AMORIĆANI, HURITI I MITANI

Amorićani ili «Amurum»Oko 2000.p.Kr. provalio je 2. semitski val u babilonsko područje, na njegovom SZ boku na koji su se natisnula nomadska plemena Amorićana.Ti su narodi u sumerskim izvornim textovima nazivani skupnim imenom «Martu», a u akadskim izvorima tome imenu odgovara ime «Amurum»; (imena ne označavaju posebno pleme već sve nomade).Amorićani su usprkos otporu mezpotamskih vladara uspjeli prijeći Eufrat i Tigris, prodrijeti u područje Dijale i istočno od Tigrisa.Njihov prvotni životni prostor su bile stepske zone na rubu «plodnog polumjeseca» i sirijske stepe. Prodor u Mezopotamiju zbivao se na mahove zbog mijenjanja ispaše u ritmu godišnjih doba, prenapučenosti stepskih područja i oskudice vode, no i zbog želje da se pljačkom stalnih naselja dođe do bogata plijena.U toku razvoja, nomadi su se naselili u osvojenim područjeima i pomiješali se s domaćim pučanstvom. Vjerovatno su uvelike sudjelovali u obaranju III. dinastije Ura.U starobabilonsko doba nastale su u Mezopotamiji lokalne dinastije kojima su osnivači bili nomadski poglavice.Procs asimilacije Amorićana sa civilizacijom i načinom života domaćeg pučanstva završen je oko 1500.p.Kr.Stanovnike nizina koji se nisu iselili već su ostali u stepama Amorićani su zvali «Kaananci». Tim stepskim nomadima pripadao je i praotac Izraelaca, Abraham (o ranijom povijesti Izraelaca, prije pojave plemena Palestini, izvješćuju priče o patrijarsima u Knjizi Postanka).

Huriti i država MitanaNije poznato kojem narodu pripadaju Huriti. Potječu s istoka ili sjevera. Oko 2500.p.kr. žive u gorama između jezera Van i jezera Urmia, istočno od gornjeg toka Tigrisa. Njihov jezik nije ni indoeuropski ni semitski.Huriti su oko 2000.p.kr. vladali nekim gradovima u području Tigrisa. Religiozni huritski textovi iz Marija svjedoče da su polagano prodirali prema Eufratu. Mirnim putem su se miješali sa ostalim narodima.Na sve veću moć Hurita upućuje veza s jednom grupom indoevropskih ili arijskih useljenika od kojih je najveći dio, poznat kao Arijci, oko serdine 2.tis.p.kr. upao u Indiju; njihov jezik je proto sanskrt. Arijski useljenici se mogu dokazati prema njihovim imenima i imenima bogova koji se prizivaju u državnom ugovoru kralja Mativace – Indra, Mitra, Varuna.Može se nagađati da su Huriti i Arijci, koji kao «marjanu» ili «mitani» čine ratničko plemstvo, živjeli u vrlo tijesnim vezama. Od 2.pol.16.st.p.kr. arijska grupa se u potpunosti izmješala s narodom Huri.Pretpostavlja se da su Arijci sudjelovali u prodoru bojnih kola koja su vukli konji na Bliski Istok, i tako revolucionirali ratnu tehniku.Oko 1500.p.kr. došlo je do političko ujedinjenja Hurita i Arijaca (pečat u kom se spominje kralj Mitana). Država Mitana je bila oko 150 g. važna politička sila na Bliskom Istoku. U državi vlada useljeni indoarijski sloj, nad pretežno huritskim pučanstvom.

Najpoznatiji huritski kralj je bio Jarim-lin, suvremenik Hamurabija i Zimrilima. Bio je kralj države Jamhad s glavnim gradom Halpom (Alep). Svoju rezidenciju je premjestio u Alalak (Tell Atchana).Još uvijek nije pronađen stari mitanski grad Vašukani, kraljevska rezidencija.Država Mitana se u 15.st.p.kr. protezala od jezera Van do Asura i od Zagrosa do Sredozemnog mora. U 14.st.p.kr. pada u ruke hetitskog kralja Supiluliume I. koji ju je spojio s ostatkom područja svoje vlasti. Kratko nakon toga potpada pod Asirju.No, to nije značio kraj huritskog naroda jer su u 1.pol. zadnjeg tisućljeća p.kr. u svojoj matičnoj državi na jezeru Van osnovali državu Urartu.

Kultura i umjetnostPostoje samo rijetka svjedočanstva.Najpoznatiji su ostaci jedne palače što ju je Jarim-lin podigao u Alalaku. Palača se sastoji od 2 dijela, stambenog i upravnog krila. Oba dijela imaju 2 kata, a odjeljena su velikim dvorištem koje je opkoljeno zidovima. Način gradnje je vrlo tipičan za Hurite (i za Hetite): temelj zidova se sastoji od velikog kamenja, gornji dio od ćerpiča, a pojačana je drvenim okvirom. Unutrašnje prostorije, osobito velika dvorana sa stupovima u stambenom traktu, ukrašene su freskama koje pokazuju izrazito naturalistički stil. Kao motivi često se potrebljuju bikovske glave (Minosova palača u Knososu vrlo slične izvedbe).Gradska vrata u Alalaku podjeljena su trostrukim teškim kamenim pilastrima, imaju velike kule i ulaz presvođen lažnim svodom. Slična vrata postoje u Harkemišu i hetitskoj Hatusi.Poznata je i glava od diorita što je vjerovatno portret kralja Jarim-lina. To je dobro modelirana plastika prave umjetničke kvalitete.

Kraljevina UrartuMatično područje Urartua leži oko jezera Van i Urmia, uključujući doline Eufrata i Tigrisa. To je područje koje spaja Južnu obalu Crnog Mora s gornjom Mezopotamijom. Asirci u svojim tekstovima to područje nazivaju zemljom «Nairi» (današnja Armenija).U te su se zemlje povukli Huriti nakon raspada mitanske države.Od 9.st.p.kr. pod Sardurom I. (832.-825.p.kr.) se stvarala jedinstvena država. Njegova rezidencija je bila u Tušpi na obali jezera Van. Kraljevi su bili u službi nacionalnog boga Kaldija. Urartu je bila činovnička država podijeljena u pokrajine kojima su upravljali namjesnici. Pučanstvo je živjelo od ratarstva i stočarstva. Sardur I. i njegovi nasljednici su izgradili jako kraljevstvo koje je obuhvaćalo cijeli sjeverni dio Prednje Azije. Tek je asirski vladar Tiglatpilesar III. uspio oslabiti urartsku veliku državu.Rusa I. (730.-714.p.kr.) je bio osnivač nove dinastije. On je branio matično područje u gorju. Oko 720.p.kr. porazili su ga indoeuropski Kimerijci koji su od 750.p.kr. prodirali iz Krima preko Kavkaza u Urartu.714.p.kr. Sargon II. je u svom osmom pohodu napokon odnio pobjedu, no nije mogao potpuno podložiti Urartu. Rusa I. je izvršio samoubojstvo.Kasniji kraljevi su uspjeli zaustaviti Kimerijce. Urartu je do kraja asirske države ostao jakom kraljevinom koja je ipak imala samo lokalno značenje.Urartu su oko 620.p.kr. preplavili Skiti koji su se natisnuli iza Kimerijaca. Oni su slomili političku moć Urartua.Nakon propasti asirske države urartsko područje je pripalo Medijcima.

Graditeljstvo do 585.p.kr.Iz razdoblje Urartu su se sačuvale ruševine oko 40 utvrda i učvršćenih gradova.

Zidine su bile građene od velikihkamena tesanaca koji su djelomice bili spojeni mortom. Kuće su građene od opeka od ilovače, a temelji su im bili od velikih kamena lomljenaca.Unutar zidina, uvijek je najveća zgrada bila palača. U Arinberdu je pronađena velika prostorija sa 30 stupova – prototip ahemenidske dvorane sa stupovljem. Unutrašnjost zidova obično je ukrašena slikarijama, a sačuvani su ostaci mramornog friza s ugraviranim crtežom. Podovi u palačama su obloženi crnim bazaltnim pločama u koje su umetnuti koncentrični krugovi od bijela vapnenca ili mramora.Hram grada Musasira, posvećen bogu Bagbartuu, prikazan je na jednom asirskom reljefu koji opisuje kako je Sargon II. osvajao grad. Formu tog hrama, koji je jako sličan grčkim hramovima, nalazimo i kod frigijskih građevina, ali inače nigdje drugdje na Srednjem Istoku.

Sitna umjetnostU nalazištima dolaze na vidjelo brončani kotlovi, vaze i oružje. Ti predmeti pokazuju savršenu tehniku obrade metala i vrlo lijep rad iskucavanja i graviranja. Pojedini primjerci nisu nađeni u matičnoj zemlji, već izvan nje.