Analiza PAMETNI GRADOVI

Inicijative pametnih gradova u Hrvatskoj ponajprije su lokalne inicijative koje potiču energetsku tranziciju. Ne postoji središnje upravljanje izgradnje pametnih gradova li pripadajuća zajednička strategija.

Inovativna kombinacija finan-ciranja energetskog sektora koja uključuje nove izvore financiranja i unaprijeđene modele vlasništva poboljšala bi provedbu održivih energetskih projekata i postigla ciljeve održivosti.

Dalekosežne posljedice klimatskih promjena pred-stavljaju jedinstvenu priliku za inovacije u tehnološkim projektima, mehanizmima financiranja, interakciji dionika i mehanizmima razmjene znanja.

ANALIZA

PAMETNI GRADOVI I ENERGETSKA TRANZICIJA

Stephanie E. TrpkovProsinac 2020.

KLIMATSKE PROMJENE, ENERGIJA I OKOLIŠ

Je li jedno moguće bez drugoga?

UVOD

EUROPSKI ZELENI PLAN, NACIONALNE POLITIKE I DIGITALIZACIJA PAMETNA TRANZICIJA FINANCIJSKA PERSPEKTIVA

GLAVNE PREPREKE PAMETNOJ TRANZICIJI U HRVATSKOJ PRILIKE

PREPORUKE I ZAKLJUČAK

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

3

4

8

10

12

14

15

Sadržaj

PAMETNI GRADOVI I ENERGETSKA TRANZICIJA

KLIMATSKE PROMJENE, ENERGIJA I OKOLIŠ

Je li jedno moguće bez drugoga?

FRIEDRICH-EBERT-STIFTUNG – PAMETNI GRADOVI I ENERGETSKA TRANZICIJA

3

Sve države članice UN-a 2015. godine usvojile su Program Ujedinjenih naroda o održivom razvoju do 2030. godine (tzv. Agenda 2030) u povijesnom pozivu na djelovanje koji se te-melji na brizi za čovječanstvo i planet te ideji globalnog partnerstva. U prosincu 2019. Europska komisija objavila je novu stra-tegiju rasta, tzv. Europski zeleni plan. Svrha je ove strategije nadopuniti ciljeve održivog razvoja (u daljnjem tekstu: SDG, prema eng. Sustainable Development Goals) i omogućiti ne-smetan prijelaz prema pravednom društvu blagostanja, s učin-kovitim i konkurentnim gospodarstvom bez emisija staklenič-kih plinova do 2050.

U tom procesu prijelaza ili tranzicije gradovi i lokalne zajednice igraju glavnu ulogu s obzirom na to da će do 2050. više od dvije trećine svjetskog stanovništva živjeti u urbanim područ-jima. Danas gradovi troše 60-80 % ukupne svjetske energije i proizvode čak 70 % stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskim aktivnostima. [1] Imajući u vidu činjenicu da se neki ciljevi odr-živog razvoja preklapaju, da postoje problemi s provedbom te da gradovi i lokalne zajednice trebaju integrirana ulaganja u infrastrukturu i komunalne usluge, ali i to da trebaju biti ot-porni na klimatske promjene, ne čudi da se uspješna proved-ba SDG-ova u tom smislu pokazala teškom. S druge strane, Mreža rješenja za održivi razvoj (globalna UN-ova inicijativa)1 predlaže da se njihova provedba preoblikuje u šest integriranih transformacija, kao što je prikazano na Slici 1 dolje.

Šest se područja usko preklapa i mogu pomoći u ostvariva-nju SDG-ova kroz suradnju nadležnih sektora s organizacijama

civilnog društva, poslovnom zajednicom i ostalim dionicima. [2] Ovdje valja napomenuti da se područja transformacija 3 i 5 tiču svih 16 ciljeva održivog razvoja. Ova višestruka poveza-nost iznimno je važna za lokalnu primjenu i provedbu, unatoč posebnim izazovima koje nameće, uz sve prilike.

Kao korak u osnaživanju gradova koji će voditi ove transfor-macije pokrenuta je misija „Klimatski neutralni i pametni gradovi“ kao dio programa Obzor Europa. Cilj joj je pomo-ći gradovima da postanu otporniji i pametniji osnaživanjem građana za osmišljavanje digitalnih i društvenih inovacija i su-djelovanje u procesu donošenja odluka. S druge pak strane, kako se rađa jedan posve novi jezik s popularnim novim poj-movima kao što su blockchain, kružno gospodarstvo, mreža 5G, digitalizacija, umjetna inteligencija (AI), zelena tranzicija itd., nameće se neizbježno pitanje: koje je stvarno značenje ovih pojmova i kako se oni uklapaju u postojeći kontekst na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Budući da se svih šest područja transformacije (prikazanih na Slici 1) preklapa s ciljevima rasta i razvoja lokalnih zajednica, u ovom se sažetom izvješću razmatra sljedeće:

• kako se ciljevi Europskog zelenog programa poduda-raju s EU-ovom digitalnom strategijom i nacionalnim razvojnim ciljevima i strateškim planovima

• uloga nacionalnih programa digitalizacije i lokalnih planova pametnih gradova u pogledu prijelaza na ni-skougljični razvoj i otpornosti

• modeli financiranja i ekosustavi ulaganja te• izazovi i prilike provedbe strategija pametnog grada.

U ovom se radu nastoje smanjiti rizici donošenja neprovedi-vih, iako dobro osmišljenih, krovnih strategija i planova. To će se pokušati postići povezivanjem globalnih ciljeva, inovativnih gospodarskih trendova i stvarne situacije na lojalnoj razini.

1 Rad “Six Transformations to Achieve the SDGs,” (hrv. Šest transformacija za postizanje ciljeva održivog razvoja) objavljen 26. kolovoza u časopisu Nature Sustainability, veže se uz izvješće za 2018. projekta Svijet 2050. godine, a predlaže program djelovanja za postizanje SDG-ova. Autori su: Jeffrey D. Sachs (Sveučilište Columbia), Guido Schmidt-Traub (Mreža rješenja za održivi razvoj), Mariana Mazzucato (University College London), Dirk Messner (Sveučilište Ujedinjenih naroda), Nebojsa Nakicenovic (Međunarodni institut za primijenjenu analizu sustava), and Johan Rockström (Institut za istraživanje utjecaja na klimu u Potsdamu).

Slika 1 Od 17 ciljeva do šest područja transformacije

1. OBRAZOVANJE, ROD I NEJEDNAKOSTSDGS 1, 5, 7-10, 12-15, 17

2. ZDRAVLJE, BLAGOSTANJE I DEMOGRAFIJASDGS 1, 2, 3, 4, 5, 8, 10

3. DEKARBONIZACIJA ENERGIJE I ODRŽIVA INDUSTRIJASDGS 1-16

4. ODRŽIVA HRANA, ZEMLJA, VODA I OCEANISSDGS 1-3, 5, 6, 8, 10-15

5. ODRŽIVI GRADOVI I ZAJEDNICESDGS 1-16

6. DIGITALNA REVOLUCIJA ZA ODRŽIV RAZVOJSDGS 1-4, 7-13, 17

1

UVOD

FRIEDRICH-EBERT-STIFTUNG – PAMETNI GRADOVI I ENERGETSKA TRANZICIJA FRIEDRICH-EBERT-STIFTUNG – PAMETNI GRADOVI I ENERGETSKA TRANZICIJA

4 5

Europski zeleni plan predstavlja sveobuhvatni pristup kojim se prepoznaje potreba uključivanja ekoloških i klimatskih ciljeva u sve glavne gospodarske sektore i, kao takav, gra-dovima pruža instrumente i financijske mogućnosti da po-taknu transformacije i njima upravljaju. Valja imati na umu da ti sektori nisu statični nego su, među ostalim, i pod utje-cajem digitalnih trendova. Glavni je izazov kako će Zeleni plan dovesti do nesmetane transformacije gospodarstava svih 27 država članica prema niskougljičnom razvoju bez smanjenja blagostanja, uz istodobno povećanje kvalitete života ljudi smanjenjem zagađenja zraka, poboljšanjem nji-hovog zdravlja itd.

PREKLAPAJUĆE POLITIKE EU-A

Europski zeleni plan, koji je dio trenutačne strategije Europske komisije za provedbu Programa Ujedinje-nih naroda do 2030. (Agenda 2030) i ciljeva održivog razvoja (SDG), [3] dugoročan je plan za klimatsku neutralnost. U ožujku 2020. Komisija je usvojila industrij-sku strategiju Europske unije kako bi obuhvatila povezane izazove zelene i digitalne transformacije. U pripadajućoj Komunikaciji navodi se da Europa mora iskoristiti puni po-tencijal digitalne transformacije koja je ključna u postizanju ciljeva Zelenog plana. [4] Znači, Europski zeleni plan oslanja se na dvije glavne inicijative u dolazećem razdoblju:

a) Program Obzor Europa i b) Program Digitalna Europa.

Neka se tematska područja u programima Obzor Europa i Digitalna Europa preklapaju. Oba programa obuhvaćaju računalstvo visokih performansi (HPC), umjetnu inteligen-ciju i kibernetičku sigurnost. Obzor Europa bit će jedini program EU-a kojim se upravlja sa središnje razine koji po-dupire istraživanje i razvoj (eng. R&D), te glavni program za demonstriranje, testnu primjenu, dokaz koncepta itd., uključujući i pretkomercijalno korištenje. S druge strane, naglasak programa Digitalna Europa bit će na digitalnim kapacitetima na većoj razini i izgradnji infrastrukture, u cilju široke primjene i uvođenja testiranih, inovativnih i intero-perabilnih digitalnih rješenja za gradove i zajednice diljem Europe.

HRVATSKI NACIONALNI ZAKONSKI OKVIR Kao što je navedeno u publikaciji Zaklade Friedrich Ebert o institucijama i koordinacijskim mehanizmima za Europ-ski zeleni plan2, klimatska politika u Hrvatskoj određena je Zakonom o klimatskim aktivnostima i zaštiti ozonskog sloja (Narodne novine, br. 127/2019), u kojem se navode temelj-ni dokumenti o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja:

I. Strategija niskougljičnog razvoja Republike HrvatskeII. Strategija prilagodbe klimatskim promjenama

u Republici HrvatskojIII. Akcijski plan za provedbu Strategije niskougljičnog

razvoja Republike HrvatskeIV. Akcijski plan za provedbu Strategije prilagodbe kli-

matskim promjenama u Republici HrvatskojV. Integrirani energetski i klimatski plan Republike

Hrvatske Valja napomenuti da nedostaju temeljni krovni i strateški dokumenti koji bi omogućili provedbu Europskog zelenog plana. Najznačajniji su (i) Nacionalna razvojna strategija, detaljan plan koji bi uredio postupak primjene Zelenog plana, a koji bi se ubrzo trebao usvojiti, te (ii) Strategija niskougljičnog razvoja, koja nije usvojena ni nakon osam godina. [5]

U Hrvatskoj i dalje nedostaje jasno političko opredje-ljenje za dekarbonizaciju, unatoč osjetljivosti zemlje na posljedice klimatskih promjena, posebice kada je riječ o otocima. Otvaraju se pitanja u pogledu koheren-tnosti brojnih strateških i provedbenih dokumenata te nji-hovog velikog broja. Bez jasnih dokumenata, cilj klimatske neutralnosti do 2050. neće se moći postići usprkos činjenici da postoji Integrirani energetski i klimatski plan RH u kojem se navodi strateški cilj zemlje u sljedećem desetljeću.

Energetska strategija Republike Hrvatske treba pru-žiti jasne smjernice za postizanje energetske tranzi-cije, no ona razmatra dva scenarija bez jasno postavljenih

2EUROPSKI ZELENI PLAN, NACIONALNE POLITIKE I DIGITALIZACIJA

ciljeva ili ishoda kojima bi se omogućila potrebna struktura za takvu transformaciju, koja bi značajno utjecala na gos-podarstvo. Proizvodnja električne energije koja se ne dobiva iz ugljika ističe se kao rješenje za energetsku tranziciju, no još se ne zna koja će se kombinacija izvora usvojiti. Kombinacija izvora električne energi-je pitanje je energetske politike. Korištenje izvora koji ne uključuju ugljik u kombinaciju otvara pitanje kako riješiti problem sporadičnosti i troškova korištenja energije iz ob-novljivih izvora (npr. energija vjetra i solarna energija), što znači da se moraju koristiti i drugi izvori koji bi ih nadopu-njavali. Optimalna kombinacija izvora energije znači i otvo-renost u pogledu korištenja svih tehnologija i spremnost na nove, inovativne ideje.

Budući da se ciljevi u pogledu dekarbonizacije i pa-metnih gradova temelje na digitalnoj transformaci-ji, od ključne je važnosti razvoj digitalnog društva. Hrvatska zaostaje za ostalim državama EU-a kada je riječ o digitalnom razvoju. U poretku Indeksa digital-nog gospodarstva i društva (DESI), Hrvatska se od 27 dr-žava članica EU-a nalazi na 20. mjestu, što jasno upućuje na potrebu za promjenama kako bi se učinkovito iskoristio potencijal digitalne transformacije.

POLOŽAJ PRIVATNOG SEKTORA

Europski zeleni plan predviđa poticaje za privatna ulaganja, uz akcijske planove za ključne sektore kako bi se postigli ciljevi kao što su smanjenje otpada, bolje korištenje resursa itd. Uz to, energetska tranzicija i digitalna revolucija po-većavaju energetsku učinkovitost i stvaraju nove poslovne prilike. Digitalizacija, dekarbonizacija i diverzifikacija tri su glavna područja koja podupiru energetsku tranziciju. Distribuirani izvori energije iz obnovljivih izvora vežu se uz energetsku tranziciju, kao i neki novi trendovi, poput električne mobilnosti i vlastite proizvodnje električne energije. Ova transformacija zahtijeva zna-čajna ulaganja kako bi se razvile fleksibilnije električ-ne mreže i IT infrastruktura da bi se upravljalo pri-padajućim podacima u sve složenijem energetskom sustavu.

Privatni sektor ima zadatak unaprijediti energetsku tranziciju. U Strategiji energetskog razvoja RH navodi se da će predviđeni proces energetske tranzicije biti kapitalno intenzivan, bez poticajnih mjera u smislu državnih potpora, ali uz očekivani veći angažman privatnog sektora/kapitala u financiranju projekata obnovljivih izvora. Strategije pa-metnih gradova i inicijative na regionalnoj razini također se oslanjaju na ulaganja privatnog sektora kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi. Ne smije se pak zanemariti činjenica da akteri iz privatnog i javnog sektora imaju posve različite prioritete, vremenske okvire djelovanja i pri-stupe radu.

Sve šira primjena digitalnih tehnologija drastično je pro-mijenila poslovne modele i cijele sektore. Internet, mobilni telefoni i svi ostali alati za prikupljanje, pohranu, analizu i digitalnu razmjenu informacija relativno su jeftini, jedno-stavni za uporabu i odmah nude koristi. Teoretski, internet-ske usluge svode marginalne transakcijske troškove na nulu i stvaraju dobru konkurenciju. S druge strane, u praksi, digitalna transformacija nadležnim tijelima nameće brojna regulatorna pitanja i probleme u smislu tržišnog natjecanja. Ostaju otvorena pitanja uređenja novih financij-skih tehnologija (FinTech) ili smanjenja zlouporabe vladaju-ćeg položaja velikih platformi ili multinacionalnih “igrača” na tržištu. Drugim riječima, digitalna revolucija potiče nove poslovne modele koji potrošačima mogu biti korisni, ali ne ako neodgovarajući propisi, uključujući i one koji uređuju uslužni sektor, i postojeći veliki “igrači” sprečavaju ulazak novih aktera na tržište. [6]

ISTRAŽIVANJE, RAZVOJ I INOVACIJE (R&D&I) Kako bi se razvila i umnožila rješenja za klimatske promjene, iznimno su važna ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije (eng. R&D&I). Najvažnija su ona rješe-nja usmjerena na energetski učinkovite tehnologije, tehno-logije skladištenja energije, pametne mreže te tehnologije hvatanja i zbrinjavanja ugljikovog dioksida. Neke tvrtke u Europskoj uniji uvode inovativne metode digitalne energet-ske učinkovitosti kako bi optimizirale ukupne energetske troškove i omogućile potrošačima bolje korištenje energije, kao što su upravljanje potrošnjom, nove personalizirane energetske usluge i e-mobilnost. Ovaj je segment u srži energetske tranzicije i izgradnje pametnih zajednica. Op-ćenito, istraživanje i razvoj možda i najviše može pridonijeti rastu BDP-a, međutim, ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije u niskougljičnom gospodarstvu do sada su u Hrvatskoj bila zanemariva. Osim toga, sektor istraži-vanja i razvoja nije prepoznat u strateškim dokumentima i nedovoljna su pripadajuća izdvajanja za privatni sektor.

Ukupni rezultati Hrvatske na ljestvici uspjeha u inovi-ranju državu stavljaju na samo dno skupine umjere-nih inovatora (vidi Sliku 2). Posljednje izvješće o uspjehu u inoviranju temelji se na složenom kompozitnom indikatoru kojim se mjeri uspješnost u inoviranju na nacionalnoj razini i koji razvrstava države članice u četiri skupine: predvodnici u inovacijama, veliki inovatori, umjereni inovatori i skromni inovatori. [7]

2 Tko će i kako provoditi Europski zeleni plan? Institucije i Koordinacijski mehanizmi u Hrvatskoj, dr. sc. Ana-Maria Boromisa, listopad 2020.


6 7

Stupci u boji na Slici 2 pokazuju uspjeh država u 2019. kori-štenjem najnovijih podataka za 27 indikatora, u odnosu na prosjek EU-a u 2012. Vodoravne crtice pokazuju uspješnost u 2018. korištenjem nešto starijih podataka od onih najno-vijih, u odnosu na prosjek EU-a u 2012. Sivi stupci pokazuju uspješnost država u 2012., i to u odnosu na prosjek EU-a u 2012. Za sve se godine koristi ista metodologija mjere-nja. Isprekidane linije pokazuju granične vrijednosti između skupina po uspješnosti. [7]

U Hrvatskoj, izdvajanja za istraživanje i razvoj iznose 0,5 % BDP-a i među najnižima su u EU-u. [8] Poduzeća u Hrvatskoj značajno više ulažu u inovacije izvan po-dručja istraživanja i razvoja nego u inovacije iz tog područja, čime ograničavaju izvoz znanjem intenziv-nih usluga. Cilj za istraživanje i razvoj utvrđen u Nacional-nom programu reformi za 2020. iznosi 1,4 % BDP-a, no čini se da Hrvatska taj cilj neće postići. [8]

Osim toga, bilježe se loši rezultati i za izvoz znanjem inten-zivnih usluga kao postotak ukupnih usluga u odnosu na us-poredive zemlje. [7] Preniska ulaganja u resurse znanja imaju izravan utjecaj na ukupnu faktorsku produktiv-nost (eng. TFP) jer ograničavaju stupanj diferencijacije proizvoda i nepovoljno djeluju na konkurentnost.

Potrebno je hitno pokrenuti cijeli sustav istraživanja, znanja i inovacija tako da se zemlja približi prosjeku EU-a. Privatni sektor treba imati lakši pristup financiranju za primijenjena i znanstvena istraživanja, kao i za testne projekte i demonstra-cije. Takve je projekte potrebno kategorizirati, pratiti i nad-gledati kako bi se spriječila moguća zlouporaba sredstava, ali i širenje tehnologija koje su osmišljene samo kako bi se dobila sredstva, a ne kako bi se uspješno plasirale na tržište.

NAČELO LJUDI U svom eseju “A manifesto for smart citizens” (hrv. Manifest za pametne građane) Dan Hill je dao novu dimenziju ra-spravi o pametnim gradovima. U njemu tvrdi da bismo se “umjesto pametnim gradom, možda više trebali baviti pa-metnim građanima. Vizija pametnoga grada više se usmje-rava na infrastrukturu, zgrade, vozila i traženje partnera među gradskim vlastima kako bi se nešto takvo nabavilo ili uvrstilo u planiranje. No, pametni grad zapravo je nešto po-sve drugo. Grad čine njegovi ljudi. Ne gradimo gradove da bismo izgradili zgrade ili infrastrukturu. Gradimo ih zato da se okupimo, da stvorimo bogatstvo, kulturu, više ljudi.” [9]

USMJERENOST NA GRAĐANE

Potreba za uključivanjem ljudi i usmjerenost na ljude pri-sutni su u inicijativama pametnih gradova i tranzicije pre-ma niskougljičnom gospodarstvu. S druge strane, rijetko se raspravlja o tome što pojam “usmjerenost na građa-ne” zapravo znači u praksi. Postojeće znanje o uključiva-nju građana u inicijative pametnih gradova je ograničeno, a postojeća literatura o pametnim gradovima uključuje samo nekolicinu empirijskih studija slučajeva.

Na osnovi studije slučaja iz Dublina, istraživači Cardullo i Kitchin navode da su građani uglavnom uključeni u inici-jative pametnih gradova u obliku nesudjelovanja, konzu-merizma ili simboličnog angažmana. [10] Znači, građani su u cijeli proces uključeni samo pasivno, a ne kao aktivni, angažirani sudionici. U procjeni različitih načina na koji građani dobivaju određeni položaj, najpoželjniji je položaj krajnjeg korisnika (potrošača), a potom poduzetnog gra-

đanina. Manje se cijene aktivistički i politički načini djelo-vanja, a često se očituju samo na simboličnoj razini. [11]

Sudjelovanje građana u tehnološkoj tranziciji često ovisi o stvarnoj situaciji na lokalnoj razini. Dijagram u nastavku teksta može objasniti položaj građanina koji želi sudjelo-vati u inicijativi pametnog grada, pojašnjavajući očekiva-nu razinu angažmana, dodijeljenu ulogu, razinu utjecaja i određenu prirodu toga angažmana.

Kontekst uključivanja različitih skupina u inicijativu pomoći će u oblikovanju smjera razvoja i imat će zanimljiv utjecaj na ishod.

PROMJENA PONAŠANJA Održiva energetska tranzicija podrazumijeva promje-ne u pogledu energetskih navika koje mogu biti su-protne uvriježenim obrascima i razini ugode. Održivi ekosustavi moraju uključivati transformacijska društveno-tehnološka rješenja kako bi utjecali na stavove ljudi i izbore u smislu životnog stila. Ti će sustavi potaknuti i promicati korištenje zelenih rješenja, npr. vožnju biciklom ili dijelje-nje prijevoza umjesto osobnih automobila, i tako zajednica može pomoći da svaki pojedinac ima aktivnu ulogu u no-vom, niskoenergetskom okružju.

Slika 2Uspjeh u inoviranju država članica EU-a

0

20

40

60

80

100

120

140

160

RO BG HR PL LV HU SK EL LT IT MT CZ SI ES CY PT EE EU FR IE AT DE BE LU NL DK FI SE

SKROMNI INOVATORI UMJERENI INOVATORI VELIKI INOVATORI PREDVODNICI U INOVACIJAMA 2012. 2018.

Slika 3Određivanje značajki uključivanja građanina u inicijative pametnih gradova

Izvor: autoričin grafički prikaz pojmova koje koriste Cardullo i Kitchin.


8 9

Inicijative pametnih gradova i Europski zeleni plan oslanjaju se na izgradnju održivih društava, a to može omogućiti di-gitalna tehnologija. Inicijative pametnih gradova mogu se temeljiti na dva načela, „s više prema nižoj razini“ (od vrha prema dolje, eng. top-down) ili “od niže prema višoj razi-ni” (odozdo prema gore, eng. bottom-up). [12] U prvom, naglasak je na tehnologiji, učinkovitosti i sveobuhvatnom planiranju. Podaci iz različitih sustava integriraju se u jed-nom operativnom centru. Za razliku od toga, drugo načelo usmjereno je na to da inovativne tehnologije koriste građa-ni (npr. mobilne aplikacije i otvorene podatke) kako bi se pronašla rješenja za probleme koji su njima važni i kako bi došlo do promjena.

ŠTO GRAD/GRADSKO PODRUČJE/ ZAJEDNICU ČINI PAMETNIM/PAMETNOM? Iako još ne postoji uvriježena definicija pametnoga grada, pojam „pametni grad“ zamijenio je „održivi grad“, „grad budućnosti“ i „digitalni grad“. Opisuje uporabu pametnih tehnologija i podataka, tj. informacijsko-komunikacijske tehnologije, kako bi se prevladali izazovi vezani uz održi-vost, kao što su ekonomski, društveni i ekološki problemi. Općenito, na spomen pametnih gradova, ljudi uglavnom pomisle na tehnološke divove poput Cisca, IBM-a i Siemen-sa, koji vjeruju da će intenzivnija uporaba tehnologije i po-dataka omogućiti nadležnima da donose bolje odluke. Ve-ćina postojeće literature o pametnim gradovima kao glavne značajke jednog pametnog grada često ističe tehnološke ideje, kao što su različiti modeli naplate cestarine, učinko-vitija ulična rasvjeta, automatska naplata poreza, e-uprav-ljanje i sl. Valja napomenuti da većina ovih skupih rješenja, koja su dostupna samo bogatijim zajednicama, često zane-maruju pametne, ali nedigitalne ideje, poput npr. dijeljene infrastrukture.[13]

“Pametni gradovi oslanjaju se na integrirane i pove-zane strategije i sustave za učinkovito pružanje boljih usluga i povećanje kvalitete života, uz istodobno osigu-ravanje jednakih prilika za sve i zaštitu okoliša. Pame-tan grad stalno želi poboljšati društvene, gospodarske i ekološke ishode održivosti.” – International Standards

3 PAMETNA TRANZICIJA

Pametan grad aktivno je angažiran u razvoj uprav-ljanja, ljudi, industrije, infrastrukture, obrazovanja i socijalnih usluga, uz predviđanje svojih potreba. Na taj način grad može pružati usluge i infrastrukturu kojima građani ispunjavaju svoje sadašnje i buduće potrebe, a to nije lako. Kako grad raste, neizbježno je proširiti i nadogra-diti kritičnu infrastrukturu, kao što su energija, prijevoz, vo-doopskrba itd. Gradovi se međusobno neprestano natječu za ulaganja i talente, a istodobno moraju svojim građanima pružati osnovne usluge. Dodatan izazov modernog grada je pronaći načine kako pokrenuti lokalno gospodarstvo uz manje iskorištavanje prirodnih resursa i smanjenje stakle-ničkih plinova.

ODRŽIVOST I PAMETNI GRADOVI Kada je riječ o projektima pametnih gradova u jugoistočnoj Europi, u prošlom su desetljeću uočeni određeni trendovi koji se temelje na viziji tehnologije kao alata koji omoguću-je približavanje naprednijim sredinama. Ove su projekte če-sto oblikovale velike tehnološke kompanije koje su zagova-rale primjenu pretjerano projektiranih rješenja „pametnog grada“ umjesto da ispunjavaju potrebe građana. Unatoč izvrsnoj promidžbi takvih proizvoda i usluga „pametnog grada“, nije bilo stvarnih dokaza da inicijative uistinu funk-cioniraju u praksi, pa su neki projekti i odbačeni zbog ote-žane provedbe. Ipak, neki su gradovi ustrajali u uvjerenju da će puka primjena neke pametne tehnologije, kao što su pametna brojila, električna vozila, pametne mreže ili kontrolni centar, automatski riješiti sve njihove izazove. Na-glasak su stavljali na dodjelu funkcija (tko će upravljati pro-jektom), odabir lokacija za primjenu pametne tehnologije i postupak nabave, umjesto da im polazište bude sljedeće:

a) jasna svrha b) utvrđivanje određenog problema i c) odluka hoće li neka tehnologija biti najbolje rješenje kratkoročno i dugoročno.

Ovi primjeri zorno pokazuju kako je lako ostati bez ulaga-nja i kako puka nabava neke najmodernije tehnologije i provedba projekata pametnog grada ne čine neku zajednicu otpornom i održivom. Nužno je osigurati osnovnu infrastrukturu, kao i integrirani pristup pla-niranju i upravljanju. Postojeća praksa zasebnog postav-

ljanja ciljeva pametnog grada, bez integriranja s ostalim ciljevima, daje loše rezultate.

Najbolji se rezultati postižu ako je vizija pametnog grada povezana s krovnom strategijom s jasnim ciljevima na temelju angažmana svih bitnih dionika. Uspjeh pametne zajednice, one koja je otpornija na fizičke, socijalne i gospodarske izazove, uvelike će ovisiti o tome kako se iskorištavaju resursi, rješavaju problemi i provode politike.

AKTIVNOSTI PAMETNIH GRADOVA U HRVATSKOJ Uočljive su značajne razlike između izgrađenog prosto-ra hrvatskih gradova i ostalog administrativnog područja grada. Administrativno područje uglavnom obuhvaća šire područje od izgrađenog prostora i može uključivati naselja različitih veličina. [14]

51,9 % stanovništva živi u izgrađenim područjima 128 gradova, pri čemu 25 % stanovništva živi u četiri naj-veća grada – Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Hrvatska ima mnogo malih (do 10 000 stanovnika) i manji broj srednjih (od 20 000 do 50 000 stanovnika) gradova. [18]

Nedavna analiza Svjetske banke, na temelju podataka Dr-žavnog zavoda za statistiku, pokazuje da će broj stanovni-ka u Hrvatskoj do 2050. pasti na oko 3,5 milijuna. Demo-grafska kretanja pokazuju različite stope depopulacije svih gradova, uključujući i one najveće. Ipak, neke prigradske zone najvećih gradova bilježe lagan rast broja stanovnika. Depopulacija i starenje stanovništva goruća su pitanja za Hrvatsku, njene veće i manje gradove i regije.

Usprkos brojnim ograničenjima koja koče lokalne zajednice, osobito otoke, inicijative pametnih gradova u Hrvatskoj ponajprije su lokalne inicijative koje potiču energetsku tranziciju, no ne postoji središnje upravljanje izgradnje pametnih gradova ili pripada-juća zajednička strategija. Osamdeset i četiri hrvatska grada potpisnici su Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju. Riječ je o inicijativi koja naglasak stavlja na lo-kalne mjere u području klime i energetike smanjenjem potrošnje energije, emisija CO2 i posljedica klimatskih pro-mjena. Uz to, hrvatski gradovi sudjeluju u međunarodnim projektima, programima, inicijativama i mrežama koje se bave niskoenergetskim gradskim područjima i pametnim gradovima, kao što su C40, Eurocities, ICLEI, 100 Resilient Cities, Digital Cities Challenge itd. Na taj su način done-kle postigli lokalne ciljeve bez čekanja na trome, neučin-kovite i često dvosmislene nacionalne programe. Pristup međunarodnim platformama uz besplatnu razmjenu znanja, najboljih praksi i naučenih lekcija lokalnim zajednicama omogućuje da izbjegnu neučinkovitosti na nacionalnoj razini.

U svjetlu ove situacije, u svojim nastojanjima da ublaže po-sljedice klimatskih promjena u svojim zajednicama, lokalne uprave provode inicijative poput ugljično neutralnih otoka primjenom koncepta pametnog grada. Ipak, s obzirom na to da gradovi i otoci u Hrvatskoj imaju različite izazove, dogovorena rješenja moraju biti specifična za određeni kontekst, a ne samo preuzeta od nekog drugog grada ili zemlje. Iako manji gradovi i lokalne uprave otoka dijele iste izazove (npr. manjak administrativ-nih kapaciteta i teška prilagodba dinamičnom globalnom gospodarstvu), svi imaju specifične vlastite kontekste, tra-dicionalne industrije i imovinu.


10 11

Brzi pogled na Europski zeleni plan ili bilo koji projekt pa-metnog grada uvijek sa sobom povlači pitanje kako će se ti projekti financirati. Pametna infrastruktura zahtijeva značaj-na ulaganja. Koliko su privatni sektor i ulagači kapitala, koji se uglavnom spominju kao glavni partneri, spre-mni preuzeti rizike koji proizlaze iz tranzicije prema niskougljičnom razvoju? Postoji li povoljna poslovna kli-ma koja im omogućuje da viškove ponovno ulože? Javni proračuni pod golemim su pritiskom i u opasnosti od „pu-canja“. Osim toga, nije uvijek jasno ono što projekt nudi, tj. nema konkretnih dokaza da će se njime postići obećana učinkovitost u korištenju resursa i smanjenju troškova, pa privatni ulagači nerado ulažu svoja sredstva. Inovativna kombinacija financiranja energetskog sektora koja uključuje nove izvore financiranja poboljšala bi pro-vedbu održivih energetskih projekata i postigla ciljeve održivosti. Iako postoje brojni institucionalni ulagači koji su aktivni u financiranju energetskog sektora, kao što su Eu-ropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Grupacija Svjetske banke (WBG) i Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR), ovaj se odjeljak bavi ulaganjima privatnog sektora.

4 FINANCIJSKA PERSPEKTIVA

ULAGAČKA PERSPEKTIVA U SREDNJOISTOČNOJ EUROPI Poduzećima je ključno imati pristup pravoj vrsti financiranja zato što im to omogućuje razvoj inova-cija, povećanje učinkovitosti, postizanje razmjernog rasta, širenje na nova tržišta i stvaranje novih radnih mjesta. Ipak, dobro je poznat problem pronalaženja ula-ganja za brzorastuća poduzeća u Hrvatskoj. Posebice su osjetljiva inovativna poduzeća koja su premlada da budu kreditno sposobna. Budući da će rješenja potrebna za tranziciju prema niskougljičnom razvoju vjerojatno poteći od inovacija, potrebno je osigurati odgovarajući pristup financiranju malim i srednjim poduzećima.

Prema najrelevantnijim pokazateljima financijskog tržišta i pristupa financiranju, Hrvatska zaostaje za usporedivim zemljama u regiji zbog specifičnih teškoća, kao što je, recimo, nedovoljno razvijeno tržište kapitala. Ukupna ulaganja rizičnog kapitala (eng. private equity (PE) i venture capital (VC)) u Srednjoistočnu Europu 2019. godine iznosila su 2,95 milijardi eura, što predstavlja drugi najviši godišnji iznos. Ukupno, financi-rana su 464 poduzeća, od čega je 198 mađarskih. [15] Estonija, Poljska, Rumunjska, Srbija itd. privukle su ula-gače i ostavile Hrvatsku na začelju. Vidljiv je jaz između usporedivih zemalja u regiji u pogledu iznosa PE ulaganja u specifične faze poslovanja. Sljedeća tablica uspoređuje razlike u ulaganjima između Hrvatske i izabranih zemalja. Iznosi su izraženi u milijunima eura.

IZGRADNJA POVOLJNIH POSLOVNIH EKOSUSTAVA U Izvješću o globalnoj konkurentnosti 2019., između 141 svjetskog gospodarstva, Hrvatska se nalazi na 63. mjestu. Usprkos tome što je skočila za pet mjesta zahvaljujući stabilnom makrofiskalnom okružju, postiže loš rezultat prema indikatorima konkurentnosti koji su bitni za rast poduzeća i koji bi omogućili zelenu tranziciju. Na samom je dnu prema učinkovitosti pravosudnog susta-va u rješavanju sporova (140.), administrativnom optere-ćenju (139.), učinkovitosti pravnog sustava u osporavanju propisa (138.), sklonosti preuzimanju poduzetničkih rizika (137.), usmjerenosti vlade prema budućnosti (137.), pro-nalaženju kvalificirane radne snage (137.), zapošljavanju i otpuštanju radnika (136.) i dr.

Nedostatci u praksama upravljanja (financijsko upravlja-nje, poslovno planiranje i dr.), integracija u lanac vrijed-nosti, kakvoća proizvoda i nedostatak financijske tran-sparentnosti u smislu poslovnih prihoda ograničavaju rast ukupne faktorske produktivnosti (TFP). Poduzeća trebaju pomoć u povećanju svojih sposobnosti usvajanja ili razvoja tehnologija, pristupu i uporabi informacija o tržištu i pristupu raznolikim, njima primjerenim načinima financiranja.

RIZIK Financiranje složene pametne infrastrukture može biti ra-zličito. Koriste se brojni financijski alati, ovisno o pri-rodi projekta, dionicima, njegovoj veličini, obuhvatu i razini rizika. Procjena rizika utječe na odluke svih ula-gača, bili oni iz javnog ili privatnog sektora. U odnosu na ciljeve održivosti, infrastrukturni projekti pametnog grada različiti su od uobičajenih projekata. Upravo te različitosti, koji unose novu dimenziju u profil rizika, uključuju:

a) visoke početne troškoveb) nove poslovne modele koji se mogu pogrešno

protumačitic) nove oblike javno-privatnih partnerstavad) nove zakonske i regulatorne okvire, npr. propisi o

nabavi, zaštiti privatnosti, zaštiti podataka, vlasniš-tvu nad podacima i dr.

e) a) nepredvidive rizike, npr. propuste u vještinama, loše specifikacije u natječajima, postizanje uštede troškova i dr.

Nedovoljna jasnoća povećava nesigurnosti pa uobičajene strategije upravljanja rizicima, kao što su prijenos rizika metodama zaštite od rizika (eng. hedging) i osiguranjem, ili diversifikacija, ne mogu obuhvatiti rizike koji proizlaze iz energetske tranzicije.

Faza

2018. 2019.

Hrvatska Srbija Bugarska Rumunjska Mađarska Hrvatska Srbija Bugarska Rumunjska Mađarska

Sjemenski 0,3 0,3 3,9 0 23,5 0 0,8 2,8 0 36,3

Početni(start-up)

1,5 1,5 0,8 3,0 42,9 0,5 2,3 1,5 13,9 51,9

Kapital za razvoj

0 0 2,3 0 7.2 0,7 0,5 0 3,5 32,6

Ukupno rizični

1,8 3,9 7,0 3,0 73,6 1,2 3,6 4,3 17,4 120,8

Rast 7,6 0 3,8 198 21,6 18,2 0 7,2 276 14,9

Za spašavanje/oporavak

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0,4

Zamjenski kapital

0 0 6,2 0 0 0 0 0 0 0

Preuzimanje 72,2 30 0 124,6 256 75 413 1,7 256,8 0,05

Ukupno 81,6 33,9 17,0 325,6 351,2 94,2 416,6 13,2 550,7 136,2

Tablica 1 Usporedba ulaganja u hrvatsku i zemlje srednjoistočne europe prema fazi poslovnog životnog ciklusa poduzeća

Izvor: Invest Europe – 2019 central and Eastern Europe Private Equity Statistics [15]


12 13

U ovom se odjeljku ispituju glavne/globalne prepreke tran-ziciji prema niskougljičnom razvoju i konceptu pametnog grada. Čelnici Europske unije svjesni su da održiva zelena tranzicija neće uspjeti bez transformacije gradova, što potvrđuju svojom misijom nadahnutom misijom Apollo 11 da postignu 100 klimatski neutral-nih gradova do 2030. Uz pandemiju bolesti COVID-19, u kojoj je postalo jasno koliko je važna unaprijeđena di-gitalna infrastruktura i prilike koje pruža instrument „EU sljedeće generacije“, pametni gradovi opet su prioritet ve-ćine vlada država članica. Ipak, temelji ovog pristupa ovise o dva elementa o kojima ovisi napredak:

a) prikladnoj infrastrukturi za povezivanje kako bi se moglo upravljati povećanom količinom podataka i

b) suradničkom ekosustavu za zajedničko pronalaže-nje novih rješenja.

Kako bi se uskladili ciljevi postizanja Europskog zelenog plana provedbom projekata pametnih gradova i otoka u Hrvatskoj, glavni problemi koje treba riješiti su:

1. NEDOSTATCI U POLITIKAMA Kao što smo već vidjeli, u hrvatskom zakonodavnom okvi-ru nedostaju glavni okviri i zakoni koji bi omogućili jasno tumačenje politika koje se odnose na tranziciju prema ni-skougljičnom razvoju. Energetsku učinkovitost i obnovljive izvore koče administrativne i zakonodavne prepreke. Uz to, nedostaju i lokalni propisi i smjernice za primjenu pa-metnih rješenja za gradove i otoke. To znači da sve posto-jeće aktivnosti i ulaganja uključuju i zakonske rizike, kao i rizik izrade jednoobraznih rješenja, tj. rješenja za određeni problem bez razmatranja povezanih pitanja.

2. NEDOSTATCI U UPRAVLJANJU Brojne gradske vlasti u Hrvatskoj imaju razrađenu viziju provedbe energetske tranzicije uporabom digitalne tehno-logije. U okružju u kojem je tehnologija brža od donošenja mjera i postavljanja ciljeva, glavni je izazov u pogledu upravljanja odrediti kako najbolje uložiti sredstva u potrebnu inteligentnu infrastrukturu koja bi stvorila

5 GLAVNE PREPREKE PAMETNOJ TRANZICIJI U HRVATSKOJ

dugoročnu vrijednost. Izazov postaje još i veći zbog nedostatka gotove digitalne agende na nacionalnoj razini, koja će jasno ocrtati vladine i institucionalne politike/inicijative, kao i njihovu provedbu.

Pred lokalnim je vlastima izazov uvođenja promjena bez uništavanja infrastrukture koja je možda zastarjela, ali se još koristi. Moraju izbjeći poremećaje za građane, poslov-ni sektor i komunalne usluge. Osim toga, iako građani žele živjeti u modernijim gradovima i žele da njihove vlade pametno upravljaju resursima, isto tako žele zaštititi svoju privatnost i imati zaštitu od zlouporabe. Drugim riječima, primjena pametnih rješenja podrazumijeva i prikladno upravljanje podatcima, osobito ako se pitanje privatnosti i etičnosti obrade podataka može riješiti jedino zakonskom mjerom koja treba odrediti kako se prikupljaju podatci, tko ih prikuplja i tko ima koristi od tako dostupnih poda-taka. Potrebno je standardizirati prikupljanje i razmjenu podataka kako bi svi dionici uspješno surađivali. Moraju se osnažiti kapaciteti zaposlenika u javnoj administraciji kako bi se omogućio kvalitetan proces donošenja odluka u skladu s globalnim ciljevima i trendovima.

3. PROPUSTI U KOORDINACIJI Propusti u koordinaciji događaju se ako akteri (a) nisu svjesni mogućnosti suradnje, (b) ne mogu sura-đivati iako znaju da bi im suradnja donijela zajednič-ke koristi i (c) ne uspiju u jednostranim pokušajima. Relevantne informacije nisu odmah dostupne i nije ih lako dijeliti. To podrazumijeva propuštene prilike za regional-nu suradnju u Hrvatskoj, posebice između ministarstava, lokalne (samo)uprave, agencija i organizacija s istim cilje-vima. Učinkovitu koordinaciju dodatno priječe razli-čite strategije, kratkoročno planiranje, zatvorenost, pretjerana rascjepkanost i sklonost preambicioznim projektima. Sve to ruši povjerenje i onemogućuje dioni-cima da osmisle i provode nove aktivnosti.

4. NEDOSTATCI U MODELU FINANCIRANJA Na globalnoj razini primjetan je veliki interes u privatnom sektoru za razmjerno povećanje ulaganja u niskougljične projekte te ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu na njih. Financijska ograničenja glavni su iza-zov u svakoj domeni u Hrvatskoj, pri čemu tranzicija pre-ma niskougljičnom razvoju i projekti pametnih gradova nisu nikakva iznimka. Postojeća infrastruktura koja utječe na aktivnosti kao što su pametna distribucija i upravljanje vodoopskrbom, gospodarenje otpadom, isušivanje, energetska učinkovitost i sl. u hrvatskim je gradovima zastarjela. Nedostaje upravljanje u stvarnom vremenu (eng. real-time) ili mehanizmi praćenja. Postojeća infrastruktura u obalnim gradovima i zajednicama najčešće je pod pritiskom zbog aktivnosti vezanih uz turizam jer nije osmišljena da može podnijeti tolika opterećenja. [16] Iako je pritisak na infrastruktu-ru 2020. bio manji zbog utjecaja pandemije bolesti CO-VID-19 na putovanja, problem će se ponovno javiti kada se situacija stabilizira i putovanja nastave bez ograničenja. Uz to, mnoge lokacije nisu zanimljive ulagačima jer nema-ju potrebnu fizičku i gospodarsku infrastrukturu.

5. DOSTUPNOST TEHNOLOGIJE I RESURSA Osim minimalne razine tehnološke zrelosti, pametna tranzicija zahtijeva određene vještine. Uz to, najve-ća urbana područja suočavaju se s problemima koji su još izraženiji u malim sredinama i na otocima. Hrvatskoj nedostaju talenti kao što su inženjeri, programeri, stra-tezi, projektanti, kreativci i sl., ali u zemlji ne postoje ni optimalni uvjeti da ih se privuče/zadrži. Oni bi osmišlja-vali i provodili planove i inicijative niskougljičnog razvoja. Nadalje, lokalna (samo)uprava često nema dinamične, otvorene i uključive oblike upravljanja koji bi omo-gućili razvoj inovacija.


14 15

Jasno je da postizanje klimatske neutralnosti zahtijeva strategije koje povezuju razvoj infrastrukture i tehnološke inovacije u energetskom, građevinskom, prometnom i po-ljoprivrednom sektoru. Radikalne promjene u tim sekto-rima dovest će do smanjenja intenziteta emisija CO2 u opskrbi energijom i pomoći u promjeni ponašanja koje uključuje veliku potrošnju energije. Analizom načina na koji ljudi konzumiraju energiju u zgradama, pro-metu i industriji postat će jasniji problemi koje treba riješiti kako bi se smanjile emisije, no iskristalizirat će se i jedin-stvene prilike koje proistječu iz toga. Najvažnije je da se energetska tranzicija ili koncept pametnog grada temelje na načelima lokalne otpornosti, djelotvornog i učinkovitog korištenja dostupnih resursa i demon-striranja isplativih i kvalitetnih intervencija.

U ovom se dijelu nameće očit zaključak da se koncept pametnog grada ne može odvojiti od tranzicije prema niskougljičnom razvoju koja obuhvaća ener-giju, mobilnost i klimatske promjene. Glavna razlika je u opsegu, tj. iako koncept pametnog grada uključuje SDG-ove od 1 do 16, pokreće se i upravlja na lokalnoj ra-zini, za razliku od tranzicije prema niskougljičnom razvoju kojom se upravlja na nacionalnoj ili međunarodnoj razini. To podrazumijeva da jedno nije moguće bez drugoga.

Ako je to tako, zašto se u praksi provode paralelno umjesto da su integrirani?

GLAVNE PREPORUKE Pametni gradovi/zajednice imaju glavnu ulogu u pro-vedbi tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu i energetske tranzicije. Da bi se postigli ciljevi tranzicije prema niskougljičnom razvoju, svim se dionicima savjetuju da poduzmu hitne mjere u ovim područjima:

I. IZGRADNJA KAPACITETA

Osim standardnog kurikuluma, ograničene su mogućnosti usvajanja znanja izvan formalnog institucionalnog okvira (npr. sveučilišta). Potrebno je razviti i upotrebljavati institu-

cionalnu infrastrukturu koja može pomoći u razvoju vješti-na za radnu snagu. Isto vrijedi i za ciljana istraživanja, razvoj i inovacije za unaprjeđenje industrije. Tako će se smanjiti problem radne snage i nedostatka vještina. Osim toga, pa-žljiva izgradnja kapaciteta u javnom sektoru (npr. osnovne vještine upravljanja projektima, poput nabave, upravljanja imovinom, zadatci koordinacije itd.) može pomoći u inte-griranju institucija i javnih agencija u pripadajući klaster. Naglasak na izgradnji kapaciteta u lokalnoj upravi i u relevantnim zanimanjima ključan je za promjenu planova pametnih gradova i uporabu novih tehnolo-gija prema prilikama koje su usmjerene na ljude, npr. planiranje infrastrukture ili pametni propisi, a ne samo teh-nološki podržane aktivnosti.

II. SMANJENJE RASCJEPKANOSTI KONSOLIDACIJOM I INTEGRIRANJEM SUSTAVA I SEKTORA

Budući da proizvodnja i potrošnja električne energije gene-rira 75 % stakleničkih plinova u EU-u, ostvarenje Europ-skog zelenog plana uvelike ovisi o energetskom sustavu. Pametne energetske mreže odnose se na integriranje obnovljive energije, digitalne infrastrukture, skladi-štenja energije i sl. Energetska tranzicija više je od pukog napajanja energijom pojedinačnih vrsta infra-strukture. Zahtijeva široka partnerstva s naglaskom na konsolidaciju i integraciju, tj. ukidanje izoliranih ili zatvorenih sustava. Integriranjem sektora i smanje-njem rascjepkanosti, Hrvatska može koristiti čistu energiju u učinkovitoj dekarbonizaciji prometa i industrije, ali i is-punjenja potreba za grijanjem / hlađenjem objekata. Do-nositelji odluka trebaju stvoriti koherentan, pametan plan integracije sektora koji bi omogućio interakciju s dionicima, poboljšao suradnju između sektora i izmijenio upravljanje energetskim sektorom.

III. AKTIVNO IZBJEGAVANJE KRATKOROČNOG DJELOVANJA

Mnoge lokalne sredine imaju problem osiguravanja konti-nuiranosti dugoročnih strateških projekata koji bi nadživjeli političke mandate. Izabrani dužnosnici često preuzimaju dužnost s mandatom u kojem moraju ispuniti obećanja. Potreba da nešto ostave u nasljeđe svome gradu ili zajednici često vodi do novih inicijativa, čak i ako to znači zanema-rivanje onoga što je napravljeno. Kako bi se postigao

Trenutačna razina razvoja i prisutnost inovativnih tehno-logija nude prilike za pokretanje pametnih rješenja koja bi unaprijedila program dekarbonizacije na razini cijelog gos-podarstva. Od 128 hrvatskih gradova, više od 40 ih razvija koncept pametnog grada kako bi poboljšali život građana. Prilike koje proizlaze iz pametne tranzicije uključuju:

RAZVOJ NOVIH PROIZVODA I USLUGA Dalekosežne posljedice klimatskih promjena jedin-stvena su prilika za inovacije u tehnološkim projek-tima, mehanizmima financiranja, interakciji dionika i mehanizmima razmjene znanja. Daljnji napredak u ovim područjima stvorit će nove poslovne modele, nove modele vlasništva, nove proizvode i usluge u brzorastućim nišama, što će pozitivno utjecati na hrvatsko gospodar-stvo i konkurentnost poslovnog sektora.

POBOLJŠAN PRISTUP OSNOVNIM USLUGAMA Iskorištavanje digitalne tehnologije da bi se pobolj-šao pristup osnovnim uslugama u sektorima kao što su zdravstvo i obrazovanje može pomoći u pove-ćanju društvene inkluzije, uz istodobno smanjenje emisija plinova koje proizlaze iz putovanja. Dakle, ovi alati izravno pridonose socijalnoj koheziji i uklanjanju prostornih prepreka, što je osobito važno za stanovnike ruralnih područja i otoka.

POTENCIJAL ZA VEĆU PENETRACIJU OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE (OIE) Otoci imaju potencijal i uvjete na lokalnoj razini da posti-gnu energetsku neovisnost uporabom obnovljivih izvora energije, a lokalna poduzeća imaju mogućnost izgradnje kapaciteta u osmišljavanju integriranih, sveobuhvatnih rješenja. Zapravo, neki su otoci već započeli tranziciju pre-ma energetskoj neovisnosti i razvijaju integrirane sustave upravljanja energijom.

PROGRAMI EU-A Europsko vijeće 17. prosinca usvojilo je Višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027.3 Hrvatskoj, kao državi članici, nudi nove prilike da svojim lokalnim zajednicama i poslovnom sektoru omogući da

6 PRILIKE

7 PREPORUKE I ZAKLJUČAK

prevladaju gospodarske i društvene posljedice pandemije bolesti COVID-19, uz istodobno rješavanje izazova koje nameću tranzicija prema niskougljičnom razvoju i digital-na tranzicija. Na slici 4 u tekstu dolje prikazuju se neke programske alokacije.4

3 https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2020/12/17/multiannual-financial-framework-for-2021-2027-adopted/

4 https://www.consilium.europa.eu/en/infographics/mff2021-2027-ngeu-final/

Slika 4Rashodi EU- za razdoblje od 2021. do 2027.Iznosi u milijardama EUR (cijene 2018.)

FRIEDRICH-EBERT-STIFTUNG – PAMETNI GRADOVI I ENERGETSKA TRANZICIJA

16

dugoročni cilj ugljične neutralnosti, kontinuitet politi-ka i strategija ulaganja treba postati normom. Institu- cionalna struktura za tranziciju prema niskougljičnom razvoju koja u svom mandatu treba ostvariti dugoročne rezultate i pružati stručne savjete pomogla bi da dužnosnici budu odgovorni za svoje poteze i da se postigne kontinuitet.

IV. SMANJENJE ULAGAČKIH RIZIKA

Poduzećima su na raspolaganju mnogi financijski instru-menti i poticaji koji se financiraju sa središnje razine u obliku bespovratnih sredstava, subvencija, zajmova i sl. Ipak, mogu imati otežan pristup ovim oblicima financiranja zbog složenog procesa odobrenja financiranja, dugih razdoblja ocjenjivanja, otežanog ulaganja za nepredvidive ishode i sl. Manja poduzeća nemaju dovoljno ljudskih resursa da bi paralelno obavljali svakodnevne poslovne aktivnosti i sa-stavljali prijave za dobivanje javnih potpora. S druge strane, poslovne banke rado će dati zajam za bilo kakav održiv projekt, bio on digitalan ili ne, ako će poduzetnik snositi ri-zik neuspjeha. Da bi se potaknula ulaganja u tranziciju prema niskougljičnom razvoju, podjela rizika trebala bi postati pravilo. Valja poticati nove oblike imovine kao što su zelene obveznice. Osim toga, treba razviti poticajno okružje za održive gospodarske aktivnosti.

V. POTICANJE AKTIVNOG SUDJELOVANJA GRAĐANA

Što je složeniji sustav, to se više oslanja na korektivne mjere velikih ulaznih vrijednosti. Znači, pametni gradovi mogu uistinu biti pametni ako velik broj ljudi može sudje-lovati u postavljanju ciljeva, pregledu podataka i do-nošenju odluka. U tom slučaju, naglasak treba biti na poticanju inovacija „odozdo prema gore“ i oblicima suradnje od niže prema višoj razini (eng. bottom-up). Razrada pojma „pametnog građanina“ kao suautora rje-šenja poput energetskih zajednica stvorila bi raznolik inte-lektualni kontekst u iskorištavanju tehnologije i prostornog projektiranja, što bi prebacilo energetsko planiranje s načela „od više razine prema nižoj“ (eng. top-down) (ponuda/ispla-tivost) kako bi naglasak bio na potražnji i lokalnoj otpornosti.

Zaključna razmatranja

Potrebno je hitno promijeniti opće poimanje upravljanja. Vlada RH treba poboljšati ova područja: (i) jasna komuni-kacija i definiranje nacionalnih strateških interesa, (ii) brzo usvajanje strategija, nužni podzakonski akti, specifične pre-poruke Europske komisije za zemlje članice (eng. CSR) i dr. te (iii) uspostava istinskih partnerstava s lokalnim zajednica-ma koje od samog početka trebaju biti uključene u projekte koji ih se tiču. Ova poboljšanja pomogla bi u usklađivanju ci-ljeva i ubrzala proces tranzicije bez da se bilo tko zanemari.

Uspješna energetska tranzicija/tranzicija prema ni-skougljičnom razvoju ne može se ostvariti bez pro-vedbe na lokalnoj razini i rascjepkani projekti pamet-nog projekta u pojedinačnim lokalnim zajednicama ne mogu polučiti željeni ishod bez povezanosti s krovnim strategijama.

Stavovi objavljeni u ovoj publikaciji izraz su mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima FES-a ili organizacije u kojoj autori rade.

IMPRESUMO AUTORICI

Stephanie E. Trpkov, MBA, savjetnica je na visokoj razini, poduzetnica, ulagačica i strateška konzultantica u global-nom sektoru za energetiku i ekstraktivne industrije Svjetske banke. S gotovo dvadeset godina profesionalnog iskustva, specijalizirana je za pitanja strateške industrijske transfor-macije, kao i za osmišljavanje i provedbu projekata pametnih gradova u Jugoistočnoj Europi.

Izdavač: Friedrich-Ebert-Stiftung, Regionalni ured za Hrvatsku i Sloveniju, Praška 8 I HR 10000 Zagreb I Croatia

Za izdavača: Türkan Karakurt, [email protected]

www.fes.hr

Komercijalna upotreba svih medija koje izdajeFriedrich-Ebert-Stiftung (FES) nije dopuštena bezprethodne suglasnosti FES-a.

ISBN 978-953-8376-01-6

REFERENCE [1] “UN-Habitat Strategic Plan 2020-2023,” New York, 2020.

[2] J. S.-T. G. K. C. L. G. F. G. Sachs, “Sustainable Development Report,” Bertelsmann Stiftung i Sustainable Development Solutions Network (SDSN), New York, 2019.

[3] “COM (2019) 640 final,” Europska komisija, Bruxelles.

[4] “COM (2020) 102 final,” Europska komisija, Bruxelles.

[5] A.-M. Boromisa, “Tko će i kako provoditi Europski zeleni plan? Institucije i koordinacijski mehanizmi u Hrvatskoj,” Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, 2020.

[6] “World Development Report: Digital Dividends,” Grupacija Svjetske banke, Washington D.C., 2016.

[7] “European Innovation Scoreboard,” Europska komisija, Bruxelles, 2020.

[8] “Country Report Croatia,” Europska komisija, Bruxelles, 2020.

[9] D. Hill, “Medium,” 1. veljače 2013. [Online]. Dostupno na: https://medium.com/butwhatwasthequestion/on-the-smart-city-or-a-manifesto-for-smart-citizens-instead-7e0c6425f909.

[10] P. K. R. Cardullo, “Being a ‘citizen’ in the smart city: up and down the scaffold of smart citizen participation in Dublin, Ireland.,” 2018.

[11] J. S. &. D. Y. Cowley Robert, “The smart city and its publics: insights from across six UK cities. Urban Research & Practice,” Urban Research and Practice, vol. 11, 2017.

[12] “Centre for cities,” 2014.

[13] [Online]. Dostupno na: https://blogs.worldbank.org/sustainablecities.

[14] V. M., “City and urbanisation,” Školska Knjiga , Zagreb, 2002.

[15] “2019 Central and Eastern Europe Private Equity Statistics,” Invest Europe, 2020.

[16] “Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske,” Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Zagreb, 2017.

[17] “Nuclear Power in a Clean Energy System,” IEA, Pariz, 2019.

[18] Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb: NN 106/2017, 2017.

[19] Europska komisija ,“Country Report Croatia,” Europska komisija, Bruxelles, 2020.

Pametne energetske mreže odnose se na integriranje obnovljive energije, digitalne infrastrukture, skladištenja energije i sl. Energetska tranzicija više je od pukog napajanja energijom pojedinačnih vrsta infrastrukture. Zahtijeva široka partnerstva s nagla-skom na konsolidaciju i integraciju, tj. ukidanje izoliranih ili zatvorenih sustava. Digitalizacija, dekarbonizacija i diver-zifikacija tri su glavna područja koja

Daljnje informacije o ovoj temi možete dobiti na: www.fes.hr

podupiru energetsku tranziciju. Distri-buirani izvori energije iz obnovljivih izvora vežu se uz energetsku tranzi-ciju, kao i neki novi trendovi, poput električne mobilnosti i vlastite proi-zvodnje električne energije. Ova tran-sformacija zahtijeva značajna ulaganja kako bi se razvile fleksibilnije elek-trične mreže i IT infrastruktura da bi se upravljalo pripadajućim podacima u sve složenijem energetskom sustavu.Puka nabava neke najmodernije

tehnologije i provedba projekata pametnog grada ne čine neku zajed-nicu otpornom i održivom. Nužno je osigurati osnovnu infrastrukturu, kao i integrirani pristup planiranju i uprav-ljanju. Postojeća praksa zasebnog postavljanja ciljeva pametnog grada, u obliku ICT projekata, bez integri-ranja s ostalim ciljevima, predstavlja prepreku postizanju ugljične neutral-nosti.

PAMETNI GRADOVI I ENERGETSKA TRANZICIJAJe li jedno moguće bez drugoga?

Documents

Analiza PAMETNI GRADOVI