz dopuptenje ikoordinaciju Vijea sigurnosti UN, a uz nju vei broj autora smatra da je dijelomopeg obiajnog prava postala i uporaba sile u sluajevima tzv. humanitarneintervencije, ako je dopusti Vijee sigurnosti.

Uvjeti, opseg i ogranienja ostvarivanja prava na samoobranu esto su bilipredmet interesa u doktrini i praksi drava, a rasprave su se posebno intenziviralenakon pokupaja uvo.enja tzv. Bushove doktrine preventivnog udara.

Ovaj rad proizapao je iz znanstvenog projekta (Suvremeni razvoj me.unarodnog pravana globalnoj i regionalnoj razini) provedenog uz potporu Ministarstva znanosti,obrazovanjai pporta Republike Hrvatske.

*Dr. sc. Maja Seri, profesorica Pravnog fakulteta Sveuilipta u Zagrebu, Trg marpalaTita14, Zagreb


2/23

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana

U radu raspravljamo o konceptu samoobrane, oruanom napadu (agresiji)kao preduvjetu dopustivosti samoobrane, tzv. anticipatornoj samoobrani, tetzv. Bushovoj doktrini preventivnog udara. Posebno nas zanima je li pravnikoncept samoobrane pretrpio izmjene nakon teroristikih napada na SAD 11.rujna 2001.

2. KONCEPTI SAMOOBRANEI prije bujanja me.unarodnog terorizma u danapnjem obliku, u doktrini istajaliptima drava postojala su dva suprotstavljena gledipta glede tumaenjal. 51. Povelje UN.

Veina autora tumaila je navedeni lanak Povelje restriktivno, naime dapravo samoobrane, kao jedina iznimka od zabrane uporabe sile, postoji samoako je doplo do oruanog napada.

Manji dio autora podravao je piroko pravo na samoobranu koje ide prekoprava na odgovor na oruani napad na teritorij drave te tvrdio da je lanak

51. Povelje UN putem rijei prirodno (koja se odnosi na pravo na samoobranu)2sauvao sadraj obiajnog prava na samoobranu koje je, uz odgovor na oruaninapad, ukljuivalo i zaptitu vlastitih dravljana te tzv. anticipatornu samoobranu.

3 Autori koji zastupaju usku defi niciju prava na samoobranu odgovarajuda to nije mogue jer je obiajno pravo ve u vrijeme donopenja l. 51. Poveljedopuptalo samoobranu jedino u sluaju oruanog napada.4U praksi drava mali se broj njih svega nekoliko puta pri svojim intervencijamau stranim dravama pozivao na piroko pravo samoobrane koje bi ukljuivaloi zaptitu vlastitih dravljana u stranoj dravi bez pristanka te drave kao

2lanak 51. Povelje UN glasi: Nipta u ovoj Povelji ne dira u prirodno pravo individualneili kolektivne samoobrane u sluaju oruanog napada na nekoga lana Ujedinjenih narodasve dok Vijee sigurnosti ne poduzme mjere potrebne za odravanje me.unarodnog

mira i sigurnosti. Mjere koje lanovi poduzmu u vrpenju toga prava samoobrane odmahse dojavljuju Vijeu sigurnosti i nipopto ne diraju u ovlasti i dunosti Vijea sigurnosti dana temelju ove Povelje djeluje svakog asa na nain koji smatra potrebnim za odravanjeili uspostavljanje me.unarodnog mira i sigurnosti.

3V. npr. D.W. Bowett, Self-Defence in International Law, 1958., str. 182; Schwebel, Aggression,Intervention and Self-Defence in Modern International Law, Recueil des cours,Acadmie de Droit international (dalje: RC), 1972-II, str. 463.

4V. npr. I. Brownlie, International Law and the Use of Force by States, 1963.


3/23

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007)

i tzv. anticipatornu samoobranu. Tipina je npr. izjava SAD, pri intervencijiu Panami, da l. 51. daje prirodno pravo samoobrane da se zaptite amerikiivoti.5 Glede tzv. anticipatorne samoobrane esto se navodi sluaj Izraela kojije 1981. napao iraki reaktor u gradnji, pozivajui se pri tome na tzv. anticipatornusamoobranu. Akciju je, naime, pravdao nunopu da ukloni nuklearnuprijetnju opstanku Izraela budui da je iraki reaktor trebao posluiti za izradunuklearnih bombi cilj kojih je trebao biti Izrael. Vijee sigurnosti osudilo jetaj in Izraela kao protivan Povelji, ali se nije izjasnilo o naelnoj dopustivostianticipatorne samoobrane.6

Dok se do eskalacije me.unarodnog terorizma u novom mileniju samo nekolikodrava, predvo.eno trenutano najmonijom silom, u nekoliko navrata pozivalona piroki koncept samoobrane, velika veina ostala je na stajaliptu uskekoncepcije samoobrane, koja pretpostavlja postojanje oruanog napada. I samedrave koje su rabile oruanu silu najepe su se pritom pozivale na svoje pravosamoobrane, ne objapnjavajui koji sadraj daju tom pravu. Takvo pozivanjena pravo samoobrane i u sluajevima kad se nije o njoj radilo Me.unarodni jesud u sluaju Nicaragua protumaio kao potvrdu postojanja obiajnog prava

o zabrani uporabe sile ili intervencije u unutrapnje poslove drugih drava. U

svojoj poznatoj izreci Sud je istaknuo: Ako drava djeluje na nain prima facie nespojiv s priznatim pravilom,ali brani svoje ponapanje pozivajui se na iznimke ili opravdanja sadrane usamom tom pravilu, tada, bez obzira na to moe li se ili ne ponapanje dravepravdati na taj nain, to znai potvrdu pravila, a ne njegovo slabljenje.7

Drugim rijeima, Sud je, razmipljajui realno, ustvrdio da pozivanje dravana samoobranu i kad za to ne postoje uvjeti znai da su one svjesne da je sa

5V. pismo amerikog stalnog predstavnika pri UN predsjedniku Vijea sigurnosti, UNdok. S/21035 od 20. prosinca 1989.

6V. rezoluciju Vijea sigurnosti 487 od 19. lipnja 1981. Treba istaknuti da neki autoritaj sluaj navode kao primjer dopustive anticipatorne samoobrane, v. npr. A. D'Amato,Israel's Air Strike upon the Iraqui Nuclear Reactor, American Journal of International Law(dalje: AJIL), sv. 77, 1983., str. 584, i Israel's Air Strike Against the Osiraq Reactor: ARetrospective, Temple International and Comparative Law Journal, sv. 10, 1996.,str. 259,262-63.

7V. Case Concerning Military and Paramilitary Activities in and against Nicaragua(Nicaraguav. United States of America), International Court of Justice, Reports of Judgements,Advisory Opinions and Orders (dalje: ICJ Reports), 1986., st. 186.


4/23


moobrana jedina iznimka od zabrane uporabe sile, koja je mogua dok Vijeesigurnosti UN jop nije donijelo odluku o kolektivnoj uporabi sile. Sud je dodaoda se ne moe oekivati da je primjena obiajnih pravila potpuna, tj. da sedrave u potpunosti suzdravaju od zabrane uporabe sile i zabrane intervencije.Da bi se neko pravilo ustanovilo kao obiajno, nastavio je Sud, praksa nemora biti u apsolutnom, beziznimnom skladu s tim pravilom. Dovoljno je daje ponapanje drava naelno u skladu s odre.enim pravilom, a da se suprotnoponapanje openito tretira kao njegova povreda, a ne kao indikacije stvaranjanovog pravila.8 To kljuno pravilo - jednostavno formulirano, no koje u praksinije uvijek lako primijeniti - imat emo na umu pri daljnjoj analizi.

Iako su se pozivale na samoobranu, akcije drava koje su jednostrano rabilesilu (uglavnom SAD i Izrael) sve su vipe nalikovale (zabranjenim) represalijama,s obzirom na to da su samoobranom poele zvati i oruane odgovore naprople teroristike napade. Akcije su usmjeravane na drave koje su navodnopruale utoipte teroristima, a kao cilj navodila se prevencija buduih napada(npr. uporaba sile od strane Izraela u Bejrutu 1968. i Tunisu 1985. te od straneSAD u Libiji 1986., Iraku 1993., Sudanu i Afganistanu 1998.).

Nakon 11. rujna 2001. SAD su krenule i dalje i tzv. Bushova doktrina preventivnesamoobrane (preventivnog udara) smatra da su u borbi protiv terorizmadopuptene i iste preventivne akcije, dakle i bez prethodnog ili prijeteeg(teroristikog ili drugog) napada. Je li praksa na temelju te doktrine utrla putza stvaranje novog obiajnog pravila, pokupavamo odgovoriti u nastavku rada,nakon pto analiziramo prethodno relevantne kategorije na kojima zakljuakmora poivati.

3. ORUANI NAPADU nedostatku defi nicije samoobrane, kljunim se pokazuje pojam oruanognapada (agresije) koji daje pravo na samoobranu.

Taj je pojam bio u srediptu razmatranja Me.unarodnog suda u presudi usluaju Nicaragua 1986., a Sud se bavio njime i u novijim presudama, npr. usluaju naftnih platformi 2003., izme.u SAD i Irana (v. dalje).

U presudi u sluaju Nicaragua Sjedinjene Drave opravdavale su uporabusile protiv Nikaragve kao kolektivnu samoobranu protiv oruanih napada

Ibid.


5/23

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007)

Nikaragve na Kostariku, Honduras i Salvador. Sud to nije prihvatio, ustvrdivpida nije bilo oruanog napada od strane Nikaragve.

Sud je ispitivao mora li napad izvrpiti regularna vojska da bi se radilo ooruanom napadu druge drave. Oslanjajui se na Defi niciju agresije (sadranuu rezoluciji Ope skupptine 3314 (XXIX) od 14. prosinca 1974.),9 za kojuje ustvrdio da odraava obiajno me.unarodno pravo, Sud je konstatirao daoruani napad moe biti i upuivanje od strane ili u ime neke drave,oruanih odreda ili skupina, neregularnih snaga ili plaenika, koji poduzimajuprotiv neke druge drave oruane ine takve ozbiljnosti da se izjednauju sgore navedenim inima ili se sadrajno mogu njima obuhvatiti.10

U teoriji i u praksi drava ope je prihvaeno da se slanje oruanih grupa

- koje nisu regularne oruane snage - u drugu dravu moe smatrati agresijom.No, postoji neslaganje glede stupnja umijepanosti drave koji je potreban dabi se akcije mogle njoj pripisati i oruano djelovanje protiv nje pravdati kaosamoobrana. Svjestan toga, Sud je u presudi u sluaju Nicaragua pozornostusmjerio na navedeno sporno pitanje. Istaknuo je da se zabrana oruanogna pada moe primijeniti na slanje oruanih skupina na teritorij druge draveako se takva operacija, s obzirom na opseg i uinke, moe smatrati oruanim

napadom, a ne graninim incidentom, kad bi je izvele regularne oruane snage.Pomo pobunjenicima u obliku dostave oruja ili logistike ili druge potpore, pomipljenju Suda, ne moe se smatrati oruanim napadom, nego prije prijetnjomili upotrebom sile ili nedopuptenom intervencijom u unutrapnje ili vanjskeposlove drugih drava.11Iz navedenog razmatranja Suda proizlaze dvije vane konstatacije i s njimapovezana pitanja.

Prvo, ako se pomo pobunjenicima u obliku dobave oruja, logistike ifinancijske pomoi ne moe izjednaiti s oruanim napadom, postavlja sepitanje koji se stupanj involviranosti drave u djela pojedinaca moe smatratioruanim napadom na drugu dravu.

Drugo, iz navedene izreke Suda i njegove analize na drugim mjestima upresudi u sluaju Nicaragua razvidno je razlikovanje izme.u oruanog napada

9 Rezolucija je prihvaena konsenzusom. Tekst na hrvatskom jeziku v. u: D. Lapap,T.

M. opi (ur.), Me.unarodno javno pravo - izbor dokumenata, Zagreb, 2005. V. vipe J.Andrassy, B. Bakoti, M. Seri, B. Vukas, Me.unarodno pravo 3, Zagreb, 2006., str. 102i d.10 l. 3. t. g) Defi nicije agresije.11 Presuda u sluaju Nicaragua, o.c., st.195.


6/23


i graninih incidenata odnosno manje ozbiljnih oblika uporabe sile.12 Postavljase pitanje koje su pravne posljedice tog razlikovanja.

Glede prvonavedenog pitanja, Sud je u sluaju Nicaragua izrekao da sve vrstesudjelovanja SAD - u financiranju, organizaciji, obuci, opskrbi i opremanju contrasa- ak i opa kontrola nad snagama contrasa i visok stupanj ovisnosti tih snaga

o SAD ne bi sami po sebi, bez daljnjih dokaza, znaili da su SAD naredile poinjenje djela protivna ljudskim pravima i humanitarnom pravu... Da bi seSAD smatrale odgovornima za takvo ponapanje, moralo bi se, u naelu, dokazatida je ta drava imala efektivnu kontrolu nad vojnim ili paravojnim operacijamau tijeku kojih su navodne povrede poinjene.13 Dakle, Sud je smatrao da sedrava moe iznimno smatrati odgovornom za djela privatnih osoba (koje tadadjeluju kao de facto organi drave) ne samo ako privatne osobe plaa drava injihove akcije koordinira i nadgleda ta drava nego da je potrebno i da djelujupo izravnim instrukcijama te drave. Za ispitivanje postojanja navedenih uvjetau literaturi se uvrijeio naziv Nicaragua test ili test efektivne kontrole. Na temeljutakvoga testa Sud je zakljuio da se djela contrasa ne mogu pripisati SAD.14 IakoSAD ne mogu odgovarati za djela contrasa, to ne znai da SAD nisu odgovorne

za nedopuptenu intervenciju i druge protupravne ine u Nikaragvi.Stupanj ukljuenosti drave u akcije oruanih skupina u drugoj dravibio je predmet razmatranja pred Me.unarodnim kaznenim sudom za bivpuJugoslaviju (MKSJ), i to prvi put detaljnije pred prizivnim vijeem u sluajuTadi. Vijee je ispitivalo stupanj kontrole Jugoslavije nad srpskim snagamau Bosni i Hercegovini radi odre.ivanja je li se u Bosni i Hercegovini radilo ome.unarodnom ili neme.unarodnom sukobu. Ako se djelovanje srpskih snaga uBosni i Hercegovini moglo pripisati Jugoslaviji, tada se radilo o me.unarodnomsukobu i mogu se primjenjivati pravna pravila koja ure.uju takve sukobe,ukljuujui ona o ratnim zloinima. U nastavku teksta razmatramo analizuprizivnog vijea MKSJ u sluaju Tadi, iako valja istaknuti da taj sud, ovlaptensuditi pojedincima, nije bio nadlean ispitivati elemente odgovornosti drave(pripisivost dravi djela pojedinaca), jer bi za to trebao pristanak drave. Dakle,

12 V.npr. i ibid., st. 191, u kojem Sud upuuje na potrebu razlikovanja najozbiljnijih oblikauporabe sile (one koje ine oruani napad) i ostalih manje ozbiljnih oblika.

13Ibid., st. 115.

14Uvjetima navedenog testa udovoljili su, po mipljenju Suda, pripadnici tzv. UCLA(odUnilaterally Controlled Latino Assets), koji su bili ili pripadnici vojske SAD ili latinskoameriki

dravljani plaeni od SAD i pod njihovim stalnim nadzorom, a k tome su i djelovalipod izravnim instrukcijama SAD, ibid., st. 75. i 80. te st. 6. izreke presude, str. 147.


7/23

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007)

iako se zakljuci Suda glede tih pitanja mogu smatrati pravno nepostojeim,ovdje ih navodimo jer nas zanimaju s aspekta me.unarodnopravne znanosti.Naime, i u ovom se sluaju, kao i u sluaju Nicaragua, radilo o ispitivanju uvjetaza pripisivost djela pojedinaca dravi.

Prizivno vijee u sluaju Tadi, iako nenadleno, nije se libilo kritizirati razmatranjMe.unarodnog suda u sluaju Nicaragua, smatrajui da Nicaragua test nijeuvjerljiv jer nije u skladu sa samom logikom cijelog sustava me.unarodnog pravaoodgovornosti drave niti sa sudskom i dravnom praksom. Naela me.unarodnogprava o pripisivanju dravi djela privatnih osoba, istaknulo je Vijee, nisu zasnovanana rigidnim i uniformnim kriterijima. Zahtjev koji me.unarodno pravo postavljaza pripisivanje dravi ina privatnih osoba, istaknulo je Vijee, jest da dravaima nadzor nad tim osobama, a stupanj kontrole razlikuje se prema okolnostimasvakog sluaja. Prema mipljenju Vijea, treba razlikovati sluaj pojedinaca ili neorganiziranihskupina pojedinaca koje drava angaira za obavljanje nedopuptenihakcija na podruju druge drave (npr. otmice, atentati, sabotae) od sluajaorganiziranih i hijerarhijski strukturiranih grupa, kao pto su npr. vojne jedini

ceili naoruane grupe plaenika, paravojnih formacija ili pobunjenika, koje nekadrava organizira i nadzire. Ti sluajevi razlikuju se i u sudskoj i dravnoj praksi.U prvom sluaju, da bi drava bila me.unarodnopravno odgovorna, potrebno jedokazati da je davala izravne upute pojedincima za pojedina protupravna djela ilida je ex post facto preuzela ili odobrila poduzimanje tih djela kako bi se pokazaloda su pojedinci djelovali kao de facto organ te drave. U drugom sluaju, Vijee jesmatralo da je drava me.unarodnopravno odgovorna za djela koja poine osobekoji ine organiziranu grupu pod njezinom kontrolom i pritom nije uvijek nunoda je drava dala posebne instrukcije tim osobama glede pojedinih protupravnihdjela. Da bi se, dakle, djela organizirane grupe pripisala dravi, potrebno je dok

azatida je grupa kao cjelina bila pod sveukupnom kontrolom drave, ne samotime pto je drava financirala i opremala grupu nego i koordinirala i pomagalaope planiranje djelatnosti grupe.

Te dvije situacije treba razlikovati jer kod organiziranih grupa postoji odgovornakomanda, vanjski simboli i disciplina te lan takve grupe ne djelujesamostalno, smatralo je Vijee. Ako bi se i kod organiziranih grupa traileizravne instrukcije drave za njezinu me.unarodnopravnu odgovornost, dravabi, istaknulo je Vijee, mogla lako izbjei odgovornost dokazujui da izravneinstrukcije nisu postojale.15

15 International Legal Materials (dalje: ILM), 1999., sv. 38, br. 4, str. 1540-1546.


8/23


Test sveukupne kontrole, koje je za procjenu pripisivosti djela privatnihosoba dravi promoviralo (za to pitanje nenadleno) prizivno vijee u sluajuTadi, ini nam se jop vipe podloan moguim zloupotrebama nego test koji jeutvrdio Me.unarodni sud u sluaju Nicaragua. Ne ulazei detaljnije u komentarnavedene odluke prizivnog vijea MKSJ, jer bi to prelazilo okvire ovog rada,samo bismo napomenuli da nam se ini da je rezultat uvo.enja testa sveukupnekontrole dvojben: drava postaje objektivno odgovorna za sve ine privatnihosoba koje je organizirala, opskrbila i financirala. Specifine okolnosti pojedinihsluajeva ne uzimaju se u obzir. Iako se to, laiki gledano, u nekim sluajevimamoe smatrati ispravnim s aspekta moralne odgovornosti, takva odgovornostdrave nije u skladu s postojeim naelima odgovornosti drava za protupravneine (v. dalje).

Pitanjem pripisivosti djela pojedinaca dravi bavila se i Komisija zame.unarodno pravo pri izradi Nacrta lanaka o odgovornosti drava za me.unarodneprotupravne ine. U konanom Nacrtu iz 2001.16 tom se problematikombave l. 8. i l. 11. l. 8. odre.uje da se djelovanje osoba ili grupe osobasmatra inom drave po me.unarodnom pravu ako oni djeluju po uputamate drave ili pod njezinim ravnanjem ili kontrolom. U komentaru te odredbeKomisija posebno istie da se pri procjeni postoje li navedeni uvjeti treba uzimat

iu obzir naelo efektivnosti te traiti postojanje stvarne veze izme.u osobeili grupe osoba koje su poinile odre.eno djelo i dravne mapinerije.17 l. 11.odre.uje da se neko djelovanje koje nije pripisivo dravi ipak smatra inomdrave po me.unarodnom pravu ako (i u mjeri u kojoj) sama drava preuzmei odobri navedeno djelovanje. Kao primjer moe se navesti sluaj kad je militantnagrupa iranskih studenata upala u ameriku ambasadu u Teheranu i uzelakao taoce 52 dravljana SAD. U poetku oni nisu djelovali u ime Irana, jer imiranske vlasti nisu dale instrukcije da poine ta djela niti su bili pod kontrolomiranskih vlasti. Stoga je u tom stadiju Iran mogao biti odgovoran samo za propustda sprijei napad na zgradu ambasade SAD odnosno da zaustavi napad,

ustanovio je Me.unarodni sud, kojem su SAD i Iran 1980. povjerili rjepavanjespora.18 Kasnije su iranske vlasti formalno odobrile zaposjednue ambasade

16V. Report of the International Law Commission on the work of its fifty-third session, 23April - 1 June, 2 July - 10 August 2001, General Assembly, Official Records, Fifty-sixt session,Supplement No. 10 (A/56/10), str. 29. V. vipe Andrassy, Bakoti, Seri, Vukas, o.c.,str.108 i d.

17

Ibid., str.104.

18V. ICJ Reports 1980., st. 63-68.


9/23

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007)

i dranje dravljana SAD kao talaca i ak naredile studentima da nastave sasvojim aktivnostima. U tom su momentu, smatrao je Sud, militantni studentipostali de facto agenti iranske drave i njihovi su ini, tj. zaposjednue ambasadei dranje talaca, postali po me.unarodnom pravu pripisivi Iranu.19

Drugo pitanje koje se namee iz razmatranja Me.unarodnog suda u presudiu sluaju Nicaragua jest pitanje pravnih posljedica razlikovanja izme.u oruanognapada i graninih incidenata odnosno manje ozbiljnih oblika uporabe sile, koje Sudspominje na vipe mjesta u presudi.20 Sud nije detaljnije razmatrao kriterije zarazlikovanje navedenih kategorija, osim pto je naveo opseg i uinke operacija21 te okolnosti ... i motive uporabe sile.22 Time je u osnovi ponoviode minimis klauzulu sadranu u l. 2. defi nicije agresije iz 1974. Prema tomlanku, nakon pto neka drava prva upotrijebi oruanu silu krpei Povelju, Vijeesigurnosti moe, imajui u vidu ostale bitne okolnosti, ukljuujui injenicuda odnosni ini ili njihove posljedice nisu dovoljno ozbiljni, zakljuiti da ne bibilo opravdano tvrditi da je izvrpen in agresije.

I u navo.enju pravnih posljedica manje opasnih oblika uporabe sileMe.unarodni sud ostaje u okvirima opepoznatih naela i pravila. U odre.ivanjupravnih pravila koja se primjenjuju na takve ine Sud upuuje na Deklaraciju

o naelima me.unarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izme.udrava u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda iz 1970.,23 koja, uz formulacijekoje opisuju agresiju, sadrava i one koji se odnose na manje opasne oblikeuporabe sile. Tako Deklaracija, koja se uzima kao dokaz postojanja opinio iurisdrava, osim ope obveze neintervencije u unutrapnje stvari druge drave,spominje npr. dunost drava da se suzdre: od svake akcije uporabom silekoja bi lipila narode izvrpavanja naela jednakih prava i samoodre.enja; odorganiziranja ili ohrabrivanja organiziranja neregularnih snaga ili naoruanihskupina, ukljuujui plaenike koji bi upadali na teritorij druge drave; od organiziraja,pomoi ili sudjelovanja u teroristikim inima u drugim dravamaili preputnom pristajanju na organiziranje aktivnosti na svom teritoriju koje

bi rezultirale takvim inima. Sud zakljuuje da je jedina iznimka od opegpravila o zabrani upotrebe sile pravo (individualne i kolektivne) samoobrane.19 V. ibid., st.74.20 V. npr. ICJ Reports 1986., o.c., st.191, st.195.21 V. ibid., st.195.22 V. ibid., st. 231.23 V. tekst Deklaracije (koja se skraeno naziva i Deklaracija sedam naela) u rezoluciji

Ope skupptine 3625 (XXV) od 24. listopada 1970.


10/23


Prema postojeem me.unarodnom pravu, nastavlja Sud, drave nemaju pravooruanog odgovora na ine koji nisu oruani napad, pa to pravo ne postoji niu odnosu prema nedopuptenoj intervenciji.24

Radi li se o oruanoj operaciji dovoljne ozbiljnosti da se moe smatratioruanim napadom na koji je dopuptena samoobrana, procjenjuje se od sluajado sluaja, pa, ovisno o okolnostima, jedan te isti incident moe, ali i ne mora,biti kvalificiran oruanim napadom. Tako je u presudi u sluaju naftnih plat formiiz 2003., izme.u SAD i Irana, Sud istaknuo da ne smatra iskljuenommogunost da se miniranje jednog ratnog broda smatra oruanim napadom i dabude dovoljno da opravda samoobranu. No, u konkretnom sluaju, s obziromna okolnosti, to se ne moe zakljuiti. Naime, napadi SAD na iranske platformebili su odgovor na, prema tvrdnji SAD, oruani napad Irana, koji se sastojao,izme.u ostalog, u miniranju amerikog ratnog broda. No, Sud je, uzevpi u obzirsve okolnosti, ukljuujui nedostatnost dokaza da se zaista radilo o iranskomnapadu usmjerenom bap na SAD,25 zakljuio da se ameriki napadi na iranskeplatforme ne mogu opravdati kao samoobrana.26

Vidjeli smo da Sud u presudi u sluaju Nicaragua ne raplanjuje detaljnijerazlikovanje izme.u oruanog napada i blaih oblika uporabe sile niti posljedicetog razlikovanja. Zapto mu onda posveuje toliko vremena? ini nam se da je

Sud posebno istiui to razlikovanje htio naglasiti da je samoobrana, kao jedinaiznimka od zabrane uporabe sile, dopuptena samo u najozbiljnijim sluajevimauporabe sile, kad je nedvojbeno rije o oruanom napadu druge drave. Timeje vjerojatno htio podsjetiti drave da se ne mogu olako pozivati na pravo samoobrane.To je osobito vano ako se pod plaptom kolektivne samoobrane uneki sukob ukljue tree drave, pto je est sluaj. Stoga je Sud i istaknuo daje jedan od uvjeta kolektivne samoobrane da je drava koja se smatra rtvomnapada postavila zahtjev drugim dravama za takvom samoobranom.27

Postavlja se pitanje kakav mora biti odgovor na oruani napad da bi sesmatrao dopustivom samoobranom.Prema opem obiajnom pravu, on mora biti nudan i proporcionalan. To

je potvrdio Me.unarodni sud vipe puta. Tako je u savjetodavnom mipljenju o

24V. ICJ Reports 1986., o.c., st. 193, st. 211 i d.

25Naime, nije bilo nedvojbeno dokazano da je bap Iran postavio te mine i je li onaj tko ihje postavio imao na umu miniranje bap amerikog broda ili bilo kojeg broda koji u.e uminirano podruje.

26 ICJ Reports 2003., st. 72.

27 ICJ Reports 1986., o.c., st. 199.


11/23

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007)

dopustivosti upotrebe ili prijetnje nuklearnim orujem u oruanom sukobuSud ustvrdio da je podvrgavanje prava na samoobranu uvjetima nunosti iproporcionalnosti pravilo obiajnog prava.28 I u presudi u sluaju NicaraguaSud je potvrdio obiajnopravni karakter pravila da samo mjere koje su nune uodgovoru na oruani napad i koje su mu proporcionalne mogu biti kvalificiranekao samoobrana.29

Nunost i proporcionalnost, kao minimalni uvjeti za odluivanje ima lineka upotreba sile znaaj samoobrane, znae da cilj samoobrane mora biti dazaustavi i odbije napad. Samoobrana ne smije imati punitivnu svrhu.

Zahtjevi za nunopu i proporcionalnopu samoobrane ne znae da je dravau samoobrani ograniena na istovrsno oruje, cilj ili vrstu oruanih snaga kao idrava koja je izvrpila oruani napad, niti to znai da treba svoju akciju nunoograniiti na vlastiti teritorij.

Jedan od kriterija prema kojem se procjenjuje udovoljava li neka akcija nave-denim uvjetima jest predmet, tj. cilj kojem je usmjerena. To je posebno istaknuoMe.unarodni sud u presudi u sluaju naftnih platformi iz 2003., smatrajuida ameriki napad na iranske platforme - da se zaista radilo o odgovoru na

iranski oruani napad, pto nije bio sluaj -ne bi bio nudan odgovor na napadna tanker pod amerikom zastavom i miniranje amerikog ratnog broda. Premamipljenju Suda, nije se radilo o cilju koji bi prethodno bio identificiran kaoodgovarajui vojni cilj, nego o cilju koji je bio pogodan za SAD.30 Glede uvjetaproporcionalnosti Sud je smatrao - da se zaista radilo o inu samoobrane - da bitom uvjetu bilo udovoljeno u sluaju da su snage SAD u odgovoru na miniranjetankera, prethodno upozorivpi osoblje koje je napustilo postrojenja, otvorilevatru i kasnije postavile i detonirale eksploziv na platformama koje su inilekompleks Reshadat. Naprotiv, po ocjeni Suda proporcionalnost se nije poptovalapri napadima na komplekse platformi Salman i Nasr, budui da su oni, kao diopirih operacija, izazvali velika razaranja i ptete, a poduzeti su kao odgovor naminiranje - od neidentificiranog poinitelja - jednog jedinog amerikog ratnog

broda, koji, iako opteen, nije potonuo i nitko nije stradao.31

Pri razmatranju uvjeta nunosti i proporcionalnosti samoobrane redovitose u doktrini navodi poznati sluaj Caroline, koji se ujedno smatra i prvim

28 ICJ Reports 1996., st. 41.29 ICJ Reports 1986., o.c., st. 176.30 ICJ Reports 2003., st. 76.31 Ibid., st. 76-77.


12/23


sluajem u kojem su definirani uvjeti preventivne (anticipatorne) samoobrane(vidi dalje pod 4).

Caroline je bio ameriki parobrod koji je 1837. opskrbljivao ljudstvom imaterijalom iz SAD pobunjenike protiv britanske vlasti u Kanadi. Britanskeoruane snage uple su na ameriki teritorij, uzaptile parobrod Caroline, zapalilega i pustile niz slapove Nijagare, pri emu su ubile i dva amerika dravljaninakoji su bili na brodu. Nakon protesta SAD, britanska vlada tvrdila je da je napadbio opravdan jer je bio nudan za njezinu samoobranu i opstanak buduida ilegalni prelasci osoba i stvari preko kanadske granice nisu bili sprijeeni odvlasti SAD. U odgovoru na britanske tvrdnje o samoobrani dravni tajnik SAD

D. Webster izjavio je 1841. da je samoobrana opravdana samo u sluaju kadje nunost samoobrane hitna, neodoljiva (overwhelming) i ne ostavlja mogunostizbora niti vrijeme za razmipljanje.32 Uz te zahtjeve, kojima se definira postojanjeneposredno prijeteeg napada (opasnosti), in koji se pravda nunopu samoobranemora biti ogranien tom nunopu i jasno dran u njezinim okvirima, daklene smije biti nerazuman i pretjeran.33 Britanska vlada se ispriala i odgovorila

da je akcija njezinih oruanih snaga u potpunosti ispunila navedene uvjete.SAD su primile ispriku britanske vlade, iako su izjavile da je paljenje broda bilonepotrebno i neproporcionalno u odnosu prema prijeteoj opasnosti.34Navedenu formulaciju iz 1841., nastalu kao rezultat britansko-amerikogdiplomatskog dopisivanja, reafirmirao je vipe od stoljea nakon sluaja CarolineMe.unarodni vojni sud u Nrnbergu koji je ustvrdio da njemaka invazija uNorvepku 1940. nije bila preventivno-obrambena jer nije postojala potreba da sesprijei neposredno prijetea invazija saveznika.35 Sud je upotrijebio identinuformulaciju kao dravni tajnik SAD Webster 1841. te se u doktrini uvrijeionaziv test Caroline kad se pri ispitivanju dopustivosti samoobrane rabe navedeniuvjeti.

32Webster je napisao da nunost samoobrane (necessity of self-defence) mora biti: instant, overwhelming, leaving no choice of means, and no moment for deliberation,citirano prema: A. D. Sofaer, On the Necessity of Pre-emption, European Journalof InternationalLaw (dalje: EJIL), 2003., sv. 14, str. 219.

33 Even supposing the need to enter the territory of the US, Britain must show it didnothing unreasonable or excessive; since the act justified by the necessity of s

elf defencemust be limited by that necessity, and kept clearly within it, ibid., str. 218.

34V. vipe W. Meng, The Caroline, Encyclopedia of Public International Law, ur. R.Bernhardt,sv. 3, 1981., str. 81; J.C. Yoo, Using Force, University of Chicago Law Review 2004., sv. 71,str. 8-9. V. i Andrassy, Me.unarodno pravo, Zagreb, 1990., str. 362.


13/23

35V. AJIL 1947., sv. 41, str. 172, 205.


14/23

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007)

4. PREVENTIVNA SAMOOBRANAPrvi put mogunost preventivne akcije priznata je u me.unarodnom pravu1837., u prije opisanom sluaju Caroline, pod striktno navedenim uvjetima.Nakon stupanja na snagu Povelje UN, mnogi autori smatrali su da doktrinapreventivne akcije priznata u sluaju Caroline vipe ne vrijedi zbog ope zabraneuporabe sile i dunosti drava da se suzdravaju od prijetnje silom ili upotrebesile koje su usmjerene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnostibilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima Ujedinjenihnaroda (l. 2., st. 4. Povelje).

Iako se slaemo da Povelja naelno zabranjuje anticipatornu samoobranu,ini nam se da mogu postojati iznimne situacije u kojima su preventivni udariprotiv neposredno prijeteeg oruanog napada opravdani kao samoobrana.To bi npr. bila situacija kad bi drava preventivnom akcijom uniptila u drugojdravi dalekometno oruje koje je bilo spremno za napad na njezin teritorij.Spomenuta Defi nicija agresije, usvojena rezolucijom Ope skupptine 3314 (XXIX)iz 1974., priznaje tu mogunost, smatrajui prvu uporabu oruane sile samokao prima facie, dakle oborivi dokaz o inu agresije. Naime, Vijee sigurnostimoe, imajui u vidu ostale bitne okolnosti, zakljuiti da ne bi bilo opravdanoutvrditi da je izvrpen in agresije (l. 2. Defi nicije ), nego da je npr. bila rije

ootklanjanju neposredno prijeteeg napada.36

Kod preventivne akcije, kao i kod klasine samoobrane, od posebnesu vanosti zahtjevi za nunopu i proporcionalnopu, koji e, uz zahtjev zapostojanjem neposredno prijeteeg oruanog napada, biti kljuni za ocjenudopustivosti preventivnog udara. Drugim rijeima, smatramo da pod uvjetimanavedenim jop u sluaju Caroline, postoji i danas obiajnim pravom priznatopravo preventivne samoobrane, s time da postojanje navedenih uvjeta utvr.ujeVijee sigurnosti UN.37

Ostvarivanje prava preventivne samoobrane pod spomenutim, vrlo zahtjevnimuvjetima, nije, ini nam se, nespojivo s l. 51. Povelje UN jer se moe tvrditi

da uska mogunost preventivnog udara, u opsegu definiranom u sluaju Caroline,

36Usp. B-O, Bryde, Self-Defence, Encyclopedia of Public International Law, ur. R.Bernhardt,sv. 4, 1981., str. 213. U hrvatskom se, kao i u engleskom, za tu vrstu preventivnih akcijarabe sljedei nazivi: preventivna samoobrana (preventive self-defence), anticipatornasamoobrana (anticipatory self-defence) i preventivni udar (pre-emptive strike).

37Usp. npr. M. Bothe, Terrorism and the Legality of Pre-emptive force, EJIL, 2003.

, sv. 14,str. 231; Y. Dinstein, War, Aggression and Self-Defence, 1988., str. 182, 244.


15/23


proizlazi iz prirodnog prava samoobrane na koji se odnosi l. 51.,38 odnosnoda pod navedenim uvjetima postoji situacija koja je ekvivalentna oruanomnapadu.39 Naime, logino je da prirodno pravo samoobrane obuhvati i odgovorna sigurnu, neposredno prijeteu opasnost, neotklonjivu drugim nainom osimpreventivnom (anticipatornom) akcijom. Kao i kod klasine samoobrane, bitpreventivnog udara je otklanjanje napada. Ako postoji nedvojbeno saznanje oneposredno prijeteem oruanom napadu, koji se moe otkloniti preventivnomakcijom, a nunost te akcije je hitna, neodoljiva i ne ostavlja mogunost izboraniti vrijeme za razmipljanje, ne ini se loginim da pravo obvezuje ekati dase npr. zbog napada dalekometnim projektilima izgube ivoti i izvrpe velikarazaranja da bi se steklo pravo na samoobranu. Navedeni uvjeti zaista situacijumaksimalno pribliavaju karakteristikama aktualnog oruanog napada.

Vjerojatno bi se s tim sloio i vei broj autora koji se izjapnjava protivpostojanja prava preventivne samoobrane ili se izbjegava o tome oitovati,zbog bojazni da e drave htjeti stalno piriti tu usku mogunost preventivneakcije, navodei nove opravdane ili manje opravdane razloge. I zaista, itajuizadnjih godina politolopku, ali i me.unarodnopravnu literaturu posveenuproblematici samoobrane, primjeujemo upravo tu tendenciju. Naime, dostaautora, preteno iz SAD, upozorava na nunost prilagodbe uvjeta definiranihu sluaju Caroline modernoj tehnologiji koja je pomakla granice neposredno

prijetee opasnosti. Pri tome istiu da u veini sluajeva u trenutku napadaili neposredno pred napad nije mogu efikasni odgovor ili preventivna akcijazbog brzine i razornosti modernog oruja. Zbog toga bi, smatraju ti autori,trebalo elastinije procjenjivati preventivne akcije, dopuptajui ih prije no ptopotencijalni napada stekne odlunu i nenadoknadivu vojnu prednost.40

Naalost, tendencije propirivanja prava preventivne samoobrane nisu seograniile samo na doktrinu, nego ih je poela zagovarati i u praksi primjenjivatinajmonija sila svijeta, pogotovo nakon teroristikih napada 11. rujna 2001.41Ostvarujui nonu moru me.unarodnih pravnika koji se, opreza radi, naelnoizjapnjavaju protiv postojanja prava na preventivnu samoobranu ili o tomepute, tzv. Bushova doktrina preventivnog udara predvi.a piroke mogunosti

38 Usp. Meng, o.c., str. 81.39 Usp. Bothe, o.c., str. 231.40 V. Yoo, o.c., str. 10, 18-19 et seq. V. i A. D. Sofaer, o.c., str. 209 et seq.41 Jop su devedesetih godina XX. stoljea Sjedinjene Drave znale svoje akcije pravdati

pravom na samoobranu (npr. oruane akcije u Afganistanu i Sudanu 1998.).


16/23

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007)

preventivnih akcija. Tako npr. u Strategiji nacionalne sigurnosti,42 koju je 2002.Kongresu podnio predsjednik Bush, stoji da se koncept neposredne opasnostimora prilagoditi mogunostima i ciljevima danapnjih protivnika. Pravo preventivneakcije Sjedinjene Drave pridravaju si kad su one ili njihovi savezniciizloeni ozbiljnoj prijetnji, posebno ako je rije o prijetnji ili uporabi orujaza masovno uniptavanje u rukama neodgovornih drava ili terorista, koji se nemogu zaustaviti ili odvratiti bez uporabe sile.43 Ako postoji prijetnja, kae se uStrategiji, rizino je ne djelovati i moraju se poduzeti anticipatorne akcije radiobrane, ak ako postoji nesigurnost glede vremena i mjesta napada neprijatelja.44 Taj hibrid prava na samoobranu i naela opreza (precautionary principle)iz podruja prava okolipa daje, blago reeno, udne rezultate. Na podrujuprava okolipa naelo opreza nalae da se preventivne mjere za zaptitu okolipamoraju poduzimati ve u sluaju sumnje da bi pteta mogla nastupiti, iako to jopnije sa sigurnopu znanstveno dokazano.45 Preneseno na podruje dopustivostiuporabe sile, to bi znailo: U sluaju neizvjesnosti, udari, pto je, naravno,nedopustivo i neprihvatljivo.46

Strategija, kao i suvremena, preteno amerika, uglavnom politolopka, ali

dijelom i me.unarodnopravna literatura, pledira da se zahtjev za neposrednoprijeteim napadom prilagodi suvremenim uvjetima. Ako se dopusti da seprijetnja naglo i u potpunosti ostvari, sve akcije e doi prekasno, istaknuo jepredsjednik Bush 2003.47 branei svoju doktrinu, koja de facto zagovara neogranienopravo preventivne akcije.

Ne moe se porei da su neki argumenti koje navode autori pobornici preventivnihakcija, pa i neki navodi iz amerike Strategije, valjani. No, bez obzirana te argumente, pirenje mogunosti preventivnog udara preko ogranienogopsega priznatog postojeim obiajnim pravom ne ini se prihvatljivim, jer bi tos vremenom u decentraliziranom sustavu dovelo do ukidanja zabrane uporabe

42 V. tekst Strategije na www.whitehouse.gov/nsc/nss.pdf43 Ibid., dio V.44 We must adapt the concept of imminent threat to the cabapilities and objectives of

today's adversariesThe greater the threat, the greater the risk of inaction - and themore compelling the case for taking anticipatory action to defend ourselves, even ifuncertainty remains as to the time and place of the enemy's attack. Ibid., dio I.

45 V. vipe M. Seri, Me.unarodnopravna zaptita morskog okolipa, Zagreb, 2003., str.31 et seq.

46 V. Bothe, o.c., str. 232.47 V. State of the Union Address iz 2003., dio 8.: Irak, www.cnn.com/2003/ALLPOLI

TICS/01/28/sotu.transcript.8/index.html


17/23


sile. Sjetimo se koncepta pravednog rata u XVIII. i XIX. stoljeu prema kojemje rat bio dopupten kad se vodio za pravednu svrhu i pravednim sredstvima.No, u praksi se tepko moglo odrediti ija je svrha pravedna, a ija nije, i svi suse pozivali na pravednu svrhu.Tako se s vremenom pravilo o pravednom ratu,koje je trebalo ograniiti posezanje za ratom, pretvorilo u suprotnost.48

Iako se, kao pto smo napomenuli, valjanost nekih argumenata u koristpropirivanja mogunosti preventivne akcije ne moe zanijekati - pogotovo oniho obiljeju suvremenog oruja, dobri argumenti ne stvaraju nova pravna pravila.Tehniki, uobiajena procedura izmjene obiajnog prava - jer izmjena l. 2., st.

4. i l. 51. Povelje UN tepko da dolazi u obzir - jest ponapanje suprotno tom pravu,praeno tvrdnjama o stvaranju novog prava. Takva praksa mora biti stalna,jednoobrazna i kontinuirana te praena pravnim uvjerenjem da je upravo takvapraksa (novo) pravo. Nipta ne upuuje na to da bi se novo pravilo o pirokojdopustivosti preventivnog udara zaista razvilo ili da se razvija u praksi drava.Rije je o praksi jedne drave ili dviju drava, koju ne podupiru ostale drave,a kad i daju potporu nekom potezu, briljivo paze da ne daju naelne izjave odopustivosti preventivnih akcija koje bi se mogle tumaiti u prilog stvaranjunovog prava. Dakle, moemo sa sigurnopu zakljuiti da tzv. Bushova doktrina

nije izazvala promjene u postojeem me.unarodnom pravu.49Fundamentalne razloge zbog kojih nikako ne bismo smjeli dopustiti iznimkeod zabrane uporabe sile i zapto bi one dovele do ukidanja jedne od najvanijihtekovina dvadesetog stoljea vrlo pronicljivo je uoio Bothe. On podsjea da jeobiajnopravno pravilo o zabrani uporabe sile posebno osjetljivo jer se zapravonije zapoelo razvijati u praksi drava, koju bi postupno pratila pravna svijest,nego je ovdje, na specifian nain, pravna svijest prethodila praksi. Nikadnije postojala konzistentna praksa suzdravanja od uporabe sile. Ono pto sepromijenilo nakon Prvog svjetskog rata bila je reakcija relevantnih aktera nauporabu sile. Polako se javljao opinio juris da je rat pravno nedopustiv i u skladus tim poela se mijenjati praksa drava i slubene reakcije na uporabu sile. Dotoga je doplo zbog duboke druptvene promjene, naime promjene u prosudbi

druptvenih vrijednosti. Uzdrmano ljudskim patnjama prouzroenim Prvimsvjetskim ratom, druptvo vipe nije bilo spremno prihvatiti rat kao soluciju. Takose s vremenom razvilo jedno od najveih civilizacijskih postignua - pravna za

48V. Bothe, o.c., str. 237-238.

49Usp. npr. C. Gray, International Law and the Use of Force, 2. izd., Oxford, NewYork, 2004.,str. 193 et seq.


18/23

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007)

brana rata i openito uporabe sile. Pravilo se razvilo iako praksa drava ni prijeni poslije stvaranja te zabrane nije bila univerzalna. No, prema me.unarodnompravu dovoljna je opa praksa da se stvori obiajnopravno pravilo. Protivnoponapanje drava nije prestalo ni nakon stvaranja pravila - i to kogentnog - ozabrani uporabe sile. No, takvo se ponapanje openito tretiralo kao krpenjepostojeeg pravila, a ne kao naznaka stvaranja novog pravila.50

Iako je suvremeno druptvo proplo dug i trnovit put do zabrane rata i uopeuporabe sile, najnovije tendencije upozoravaju nas na injenicu koju estozaboravljamo, naime da su druptveni procesi reverzibilni. Iako smo daleko odremilitarizacije sustava vrijednosti, moramo paljivo pratiti pokupaje momentanihmonika da se pravno propire mogunosti uporabe sile, koji to ine,izme.u ostalog, utjecajem na javno mnijenje tvrdnjama da je individualnapreventivna akcija jedini nain borbe protiv nepoudnih reima, terorista idrava koje ih ptite. Ako se vratimo na piroke koncepte, kao pto je bio konceptpravednog rata (ili kakav je novouvedeni - pravo preventivnog udara u ratuprotiv terorizma), kako bismo opravdali uporabu oruane sile, dolazimo nasklisko tlo, kojim se moemo odskliznuti nazad u devetnaesto stoljee kadje rat bio pravno dopustiv.51

5. ZAKLJUNE NAPOMENE

to nam preostaje u postojeim okolnostima?

Treba poi od toga da se opasnosti me.unarodnom miru i sigurnosti kojedolaze od mogunosti upotrebe oruja za masovno uniptavanje od neodgovornihvlada i od me.unarodnog terorizma ne mogu rjepavati krpenjem zabrane uporabesile od najmonijih drava, koje se pritom pozivaju na pravo samoobraneili preventivnog udara. To, kao pto smo svjedoci, samo vodi daljnjoj eskalacijinasilja, a ne rjepava problem. Jedina je razumna solucija rjepavanje problemau okviru Ujedinjenih naroda. Upotreba oruja za masovno uniptavanje iliprijetnja tim orujem jasna su prijetnja me.unarodnom miru i sigurnosti usmislu lanka 39. Povelje, a Vijee sigurnosti jop od devedesetih godina XX.

50 Usp. s razmatranjima Me.unarodnog suda u sluaju Nicaragua, o.c., st. 186; v. s

upra pod

2. uz bilj. 7.51 V. Bothe, o.c., str. 238.


19/23


stoljea terorizam kvalificira kao prijetnju me.unarodnom miru i sigurnosti usmislu navedenog lanka.52 Time je otvorena mogunost uporabe piroke paletevrlo efikasnih mjera koje UN stoje na raspolaganju. Kako bi se poduzimale uime UN, dakle praktino svih drava svijeta, efektivnost bi im bila vea.

Takav zakljuak moe - barem u ovom momentu - izgledati nerealan, jerza takvo pto jop nisu spremne najmonije drave. No, neminovno je da e ihproblemi s kojima se susreu pri unilateralnim intervencijama i poslije njih,kao i javno mnijenje u vlastitim dravama, naposljetku ipak natjerati nazadpod okrilje UN, gdje, uostalom, imaju povlapten poloaj.

Summary

Maja Seri *

AGGRESSION, SELF-DEFENCE AND ANTICIPATORYSELF-DEFENCE

Prohibition of the use of force is the imperative norm of customary international

law, enshrined in the Charter of the UN. The only exception to this rule is theright ofindividual or collective self-defence, as far as unilateral use of force is concerned, and theuse of force upon authorization of the UN Security Council.

The author analyzes legal concepts of self-defence, armed attack (aggression) andanticipatory self-defence. Special attention is paid to the definition of armedattacksince the legality of self-defence depends on the existence of an actual armed attack. Inaddition to the relevant international documents, the author examines the intern

ationaljurisprudence, practice of the UN organs as well as state practice outside the UN. Thelegality of the anticipatory (preventive) self-defence is also examined. The author concludesthat preventive action is permissible only within the restrictive conditions ofthe Carolineformula. Any expansion of the right of pre-emptive self-defence beyond this formula, as

52V. vipe o problemu terorizma u me.unarodnom pravu D. Lapap, Rat protiv terorizma i

koncept me.unarodnopravnog subjektiviteta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,2006.,sv. 56, br. 6, str. 1709 et seq.

*Maja Seri, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marpala Tita 14,Zagreb


20/23

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007)

suggested by the recent American doctrine, is not acceptable, as it would undermine thevery prohibition of the use of force.

The broadening of the right of preventive actions has not proved to be the adequateanswer to the new threats, such as irresponsible governments in possession of nuclearweapons or international terrorism. The only solution seems to be the recourse to the UNSecurity Council mandate.

Key words: aggression, self-defence, anticipatory self-defence, Caroline case, pre-emptivestrike

Zusammenfassung

Maja Seri **

AGGRESSION, SELBSTVERTEIDIGUNG

UND ANTIZIPATORISCHE SELBSTVERTEIDIGUNG

Das Gewaltverbot ist eine zwingende Regel des internationalen Gewohnheitsrechts,das auch in der UN-Charta verankert ist. Die einzige Ausnahme von dieser Regel ist dasRecht der individuellen oder kollektiven Selbstverteidigung, soweit es sich um einseitigeGewaltanwendung handelt, sowie Gewaltanwendung auf Grund einer Ermchtigungdurch den UN-Sicherheitsrat.

Die Autorin analyisiert die rechtlichen Begriffe der Selbstverteidigung, des bew

affnetenAngriffs (Aggression) und der antizipatorischen Selbstverteidigung. BesondereAufmerksamkeit widmet sie der Defi nition des bewaffneten Angriffs, da die Zulssigkeitder Selbstverteidigung vom Bestehen eines aktuellen bewaffneten Angriffs abhngt.Auerrelevanten internationalen Dokumenten errtert die Autorin die internationale Rechtsprechung,die Praxis der UN-Organe und die staatliche Praxis auerhalb der UN. Auch dieZulssigkeit der antizipatorischen Selbstverteidigung wird untersucht. Die Autorinkommtzu dem Schluss, dass eine Prventivaktion lediglich unter den strengen Voraussetzungen

der Formel aus dem Caroline-Fall zulssig ist. Jede darber hinausgehende Erweiterungdes Rechts auf einen Prventivschlag, wie von der neuen amerikanischen Rechtslehrevorgeschlagen, ist nicht annehmbar, da sie das Gewaltverbot selbst aushhlen wrde.

** Dr. Maja Seri, Professorin an der Juristischen Fakultt in Zagreb, Trg marpala Tita 14,Zagreb


21/23


22/23


Die Erweiterung des Rechts auf Prventivaktionen hat sich nicht als angemesseneAntwort auf neue Bedrohungen wie unverantwortliche Regierungen, die im Besitz vonNuklearwaffen sind, oder internationalen Terrorismus erwiesen. Als einzige Lsungbietetsich daher die Bekmpfung solcher Bedrohungen im Rahmen der Vereinten Nationen.

Schlsselwrter: Aggression, Selbstverteidigung, antizipatorische Selbstverteidigung,Caroline-Fall, Prventivschlag


23/23

Documents

AGRESIJA, SAMOOBRANA I ANTICIPATORNA SAMOOBRANA