17
MAGAZIN ZA SAVREMENU POLJOPRIVREDU I AGROBIZNIS UDK: 63 Godina II Januar 2013. Broj 2 Specijalno izdanje Besplatan primerak ISSN 2334–6094 www.agrovizija.rs

Agrovizija#2

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Agrovizija#2

1

MAGAZIN ZA SAVREMENU POLJOPRIVREDU I AGROBIZNISUDK: 63 Godina II – Januar 2013. – Broj 2 – Specijalno izdanje – Besplatan primerak ISSN 2334–6094

www.agrovizija.rs

Page 2: Agrovizija#2

3

3

Poštovani čitaoci,Pred Vama je drugi broj magazina “AGROVIZIJA”. S obzirom da je naša osnovna zamisao da Vas stručno i na vreme infor-

mišemo o tome kako na savremen način da se pripremite za predstojeći ciklus u poljoprivrednoj proizvodnji, u januarskom izdanju magazina “AGROVIZI-JA” objavljujemo neophodne savete stručnjaka o priprema za prihranjivanje 2013. godine, koji su namenjeni proizvođačima strnih žita.

Takođe, objavljujemo tekst o novom načinu zaštite biljaka - clean light tehnologiji u zaštićenom prostoru. Od tekstova iz oblasti zaštite bilja možete pročitati i sve o načinu praćenja i merama borbe protiv skočibuba - žičara, kao i o efikasnim i ekonomičnim merama za suzbijanje korova u kukuruzu. Imate i interesantan tekst o iskustvima u proizvodnji jagoda u Japanu, a tu je i ana-litički tekst Žarka Galetina koji govori o hrani kao strateškom oružju. Iz naše rubrike o obnovljivim izvorima energije možete saznati sve o izgradnji pogona za proizvodnju energetskih peleta od biomase. U poglavlju novih tehnologija za ovaj broj smo Vam pripremili tekst o tome sa kojom savremenom mehani-zacijom i kako možete sačuvati kvalitet stočne hrane.

MI PROMOVIŠEMO SAVREMENUPOLJOPRIVREDU, NAPREDNE FARMERE,

TOP AGRO BRENDOVE I LIDERSKE KOMPANIJE U AGROBIZNISU, JER SLEDIMO

VIZIJU POLJOPRIVREDNE BUDUĆNOSTI!

Dragan Ćosić,Glavni i odgovorni urednik

S A D R Ž A J

Agrotehnika / Saveti stručnjaka: Prof. dr Miroslav Malešević, Dipl. inž. master Vladimir Aćin, Dr Goran Jaćimović: Preporuke proizvođačima strnih žita - Priprema za prihranjivanje 2013. godine .................................................. 4Zaštita bilja (Galenika - Fitofarmacija): Efikasno i ekonomično suzbijanje korova u kukuruzu ............................. 8Zaštita bilja / Dipl. inž. Milena Petrov: Način praćenja i mere borbe protiv skočibuba - žičara ........................... 10Savremeno povrtarstvo / Dr Anđelko Mišković: Nov način zaštite biljaka - Clean light tehnologija ................................. 14Savremeno voćarstvo / Dr Anamarija Petrović: Iskustva iz Japana / Ichigo - Kraljica u zemlji trešanja .......................... 18Tržište hrane / Žarko Galetin, direktor Produktne berze Novi Sad: Hrana kao strateško oružje ...................................................................... 22Obnovljivi izvori energije - biogoriva / Dr Miladin Brkić, prof.: Izgradnja pogona za proizvodnju energetskih peleta od biomase........... 26Nove tehnologije / savremena mehanizacija (Goweil mašine): Kako sačuvati kvalitet stočne hrane ........................................................ 28Pokrajinski fond za razvoj poljoprivrede ................................................ 32

1

MAGAZIN ZA SAVREMENU POLJOPRIVREDU I AGROBIZNISUDK: 63 Godina II – Januar 2013. – Broj 2 – Specijalno izdanje – Besplatan primerak ISSN 2334–6094

www.agrovizija.rs

Page 3: Agrovizija#2

54

PRIPREMA ZA PRIHRANJIVANJE 2013. GODINEPREPORUKE PROIZVOĐAČIMA STRNIH ŽITA

PRIPREMA ZA PRIHRANJIVANJE 2013. GODINEProf. dr Miroslav Malešević, Dipl. inž. master Vladimir Aćin Institut za ratarstvo

i povrtarstvo, Novi Sad; Dr Goran Jaćimović Poljoprivredni fakultet, Novi SadZbog prevelikog sklopa ove godine prihranjivanje će biti delikatnije. Zato posebno apelujemo

na potrebu analize zemljišta, a postupak izračunavanja doze azota mora uzeti u obzir razvijenost useva

Strna žita su ušla u zimski period u veoma dobrom stanju. Gotovo 80 odsto useva je u različitim fazama bokorenja (1-4 bočna izdan-ka), oko 10 odsto je u fazi pojave trećeg lista, dok je preostalih 10

odsto u fazama jedan-dva lista. Davno žitna polja nisu izgledala kao u jesen 2012. Tek na ponekoj njivi biljke su pokazivale simptome žućenja ili gubitka intenzivno zelene boje. Štete od sitnih glodara ili od divljači su zanemarljive. Ali, pošto je zima tek počela i teško se može predvideti kakav će biti njen tok, biće još iskušenja za sva strna žita. Tek početkom aprila 2013. će biti moguće oceniti pravi potencijal žita jer je to period kada započinje porast u stablo (vlatanje) i kada će biti jasno koliko će se klasova formirati, koliko će biti klasića u klasu, koliko će biti efikasno prihranjivanje i mere zaštite.

Vremenski uslovi - Tokom jeseni omogućili su kvalitetniju setvu, dobro nicanje i relativno brz prolazak početnih faza porasta. Bokorenje je rano započelo tako da danas imamo na terenu i veoma guste useve kojima će biti potrebna dodatna zaštita sredstvima za regulaciju rasta. Toplo zemljište i prve kiše u drugoj dekadi oktobra obnovile su i ak-tivnost mikroorganizama u zemljištu. Jer, tokom letnje suše vlažnost zemljišta je pala ispod tačke venjenja biljaka čime je i rad mikroorga-nizama bio veoma ograničen. Sa aspekta priprema za prihranjivanje to je značilo da će u zoni korena žita biti manje lakopristupačnog azota. To bi dalje značilo da će biti potrebno više azota iz vreće u periodu pri-hranjivanja. S povećanjem vlažnosti zemljišta došlo je do brze aktivaci-je mikroorganizama koji obavljaju nitrifikaciju, odnosno mobilizaciju nitratnog azota. Padavina međutim nije bilo dovoljno da se nadoknadi ogromni deficit vlage u slojevima zemljišta od 0 do 150 centimetara.

Stanje vlage i status nitratnog azota - Redovno se prati u In-stitutu za ratarstvo i povrtarstvo, kao i u većini poljoprivrednih stanica na teritoriji AP Vojvodine.

Podaci iz tabele ukazuju da je mobilizacija nitratnog azota ipak bila dobra. To potvrđuju i podaci iz poljoprivrednih stanica Sombor i Kikinda. Konačna analiza, koja će biti osnova za prihranjivanje, biće gotova početkom februara. Iz podataka se takođe vidi da su najraz-vijeniji usevi iz ranih rokova setve već usvojili 40-60 kilograma azota (razlika u sumi između 1. i 5. roka setve). O ovoj činjenici se mora voditi računa prilikom izračunavanja doze azota za prihranjivanje.

Rezerve vlage - Padavine od oktobra do kraja decembra prokvasile su sloj zemljišta od 50 do 70 centimetara dubine. Jasno se vidi iz tabele da su dublji slojevi još uvek “suvi”. Potrebno je još 150-200 litara po kvadratnom metru padavina kako bi se navlažio sloj od 60 do 150 cen-timetara dubine. Tek to bi bila garancija da su zalihe vlage dobre i da se zasnivanje jarih useva može kreirati bez većih ograničenja (u nadi da će temperature tokom leta biti normalnije u odnosu na 2012).

Očekivanja - Prolećni deo vegetacije se očekuje s mnogo više op-timizma nego ranijih godina. Da i rod 2013. bude izvesniji, potrebno je još puno uložiti u proizvodnju.

Prvo je na redu prihranjivanje koje će biti delikatnije zbog prev-elikog sklopa. Zato posebno apelujemo na potrebu analize zemljišta, a postupak izračunavanja doze azota mora uzeti u obzir razvijenost useva.

Treba se pripremiti i na intervencije s regulatorima rasta kako bi izbegli opasnost od poleganja.

Zaštita useva - Morala bi biti kompletna i stručnija jer će bujni usevi donositi specifične probleme. Problematiku zaštite uvećava i količina nedeklarisanog semena koja je jesenas upotrebljena.

Sve druge mere nege će biti blagovremeno sugerisane kako bi rod 2013. bio što bolji, kvalitetniji i profitabilniji.

STANJE VLAGE I SADRŽAJ NO3-N 4.XII 2012. GODINE (RIMSKI ŠANČEVI)

Predusev soja Slojevi (st) Vlage (%) Količina NO3-N (kg/ha) Suma nitratnog N (kg/ha)

Pšenica zasejana5. X 2012.

0-30 19,13 20,79

78,8730-60 14,13 25,40

60-90 11,06 21,92

90-120 12,33 10,76

Pšenica zasejana1. X 2012. (1. rok)

0-30 18,51 19,30

93,4830-60 14,89 25,63

60-90 14,23 32,99

90-120 15,13 15,56

Pšenica zasejana20. X 2012. (3. rok)

0-30 18,09 53,97

132,8030-60 14,03 31,44

60-90 13,58 37,84

90-120 14,36 9,55

Pšenica zasejana10. XI 2012. (5. rok)

0-30 18,18 52,70

155,5230-60 14,84 56,27

60-90 13,38 34,85

90-120 14,00 11,70

AGROTEHNIKA - SAVETI STRUČNJAKA

Page 4: Agrovizija#2

KalimnosKvalitet koji dolazi

FAO 470

KrabasRaniji od KWS 3381

KWS 3381Rani hibrid za rekorde

KrebsZa žetvu u septembru

KarmasIzuzetno brz porast

KittyZa kombajniranje, uspeh 100%

KerbanisVrhunski novi hibrid

FAO 300

FAO 350

FAO 390

FAO 450

FAO 490

FAO 540

LucePouzdan u svakoj godini

KorimbosVeliki prinosi zrna i silaže

MikadoŠampion silaže

KermessZakon

KonsensI zrno i klip

GrecaleKvalitetno zrno

KlimtSavremen i prinosan

FAO 550

FAO 550

FAO 600

FAO 600

FAO 600

FAO 600

FAO 700

PALETA KWS HIBRIDA

KWS Seme Yu d.o.o.Milutina Milankovića 136 a/111070 Novi BeogradTel: 011 301 69 65, 011 301 69 66, Fax: 011 711 08 80www.kws.rs

Stabilno i provereno!

- Kompanija KWS je osnovana davne 1856. godine u Nemačkoj. Danas je KWS prisutan u 70 zemalja širom sveta. Širok asortiman proizvoda, vrsta, sorti i hibrida je prilagođen lokalnim uslovima proizvodnje. Uspeh kompanije KWS je zasnovan kako na više od 150 godina proverenog i u proizvodnji dokazanog jubileja, tako i na ukazanom poverenju proizvođača i drughih poslovnih partnera.

- Pored ovog impoznatnog jubileja na evropskom nivou, ove godine se KWS može pohvaliti činjenicom da u Srbiji obeležava 10 godina postojanja. Na grafikonu možete videti , kako se kretao razvoj kompanije u Srbiji i koja su sve priznanja i nagrade ostvarili KWS hibridi, a neki od njih su ponovili svoj uspeh više puta, kao što je hibrid KERMESS sa Velikom zlatnom medaljom iz 2008 i 2011. godine, ali i suncokret BAROLO koji je na isti način ponovio uspeh. Kao jedina nezavisna semenska kuća, dala je svoj doprinos i podršku proizvođačima , uvodeći savremene i adaptirane selekcije poljoprivrednih useva kao što su kukuruz, suncokret, uljana repica, ali od ove prodajne sezone i sirak, koji zbog velike biomase, upotrebljivosti kao silaže i sirovine u energetici će sigurno naći svoje mesto na tržištu.

- Za narednu sezonu kompanija KWS je obogatila svoju paletu, sa novim hibridima kukuruza u fao grupi 400 i 500. KREBS i KALIMNOS iz Fao 400 grupe; hibrid KERBANIS iz Fao grupe 500.KWS se ovde neće zaustaviti. Ogroman istraživački rad i osluškivanje potreba proizvođača će i dalje biti osnove naših aktivnosti.

KREBS / ZA ŽETVU U SEPTEMBRU

FAO 450

• Ima odličan potencijal za prinos zrna• Izuzetno brz porast i na nižim prolećnim temperaturama omogućava ranije

cvetanje a time ima i povećanu tolerantnost na sušu• Ranije sazrevanje i otvaranje komušine, manja vlaga u berbi• Nisko postavljen klip - veća efikasnost u žetvi• Kompletno završen klip u tipu, 16 - 18 redova zrna• Tolerantan na sušu (stabilan u različitim agroekološkim uslovima)

FAO 470

KALIMNOS / IZUZETNO KVALITETAN HIBRID• Stabilan u različitim agroekološkim uslovima• Izražena osobina stay green što je još jedan od pokazatelja

tolerantnosti na sušne uslove• Odlično se čuva u čardacima, nema pojave bolesti posle

berbe u periodu skladištenja• U čardacima brže gubi vlagu od ostalih hibrida

KERBANIS / REKORDER U FAO 500

FAO 540

• Odličan potencijal za prinos zrna i silaže• Stay green - duža fiziološka zrelost biljke omogućava duže i

ravnomernije nakupljanje asimilata u zrnu i sigurniji prinos• Rekorder u različitim agroekološkim uslovima• Rekorder u FAO grupi 500• Visoka biljka sa srednje-visoko postavljenim klipom• Veliki klip sa 18 - 22 reda srednje do krupnih zrna• Stablo je srednje-visoko i elastično, bujnih listova

BAROLO

2003

2004 2006 2008 2010 2012

2007 2009 20132011

Registrovani Mikado, Kermess, Kitty

2005

Triangle - uveden kao standard za priznavanje hibrida uljane repice

Velika zlatna medalja Kermess, Barolo, Mikado KWS 3381, srebrna za Kitty, registrovani Krebs i Korimbos, registrovan Tuareg

Registrovan Karmas

Sirak - novakultura u portfoliu

Registrovan KWS 3381 i Grecale

Registrovan Klimt

Barolo RM - uveden kao standard za priznavanje hibrida suncokreta, registrovan Barolo RO

Velika zlatna medalja za uljanu repicu, zlatna medalja Kermess, Barolo RO, Barolo RM, srebrna medalja Luce

Agrobiznis lider - nagrada za unapređenje i inovacije u semenskoj proizvodnji od strane kluba privrednih novinara; registrovan Krabas, registrovani Turan i Traviata

Registrovan Konsens, Kalimnos, Kolumbaris, Kerbanis, Kopias

Page 5: Agrovizija#2

Talisman® je herbicid koji se prvenstveno upotrebljava za suzbijanje uskolisnih korova. Ovaj preparat je u prethodnim sezonama u potpunosti dokazao svoju POUZDANOST, SNAGU, BRZINU i EKONOMIČNOST u suzbijanju sirka iz rizoma. Pored sirka iz rizoma, Talisman® efikasno oslobađa njivu i od travnih semenskih korova (proso korovsko, muhari, sirak iz semena). Prednost ovog preparata je što pored uskolisnih suzbija i neke širokolisne korove u početnim fazama razvoja. Pri-menjuje se u količini od 1,25 l/ha, kada je kukuruz u fazi 2-6 listova, jednogodišnji korovi u fazi 2-6 listova, a divlji sirak iz rizoma visine 15- 20 cm. Formulisan kao koncentrovana uljna suspenzija omogućava dobro vezivanje preparata za korove kao i bezbednost pri upotrebi.Preparat Talisman® se radi proširenja spektra delovanja na širokolisne kor-ove može kombinovati sa preparatima: Avalon®, Plamen®, Moto ekstra 850®, Monosan herbi 500® i Tangenta®.

Avalon® je preparat koji sadrži dve aktivne materije, bentazon koja se odlikuje brzim i kontaktnim delovanjem i dikamba koja je translokacioni herbicid, spreča-va deobu ćelija dovodeći do prestanka rasta korovskih biljaka. Ovaj herbicid se primenjuje posle nicanja useva i korova. Ima izuzetno širok spektar delovanja na veliki broj jednogodišnjih i višegodišnjih širokolisnih korova (ambrozija, pepel-juga, štir, boca, poponac, abutilon, divlja konoplja). Najbolju efikasnost preparat Avalon® ispoljava kada se širokolisni korovi nalaze u fazi 2- 4 lista. Primenjuje se u količini od 2 l/ha, kada kukuruz ima razvijena 3-4 lista.

Plamen® je herbicid koji se upotrebljava za suzbijanje najotpornijih višegodišn-jih korova u kukuruzu. Tretiranje sa ovim preparatom se vrši kada je kukuruz u fazi 2- 5 listova, a kada su korovi u početnoj fazi porasta od 2 do 6 listova, pri količini primene od 0,5 do 0,7 l/ha. Treba naglasiti odlično delovanje preparata Plamen na palamidu, poponac, lipicu teofrastovu (abutilon), divlju konoplju i bocu običnu. Ovi korovi se sve više šire na površinama pod kukuruzom i otežava-ju kvalitetnu proizvodnju.

Monosan herbi 500® je jedan od najpoznatijih herbicida u Srbiji, koji efikasno suzbija jednogodišnje i višegodišnje širokolisne korove u kukuruzu. Primenjuje se u dozi od 1,5- 2,5 l/ha, kada kukuruz razvije 3- 5 listova. Potpun efekat delovanja dolazi do izražaja kada su korovi u fazi od kotiledona pa do 6 listova. Efikasno suzbija štireve, pepeljuge, tatulu, palamidu, poponac, divlju nanu i druge korove.

Moto ekstra 850® ili Esteron je herbicid namenjen za primenu posle nicanja useva i korova. Njegov spektar delovanja obuhvata i jednogodišnje i višegodišn-je širokolisne korove. Najefikasnija primena je kada se kukuruz nalazi u fazi do 4. lista, a kada su korovi u početnom intenzivnom porastu. Odlično suzbija lipicu teofrastovu (abutilon), štir, pepeljugu, palamidu, poponac, bocu običnu. Moto ekstra 850® (0,8 l/ha) se posebno dobro kombinuje sa preparatom Rezon (1 l/ha) kada je kukuruz u fazi do 3. lista. Na parcelama koje obiluju sa palamidom i poponcem, Moto ekstra 850® se primenjuje u dozi od 0,8 l/ha.

Tangenta® je preparat na bazi aktivne materije sulkotrion koja je potpuno bez-bedna za biljku kukuruza. Visoka selektivnost ovog preparata omogućava njeg-ovu primenu u širokom vremenskom intervalu od posle setve do 10 listova kuku-ruza. Optimalno vreme primene je kada su korovi u fazi 2- 6 listova. Primenjuje se u količini od 1- 1,5 l/ha. Efikasno suzbija pepeljugu, tatulu, dvornike, gorušicu, pomoćnicu i druge korove.

EFIKASNO I EKONOMIČNO SUZBIJANJE KOROVA U KUKURUZU

PRIMENA PRE NICANJA

PRIMENA POSLE NICANJA

Korovska flora koja se pojavljuje u kukuruzu u manjoj ili većoj meri je slična sa korovskom florom ostalih okopavina. Najzastupljeniji su jednogodišnji uskolisni i širokolisni korovi. Višegodišnji uskolisni i širokolisni korovi su manje zastupljeni, ali oni svojom agresivnošću i štetnošću mogu predstavljati i najveću konkurenciju gajenom usevu. Samo pravilnom i pravovremenom primenom agrotehničkih i hemijskih mera moguće je obezbediti sigurnu proizvodnju uz postizanje planiranih prinosa.

Kompanija Galenika-Fitofarmacija iz svog proizvodnog programa za suzbijanje korova u usevu kukuruza, preporučuje sledeće herbi-cide koji suzbijaju najzastupljenije korove na našim oranicama.

Herbicidi koji se primenjuju posle setve, a pre nicanja kukuruza omogućavaju usevu nesmetan rast i razvoj, dug period zaštite i uništavaju širok spektar jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova (divlji sirak iz semena, proso korovsko, muhari, ambrozija pelenasta, pepelju-ga obična, štir, pomoćnica obična, lipica teofrastova (abutilon), divlja konoplja i dr.

Galenika-Fitofarmacija, u ovom periodu predlaže upotrebu preparata Acetogal Plus® u količini primene od 2 l/ha. Ovaj preparat obez-beđuje čist usev od korova u početnim fazama razvoja. Zbog proširenja spektra delovanja na širokolisne korove dodaje se herbicid Rezon u dozi od 2 l/ha, posle setve do trećeg lista kukuruza.

U fazi do šest listova kukuruza, neophodno je izvršiti dopunsko suzbijanje korova. Najefikasnije i najekonomičnije je izvesti kombinovano suzbijanje širokolisnih i uskolisnih korova. U ovom periodu dolazi do naknadnog nicanja semenskih i početnog nicanja rizomskih korova, posebno problematičnog sirka iz rizoma. Važno je napomenuti da herbicidi primenjeni u ovom periodu svoje herbicidno delovanje na-jbolje ispoljavaju kada su korovske biljke u početnoj fazi porasta, od dva do šest listova, a sirak iz rizoma visine 15-20 cm.

Za uspešno suzbijanje korova u ovoj feno-fazi kukuruza, Galenika-Fitofarmacija, predlaže sledeće preparate i njihove kombinacije: Talisman®, Plamen®, Monosan herbi 500®, Esteron®, Moto ekstra 850®, Avalon®, Tangenta® i Talisman extra.

Moto ekstra 850 Esteron

Page 6: Agrovizija#2

1110

Agriotes sputator

Slika 6. Agriotes ustulatus

Razvoj žičara traje od 2-5 godina zavisno od vrste i uslova, a Agriotes sordidusa razvoj traje od 1-2 godine

Za vreme višegodišnjeg razvoja larve mi-griraju vertikalno i horizontalno. Vertikalna mi-gracija nastaje kad larve beže pred hladnoćom (pred zimu) i pred jakim isušivanjem površine zemlje (leti) u dublje slojeve zemlje, iz kojih se čim nestanu uslovi zbog kojih su se povlači-li u dubine, opet vraćaju u površinske slojeve,

gde ima najviše korenja. Kad se zemlja zagreje iznad 4,5°C vraćaju se prema površini.

Horizontalna migracija je izazvana potra-gom za hranom. Larve privlači korenje koje izlučuje CO2, pri čemu osećaju i veoma niske koncentracije u tlu. Dnevno mogu da pređu de-setak centimetara. Teško je naći larve žičara na potpuno golom delu parcele, gde su biljke već uništene. Štetnost povećava i njihova potreba za vodom. Tražeći vodu u biljci za sušnog vremena naprave mnogo veće štete, nego kad ima dosta vlage.

PRAĆENJE PRISUSTVA I UTVRĐIVANJE PRAGOVA ŠTETNOSTI

Praćenje dinamike pojave larvi skočibuba u Vojvodini sistematski se prati od 1961. godine do danas.

Veća populacija žičara može da se očekuje na površinama koje nisu dugo obrađivane (liva-de, travnjaci, lucerišta), ali takođe i na strnim žitima i zakorovljenim parcelama.

Za privlačenje i registrovanje brojnosti odraslih insekata skočibuba upotrebljavaju se fe-romonske klopke koje su postavljene na parceli od aprila do sredine jula i za svaku vrstu kori-ste se pojedinačni feromoni. Feromonska klopka privlači jedinke sa udaljenosti od 1,5 km.

Slika 8. Ciklus žičara – vrste sa dužim životnim ciklusom

Slika 7. Agriotes obscurus

NAČIN PRAĆENJA I MERE BORBE PROTIV SKOČIBUBA - ŽIČARA

NAČIN PRAĆENJA I MERE BORBE PROTIV SKOČIBUBA - ŽIČARA

Skočibube su polifagni insekti koji se hra-ne podzemnim organima svih gajenih biljaka. Odrasli insekti hrane se vegetativnim i genera-tivnim organima, ali štete nisu značajne. Štetne su larve (žičari) koje najveće štete pričinjavaju okopavinama, a posebno na povrću gde u pro-leće napadaju bostan, a kasnije u drugom delu vegetacije krompir i mrkvu. One se ubušuju u nabubrelo seme koje ne niče, napadaju koren mladih biljaka i ubušuju se u korenov vrat stari-jih biljaka. Tipična slika napada žičara u polju je proređen sklop i ogoljena mesta zbog izostanka nicanja ili propadanja mladih biljaka, kao i za-ostajanja u porastu kasnije napadnutih biljaka.

Žičari su larve insekata iz reda tvrdokrilaca (Coleoptera) familija Elateridae. Odrasli insekti iz ove familije zovu se skočibube, jer imaju spo-sobnost da kad padnu na leđa, skoče i dočekaju se na noge i tada se čuje zvuk poput pucketanja. Telo im je usko, dužine 7-15 mm, smeđe i crne boje (zavisi od vrste).

Slika 1. Agriotes lineatus, Agriotes ustulatus

Larve imaju duguljasto čvrsto telo dužine do 35 mm.U početku svog razvoja su beličaste, prozirne i meke, ali razvojem dobijaju sve ta-mniju žutu boju i očvrsnu, pa izgledaju kao par-če bakarne žice po čemu su i dobili naziv.

Slika 2. Larve žičara

Najvažnije štetne skočibube kod nas u Srbi-ji su iz roda Agriotes.

Agriotes lineatus

Agriotes sordidus

Dipl. inž. Milena Petrov

ZAŠTITA BILJA ZAŠTITA BILJA ZAŠTITA BILJA

Page 7: Agrovizija#2

1312

Rezultati broja ulovljenih imaga u poslednje tri godine na području AP Vojvodine

svojstva zemljišta. Primena preparata po celoj površini polja predstavlja najskuplji način treti-ranja, koji u najvećoj meri redukuje korisnu fau-nu zemljišta i najviše kontaminira životnu sredi-nu. Ovaj metod je nepovoljan s ekološkog i eko-nomskog stanovišta i treba ga primeniti samo u onim slučajevima kada je populacija larvi žičara izuzetno visoka. Treba koristiti redukovanu pri-menu insekticida u trake ili u zone redova i tre-tirano seme.

Napomena: u proizvodnji mladog krompi-

ra i mladog luka zemljišni insekticidi za suzbi-janje žičara ne smeju da se primenjuju.

Kod nas je registrovan mali broj insekticida za suzbijanje žičara u povrću zato je neophod-no da se maksimalno koriste agrotehničke mere borbe i biološke (trčuljci, ptice) kako bi u bu-dućnosti postojala bolja zaštita od žičara, iako se njihova brojnost u poslednje tri godine znatno povećala.

PSS “Poljoprivredna stanica” Novi Sad dipl.inž. Ivana Šibul, ZZ “Gospođinci”

Tabela 1. Pregled registrovanih insekticida za suzbijanje žičara u povrću

Vrsta povrća Aktivna materija Preparat Doza primene i način primene Karenca

Krompir

Hlorpirifos

FoksimTeflutrin

Fenitrotion + malation

Pyrinex 10 GPyrinex 48 EC

Foksim G-5Force 0,5 GGalation G-5

10-12 kg/ha u redove6-8 l/ha u redove20-30 kg/ha u redove12-15 kg/ha u redove20-25 kg/ha u redove

70 dana70 dana70 dana90 dana45 dana

ParadajzFenitrotion + malation

FoksimTeflutrin

Galation G-5Foksim G-5Force 0,5 G

20-25 kg/ha u redove20-25 kg/ha u redove12-15 kg/ha u redove

45 danaOVP *OVP *

Mrkva Teflutrin Force 0,5 G 12-15 kg/ha u redove OVP *Kupus Teflutrin Force 0,5 G 20-25 kg/ha u redove OVP *

Luk Teflutrin Force 0,5 G 12-15 kg/ha u redove OVP **karenca je obezbeđena vremenom primene preparata

Preu

zeto

iz č

asop

isa

“Sav

rem

eni p

ovrt

ar”

(Zbo

rnik

rado

va X

III S

avet

ovan

je

“Sav

rem

ena

proi

zvod

nja

povr

ća”)

Slika 10. Feromonska klopka

Praćenje brojnosti larvi – žičara utvrđuje se korišćenjem biljnih mamaka i iskopavanjem uzoraka zemljišta. Za biljne mamke može da se koristi seme kukuruza i pšenice ili sveži delovi (krtole), koji se postavljaju u površinskom delu parcele (dubina 5-10cm), pre sadnje 3-4 sedmi-ce. Pred sadnju rupe se otkopavaju i pregleda se mamak vrste i prisustvo štetnih organizama. U praksi se najviše koristi pregled zemljišta, kopa-njem zemljišnih proba veličine 50x50 u septem-bru i oktobru.

SUZBIJANJE SKOČIBUBAOsnovne mere borbe protiv ovih štetočina

su agrotehničke: pravilan plodored, izbor pre-duseva, kvalitetna obrada zemljišta, uništavanje korova, upotreba mineralnih đubriva, odnošenje sa polja žetvenih ostataka.

Način suzbijanja zavisi od brojnosti žičara koji su ustanovljeni kopanjem zemljišnih proba u jesenjem periodu ili biljnih mamaka postavlje-nih u proleće. Kritična brojnost žičara za povrće u Vojvodini je od 0,5-1,0 jedinke na m². Ako je prag štetnosti veći treba pristupiti hemijskom suzbijanju, jer kad se pojave štete nemoguće je obaviti suzbijanje. Zato je nužno suzbijanje oba-viti pre ili za vreme setve ili sadnje.

Za hemijsko suzbijanje larvi žičara koriste se zemljišni insekticidi koji moraju da se unesu u zemljište. Na efikasnost primenjenih insekti-cida utiču brojni činioci, među kojima značajno mesto pripada temperaturi i vlažnosti oraničnog sloja. Takođe, važno je prisustvo padavina pre i posle primene insekticida. Granulirani insekti-cidi su efikasniji u uslovima vlažnog proleća, a tečni kada je vreme suvlje.

Primena insekticida može biti po celoj po-vršini ili lokalna primena: tretiranjem traka, tre-tiranjem setvenih redova uz seme u brazde (de-pozitorom granula ili pneumatskom pumpom) i tretiranjem semena, koje je ekološki najpovolj-nije, ali samo na onim parcelama gde je slabiji napad.

Doze preparata po hektaru zavise od broj-nosti larvi žičara po m², uzrastu larvi, od vrste insekticida, tehnike aplikacije preparata, od

Slika 9. Ciklus Agriotes sordidus - kraći životni ciklus

ZAŠTITA BILJA ZAŠTITA BILJA

Page 8: Agrovizija#2

1514

Nezavisna istraživanja na nekoliko lokacija su potvrdila da je doza svetlosti od 2 mJ/cm2 dovolj-na za zaštitu i jačanje biljaka. Za kvalitetnu zaštitu je potrebno uskladiti intenzitet zaštite i brzinu kre-tanja svetlosti kroz usev. To zavisi i od vrste useva, njegove razvijenosti i načina proizvodnje. Ovom tehnologijom su propisani svi navedeni uslovi ba-zirani na praktičnim ispitivanjima kod pojedinih kultura i u različitim uslovima proizvodnje.

Prirodna UV svetlost, koja potiče od Sunca, sastoji se iz tri vrste svetlosti i to: UV-A koja je za ljude najopasnija i koja može da prouzrokuje kancer kože. Druga je UV – B koja je korisna i kojoj se ljudi obično izlažu tokom sunčanja. I ona može biti štetna, ukoliko se sa time preteruje. Treća vrsta svet-losti je UV – C koja je bezopasna i koristi se u ovoj vrsti tehnologije. Ova svetlost isto može da potiče od Sunca, može da uđe u staklenik, pod uslovom da je čistoća stakla zagarantovana. Prirodno se ovaj proses zaštite isto dešava, ali je njegov intenzitet nedovoljan za kontrolu bolesti.

Istraživanja su pokazala da čestim hemijs-kim tretiranjima dolazi stvaranja zaštitnog sloja od preparata koji se nalazi na samoj površini lista. Ovaj zaštitni sloj, prirodno, biljkama služi za zaštitu u određenom vremenskom periodu nakon tretiranja. To osigurava da biljka neće biti ponovo napadnuta u kraćem vremenskom periodu.

Nakon primene fungicida, dolazi do povećanja relativne vlažnosti vazduha, pa se in-direktno stvaraju uslovi koji su pogodni za razvoj novih patogena. Pored toga, proizvođači obično, otvaraju prozore, čime se višak vlage izbacuje izvan objekta. Na taj način se gubi i deo CO2 koji služi za poboljšanje fotosinteze, pa se indirektno utiče na smanjenje prinosa.

Upotreba veštačke UV svetlosti ne dovodi do stvaranja zaštitnog sloja, pa se bolest može veoma

brzo da se vrati ponovo, već nakon 24 časa. To je i negativna strana primene UV svetlosti za zaštitu bil-jaka, jer se tretmani moraju izvoditi relativno često.

Pametno pitanje je kako odrediti količinu svetlosti koja je potrebna za uništenje spora gljiva? Odgovor na ovo pitanje treba tražiti u prirodi spora, odnosno njihovom načinu preživljavanja. Iako spore imaju relativno tanak omotač, veoma ih je teško uništiti, čak i sa visokim intenzitetom UV svetlosti. U tom slučaju se može desiti da tako veliki intenz-iteti UV svetlosti nanesu štete i biljkama, odnosno nekim biljnim delovima. Generalan zaključak jeste da se UV zaštita ne koristi protiv spora. Međutim, ono što nije rečeno jeste da se sa relativno malim intenzitetom osvetljenja s UV svetlošću uništava micelija kod velikog broja gljiva, čime se sprečava formiranje novih spora, a ne dolazi do oštećenja ili uništenja biljke ili njenih delova.

10 PREDNOSTI CLEAN LIGHT TEHNOLOGIJE

manji troškovi tretiranja (najmanje 50%)povećanje kvaliteta usevabez rezidua na biljkama

manji stres za biljkene stvara se rezistencija

nema ponovnog vraćanja bolestisuva i čista tehnologija

ušteda u grejanju u potrošnji CO2

efektivna je protiv virusa i bakterija

Ono što je veoma bitno za shvatanje ove teh-nologije jeste da tretiranje svetlošću utiče na gljive, bakterije i viruse koji su prisutni na samim biljkama. Kada uđu unutar biljaka, svetlost više nema nika-kvog efekta. Inače, doza svetlosti za uništenje virusa i bakterija je značajno manja u odnosu na gljive, pa će se biljke istovremeno očistiti i od ovih bolesti. Zbog svih navedenih razloga veoma je bitno pravo-vremeno odrediti vreme tretiranja, da ne bi bolesti ušle unutar biljaka.

NOV NAČIN ZAŠTITE BILJAKA - CLEAN LIGHT TEHNOLOGIJA

SAVREMENO POVRTARSTVO – ZAŠTIĆENI PROSTOR

NOV NAČIN ZAŠTITE BILJAKA - CLEAN LIGHT TEHNOLOGIJA

Dr Anđelko Mišković Savremena proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru podrazumeva proizvodnju zdravstveno bezbednog povrća tokom cele godine, nevezano za klimatske uslove izvan samog staklenika. Svakako da je nemoguće izdvojiti staklenik iz celokupne klime i klimatskih uslova pojedinih oblasti, pa zbog toga i dolazi do direktnog uticaja istih na uslove us-pevanja unutar samog staklenika. Često se dešava da je staklenik teško zagrejati u zimskim uslovima, a još teže rashladiti tokom letnjih žega. Upravo iz tih razloga dolazi do specifičnih kretanja u broju genaracija pojedinih štetočina i bolesti u zaštićenom prostoru, gde se javlja značajno veći broj generacija ili ciklusa razvoja u odnosu na otvoreno polje. S obzirom na to da su termini proizvodnje pomereni i da se preklapaju, dolazi i do preklapanja ciklusa razvoja pojedinih bolesti, kao i njihovom stalnom prilagođavanju novim uslovima za rast i razvoj. Sa druge strane imamo kupca, koji je sve više zahtevan u pogledu kvaliteta, oblika, boje, pa-kovanja i drugih karakteristika proizvoda. Naravno, da je na prvom mestu i zdravstvena ispravnost, kao i želja za sve manjom upotrebom pesticida za zaštitu takvog proizvoda. S obzirom na to da je proizvodnja u zaštićenom prostoru jedna od najsavremenijih proizvodnji, gde se primenjuju najnovija dostignuća u oblasti poljoprivrede, javilo se jedno rešenje koje podrazumeva zaštitu biljaka, ali ne podrazumeva korišćenje zaštitnih sredstava – pesticida. To je CLEAN LIGHT tehnologija ili tehnologija tretiranja biljaka ultravioletnom svetlošću različitog intenz-iteta u svrhu zaštite biljaka. Ova tehnologija se po-javila 2005. godine, a u staklenicima je počela da se koristi od 2008. godine. Korišćenje ove tehnologije, po zvaničnim podacima, smanjuje se upotreba fun-gicida za 50%, posebno kada je reč o bolestima kao što su pepelnica i botritis. Smanjen broj tretiranja biljaka, kao i dnevno tretiranje biljaka ovim novim načinom zaštite dovodi do jačanja samih biljaka, njihove odbrambene sposobnosti, kao i poboljšanju kvaliteta proizvoda. Ovim načinom zaštite biljaka je moguće tretirati biljke neograničen broj puta, a sigurno se obezbeđuje smanjenje rezidua pesticida u proizvodu, pošto se oni ovde ni ne koriste.

Kako funkcioniše ovaj način zaštite?

CLEAN LIGHT tehnologija je sistem treti-ranja biljaka UV zracima. Već više od 100 godina je poznata činjenica da UV svetlost smanjuje brojnost i uništava gljive. Međutim, to se odnosi na svetlost vi-sokog intenziteta. Kada bi biljke bile izložene ovim intenzitetom osvetljenja, rukovaoci, odnosno ljudi, biljke, pa čak i insekti biološke zaštite bi bili u opas-nosti. Zbog toga konvencionalna UV svetlost nije primenljiva za zaštitu biljaka u zaštićenom prostoru. Nova tehnologija predstavlja neko međurešenje, jer je dovoljno jaka da utiče na smanjenje brojnosti bak-terija, gljiva i virusa, a slaba da bi uticala na zdravlje ljudi i biljaka.

SAVREMENO POVRTARSTVO – ZAŠTIĆENI PROSTOR

Page 9: Agrovizija#2

16

Kod ovakvih tehnologija i njihovih primena uvek se postavlja pitanje sigurnosti primene. UV svetlost navedenog intenziteta može da nanese pro-blem kod očiju čoveka, ukoliko su direktno izložene ovom svetlošću. U tom slučaju se preporučuje kori-šćenje naočara sa UV t+zaštitom, kako bi se obez-bedio nesmetan rad. Kada je reč o koži, mogu da se jave oštećenja površinskog epidermisa, koji mogu biti neprimetni. Proizvođač preporučuje, radi sigur-nosti radnika, korišćenje zaštitnih (radnih) odela i rukavica. Neke preporuke za pojedine bolesti: Pepelnica. Prirodno se pojavljuje prvo na listovima. U odgovarajućim uslovima ona parazitira tako što izvlači šećere iz listova, pa tako umanjuje produktivnost. Veoma je lako boriti se s ovom bole-šću, korišćenjem CLEAN LIGHT tehnologije svaki dan.

Botritis. Ova gljiva se razvija na mrtvom biljnom materijalu i odatle dolazi u kontakt sa ži-vim delovima biljke. To obično rezultuje u velikim štetama. Štete se različito manifestuju, ali mogu biti veoma velike. Zaštita se svodi na svakodnevno tre-tiranje UV svetlošću. Kod ove bolesti je to posebno važno, jer štete mogu da nastanu u roku od 24 časa. Botritis u proizvodnji paradajza obično dolazi u bilj-ku preko sitnih rana na stablu. One nastaju najčešće

posle skidanja listova. Zato je veoma bitno podeša-vanje pravca svetlosti tako da sveže rane budu pre-krivene svetlošću i sprečavaju razvoj micelije na tim mestima. Čak i ukoliko se desi da gljiva uspe da uđe unutar stabla, treba nastaviti tretmane osvetljavanja, jer će se na taj način inhibirati razvoj gljive, a svaka-ko prekinuti mogućnost širenja na drugim biljkama.

Cavibacter i Pepino u proizvodnji paradaj-za i krastavaca. Ovi virusi i bakterije imaju veoma malu toleranciju prema UV svetlosti. Svakodnev-nim tretiranjem useva može da se otkloni ili uspori pojava ovih bolesti.

Preuzeto iz časopisa “Savremeni povrtar”, br. 43

RAZLIKA IZMEĐU HEMIJSKOG TRETIRANJA I TRETIRANJA S UV SVETLOŠĆU

OSOBINE TRETIRANJE FUNGICIDIMA CLEAN LIGHT TEHNOLOGIJA

Usvajanje fungicida 100% 25%Stres kod biljaka DA NEUticaj na voštani prekrivač na listu DA NERezidue u biljci DA NEPoboljšani uslovi rada NE DAŠtete na korisnim insektima DA NEČista i suva primena NE DAČuva životnu sredinu NE DAStvara zavisnost kod biljaka DA NESmanjuje troškove proizvodnje po proizvodu NE DA

SAVREMENO POVRTARSTVO – ZAŠTIĆENI PROSTOR

Page 10: Agrovizija#2

1918

SAVREMENO VOĆARSTVO

tunelima u kojim je berba od marta do maja meseca. Biljke sađene u oktobru su se, pošto su prošle fazu ras-hlađivanja ili mirovanja (chiling), u januaru pokrivale folijama. “Donner” i “Hokowase” su najčešće sorte ko-rišćene za polu-forsirani i uzgoj jagoda na otvorenom polju.

Iz razloga što ranijeg početka sezone plodonoše-nja jagode, početkom sedamdesetih godina 20. veka se počinje sa novim načinima forsirane proizvodnje. U ovakvim sistemima uzgoja, sadnice se unose u pla-stenike odnah nakon diferencijacije cvetnih zametaka kako bi se ubrzalo plodonošenje, bez obzira na ste-pen dormantnosti (prirodna osobina biljke da miruje dok se ne steknu povoljni uslovi za dalji rast i razvoj) varijeteta. Vodeći varijeteti adaptirani na ovakav način proizvodnje su manje do srednje dormantni. Osnovna karakteristika forsirane proizvodnje je veštačko izazi-vanje diferencijacije cvetnog zametka (pupoljka). U tu

svrhu, sadnice mogu da se tretiraju niskim temperatu-rama (uzgoj sadnica na višim nadmorskim visinama, hlađenje sadnica u frižiderima na 10 stepeni celzijuso-vih tokom 15 dana, senčenje, itd.), skraćivanjem dužine trajanja dana na 10 sati korišćenjem srebrnih ili crnih polietilenskih zastora počev od večernjih do jutarnjih časova kao i odstranjivanjem dela korena radi reguli-sanja unosa hraniva. U nekim slučajevima, sadnice je moguće tretirati i giberelinskom kiselinom ili veštačkim osvetlenjem kako bi se promovisalo pupljenje, cvata-nje i očvršćavanje i zrenje ploda. U ovom periodu ja-gode su se gajile u malim prohodnim tunelima, širine 4,5 do 5,4 metara, dužine 20 do 50 metara i visine do 2 metra. Ovakvi tuneli su se obično pravili od gvozdenih šipki prečnika 19,1 milimetra i podizani su kao trajni za-sadi na poljima gde se pre toga gajio pirinač (Slika 3A).

Forsirana proizvodnja je usvojena širom Japana a “Hokowase” je postala glavna sorta do ranih osamde-setih godina. U tom periodu, stoloni (živići) su gajeni kao čekajuće sadnice (waiting bad) od jula meseca do ranog septembra. Tako gajene sadnice se početkom septembra vade iz zemljišta i ponovo sade na isto me-sto krajem meseca. Ova mera koja se naziva “Dankon-zurashi”, ubrzava zametanja cvetnih pupoljaka snižava-njem nivoa azota u samim biljkama. Biljke uzgajane na ovaj način su se krajem oktobra prekrivale PVC folija-ma bez da su prošle period hlađenja (mirovanja) i tre-tirale rastvorom giberelinske kiseline (10 mg po litri) i veštačkim osvetljenjem (efekat dugog dana) da bi se izbegla patuljastost usled dormantnosti. Tokom samo nekoliko godina ovakve proizvodnje, trulež korena iza-zvana fuzarijumom se proširila Japanom pa su počele da se primenjuju agrotehničke mere poput solarizacije zemljišta (prekrivanje zemljišta providnom, plastičnom folijom) i propagacija (uzgoj novih biljaka iz stolona matične biljke). Mada ove mere uključuju veliki utrošak radnih sati, pokazale su visoku efikasnost u borbi protiv fuzarijuma i drugih patogena vezanim za zemljište.

Na osnovu temperaturnih i fotoperiodskih potre-ba za inicijaciju cvetnog pupoljka, sorte i varijeteti ja-gode mogu biti: jednorodne (June-bearing), stalnorod-ne (everbearing) i sorte i varijeteti neutralnog dana. U Japanu, najveći broj uzgajanih jagoda su jednorodne. To su biljke kratkog dana kod kojih inicijaciju (začetak, zametanje) cvetnog pupoljka pod prirodnim uslovima izazivaju niska temperatura i kratak dan u ranu jesen. Proizvode se od oktobra do juna sledeće godine kom-binujući različite metode kultiviranja (forsirana i polu-forsirana proizvodnja). Proizvodnja ploda od jula do septembra je veoma teška kod ovih sorti i varijeteta zbog temperaturnih (visoke temperature) i svetlosnih (dugi dan) uslova koji ne pogoduju zametanju cvet-nog pupoljka. Za razliku od jednorodnih, stalnorodne sorte i varijeteti pogoduju uzgoju u letnjem periodu s obzirom da zameću cvetne pupoljke i rađaju pod pri-rodnim uslovima ovog perioda. Stalnorodne jagode su

(Slika A). Forsirana jednogodišnja proizvodnja jagoda na gredicama u prohodnim (walk-in) tunelima. Tunel je širine 5,4 metra i visine 2,1 metar.

(Slika B). Zasad “Nyoho” jagoda gajenih u kesama punjenim pit mosom. “Nozomi” farma jagoda vlasnika Prof. dr. Yuichi Yoshide, Okayama. Foto Prof. dr. Yuichi Yoshida, Okayama univerzitet, Japan

ICHIGO* - KRALJICA U ZEMLJI TREŠANJA

SAVREMENO VOĆARSTVO

* ichigo je japanska reč za jagodu

Iskustva iz Japana

ICHIGO* - KRALJICA U ZEMLJI TREŠANJAPiše: dr Anamarija Petrović

Kad se izađe iz Tokija stiče se utisak da je Zemlja Izlazećeg Sunca ujedno i zemlja malih, lokalnih farmi. Sa izuzetkom Hokaida, najsevernijeg i najruralnijeg ostrva japanskog arhipelaga, većina farmi u ovoj zem-lji su male farme koje vodi nekoliko članova porodice. Ovakva praksa nema za posledicu samo obilje sveže hrane već i jedinstvenu posvećenost određenom pro-

izvodu. Grožđe i breskve su s ljubavlju prekrivene pa-pirnim kesama još na drvetu kako bi bile zaštićene od insekata i oštećenja. Zemljište je pažljivo obrađivano kako bi se olakšao rast u dubinu korenastom povrću kao što je daikon (bela repa) ili gobo (čičak). Parcele pod povrćem su malčovane pirinčanom slamom ili pre-krivene plastičnim folijama u svrhu očuvanja zemljišne vlage i kontrole korova. U Japanu dinje, lubenice i ja-gode se svrstavaju u povrće i čine 30% ukupnih plaste-ničnih površina. Apsolutna kraljica malih porodičnih gazdinstava (veličine do 2.000 metara kvadratnih) je svakako jagoda. Bez nje je gotovo nezamisliv plastenik u Japanu.

Jedan od glavnih razloga popularnosti ovog voća/povrća sasvim neočekivano je Božić! Kada je Japan po-čeo slaviti ovaj praznik, poslastičari su domaćem tržištu ponudili vazdušasti patišpanj dekorisan crvenim i be-lim bojama, jagodama i šlagom, kao alternativu kola-ču od suvog voća koji se za vreme božićnog praznika iznosi na trpeze širom Evrope. Zbog svoje boje, slasti i veličine pojedinačnog ploda (jagoda težine 40 grama i veličine pakle cigareta nije retkost (Slika 1.)) teško da se

na ove crvene plodove može gledati samo kao na jago-de. To su slatki, sočni zalogaji ambrozije koji će svojom izvanrednom aromom zagolicati nepce i najprobirljivi-jih bogova.

Baštensku jagodu, Fragaria x ananassa Duch. u Japan (Nagasaki) donose Norvežani u ranom 19. veku. Nacionalna Industrijska Stanica 1872. i 1875. go-dine počinje sa uzgojom sorti kao što su “Excelsior”, “Marshall” i “Victoria”, da bi, 1899. godine, Dr Hazato Fukuba selekcionisao prvu domaću sortu , “Fukuba”, iz semena francuske sorte “General Chanzy”. “Fukuba” će “vladati” japanskim poljima gotovo punih 70 godina. Najčešće se gajila na kamenu, Ishigaki-saibai sistemom uzgoja (specifičan sistem zimske forsirane proizvod-nje jagoda). Ishigaki-saibai su razvili sami proizvođa-či 1904. godine. Ovaj sistem forsirane proizvodnje se danas primenjuje još jedino na južnim padinama pri-obalja Šizuoka prefekture. Sistem koristi solarnu ener-giju za zagrevanje prostora tokom zimskog perioda. U početku se koristio kamen (odatle i ime išigaki) da bi se kasnije koristili cementni blokovi naslagani tako da čine zid koji se prekriva prohodnim plastičnim tunelom (Slika 2). Procenjuje se da se u Japanu na 60 ha jagoda još uvek gaji na ovaj način i uglavnom služe za “ube-ri-sam-svoje-jagode” prodaju turistima. Tura košta oko 1500 jena (oko 1.260 dinara) i ograničena je na 30 mi-nuta za koje vreme turista može do mile volje da uživa u čarima tek ubranih plodova.

Pedesete godine prošlog veka su period kada se jagode u Japanu počinju gajiti u niskim tunelima pre-krivenim PVC folijama (polivinil hlorid), koje će kasnije zameniti polu forsirane tehnike uzgoja u prohodnim

Japanski varijeteti jagoda su poznati u svetu po svojoj veličini, slasti i specifičnoj aromi.

Ishigaki-saibai sistemom uzgoja jagode na kamenu.

Page 11: Agrovizija#2

2120

Kako je tržišna cena jagoda u periodu od avgusta do decembra znatno viša nego u prolećnom periodu, u 2000. godini se u Japan uvezlo više od 5.500 tona sve-žih jagoda. Ipak, uvoz svežih jagoda je znatno smanjen 2009. godine (3.000 tona) zahvaljujući tome što se pro-blemu visokih letnjih temperatura poslednjih godina pokušava prići i iz drugog ugla: korišćenjem novih stal-norađajućih varijeteta (everbearing) u višim predelima ostrva Honšu, Šikoku i Hokaido gde su leta hladnija. Ovim se postiže snabdevenost domaćeg tržišta jago-dama gotovo tokom svih dvanaest meseci.

Većina uzgajivača jagode i dalje beru i pakuju sami. Kako su plodovi japanskih sorti jagoda mekši u poređenju sa njihovim američkim i evropskim “srod-nicima”, branje i pakovanje mora da se izvodi izuzetno pažljivo. Polja na kojima se uzgajaju jagode će zato zauvek, kako kažu japanski istraživači, biti promenje-na pojavom robota koji automatski identifikuju i beru zrele bobice. Insitut poljoprivredne mehanizacije pri japanskom Nacionalnoj organizaciji za istraživanje po-ljoprivrede i hrane je u saradnji sa kompanijom Seiko razvio robota koji može da selektuje i bere jagode na osnovu njihove boje (Slika 5). Stereoskopske kamere robota detektuju zrele plodove i analiziraju ih kako bi utvrdile koliko su crveni. Kada je voće zrelo da otpadne

sa sopstvene drške, robot ih brzo locira u 3D prostoru i otseca ih (Slika 6). Od uočavanja do otsecanja ploda, proces ubiranja jagode traje oko 9 sekundi po plodu. Procenjuje se da bi ceo proces ubiranja jagoda mogao da se skrati za nekih 40%. Ne samo da je ušteda u vre-menu značajna već bi to značilo i ujednačenost ploda po zrelosti kao i smanjenje oštećenja plodova. Robot će takođe moći da bere i noću omogućujući da jago-da stigne na tržište u optimalnom roku savršeno sveža. Trenutno je prototip u fazi testiranja a predviđa se da bi na tržištu mogao da se pojaviti već za koju godinu.

Japan je zemlja kontrasta. Na svakom koraku sre-će se tradicija i promene, obe kategorije jednako lepe i neverovatne. Ta mešavina starog i novog, konzervativ-nog i modernog koji mirno koegzistiraju u ovoj zemlji

ostavlja bez daha. Par toplih leja povrća usred višemi-lionskog grada kao što je Osaka. Ishigaki-saibai pro-izvodnja jagoda i roboti berači. Ipak, pre svega imre-sionira lojalnost domaćem proizvodu i orjentisanost malim, porodičnim biznisima, bilo da se radi o porodič-noj farmi ili restorančiću starijeg bračnog para. Japanci imaju izraz kojim opisuju svoju naklonost svežem, po-rodično proizvedenom povrću i voću: chisan-chishou, što znači “proizvodi lokalno, konzumiraj lokalno proi-zvedeno”. Očuvanje ovog jedinstvenog kreda u jednoj od najurbanizovanijih zemalja sveta samo podvlači ispravnost japanskog sistema proizvodnje hrane. U po-slednjih 10 do 20 godina, vlada, pogotovo na lokalnom nivou, podstiče chisan-chishou formiranjem koopera-tiva i zelenih tržnica. Prodavanje obradivog zemljišta u komercijalne svrhe uključuje visoke takse, dok su takse pri prevođenju prava vlasništva nad obradivim zemlji-štem na decu radi bavljenja poljoprivredom veoma niske. I poljoprivredni centri pozivaju školarce da sade i žanju, kako bi podstakli njihovo interesovanje; uzgoj poljoprivrednih kultura je nekada čak i deo obaveznog školskog programa, a jagoda je i tu u samom vrhu po-pularnosti. Istraživački centri objašnjavaju interes vlade za chisan-chishou time da je sveža, lokalno proizvede-na hrana zdravija, a prijatan, svež ukus stimuliše veću potrošnju povrća i voća. Male, lokalne farme su bolje i po životnu okolinu, potražujući manje utroške vode i pesticida. Nije zanemarljiva ni estetska nota malih far-mi oko velikih gradskih centara, vrlo bitna za svakog Japanca. Pirinčana polja (tambo) ugnježdena između zelenih brda dominiraju japanskim pejzažem i privlače viline konjice da lebde nad zlatnim zrnima držeći tako komarce na odstojanju. Letnji dani su ispunjeni zvuci-ma cikada, insekata koji doslovno umiru “pevajući”. Noć donosi pesme cvrčaka i sićušnih žaba u blizini tambo-a nagovešćujući jesen. Njihov gubitak bi značio gubitak duha Japana. Slično Japanu, povratak lokalnih, poro-dičnih farmi i u našu zemlju bi mogao da podstakne razvoj zdravije i lepše Srbije.

Autor se zahvaljuje Prof. dr. Yuichi Yoshidi sa Okayama univerziteta u Japanu na pomoći oko sastav-ljanja ovog članka.

SAVREMENO VOĆARSTVO

Robot-berač locira plodove koji su najmanje 80% sazreli.

3D slika jagode fotografisana stereoskopskom kamerom robota-berača.

biljke dugog dana koje proizvode više plodnih grana u uslovima dugog fotoperioda. Poslednju dekadu proš-log veka u Japanu su obeležili selekcioni programi kako jednorodnih tako i stalnorodnih sorti započeti od stra-ne prefekturalnih uzgojnih stanica i privatnih kompa-nija. Selekcija jagoda se u Japanu kretala ka razvoju va-rijeteta prilagođenih konkretnom tipu samog uzgoja. Široka diverzifikacija sortnog asortimana je za posledi-

cu imala produženje sezone plodonošenja jagoda. Na scenu stupaju nove, rane sorte poput “Akihime” (1992), “Sachinoka” (1996) i “Tochiotome” (1996). Jagode su se u tom periodu uglavnom gajile na jednogodišnjim poljima uz akcenat na poboljšanje kvaliteta zemljišta organskom materijom. Krajem devedesetih godina ra-ste značaj organske materije kao izvora ugljen-dioksida za plastenike i druge zaštićene prostore te u prvi plan dolaze novi načini uzgoja bez zemljišta, tzv. “soilless” metode.

U Japanu jagode se na ekstenzivan način gaje u plastičnim tunelima i plastenicima koristeći zemljište kao uzgojni medijum. Dugo se naslućivala pojava no-vih tehnika uzgoja jagoda koje neće uključivati zemlji-šte a koje će olakšati brigu o biljkama tokom vegetacije i samu berbu. Prvi pokušaji su zabeleženi osamdesetih godina prošlog veka kada su na tržište izbačeni sistemi koji koriste nutritivne filmove (NFT-tehnika nutritivnog filma/folije) ili kamenu vunu kao uzgojni medijum. Ovi sistemi se nisu značajnije proširili u proizvodnji jagoda što zbog niske produktivnosti što zbog visoke inicijal-ne cene. Sredinom 90-ih godina prošlog veka sistem uzgoja jagoda na klupama u pit-kesama gde je tradi-cionalan medijum (zemljište) zamenjen supstratima je našao široku primenu u praksi. Ovaj sistem ne samo da poboljšava kvalitet ploda već povećava i prinos i sma-njuje troškove radne snage u poređenju sa uzgojem na zemljištu. Sistem ima prednosti posebno za starije proizvođače jer olakšava ubiranje plodova (Slika 3B).

Sistem je veoma intenzivnog karaktera zbog automa-tizacije velikog broja uzgojnih operacija (navodnjava-nje kapaljkama, kompjuterska kordinisanost sistema za zalivanje i prihranu, automatizovanje sistema za snabdevanje ugljendioksidom). Rezultat ovoga su vi-soki prinosi odličnog kvaliteta uz smanjenu upotrebu pesticida. “Rakuchin” (rakuchin znači jednostavno na japanskom) je jedan od takvih metoda koji uključuje upotrebu kesa punjenih pit mosom, veštačkog ugljen-dioksida i prihranu preko kapaljki baziranu na solarnoj radijaciji. Japanci su zapravo modifikovali evropske uzgojne sisteme uslovima sopstvenog okruženja i do-maćim sortama. Uzgoj jagoda na supstratima u Japa-nu nalazi sve širu primenu, pa tako 2003. godine više od 12% ukupnih površina pod jagodama su pod ovim sistemima. Različiti tipovi ovih sistema se međusobno razlikuju po sastavu samih uzgojnih medija ili pak po obliku kontejnera za sađenje. Okvirno se ovi sistemi mogu svrstati u dve grupe:

1. sistemi kod kojih se biljke sade u malu količinu uzgojnog medija (oko 2 litre po biljci) koji je uglavnom pit mos supstrat i kod kojih su navodnjavanje i prihrana automatizovana (Slika 4.).

2. sistemi koji obezbeđuju biljku sa više uzgojnog medija koji nije pit mos (4-5 litara po biljci) i koji ima manji vodni kapacitet. Kod ovakvih uzgojnih sistema hraniva su izmešana sa uzgojnim supstratom dok je na-vodnjavanje ručno i po proceni samog uzgojivača kao pri tradicionalnom uzgoju na zemljištu.

Jedini nedostatak ovog sistema je slabiji kvalitet na kraju sezone u periodu od aprila do juna zbog vi-sokih temperatura. Japanski poljoprivredni nacionalni istraživački centar za oblast Kjušu i Okinave je i tome problemu doakao i 2009. godine razvio novi sistem za kontrolu temperature koji je nazvan “Ićigo-Ekonari Si-stem” (u prevodu: uređaj za ekološku proizvodnju jago-da) poboljšanjem već postojećeg, konvencionalnog si-stema. Sistem olakšava kontrolu temperature prostora oko krune jagoda koji sadrže veliki broj meristemskih ćelija (ćelija rasta). Ispuštajući hladnu ili toplu vodu u cevčice koje okružuju krunu biljke, sistem održava tem-peraturu oko optimalnih 20 stepeni celzijusovih. Si-stem je prvobitno zamišljen da stabilizuje proizvodnju koja je zbog globalnog zagrevanja postala varirajuća ali je problem predstavljala inicijalna visoka cena. Ovaj novi sistem koristi takozvane ekološke vidove energije (podzemne vode ili toplotu koja se oslobađa pri radu klima uređaja u plastenicima) održavajući tako tem-peraturu oko krune biljke između 15 i 23 stepeni celzi-jusovih. Priključna grejna pumpa nadopunjuje sistem energijom u slučaju nedostatka energije. Sistem po-maže redukciju emisije ugljendioksida i prepolovljava početne troškove, smanjuje troškove korišćenja za 75% i snižava korišćenje teških maziva za 40% u poređenju sa prethodnim sličnim sistemom.

SAVREMENO VOĆARSTVO

Sistem forsirane proizvodnje jagoda u kesama punjenim pit mosom

– gde je navodnjavanje i prihrana automatizovana.

Page 12: Agrovizija#2

2322

Krajnji oprez je, dakle, neminovan naro-čito u novonastalim uslovima prirodnih pro-mena u kojima se globalna promena klime posebno izdvaja kao nezaobilazni faktor, koji je, prema opštem uverenju svih svetskih ana-litičara na tržištu poljoprivrednih proizvoda i stručnjaka iz FAO organizacije, od presudnog uticaja na ponudu. Da nam se dešava globalna promena klime postalo je opšte poznata stvar i to definitivno nije ni za koga iznenađenje. Međutim, za najstručniji deo agrarne javnosti, iznenađenje jeste brzina kojom se ta global-na promena klime dešava. Dakle, narušavanje klime na zemljinoj kugli, koja opet u osnovi ima jedan bahat odnos čoveka prema prirodi, jeste uzrok zašto danas imamo smanjen nivo proizvodnje, osetno manji nego pre samo de-setak ili petnaest godina. Zagađenja atmosfere emisijom štetnih gasova dovodi do efekta staklene bašte koji u tolikoj meri postaje uticajan da se bukvalno klimat-ski pojasevi izmeštaju sa jedne teritorije na drugu.

Kao primer, kako bi se razumelo do koje mere pro-mena globalne klime utiče na prinose u poljoprivredi, do-voljno je pomenuti da su tri agrarno najrazvijenije savezne države u SAD - Ajdaho, Ilinois i Nebraska - 2012. imale neverovatno velike podbačaje u prinosu. Ovogodišnji rod saveznoj državi Ajdaho, najvećeg proizvođača pšenice u SAD, manji je za više od 30%.

Ako pođemo od predpostavke ili kao nepromenljive istine, svejedno, da SAD, kao najveća agrarna sila sveta, primenjuje apsolutno najsavremenije metode agrotehnike i da tu nema većih nepoznanica, kako se onda dogodilo toliki podbačaj?

PRIMER SAD

Do pre desetak godina SAD su mogle precizno da projektuju i planiraju svoje prinose upravo na bazi tih stan-darda o optimalnoj primeni agrotehničkih mera. Situaci-ja, kada uz optimalno ispoštovanu agrotehniku, ostvarite podbačaj u prinosu za preko 30%, je ozbiljno upozorenje, da je ove proizvodne destinacije zadesio veoma ozbiljan problem prepoznat u globalnoj promeni klime. Da ironija sudbine bude veća, upravo najjača agrarna sila sveta SAD su, uz Australiju, jedna od dve zemlje koje nisu potpisnice Kjoto sporazuma koji obavezuje striktna ograničenja emi-sije štetnih gasova. Kao najveći zagađivač atmosfere SAD su imale jake razloge da odbiju sporazum, jer bi time uni-štile veliki deo svoje prljave industrije, koja bi opet dovela do pada stope zaposlenosti, itd.

Generalno gledano, ovakav stav čitav svet uvodi u problem i mi smo danas svedoci vrlo dramatičnih deša-vanja u klimatskom smislu, tako da za pojedina područja agrometerološki uslovi više nisu onako pogodni koliko su to bili do pre samo nekoliko godina. U pojedinim žitorod-nim krajevima na celoj zemljinoj kugli imamo pogoršane klimatske prilike koje dovode do pada proizvodnje. Neza-

mislivo je bilo da se u jednoj Rusiji, zemlji koja nas pre svega asocira na hladnoću i sneg, dogodi da, recimo, u avgustu mesecu u kontinuitetu od petnaestak dana, najviša dnevna temperatura ne padne ispod 40°C!

Kada se 2010. upravo to desilo, za samo dve nede-lje proizvodnja pšenice je opala za 20 miliona tona, što je dovelo do ogromnih poremećaja na Svetskom tržištu pše-nice, a cena pšenice je za samo dva meseca sa nivoa 100-110 evra za tonu na berzi skočila na više od 250 evra/t. Povećanje za dva i po puta prouzrokovala je potpuno ne-očekivana klimatska pojava kada je vreli talas u zahvatio žitno područje Rusije i desetkovao žetvu.

Klimantske promene su definitivno postale problem sa kojim se savremeni svet suočava, a koji je u principu generisao čovek svojim nemarom i bahatim odnosom pre-ma prirodi.

Uprkos napretku usavršene agrotehnike – sagleda-vajući je na strani ponude -prinosi su, od zemlje do ze-mlje, još uvek neujednačeni i veoma šarenoliki. Ako nam SAD posluži kao jedinica mere maksimalne iskorišćenosti proizvodnje po jedinici površine sa prosečnim prinosom žitarica od 7,24 t/ha, u poređenju sa, recimo, Kazahsta-nom koji - iako ima izuzetno velike potencijale sa aspekta pedoloških svojstava, agrometeroloških i veličine raspo-loživih površina - ima prinos od 1,3 t/ha, jasno je da se kod pojedinih zemalja kriju velike rezerve i velike mogućnosti za povećanje prizvodnje ne samo žitarica nego i ukupna poljoprivredna proizvodnja u celom svetu.

Jedan veoma bitan faktor, koji u poslednje vreme dobija sve ozbiljnije obrise, jeste devastacija plodnog ze-mljišta.

Prva “zelena revolucija”, nastala 60-tih godina, ima-la je za posledicu primenu hemijskih sredstava u obradi zemljišta i podizanju useva, kao i korišćenje pesticida i herbicida. Ponovo zloupotrebljena i na neadekvatan način korišćena od strane čoveka, pre svega, dovodi do bespo-vratnog gubitka četiri miliona hektara obradive površine svake godine. Jednostavno, zemljište kontaminirano pre-komernom upotrebom hemije postalo je neupotrebljivo za dalju upotrebu.

AGROANALITIKA - TRŽIŠTE HRANE

HRANA KAO STRATEŠKO ORUŽJE

Žarko Galetin, direktor Produktne berze Novi Sad

HRANA KAO STRATEŠKO ORUŽJEZbog poremećaja na Svetskom tržištu hrane došlo je

do niza promena, socijalnih, ekonomskih i političkih ne-mira, koji su dovodili čak i do promene geopolitičke karte u pojedinim delovima sveta, pogotovu u onim krajevima i kod onih zemalja, koji su najveći svetski uvoznici hrane.

Čitava priča o tržištu hrane, može se svesti na prikaz jedne velike tržišne vage, koja na jednoj strani ima ponu-du i na drugoj strani tražnju.

– Šta je uzrok da se u tolikoj meri poremeti ravno-teža i u tolikoj meri uzdrma svet tako dramatičnim pro-menama?

Narušavanjem osnovne tržišne paradigme - kada po-nuda ne može da zadovolji apetite tražnje, odnosno kada je ponuda manja od tražnje – tas na ovoj veoma osetljivoj vagi pomera se u neželjenom smeru.

A to se upravo dešava u minule pola decenije - samo u poslednje četiri godine tri puta je ukupna ponuda kuku-ruza i pšenice bila ispod nivoa ukupne predviđene tražnje i poremećeni bilansi su prouzrokovali pad nivoa zaliha, pre svega na Svetskom tržištu žitarica. Zbog toga je ne samo interesantno nego i nužno pomno posmatrati i pratiti tržište žitarica, posebno tri najznačajnije žitarice: pšenicu, kukuruz i pirinač, jer one predstavljaju praktično dve tre-ćine od ukupne ponude u korpusu hrane od 50.000 hran-ljivih biljnih vrsta.

Kao najuticajnije biljne kulture u formiranju tzv. FAO indexa - jednog agregatnog pokazatelja, koji su usta-novile UN - žitarice su najpouzdaniji pokazatelj za praće-nje i formiranje cena hrane u svetu.

Sve procene UN, kao i proklamovana politika UN, zasnovane na ishodištu dva osnovna principa: principu raspoloživosti i principu dostupnosti hrane, u poslednjih pet godina definitivno su pale u vodu.

Krucijalni cilj FAO organizacije pri UN, koja se bavi hranom i poljoprivredom, jeste da hrane bude dovoljno i da bude dostupna svima. Taj cilj UN nisu uspele da ispu-ne, što je postalo vrlo očigledno pošto su se u poslednjih pet godina na tržištu hrane dogodila tri cenovna pika: prvi u proleće 2008; drugi s početka 2011. i treći s jeseni 2012., kada su izuzetno snažni cenovni skokovi žitarica proizve-li veoma nagli i nezadrživi rast cena na svetskom tržištu hrane. Upravo FAO index, koji je 1990. konstituisan kao pokazatelj i koji odražava tržišni status na tržištu hrane, dostigao je svoj apsolutni istorijski maksimum u februaru mesecu 2011.

Dakle, to je onaj problem s kojim se svet danas suo-čava i koji će, te poremećene odnose na tržišnoj vagi, na duži rok u narednim godinama ispoljavati kao objektivan problem koji se neće tako brzo i lako rešiti. Posledice su očigledne, vrlo jasne i vrlo surove, a sagledavaju se upra-vo u jednom podatku koji nam stiže iz UN - 850.000.000

ljudi na zemljinoj kugli živi ispod minimuma izdržljivosti, odnosno gladuje, jer ne prelaze preko praga siromaštva koji se meri u vrednosti dnevne potrošnje od 2,5 dolara po stanovniku.

Ovako posmatramo dolazimo do poražavajućeg za-ključka da je danas - pošto je lane, 1. oktobra, na dan Ze-mlje, proglašen sedmomilijarditi stanovnik zemljine ku-gle - svaki osmi žitelj na svetu gladan!

Suština čitave priče je upravo o tome: šta je to što u tolikoj meri utiče da ponuda bude baš takva kakva je, od-nosno da tražnja bude takva kakva je, pa nam se dešavaju ovakvi poremećaji na tržištu u poslednjih pet godina?

Na strani ponude, u jednu grupu, možemo svrstati osam najuticajnijih faktora, među kojima su opredeljujući postojeći resursi na zemljinoj kugli i postojeći proizvodni potencijali.

OGRANIČENE POVRŠINE

Postojeći proizvodni potencijal ogledaju se i crpe svoje nevelike mogućnosti iz podatka da svet trenutno raspolaže sa 1.540.000.000 hektara obradivih površina ili tek nešto malo više od 10% od ukupne kopnene površi-ne na zemaljskoj kugli. Otuda dolazimo do konstatacije da su resursi obradivih površina, koji treba da prehrane čitav svet, veoma ograničeni. Deo kopnenih površina ze-mljine kugle, koji bi se mogao privesti nameni i privesti kulturi, odnosno proizvodnji u primarnoj poljoprivrednoj

proizvodnji, iznose dve milijarde hektara, ali pretvaranje tog dela do sada neobrađenih u obradive površine nosi opasnost da se ozbiljno ugrozi biodiverzitet tih područja.

Najveći potencijali, koji nam daje nadu da se ovaj prirodni resurs može povećati, nalaze se na kontinentu južne Amerike i u najvećem delu Azije i to su, pre svega, Brazil i Argentina, a potom Kina, Ukrajina, Indija i Ka-zahstan. Međutim, to ne znači da će svet rešiti problem time što će neplanski i bahato uništavati biodiverzitet i privoditi nameni onaj deo zemljine površine, koji praktič-no održava prirodnu ravnotežu na zemljinoj kugli.

AGROANALITIKA - TRŽIŠTE HRANE

Page 13: Agrovizija#2

2524

upravo na tim tržištima. Interes takvih tržišnih učesnika, svakako nije da zaštite svoju proizvodnju, što bi se ber-zanskom terminologijom reklo da hedžiraju svoju proi-zvodnju, nego naprotiv - isključivo zarada i obezbeđenje profita. Kada se tako veliki igrači na robnim berzama po-jave, onda to rađa sumnju u iskrenost njihovih namera, a kada taj veliki kapital pređe na robna tržišta, on po logici stvari ima isključivi motiv i interes da se što više oplodi, a zarada ponovo vrati na finansijska tržišta.

To se upravo i desilo početkom 2008. kada su ti veliki igrači sa finansijskih berzi špekulantskim operacijama na robnim tržištima poremetili tržište i doveli do povećanja ionako relativno visokih cena na međunarodnim tržištima. Bukvalno isfingirane, nerealno visoke cene na robnim tr-žištima, motivisao je FAO organizaciju i njenog predsed-nika Gracijana de Silvu, da preduzimanjem rezulutivnih mera, iz UN uputi apel organizatorima berzanskih tržišta i Čikaške berze, kao najveće terminske robne berze, da pri-paze na velike i prekomerne špekulativne operacije, koje ti veliki igrači sa finansijskih tržišta prave na robnim trži-štima. Sva upozorenja i donete rezolucije, međutim, nisu mnogo zabrinule velike špekulantske firme i špekulantske učesnike na tržištu. Oni ukazanu šansu nisu propustili, kao što neretko koriste i sve situacijama kada snagom svog kapitala potčinjavaju nekim nerealnim relacijama i uspo-stavljaju nerealne cene. Milijardi gladnih, koja u najvećoj meri ispašta, praktično je ispostavljen ceh.

Na strani tražnje, isto kao i kod ponude, možemo pomenuti i niz drugih faktora, koji manje ili više, utiču na njen nivo kao što su: psihološki faktor; neravnopravni raspored zaliha u svetu; neracionalno čuvanje zaliha kod pojedinih zemalja; protekcionističke mere (što je, takođe, faktor koji može da poremeti ovaj drugi deo tržišne vage na stranu tražnje); stanje na tržištu imputa; politički fak-tor, koji se sve češće upliće na tržište hrane, itd.

Naravno, svi ovi problemi s kojima se u poslednje vreme svet sve češće suočava traže odgovarajuća rešenja.

ŠTA SE NAMA DANAS NUDI?

Najaktuelnija ponuda, koja nam dolazi upravo iz naj-razvijenije agrarne sile sveta, jeste GMO hrana. Genet-

ska modifikacija, generalno genetski inženjering je jedna ozbiljna naučna grana, koja se bavi promenom genoma pojedinih biljnih i životinjskih vrsta.

Iako svet funkcioniše milionima godina na, kroz ra-zvoj i evoluciju kakvu poznajemo danas, ustanovljenom održivom nivou, ipak, čovek se usudio da uzme sebi za pravo da menja karakter prirode promenama i ubaciva-njem genoma jedne biljne ili životinjske vrste u drugu biljnu ili životinjsku vrstu. GMO hrana, jeste hrana, genet-ski modifikovani organizmi i GMO proizvodnja na bazi GMO organizama, jeste visoko produktivna proizvodnja, koja će izbaciti mnogo veću produkciju po jedinici povr-šine, ali je proizvodnja koja za svoj krajnji efekat može imati apsolutno pogubne posledice.

Usuđujem se da kažem da je reč o jednom veoma morbidnom scenariju, koji praktično na velika vrata pro-moviše Maltusovu teoriju o disbalansu prehrane čove-čanstva i ukupne proizvodnje hrane koja aritmetičkom progresijom u odnosu na geometrijsku progresiju rasta stanovništva. Promoteri ove teorije, priče o genetski mo-difikovanim organizmima se pojavljuju kao spasioci od takvog scenarija kako je Maltus to još davno predvideo u svom mračnom i jednom veoma deprimirajućem pesimi-stičkom scenariju.

– Da li je rešenje u genetski modifikovanim organiz-mima?

Bojim se da nije, jer posledice možda nećemo snositi mi, ali naše buduće generacije svakako hoće.

– Gde se onda nalazi pravo rešenje? Dubokog sam uveren da se pravo rešenje može pro-

naći u jednoj održivoj proizvodnji, u jednoj konvencio-nalnoj visokoproduktivnoj proizvodnji, koja će iskoristiti sve postojeće resurse, na koje sam ukazao, navodeći samo neke neiskorišćene potencijale obradivog zemljišta, pove-ćanje prinosa po jedinici površine i kroz adekvatnu prime-renu i upotrebu hemije kao sredstava, od mineralnih đu-briva do zaštitnih sredstava u konvencijalnoj proizvodnji primarnih poljoprivrednih kultura.

I konačno, jedan vrlo mali segment, gde se i Srbija može pronaći, kao konkurentna u proizvodnji na svetskoj pijaci hrane, jeste organska proizvodnja. Ona nije dostup-na svima, njena je proizvodnja veoma skupa, ali i njeni proizvodi imaju odgovarajuću cenu. Kako je namenjena visokoplatežnom tržištu, koje postoji i koje će se uveća-vati, Srbija, s obzirom da ima veoma dobre preduslove za proizvodnju, u organskoj proizvodnji ima izuzetno dobre performanse i izuzetno velike perspektive i na tom planu.

Definitivno ova priča, bi mogla da ima jedan ipak optimistički završetak, i kraj koji bi se mogao izreći jed-nom rečenicom - NAHRANITI SVET A DA SE ZEMLJA NE IZGLADNI!

Mislim da je to cilj koji je dostižan, i ukoliko se raz-mišlja ne samo sa aspekta profita i samo profita, već i sa aspekta nekih etičkih i moralnih vrednosti. Tada bi svet mogao u najvećoj meri da bude zadovoljen dovoljnim količinama i jeftinom hranom, baš onako kako su do pre nekoliko godina politiku promovisale UN.

Takođe, zbog širenja gradova i urbanih naselja, svet svake godine izgubi još dva-tri miliona hektara obradivih površina. Samo Kina na konto širenja gradova, svake go-dine izgubi milion hektara obradivih površina.

Ništa manje važan od prethodno navedenih faktora sadržan je u samoj tržišnoj strukturi ponude i saznanju da danas četiri najveća proizvođača kukuruza, kontrolišu go-tovo 86% tržišta u svetu.

Isto tako, četiri najveća proizvođača pšenice, kontro-lišu više od 64% ukupne izvozne ponude pšenice u svetu, dok četiri najveća proizvođača soje, kontrolišu svih 90% svetskog tržišta, a četiri najveća proizvođača pirinča, kon-trolišu 81% ukupnog tržišta pirinča.

Dakle, sa aspekta ponude od samih najvećih proizvo-đača na tržištu primarnih poljoprivrednih proizvoda, ima-mo jednu relativno izmonopolisanu tržišnu strukturu što, u svakom slučaju, utiče i na jednu opštu tržišnu atmosferu i na fingiranje tržišta, kreiranje tržišta onako kako odgova-ra tim velikim svetskim proizvođačima pojedinih kultura.

Naravno, postoji još niz faktora koji utiču, u manjoj ili većoj meri, da ukupna ponuda bude takva kakva je, kao i da taj tržišni tas na strani ponude pretegne manje ili više u odnosu na tražnju.

Kao sporedne korektivne tržišne faktore valja na-vesti: ograničenje izvozne logistike kod pojedinih velikih svetskih proizvođača na tržištu žitarica; protekcionističke mere pojedinih zemalja, koje sve više uzimaju maha i bez obzira na upozorenja Svetske trgovinske organizacije i ostalih međunarodnih institucija. Mada se kao ekonomska pojava prvo pojavio na tržištu poljoprivrednih proizvoda protekcionizam je i dalje prisutan, a veoma je zastupljen kod svih nacionalnih ekonomija koje se bore da sačuva-ju sopstvene proizvodne resurse i proizvodne kapacitete, kojoj pribegava i Srbija u krajnjoj liniji.

Nedavno smo bili svedoci zabrane izvoza pojedi-nih kultura, pojedinih roba, upravo da bi se sačuvao taj proizvodni resurs, potrebna količina određenih roba i da bismo uspeli da zatvorimo bilanse do sledeće berbe. Toj politici, da li ograničavanja izvoza primenom izvoznih taksi, kvotiranjem izvoza, da li primenom najdrastičnijih mera kao što je zabrane izvoza, pribegavaju i ostale ze-mlje sveta, tako da u velikoj meri i taj faktor može da utiče na ukupnu ponudu. I konačno imamo još jedan faktor koji

ne možemo zanemariti, a to je pojava velikih multinaci-onalnih korporacija kao velikih sistema koji ne poznaju granice, koji ukrupnjavaju ukupnu ponudu. One nadilaze nacionalne granice i u velikoj meri, naravno, rukovođeni profitom, teže da budu tržišni gospodari.

U okolnostima kada se tržište monopoliše na takav način cene, koje se postižu tržišnim operacijama koje čine ti veliki ponuđači, vrlo često nemaju nikakvog pravog os-nova u realnom životu koji nas uči, na osnovu ukupnog tržišnog korpusa, da nivou ponude na drugoj strani odgo-vara ukupna očekivana tražnja.

Najzad, na drugoj strani ove tržišne vage, kako reko-smo, je tražnja.

POVEĆANJE BROJA STANOVNIKA

Prva stvar koju moramo da uočimo je demografski faktor - rast svetske populacije, kao najizvesniji sa stano-višta procene.

Do projekcije rasta svetske populacije u narednim godinama, pomoću statističkih metoda, relativno precizno se može ustanoviti. U UN predviđaju da će svet sa sa-dašnjih sedam milijardi stanovnika do 2050. imati između 9,2-9,4 miljarde žitelja što, samo po sebi, nosi porast po-trošnje za hranom, ali i, uz rastući standard, nameće oba-vezu povećanja proizvodnje hrane za 70 odsto da bi se za-dovoljio ovakav nivo potrošnje na bazi predpostavljenog rasta svetske populacije.

Drugi bitna okolnost koja se nameće je promena na-čina ishrane.

Sa poboljšanjem životnog standarda, pogotovu kod pojedinih zemalja u razvoju, dolazi do promene načina ishrane. Pre svega u zemalja koje su – poput Kine i nekih drugih - koliko juče bile zemlje izrazito loše ishrane, a danas zahvaljujući najvećoj stopi rasta društvenog bruto proizvoda, beleže nagli porast životnog standarda ubrzano nastaju promene u načinu ishrane. Prelazi se na kvalitetni-ju ishranu, na visoko proteinsku ishranu, a raste i potroš-nja hrane po jedinici stanovnika. Zbog toga Kina, koja je do pre nekoliko godina bila neto izvoznik pšenice, danas postaje neto uvoznik, takođe i kukuruza i soje. Jednostav-no, životni standard prosečnog Kineza, danas je mnogo veći nego što je bio pre pet ili 10 godina.

Poseban, veoma bitan faktor, koji se u poslednje vre-me pominje, kao izuzetno uticajan faktor na strani tražnje, jeste faktor Finansijskih kriza.

Prve ozbiljne poremećaje u velikim robnim berza-ma u svetu, izazvala je upravo finansijska kriza koja je od 2007. prepoznata najpre na Njujorškoj berzi na tržištu hipotekarnih kredita. Ona je dovela do pojave “prebega” - kada se, sve češće, veliki igrači sa finansijskih berzi u periodima ozbiljnih lomova na finansijskom tržištu, zarad zaštite svojih velikih uloga, sele i prelaze na realna tržišta, kao što su robna tržišta. Takav slučaj smo imali početkom 2008., kada je mnoštvo velikih igrača sa Njujorške berze, najveće efektne berze na svetu, bukvalno pobegao u si-gurnije vode na robna tržišta i napravio veliku pometnju

AGROANALITIKA - TRŽIŠTE HRANEAGROANALITIKA - TRŽIŠTE HRANE

Page 14: Agrovizija#2

2726

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE - BIOGORIVA

briketa i peleta je različita u odnosu na razdaljinu od proi-zvođača do kupca. Brikete podnose troškove transporta do 500, a pelete do 1.000 km.

Cena opreme za proizvodnju briketa je u principu ne-što jeftinija (10 do 20%) od opreme za proizvodnju pele-ta. Uglavnom cena zavisi od proizvođača i kvaliteta izrade opreme. Ovde treba naglasiti da su ponude opreme traže-ne za preradu suve biomase, kako bi se izbegla kupovina skupe opreme za sušenje biomase, bar u prvim godinama rada pogona, dok se ne otplati pogon. Firma “Miva” sakupila je ukupno 15 ponuda. Nekoliko ponuda je obnavljano na zahtev “Mive” u cilju upotpunjavanja ponuda.

Domaći proizvođači opreme za proizvodnju ener-getskih briketa su sledeće firme: “Dekan” iz Vrnjačke Banje, “Slavija”, Valjevo i “Metal Matik”, Beočin. Cena linije iznosi od 40.000 do 350.000 evra, u zavisnosti od veličine, odnosno učinka opreme. Poznati inostrani proizvođači opreme za proizvodnju briketa su: “Nielsen”, Danska, “Pawert”, Švajcar-ska, “Macprese”, Švajcarska, “Ruf”, Nemačka, “Strautmann”, Nemačka, SBM, Kina, “Gemco”, Kina, “Ronak”, Indija, “Le-hra”, Indija, itd. Cena linije za briketiranje biomase iznosi od 100.000 do 550.000 evra, u zavisnosti od učinka, zemlje proizvođača i kvaliteta izrade opreme.

Domaći proizvođači opreme za proizvodnju energet-skih peleta od biomase su sledeće firme:

Pogon za peletiranje biomase

“Metal Matik”, Beočin, “Metalac-Ostojić”, Obrenovac, “Metalkop”, Bački Jarak, “Kovačević-Inženjering”, Banatski Karlovac, i “Pelet C”, Temerin. Cena linije za proizvodnju energetskih peleta od biomase iznosi 50.000 do 450.000 evra, zavisno od učinka opreme. Poznati inostrani proi-zvođači opreme za proizvodnju peleta su: CPM, Kaliforni-ja (USA), “Amandus Kahl”, Nemačka, ICK Group, Ukrajina, “Muyang Group”, Kina, “Nova Pellet”, Italija, “Bühler”, Švajcar-ska, itd. Cena linije za proizvodnju energetskih peleta iznosi od 85.000 do 650.000 evra, u zavisnosti od učinka, zemlje proizvođača i kvaliteta izrade opreme. Tako na primer, za učinak linije za peletiranje biomase od 0,55 do 0,6 t/h cena domaće linije iznosi 45.000 evra, a inostrane 85.000 evra. Za duplo veći učinak linije od 1,0 do 1,2 t/h cena domaće linije iznosi 190 do 230.000 evra, a inostrane od 185.000 do 650.000 evra. Dakle, cene su vrlo raznolike i neujednačene. Radi informisanja čitaoca navodimo da je predstavnik ame-

ricke firme CPM u našoj zemlji firma “Pellet Mill”, iz Pančeva, nemačke “Amandus Kahl” firma “Industrija import” iz Novog Sada, kineske firme “Muyang Group”, firma “Feed Tech” iz Beograda, ukrajinske firme ICK Group, firma “Pro-X Bronto” iz Odžaka, češke firme “G-apple”, firma “Green Group” iz No-vog Sada i italijanske firme “Nova Pellet”, firma “Lineta” iz Be-ograda. Pri analizi dobijenih ponuda treba posebno obratiti pažnju na uslove prodaje opreme, kao što su: potrebni sa-držaj vlage u sirovini, usitnjenost sirovine, rok izrade opre-me, troškovi transporta opreme, troškovi carine, garantni rok, rezervni delovi, da li je obezbeđen servis opreme, da li je izrada projekata u ceni opreme ili nije, troškovi montaže opreme i puštanja u pogon, obuka radnika, i dr.

Pre nego što se podigne pogon mora se obezbediti sigurna prodaja energetskih peleta. Treba imati u vidu da pored nabavke opreme treba sagraditi građevinski objekt sa potrebnom infrastrukturom. Takođe, treba obezbediti sredstva za nabavku sirovine za jednogodišnji rad pogona u visini 20 do 30% od celokupne investicije. Izradom biznis plana može da se ustanovi da se investicija može vratiti za nekoliko godina (3 do 6) u zavisnosti od veličine uloženih finansijskih sredstava.

Ako se detaljno analiziraju prikupljene ponude od linija za peletiranje biomase može da se konstatuje da su ponude raznovrsne i neujednačene u pogledu tehnologije rada, broja elemenata opreme, dimenzija i učinka opreme, povezanosti opreme u liniju, cena pojedinačne opreme, kao i uslova za prodaju opreme. Poseban problem nameće se pred kolektiv firme “Miva” iz Inđije kako da se ustanovi kvalitet izrade, učinak i efikasnost rada opreme u praksi. Fir-ma “Miva” je prema svojim mogućnostima ustanovila da joj je potreban učinak pogona od 1,0 t/h. Takav učinak većina naših domaćih proizvođača opreme nema instaliran u prak-si da se može videti i proveriti u radu. Drugo, inostrane fir-me, odnosno njihovi predstavnici u našoj zemlji nude veće učinke od 1,0 t/h, a poseban je problem što nema ni jed-nog instaliranog pogona u našoj zemlji na poljoprivrednu biomasu. Najviše pogona može da se pronađe za proizvod-nju peleta od drvene biomase, uglavnom izvan Vojvodine. Dobro je poznato da se šumska, odnosno drvoprerađivač-ka biomasa, bolje presuje od poljoprivredne biomase. Ali, problem je što u Vojvodini nema šuma (7%). Dakle, ko će i kako garantovati kvalitet izrade i efikasnost rada opreme pri preradi poljoprivredne biomase koja treba da se insta-lira u Inđiji. Najbolje će biti da se sačeka otvaranje pogona u Doroslovu. U ovom selu, koje se nalazi na putu između Odžaka i Sombora, završava se podizanje velikog pogona za peletiranje poljoprivredne biomase. Firma BPI iz Praga, zajedno sa jednom nemačkom firmom, uložila je investici-ona sredstva u ovaj pogon ili kako ga oni nazivaju fabriku energetskih peleta. Oprema je kombinovana. Srce opreme (presa i oko prese) je “Amandus Kahlova” nemačka oprema. Ostala opreme je iz Češke, drugih zemalja i iz naše zemlje. Dakle, u proleće će se moći videti kako ova kombinacija opreme radi u preradi poljoprivredne biomase. Druga mo-gućnost postoji da se ode u inostranstvo i vidi kako opre-ma odabrane firme radi sa poljoprivrednom biomasom. Na kraju, treba da se zaključi, sve se može korak po korak da savlada, ako se sve dobro pregleda, prouči i odluči.

Dr Miladin Brkić, prof.

IZGRADNJA POGONA ZA PROIZVODNJU ENERGETSKIH PELETA OD BIOMASE

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE - BIOGORIVA

IZGRADNJA POGONA ZA PROIZVODNJU ENERGETSKIH PELETA OD BIOMASE

Jedan od budućih pravaca razvoja naše poljoprivre-de je proizvodnja energetskih peleta i briketa od biomase, naročito od ostataka iz poljoprivredne proizvodnje. Pozna-to je da poljoprivreda Vojvodine proizvede 9 miliona tona poljoprivredne biomase svake godine. Od te količine 25 do 30% može da se iskoristi u energetske svrhe. Ostatak bio-mase može da se koristi za povećanje plodnosti zemljišta zaoravanjem, za prostirku i naknadno đubrenje njiva, za izolacioni material, za nameštaj, za sredstva za poliranje i u druge svrhe. Takođe, poljoprivreda može na svojim sla-bijim i zakorovljenim zemljištima da proizvodi energetske kulture, kao što su mikantus, sudanska trava, šećerna trska, manioka, topioka i druge visokoprinosne trave, kao i plan-tažnu vrbu i topolu. Na ovaj način proizvodnja i upotreba biogoriva bila bi održiva, ekonomski i ekološki isplativa.

Sa podizanjem pogona za proizvodnju energetskih peleta i briketa od biomase upošljavala bi se radna snaga, povećao bi se promet poljoprivrednih proizvoda, smanjio bi se uvoz klasičnih vrsta energenata, smanjilo bi se zagre-vanje atmosfere i smanjio bi se negativni uticaj na klimatske promene. Prema našim saznanjima u našoj zemlji izgrađeno je oko 40 pogona za briketiranje i peletiranje, uglavnnom drvne, a manje poljoprivredne biomase. Stari pogoni za bri-ketiranje su prestali sa radom iz raznoraznih razloga, a novi su otvoreni. U poslednje vreme sve više se otvara pogona za proizvodnju energetskih peleta od biomase.

Koje sve početne probleme treba rešiti pri izgrad-nji novog pogona za peletiranje biomase biće prikazano na konkretnom primeru u Inđiji. Naime, renomirana firma “Miva” d.o.o. je od jesenas prikupljala ponude za kupovinu opreme iz inostranstva i od domaćih proizvođača. Njena želja je da podigne novi pogon na ledini u industrijskoj zoni (severoistok). Potrebna površina parcele je kupljena od 1,0 ha. Instalacija za vodu, gas, električnu energiju i kanaliza-ciju postoji. Prilazni putevi su asfaltirani. Verovatno će biti potrebno da se poveća snaga trafostanice sa 75 na oko 150

do 200 kW. Za to postoji prostor, ali treba nabaviti dozvolu. Takođe, biće potrebno rešavati mali problem sa kanaliza-cijom (odvod otpadne vode). U isto vreme rešava se veliki problem prikupljanja i kupovine poljoprivredne biomase. Za kontinuiran rad pogona potrebno je godišnje obezbe-diti 8.000 tona biomase, da bi učinak pogona bio 1,0 tona na čas energetskih peleta. Bivši poljoprivredni kombinat “Agrouniju” kupila je firma “MK Komerc” iz Novog Sada. Veli-ke količine slame se koriste za potrebe stočarske proizvod-nje. Kupovina slame od zemljoradnika je otežan posao po-što su oni razuđeni i imaju male količine biomase. Ukoliko bi se i napravio ugovor s njima, pitanje je koliko bi se pošto-vao taj ugovor kada bi cena slame u međuvremenu porasla. Zbog toga, da bi se firma “Miva” obezbedila sa sirovinom, ona se okrenula krupnim sakupljačima slame, koji se nalaze u južnoj Bačkoj. Oni kamarišu slamu za prodaju uz autoput E-5. U ugovor za kupovinu slame mora da se unesu sledeće klauzule: oblik, dimenzije i masa bala slame (nasipna masa), sadržaj vlage (ispod 16 %), kvalitet slame ( da ima prirod-nu zlatno-žutu boju, svež miris, da nije ustajala, niti da ima stranih mirisa), sadržaj pepela (ispod 7 %), sadržaj organ-skih primesa (gljivica i plesni) i sadržaj neorganskih primesa (peska, kamenja, stakla, metalnih delova i zemlje), količina slame, mesto isporuke, cena i rokovi isporuke.

Sledeći problem za rešavanje nameće se firmi “Miva” koju liniju opreme da nabavi, tj. kupi, za proizvodnju briketa ili peleta, da li inostranu opremu, čisto domaću ili kombino-vano, zatim da li novu opremu ili polovnu, repariranu. Da bi rešili dilemu da li da proizvode brikete ili pelete treba pro-ceniti tržište. Brikete mogu da koriste oni koji imaju klasične peći ili kotlove za upotrebu ogrevnog drveta i/ili komadnog ili briketiranog uglja. Usput da napomenemo, da se u loži-šta tih peći ne sme ubacivati do vrha brikete od biomase, jer se biomasa pri sagorevanju gasifikuje i može doći do pu-canja ložišta. U ložištu se mora ostaviti dovoljno prostora za sagorevanje gasova od biomase. Loženje briketa obavlja se uglavnom ručno. Pošto brikete od biomase brže sago-revaju od drveta ili uglja, onda je potrebno da se loženje obavlja češće. Energetska vrednost, sadržaj pepela, sadržaj vlage i nasipna masa briketa i peleta je uglavnom identič-na, ako se proizvode od iste sirovine. Cena briketa je nešto niža od peleta, ali je znatno viša od ogrevnog drveta i uglja. Cena briketa iznosi od 120 do 140 evra, a peleta od 140 do 160 evra. Loženje peleta obavlja se automatski pomoću specijalnih gorionika za pelete, koji se montiraju na vrata ložišta. Pored klasične peći ili kotla postavlja se kontejner (rezervoar) sa peletama, veličine kolika je potrebna masa peleta za nekoliko do nedelju dana. Uz pomoć PLC auto-matskog upravljanja, tj u zavisnosti kolika se želi uspostaviti temperature vazduha u prostoriji i vremena paljenja i ga-šenja ložišta, ložište se samostalno snabdeva sa peletama bez pomoći čoveka. Dakle, da bi se mogle koristiti pelete za loženje potrebno je prethodno da se na vrata ložišta ugradi gorionik za pelete. Ručno loženje peleta se ne isplati zbog njihove visoke cene i brzog sagorevanja. Cena transporta

Izgled energetskih peleta

Page 15: Agrovizija#2

2928

Uređaji za manipulaciju i transport, omo-tanih i neomotanih bala, umnogome olakšavaju rad farmeru, hranjenje se brzo i efikasno završava, stoka uvek u isto vreme dobija hranu. Uređaji za “otvaranje bala” doprinose ušte-di vremena za hranjenje, olakšavaju rad i doprinose bržoj distribuciji hrane do hranidbenog stola. Vrhunac GOWEIL – ove tehnologije izrade je mašina LT MASTER – kombinacija presovanja i omotavanja različitih materijala/trava, kukuruzne silaže, repinog rezanca, trebera, usitnjenog kukuru-znog zrna, prpe, otpada, mulja i još .....

Sa ovom mašinom dobijate sledeće:– Hranljiva vrednost: visok kvalitet, nema

ulaska vazduha, bolje varenje,

– Ekonomski najisplativija hrana /nema održavanja silosa, nema gubitaka/ a pre-ma ispitivanjima, silaža sabijena i umota-na košta 35% manje po kg suve materije u odnosu na trenč silos!

– Sigurna hrana – svaka bala poseban obrok – čista i prirodna – visoka higijena,

– Fleksibilnost skladištenja – ne prave se skupi silosi, bale na pristupačnoj razda-ljini,

– Zaštita okoline – nema ispuštanja otpad-nih voda / kod travne silaže 28 litara ot-padnih voda!

– Nema dodatnog zagrevanja, nema gubita-ka – kvalitetnija hrana – više mleka/mesa – više para!

KVALITETNA HRANA ZA SVE VRSTE ŽIVOTINJA!

Kontakt: GOWEIL Machinenbau GmbH 21000NoviSad,bajčiŽilinskog23. tel.021/2100875,tel/fax.021/2100876 mob.069/5500648 [email protected] web.www.goeweil.com

LT Master 8

NOVE TEHNOLOGIJE - SAVREMENA MEHANIZACIJA

KAKO SAČUVATI KVALITET STOČNE HRANE ?

LJUDI IMAJU ZAMRZIVAČE - ŽIVOTINJE IMAJU GOWEIL MAŠINE!

Pored genetike i smeštaja, ishrana predstav-lja jedan od najvažnijih faktora za uspešan rad svake farme. Napraviti kvalitetnu hranu, i očuvati njene hranljive vrednosti, danas predstavlja najveći izazov za farmere.

Danas, niko u Evropi ne koristi seno za ishra-nu, već se od raznih trava i biljaka, pravi SENAŽA i SILAŽA. Poenta pravljenja ovakve hrane je da konzerviramo i skladištimo hranljive materije, ko-risteći mlečno – kiselinske bakterije, kako bi obez-bedili, brzu fermentaciju bez prisustva vazduha, te minimalizovali gubitke. Ključni faktor koštanja pravljenja senaže i silaže su GUBICI suve materije, u svim delovima procesa pravljenja: kombajniranja, fermentacije, otpadnih voda i svakodnevnog izuzi-manja hrane. Gubici kod senaže iznose od 10 – 70% a kod silaže oko 27%. Šta predlažemo ? Koristite savremene mašine i znanje, saču-vajte hranljivu vrednost hrane, smanjite fizički rad, a povećajte količinu mleka/mesa, a time i zaradite više.

Kompanija GOWEIL – Austrija, je specija-lizovan proizvođač upravo Vama potrebnih mašina i uređaja za omotavanje rol i kvadratnih bala, svih dimenzija, uređaja za manipulaciju i transport bala, kao i uređaja za otvaranje tih omotanih bala.

Sve mašine su prilagođene kako malim i srednjim farmama, tako i velikim, napravljene od vrhunskog materijala, nošene, vučene ili stacionarne, mehanič-ki, poluautomatski ili automatski programirane, sve u cilju olakšavanja izvođenja zadatih radnji, a pove-ćanju profita vlasniku.

Šta dobijamo korišćenjem ovih mašina?– Očuvanje hranljive vrednosti,– hrana je čista, prirodna,– svaka bala poseban obrok,– lakše skladištenje,– nema gubitaka – isplativije,– povećanje količine mleka/mesa,– izbalansiran isti obrok tokom cele godine.

Omotač rol bala Omotač kvadratnih bala

NOVE TEHNOLOGIJE - SAVREMENA MEHANIZACIJA

Page 16: Agrovizija#2

3130

Page 17: Agrovizija#2

32

ПОКРАЈИНСКИ ФОНДЗА РАЗВОЈ ПОЉОПРИВРЕДЕ

Булевар Михајла Пупина 621000 Нови Сад

телефон: 021 557 451факс: 021 557 452

[email protected]

ПОСТАНИТЕ И ВИ ЈЕДАН ОДКОРИСНИКА НАЈПОВОЉНИЈИХПОЉОПРИВРЕДНИХ КРЕДИТА!