ANALIZA RANJIVOSTI...Aktuelne agroekološke globalne devijacije, prije svega nedostatak padavina (suša) pa i društveno-gospodarski aspekti, imaju izuzetno složen uticaj na ukupan

ANALIZA RANJIVOSTI SEKTORA VOĆA, POVRĆA I

STOLNOG GROŽĐA NA KLIMATSKE PROMJENE (SUŠU) U

REGIJI HERCEGOVINE

ožujak/mart 2014.

2

Ova analiza je izrađena u okviru projekta „Podrška razvoju poljoprivrede u Hercegovini“, financiranog sredstvima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Analizu pripremili Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru i Agromediteranski fakultet Univerziteta "Džemal Bijedić" Mostar: mr.sc. Elma Sefo, voditeljica ispred Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, doc.dr.sc. Gordan Prskalo, doc.dr.sc. Adrijana Filipović, mr.sc. Paulina Šaravanja, mr.sc. Viktor Lasić, Marija Lasić, dipl. oec. Prof.dr. Nezir Tanović, voditelj ispred Agromediteranskog fakulteta Univerziteta "Džemal Bijedić" Mostar, prof. dr. Semina Hadžiabulić, doc.dr. Jasmina Aliman, mr.sc. Alisa Hadžiabulić, mr.sc. Omer Kurtović IZDAVAČ: UG Nešto Više TIRAŽ: 500 Štampa:__________

Stavovi izraženi u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno stavove Američke agencije za međunarodni razvoj niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

3

LISTA SKRAĆENICA ABA - hormon abscizinska kiselina Dv - deficit ili manjak vode ETc - potencijalna evapotranspiracija Eto - referentna evapotranspiracija FAZ - fotosintetski aktivno zračenje HS - proteini temperaturnog šoka (heat – shock proteins) INC - Prvi nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama (I National report on climate changes) IPV - integralna proizvodnja voća IPCC - Međuvladina komisija Ujedinjenih nacija za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change) Kc - biljni koeficijent LKV - lentokapilarna vlažnost Nn - norme navodnjavanja poljoprivrednih kultura Oef - efektivne oborine PVK - poljski vodni kapacitet tla SNC - Drugi nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama (II National report on climate changes) SPI - standardizirani indeks oborina (Standardized Precipitation Index) UNFCCC - Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (United Nation Framework Convention on Climate Change) Vgod - godišnja bilanca vode VV - vlažnost venuća Vveg - vegetacijska bilanca vode WWF - Svjetski fond za zaštitu prirode (World Wildlife Fund)

4

SADRŽAJ 1. UVOD .................................................................................................................................... 6 1.1. Pozadina problema ........................................................................................................... 7 1.2. Cilj i metodologija izrade analize .................................................................................... 7 2. SOCIO-EKONOMSKI ZNAČAJ SEKTORA VOĆA, POVRĆA I VINOGRADARSTVA U HERCEGOVINI ........................................................................ 10 2.1. Značaj i uloga voćarstva, povrtlarstva i vinogradarstva u socio-ekonomskom razvoju Hercegovine ........................................................................................................................... 12 2.2. Učešće voćarstva, povrtlarstva i vinogradarstva u poljoprivrednom sektoru Hercegovine ........................................................................................................................... 14 2.3. Vrste poljoprivrednih kultura u Hercegovini čija proizvodnja ima ekonomsku isplativost ............................................................................................................................... 28

2.3.1. Voće (jabuka, kruška, šljiva, breskva, marelica, trešnja, višnja, bajam, orah, smokva, šipak, maslina, kupina, malina, jagoda) ..................................................... 28

2.3.2. Povrće (kupus, rajčica, paprika, lubenica, dinja, krastavac, salata, luk, mrkva, grah, krumpir) .......................................................................................................... 37

2.3.3. Stolno grožđe .................................................................................................... 45 3. KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE ............................................................................ 47 3.1. Klimatske specifičnosti ................................................................................................... 47

3.1.1. Klimatske specifičnosti Bosne i Hercegovine ................................................ 47 3.1.2. Klimatske specifičnosti u Hercegovini ........................................................... 49

3.2. Klima i klimatske promjene u BiH................................................................................ 50 3.3. Predviđanja klimatskih promjena u BiH u budućnosti .............................................. 51 3.4. Efekt staklene bašte i njen utjecaj na klimatske promjene......................................... 52

3.4.1. Prirodni proces efekta staklenika ................................................................... 53 3.5. Posljedice promjene klime na sektor voća, povrća i stolnog grožđa .......................... 54

3.5.1. Posljedice promjene klime na sektor voća ..................................................... 54 3.5.1.1. Nedostatak vode - suša .......................................................................... 54 3.5.1.2. Višak vode u zemljištu - zabarenost ..................................................... 55 3.5.1.3. Visoke temperature ............................................................................... 56

3.5.2. Posljedice promjene klime na sektor povrća ................................................. 57 3.5.3. Posljedice promjene klime na sektor vinogradarstva .................................. 60

4. SUŠA I NJEN UTJECAJ NA POLJOPRIVREDU ....................................................... 61 4.1. Definicija i tipovi suše ..................................................................................................... 61 4.2. Faktori koji utječu na pojavu suše u poljoprivredi ..................................................... 65 4.3. Varijabilnost klimatskih parametara tijekom godine ................................................. 75

4.3.1. Temperatura zraka .......................................................................................... 75 4.3.2. Količina oborina ............................................................................................... 77

4.4. Evapotranspiracija usjeva uzgajanih u Hercegovini ................................................... 78 4.4.1. Proračun referentne evapotranspiracije ....................................................... 80

5

4.4.2. Potrebe poljoprivrednih kultura za vodom ................................................... 82 4.5. Posljedice suše u sektoru voća, povrća i stolnog grožđa u Hercegovini ..................... 83 5. ADAPTACIJA VOĆA, POVRĆA I STOLNOG GROŽĐA NA SUŠU ........................ 86 5.1. Značaj i vrste adaptacije na sušu .................................................................................. 86

5.1.1. Utjecaj suše na poljoprivredu ......................................................................... 86 5.1.2. Otpornost biljaka prema suši .......................................................................... 87 5.1.3. Morfološke i fiziološke otpornosti biljaka prema suši .................................. 88 5.1.4. Mjere prevladavanja stresnih uvjeta kod biljaka ......................................... 88

5.2. Utjecaj suše na poljoprivredne kulture ispitivanog regiona ....................................... 90 5.2.1. Utjecaj suše na proizvodnju voćarskih kultura ............................................ 90 5.2.2. Utjecaj suše na proizvodnju povrtlarskih kultura ........................................ 93 5.2.3. Utjecaj suše na proizvodnju stolnog grožđa .................................................. 96

5.3. Prijedlog mjera adaptacije voća i povrća i vinove loze na sušu ................................. 97 5.4. Pregled postojećih mjera u borbi protiv suše u poljoprivredi .................................. 101 6. PREPORUKE .................................................................................................................. 102 6.1. Preporuka za uvođenje mjera za ublažavanje suše na nivou farme ........................ 102

6.1.1. Izbor sjetvenog i sadnog materijala ............................................................. 102 6.1.2. Podizanje protivgradnih mreža .................................................................... 108 6.1.3. Veličina nasada............................................................................................... 109 6.1.4. Izbor lokacije za podizanje nasada .............................................................. 110 6.1.5. Suzbijanje korova .......................................................................................... 111 6.1.6. Plodored .......................................................................................................... 112 6.1.7. Obrada zemljišta ............................................................................................ 112 6.1.8. Gnojidba i ishrana ......................................................................................... 114 6.1.9. Malčovanje ili nastiranje zemljišta............................................................... 117 6.1.10. Proizvodnja u zaštićenom prostoru ............................................................ 118 6.1.11. Podizanje savremenih sistema uzgoja “na dohvat ruke” ......................... 120 6.1.12. Preporuke za podizanje mreže za navodnjavanje .................................... 121 6.1.13. Podizanje vjetrozaštitnih pojaseva ............................................................. 134

6.2. Preporuka za uvođenje mjera za ublažavanje suše na nivou države ....................... 134 6.2.1. Oplemenjivanje genotipova........................................................................... 135

LITERATURA .................................................................................................................... 136

6

1. UVOD Posljednjih godina vode se razne rasprave o klimatskim promjenama, posebno o

povećanju srednje temperature prizemnog sloja atmosfere. Iako je teorija o uzroku zatopljenja, odnosno o stakleničkim plinovima, vrlo vjerojatna, konačni efekti povećanja temperature atmosfere na ostale klimatske elemente poput količine oborina, odnosno pojave suše, na određenom području nisu dovoljno poznati. Predviđa se da će utjecaj budućih klimatskih promjena na poljoprivredni sektor biti značajan, u najvećoj mjeri negativan.

Odabrane pojave ekološke krize, prije svega pojave suše, dospjeli su na dnevne redove međunarodnog zakonodavstva. Zemlja po zemlja, region po region, uključuju se u jedinstveno projektovano, organizirano i vođeno otklanjanje ekoloških prijetnji, prije svega zatopljavanja, nedostatka oborina i suše kao agroekološkog činioca.

Suša je najvećim dijelom ekološki i ekonomski problem. U siromašnim zemljama, suša se često poima sa usporedbama između života i smrti. Iako se suša ne može spriječiti, ipak postoje načini da se negativni učinci suše na proizvodnju hrane, ekonomiju i druge društvene pojave smanje.

Svaki rast temperature će vjerojatno imati izrazito štetne utjecaje, naročito zato što su prognozirane više temperature povezane sa smanjenom količinom padavina i višim stopama isparavanja, posebno u područjima mediteranske i submediteranske klime. Povećani prosječan rast temperature rezultirati će skupim procesom prilagođavanja na klimatske promjene i utjecajima koji će nadmašiti kapacitet prilagodljivosti velikog broja ekoloških sistema, kao i visokim rizikom opsežnih ireverzibilnih efekata koji uključuju i nestanak nekih biljnih vrsta.

Pojave suša i manjka opcija za navodnjavanje nisu uniformni, ipak područje regije Hercegovine spada u područja koja su najviše pogođena nestašicom vode u zemljištu. Poljoprivreda, posebno sektor voćarstva i povrtlarstva, zbog svoje izloženosti i osjetljivosti na prirodne promjene, predstavlja sektor koji je najosjetljiviji na promjene klime, posebno na pojavu suše. Teorije o nekim prednostima negativnog utjecaja klimatskih promjena i suše na prednosti i određene dodatne mogućnosti, prije svega dvije, pa i tri žetve godišnje, povećanje uzgoja kasnih usjeva, veći prinosi i dr. su iluzija. Dakle, prognozirani rast temperature u kombinaciji sa promjenama u količini padavina i stopama isparavanja, vjerovatno će značajno negativno utjecati na poljoprivredne sisteme posebno u submediteranskom području, prije svega istraživanom području regije Hercegovine.

Svakako, metodološki i znanstveni pristup u Studiji definira prilagođavanje na klimatske promjene sa fokusom na poboljšano upravljanje vodnim resursima i adekvatnim sustavom navodnjavanja, kao i na razna poboljšanja poljoprivredne proizvodnje u suhljim uvjetima.

Nastojanja da se racionalno i održivo koriste sve predložene mjere u sistemu analize ranjivosti voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine utoliko je značajnije ukoliko se ima u vidu da su realne šanse da ovaj segment agrara može biti održiv, radno intenzivan, profitabilan i izvozno orijentiran.

Studija ukazuje na mjere i postupke koji bi uspješno prevazilazili probleme negativnih posljedica globalnog zatopljavanja i čestih pojava nedostatka oborina (suše) i predlaže rješenja i modele racionalne i održive proizvodnje. U detaljnoj razradi proizvodnih, gospodarskih, okolišnih i drugih aspekata relevantnih za ovu Studiju, razvoj sektora voća, povrća i stolnog grožđa argumentirano je prihvatljiv i može predstavljati „motor“ razvoja agrara u regiji Hercegovine.

Nadamo se da će ova Studija stvoriti klimu i predpostavke koje će voditi prema razvojnim projektima u ovoj oblasti, motivirati stanovništvo regije Hercegovine prema održivoj i profitabilnoj proizvodnji.

7

1.1. Pozadina problema Aktuelne agroekološke globalne devijacije, prije svega nedostatak padavina (suša) pa i

društveno-gospodarski aspekti, imaju izuzetno složen uticaj na ukupan agrarni sektor, svakako i na sektor voća, povrća i stolnog grožđa kao strateškog segmenta agrara u regiji Hercegovine. Tokom dosadašnjeg strateškog opredjeljenja prema agraru kroz koji je prolazila regija Hercegovine, glavna pažnja bila je usmjerena na neke sekundarne probleme. Ova regija nije poimana kao proizvodno područje koje bi uz investiciona ulaganja mogla postati respektabilan proizvođač i izvoznik voća, povrća i stolnog grožđa. U tom kontekstu proizvodnja, uz sve agroekološke probleme (česte suše), bila je prepuštena „sama sebi“ i loše osmišljenoj strukturnoj prilagodbi. Zbog toga su izostajali sveobuhvatniji i sistematičniji napori na stvaranju efikasnih načina za aktiviranje značajnih agrarnih potencijala regije Hercegovine.

Nedostatak detaljnog razmatranja razvoja sektora agrara u ranijim periodima (izuzev Strategije razvoja agrara HNŽ/K kao ohrabrujućeg dokumenta), pogotovo analize ranjivosti prioritetnih segmenata agrara ove regije (voća, povrća i stolnog grožđa), bila je prepreka, a ovim dokumentom može biti šansa održivom razvoju ukupne agrarne djelatnosti te smanjiti stvoreni debalans između realnih (izuzetno velikih) mogućnosti i ostvarenja primarne proizvodnje voća, povrća, stolnog grožđa i drugih proizvoda iz opusa biljne proizvodnje.

Kao ciljne grupe realizacije ove Studije, mogu se označiti:

o Općine: Mostar, Čapljina, Čitluk, Jablanica, Konjic, Neum, Prozor-Rama, Ravno, Stolac, Grude, Ljubuški, Posušje, Široki Brijeg, Kupres, Livno, Tomislavgrad, Berkovići, Bileća, Gacko, Istočni Mostar, Nevesinje, Trebinje, Ljubinje;

o Stanovništvo ruralnih područja navedenih općina; o Svi aktivni učesnici u lancu proizvodnje i potrošnje hrane, uključujući i nosioce

aktivnosti planiranja ukupnog gospodarstva, posebno ruralnog razvoja regije Hercegovine. U samoj Studiji će učestvovati najširi spektar zainteresiranih društvenih subjekata, isto

tako će i rezultate Studije koristiti najširi spektar zainteresiranih poljoprivrednika za proizvodnju voća, povrća i stolnog grožđa.

Potencijalni korisnici Studije su:

o Vlada HNŽ/K (Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede); o Budući kreatori strategija razvoja i sličnih strateških dokumenata HNŽ/K; o Poljoprivredni proizvođači i prerađivači, predstavnici proizvodnih aktivnosti (udruge,

zadruge poljoprivrednih proizvođača i drugi subjekti u raznim proizvodnim sektorima); o Sveučilište i Univerzitet, posebno Instituti koji se bave agrarnom ekonomijom ili

proizvodnim tehnologijama; o Vladina i nevladina udruženja koja se bave zaštitom i valorizacijom ambijentalnih

resursa; o Predstavnici socio-kulturnih udruženja; o USAID kao finacijer studije, kao i ostale međunarodne donatorske organizacije koje

učestvuju u reformi poljoprivrednog sektora; o Ostali subjekti, nosioci kolektivnog interesa.

1.2. Cilj i metodologija izrade analize

Cilj Studije „Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (suša) u regiji Hercegovine“ trebao bi da u značajnijoj mjeri doprinese porastu primarnih poljoprivrednih proizvoda i njihovih prerađevina, izvoznog potencijala i veće

8

ostvarene platno devizne pozicije u regiji Hercegovine, svakako i većeg profita poljoprivrednim proizvođačima.

U širem smislu riječi, ova Studija treba da doprinese valorizaciji područja regije Hercegovine, razvoja mikro i makro poduzetništva u korist prije svega proizvođača voća, povrća, stolnog grožđa, a i drugih vrsta proizvodnje. Provedba zadataka iz Studije svakako će širiti mrežu jačanja svih subjekata regije Hercegovine koji su angažirani u sektoru primarne proizvodnje i prerade, ukupnom ruralnom razvoju, očuvanju okoliša, promociji agroturizma i u ukupnoj teritorijalnoj valorizaciji.

Provedba prijedloga iz ovog dokumenta – Studije - temelji se na četiri sastavna dijela:

o Poljoprivrednom stanovništvu i svim njegovim obilježjima. o Ukupnom gospodarstvu regije Hercegovine, gdje bi segment agrara, posebno ruralnog

područja u proizvodnji voća, povrća i stolnog grožđa, mogao zauzimati primarno mjesto.

o Okolišu, koji bi podrazumijevao prevazilaženja nedostatka oborina (suša), opstanak vrsta i ukupan diverzitet.

o Idejama, institucijama i strukturama sa sličnim projektima koji vode prema razvoju sektor agrara. U kontekstu zadatih ciljeva, obavljena su istraživanja u aspektima:

o agroekološki uvjeti regije Hercegovina, o prirodne karakteristike područja istraživanja, o stupanj, načini i metode proizvodnje voća, povrća i stolnog grožđa, o za utvrđivanje potreba za navodnjavanjem referentna evapotranspiracija (ETo) za

pojedine meteorološke postaje izračunata je po metodi FAO Penman-Monteitha, u računalnom programu CropWat (20godišnji prosjeci 1991.-2010). Kao referentni pokazatelji korišteni su podaci:

o Federalnog zavoda za statistiku, Federalnog zavoda za poljoprivredu Sarajevo, Republičkog zavoda za statistiku RS, podaci općinskih službi.

Metodologija izrade Studije nije podrazumijevala izolirano (ali jeste fokusno) suvremeni pristup koji se temelji na: Teritorijalnom pristupu koji je obuhvatao postojeće stanje i razvojnu komponentu u aspektima voća, povrća i stolnog grožđa u općinama: Mostar, Čapljina, Čitluk, Jablanica, Konjic, Neum, Prozor-Rama, Ravno, Stolac, Grude, Ljubuški, Posušje, Široki Brijeg, Kupres, Livno, Tomislavgrad, Berkovići, Bileća, Gacko, Istočni Mostar, Nevesinje, Trebinje, Ljubinje. Područje navedenih općina tretira se kao homogena proizvodna cjelina koju karakterizira agroekološka kohezija sa sličnim ili istim historijskim i zajedničkim vrijednostima, uključujući i princip proizvodnosti. Ovakav teritorijalni pristup ima za cilj da potakne rast svijesti od strane primarnih pokretača razvoja i u drugim segmentima agrara i aktivira postojeće resurse u postizanju održivog poljoprivrednog razvoja. „Bottom-up“ (odozdo prema gore) pristupom nastojalo se ohrabriti učešće u sagledavanju aktuelnih problema i predlaganju budućih pravaca razvoja navedenog segmenta agrara metodom participacije svih zainteresovanih učesnika (”stakeholder”-a) u sustavu regije Hercegovine. To bi podrazumijevalo uključivanje svih općina i drugih lokalnih, regionalnih i ostalih „partnera“ na razini države. Ovakav pristup treba da rezultira u pravcu iznalaženja najboljih rješenja koja su u ovoj Studiji prezentirana.

9

Partnerski pristup u sagledavanju svih aspekata i rješenja u progresu proizvodnje voća, povrća i stolnog grožđa od strane stručnih službi općina i aktera u izradi Studije predstavlja vrlo važan segment. Studija predstavlja model organizacije koji bi mogao značajno uticati na institucionalni balans istraživanog područja (regija Hercegovine) i može biti valencija za uspostavljanje klastera. Inovativnost u izradi Studije se ogleda u novim načinima promocije i povezanosti lokalnih resursa u regionalne sa zajedničkim karakteristikama koji su od interesa za ukupan razvoj, ali još uvijek nisu „pokrivene“ od strane ostalih razvojnih politika. Koncept Studije nudi aktivnosti i odgovore na probleme, slabosti i mogućnosti progresa proizvodnje voća, povrća i stolnog grožđa istraživanih područja, stvaranje novih proizvoda, novih procesa, tržišta ili novih oblika organiziranja. Integrisani pristup – Aktivnosti koje nudi Studija za lokalne zajednice (općine) mogu biti čvrsto povezane i koordinirane kao jedinstvena cjelina. To znači da je Studija uzela u obzir mogućnost uspostavljanja veza sa ostalim segmentima agrara iz opusa biljne proizvodnje. Studija je također bazirana na temeljima i konceptu trodimenzionalnog razvoja koji uključuje strategiju, područje (teritoriju) i partnerstvo.

10

2. SOCIO-EKONOMSKI ZNAČAJ SEKTORA VOĆA, POVRĆA I VINOGRADARSTVA U HERCEGOVINI

Gospodarstvo BiH je suočeno s brojnim izazovima i prijetnjama iz okruženja. Nepovoljni demografski trendovi, ubrzani razvoj znanosti i tehnologije, klimatske promjene, jačanje međunarodne konkurencije te globalna kriza i recesija tek su dio čimbenika koji dugoročno utječu na stabilnost i konkurentnost BiH. Poljoprivreda, kao dio gospodarstva i društva, tijesno povezana s njegovima razvojem, u ovakvim uvjetima pokazuje svoj značaj i doprinos u stabiliziranju ekonomije.

S visokim udjelom u BDP-u BiH od 6,24%1 (2012.) poljoprivreda danas čini značajnu ekonomsku aktivnost. Iako se taj udio u BDP smanjuje (8,3% u 2006. odnosno 6,9% u 2011.), poljoprivredni sektor i dalje ima veoma važnu ulogu u sveukupnom razvoju. Uz značajan udio u vanjskotrgovinskoj razmjeni, ovaj sektor upošljava 20% ukupnog broja zaposlenih u BIH. U trenutku kada drugi sektori nemaju kapacitete za prihvat radne snage radi globalne ekonomske krize i recesije, poljoprivreda već određeno vrijeme osigurava najznačajniji broj radnih mjesta.

S obzirom da je BiH pretežito ruralna zemlja, stanovništvo je tradicionalno orijentirano na poljodjelstvo. Povoljan geografski položaj i raspoloživi prirodni resursi glavna su obilježja ovih prostora, a ujedno i najvažniji preduvjet za poljoprivrednu proizvodnju. Pored toga, razvoju poljoprivrede u BiH idu i prilog drugi činitelji kao što su relativno niski troškovi radne snage, nezagađeno tlo, blizina EU tržišta, …

Poljoprivreda u BiH je na znatno nižoj razini od one na kojoj bi mogla i trebala biti. Potencijali za razvoj poljoprivrede su dosta veliki, ali nedovoljno iskorišteni. Gotovo polovina oraničnih površina još se uvijek ne obrađuje, a prosječna veličina posjeda korištenog poljoprivrednog zemljišta je 2 ha što je daleko ispod prosjeka EU (14,3 ha). Stagnaciji razvoja poljoprivrede svakako doprinose i klimatske promjene koje se očituju u porastu prosječnih temperatura i sve češćim vremenskim nepogodama. Suša, poplave, oluje ostavljaju trajne posljedice na proizvodnju i konkurentnost zbog čega se pred proizvođače postavlja dodatni zahtjev za promjenom pristupa poljoprivrednoj proizvodnji. Primjena suvremenih tehničko-tehnoloških mjera i modernizacija sektora u takvim se uvjetima nameću kao nužnost.

Zbog specifičnosti proizvodnje „pod otvorenim nebom“ prirodni uvjeti su izuzetno bitni za poljoprivredu. Konačan ekonomski rezultat proizvođača u najvećoj je mjeri određen klimom na koju se najmanje može utjecati. Stoga su upravo blagodati klime u području Hercegovine vjerojatno i najviše doprinijele činjenici da je to područje koje u mnogim agrarnim aspektima prednjači u odnosu na druge dijelove BiH.

Hercegovina je izuzetno heterogeno područje čiji su agroekološki uvjeti definirani blizinom mora, raščlanjenim brdsko-planinskim reljefom i riječnim tokovima. Na ovom se području izmjenjuju planinski, umjereno kontinentalni i mediteranski pojas, svaki sa svojim specifičnostima a što je bitno odredilo raširenost pojedinih proizvodnih tipova.

Dolinom rijeke Neretve osjeća se utjecaj mediteranske klime koja sjevernije od Mostara prelazi u kontinentalnu, te se u nešto višim predjelima osjećaju i obilježja planinske klime. Najveći dio Hercegovine ipak ima povoljne klimatske uvjete uz obilje sunca i toplote što, uz brojne rijeke i jezera, pogoduje uzgoju različitih vrsta voća i povrća. Količina padalina je relativno visoka no njihov nepravilan raspored čini problem poljoprivrednim proizvođačima. Naime, dok se u razdoblju zime i proljeća bilježi velika količina oborina, ljeti su one male i zanemarive. Uz nisku količinu padalina te izuzetno visoke temperature tijekom ljeta,

1 Bruto domaći proizvod prema proizvodnom i dohodovnom pristupu 2005-2012, Agencija za statistiku BiH, dostupno na: http://www.bhas.ba/tematskibilteni/Tematski%20Bilten%20BDP%202005-2012.pdf

11

poljoprivreda na području Hercegovine, a pogotovu intenzivna, nije moguća bez navodnjavanja.

Temeljni preduvjeti koji utječu na odabir kultura koje će se uzgajati na određenom području su prirodni uvjeti: klima, reljef, tlo. S obzirom na te uvjete, Hercegovina ima izuzetne predispozicije za proizvodnju raznovrsnog voća i povrća.

Voće i povrće, kao i njihove prerađevine, su osnovni izvori hranjivih tvari i vitamina te stoga imaju značajno mjesto u ishrani stanovništva. Proizvodnja i potrošnja voća u svijetu bilježe stalni porast, a sve je više traženo i ekološki proizvedeno voće. S druge strane, potrošnja svježeg voća po glavi stanovnika u BiH je 2-3 puta manja u odnosu na razvijene zemlje. Unatoč tome, domaća proizvodnja voća i povrća još uvijek ne može podmiriti potrebe tržišta BiH zbog čega smo prinuđeni na uvoz tih proizvoda, a krajnji rezultat je negativna vanjskotrgovinska bilanca.

U odnosu na druga područja Hercegovina ipak prednjači u proizvodnji voća. Od voćnih kultura u uzgoju su najzastupljenije breskve, marelice i trešnje. Pored toga, u novije vrijeme se povećavaju i nasadi jabuke, kruške te višnje i oraha. Također se ulaže sve više u proizvodnju šipka, smokve i maslina dok se istodobno zapaža smanjenje rodnih stabala šljive.

Plantažni uzgoj voća još je uvijek nedovoljno zastupljen na području Hercegovine. Voćarstvo, baš kao i vinogradarstvo, u ovom su području dio tradicije. Tako se u okućnicama diljem ovog prostora uglavnom podižu voćnjaci mješovitog sastava u svrhu podmirenja potreba obitelji, dok se eventualni viškovi plasiraju u prodaju.

Orijentacija na komercijalni uzgoj svakako bi trebala biti ideja vodilja za budućnost jer Hercegovina ima sve preduvjete za uspješnu proizvodnju. Ovo se u prvom redu odnosi na proizvodnju ranih sorti jagoda, trešanja i bresaka, ali i drugog voća. Naime, povoljni klimatski uvjeti na ovom području omogućavaju ranije dozrijevanje plodova nego u unutrašnjosti. S druge strane, na tržištu postoji stalna potražnja za svježim voćnim plodovima pa u takvim uvjetima i proizvođači mogu ostvariti veće prodajne cijene za rano voće odnosno, na koncu, ostvariti bolji poslovni rezultat.

Ekonomski učinci proizvodnje voća značajno se povećavaju i tijekom turističke sezone. Domaći i strani turisti sve više traže svježe i kvalitetno voće pa na području Hercegovine obilazak voćnjaka i vinograda uz konzumaciju domaćih proizvoda vremenom postaje sastavni dio turističke ponude.

Vinogradarstvo ima dugu tradiciju u Hercegovini. Iako na području Bosne postoje manje površine pod vinogradima, uzgoj vinove loze je uglavnom koncentriran u hercegovačkoj regiji. Na ukupnoj površini pod vinogradima od 3.450 ha2 dominira vinsko grožđe u čijoj su strukturi zastupljenije bijele sorte (71%), među kojima prednjači autohtona Žilavka (55%). Ostatak od tek 260 ha čini stolno grožđe. Dio proizvodnje se plasira na inozemna tržišta, a veći dio se koristi za konzumaciju u kućanstvima koja se bave uzgojem. Područje uz dolinu Neretve oduvijek je imalo sve predispozicije za proizvodnju stolnog grožđa. Iako se u novije vrijeme povećava uzgoj, proizvodnja još uvijek nije dovoljna da podmiri domaće potrebe te će stoga naše tržište još godinama biti pogodno za uvoz.

Hercegovačko područje dominira i po proizvodnji povrća u BiH. Uzgoju povrća pogoduju dobri prirodni uvjeti no, s obzirom na potencijale ove regije, ta je proizvodnja daleko ispod mogućnosti. Slično kao i kod voćarske proizvodnje i ovdje je uglavnom mješoviti uzgoj kultura na manjim površinama u blizini domaćinstava. Uz podmirenje potreba kućanstava, dio proizvodnje je namijenjen tržištu i to kao prateća aktivnost odnosno dodatni izvor prihoda.

Kupusnjače, crni luk, rajčica, paprika i grah su najzastupljenije kulture u otvorenom uzgoju u Hercegovini. Pored toga, proizvodnja povrća se dijelom odvija i u zaštićenim

2 Katastar vinograda BiH, Federalni agromediteranski zavod Mostar

12

objektima. U takvim prostorima proizvodnja je organizirana tako da se smjenjuju tri, rjeđe četiri, kulture tijekom godine. Pored salate, rajčice, krastavca i paprike na ovaj se način proizvode, no u manjoj mjeri, i grah mahunar, mladi luk, špinat, blitva, tikvice te dinja. O značajnijim ekonomskim učincima proizvodnje u zaštićenom prostoru još uvijek ne možemo govoriti. No, s obzirom da je ovo najprofitabilniji oblik proizvodnje za mala obiteljska gospodarstva te je sve veći interes za ovakav tip uzgoja, realno je očekivati i ostvarivanje boljih rezultata. 2.1. Značaj i uloga voćarstva, povrtlarstva i vinogradarstva u socio-ekonomskom razvoju Hercegovine

Voćarstvo Voćarstvo je vrlo važna stručno-proizvodna grana poljoprivredne proizvodnje koja

doprinosi boljem iskorištavanju proizvodnih prostora, manje prikladnih za neke druge grane poljoprivredne proizvodnje.

Uloga voćarstva je višestruka: povećava vrijednost zemljištu, pozitivno utječe na socio-ekonomske prilike zemlje u smislu većeg broja radnih mjesta, većeg životnog standarda, a prije svega poboljšanja kvalitete ishrane stanovništva. Glavna zadaća voćarstva jeste proizvodnja kvalitetnog voća, odnosno plodova različitih vrsta i sorti voćaka.

Voće je nezamjenjivo u ljudskoj prehrani jer organizmu osigurava neophodne makro i mikro hranjive tvari potrebne za normalno funkcioniranje organizma i dobro zdravlje.

Značaj voća se ogleda u mogućnosti njegovog iskorištenja u svježem stanju, ali i u obliku raznih prerađevina. Tijekom cijele godine konzumiramo različite proizvode od voća: sokove, kompote, džemove, marmelade, slatka, sušeno voće. Plodovi mnogih voćnih vrsta se koriste ne samo u prehrambenoj već i u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.

Bosna i Hercegovina je zacijelo jedna od rijetkih zemalja koja ima povoljne uvjete za raznovrsnu voćarsku proizvodnju. S mediteranskom i umjerenom kontinentalnom klimom moguć je uzgoj suptropskog (mediteranskog) i kontinentalnog voća, od smokve do zimskih sorti jabuka i krušaka.

Prije svega područje Hercegovine ima komparativne prednosti za uzgoj različitih mediteranskih i suptropskih (smokva, šipak, kaki, nešpola, japanska šljiva, bajam, višnja maraska) i nekih kontinentalnih (jabuka, kruška, trešnja, breskva, šljiva, marelica, orah, jagoda) voćnih vrsta. Pored toga, na ovim prostorima postoji tradicija uzgoja ranih sorti trešnje, jagode, kajsije, breskve, smokve, šipka, masline.

Treba napomenuti da je Hercegovina područje s malom obradivom površinom. Obradive površine se uglavnom nalaze u dolinama rijeka, kraškim poljima, uvalama, vrtačama. Nedostatak obradivih površina obvezuje na detaljno planiranje i razumno korištenje istih što se posebno odnosi na voćarsku proizvodnju. Sama činjenica da su voćke višegodišnje kulture ukazuje da je voćarstvo složenija grana u odnosu na druge grane poljoprivredne proizvodnje.

Stoga, tradiciju treba nastaviti i uz to poticati intenzivniji uzgoj voćnih vrsta koje imaju povijesni i privredni značaj i koje mogu zauzeti još značajnije mjesto u konvencionalnoj i u ekološkoj voćarskoj proizvodnji.

Povrtlarstvo U ukupnoj proizvodnji hrane, proizvodnja povrća i prerađevina od povrća zauzima

značajno mjesto. Proizvodnja povrća predstavlja jednu od najintenzivnijih grana biljne proizvodnje. Agroekološke specifičnosti utječu na razvoj poljoprivredne proizvodnje pa tako i povrtlarstva. Općenito se može reći da Bosna i Hercegovina ima povoljne uvjete za proizvodnju povrća, kako u sjevernim tako i u južnim dijelovima zemlje. Razvoj povrtlarske proizvodnje značajno može doprinijeti ekonomskom razvoju cijele BiH. Veličina prinosa

13

mnogo utječe na rentabilnost proizvodnje u povrtlarstvu. Ostvareni prinosi povrća po jedinici površine kod svih uzgajanih vrsta su dosta niski i varijabilni u pojedinim godinama. Prema statističkim podacima u 2011. i 2012. godini, povrće je zasijano na 78.000 ha što zauzima 15% ukupno zasijanih površina. Međutim, radi velikih oscilacija vremenskih uvjeta i pojave suše, proizvodnja povrća je bila nestabilna i imala je negativan trend gotovo kod svih kultura. U 2011. godini bilježi se smanjenje vrijednosti proizvodnje povrća za -10,68%.

Područje Hercegovine je tradicionalno povrtlarski region. Proizvodnja se odvija na manjim površinama u privatnom sektoru s mješovitom proizvodnjom. Veliki problem predstavlja nabavka kvalitetnog sjemena i sadnog materijala kao i odabir adekvatnog sortimenta. Za uspješnost proizvodnje važna je prilagodljivost vrste i sorte na meteorološke prilike sredine u kojoj se uzgaja. Kod nekih vrsta povrća još uvijek su zastupljene i starije sorte, odnosno neselekcionirani lokalni ekotipovi. Lokalni ekotipovi daju manje prinose, ali često imaju veliku otpornost prema nepovoljnim uvjetima sredine. U cilju razvoja intenzivne proizvodnje na ovome području moguće je, pravilnim izborom vrsta i sorti kraće vegetacije, ostvariti smjenu i tri kulture godišnje.

U nižim južnim dijelovima Hercegovine koji su pod utjecajem mediteranske klime, moguće je organizirati cjelogodišnju proizvodnju povrća. Radi komparativnih prednosti ovoga područja, prije svega sa aspekta temperatura i sunčeve insolacije, dominira zimska i rana proljetna proizvodnja povrća. U zimskom periodu najčešće se uzgajaju kupusnjače - kupus i kelj, manje cvjetača, dok se za ranu proljetnu berbu uzgajaju rani kupus, rana salata, rani krumpir, mladi luk, rajčica, tikvice i krastavac za potrošnju u svježem stanju.

Posebno mjesto zauzima povećanje konkurentne rane proizvodnje povrća u zaštićenim prostorima u kojima se najčešće uzgajaju ekonomski najisplativije vrste a to su: paprika, rajčica i krastavac, uz interpolaciju salate, graha mahunara i mladog luka. Radi postizanja visokih cijena, u zaštićenim prostorima se uzgajaju i vrlo rani hibridi kupusa. Uzgojem povrća u zaštićenim prostorima osigurava se kontinuirano snabdijevanje tržišta svježim povrćem. Procjenjuje se da plodovito povrće zauzima više od 80% udjela u ukupnoj proizvodnji povrća u Hercegovini. Korištenjem suvremenih tehnologija uzgoja ostvareni prinosi u zaštićenim prostorima su viši u odnosu na uzgoj na otvorenim površinama pa se sve veći broj proizvođača odlučuje za ovaj tip proizvodnje. U zaštićenim prostorima, kao i na većini parcela, najviše se primjenjuje navodnjavanje sustavom kap po kap, uz istovremenu primjenu vodotopivih gnojiva.

U sjevernijim i višim dijelovima Hercegovine koji su više pod utjecajem kontinentalne klime, uobičajena je pojava nižih temperatura te zimska proizvodnja povrća na većim površinama nije uobičajena. U mikroklimatski povoljnim dijelovima ovoga terena tradicionalno se uzgajaju kasni kupus namijenjen za kiseljenje, kasni krumpir, luk i grah zrnaš, a u toplijem periodu povrće poput blitve, mrkve, graha mahunara i špinata. Na većim nadmorskim visinama u brdsko-planinskom području postoje uvjeti za uspješnu proizvodnju sjemenskog krumpira jer je manji infekcijski pritisak u odnosu na područja proizvodnje stolnog krumpira.

Uvođenje novih tehnologija u proizvodnju spomenutih kultura i racionalno korištenje resursa pojedinih područja ima prioritetan značaj u poljoprivredi regije Hercegovine. Prema strategiji poljoprivrednog razvoja HNŽ, urađena je projekcija za ukupni porast površina pod raznovrsnim povrćem za 66,3% do 2016.godine. Uočljiv je trend povećanja potrošnje povrća radi povećanog interesa potrošača za zdravom hranom. Svakako, jedan od pravaca razvoja povrtlarstva na ovom području treba da bude organska proizvodnja povrća.

Vinogradarstvo Učešće poljoprivrede u BDP na području FBiH je 5,1% u 2011. godini, prema podacima

Federalnog zavoda za statistiku. Udio poljoprivrede u BDP pokazuje kako je poljoprivredna

14

proizvodnja značajna gospodarska aktivnost u FBiH. Prema procjenama, učešće uposlenih u poljoprivredi u ukupnom broju uposlenih na području FBiH kreće se oko 13%, što pokazuje kako poljoprivredna proizvodnja osigurava značajan broj radnih mjesta i egzistencijalno zbrinjava velik broj obitelji. Navedeni podaci mogu se smatrati relevantnim i za područje Hercegovine kao dijela FBiH.

Posebnost vinogradarstva je u zahtjevu za određenim, specifičnim ekološkim uvjetima u kojima je moguće uzgajati vinovu lozu. Takvi uvjeti za uzgoj vinove loze postoje na prostoru Hercegovine. Uzgoj vinove loze u Hercegovini ima dugu tradiciju o čemu svjedoče brojne arheološke iskopine u dolini Neretve. Vinogradarstvo je jedna od produktivnijih grana poljoprivrede. Kod proizvodnje vinskog (bez prerade u vino i rakiju) i stolnog grožđa, ostvaruje se 10-15 puta veći dohodak po hektaru nego kod proizvodnje pšenice. Vinogradarstvo na ovim prostorima ima gospodarski i tradicijski značaj. Postoji i prostor za širenje ove proizvodnje koji se ogleda u neobrađenom poljoprivrednom zemljištu, broju nezaposlenih i činjenici kako još nismo dostigli prijeratne površine zasađene vinovom lozom.

2.2. Učešće voćarstva, povrtlarstva i vinogradarstva u poljoprivrednom sektoru Hercegovine

Voćarstvo Područje Hercegovine karakterizira proizvodnja različitih voćnih vrsta, od mediternskih

(smokva, šipak, kivi, nešpola), južnih vrsta (japanske šljive, bajam, breskva, višnja) i kontinentalnih vrsta (jabuka, kruška, trešnja, šljiva, marelica, orah, jagoda). Opis stanja voćarske proizvodnje u hercegovačkim općinama FBiH i RS je prikazan grafikonima (Graf. 1 i Graf. 2) i tabelarno (Tab. 1- Tab. 4).

Za procjenu zastupljenosti pojedinih voćnih vrsta u proizvodnji na području Hercegovine korišteni su relevantni podaci Federalnog zavoda za statistiku FBiH i Republičkog zavoda za statistiku RS.

Zbog nepotpunih statističkih podataka za uzgajane voćne vrste po pojedinim općinama i godinama, kao i nepodudarnosti statističkog praćenja u općinama na području FBiH i RS, nije bilo moguće dati uniforman prikaz o zastupljenosti pojedinih voćnih vrsta u svim hercegovačkim općinama koje su bile obuhvaćene ovom analizom. U pojedinim općinama nema nikakvih podataka o ukupnom prinosu ili prinosu po stablu.

U grafikonu (Graf. 1) je prikazana zastupljenost ukupnih površina pod voćnjacima u

hercegovačkim općinama područja FBiH u 2012. godini.

Graf 1: Ukupne površine pod voćnjacima u hercegovačkim općinama područja FBiH u 2012. (Izvor: Nadležne općinske službe)

0

500

1000

1500

po

vrši

na

(ha)

2012.

15

Prema općinskim podacima, najveći udio površina pod voćnjacima u ukupnom

poljoprivrednom zemljištu u 2012. godini su imale općine: Ravno 1.012 ha (4,89% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine) Čapljina 400 ha (2,96% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine) Ljubuški 186 ha (1,05% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine)

Sljedeći grafikon (Graf. 2) prikazuje zastupljenost ukupnih površina pod voćnjacima u

hercegovačkim općinama područja Republike Srpske u 2013. godini.

Graf. 2: Ukupne površine pod voćnjacima u hercegovačkim općinama područja RS u 2013. (Izvor: Nadležne općinske službe)

Prema općinskim podacima, najveći udio površina pod voćnjacima u ukupnom poljoprivrednom zemljištu u 2013. godini su imale općine:

Ljubinje 258,5 ha (1,53% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine) Nevesinje 210 ha (0,89% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine) Trebinje 141 ha (0,72% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine)

Iz priloženih grafikona, odnosno statističkih podataka, uočljivo je da je udio voćarskih

površina u ukupnim poljoprivrednim površinama nizak što ukazuje da uzgoj voćaka na ovom području nije na nivou na kojem bi mogao biti. Tablični podaci (Tab. 1) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: jabuke, kruške, šljive i oraha u proizvodnji i to u obliku ukupnog prinosa (t) i prinosa po stablu (kg/stablu) za sve hercegovačke općine

0

100

200

300

po

vrši

na

(ha)

2013.

16

Tablica 1: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području FBiH (2010-2012)

Općina God. Jabuka Kruška Šljiva Orah

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

Čapljina 2010 24 0,4 6 30,0 300 50,0 2 5,0 2011 455 3,4 6 30,0 330 55,0 20 5,0 2012 569 3,8 8 15,0 360 60,0 - -

Čitluk 2010 9 10,0 5 9,0 12 12,0 10 8,0 2011 5 5,0 2 4,0 6 6,0 3 2,0 2012 5 4,0 3 4,0 6 5,0 3 2,0

Mostar 2010 49 6,2 30 5,2 68 8,9 37 7,2 2011 57 7,5 30 5,6 66 8,8 32 7,1 2012 30 4,0 20 3,8 32 4,2 28 6,2

Jablanica

2010 35 10,0 - - 300 15,0 36 20,0 2011 53 15,0 - - 300 15,0 36 20,0 2012 18 5,0 6 2,5 - - 2 1,0

Konjic 2010 425 5,0 360 5,0 1000 5,0 63 3,0 2011 595 7,0 504 7,0 1400 7,0 84 4,0 2012 255 3,0 144 2,0 200 1,0 21 1,0

Neum 2010 1 5,0 1 4,0 0 7,0 0 5,0 2011 1 5,0 1 4,0 0 7,0 0 5,0 2012 1 5,0 1 3,0 0 7,0 0 5,0

Prozor- Rama

2010 230 20,0 81 13,0 6412 20,0 34 8,0 2011 400 20,0 91 13,0 6600 20,0 28 8,0 2012 15 2,0 8 1,3 504 2,0 3 0,8

Ravno 2010 1000 10,0 - - 20 10,0 - - 2011 2000 20,0 - - 20 10,0 - - 2012 600 10,0 - - - - - -

Stolac 2010 92 20,0 - - 350 25,0 8 12,0 2011 160 20,0 - - 363 25,0 - - 2012 160 20,0 - - 363 25,0 - -

Grude 2010 42 6,0 12 4,0 16 3,0 19 5,0 2011 42 6,0 16 5,0 26 4,0 20 5,0 2012 40 5,0 14 4,0 20 3,0 18 4,0

Ljubuški

2010 77 20,0 14 12,0 20 13,0 39 17,0 2011 77 20,0 13 11,0 29 14,0 38 17,0 2012 76 20,0 13 11,0 21 10,0 37 17,0

Posušje

2010 8 1,7 1 0,5 6 0,7 4 3,0

2011 7 1,7 1 1,2 9 0,8 4 3,0

2012 3 0,5 0 0,2 6 0,5 4 3,0

Izvor: Federalni zavod za statistiku FBiH

17

Tablica 1: nastavak

Općina God. Jabuka Kruška Šljiva Orah

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

Široki Brijeg

2010 - - - - - - - - 2011 - - - - - - - - 2012 - - - - - - - -

Kupres 2010 - - - - - - - - 2011 - - - - - - - - 2012 - - - - - - - -

Livno 2010 12 3,5 3 3,2 55 2,5 21 3,0 2011 15 4,5 4 3,5 86 4,0 35 5,0 2012 8 2,3 2 1,8 44 2,0 18 2,5

Tomi- slavgrad

2010 45 5,0 20 5,0 45 5,0 15 10,0 2011 50 5,0 20 5,0 50 5,0 44 4,0 2012 30 3,0 12 3,0 30 3,0 33 3,0

Izvor: Federalni zavod za statistiku FBiH Iz statističkih podataka (Tab 1) je uočljivo da je proizvodnja jabuke zastupljena u svim

analiziranim hercegovačkim općinama FBiH (osim općina za koje statističkih podataka uopće nema). Najveća proizvodnja jabuke kroz tri analizirane godine je zabilježena na području općina Ravno, Konjic, Čapljina i Prozor-Rama. Najmanja zastupljenost jabuke u proizvodnji voća je zabilježena na području općina Neum, Čitluk i Posušje. U 2011. godini najveća proizvodnja jabuke je zabilježena na području općine Ravno u iznosu od 2.000 t. Iz statističkih podataka je uočljiv pad proizvodnje jabuke na područjima većine analiziranih općina u 2012. godini u odnosu na 2010. godinu, izuzev općina Čapljina i Stolac gdje je došlo do rasta proizvodnje. Prinos jabuka po stablu se kretao od 0,4 kg/stablu u općini Čapljina do 20 kg/stablu u općinama Prozor-Rama, Stolac i Ljubuški. Veoma niski prinosi jabuka po stablu su zabilježeni u općinama: Posušje, Grude, Neum, Konjic, Mostar, Čitluk, Čapljina, Livno i Tomislavgrad.

Od analiziranih voćnih vrsta kruška je najviše zastupljena u ukupnoj voćarskoj proizvodnji na području općina Konjic i Prozor-Rama za promatrano vremensko razdoblje, (Tab 1). Najmanja proizvodnja kruške je zabilježena na području općina Posušje, Neum i Jablanica. Najveća proizvodnja kruške je zabilježena u 2011. godini na području općine Konjic i iznosila je 504 t. Vidljiv je pad proizvodnje kruške u ukupnoj voćarskoj proizvodnji za promatrano razdoblje (2010.-2012.). Prinos kruške po stablu u većini općina je nizak, izuzev općine Čapljina gdje je iznosio 30 kg/stablu. Također, uočljiv je pad prinosa krušaka po stablu u većini analiziranih općina.

Najveća proizvodnja šljive je bila na području općina Prozor-Rama, Konjic, Čapljina i Stolac, dok je najmanja proizvodnja bila na području općina Neum, Čitluk i Posušje. Proizvodnja od 6.600 t je zabilježena na području općine Prozor-Rama u 2011. godini. Inače, treba spomenuti da je spomenuto područje poznato po tradicionalnom uzgoju šljive. Isto tako treba istaknuti da je na području općina Čapljina i Stolac zabilježen rast proizvodnje šljive za promatrano vremensko razdoblje, (Tab 1). Prinos šljive po stablu se kretao od 0,5 kg/stablu u općini Posušje do 60 kg/stablu u općini Čapljina.

Od svih analiziranih voćnih vrsta, orah je najslabije zastupljena vrsta u ukupnoj voćarskoj proizvodnji, ali ne i manje vrijedna. Najveća proizvodnja oraha je zabilježena na području općine Konjic i to u 2011. i 2010. godini, dok je najviši prinos oraha po stablu zabilježen u općini Jablanica od 20 kg/stablu u istom vremenskom periodu. Značajnija proizvodnja oraha nije zabilježena na području općine Neum, (Tab 1).

18

Tablični podaci (Tab. 2) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: breskve, trešnje, višnje i kajsije u proizvodnji i to u obliku ukupnog prinosa (t) i prinosa po stablu (kg/stablu) za sve hercegovačke općine FBiH.

Tablica 2: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području FBiH (2010-2012)

Općina God. Breskva Trešnja Višnja Kajsija

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

Čapljina 2010 4957 19,1 91 13,2 20 20,0 93 30,0 2011 5798 19,0 158 14,0 50 25,0 158 45,0 2012 5310 18,6 150 12,8 50 25,0 158 45,0

Čitluk 2010 8 10,0 15 15,0 15 5,0 3 7,0 2011 5 4,0 17 16,0 24 6,0 3 8,0 2012 4 4,0 18 14,0 23 5,0 4 6,0

Mostar 2010 83 5,0 532 8,5 51 5,4 18 4,0 2011 88 5,2 564 10,5 55 6,7 26 5,9 2012 63 3,5 606 11,0 61 6,0 30 6,8

Jablanica 2010 - - 25 10,0 - - 8 10,0 2011 - - 25 10,0 10 9,5 8 10,0 2012 - - 30 12,0 - - - -

Konjic 2010 - - 105 5,0 - - - - 2011 - - 105 5,0 - - - - 2012 - - 84 4,0 - - - -

Neum 2010 1 7,0 1 4,0 - - 3 5,0 2011 1 7,0 1 4,0 - - 3 5,0 2012 0 5,0 1 4,0 - - 3 5,0

Prozor- Rama

2010 1 8,0 81 18,0 20 15,0 - - 2011 2 8,0 90 18,0 57 15,0 - - 2012 0 0,8 14 3,0 4 2,0 - -

Ravno 2010 1050 15,0 150 10,0 5 10,0 - - 2011 - - - - - - - - 2012 - - - - - - - -

Stolac 2010 1424 20,0 540 30,0 84 20,0 313 25,0 2011 1444 20,0 570 30,0 90 20,0 384 30,0 2012 1444 20,0 570 30,0 90 20,0 320 25,0

Grude 2010 8 4,0 35 5,0 9 3,0 7 6,0 2011 12 6,0 42 6,0 9 3,0 6 5,0 2012 12 5,0 42 6,0 9 3,0 6 5,0

Ljubuški 2010 113 19,0 87 19,0 20 14,0 34 15,0 2011 120 20,0 99 20,0 29 20,0 35 15,0 2012 115 19,0 94 19,0 28 14,0 35 15,0

Posušje 2010 - - 22 8,0 4 4,0 - - 2011 - - 20 7,0 3 7,0 - - 2012 - - 14 5,0 2 2,0 - -


19

Tablica 2: nastavak

Općina God.

Breskva Trešnja Višnja Kajsija

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

Široki Brijeg

2010 - - - - - - - - 2011 - - - - - - - - 2012 - - - - - - - -

Kupres 2010 - - - - - - - - 2011 - - - - - - - - 2012 - - - - - - - -

Livno 2010 - - 9 10,0 1 7,0 - - 2011 - - 10 11,0 1 7,0 - - 2012 - - 8 8,8 1 5,6 - -

Tomi- slavgrad

2010 - - 2 5,0 1 2,5 - - 2011 - - 2 5,0 1 2,5 - - 2012 - - 2 5,0 1 2,5 - -


Na području općina Čapljina i Stolac zabilježena je najveća proizvodnja breskve kroz sve tri promatrane godine. U 2011. godini, proizvodnja breskve se kretala od 1.444 t na području općine Stolac do 5.798 t na području općine Čapljina. Najmanja vrijednost proizvodnje breskve je zabilježena na području općina Neum i Prozor-Rama, (Tab. 2). Najviši prinos breskve po stablu je zabilježen u općini Stolac i iznosio je 20 kg/stablu.

Trešnja se najviše uzgaja na području općina Mostar i Stolac (Tab. 2). Potom slijede općine Čapljina, Konjic i Ljubuški. Na području općine Mostar je zabilježena proizvodnja od 606 t trešanja u 2012. godini, što je i najveća zabilježena vrijednost za promatrano razdoblje. Mostarsko područje je i tradicijsko područje uzgoja trešnje. Najmanja zastupljenost trešnje u proizvodnji je zabilježena na području općina Neum, Tomislavgrad i Livno. Najviši prinos trešnje po stablu je zabilježen u općini Stolac od 30 kg/stablu.

Iz tabličnih podataka (Tab. 2) je uočljivo da se višnja najviše uzgaja na području općina Stolac, Mostar i Čapljina, a najmanje na području općina Livno, Tomislavgrad, Ravno i Jablanica. Najveća proizvodnja višnje od 90 t je bila zabilježena u 2011. i 2012. godini na području općine Stolac, dok je najviši prinos višnje po stablu zabilježen u općini Čapljina od 25 kg/stablu. Također, treba istaći da se proizvodnja višnje povećavala na području općina Stolac, Mostar, Čitluk i Čapljina kroz promatrano vremensko razdoblje.

Dominantna i daleko najveća proizvodnja kajsije u odnosu na ostale općine je zabilježena na području općina Stolac i Čapljina. Na području općine Stolac u 2011. godini proizvodnja kajsije je iznosila 384 t, pri čemu se prinos kajsije po stablu kretao od 25 do 30 kg/stablu. U ostalim hercegovačkim općinama FBiH, kajsija je bila slabije ili nikako zastupljena u proizvodnji, što se može objasniti njezinim specifičnim klimatskim zahtjevima (Tab. 2).

Tablični podaci (Tab. 3) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: badema, mandarine, limuna, smokve i masline u proizvodnji i to u obliku ukupne proizvodnje/prinosa (t) i broja rodnih stabala na području Bosne i Hercegovine. Obzirom da navedene voćne vrste spadaju u mediteranske voćne vrste, a koje imaju specifične zahtjeve prema klimatskim uvjetima uzgoja, priloženi statistički podaci (Tab. 3) se odnose na područja hercegovačkih općina Bosne i Hercegovine u kojima se spomenute vrste uglavnom i uzgajaju.

20

Tablica 3: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području BiH (2010-2012)

Voćna vrsta 2010 2011 2012

Broj rodnih stabala

Proizvodnja/prinos (t)

Broj rodnih stabala


Broj rodnih stabala


Badem 12.528 80 12.618 86 10.888 49 Mandarina 3.500 26 3.530 23 3.100 16 Limun 3.580 22 3.250 14 2.800 7 Smokva 62.270 725 63.390 741 67.400 715 Maslina 16.055 100 31.300 153 33.080 153

Izvor: Nadležne općinske službe Iz priloženih statističkih podataka (Tab. 3) je uočljivo je da je smokva najzastupljenija u

voćarskoj proizvodnji od mediteranskih vrsta sa najvećim brojem stabala iza koje slijede maslina, badem, mandarina i limun. Po proizvodnji u (t) na prvom mjestu je smokva, slijede maslina, badem, mandarina i limun. Za sve navedene vrste uočljiv je pad proizvodnje u (t) u 2012. godini u odnosu na prethodne dvije godine.

Tablični podaci (Tab. 4) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: jabuke, kruške, šljive i

višnje u proizvodnji i to u obliku ukupnog prinosa (t) i prinosa po stablu (kg/stablu) za sve hercegovačke općine Republike Srpske. Tablica 4: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području RS (2010-2012)

Općina God. Jabuka Kruška Šljiva Višnja

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

Berkovići 2010 85 10,0 30 15,0 48 8,0 50 20,0 2011 20 12,0 41 17,0 70 10,0 60 20,0 2012 18 10,0 31 11,9 40 5,0 47 15,0

Bileća 2010 37 10,0 32 9,0 106 11,0 69 19,0 2011 44 12,0 35 10,0 144 15,0 72 20,0 2012 40 10,9 35 10,0 134 14,0 76 21,0

Gacko 2010 5 38,0 1 42,0 17 41,0 - - 2011 5 31,4 1 41,7 16 38,1 - - 2012 8 32,0 1 25,0 15 35,7 0 0,0

Istočni Mostar

2010 - - - - - - - - 2011 - - - - - - - - 2012 - - - - - - - -

Ljubinje 2010 105 3,7 2 10,0 8 10,0 20 10,0 2011 45 10,0 2 10,0 8 10,0 90 1,3 2012 45 10,0 2 10,0 8 6,2 130 1,6

Nevesinje 2010 42 3,0 21 3,0 132 4,0 0 0,0 2011 15 1,0 15 2,0 70 2,0 0 0,0 2012 75 5,0 29 4,0 165 5,0 1 3,9

Trebinje 2010 190 8,0 12 4,0 66 5,0 116 4,2 2011 156 5,7 12 4,0 49 4,0 111 4,0 2012 145 1,1 6 1,9 38 3,0 50 2,5

Izvor: Republički zavod za statistiku RS

Jabuka sudjeluje u ukupnoj voćarskoj proizvodnji na svim analiziranim područjima općina Republike Srpske, (Tab. 4). Najveća količina jabuka je bila proizvedena na području općina Trebinje, Ljubinje i Berkovići u promatranom vremenskom razdoblju, od 2010. do

21

2012. godine. Najmanja količina jabuka je bila proizvedena na području općine Gacko od svega 5 t. Najveća proizvodnja jabuke je zabilježena u općini Trebinje od 190 kg/stablu u 2011. godini. Najviši prinos jabuke po stablu je bio u 2010. godini u općini Gacko i iznosio je 38 kg/stablu.

Kruška je u proizvodnji zastupljena u svim općinama Republike Srpske, ali u vrlo maloj količini (Tab. 4) Najveća proizvodnja kruške zabilježena je u općini Berkovići za promatrani vremenski period iznosila je 41 kg/stablu i u općini Bileća 35 kg/stablu.

Na području analiziranih općina Republike Srpske, šljiva zauzima važno mjesto u ukupnoj voćarskoj proizvodnji. Proizvodnja šljive se kretala od 8 t u Ljubinju do 165 t u Nevesinju unutar promatrane tri godine, (Tab. 4). Prinos šljive po stablu se kretao od 2,0 do 41 kg/stablu.

Najveća proizvodnja višnje je zabilježena na području općine Ljubinje, a najmanja na području općine Nevesinje. U 2012. godini proizvodnja višnje je iznosila 130 t u općini Ljubinje. U općini Trebinje proizvodnja višnje ima značajan udio u voćarskoj proizvodnji, s tim da je u 2012. godini zabilježen pad te proizvodnje u odnosu na prethodne dvije godine, (Tab. 4). Najviši prinos višnje je zabilježen u općini Berkovići od 20 kg/stablu u 2010. i 2011. godini. Višnja je, kao i kruška, slabije zastupljena vrsta u ukupnoj voćarskoj proizvodnji analiziranih hercegovačkih općina Republike Srpske.

Iz naprijed navedenih statističkih podataka se može zaključiti da je proizvodnja jabuke

zastupljena u svim analiziranim hercegovačkim općinama FBiH (osim općina za koje statističkih podataka uopće nema). Od svih analiziranih voćnih vrsta po ostvarenim prinosima orah je najslabije zastupljena vrsta u ukupnoj voćarskoj proizvodnji. Po ostvarenoj ukupnoj proizvodnji, odnosno prinosu u (t), na području svih analiziranih općina FBiH u vremenskom periodu 2010.-2012. godine redoslijed voćnih vrsta je: šljiva, jabuka, breskva, trešnja, višnja, orah i kajsija. Breskva i kajsija u nekim općinama nisu uopće zastupljene u proizvodnji, najvjerojatnije zbog njihovih specifičnih zahtjeva prema klimatskim uvjetima. Mediteranske voćne vrste su zastupljene u voćarskoj proizvodnji u južnim dijelovima hercegovačkih općina, pri čemu je najzastupljenija smokva, a u novije vrijeme se povećava i proizvodnja maslina.

Iz statističkih podataka je uočljivo da su u ukupnoj proizvodnji voća na području hercegovačkih općina Republike Srpske najzastupljenije jabuka i šljiva, a potom slijede višnja i kruška. U sve tri analizirane godine, jabuka je najzastupljenija u ukupnoj proizvodnji voća na području općina Trebinje i Ljubinje, a šljiva na području općina Bileća i Nevesinje. Višnja je nešto više bila zastupljena u ukupnoj proizvodnji voća na području općina Trebinje i Ljubinje, dok je kruška bila najmanje zastupljena u ukupnoj proizvodnji voća na području svih općina Republike Srpske.

Promatrano kroz tri godine (2010.-2012.), može se uočiti da se proizvodnja jabuke na području općina Trebinje, Ljubinje i Berkovići smanjivala, dok proizvodnju šljive nije bilježila takvo smanjenje na području općina Bileća i Nevesinje. Područje općine Gacko ima najmanju zastupljenost svih analiziranih voćnih vrsta u ukupnoj proizvodnji voća u odnosu na sve ostale hercegovačke općine Republike Srpske.

Ovdje treba istaknuti da je evidentiran pad prinosa u (t), kao i prinosa po stablu (kg/stablu) za sve analizirane voćne vrste na području hercegovačkih općina FBiH, kao i Republike Srpske u 2012. godini u odnosu na 2010. i 2011. godinu, čemu je itekako pogodovao dug sušni period u toj vegetacijskoj godini.

Priloženi statistički podaci ukazuju na nisku razinu voćarske proizvodnje na području analiziranih hercegovačkih općina FBiH, kao i Republike Srpske. Mogući uzroci takvog stanja u voćarskoj proizvodnji su: ekstenzivan, odnosno poluintenzivan, način uzgoja voćnih vrsta, nikakva ili neadekvatna primjena agrotehničkih i pomotehničkih mjera, nezdrav i nekvalitetan sadni materijal, mali ili fragmentirani zemljišni posjedi, slaba tehnička opremljenost

22

poljoprivrednih imanja, zastarjele tehnologije proizvodnje, simbolično korištenje sustava za natapanje i drugi. Pored navedenog, voćarska proizvodnja je opterećena i teškoćama glede nedostatka kapaciteta za doradu i preradu voća. Voće se na ovim područjima uglavnom koristi u svježem stanju. Mali dio uroda voća se koristi za pravljenje voćnih sokova, pekmeza, rakije i za sušenje, uglavnom unutar obiteljskih gospodarstava.

Povrtlarstvo Analizom prinosa povrća po pojedinim općinama Hercegovine uočava se da su ostvareni

prinosi po jedinici površine jako niski u odnosu na mogućnosti proizvodnje. Razlog ovako niskih prinosa jeste mali udjel komercijalne proizvodnje. Porast prinosa često nije proporcionalan porastu površina upravo radi nepovoljnih vremenskih uvjeta. Negativni efekti dugih sušnih razdoblja, praćenih visokim temperaturama uslijed globalne promjene klime, mogu biti spriječeni kvalitetnim sustavom navodnjavanja. Potreba izgradnje suvremenih sustava za navodnjavanje naglašena je i u aktualnim strategijama Federacije BiH i Republike Srpske iz oblasti poljoprivrede.

Ostvareni prinosi povrća su veći kod uzgoja u zaštićenom prostoru gdje proizvođači više primjenjuju suvremene tehnološke postupke. Za razliku od Republike Srpske, na području Federacije BiH nema zvaničnog statističkog praćenja proizvodnje povrća u zaštićenim prostorima. Najveće površine pod zaštićenim prostorima u BiH se nalaze se u Hercegovini na području HNŽ/K. Prema procjenama, proizvodnja u ovoj županiji je organizirana na 360 ha zaštićenih prostora te proizlazi da su prinosi pojedinih vrsta povrća veći u odnosu na statistički prikazane.

Za prikaz stanja proizvodnje povrća u hercegovačkim općinama korišteni su podaci Federalnog statističkog zavoda i Republičkog zavoda za statistiku RS. Treba istaknuti teškoće u analiziranju radi nedostatnih i nepotpunih statističkih podataka za neke općine, godine i vrste povrća. Stanje povrtlarske proizvodnje u hercegovačkim općinama na području FBiH (2010.-2012.) i općinama na području RS (2013.) predstavljeno je tablično (Tab. 5 i Tab 6.).

Radi različitog statističkog praćenja ne može se dati uniformni prikaz stanja povrtlarske proizvodnje povrća u 23 analizirane općine Hercegovine. U 2011. godini, u općinama na području Hercegovačko–neretvanske županije pod povrćem je zastupljeno 11,01%, u općinama Zapadno-hercegovačke županije 4,79% dok je u općinama Hercegbosanske županije pod povrćem 2,26% od ukupno zasijanih površina pod povrćem u FBiH. U istoj godini, od ukupno zasijanih površina pod povrćem je evidentirano na području općine Berkovići 25,00%, Bileće 45,43%, Gacka 23,00%, Istočnog Mostara 20,51%, Ljubinja 16,14%, Nevesinja 23,24% i Trebinja 44,38%.

Sukladno biološkim karakteristikama kao i zemljišnim i klimatskim uvjetima uzgojnog područja, uočava se različita zastupljenost povrtnih vrsta, a samim time i razlike u ostvarenim prinosima.

23

Tablica 5: Površine i prinosi odabranih vrsta povrća u hercegovačkim općinama na području FBiH (2010-2012)

Općina God. Krumpir Grah Luk crni Kupus Rajčica

površina (ha)

prinos (t/ha)

površina (ha)

prinos (t/ha)

površina (ha)

prinos (t/ha)

površina (ha)

prinos (t/ha)

površina (ha)

prinos (t/ha)

Čapljina

2010 120 30,0 3 - 3 30,0 100 45,0 60 50,0

2011 200 30,0 5 - 5 25,0 120 45,0 80 50,0

2012 200 25,0 - - 7 30,0 100 48,0 100 50,0

Čitluk

2010 400 9,0 25 - 30 3,0 20 8,0 20 13,0

2011 410 7,0 25 - 32 2,0 13 4,0 21 10,0

2012 420 6,0 2 1,0 33 20,0 15 3,5 22 10,0

Mostar

2010 420 11,0 57 2,5 67 7,3 60 20,0 69 7,0

2011 754 12,2 128 2,7 109 7,8 58 22,0 90 7,2

2012 762 8,5 92 1,7 112 4,8 52 18,0 92 3,0

Jablanica

2010 110 12,0 10 2,0 30 8,0 35 8,0 20 8,0

2011 115 12,0 10 4,0 25 6,0 35 8,0 25 8,0

2012 115 10,0 5 1,0 30 5,0 30 8,0 25 10,0

Konjic

2010 210 10,0 30 1,0 100 10,0 85 25,0 60 30,0

2011 220 15,0 15 1,2 150 11,0 13 26,0 87 87,0

2012 225 9,0 10 0,8 155 16,0 10 18 91 37,0

Neum

2010 65 7,0 11 1,0 11 7,0 6 8,0 8 5,0

2011 65 8,0 11 1,0 11 7,0 6 8,0 8 9,0

2012 65 6,0 4 - 10 8,0 6 8,0 7 5,0

Prozor- Rama

2010 340 25,0 13 1,5 28 20,0 18 16,0 34 25,0

2011 340 25,0 23 1,5 28 20,0 18 16,0 35 25,0

2012 200 12,5 10 0,5 25 10,0 20 8,0 30 12,0

Ravno

2010 20 12,0 2 - 5 6,0 - - 2 18,0

2011 10 14,0 2 - 2 6,0 3 - 2 20,0

2012 30 1,4 - - 4 0,6 - - 3 10,0

Stolac

2010 180 9,0 2 2,5 8 6,0 10 8,2 8 8,8

2011 190 10,0 3 2,5 7 6,0 11 8,2 9 7,0

2012 190 10,0 2 2,5 7 6,0 11 8,2 9 8,8

Grude

2010 380 4,5 15 2,0 25 3,0 20 4,0 20 3,0

2011 410 4,5 20 2,0 15 4,0 25 5,0 15 4,0

2012 390 4,5 15 2,0 20 3,5 22 5,0 19 4,0

Ljubuški

2010 310 16,5 20 1,5 130 8,4 90 18,8 160 11,0

2011 305 18,0 22 1,5 130 8,5 82 20,0 155 14,0

2012 300 18,0 15 1,5 125 8,2 70 20,0 155 13,0

Posušje

2010 340 1,5 22 1,7 20 2,5 130 2,5 4 2,0

2011 341 1,6 20 1,7 20 2,5 132 2,3 3 2,0

2012 342 0,9 14 1,3 20 1,9 130 1,4 3 1,7

Široki Brijeg

2010 - - - - - - - - - -

2011 - - - - - - - - - -

2012 - - - - - - - - - -

24

Tablica 5: nastavak

Općina God.

Krumpir Grah Luk crni Kupus Rajčica

površina (ha)

prinos (t/ha)

površina (ha)

prinos (t/ha)

površina (ha)

prinos (t/ha)

površina (ha)

prinos (t/ha)

površina (ha)

prinos (t/ha)

Kupres 2010 20 10,0 - - 0 3,0 2 8,0 - -

2011 18 10,0 - - 0 3,0 2 8,0 - -

2012 18 10,0 - - 1 3,0 2 8,0 - -

Livno 2010 220 10,5 14 2,2 15 4,8 30 16,0 3 4,0

2011 225 11,0 12 2,2 19 4,8 35 16,0 4 4,0

2012 230 8,0 14 1,6 15 3,4 33 11,0 3 2,8

Tomi- slavgrad

2010 130 25,0 2 1,5 4 30,0 50 30,0 1 20,0

2011 140 25,0 4 1,5 5 30,0 56 30,0 1 20,0

2012 170 15,0 2 1,2 5 20,0 60 20,0 1 -

Izvor: Federalni zavod za statistiku Analizirajući statističke podatke za sve prikazane općine, može se zaključiti da najveće

površine zauzimaju krumpir, kupus i luk. U općinama na području Federacije BiH uglavnom je povećana površina pod svim promatranim vrstama u 2011. i 2012. godini u odnosu na 2010. godinu. Međutim, to se ne može reći i za ostvarene prinose koji su stagnirali ili je došlo do opadanja prinosa u spomenutim godinama. Zadnje dvije godine su ocijenjene kao klimatski nepovoljne što je bio razlog podbačaja prinosa.

Komparativni prikaz negativnog djelovanja klimatskih uvjeta na prinos krumpira u svim analiziranim općinama je predstavljen Grafikonom 3. Najveći pad prinosa krumpira je evidentan na području općina Nevesinje, Prozor-Rama i Tomislavgrad gdje su prinosi u 2012. gotovo prepolovljeni u odnosu na prethodnu godinu.

Ostvaren je napredak u proizvodnji presadnica povrća koje se proizvode primjenom suvremenih tehnoloških postupaka. U kontejnerima koji su napunjeni specijalnim supstratima, uspješno se proizvode presadnice salate, kupusa, krastavca, lubenice, dinje, paprike i rajčice. Kontejnerska proizvodnja presadnica posebno je važna kod hibridnih sorti kod kojih je, radi skupog sjemena, važno da se iz svake sjemenke razvije biljka.

Najveće proizvodne površine od plodovitog povrća zauzimaju paprika i rajčica. To su kulture kod kojih se mogu vidjeti značajniji pomaci u proizvodnji. Kod rajčice se sve više, umjesto hormona, koriste bumbari za oprašivanje i feromoni za lov štetnih kukaca što su i karakteristike organske proizvodnje. Bumbari u odnosu na pčele bolje podnose temperaturna kolebanja, ali i njihova aktivnost je slabija pri ekstremnim temperaturama.

Na otvorenim površinama evidentan je porast proizvodnje lubenica. Prema raspoloživim općinskim podacima za 2012. godinu, najviše lubenice je proizvedeno u općinama Ljubuški 2.275 t (35 t/ha) i Čapljina 1.200 t (48t/ha). U proizvodnji lubenice i rajčice sve više se koriste cijepljene presadnice koje imaju niz prednosti u odnosu na konvencionalno proizvedene presadnice, što rezultira sigurnijim i većim prinosom.

25

Tablica 6: Stanje proizvodnje odabranih vrsta povrća u hercegovačkim općinama na području RS (2013)

Općina Krumpir Kupus i kelj Rajčica Paprika Luk crveni

površina (ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

površina (ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

površina (ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

površina (ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

površina (ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

Berkovići 50 300 6,0 4,0 20,0 5,0 5,0 50,0 10,0 20,0 400,0 20,0 3,0 36,0 12,0

Bileća 365 1332 3,6 23,0 110,0 4,8 7,0 18,0 2,6 6,0 14,0 2,3 17,0 35,0 2,1

Gacko 79 190 2,4 4,0 6,0 1,5 4,0 3,0 0,8 3,0 2,0 0,7 6,0 8,0 1,3

Istočni Mostar 15 120 8,0 1,0 50,0 50,0 1,0 80,0 80,0 1,0 20,0 20,0 1,0 5,0 5,0

Ljubinje 40 480 12,0 1,0 10,0 10,0 1,0 15,0 15,0 1,0 15,0 15,0 7,0 91,0 13,0

Nevesinje 273 6781 24,8 114,0 830,0 7,3 3,0 3,0 1,0 2,0 1,0 0,5 107,0 545,0 5,1

Trebinje 160 1280 8,0 30,0 450,0 15,0 30,0 300,0 10,0 10,0 60,0 6,0 35,0 280,0 8,0

Općina

Grah Krastavac Lubenice Dinje Salata površina

(ha) proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

površina (ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

površina (ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

površina (ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

površina (ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

Berkovići 1 2 2,0 0,5 0,5 1,0 1,5 90,0 60,0 0,5 10,0 20,0 1,0 0,5 0,5

Bileća 7 2,5 0,4 4,0 6,0 1,5 0,0 0,0 0,0 1,0 3,0 3,0 3,0 7,0 2,3

Gacko 7 11 1,6 6,0 4,0 0,7 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 3,0 2,0 0,7

Istočni Mostar 1 10 10,0 1,0 40,0 40,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Ljubinje 1 1 1,0 1,0 11,0 11,0 2,0 24,0 12,0 1,0 20,0 20,0 0,0 0,0 0,0

Nevesinje 10 9 0,9 2,0 2,0 1,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 5,0 5,0 1,0

Trebinje 14 35 2,5 5,0 20,0 4,0 15,0 225,0 15,0 10,0 120,0 12,0 5,0 25,0 5,0

Izvor: Federalni zavod za poljoprivredu

Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine

26

Grafikon 3: Prinos krumpira u hercegovačkim općinama (2010-2012) Izvor: Federalni zavod za statistiku (*bez podataka za općinu Široki Brijeg), Republički zavod za statistiku RS

0

5

10

15

20

25

30

pri

no

s (t

/ha)

2010 2011 2012


27

Vinogradarstvo Ukupna proizvodnja grožđa i vina u BiH i FBiH odvija se na području Hercegovine i to

na prostorima slijedećih općina: Mostar, Čapljina, Čitluk, Neum, Prozor, Ravno, Stolac, Grude, Ljubuški, Široki Brijeg i Trebinje. Učešće vinogradarstva u poljoprivrednoj proizvodnji na prostoru FBiH prikazat ćemo kroz odnos zasađenih površina u ukupnim poljoprivrednim obradivim površinama (Tab. 7), a može se prikazati i kroz odnose drugih različitih parametara.

Tablica 7. Udio površina pod vinogradima u ukupno obrađenim poljoprivrednim površinama

u FBiH 2010.

(000 ha)

2011.

(000 ha)

2010.

%

2011.

%

Oranice i vrtovi 398 390 56,8 56

Voćnjaci 44 44 6,3 6,3

Vinogradi 5 5 0,7 0,7

Livade 254 257 36,2 37,0

Ukupno obrađeno tlo 701 696 100 100

Izvor: Federalni zavod za statistiku U obe promatrane godine, udio površina zasađenih vinovom lozom u ukupnim

obrađenim poljoprivrednim površinama na prostoru FBiH iznosi 0,7%.

Tablica 8. Proizvodnja grožđa po županijama u FBiH za 2011. i 2012. godinu

Županija Urod 2011.

(t)

Urod 2012. (t)

Unsko-sanska 9 31 Posavska 43 32 Tuzlanska 39 34 Zeničko-dobojska 29 25 Bosansko-podrinjska 37 _ Srednjobosanska 1 4 Hercegovačko-neretvanska 15.021 19.579 Zapadnohercegovačka 3.439 3.229 Sarajevo 3 3 Hercegbosanska 0 0 UKUPNO 18.621 22.937

Izvor: Federalni zavod za statistiku Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, prikazanim u Tablici 8, u regiji

Hercegovina (bez podataka za Široki Brijeg i Trebinje) u 2011. i 2012. godini proizvelo se 41.268 t grožđa. Prosječna cijena grožđa u navedene dvije godine je bila 1 KM/kg što nam govori kako je sektor vinogradarstva na prostoru Hercegovine, u 2011. i 2012. godini, proizveo 41.268.000,00 KM nove vrijednosti.


28

2.3. Vrste poljoprivrednih kultura u Hercegovini čija proizvodnja ima ekonomsku isplativost

2.3.1. Voće (jabuka, kruška, šljiva, breskva, marelica, trešnja, višnja, bajam, orah smokva, šipak, maslina, kupina, malina, jagoda)

Poznavanje uzajamnih odnosa između ekoloških uvjeta određenog područja i pojedinih

vrsta podloga i sorti voćaka je bitno za iskorištavanje komparativnih prednosti područja za uzgoj određene vrste, sorte voćke.

Ekološki uvjeti su temeljna odrednica koja upućuje na to može li, u određenom proizvodnom području, uopće rasti neka voćna vrsta, potom može li se određena voćna vrsta uzgajati više ili manje intenzivno, odnosno može li u tome području donijeti određenu količinu uroda određene kvalitete.

Jabuka, koju zovu i “kraljica voća”, voćna je vrsta čiji plodovi dozrijevaju od najranijeg

ljeta sve do zime. Poznato je više od 10.000 sorti jabuka u svijetu. Može se reći da je plod jabuke najkompletnije voće u ljudskoj prehrani. Za održavanje zdravog organizma čovjek godišnje treba pojesti oko 30 do 40 kg svježih jabuka (Krpina, I. i sur., 2004). Svježi plodovi jabuke se mogu jesti tijekom cijele godine. Osim toga, plodovi jabuka se koriste za pravljenje sokova, kompota, džemova, marmelada, sušenih jabuka.

Prema vremenu sazrijevanja razlikuju se: ljetne, jesenske i zimske sorte jabuka. U mediteranskim područjima preporučljivo je uzgajati ljetne sorte jabuka (Brzica, K., 1991). Jabuci odgovara umjereno kontinentalna klima. Za sve životne fiziološke procese jabuke najprikladnija temperatura je oko 20°C. Ukupna godišnja količina oborina potrebna za uzgoj jabuka se kreće u rasponu od 600 do 1.060 mm. Ako su tijekom vegetacije temperature veće, veća je i transpiracija pa i potreba za vodom. Općenito se može reći da su za uzgoj jabuka vrlo povoljni uvjeti tamo gdje od svibnja do rujna padne oko 600 mm oborina. Blagi vjetrovi mogu biti korisni, a suhi i hladni vjetrovi su štetni, posebice u doba cvatnje i oplodnje. Jabuci odgovaraju brežuljkasti tereni, obronci i padine gora zaštićene od vjetra.

Jabuka traži dobro drenirana pjeskovito-ilovasta, ilovasta ili glinasto-ilovasta tla, neutralne do slabo kisele reakcije, bogata humusom i hranjivim tvarima (Miljković, I.,1991). Za jabuku nisu prikladna zbijena oglejna tla, a naročito ako u profilu imaju plitko raspoređene, zbijene i nepropusne horizonte. Zbog stagnirajuće oborinske vode u tlu i loših vodozračnih odnosa dolazi do ugušenja korijena jabuke.

Današnja suvremena voćarska proizvodnja podrazumijeva uzgoj jabuka u gustom sklopu. Da bi se mogao postići gusti sklop, bitno je odabrati odgovarajuće, tj. slabo do srednje bujne podloge. Odabir uzgojnog oblika uvjetovan je svojstvima (bujnosti) podloge, sorte, svojstvima tla, klimatskim uvjetima područja, obilježjima terena, načinom održavanja tla, primjeni mehanizacije. Najčešći uzgojni oblici za jabuku na slabo bujnim podlogama su: svi oblici palmeta, vitko vreteno, vretenasti grm, kordonci.


29

Slika 1: Nasad jabuke gustog sklopa, uzgojni oblik vretenasti grm (Izvor: Šaravanja, P.)

Kruška je cijenjena, vrlo rentabilna voćna vrsta koja daje obilne urode kvalitetnih

plodova. Zahvaljujući velikom broju sorti krušaka, od ranih ljetnih do kasnih zimskih, kao i dobroj skladišnoj sposobnosti plodova, proširena je sezona potrošnje svježih plodova krušaka. Osim potrošnje u svježem stanju, plodovi krušaka se dosta koriste za dobivanje: kompota, sokova, marmelada i rakije (Viljamovka).

Po vremenu dozrijevanja sortiment kruške se dijeli na: ljetne, jesenske i zimske. Ljetne sorte krušaka treba uzgajati u toplim južnim područjima jer ondje dozrijevaju još ranije. Inače kruška je zahtjevnija u pogledu ekoloških uvjeta u usporedbi sa jabukom. Cvate prije jabuke te je opasnost od proljetne pozebe znatno veća. Kruška ne podnosi velike hladnoće. Prema niskim temperaturama vrlo su osjetljivi cvjetovi i netom zametnuti plodovi. Da bi se izbjegle štete od niskih temperatura, za kruške treba odabrati nagnute položaje na kojima se hladan zrak ne zadržava već se kao teži ruši u nizinu. Kruška ne podnosi visoke temperature i nisku relativnu vlagu zraka. Ukupna godišnja količina oborina za uzgoj kruške je od 600 do 1.000 mm, s tim da raspored oborina bude ravnomjeran tijekom vegetacije. Inače, kruška zahtijeva najviše vode u fazama intenzivnog rasta ploda i mladice, tj. u mjesecu lipnju i srpnju kada se odvija i zametanje cvjetnih pupova za narednu vegetacijsku godinu. Natapanjem, neposredno prije pojave visokih temperatura koje se najčešće javljaju u trećoj dekadi srpnja i prvoj dekadi kolovoza, može se spriječiti, odnosno preduhitriti palež lišća i štete od nje.

Kruška zahtijeva dublja, dobro drenirana i teksturno lakša pjeskovito-ilovasta ili ilovasto-pjeskovita i ilovasta tla, neutralne do slabo kisele reakcije. Ne podnosi alkalna i teška glinasta tla. U intenzivnom uzgoju krušaka upotrebljavaju se vegetativne podloge dunje. Od uzgojnih oblika za krušku na slabo bujnim podlogama primjenjuju se: vretenasti grm, vitko vreteno, palmete, kordonci.

Slika 2: Gusti nasad kruške, uzgojni oblik kordonac (Izvor: Krpina, I. i sur., 2004)


30

Breskva Za breskvu se kaže da joj odgovaraju vinogradarski položaji. Kod sorti bresaka

razlikujemo prave breskve i breskve golice (nektarine). Isto tako, prema boji mesa razlikujemo sorte žutog i sorte bijelog mesa. Prema namjeni plodova razlikuju se: sorte za stolnu potrošnju i one za industrijsku preradu. Ponašanje sorti bresaka prema sumi inaktivnih temperatura je različito pa imamo sorte za mediteransko područje, sorte za kontinentalno područje kao i sorte koje mogu biti i za jedno i drugo područje uzgoja.

Glavni ograničavajući faktor u uzgoju bresaka su apsolutne minimalne temperature. Ako postupno dođe do zahlađenja, breskve bolje podnose hladnoću nego u slučaju naglog zahlađenja. Isto tako, štete mogu biti veće od istog apsolutnog minimuma ako duže traje nego ako se kratkotrajno pojavi. Proljetni mrazevi su posebno opasni u uzgoju breskve. Breskve uspijevaju u područjima gdje godišnje padne barem 600 mm oborina. U toplijim južnim područjima gdje su veće temperature i gdje je veća evapotranspiracija, potrebna je i veća količina oborina, posebice ako je raspored oborina neravnomjeran. Voda je potrebna tijekom kasnog proljeća i ljeta jer tada intenzivno rastu mladice i plodovi i to je period diferencijacije cvjetnih pupova za sljedeću godinu.

Breskve zahtijevaju pjeskovito-ilovasta ili ilovasto-pjeskovita tla u kojima se korjenova mreža ravnomjerno rasprostire. Nisu prikladna teksturno teža ilovasto-glinasta ili glinasta tla koja sadrže preko 25% koloidnih čestica, kao ni tla sa visokim sadržajem aktivnog vapna (Miljković, I.,1991).

Breskve se mogu uzgajati u mnoštvu uzgojnih oblika, ali najčešće u obliku vaze, palmeta i vretenastog grma.

Slika 3: Nasad nektarine, slobodna palmeta (Izvor: Šaravanja, P.)

Svježi plodovi marelice su omiljeno voće, bogato lako probavljivim šećerima,

organskim kiselinama, vitaminima, mineralima i aromom. Za uzgoj marelice treba pažljivo birati tlo i klimu. Marelica je veoma osjetljiva na nagle promjene temperatura u kasnu zimu i rano proljeće tj. osjetljiva je na temperaturna kolebanja. Marelicu stoga treba uzgajati u područjima u kojima su temperaturna kolebanja slabije izražena: u mediteranskim područjima, u blizini velikih rijeka ili na odabranim lokacijama, zaklonjenim od hladnih, sjevernih vjetrova. Marelica je voćna vrsta koja vrlo rano završava duboko ili fiziološko zimsko mirovanje. Potrebna joj je vrlo mala suma aktivnih temperatura zbog čega marelica cvate ranije od svih voćnih vrsta, osim nekih sorti bajama. To je i razlog da cvjetovi marelice pozebu uslijed pojave kasnih proljetnih mrazeva. Inače, marelica veoma dobro podnosi visoke temperature tijekom


31

ljetnih mjeseci. Visoke temperature i niska relativna vlažnost zraka nemaju većeg nepovoljnog utjecaja na rast i razvoj marelice, ako se u tlu održava odgovarajuća vlažnost, posebice tijekom diferencijacije cvjetnih pupova (srpanj, kolovoz), (Krpina, I. i sur., 2004). Prekomjerna vlažnost u tlu se nepovoljno odražava na rast i razvoj marelice, posebno ako su sorte marelice cijepljene na podlogu divljeg bajama ili breskve.

Marelica ne podnosi jako alkalna niti jako kisela tla. Najprikladnija su dublja, pjeskovito-ilovasta ili ilovasto-pjeskovita, neutralna i slabo alkalna tla. Ovisno o podlozi, može podnijeti i nešto teža tla.

Marelica se može uzgajati u obliku vaze, vretenastog grma, palmeta. Plodovi trešanja se ubrajaju u najranije stolno voće. Uzgoj trešanja ima posebno

značenje u mediteranskom području gdje dozrijevaju oko mjesec dana ranije u odnosu na kontinentalno područje. Trešnja dobro podnosi niske temperature u doba dubokog zimskog mirovanja ako su stabla dobrog kondicijskog stanja. To je voćna vrsta koja vrlo brzo prolazi kroz period dubokog zimskog mirovanja što uvjetuje njeno ranije kretanje u period vegetacije čime se povećava opasnost od pozebe u proljeće.

Ne odgovara joj visoka relativna vlažnost zraka i dobro podnosi visoke temperature. (Krpina, I. i sur., 2004). Povećana relativna vlažnost zraka potiče pojavu biljnih bolesti, velike količine oborina u vrijeme cvatnje ometaju oprašivanje i oplodnju dok u vrijeme zrenja uzrokuju pucanje plodova i njihovo brže propadanje. Najpovoljnija ukupna godišnja količina oborina za uzgoj trešanja je od 800 do 1.100 mm, s tim da pojedini literaturni izvori navode da je trešnji dovoljno oko 500 mm godišnje oborina ako su ravnomjerno raspoređene tijekom vegetacije. Trešnja se zadovoljava malom količinom vlage u tlu jer njezin korijen ima veliku apsorcijsku moć. Na trešnju nepovoljno djeluju jaki i suhi vjetrovi, posebno za vrijeme cvatnje.

Najbolja tla za trešnju su duboka, rahla, povoljnih vodozračnih odnosa, biološki aktivna, neutralna do slabo kisela tla.

Trešnja prirodno oblikuje etažnu piramidu, pa je ovaj uzgojni oblik pogodan kada se trešnja uzgaja na bujnim podlogama. Pored etažne piramide, trešnja se može uzgajati i u obliku popravljene piramide, palmete s kosim granama. Na srednje bujnim podlogama trešnja se može oblikovati u vretenasti grm, španjolsku vazu, a na slabo bujnim podlogama u vreteno, kordonac, tatura trelis.

Slika 4: Trešnje uzgojne u obliku stupa (kolonare), (Izvor: Miljković, I., 2011)


32

Višnja je voćka koja zbog kvalitativnih svojstava ploda ima veliko značenje u prerađivačkoj industriji. Višnja se može uzgajati u hladnijim klimatskim područjima, ali i u toplijim, mediteranskim područjima. Općenito, može se reći da višnja uspijeva dobro tamo, gdje dobro uspijevaju jabuka i trešnja (Miljković, I., 1991).

Na početku vegetacije, višnja je posebno osjetljiva na niske temperature kada, uz niske noćne temperature, dolazi do pozebe debla (zbog naglog jutarnjeg zagrijavanja kore) u obliku pucanja kore. Uslijed niskih temperatura u fenofazi cvatnje, cvjetovi višnje mogu nastradati. Dosta je otporna na visoke temperature pa ne trpi posljedice kada temperatura prelazi 30°C. Donja granica za uzgoj višanja je 650 mm oborina godišnje. Tamo gdje nema dovoljno oborina, u periodu vegetacije treba osigurati navodnjavanje, posebno u južnim područjima.

Višnja daje najkvalitetnije plodove na laganim propusnim tlima u semiaridnoj klimi. Na težim tlima višnja pati i dolazi do ugušenja korijena (asfiksija).

Najčešći uzgojni oblici za višnju su popravljena piramida i vaza, ali se može uzgajati i u obliku vretenastog grma, vretena.

Slika 5: Voćnjak višnje Maraske, uzgojni oblik vaza (Izvor: Šaravanja ,P.)

Šljiva je jedna od zastupljenijih voćnih vrsta na područjima sa višom nadmorskom

visinom, odnosno područjima sa obilježjima umjereno kontinentalne do kontinentalne klime. Postoje dvije velike skupine sorata šljiva: šljive europskog podrijetla i šljive japansko-kineskog podrijetla. Sorte šljiva japansko-kineskog podrijetla cvatu ranije i osjetljivije su na hladnoću pa se jedino i mogu uzgajati u mediteranskom području (Jemrić, T., 2007).

Plodovi šljive se koriste za potrošnju u svježem stanju, za sušenje, za pravljenje sokova, marmelada, džemova, kompota i rakije šljivovice. Šljiva relativno bolje podnosi niže temperature tako da rijetko dolazi do pozebe. Osjetljivost na niske temperature ovisi o položaju voćnjaka, zdravstvenom stanju i starosti stabla, o svojstvima same sorte i podloge i trenutnoj fenofazi vegetativnih i generativnih organa šljive. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, tek zametnuti plodovi šljive su osjetljiviji na niske temperature. Kakvoća plodova šljive ovisi o srednjoj temperaturi zraka tijekom lipnja, srpnja i kolovoza. Ako su srednje temperature zraka tijekom spomenutih mjeseci između 18° i 20°C, to je idealno za dobru kvalitetu plodova šljive. Šljiva zahtijeva područja gdje godišnje padne od 700 do 1.000 mm oborina, od čega u periodu vegetacije 400 do 500 mm (Miljković, I., 1991).

Šljiva dobro uspijeva na dubljim, dobro ocjeditim lakšim tlima, ilovastim pjeskuljama, pjeskovitim ilovačama, ilovačama. Međutim, dobro podnosi i teža ilovasto-glinasta i glinasta tla što, naravno, ovisi o podlozi i sorti. Za šljivu je pogodan uzgojni oblik piramide ili


33

popravljene piramide, popravljene vaze. Uzgojni oblik vretenasti grm zahtijeva slabije bujnu podlogu.

Uz smokvu, maslinu i vinovu lozu, bajam je bio najzastupljenija voćna vrsta u južnim

područjima. Plodovi bajama imaju veliku energetsku i hranjivu vrijednost zbog čega se mnogo koriste u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Sorte bajama se prema ekološkim uvjetima uzgoja dijele na sorte za kontinentalno područje i sorte za mediteransko područje. Također, na osnovu tvrdoće ljuske dijele se na sljedeće sorte: tvrde, polutvrde, polumeke, meke ljuske. Prilikom izbora sortimenta bajama, treba uzeti u obzir i randman jezgre.

U pogledu apsolutnih minimalnih temperatura, u periodu dubokog zimskog mirovanja bajam se ponaša slično breskvi. Ranocvatuće sorte bajama mogu pozepsti zbog proljetnih mrazeva. Međutim, bajam dobro podnosi više temperature, čak i do 50° C, što se objašnjava anatomsko-morfološkim karakteristikama i građom njegovog korijena. Bajam je dosta otporan na ožegotine, palež lišća, mladica i plodova (Miljković, I., 1991). Ova voćna vrsta se može uzgajati i u područjima gdje godišnje padne samo 500 mm oborina, s tim da su oborine ravnomjerno raspoređene i u većoj količini u prvom dijelu vegetacije.

Prikladna tla za uzgoj bajama su duboka, drenirana, pjeskovito-ilovasta ili ilovasta tla, neutralne do slabo kisele ili slabo alkalne reakcije. Ne podnosi teška glinena i podvodna tla kao i jače karbonatna tla.

Najčešće se uzgaja u obliku obične i popravljene piramide i vaze. Orah se ubraja među veoma prilagodljive voćne vrste jer jednako dobro uspijeva i u

primorskim i u kontinentalnim područjima. U periodu dubokog zimskog mirovanja orah može podnijeti dosta niske temperature. Orasi obično pozebu u proljeće zbog proljetnog mraza. Uz temperature zraka veće od 38°C i uz vlažnost zraka ispod 60% javlja se palež lišća.

Orah zahtijeva veliku količinu oborina, a naročito je osjetljiv na nedostatak vode u proljeće, neposredno nakon oplodnje. U slučaju da u fenofazi rasta i razvoja ploda padne manje oborina, doći će do jačeg opadanja plodova, a plodovi će svakako ostati sitniji i lošije kvalitete. Topao i suh vjetar je posebno štetan za vrijeme intenzivnog rasta mladica jer uzrokuje prejaku evaporaciju iz tla i transpiraciju preko lišća, što dovodi do povreda i sušenja lišća oraha koji je u tom pogledu puno osjetljiviji od ostalih voćaka.

Kotline i nizinske depresije rijetko su prikladne za uzgoj oraha jer predstavljaju jezera hladnog zraka. Blago nagnuti položaji, visoravni, južne ekspozicije, sa umjerenom cirkulacijom zraka su najpovoljniji za uzgoj oraha. Orah zahtijeva aluvujalna ili deluvijalna tla, bogata humusom i biogenim elementima, pH vrijednosti od 5 do 8. Za orah nisu prikladna teška glinena tla koja povremeno sadrže suvišak vode.

Za uzgoj oraha je bitno izabrati prikladne položaje, sorte kasnije cvatnje s posebnom pozornošću na duljinu trajanja vegetacije pojedine sorte.

Orah se najčešće uzgaja u obliku popravljene vaze ili piramide. Visina debla ne bi smjela prelaziti 100-150 cm jer stabla s višim deblom kasnije ulaze u rod, izuzev ako se ne radi o uzgoju oraha za drvnu industriju.

Smokva je tipična suptropska voćna vrsta čiji plodovi imaju veliku hranjivu i

dijetoterapeutsku vrijednost. Plodovi smokve se koriste svježi, sušeni i za razne prerađevine: marmelade, slatka. Prema vremenu dozrijevanja smokve se dijele na jednorotke i dvorotke, a na osnovu boje kožice ploda, smokve se dijele na crnice i bjelice.

Smokva ima specifične zahtjeve prema klimatskim uvjetima, a posebno prema nižim temperaturama. Otpornost sorti smokava prema nižim temperaturama je uvjetovana nasljednim svojstvima sorte, zdravstvenim stanjem stabla, starošću stabla, rodnosti u prethodnoj vegetaciji.


34

Prema proljetnom mrazu su osjetljivije sorte bujnog rasta koje ranije počinju vegetaciju tj. koje prve listaju. Visoke temperature smokva dobro podnosi. Za uzgoj smokava potrebno je oko 800 mm oborina godišnje. Bitno je da u fenofazi dozrijevanja plodova smokava ima dovoljno topline i vlage u tlu.

Smokva najbolje uspijeva na dubokim, dobro dreniranim lakšim tlima. Inače, smokva jako duboko prostire korjenovu mrežu što joj svakako pomaže da sušu podnosi odlično. Odgovaraju joj aluvijalna tla, dolomitne trošine, posmeđene crvenice, nerazvijena karbonatna tla. Smokva nije osjetljiva prema klorozi. Za uzgoj smokve nisu prikladna teška i podvodna tla.

Smokva se uzgaja u obliku popravljene vaze, piramide s nižim ili višim deblom ili u obliku grma.

Slika 6: Nasad smokve sa sustavom za navodnjavanje (Izvor: Vego, D. i sur., 2008)

Šipak, nar (mogranj) dobro uspijeva u mediteranskom području. Odlično podnosi visoke temperature tijekom ljetnih mjeseci, ali je jako osjetljiv prema niskim temperaturama. Sve sorte šipka nisu jednako osjetljive prema hladnoći. Sorte kiselih i slatkokiselih šipaka su otpornije na hladnoću (Miljković, I., 1991). Sortiment šipka je specifičan za pojedine zemlje što znači da je prilagođen ekološkim uvjetima određenog uzgojnog područja.

Za šipak su jako opasni rani jesenski mrazevi zbog čega treba izbjegavati položaje gdje se često javljaju. Šipak zahtijeva dovoljnu količinu oborina tijekom intenzivnog rasta korijena, u jesen i u proljeće, kao i tijekom rasta mladice i ploda.

Najbolje uspijeva na dubljim, dobro dreniranim, rahlim, pjeskovito-ilovastim tlima koja imaju dobre vodozračne odnose i sadrže dosta organske tvari. Tla trebaju biti neutralne do slabo kisele reakcije. Ne odgovaraju mu teška glinena i jako vlažna tla.

Šipak prirodno oblikuje grm te se u uzgoju najčešće susreće u obliku grma, ali se može uzgajati i u obliku grmolike vaze, s niskim deblom, s četiri do pet pravilno raspoređenih osnovnih grana.


35

Slika 7: Šipak u obliku niske stablašice (Izvor: Šaravanja, P.)

Maslina je dio bogate biljne zajednice Sredozemlja, plemenita voćna vrsta. Mnogi je

smatraju i ljekovitom vrstom zbog njenog zdravog i hranjivog ulja. Potrošnja maslinovog ulja i stolnih maslina je u stalnom porastu posljednjih godina.

Područje uzgoja masline je ograničeno njenim specifičnim zahtjevima prema klimatskim uvjetima. Niske temperature zraka su jedan od klimatskih faktora koji ograničava njen areal uzgoja. Maslina cvjeta kasnije te tako izbjegava proljetne mrazeve. Visoke temperature zraka odlično podnosi, naravno ako je stablo dobro opskrbljeno vodom. Smatra se da je maslina vrlo otporna prema suši. Međutim, to je točno samo ako se radi o ekstenzivnom uzgoju. Ukupna godišnja suma oborina potrebna za uzgoj maslina je od 300 do 800 mm. Plod masline intenzivno raste u kolovozu i rujnu te joj je u tom periodu potrebno osigurati vodu, posebice za stolne sorte. Maslini odgovaraju jugozapadni položaji, blagog nagiba, dobro osvijetljeni, prozračni. Položaje izložene jakim vjetrovima buri i jugu treba izbjegavati ili ih zaštititi vjetrobranima.

Maslina zahtijeva drenirana tla, pjeskovito-ilovasta i ilovasto-pjeskovita, duboka, opskrbljena humusom i mineralnim tvarima. Također je dobro da tlo sadrži dosta kalcija i da je neutralne do slabo kisele, odnosno do slabo alkalne pH reakcije. Nisu prikladna teška, zbijena, podvodna tla, loših vodozračnih odnosa.

Od mnogobrojnih uzgojnih oblika, za maslinu najbolji su različiti oblici vaza: polikonična vaza, konično-valjkasta ili cilindrična vaza jer maslina traži puno svijetla.

Slika 8: Nasad masline, uzgojni oblik vaza (Izvor: Šaravanja, P.)


36

Kupina je vrlo zanimljiva za uzgoj iz više razloga: rano prorodi - već u drugoj godini,

rađa obilno i redovito, plodovi su bogati hranjivim tvarima, berba počinje krajem srpnja kada nema većih poljoprivrednih radova, postoji mogućnosti izvoza, prerada u sokove, džemove, kompote i kupinovo vino.

U dubokom zimskom mirovanju kupina može podnijeti i do -20°C. Cvate kasno (sredina svibnja do sredine lipnja) te tako izbjegava proljetne mrazeve. Traži puno svijetla, tako da se zasjenjeni položaji i suženi redovi nepovoljno odražavaju na zriobu plodova. Odgovaraju joj nagnuti, brežuljkasti položaji na kojima postoji umjereno strujanje zraka. To su najčešće južni položaji radi brzog ocjeđivanja oborinskih voda. Sušu podnosi nešto bolje od maline jer korijen dublje ukorjenjuje. Ako nema dovoljno vlage u ljetnim mjesecima, urod će biti smanjen, a izboji neće dovoljno narasti za sljedeću vegetacijsku godinu.

Kupina preferira tla bogata humusom i biološki aktivna tla, slabo kisela do neutralna tla. Nisu prikladna tla loših vodozračnih odnosa, zbijena i teška tla, kamenita, jače kisela tla kao ni jače karbonatna tla. Kupina se uzgaja u obliku grma u kvadratnoj sadnji, grma u pravokutnoj sadnji, u trakama, u sustavu žive ograde.

Malina je voćna vrsta pogodna za obiteljska gospodarstva. Uzgaja se za prodaju svježih

plodova ili, češće, za preradu i zamrzavanje što oplemenjuje proizvod i podiže mu cijenu. Malina traži svježu klimu, s umjereno toplim ljetima i s dovoljno oborina. Malina plitko rasprostire korijen te je osjetljivija na niske zimske temperature kada nema snježnog pokrivača. Malina cvjeta kasno u svibnju i tako izbjegava proljetne mrazeve. Položaji za uzgoj maline trebaju biti dobro osvijetljeni. Za uspješan uzgoj malina vrlo je važna količina oborina, koja bi trebala biti veća od 800 mm godišnje (Miljković, I., 1991). U vegetacijskom periodu trebalo bi pasti barem 400 mm oborina. U sušnim uvjetima, plitko razvijeni korijen maline pati, a uz to na tlima glinovite teksture dolazi do oštećenja korijena maline.

Malini pogoduju blago nagnuti i osunčani položaji na kojima struji zrak. Zbog zadržavanja hladnog zraka u proljeće ili stagniranja vlage tijekom rasta i zriobe ploda dolazi do pojave bolesti. Jaki vjetrovi mogu nanijeti štete krhkim izdancima maline.

Za uzgoj malina su vrlo prikladna dobro rastresita, humusom bogata, slabo kisela tla, koja dobro gospodare vodom. Zbijena glinena tla kao i karbonatna i alkalna tla nisu prikladna za uzgoj maline.

Malina se može uzgajati u obliku: grma u kvadratnoj sadnji, grma u pravokutnoj sadnji, u trakama, u sustavu žive ograde.

Slika 9: Nasad maline sa PVC nadstorom (Izvor: Šaravanja, P.)


37

Jagoda je voćna vrsta širokog areala rasprostranjenosti koja zauzima središnje mjesto u skupini jagodičastog voća. To je prvo rano voće u godini, privlačnog izgleda, koje koristimo svježe, konzervirano ili zamrznuto. Ova voćna vrsta u uzgoju najbrže vraća uloženi kapital i omogućuje dobru zaradu na relativno malim površinama (Krpina, I. i sur., 2004). Dobro se prilagođava različitim tipovima tla i klimatskim činiteljima, može se uzgajati na različitim nadmorskim visinama čime se produžava rok berbe i ujednačenija je opskrba tržišta. Jagoda se lako i brzo razmnožava u odnosu na ostale voćne vrste i daje plod odmah u godini nakon sadnje.

Što se tiče temperatura u periodu zimskog mirovanja, ispod snježnog pokrivača jagoda može podnijeti jako niske temperature, a bez snježnog pokrivača može podnijeti do -15°C. Niske temperature mogu ostaviti negativne posljedice na jagodama koje su kasno posađene i nedovoljno ukorijenjene. Visoke temperature u periodu cvatnje i tijekom oblikovanja plodova i zriobe dovode do gubitka vode iz biljke i tla, posljedica čega su sitniji plodovi lošije kakvoće. Nepovoljan utjecaj visokih temperatura se puno više odražava na glinovitim ili laganijim pjeskovitim tlima jer se na ovakvim tlima vlaga puno brže gubi. Jagoda je jako osjetljiva na temperaturna kolebanja, posebno u periodu cvatnje kada mogu biti uzrokom nastajanja deformiranih plodova. Kod jagoda treba paziti prilikom izbora sorti jer su pojedine sorte prilagođene dužem trajanju zimskog mirovanja pa imaju veće zahtjeve prema sumi inaktivnih temperatura. Takve sorte se ne mogu uzgajati u toplim južnim područjima.

Jagodi najbolje odgovaraju otvoreni, ravni ili blago nagnuti južni, jugoistočni ili jugozapadni položaji. Zatvorene udoline u kojima se tijekom hladnih i vedrih noći nakuplja i zadržava hladan zrak te vrlo vjetroviti i položaji velikog nagiba nisu povoljni za uzgoj jagode.

Jagoda preferira teksturno lakša pjeskovito-ilovasta tla, rahla, prozračna, bogata humusom i hranjivima. Neprikladna tla su teža glinena i pjeskovita kao i alkalična tla. Najpovoljnija pH reakcija tla je slabo kisela do neutralna.

Za uspješnu proizvodnju jagoda preporučljivo je uzimati zdrav sadni materijal koji se nalazi pod nadzorom ovlaštenih instituta. Jagoda se može uzgajati na otvorenom i u zatvorenom (staklenici, plastenici, tuneli) prostoru. Može se saditi u redove, u trake, u gredice, sa ili bez folije.

Slika 10: Proizvodnja jagoda u plasteniku Slika 11: Proizvodnja jagoda na foliji

(Izvor: Krpina, I. i sur., 2004)

2.3.2. Povrće (kupus, rajčica, paprika, lubenica, dinja, krastavac, salata, luk, mrkva, grah, krumpir)

Kupus je povrtna kultura visoke prehrambene vrijednosti koja se najčešće konzumira u

svježem stanju dok je zimi povećana potrošnja kiselog kupusa. Najveću ulogu za razdoblje uzgoja ima mikroklima uzgojnog područja. U južnim dijelovima s blagom zimom, uzgaja se rani i zimski kupus za svježu potrošnju. Primjenom suvremenih tehnoloških postupaka može se brati cijele godine. U višim i sjevernijim područjima uzgaja se kasni kupus, vrlo često bez


38

navodnjavanja što umanjuje prinose. Iz te se proizvodnje, osim za potrošnju u svježem stanju, pojedine sorte koriste za kiseljenje.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2012. godini kupus i kelj su zasijani na 5.604 ha. S požnjevene površine (5.545 ha) proizvedeno je ukupno 62.079 t, što je za 14,2% manje u odnosu na isti period 2011. godine. Ostvareni prinos od 11,2 t/ha je dosta niži u odnosu na prinose u poljoprivredno razvijenijim zemljama. U pojedinim područjima, radi dobre prilagođenosti ekološkim uvjetima, često su u proizvodnji zastupljeni pojedini lokalni ekotipovi kupusa. Lokalni ekotipovi imaju visoku kvalitetu, ali su prinosi znatno niži u odnosu na selekcionirane sorte. U proizvodnji najveći udio zauzimaju vrlo rani hibridi koji na tržištu postižu najviše cijene.

Iako kupus ima velike potrebe za vodom u svim fazama rasta, biljke su najosjetljivije na nedostatak vode nakon presađivanja i u početku formiranja glavica. Na području Hercegovine u tim fazama neophodno je osigurati navodnjavanje u periodu IV-X mjeseca. Nakon presađivanja, kupus zahtjeva 380 mm do 500 mm vode, ovisno o klimatskim prilikama (Madjar i Šoštarić, 2009). Najčešće se navodnjava metodom kap po kap ili kišenjem, čime se povećava i vlaga zraka što povoljno utječe na rast kupusa. Nakon sušnog perioda i u navodnjavanom nasadu kupusa radi nagle promjene u vodnom režimu tla dolazi do pucanja glavica, što im bitno smanjuje kvalitetu.

Slika 12: Navodnjavanje kupusa Slika 13: Navodnjavanje kupusa kišenjem metodom kap po kap

(Izvor: Sefo, E.)

Rajčica je jedna od pet najviše uzgajanih vrsta u našoj povrtlarskoj proizvodnji. Radi visoke zdravstvene i prehrambene vrijednosti, nezaobilazna je namirnica u svakodnevnoj ishrani. U BiH rajčica se proizvodi na 3.749 ha, ali mogućnosti za proizvodnju su mnogo veće. Prosječni prinos od 11,9 t/ha, koji se za 2012. navodi u statistici, dosta je nizak na što je utjecala znatno manja količina oborina i visoke temperature u vegetacijskom periodu.

Na području Hercegovine rajčica se uglavnom uzgaja za potrošnju u svježem stanju radi nedostatka prerađivačkih kapaciteta. Uzgoj rajčice na otvorenim površinama moguć je od sredine travnja pa sve do sredine listopada. Radi velikih ljetnih vrućina u uzgoju se prednost daje ranim sortama dok se u područjima u kojima nema pojave mraza, od sredine svibnja, uzgajaju kasne i srednje kasne sorte.

U proizvodnji u zaštićenim prostorima rajčica zauzima značajno mjesto, kako po strukturi tako i po obimu proizvodnje. Iako je u zaštićenim prostorima moguće organizirati proizvodnju kroz cijelu godinu, rajčica se u Hercegovini prvenstveno uzgaja kao rana proljetna


39

i djelomično kao rana jesenska kultura uz postizanje visoke tržišne cijene. Radi smanjenja opasnosti uslijed zaslanjenosti zemljišta, na području južne Hercegovine sve više se primjenjuju različiti biostimulatori zahvaljujući kojima biljka bolje podnosi stresne uvjete. Najveće potrebe za vodom biljka rajčice ima u fazi primanja presadnica, cvatnje i zametanja plodova. Kao rezultat vodnog stresa često se pojavljuje vršna trulež plodova. Navodnjavanje se obavlja u turnusima, najčešće metodom kap po kap.

Slika 14: Rajčica na crnoj foliji, Slika 15: Priprema za sadnju - bijela folija ispod navodnjavanje kap po kap

(Izvor: Sefo, E.)

Paprika je izuzetno cijenjena vrsta povrća, visoke gospodarske vrijednosti. Najviše se koristi u svježem stanju, ali je isto tako važna sirovina za preradu. Prema statističkim podacima za 2012. godinu, u BiH proizvedeno je ukupno 35.384 t paprike s prosječnim prinosom od 10 t/ha. Ostvareni prinosi su niski, prvenstveno radi nepoznavanja bioloških svojstava i primjene neodgovarajuće agrotehnike.

Paprika se proizvodi iz presadnica koje u troškovniku čine najveću stavku. Izravna sjetva paprike u našim uvjetima se ne primjenjuje radi dugog perioda nicanja i nedostatka vode. Proizvodnja paprike je organizirana na otvorenim površinama i u različitim tipovima zaštićenih prostora gdje je jedna od najzastupljenijih kultura.

Radi plitko razvijenog korijena i povećane transpiracije, paprika je veliki potrošač vode. Primjenom malča od crne polietilenske folije bolje se čuva akumulirana vlaga tla, ali te količine vode su još uvijek nedostatne za normalni razvoj. U proizvodnji paprike od trenutka presađivanja obavezno se mora navodnjavati. U punoj rodnosti, u srpnju i kolovozu, paprici pogoduje velika količina topline, ali isto tako zahtijeva i najveće količine vode. Režim vlažnosti u tlu je potrebno održavati na nivou 70-80% PVK. Paprika se navodnjava brazdama između redova, metodama kišenja, a najviše kapanjem, prvenstveno kod uzgoja na tlu prekrivenim folijom. Procjenjuje se da su u navodnjavanom usjevu paprike prinosi veći od 50%.


40

Slika 16: Navodnjavanje paprike kap po kap (Izvor: Sefo, E.)

Lubenica je tipična termofilna biljka. U uvjetima suhe i vruće klime područja južne

Hercegovine ostvaruje se značajna proizvodnja kvalitetnih plodova lubenica. Zadnjih godina je povećan uzgoj lubenica iz presadnica u odnosu na ranije najviše zastupljeni način uzgoja direktnom sjetvom u kućice.

Primjenom suvremenih tehnologija proizvodnje, prije svega korištenjem kvalitetnih presadnica i prekrivanjem tla i usjeva folijama od različitih sintetskih materijala, moguće je poraniti proizvodnju, povećati prinose i proširiti areal uzgoja lubenica i u manje pogodna područja. Poseban napredak u proizvodnji presadnica lubenica je ostvaren cijepljenjem na srodne otporne vrste tikava. U proizvodnji su zastupljeni hibridi koji su, u odnosu na sorte, produktivniji i otporniji na stresne uvjete, bolesti i štetnike.

Lubenica ima jako bujno lišće i snažno razvijen korijen što utječe na velike zahtjeve prema vlazi tla. Važno je da je tlo u početnim fazama razvoja lubenice opskrbljeno dovoljnim količinama vode da bi se korijen što bolje razvio radi upijanja vode iz dubljih slojeva. Optimalna vlažnost tla je u granicama 70-80% poljskog vodnog kapaciteta. Najveće zahtjeve prema vlazi tla lubenica ima u vrijeme cvatnje i dozrijevanja plodova. Lubenica se najčešće navodnjava metodom kap po kap. Ovom metodom može se od početka plodonošenja navodnjavati svaki dan, ali 15-20 dana pred zriobu navodnjavanje se prekida jer se smatra da će plodovi tako biti slađi (Paradžiković, 2009).

Slika 17: Lubenica na crnoj foliji, Slika 18: Cijepljena presadnica, ispod navodnjavanje navodnjavanje kap po kap kap po kap (Izvor: Sefo, E.)


41

Dinja je, kao i lubenica, kultura sunčanog podneblja. Uzgaja se radi aromatičnih i osvježavajućih plodova. Hercegovina je tradicionalno uzgojno područje dinje. Kvaliteta plodova je u izravnoj vezi sa visokim temperaturama, visokim intenzitetom svjetla i niskom relativnom vlagom zraka. Zadnjih godina ostvaren je veliki napredak u proizvodnji dinja i lubenica što je dovelo do povećanja prinosa. Dinja ima velike zahtjeve prema vlazi tla radi velike isparljive površine vegetativnih dijelova. Korijen je velike upojne moći, pa može da crpi vodu iz dubljih slojeva tla i tako lakše prebrodi deficit vlage u sušnom periodu. Najveći zahtjevi za vodom su u fazi intenzivnog rasta vriježa. Zahvaljujući suvremenim tehnologijama uzgoja, dinja se počinje proizvoditi i u manje pogodnim područjima na otvorenim površinama i u zaštićenim prostorima. Radi ranije proizvodnje, većina proizvođača dinju počinje proizvoditi iz presadnica. Na taj način se omogućava bolja godišnja izmjena kultura i bolje iskorištavanje proizvodnih površina. Radi suše koja prevladava u ljetnim mjesecima, dinja se mora navodnjavati. Kao i kod lubenice, najčešći način navodnjavanja je metodom kap po kap sa cijevima koje su postavljene na golom tlu ili ispod crne polietilenske folije.

Slika 19: Uzgoj dinje na crnoj foliji (Izvor: Sefo, E.)

Krastavac je jedna od najčešće uzgajanih povrtnih kultura. Radi nedostatka

prerađivačkih kapaciteta, u Hercegovini nije uobičajena proizvodnja konzervnih krastavaca (kornišona) već prevladavaju kultivari salatnog krastavca za potrošnju u svježem stanju. Iako ima povećane zahtjeve za temperaturama, radi brzog tehnološkog dozrijevanja može se uzgajati i u područjima s kraćim ljetnim periodom. Krastavac se može proizvoditi kao rana proljetna i kao rana jesenska kultura. Prema statističkim podacima, u BiH u 2012. godini prinosi krastavca su iznosili 8,1 t/ha kada je ukupna proizvodnja u odnosu na prethodnu godinu umanjena za 12,7%.

Previsoka suhoća zraka, praćena visokim temperaturama, što je u Hercegovini česta pojava, vrlo nepovoljno djeluje na razvoj biljke. Uzgojem krastavca na otvorenim površinama navodnjavanjem se samo djelomično može povećati otpornost prema suši. Radi visokih zahtjeva prema vlazi tla (85-90%) i vlazi zraka (90-95%) proizvodnja se najčešće odvija u zaštićenom prostoru. Veliki zahtjevi krastavca za vodom su vezani za veliku transpiracijsku površinu nadzemnog dijela i kratak period vegetacije u kojem se formira veliki broj plodova sa udjelom vode i do 95% od ukupne težine.

Za proizvodnju u zaštićenim prostorima, najsigurniji je odabir hibridnih čisto ženskih besjemenih kultivara (partenokarpni) kod kojih se iz svakog cvijeta razvija plod bez oplodnje.


42

Najbolji rezultati se postižu presađivanjem presadnica na tlo koje je prekriveno crnom polietilenskom folijom.

Uzgojem krastavca u uvjetima suše dolazi do opadanja cvjetova i zametnutih plodova, do ubrzane zriobe formiranih plodova koji su kraći i deformirani, a često dobivaju gorak okus. U početnim fazama rasta navodnjavanje je rjeđe, a s pojavom prvih plodova mora se češće i obilnije navodnjavati. U uzgoju na otvorenim površinama, može se navodnjavati brazdama, kišenjem ili kap po kap dok je u zaštićenim prostorima uobičajena metoda navodnjavanja kap po kap, uz povremeno orošavanje radi reguliranja vlažnosti zraka.

Slika 20: Uzgoj krastavca u zaštićenom prostoru (Izvor: Sefo, E.)

Salata je povrće kratke vegetacije koje se uzgaja isključivo radi potrošnje u svježem

stanju. Radi umjerenih zahtjeva prema toplini, bolje joj odgovaraju prohladna i ne suviše vlažna područja u odnosu na vruća područja. U našim uvjetima se može organizirati rani proljetni i kasni jesenji uzgoj salate na otvorenim površinama. Za ljetni uzgoj prikladnija su viša brdska područja, uz obavezno osigurano navodnjavanje. Ovisno o rokovima sadnje, obavlja se prekrivanje tla i usjeva različitim folijama radi stvaranja povoljnijih uvjeta za rast. U ljetnom periodu tlo se prekriva bijelim folijama koje reflektiraju sunčevo zračenje i time se smanjuje temperatura. U jesensko-zimskom periodu, u zaštićenim prostorima mogu se proizvesti dva do tri turnusa salate, a najčešće se uzgaja u kombinaciji sa drugim povrćem.

Naše tržište preferira sorte salate glavatice svijetlo zelene boje lista. U uzgoju salate važno je pravilno odabrati sortu zbog razlika u osjetljivosti na dužinu dana i intenzitet svjetlosti. U zaštićenim prostorima kao i na otvorenim površinama u proljetnom i jesenskom periodu, najrašireniji je uzgoj sorti tipa maslenki dok se za ljetni uzgoj na otvorenim površinama uzgajaju salate tipa kristalki koje bolje podnose visoke temperature i otpornije su na prijevremeno formiranje cvjetne stabljike.

Najbolji prinosi se postižu navodnjavanjem metodom kap po kap, uz istovremenu prihranu vodotopivim gnojivima. Najveće potrebe za vodom usjev salate ima u početnim fazama rasta kao i u fazama oblikovanja i tehnološke zrelosti glavice kada je najbolje navodnjavati noću i rano ujutro. Navodnjavanjem se održava poljski vodni kapacitet tla u granicama 60-70%. Zahvaljujući suvremenim tehnološkim postupcima moguće je ostvariti prinose salate i do 30 t/ha.


43

Slika 21: Salata na crnoj foliji, Slika 22: Prekrivanje salate navodnjavanje kap po kap bijelim sintetskim materijalom (Izvor: Sefo, E.)

Luk (crveni, crni) ima široki areal rasprostranjenosti. Hercegovina je poznato područje

uzgoja luka. Najrašireniji način proizvodnje luka je sadnjom lučica (arpadžika) mada se može proizvoditi i sadnjom presadnica kao i sjetvom sjemena za što je neophodno osigurati navodnjavanje.

U početku vegetacije odgovaraju mu niže temperature i povećana vlažnost tla, a u drugom dijelu vegetacije suho i toplo vrijeme. Iz tog razloga potrebno je lučice saditi što ranije u proljeće da bi se korijen i listovi snažno razvili prije sušnog perioda koji pogoduje tehnološkom dozrijevanju lukovica. Iako luk proizveden iz lučica dobro podnosi sušu, navodnjavanjem se mogu povećati prinosi do 25%. Isto tako, radi blagih zima na ovom području, moguća je i jesenska sadnja lučica. U negrijanim plastenicima se uzgaja kao mladi luk, obično kao prethodni usjev prema toplini zahtjevnijih vrsta povrća.

Pravovremenim rokovima sadnje kvalitetnih lučica i prikladnim odabirom sortimenta prema dužini dana za svako proizvodno područje uz ostale agrotehničke mjere, mogu se postići visoki i kvalitetni prinosi luka.

Mrkva je najčešće uzgajana vrsta korjenastog povrća. Zadnjih godina povećana je

popularizacija mrkve radi visoke zdravstvene i prehrambene vrijednosti. U Hercegovini je zastupljena ekstenzivna proizvodnja mrkve. Najčešće se sije na manjim površinama i na okućnicama iako postoje velike mogućnosti za komercijalnu proizvodnju mrkve na većim oraničnim površinama.

Mrkva je umjerenih zahtjeva prema toplini pa je moguće sijati u više rokova u različitim ekološkim uvjetima šireg hercegovačkog područja što osigurava kontinuirano dospijevanje kroz cijelu godinu. U toplijim područjima za ljetnu berbu mrkva se sije rano u proljeće dok se kasniji rokovi sjetve izbjegavaju radi visokih temperatura i suše. U višim i prohladnijim područjima zastupljenija je kasna proljetna sjetva u svibnju i lipnju za jesensku berbu. U proizvodnji su najzastupljeniji rani i srednje rani kultivari mrkve tipa Amsterdam i srednje rani i srednje kasni kultivari tipa Nantes za ljetni uzgoj. U intenzivnoj proizvodnji mrkve posebnu pažnju treba posvetiti izboru mjesta, pravilnoj obradi tla, pravovremenom roku sjetve u lokalnim uvjetima, tipu kultivara, kvaliteti sjemena i obaveznom navodnjavanju čime se mogu ostvariti prinosi i do 30-50 t/ha. Visoke dnevne temperature iznad 30°C, uz visoke noćne temperature, nepovoljno djeluju na korijen koji se slabo razvija i ostaje tanak i drvenast. Kritični periodi za vodom su početna faza razvoja korijena i početak odebljavanja korijena.


44

Navodnjavanjem treba održavati poljski vodni kapacitet tla u granicama 70-80%. Posljedice prevelike količine vode prilikom navodnjavanja su uzdužno pucanje korijena i smanjen sadržaj šećera i karotena što znatno narušava kvalitetu korijena. Orijentaciono petnaestak dana prije vađenja bi trebalo prestati sa navodnjavanjem radi očuvanja kvalitete korijena.

Grah je jedna od najznačajnijih uzgajanih kultura u poljoprivrednoj proizvodnji. Iako

grah ima veće zahtjeve za toplinom radi kratke vegetacije, može se uzgajati u različitim klimatskim uvjetima. Na području Hercegovine veća je proizvodnja graha zrnaša u odnosu na grah mahunar čija je proizvodnja povezana sa prerađivačkim kapacitetima. Vrijeme sjetve ovisi o lokaciji odnosno o pojavi kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazeva.

Grah zrnaš se, radi nešto duže vegetacije, sije samo u proljeće tako da je najveći dio vegetacije u toplim i sušnim uvjetima uz obavezno osigurano navodnjavanje. Vrlo često, visoki grah zrnaš se uzgaja u združenoj sjetvi sa kukuruzom. Niski grah mahunar ima kraću vegetaciju i širi areal proizvodnje. U južnim toplijim krajevima, niski grah mahunar se sije u proljeće ili u ranu jesen za jesensku berbu dok se u višim područjima grah mahunar najuspješnije uzgaja u ljetnom periodu. Visoki grah mahunar se sije u proljeće radi neograničenog rasta uz obaveznu primjenu navodnjavanja u ljetnom periodu. U zaštićenim prostorima uzgajaju se visoke sorte graha mahunara čime se postižu veći ekonomski efekti vansezonske proizvodnje.

Kritični period za vodom je faza cvatnje i formiranja mahuna. U uvjetima visokih temperatura od 35°C i nedostatka vlage dolazi do otpadanja cvjetova i zametnutih mahuna što značajno smanjuje prinose. Za postizanje stabilnih prinosa neophodno je osigurati pravovremeno i redovno navodnjavanje. Prosječno se navodnjava 3-5 puta sa 20-30 mm vode, ovisno o vremenu proizvodnje i klimatskim uvjetima. Najbolje je grah navodnjavati kišenjem radi povećanih zahtijeva za vlagom zraka.

Slika 23: Fiziološki zrele mahune Slika 24: Biljka visokog

graha zrnaša graha mahunara (Izvor: Sefo, E.)

Krumpir se smatra povrćem koje ima prioritetni značaj u poljoprivrednoj proizvodnji. U BiH u 2012. godini proizvedeno je ukupno 299.935 t krumpira što je za 27,3% manje u odnosu na prethodnu godinu. Prosječni prinos je iznosio svega 8,2 t/ha. Kvalitetna agrotehnika, odabir sortimenta i kvalitetnog aprobiranog sjemena su temeljni elementi uspješne proizvodnje krumpira. Područje Hercegovine poznato je po uzgoju mladog krumpira gdje se uzgojem vrlo ranih i ranih sorti postižu dobri ekonomski rezultati. Visoke temperature i suša nepovoljno


45

djeluju na formiranje gomolja pa su brdsko-planinska područja najpogodnija za uzgoj jestivog i sjemenskog krumpira.

Krumpir ima skromne zahtjeve prema vlazi i temperaturama i ne podnosi njihove velike oscilacije u vegetacijskom periodu. Iz tog razloga, u sušnim područjima, neophodno je usjev navodnjavati što utječe na prinos i na kvalitetu gomolja. Za dobar rast krumpira potrebno je 400-800 mm vode, ovisno o klimatskim uvjetima i duljini vegetacije (Lešić i sur., 2002). Nasad krumpira se može navodnjavati brazdama ili metodom kišenja. Primjenom suvremenih tehnoloških postupaka moguće je postići znatno veće prinose od 30 t/ha pa do maksimalnih 50 t/ha.

Slika 25: Nasad krumpira (Izvor: Filipović, A.)

2.3.3. Stolno grožđe Po podacima Vanjsko trgovinske komore BiH za 2011. godinu, u BiH je uvezeno

10.277.297,22 l vina i 4.334.946 kg stolnog grožđa. U istom periodu je na istom području proizvedeno 10.300.000 l vina i 550.000 kg stolnog grožđa. Iz ovih podataka je vidljivo kako na domaćem tržištu postoji prostor za povećanje proizvodnje vinskog grožđa i vina, a pogotovo stolnog grožđa.

Mogućnosti plasmana su još puno veće ako tome dodamo tržišta zemalja, u bližem i daljem okruženju, koje nemaju ekološke uvjete za uzgoj vinove loze. Prostor na tržištu jeste prilika ali isplativost proizvodnje ovisi i o puno drugih činitelja.

Slika 26: Reprezentativni vinograd, Bišće polje (Izvor: Lasić, V.)


46

Usitnjenost parcela za poljoprivrednu proizvodnju negativno utiče na isplativost proizvodnje. Skupa novčana sredstva za podizanje višegodišnjih nasada također negativno utiču na isplativost proizvodnje.

Skupi inputi za proizvodnju kao strojevi i priključna oruđa, gorivo, gnojivo, zaštitna sredstva negativno utiču na isplativost.

Rashladne komore za čuvanje i pakiranje su skupi objekti u izgradnji, naročito ako se rade za male poljoprivredne površine, a još skuplji u održavanju što također utiče na isplativost proizvodnje.

Ulaganje u sustav navodnjavanja bez kojeg nema sigurne proizvodnje stolnog grožđa je skupo na malim površinama i negativno utiče na isplativost.

Udio ljudskog (manualnog) rada u proizvodnom procesu je vrlo visok, naročito kod proizvodnje stolnog grožđa i negativno utiče na isplativost. Visok udio ljudskog rada ima i drugu dimenziju jer socijalno zbrinjava (dijelom) velik broj ljudi.

Broj negativnih utjecaja jeste velik, ali se njihov efekt može bitno ublažiti, čak anulirati, dobrim mjerama poljoprivredne politike, svih osim udjela ljudskog rada. Stolno grožđe (rano i kasno) postiže visoke cijene na tržištu. I pored velikog broja negativnih utjecaja, proizvodnju stolnog grožđa možemo smatrati perspektivnom i isplativom.


47

3. KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE 3. 1. Klimatske specifičnosti

Postoji više od 50 definicija pojma klime. Klima, između ostalog, predstavlja skup vremenskih procesa koji karakterišu srednje fizičko stanje atmosfere iznad nekog manjeg ili većeg područja. Klima u užem smislu je prosječno stanje vremena na nekom području u određenom razdoblju, uzimajući u obzir prosječna i ekstremna odstupanja. To je definicija koju je objavio Međuvladin Panel za Klimatske Promene (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC). Klima u širem smislu je opće stanje, uključujući i statistički opis, klimatskog sistema. Dok je vrijeme promjenjivo, klima je, uvjetno rečeno, nepromjenjiva karakteristika neke geografske regije. Da bi se odredila klima nekog prostora, najprije je potrebno bilježiti podatke o vremenu u razdoblju od 25 do 30 godina. Nakon mjerenja, izračunavaju se prosječne vrijednosti određenih elemenata prema kojima će se moći odrediti vrsta klime toga prostora.

3.1.1. Klimatske specifičnosti Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina ima nekoliko uslova koji su doveli do širokog spektra klimatskih

vrsta: opća cirkulacija atmosfere i atmosferske mase koja se kreće ka gore, dinamičan reljef, smjerovi u kojima se protežu planinski masivi, njena hidrološka mreža i blizina Jadranskog mora. Rezultat je umjerena kontinentalne klima koja je većinom predstavljena u sjevernim i centralnim dijelovima BiH, podplaninskog i planinskog tipa (preko 1.000 m), jadranski (mediteranski) i izmijenjeno jadranski tip klime, predstavljen u primorju Neuma koji također važi i za nizije Hercegovine.

Opće klimatske karakteristike Bosne i Hercegovine većinom su pod uticajem karakteristika Jadranskog mora, lokalne topografije – posebno Dinaridskih planina, koje su smještene duž obale i idu od sjeverozapada do jugoistoka paralelno sa obalom – i atmosferske cirkulacije na makro nivou.

Iz gore pomenutih razloga, klima Bosne i Hercegovine varira od umjereno kontinentalne u sjevernom dijelu Panonske nizije duž rijeke Save i u zoni podnožja, do alpske klime u planinskim regijama i mediteranske klime u priobalnom i nizijskom području regije Hercegovina na jugu i jugoistoku.

U nizijama u sjevernom dijelu države, temperatura vazduha generalno varira između -1 i -2°C u januaru i između 18 i 20°C u julu. Na visinama sa nadmorskom visinom od preko 1.000 m, prosječna temperatura varira od -4 do -7°C u januaru do 9 do 14°C u julu. Na Jadranskom primorju i u nizinskim regijama Hercegovine, temperatura vazduha varira od 3 do 9°C u januaru, do 22 do 25°C u julu. Evidentirane su i ekstremne temperature od -41,8°C (niska) i 42,2°C (visoka).

Nizinske oblasti sjeverne Bosne i Hercegovine imaju srednju godišnju temperaturu između 10°C i 12°C, i u oblastima iznad 400 m temperatura je ispod 10°C. Srednja godišnja temperatura vazduha u priobalnom području iznosi između 12 i 17°C.


48

Slika 27: Prostorna distribucija srednje godišnje temperature vazduha u BiH, 1961-1990. (Izvor:INC)

Godišnje količine padavina variraju od 800 mm na sjeveru duž rijeke Save do 2.000 mm u centralnim i jugoistočnim planinskim regijama države. U kontinentalnom dijelu BiH, koji pripada oblasti sliva rijeke Dunav, glavni dio godišnjih padavina se javlja u toplijoj polovini godine, dosežući maksimum u junu. Centralni i južni dio države, sa brojnim planinama i uskim obalnim područjima, karakterizira pomorski pluviometrijski režim pod uticajem Sredozemnog mora tako da se mjesečne maksimalne količine padavina dostižu kasno u jesen i početkom zime, većinom u novembru i decembru.

Slika 28: Prostorna distribucija srednje godišnje količine padavina u BiH, 1961-1990.(Izvor:INC)


49

Slika 29: Tipovi klime u Bosni i Hercegovini (Izvor:INC)

Trajanje sunčanih perioda se smanjuje od primorja prema unutrašnjosti i ka višim nadmorskim visinama. Godišnja trajanja sunčanih perioda u centralnoj planinskoj oblasti iznose 1.700-1.900 sati sa najnižom insolacijom (1.700 sati godišnje) i sa najoblačnijim (60-70%) uslovima. Zbog čestih magli tokom hladnog perioda godine, solarna iradijacija u unutrašnjosti je niža nego na istoj nadmorskoj visini u primorju. U južnim regijama, postoji 1.900-2.300 sunčanih sati (Mostar - 2.285 sati). U sjevernoj Bosni i Hercegovini broj sunčanih sati iznosi 1.800-2.000, više u istočnom dijelu nego u zapadnom. Oblačnost se smanjuje od zapada prema istoku.

Prosječna godišnja količina padavina u BiH je oko 1.250 mm što, s obzirom na to da je površina BiH 51.209 km2, iznosi 64 x 109 m3 vode ili 2.030 m3/s. Oticanje sa teritorije BiH je 1.155 m3/s ili 57% ukupne količine padavina. Međutim, ove količine vode nisu jednako raspoređene, prostorno ili vremenski. Na primjer, prosječno godišnje oticanje iz doline rijeke Save, čija je dužina 38.719 km2 (75,7%) u BiH, iznosi 722 m3/s ili 62,5% dok oticanje iz doline Jadranskog mora koja ima površinu od 12.410 km2 (24,3%) u BiH iznosi 433 m3/s ili 37,5%.

3.1.2. Klimatske specifičnosti u Hercegovini Mediteranska klima je zastupljena u niskoj i visokoj Hercegovini te stoga razlikujemo

dva tipa mediteranske klime. Područje niske Hercegovine, kojem odgovara donji tok Neretve sa okolnim kraškim poljima nižim od 1.000 m nadmorske visine - Ljubuško, Imotsko-bekijsko, Mostarsko i Stolačko. Ovakav tip klime niske Hercegovine proizilazi iz činjenice što je njen prostor pod direktnim uplivom morskog vazduha. Jadransko more tokom zime zrači u okolni


50

prostor toplotu nagomilanu tokom ljeta pa su zimske temperature znatno povišene. Prosječna januarska temperatura u Mostaru je 4,6°C, Stocu 4,3°C, Ljubuškom 4,7°C. Ljeti je uticaj Jadranskog mora zanemariv zbog krečnjačkih stijena koje, kad se zagriju, mijenjaju temperaturu ovog područja. Ljeta su veoma suha i vruća. Kolebanja temperature se kreću od 20 do 21°C. Jesen je toplija od proljeća. Srednje apsolutne minimalne temperature se kreću od –4,9° do –8,7°C dok apsolutne minimalne padaju i do –17°C. U ovom području bura je dominantna, uz smjene sa južnim vjetrom. Najmirniji mjesec je oktobar, a februar najvjetrovitiji. Najkišovitiji mjesec je oktobar sa 200 mm padavina u prosjeku. Snijega skoro i da nema. Godišnja količina padavina se kreće od 1.000 do 1.500 mm.

Klimu Bosne i Hercegovine uvjetuju osnovni klimatski faktori: geografski položaj, geološka podloga, reljef, pokrivenost terena biljnim zajednicama i blizina Mediterana. Pored osnovnih faktora, javljaju se i ekstremni faktori koji u znatnoj mjeri utiču na cjelokupnu klimatsku sliku Bosne i Hercegovine. U prvom redu tu su struje suptropskog pojasa, visokog vazdušnog pritiska i subpolarnog pojasa, niskog vazdušnog pritiska, što ima za posljedicu smjenu polarnih i tropskih vazdušnih masa. Zatim dolaze vazdušne mase polarnog porijekla, struje sa Atlantika, cikloni sa Sredozemnog i Jadranskog mora i anticikloni koji dolaze i iz kontinentalnog dijela Azije. Sve ove cirkulaciono-radiacione procese u velikoj mjeri remeti reljef koji se javlja kao modifikator. Navedeni faktori su uzrok da na teritoriji Bosne i Hercegovine postoje dva osnovna klimatska regiona: sjeverni i južni koje razdvaja linija Bihać-Sarajevo-Foča. U sjevernom regionu klima ima kontinentalni karakter, sa hladnim zimama i toplim ljetima. U južnom regionu preovlađuje mediteranski tip klime sa toplim ljetima i vlažnim zimama. Linija koja razdvaja južni i sjeverni region je prostor visokih planina, visoravni, kotlina i klisura u kome preovladava tipična planinska klima. U ovom prostoru zime su hladne, ljeta svježa sa povećanim intenzitetom padavina koje su ravnomjerno raspoređene tokom godine dok se temperaturna kolebanja smjenjuju sa porastom nadmorske visine.

Izmijenjena mediteranska klima zahvata područje visoke Hercegovine. U ovom višem hercegovačkom i jugozapadnom planinskom području, klima se približava planinskoj, ali sa mediteranskim obilježjima. Temperatura vazduha opada sa porastom nadmorske visine i udaljenošću od mora. Za svakih 10 km udaljenosti od mora temperatura opada od 0,6° do 0,8°C. Zime su oštre sa apsolutnim minimalnim temperaturama od –14° do –25°C. Prosječne januarske temperature se kreću od –1,8° do –6°C. U prosjeku, apsolutne maksimalne temperature mogu porasti i do 40°C. Kao i u niskoj Hercegovini, jesen je toplija od proljeća, ali su temperaturna kolebanja povećana. Godišnje u ovom prostoru padne i do 1.800 mm padavina. Bura je najizraženija u zimskom periodu i veoma jaka na prevojima. Oblačnost je povećana u odnosu na nisku Hercegovinu.

3.2. Klima i klimatske promjene u BiH

Tim eksperata iz različitih područja BiH je sudjelovao u stvaranju Prvog nacionalnog izvještaja o klimatskim promjenama za BiH. Taj izvještaj je na najbolji način sublimirao sve opasnosti, sve izazove, činjenice koje stoje pred Bosnom i Hercegovinom u narednom periodu, a tiče se klimatskih promjena.

Korištenjem EH5OM globalnog modela, prognozirano je da će se temperatura u BiH povećati sa 0,7 do 1.6°C po 1°C globalnog povećanja tokom perioda 2031-2060. Jasno je da je prosječno povećanje temperature (prosjek dnevne srednje temperatura u periodu od 30 godina) između 1 i 2°C duž obale i između 2 i 3°C u unutrašnjosti. Najviša povećanja temperature će se javiti u ljeto i u unutrašnjim oblastima: Tsrednje po 4°C i Tmaksimum po 5°C u prosjeku. Nadalje, očekuje se da se Tmaksimum poveća više od Tminimuma. Povećanje u broju ljetnih dana, definirano kao broj dana kada Tmaksimum prevazilazi 25°C od 2 do 6 sedmica ili oko jednog dodatog mjeseca ljetnih dana u prosjeku. Na kraju, povećanje u broju vrućih dana na Balkanu, definirano kao


51

broj dana sa Tmaksimum 30°C, varira od dvije sedmice duž obale do 5-6 sedmica u unutrašnjosti.3

Što se tiče količine padavina, korištenjem EH5OM globalnog simulacionog modela, ljetna klima bit će primjetno suhlja u Južnoj Evropi. Ovo je posebno primjetno tokom ljeta (juni-avgust), kada se već male količine padavina mogu prepoloviti. Na svim dijelovima Mediterana (uključujući i Balkan), očekuje se smanjenje količina padavina u ljetnom periodu i malo povećanje ili bez promjena u ostalim sezonama tokom perioda 2031-2060. U prosjeku, očekuje se da će mediteranski region imati više suhih dana. Povećanje u suhim danima vjerovatno će biti niže duž obale, ali više u unutrašnjosti Balkana.

3 (pet do deset dana) izuzetno hladnog ili toplog vremena – topli i hladni talasi – i periodi sa izuzetno visokim nivoima padavina, kao i suša. Očekuje se da će se trajanje suhih perioda, učestalost poplava od bujica i intenzitet erozije tla povećati tokom sljedećeg vijeka. Pored toga, očekuje se povećanje i u pojavi grada, oluja, grmljavina i maksimalne brzine vjetra, što može predstavljati prijetnju svim oblicima ljudske aktivnosti.

3.3. Predviđanje klimatskih promjena u BiH u budućnosti

Znanstvena istraživanja globalne klime temelje se na mjerenju i modeliranju tako da tu nema mjesta tvrdnjama koje nisu potkrijepljene argumentima i višestruko dokazane nezavisnim metodama. Kod simulacija buduće klime klimatskim modelima važno je uočiti razliku između prognoze i projekcije jer ona određuje interpretaciju rezultata klimatskih modela. Modeli prognoze vremena, poznavajući što točnije trenutno stanje atmosfere, predviđaju vrijeme za nekoliko dana unaprijed.

Kao rezultat prošlih i sadašnjih emisija gasova staklene bašte, u Bosni i Hercegovini se već primjećuju utjecaji klimatskih promjena. BiH se mora pripremiti za reagiranje na klimatske promjene – i maksimalizirati svoje prilike kada god se one pojave – kroz što bolje razumijevanje svojih ranjivosti, povećavanje otpornosti na klimatske promjene, kao i kroz izgradnju kapaciteta. Prvi nacionalni izvještaj (INC) i Drugi nacionalni izvještaj (SNC) o klimatskim promjenama prepoznaju činjenicu da klimatske promjene utječu na Bosnu i Hercegovini, kao i činjenicu da će se te promjene ubrzano dešavati do kraja 21. stoljeća. Provedene studije o temperaturnim promjenama u periodu 1961-2010. godine ukazuju na to da je temperatura već povišena u svim dijelovima zemlje. Tokom perioda 1981-2010, najveća povećanja prosječne temperature u ljetnim mjesecima su zabilježena u Hercegovini (u Mostaru +1,20°C) i centralnim područjima (u Sarajevu +0,80°C), dok je najveći porast temperature tokom proljeća i zime zabilježen u sjevernim centralnim područjima (u Banjoj Luci +0,70°C). Stopa porasta temperature se povećavala tokom posljednje decenije. Iako su ova povećanja zabilježena u kraćem posmatranom vremenskom periodu, zabrinjavajuća su zbog činjenice da bi mogla ukazivati na to da se brzina dešavanja klimatskih promjena povećava. U periodu 1981-2010. godina, veliki dio teritorije Bosne i Hercegovine je pokazivao trend blagog rasta godišnjih količina padavina u odnosu na period 1961-1990. godine. Najveće povećanje u godišnjoj količini padavina je zabilježeno u centralnim planinskim područjima (Bjelašnica i Sokolac) i u blizini Doboja, dok je najveći deficit zabilježen na jugu (područje Mostara i Trebinja). Najveće smanjenje u količini padavina je zabilježeno tokom proljeća i ljeta u regiji Hercegovine (20%). U periodu jeseni je zabilježen najveći porast u količini padavina, i to naročito u sjevernim i centralnim područjima.

Prema izvještaju INC-a, ukazuje se na činjenicu da klimatske promjene u BiH ipak nisu toliko izražene kao u nekim drugim dijelovima svijeta. Ipak, prema različitim izvorima, BiH je svrstana u kategoriju zemalja koje su osjetljive na klimatske promjene, a o tome svjedoče poplave i suše.

3 Prvi nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama za BiH


52

Povećanje srednje godišnje temperature zraka na teritoriji BiH u posljednjih 100 godina iznosi 0,6°C. U skladu sa klimatološkim prognostičkim modelima, očekuje se da srednje sezonske temperaturne promjene u periodu 2001-2030. godine budu u rasponu od +0,80°C do +1,00°C iznad prosječnih temperatura. Predviđa se da će zime biti toplije (od 0,50°C do 0,80°C) dok će se najveće promjene dešavati tokom ljetnih mjeseci – 6, 7. i 8. mjesecu, sa prognoziranim promjenama od +1,40°C u sjevernim područjima i +1,10°C u južnim područjima.

Predviđa se da će se količina padavina smanjiti za 10% u zapadnim dijelovima zemlje, a da će se povećati za 5% na istoku. Očekuje se da će godišnja doba jeseni i zime imati najveće smanjenje u količini padavina.

Klimatološki prognostički modeli koji su primijenjeni na Bosnu i Hercegovinu prognoziraju dodatna značajna povećanja temperature tokom perioda 2031-2060. godine, sa predviđenim prosječnim povećanjem temperature u rasponu od 1 do 2°C u priobalnim područjima, i u rasponu od 2 do 3°C u unutrašnjosti zemlje. Ove temperature, koje su već na zabrinjavajućim nivoima i koje će imati negativne utjecaje, također kriju i neke druge alarmantne promjene. Očekuje se da će se najveća temperaturna povećanja desiti u unutrašnjim dijelovima zemlje tokom ljetnih mjeseci: srednja ljetna temperatura bi mogla biti viša i za 4°C, a maksimalna ljetna temperatura biti viša i za 5°C. Vjerovatno je da će broj dana tokom kojih temperatura premašuje 25°C porasti za dvije do šest sedmica godišnje. Broj ‘vrelih’ dana, tokom kojih je temperatura iznad 30°C, prema modelu će se povećati za pet do šest sedmica godišnje u unutrašnjosti zemlje. Pored porasta temperature, klimatološki prognostički modeli predviđaju da će u periodu 2030-2060. godine doći i do značajnih promjena u količini padavina. Očekuje se da će Zapadni Balkan doživjeti smanjenje količine ljetnih padavina kada bi količine padavina mogle biti prepolovljene u odnosu na trenutne nivoe. Broj suhih dana u unutrašnjosti će biti povećan.4

3.4. Efekt staklene bašte i njen uticaj na klimatske promjene

Efekt staklene bašte ima vrlo važnu ulogu u zagrijavanju Zemljine površine. Koncentracija stakleničkih gasova u atmosferi oduvijek se mijenjala. Izgaranjem fosilnih goriva koje čovjek koristi kao glavni izvor energije, koncentracija stakleničkih gasova u zadnjih 200 godine mijenja se vrlo brzo što za posljedicu ima promjene klime. Premda se danas klimatske promjene intenzivno proučavaju, posljedice tih promjena u budućnosti nemoguće je sagledati u cijelosti.

Klimu se danas često proučava kao sistem kojeg čine atmosfera, hidrosfera, kriosfera, biosfera i geosfera. Taj je sistem vrlo složen i povezan je brojnim interakcijama među pojedinim komponentama. Premda su danas istraživanja klime brojna, postoje brojne nepoznanice koje je potrebno istražiti i dokazati. Osnovni izvor energije za sve klimatske procese u atmosferi je Sunce.

Međuvladina komisija Ujedinjenih nacija za klimatske promjene (IPCC), koja svoje stavove objavljuje u godišnjim izvještajima, smatra da su antropogeni gasovi (tj. uzrokovani djelovanjem čovjeka) koji prouzrokuju efekat "staklene bašte" ("staklenika") najodgovorniji za najveći dio porasta temperature od sredine 20. vijeka do sada.

Promjene klime koje se za 21. stoljeće predviđaju mogle bi imati velike posljedice za život na Zemlji pa i za samog čovjeka.

4 Strategija prilagođavanja na klimatske promjene niskoemisionog razvoja za Bosnu i Hercegovinu

http://sh.wikipedia.org/wiki/Gas


53

3.4.1. Prirodni proces efekta staklenika Gotovo sva toplina koju Zemlja dobiva dolazi od Sunca u obliku kratkovalne radijacije

(100 jedinica). Ta se radijacija dijelom odbija od atmosfere, a ostatak se u atmosferi reflektira ili raspršuje te oko 48 jedinica odlazi do Zemljine površine. Atmosfera apsorbira oko 18 jedinica sunčeve radijacije. Zemljina površina apsorbira 43 jedinice radijacije (koju Zemlja dobiva od Sunca) pa ona sama počinje emitirati radijaciju. Međutim, kako je Zemlja hladno tijelo, radijacija koju Zemlja emitira je dugovalna. To je dugovalna radijacija Zemljine površine ili terestrička radijacija i iznosi 116 jedinica. Dugovalnoj radijaciji treba dodati svu ostalu radijaciju koja pridonosi zagrijavanju atmosfere. Ukupno, tako zagrijana atmosfera ima 151 jedinicu. Ona zrači dugovalnu radijaciju. To se naziva protuzračenje atmosfere. Tačnije, na protuzračenje atmosfere otpada 96 jedinica, a 55 jedinica odlazi u svemir. Za razliku od kratkovalne radijacije koju staklenički gasovi uglavnom propuštaju, dugovalnu radijaciju uglavnom apsorbiraju i ponovo emitiraju.

Za efekt staklenika vrlo su važni staklenički gasovi. To su svi gasovi koji reflektiraju Zemljino dugovalno zračenje natrag prema Zemljinoj površini i doprinose efektu staklenika. Najvažniji staklenički gasovi su vodena para (H2O), ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), dušikov oksid (N2O), klorofluorougljici (freoni – CFC; Freon 11 - CCl3F; Freon 12 – CCl2F2), ozon (O3) u troposferi, sumporni dioksid (SO2), drugi oksidi dušika, ugljični monoksid, itd. Svi staklenički gasovi u atmosferi se pojavljuju u vrlo malim udjelima. Otprilike 60 do 70% efekta staklenika posljedica je vodene pare, 25% ugljičnog dioksida, 5% metana, dušikovog oksida 2% i 1% freona. Ostali gasovi imaju pojedinačno manje od 1% ukupnog efekta staklenika

Najviše pažnje pri proučavanju efekta staklenika pridaje se ugljikovom dioksidu. Njegova je koncentracija bila je 1800. godine 270-290 ppm. CO2 je najvažniji plin koji izaziva dodatni efekt staklenika (cca. 50% udjela u antropogenom efektu staklenika). Prema izvještaju IPCC-a iz 2001. godine, od 1750. godine došlo je do povećanja koncentracije CO2 u atmosferi za 31%. Oko 75% antropogenih CO2 emisija u atmosferu u posljednjih 20 godina izazvano je spaljivanjem fosilnih materijala. Ugljikov dioksid u atmosferi vezan je za kruženje ugljika u prirodi. Ne zna se tačno kako će se tako naglo povećanje koncentracije ugljikovog dioksida utjecati na proces kruženja ugljika u prirodi i kolike prirodne oscilacije u tom sistemu mogu biti. Za količinu ugljikovog dioksida u atmosferi veliku ulogu ima proces fotosinteze.

Promjene u tom ekosistemu također mogu utjecati na navedene procese. Osim toga, zagrijavanje mora, kao posljedica globalnog zagrijavanja, može dovesti do otpuštanja velikih količina ugljikovog dioksida u atmosferu.

Danas se smatra da će se do 2100. godine koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi povećati između 50 do 300%. Prema nekim procjenama temperatura na površini Zemlje povisiti će se između 1 do 5°C. Za usporedbu, u dvadesetom stoljeću temperatura se povećala za 0,6 do 0,7°C, ali to povećanje nije bilo ujednačeno. Značajan rast temperature opažen je od 1976. godine i to u prosjeku 0,18°C u desetljeću. Procjene se, s novim spoznajama, stalno mijenjaju te se i dalje raspravlja o povezanosti porasta stakleničkih gasova i porasta temperature. Premda neki znanstvenici dovode u pitanje tu vezu, velika je većina znanstvenika koji se bave promjenama klime potvrdila da, zbog porasta udjela stakleničkih gasova u atmosferi, dolazi do povećanja temperature na Zemlji. To potvrđuju i brojni dokazi: povlačenje ledenjaka, smanjenje površine leda na Arktiku i ledenog pokrova Grenlanda, naročito u toplom dijelu godine. Također je primijećeno i kontinuirano povišenje razine mora zbog zagrijavanja oceana i otapanja leda. Brojne biljne i životinjske vrste se sele u nova staništa zbog promjene temperature.

Kakve će posljedice imati povećanje temperature na površini Zemlje teško je predvidjeti. Postoje razni modeli i većina pokazuje da će se vremenske prilike promijeniti. Generalno gledano, vremenske prilike će biti ekstremnije. Zime će biti toplije, ali su moguća kraća razdoblja vrlo hladnog vremena. Također, ljeti će biti mogući veliki valovi topline. Nesumnjivo


54

se očekuje povećanje broja vrućih dana. Očekuje se i veća učestalost nepogoda i tropskih ciklona, kao i povećanje njihove razornosti.

3.5. Posljedice promjene klime na sektor voća, povrća i stolnog grožđa

3.5.1. Posljedice promjene klime na sektor voća Poljoprivredna proizvodnja općenito, a unutar nje voćarska proizvodnja, izuzetno je

osjetljiva na klimatske promjene. Postoji više scenarija klimatskih promjena. Od klimatskih promjena se spominju: smanjenje pojave izuzetno hladnih zima i mrazeva koji se javljaju krajem proljeća i početkom jeseni, produžavanje vegetacijskog perioda, produžavanje perioda s temperaturama zraka višim od 20°C, ljetne suše, poplave, nedovoljna količina i raspored oborina tijekom godine, oluje i drugo. Spomenute promjene itekako utječu na rast i razvoj sorti različitih voćnih vrsta, a s tim u vezi i mogućnost uzgoja određenih sorti na nekom području, na intenzitet pojave i širenja raznih biljnih bolesti i nametnika, na način održavanja plodnosti tla, na visinu prinosa, kvalitetu prinosa, što na kraju utječe na udio voćarske proizvodnje u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji i na socio-ekonomske prilike jedne zemlje.

3.5.1.1. Nedostatak vode - suša Suša je duže vremensko razdoblje kada je zabilježen nedostatak oborina na nekom

području, a ima negativan učinak na ekosustave, poljoprivredu, gospodarstvo i društvo u cjelini. Štete izazvane sušom mjere se u milijunima.

Provođenje agrotehničkih mjera, a tako i navodnjavanja, zahtjeva ozbiljan analitičan pristup koji započinje sa određivanjem same potrebe za pojedinom mjerom. Kada govorimo o navodnjavanju, najjednostavniji način je praćenje vremenskih uvjeta i pojave suše na nekom području. Sve češća pojava sušnih razdoblja postala je svjetski problem kojim se bave mnogi stručnjaci. Naravno, glavna negativna posljedica je pojava gladi i bolesti. Prema rezultatima pojedinih istraživanja u posljednjih osamnaest godina, svaka šesta godina je bila sušna. Nadalje, u razdoblju od 2000. do 2011. godine, pet godina je bilo ekstremno sušno. Rezultati analiziranih vremenskih uvjeta ukazuju na učestaliju pojavu sušnih i pojavu ekstremno sušnih godina.

Otporne voćke prema suši uspješno podnose dugotrajan deficit vlage u zemljištu i

atmosferi, a pri tome ne manifestuju značajne štetne posljedice u pogledu rasta i rodnosti. Pojedine vrste voćaka u skladu sa specifičnim filogenetskim razvićem veoma se različito

ponašaju prema suši, zbog čega su svrstane u četri grupe : o kserofitne vrste (maslina, badem i dr.), o polukserofitne vrste (breskva, kajsija i dr.), o mezofitne vrste (kruška, šljiva i dr.), o hidrofitne vrste (jabuka, agrumi i dr.).

Potrošnja vode uslovljena je: biološkim svojstvima vrste (sorte), starošću, rodnošću, podlogom, fenofazom i sl. Tako npr. breskva u toku vegetacionog perioda potroši pet puta manje vode od agruma (13.500 : 62.500 l – Stoičkov, 1959).

Dugotrajan deficit vode dovodi do uvenuća voćaka odnosno do poremećenja fizioloških funkcija i redukovanja rastenja i rodnosti. U uslovima dugotrajne suše povećava se koloidnost protoplazme i sintetizuju se zaštitne supstance (šećer, sluzi i dr.). Pored navedenog, voćke se bore protiv suše na slijedeći način:

o adsorprcijom vode iz dubljih slojeva zemljišta, o pojačanom adsorpcijonom moći korijena, o redukcijom korijenovog sistema u plitkim slojevima zemljišta,


55

o smanjenjem intenziteta transpiracije (poboljšanjem stomaterne regulacije), o povećanjem debljine kutikule i voštanog sloja na lišću, o povećenom maljavošću listova i ljestorasta, o reagovanjem stominih aparata na prve znake deficita vode, o savijanjem i zbacivanjem jednog dijela lisne mase, o smanjenjem ćelija i gustim rasporedom sprovodnih snopića u lišću, o promjenom strukture lista, o smanjenjem intenziteta disanja, o usporavanjem fotosinteze i drugih biosinteza, o ograničavanjem rastenja i rodnosti (otpadanjem plodova), o pojačanim djelovanjem i preraspoređivanjem vode, o promjenom pravca biohemijskih procesa (hidrolitički procesi nadmašuju sintetičke

procese).

U takvim okolnostima pojačava se katabolizam proteina u protoplazmi ćelija uz istovremeno transformisanje skroba i drugih polisaharida u rastvoljive šećere. Ćelije pojedinih organa smanjuju podobnost držanja vode. Na drugoj strani, povećava se osmotski pritisak u ćelijama i povećava se podobnost funkcionisanja u dehidratisanom stanju.

Narušavanjem funkcija protoplazme, dolazi do intenziviranja katabolitičkih procesa proteina i prelaska skroba u niže šećere što za krajnju posljedicu ima usporen porast i redukovanu rodnost voćaka. Navedene promjene mogu se tumačiti na slijedeći način:

o u uslovima suše voćke bolje apsorbuju i racionalnije troše raspoloživu vodu, o radi očuvanja vode, kod voćaka dolazi do anatomsko-morfološko-fiziološkog prilagođavanja ćelija i tkiva nastalom deficitu vode.

Neka istraživanja ukazuju na mogućnost prilagođavanja voćaka na nedostatak vode,

postepenim razvićem otpornosti prema suši u toku ontogenetskog razvića. U tome smislu, otpornije su one vrste voćaka koje su u procesu ontogeneze prilagode određenom deficitu vode, a pri tome normalno plodonose, rastu i razvijaju se.

Ekološki uslovi sredine i primjena fitotehnika u značajnoj mjeri utiču na otpornost voćaka prema suši, posebno ako se radi o specifičnim fiziloškim osobinama pojedinih vrsta. Vrste voćaka čiji su listovi otporniji prema pojavi svinulosti bolje i dugotrajnije podnose sušu bez negativnih posljedica. Kod takvih vrsta listovi zadržavaju vodu i u toku svinulosti, a također zadržavaju sposobnost da uspostave turgor poslije svinulosti. U skladu sa ovim procesom, brže se regulišu i sve ostale funkcije i procesi. To pokazuje da su vrste otporne prema suši istovremeno otporne i prema toploti što se ne može odvojeno posmatrati.

3.5.1.2. Višak vode u zemljištu - zabarenost Pored suše, na voćke nepovoljno djeluje i previsoka vlažnost. U uslovima visoke

vlažnosti zemljišta otežava se fiziološka aktivnost, aktivnost korijena, razvitak apsorpcionog dijela korijena, a nerijetko izaziva i njegovo uginuće.

Visoka vlažnost zemljišta u drugom dijelu vegetacije utiče na duže trajanje vegetacije, kao i slabije zdrvenjavanje tkiva zbog čega dolazi do izmrzavanja od ranih jesenjih mrazeva. Pri visokoj vlažnosti zemljišta obično je smanjen sadržaj kiseonika neophodnog za disanje korijena, a sadržaj CO2 istovremeno povećan. Ovo se dešava kod zemljišta sa stagnirajućom vodom dok u uslovima redovnijeg obnavljanja vode, unos kiseonika i CO2 je povoljniji zbog čega se korijen voćaka dosta uspješno razvija i obnavlja.

Pojedine vrste voćaka nejednako reaguju na stagnirajuću vodu, npr. kajsija i breskva su naročito osjetljive pri čemu oštećen korijenov sistem nepovoljno utiče na razvoj nadzemnih


56

organa i na rodnost. U uslovima visoke i dugotrajne vlažnosti na zabarenim zemljištima može doći i do potpunog ugušivanja korijena, a time i cijele voćke.

Visoka vlažnost vazduha u voćnjaku izaziva niz nepovoljnih posljedica kao što su: otežana oplodnja voćaka, manje intenzivna fotosinteza, pojačan razvitak patogena i dr.

3.5.1.3. Visoke temperature Životni procesi u biljkama neposredno zavise od toplotnog stanja zraka i zemljišta. Zato

je temperatura jedan od presudnih faktora uspijevanja i održavanja voćaka u određenim agroekološkim uslovima. Pošto temperatura označava toplotno stanje nekog tijela, normalno je da za sve fiziološko-biokemijske procese mora biti sigurna minimalna količina toplote nakon koje svi procesi prestaju, a voćke neizbježno uginu. Zato je ona osnovni i ograničeni faktor rasprostiranja i života određenih vrsta voćaka.

Od stepena zagrijanosti zemljišta i biljnih organa neposredno zavisi :

o intenzitet disanja i transpiracije; o preobražaj, akumuliranje i transport organskih materija; o početak i trajanje pojedinih fenofaza; o apsorbiranje mineralnih materija iz zemljišta; o fotosintetski procesi u voćkama; o porast, sazrijevanje i kvalitet plodova; o otpornost prema abiotičkim i biotičkim faktorima; o pedogeni i mikrobiološki procesi u zemljištu i dr.

Značajno je variranje optimalnih, maksimalnih i minimalnih temperatura, kako u odnosu

na pojedine vrste i sorte tako i u odnosu na pojedine fenofaze u vegetacijskom ciklusu voćaka. Minimalne i maksimalne temperature predstavljaju ekološki okvir presudan za geografski raspored voćaka (sjeverna, južna, suptropska, kontinentalna i tropska zona). U okviru navedenih zona uspješno se mogu gajiti samo određene vrste voćaka i to :

o južna zona: dunja, trešnja, kajsija, breskva, badem i orah; o sjeverna zona: jagodasto voće, oskoruša, sremza, sibirska jabuka, usurijska kruška i dr.; o kontinentalna zona: jabuka, kruška, šljiva, višnja; o suptropska zona: maslina, smokva, agrumi, japanska jabuka, avokado i dr.; o tropska zona: banana, ananas, papaja, mango, kokosov orah, hlebno drvo i dr.

U svom filogenetskom razvitku razne vrste voćaka su se prilagođavale različitim uslovima

sredine i temperature u čijim okvirima su opstale do današnjih dana (mnoge su nestale). Jača odstupanja od optimalnih temperatura dovode do niza poremećaja voćaka, a nerijetko i do njihovog sušenja. Za voćke je od posebnog značaja temperatura zemljišta, zraka i biljnih organa. Zemlja se zagrijava od dijela Sunčeve radijacije, a zrak se zagrijava uglavnom toplinom koju oslobađa zagrijano zemljište. Tako zagrijavanje zraka (aktivnom površinom zemljišta) ostvaruje se na osnovu molekularne provodljivosti, dugotalasnim zračenjem, toplotnom konveksijom i turbulentnim kretanjima. Zemljište najviše utiče na zagrijavanje najnižih (prizemnih) slojeva zraka s napomenom da se samo manji dio toplote prenosi u dublje slojeve zemljišta, a određen dio se troši na isparavanje.

Stalnim kretanjem zraka u vertikalnom pravcu dolazi do zagrijavanja većih slojeva atmosfere. U svakom slučaju, temperatura je najviša na površini zemljišta, a progresivno se smanjuje sa njegovom dubinom, odnosno sa povećanjem visine atmosfere. U tijeku noći zemljište izračuje toplotu koju apsorbira vodena para i ugljikov dioksid zbog čega ne dolazi do pretjeranog hlađenja zemlje i prizemnih slojeva atmosfere.

Sa povećanjem temperature povećava se asimilacija ugljikovog dioksida (do određenog


57

nivoa), kao i proces transpiracije, na šta voćke reagiraju zatvaranjem stoma. U takvim uslovima smanjuje se asimilacija ugljikovog dioksida, odnosno produkcija organskih materija. Usporedno, dolazi do povećanja intenziteta disanja i razgradnje organskih materija, a time i do smanjenja rezervnih materija u tkivima i organima voćaka. Kompleksnost životnih procesa u voćkama i njihova interakcija ni do danas nisu u potpunosti rasvijetljeni i definirani. Nepovoljan utjecaj visokih temperatura može se odraziti u različitim fenofazama i organima voćaka, kako u toku vegetacije tako i u toku ekološkog zimskog mirovanja.

Visoke temperature u toku biološkog zimskog mirovanja ostavljaju čitav niz negativnih

posljedica: o poremećaje u početku vegetacije, o nenormalnosti u toku cvjetanja (osipanje cvjetova), o umanjena rodnost, o pojavu nerodnosti.

Pri dužem trajanju (preko 7 dana) može doći do aktiviranja kambijuma i cvjetnih pupoljaka

(naročito na jugozapadnoj strani) čime se znatno smanjuje otpornost prema niskim temperaturama.

Negativne posljedice dolaze do punog izražaja posebno kod vrsta voćaka sa nestabilnim zimskim mirovanjem. Jača temperaturna kolebanja mogu izazvati smrzavanje kora debla i skeletnih grana (na jugozapadnoj strani) čak i kod vrsta sa stabilnim i dugim zimskim mirovanjem. Jedan od uzroka apopleksije kajsije je nesumnjivo kolebanje temperature u ekološkom zimskom mirovanju.

U fenofazi pupanja, odnosno u vrijeme gametogeneze u cvjetnim pupoljcima, temperature iznad 30°C nepovoljno djeluju na mejozu muških i ženskih primordijalnih ćelija, izazivajući poremećaj konjugacije kromosoma, odnosno sterilnost ovih rasplodnih ćelija. Visoka temperatura u fenofazi cvjetanja isušuje žig tučka i tako usporava, a nerijetko i onemogućava, klijanje polena. Negativne posljedice ovakvog djelovanja dolaze još više do izražaja u uslovima smanjene vlažnosti zraka i utjecaja toplih i suhih vjetrova. Krajnja posljedica je umanjena, a nerijetko i potpuno odsutna, rodnost.

U toku ljetnjeg perioda visoke temperature izazivaju opekline kore debla i skeletnih grana, opekline listova i plodova, pojačanu transpiraciju i evaporaciju (evapotranspiraciju) i sl. Posljedice takvog djelovanja visokih temperatura odražavaju se i na umanjenom dobivanju plodova extra i prvog kvaliteta, a nerijetko i na privremeno otpadanje plodova.

Krajem vegetacijskog perioda, a u vrijeme sazrijevanja poznih jesenjih i zimskih sorti, visoke temperature utječu na ubrzavanje dozrijevanja plodova čime se neposredno utječe na održavanje plodova i njihovu trajnost.

Toplinski uslovi za visoko intenzivno voćarstvo u Bosni Hercegovini su povoljni za uzgajanje većeg broja kontinentalnih vrsta i sorti. U tom pogledu od posebnog su značaja srednje dnevne temperature, mjesečne i godišnje temperature, apsolutni minimumi i maksimumi, učestalost pojave mrazeva i slično. Na osnovu višegodišnjih prosjeka može se konstatirati da su temperaturne sume u toku vegetacije u većem dijelu Bosne i Hercegovine zadovoljavajuće za rast, razvoj, optimalnu rodnost i blagovremeno sazrijevanje plodova voćaka. Apsolutni minimumi i maksimumi temperatura ne predstavljaju limitirajući faktor daljnjeg razvoja voćarstva u Bosni i Hercegovini.

3.5.2. Posljedice promjene klime na sektor povrća Nestabilni klimatski uvjeti imaju višestruke negativne posljedice na povrtlarsku

proizvodnju. Količina i raspored oborina su najnestabilniji klimatski faktori. Klimatski ekscesi


58

u vidu suše sprječavaju normalan rast i razvoj biljaka. U uvjetima suše, voda je ograničavajući faktor za iskorištavanje biološkog potencijala za postizanje stabilnih i visokih prinosa, bez obzira na visoku prirodnu plodnost tla i primijenjena gnojiva. Nedostatkom vode biljkama je smanjena pristupačnost hraniva. Zbog povećane koncentracije soli u tlu dolazi do štetnog djelovanja mineralnih, a posebno dušičnih gnojiva.

Previsoke temperature, uz nedostatak vlage u tlu, mogu da nanesu velike štete na

biljkama. Pojedine fenofaze rasta i razvoja povrtnih kultura odvijaju se u uvjetima optimalnih temperatura, intenziteta svjetlosti i sadržaja vlage u tlu i zraku. Odstupanja od optimalnih vrijednosti navedenih faktora dovode do poremećaja u osnovnim asimilacijskim procesima pri kojima se stvara organska tvar. Porast temperatura samo do određenih granica povećava proces fotosinteze nakon čega se usporava proces asimilacije i izjednačava s disimilacijskim procesima razgradnje stvorene organske tvari čiji daljnji porast dovodi do prekida rasta. Toploljubive vrste povrća poput lubenica, dinja, tikvi, krastavca, rajčice i paprike u odnosu na druge vrste su tolerantnije na povećanje temperatura iznad optimalnih vrijednosti, ali i kod njih se u uvjetima suše pojačavaju disimilacijski procesi koji postepeno dovode do prestanka fotosinteze i uginuća biljaka.

Visoke temperature, praćene nedostatkom vode, negativno djeluju na cvatnju,

oprašivanje i oplodnju. Oprašivači imaju problem sa letom i radom na visokim temperaturama. Let bumbara je otežan na temperaturama iznad 31°C radi čega je smanjen broj oprašenih i oplođenih cvjetova. Kod rajčice, pri dnevnim temperaturama višim od 40°C i noćnim temperaturama iznad 26°C, tučak se izdužuje, njuška tučka se isušuje, smanjuje se proizvodnja i klijavost peluda i dolazi do osipanja neoplođenih cvjetova. Kao rezultat, formira se manji broj sitnijih plodova koji su vrlo često šuplji jer komore nisu ispunjene pulpom i imaju vrlo malo sjemenki ili su potpuno bez sjemenki. To se često događa i u zaštićenim prostorima kada su nepovoljni uvjeti za oplodnju cvjetova. Kod lubenice i krastavca radi nepotpune oplodnje se razvijaju deformirani plodovi sa malo sjemenki.

Osim smanjenja prinosa, kao posljedica štetnog djelovanja klimatskih promjena na

povrtne kulture je i gubitak kvalitete plodova što se manifestira nizom morfoloških promjena kao i pogoršanjem organoleptičkih svojstava. Kod plodova koji su uzgajani u sušnim uvjetima smanjuje se sočnost i jedrina. Plodovi postaju grublji i drvenasti, dolazi do promjene u okusu, boji, veličini i obliku što smanjuje njihovu tržišnu vrijednost. Paprika vrlo negativno reagira na uzgoj u sušnim uvjetima te su plodovi sitniji, slabije jedrine i vrlo često se deformiraju. Plodovi nekih kultivara krastavca i patlidžana dobivaju gorak okus. Pod utjecajem visokih temperatura i intenzivne svjetlosti dolazi do prijevremenog formiranja cvjetne stabljike kod salate te glavice postaju rahle, čime im se narušava kvaliteta. Posljedica štetnog djelovanja visokih temperatura i suše na kupus je i otežano kiseljenje glavica. Visoke temperature izazivaju pojavu vršne truleži i paleži na plodovima rajčice i paprike, uvijanje listova i pucanje plodova rajčice, itd.


59

Slika 30: Vršna trulež ploda paprike Slika 31: Uvijanje listova rajčice

(Izvor: Sefo, E.)

Zelena boja na površini gomolja krumpira i prerano izbijanje mladica može biti rezultat više faktora: tankog sloja zemlje nanesenog na gomolj, izlaganje gomolja visokim temperaturama i jakom intenzitetu svjetlosti te starosti samog gomolja.

Slika 32: Zelena boja na površini krumpira

(Izvor: Filipović, A.) Crno srce je problem s kvalitetom gomolja koja je rezultat nedostatka kisika. Visoke temperature i višak vode u tlu doprinose ovakvom stanju krumpira. Kod krumpira se ovaj problem također može razviti prilikom skladištenja ako su gomolji izloženi vrlo visokim ili vrlo niskim temperaturama.

Slika 33: Crno srce u gomolju krumpira


60

U uvjetima povišenih temperatura i jačeg intenziteta svjetlosti, praćenih smanjenjem relativne vlažnosti zraka, povećava se intenzitet transpiracije i porasta potreba biljaka za vodom. Kod kupusa, u takvim uvjetima, slabiji je intenzitet fotosinteze te se razvija manja lisna rozeta sa sitnijim i grubim listovima i često sa dugim nastavkom stabljike unutar glavice (kocen). Rezultat negativnog djelovanja ovih ekoloških faktora je slabi postotak biljaka koje formiraju glavice manje tržišne vrijednosti.

3.5.3. Posljedice promjene klime na sektor vinogradarstva Područje obuhvata ove Studije se, temeljem meteoroloških podataka, svrstava u područje

sa izmijenjenom mediteranskom klimom. Sa stajališta mjesečnih količina oborina, izražena su dva godišnja perioda: kišni i sušni period. Sušni period godine se u pravilu poklapa sa periodom vegetacije pa je svaka poljoprivredna proizvodnja bez navodnjavanja, tako i vinogradarska, vrlo nesigurna sa stajališta količina i kvaliteta uroda.

Potrebe vinove loze za vodom su različite u različitim fenofazama rasta i razvoja. Kritične fenofaze za vodom su fenofaza cvjetanja, fenofaza rasta i razvoja bobice i fenofaza šarka ili zrenja ploda. Nedostatak vode u početku vegetacije negativno se odražava na porast biljaka, razvoj lišća i cvjetanje. Nedostatak vode u fenofazi cvjetanja dovodi do lošije oplodnje i opadanja cvjetova. Nedostatak vode u drugom dijelu vegetacije utiče na opadanje lišća što onemogućava prikupljanje hranjivih tvari procesom fotosinteze. Isto tako, nedostatak vode izaziva prijevremeno dozrijevanje i opadanje plodova. U nedostatku vode mlado lišće može oduzimati vodu iz plodova pa plodovi ostaju sitniji, isušeni i vrlo loše kakvoće. Nedovoljan urod, količinom i kvalitetom, čini štetu od nedostatka vode koju prvo primijetimo. Zbog manjeg broja lišća i nedostatka vode smanjuje se fotosintetska aktivnost pa mladice nemaju dovoljno hrane i ostaju nedozrele. Nedostatak hrane utiče i na diferencijaciju pupova koji su nositelji zelene mase i uroda u slijedećoj godini. Nedovoljno zrele mladice su osjetljivije na smrzavanje i stradaju od mraza i na višim temperaturama (višim od onih na kojima zrela mladica strada od mraza). Ponavljanje ovog procesa u slijedećoj vegetaciji dovodi do propadanja dijelova biljke, čitave biljke ili niza biljaka, a također dovodi do bitnog skraćenja eksploatacijskog vijeka vinograda.

Sve češće pojave suše i njihovo sve dulje trajanje na ovim prostorima dovode do toga da se poljoprivredna proizvodnja može obavljati samo na navodnjavanim površinama. Visoke temperature iznad 35°C, ako traju dulje i bez pojave suše, mogu u vinogradima nanijeti slične štete.


61

4. SUŠA I NJEN UTICAJ NA POLJOPRIVREDU 4.1. Definicija i tipovi suše

Ujedinjeni narodi pozvali su (2013.) na jačanje nacionalnih mjera za borbu protiv suše nakon upozorenja kako klimatske promjene mogu povećati učestalost i jačinu te prirodne katastrofe.

Suše u svijetu odnose više života i uzrokuju veće seobe stanovništva nego što to čine poplave ili zemljotresi što ih čini najdestruktivnijom prirodnom nepogodom (FAO, Ženeva, 2013).

Sjedinjene Američke Države su u 2012. bile pogođene najjačom sušom od 30-ih godina prošlog stoljeća što je podiglo cijene žitarica na rekordne visine. Suše su posljednjih godina pogodile i Rog Afrike i regije Sahela kao i Kinu, Rusiju i jugoistok Europe (BiH).

Vlade država svijeta sporo reagiraju na problem koji donosi suša. Za razliku od ostalih prirodnih katastrofa, sasvim sporo reagiraju i rijetko pravodobno alarmiraju javnost glede suše. Četiri agencije UN-a - FAO, WMO, Konvencija UN-a za borbu protiv širenja pustinja i Decenijski program UN-a za razvoj vodnih kapaciteta - pokrenule su "Nacionalnu inicijativu za politiku upravljanja sušom".

Slika 34: Posljedice suše (Izvor: FAO, 2013)

Suša je za mnoga područja uobičajena pojava koji se ponavlja bez uočljive pravilnosti.

Iako se može sresti u skoro svim dijelovima svijeta, njene karakteristike variraju od regije do regije. Definiranje suše je stoga teško i zavisi od regionalnih različitosti i potreba, ali i od perspektive iz koje se ovaj fenomen promatra.

Na temelju mnogih definicija koje su se pojavile u literaturi mogli bismo definirati sušu, recimo u Africi, kao “pojavu koja se javlja kada je godišnja količina oborina manja od 180 mm”, ali u Indoneziji sušom se može smatrati “situacija pri kojoj 6 dana ne pada kiša”!

U najširem smislu, suša je posljedica nedostatka oborina tijekom dužeg vremenskog perioda što dovodi do nestašice vode za neke aktivnosti, grupu aktivnosti ili cio jedan sektor u okolišu. Bez obzira na definiciju, jasno je kako se suša ne može promatrati samo kao fizički fenomen.

Na samom početku, korisno je naglasiti razliku između aridnosti i suše. Aridnost neke regije ukazuje da u njoj postoji stalan manjak oborina u odnosu na

normalne ili pak potrebne vrijednosti u toj regiji (u nekim regijama manjak oborina toliko dugo traje da su te male vrijednosti postale normalne).

Aridnost je obilježje klime nekog područja. Sa druge strane, suša predstavlja, obično kratkotrajno, odstupanje dospjele količine oborina i izmjerenih temperatura zraka od normalnih vrijednosti za dano područje i doba godine. Bez obzira na to za koje potrebe se definira suša,


62

neophodno je da ova definicija uključuje i odstupanje aktualnog odnosa između oborina i evapotranspiracije na nekom području od normalne vrijednosti ovog odnosa određenog za višegodišnji niz podataka.

Također je važno uzeti u obzir i vremensku raspodjelu (režim oborina, kašnjenje početka kišne sezone, veza između pojave oborina i vegetacijskih faza najznačajnijih ratarskih kultura u promatranom području) i efikasnost oborina (intenzitet oborina, broj kišnih dana). Drugi klimatski faktori kao što su visoke temperature, velike brzine i jačine vjetra i niska relativna vlažnost često su povezani sa pojavom suše u mnogim područjima svijeta i mogu značajno pogoršati njene posljedice.

Sušu ne treba promatrati samo kao fizički fenomen i prirodnu pojavu. Njen utjecaj na

cijelo društvo posljedica je interakcije između prirodnog fenomena (manjak oborina u odnosu na očekivane vrijednosti koji je posljedica prirodne varijabilnosti klime) i zahtjeva ljudi za stalnom opskrbljenošću vodom. Ljudi često pogoršavaju efekte suše. Suše koje su posljednjih godina pogodile i razvijene i zemlje u razvoju imale su značajan utjecaj na gospodarstvo i okoliš ovih zemalja, pojačavajući ranjivost cijelog društva na ovu elementarnu nepogodu. U načelu, postoje konceptualne i operativne definicije suše.

Konceptualne definicije suše, koje se formuliraju uopćeno, imaju za cilj da pomognu ljudima razumjeti koncept suše. Može se reći da je suša neuobičajeno dug period sa izraženim deficitom oborina koji dovodi do ekstenzivnog oštećenja biljaka i smanjenja prinosa. Konceptualne definicije su također od značaja prilikom razvijanja strategije za borbu protiv suše. Recimo, Australija ima strategiju koja polazi od pretpostavke da je suša rezultat normalne varijabilnosti klime i financijsku pomoć farmerima odobrava samo u slučaju „izuzetno sušnih uvjeta” kada je suša intenzivnija od „normalne”. Pojam „normalne” suše je za pojedina područja definiran na temelju znanstveno zasnovanih studija. Na ovaj način je izbjegnuta situacija u kojoj bi proizvođači, zbog nedovoljno dobro definiranih uvjeta, svakih nekoliko godina tražili podršku države za saniranje šteta od suše.

Operativna definicija suše treba pomoći lakše definiranje početka, završetka i intenziteta suše. Početak suše se obično definira kao trenutak u kome količina oborina, ili neki drugi relevantan klimatski element u određenom iznosu odstupi od svoje srednje ili normalne vrijednosti za dano područje. Ovo se obično čini usporedbom promatranih vrijednosti meteoroloških elemenata sa njihovim 30-godišnjim prosjekom. Granična vrijednosti odstupanja za mnoge potrebe se, na žalost, češće procjenjuje nego što se određuje na temelju preciznih relacija između pojedinih efekata i/ili parametara koji opisuju sušu.

Jedna od operativnih definicija poljoprivredne suše se zasniva na usporedbi dnevnih

količina oborina i intenziteta evapotranspiracije kako bi se utvrdio intenzitet smanjenja sadržaja vlage u zemljištu. Potom bi se ovaj odnos povezao sa ponašanjem biljke (dinamika vegetacije i prinos) u različitim vegetacijskim fazama.

Jedna ovakva definicija mogla bi se upotrijebiti za potrebe operativnih procjena intenziteta suše i njihovih efekata praćenjem vrijednosti meteoroloških elemenata, sadržaja vlage u zemljištu, i rasta i razvoja biljke tokom vegetacionog perioda, uz kontinuirano korigiranje utjecaja ovih faktora na prinos prilikom žetve/branja plodova. Operativne definicije suše mogu se koristiti i za analizu frekvencije, jačine i trajanja suše tokom promatranog i povijesnog perioda. Međutim, ovakve definicije podrazumijevaju satne, dnevne i mjesečne meteorološke podatke kao i podatke koji govore o efektima suše na, recimo, poljoprivrednu proizvodnju (promjena komponenti prinosa i slično). Detaljno poznavanje klimatologije suše u nekoj regiji omogućava bolje razumijevanje njenih karakteristika i vjerojatnosti ponavljanja sa različitim intenzitetom. Informacije ove vrste su izuzetno korisne u razvoju strategije borbe protiv negativnih efekata suše.


63

Meteorološka suša. Meteorološka suša se obično definira preko stupnja sušnosti (u

usporedbi sa normalnim ili srednjim vrijednostima za izabrani period) i trajanja sušnog perioda. Definicija meteorološke suše se vezuje za regiju, s obzirom da se atmosferski uvjeti koji dovode do deficita oborina dramatično razlikuju od regije do regije. Na primjer, neke definicije meteorološke suše se zasnivaju na identificiranju perioda u kome je količina oborina bila manja od neke donje granične vrijednosti. Ovakva definicija je primjerena samo za oblasti za koje je karakterističan određeni režim oborina tijekom cijele godine kao što je slučaj u tropskim kišnim šumama, vlažnim suptropskim klimatskim područjima ili vlažnim klimatskim zonama umjerenih širina. U drugim klimatskim tipovima, za koje je karakterističan manjak oborina u dužem vremenskom periodu, definicija suše zasnovana na broju sušnih dana je sasvim neprimjenljiva. Neke druge definicije meteorološke suše su obično povezane sa odstupanjem akumulirane količine oborina od srednjih vrijednosti za mjesec, sezonu ili godinu.

Poljoprivredna suša. Ona povezuje različite karakteristike meteorološke (ili hidrološke)

suše sa njihovim utjecajem na poljoprivrednu proizvodnju, fokusirajući se na smanjenje oborina, razlike između stvarne i potencijalne evapotranspiracije, deficit vlage u zemljištu, smanjenje razine podzemnih voda itd. Zahtjevi biljke za vodom zavise od vremenskih uvjeta, bioloških karakteristika biljke, faze razvitka, kao i fizičkih i bioloških karakteristika zemljišta. Korektna definicija suše bi trebala uzeti u obzir i promjenljivu osjetljivost biljke na sušu u različitim fazama njenog razvoja od nicanja do punog zrenja. Deficit vlage u površinskom sloju zemljišta u vrijeme sjetve može otežati klijanje, dovodeći do smanjenog broja biljaka po jedinici površine, a time i do smanjenja prinosa. Ipak, ako je sadržaj vlage u površinskom sloju zemljišta dovoljan za normalan rast i razvoj biljke u početnim fazama vegetacije, deficit vlage u dubljim slojevima u ovim fazama neće utjecati na prinos u vrijeme žetve ukoliko se ove zalihe vlage nadoknađuju tijekom vegetacijskog perioda ili ako oborine zadovoljavaju potrebe biljaka za vlagom.

Hidrološka suša. Ova suša je povezana sa pojavom i efektima manjka oborina u

nadzemnim i podzemnim akumulacijama (jezera, podzemne vode, vještačke akumulacije). Frekvencija i intenzitet hidrološke suše se često definira na razini pripadajućeg sliva. Iako uzrok suše uvijek leži u manjku oborina, hidrologe mnogo više zanima kako će se ovaj manjak odraziti na cjelokupni hidrološki sustav. Pojava hidrološke suše je često fazno pomjerena, odnosno javlja se sa značajnim kašnjenjem u odnosu na meteorološku i hidrološku sušu. Potrebno je duže vrijeme da se efekti manjka oborina pokažu u okviru elemenata hidrološkog sustava u vidu smanjenja sadržaja vlage u zemljištu, smanjene razine vode u rijekama i nadzemnim i podzemnim akumulacijama. Iz tog razloga se i gospodarski efekti hidrološke suše u svim sferama osjete nakon onih koje izaziva meteorološka suša.

Primjera radi, deficit oborina može izazvati manjak vlage u zemljištu koji je, zajedno sa svojim efektima, trenutno vidljiv za agronome, ali koji će na proizvodnju električne energije uticati tek kroz nekoliko tjedana ili mjeseci. Također, voda iz vodnih akumulacija se koristi za različite potrebe (navodnjavanje, turizam, kontrola poplava, proizvodnja električne energije) čime se dalja analiza efekata hidrološke suše dodatno komplicira. Tijekom suše, potrebe za korištenjem vode iz akumulacija eskalira što dovodi do sukoba među korisnicima ovih zaliha.

Iako su vremenske prilike primarni uzrok hidrološke suše, drugi faktori kao što su način korištenja zemljišta (pretjerana sječa šuma na primjer), degradacija zemljišta ili izgradnja nasipa, mogu utjecati na hidrološke karakteristike promatranog bazena. S obzirom da su regije međusobno povezane hidrološkim sustavima, efekt hidrološke (i meteorološke) suše može se značajno proširiti izvan mjesta na kome je nastala. Također, promjene u korištenju zemljišta mogu utjecati na njegove hidrološke karakteristike kao što su infiltracija i intenzitet otjecanja,


64

dovodeći do veće varijabilnosti vodenog toka i veće vjerojatnoće hidrološke suše u nizvodnoj regiji. Promjene u načinu korištenja zemljišta su jedan od primjera kako ljudska aktivnost može da utiče na frekvenciju i intenzitet pojave manjka raspoložive vlage (vode) čak i kada ne postoji meteorološka suša.

Kada suša otpočne, sektor poljoprivrede je obično prvi na udaru zbog njegove izuzetne

ovisnosti od sadržaja vlage u zemljištu koja se može smanjivati velikom brzinom ukoliko sušni period potraje. Ukoliko se produži trajanje deficita oborina, onda će i drugi sektori koji zavise od raspoloživih vodnih resursa biti na udaru. U ovisnosti od prethodnih zaliha vode i karakteristika hidrološkog sistema, ukoliko je suša kratkotrajna (3-6 mjeseci) sektori koji zavise od zaliha vode u nadzemnim i podzemnim akumulacijama biti će najmanje pogođeni sušom. Ipak, ako suša potraje i ove akumulacije će se isprazniti. Pri tome treba imati u vidu da se od suše najbrže oporavljaju sektori koji najbrže i reagiraju na nju, dok onima koji sporije reagiraju (hidrološki sistemi) treba više vremena da se oporave.

U srednjim (planinskim) dijelovima BiH, u zadnjih 50 godina zabilježena su tri

ekstremno sušna razdoblja. Na sjeveroistoku i jugozapadu zemlje znatno je veći rizik od suše, tj. u posljednjih 50 godina zabilježeno je 7 izrazito sušnih razdoblja. Suše su također bile češće i intenzivnije tijekom proteklih desetak godina: od 2000. godine je zabilježeno 5 sušnih godina (2000., 2003., 2007., 2011. i 2012. godina). Iako nisu provedene detaljne studije na temu predviđanja suša, sve češće i intenzivnije suše su zabrinjavajuće jer predstavljaju jasan pokazatelj povećane klimatske varijabilnosti.

Štetom od prirodne nesreće mogu se proglasiti i posljedice dugoročne nestašice vode u

sustavu osiguravanja i opskrbe vodom koje se javljaju kao ograničenje razvoja, pad proizvodnje, pojave epidemija i sl.

U biljnoj proizvodnji, suša kao prirodna nesreća se javlja kada nastane deficit vlage u vrijeme pripreme za sjetvu, odnosno u određenim fazama vegetacijskog ciklusa biljke. Pri tome odlučujuću ulogu ima ukupna vodna bilanca biljke, a u tome samo indirektno i hidrološka bilanca. Zahtjevi biljke definiraju pojam suše i nije rijedak slučaj da hidrološki bezvodno razdoblje uzrokuje i pojavu suše kao prirodne nesreće.

Ovisno od klimatskih osobina podneblja, plodoreda, suša se može javiti u različitom godišnjem dobu i različitim intenzitetom. Zbog toga, u mediteranskom podneblju, razdoblje kada se može pojaviti suša traje 5-6 mjeseci godišnje, a u krškim poljima i sjevernim dijelovima BiH u razdoblju kolovoz-listopad (3 mjeseca).

U ukupnoj bilanci voda u mediteranskom dijelu BiH redovno bi godišnje trebalo osigurati

od 120-240 milijuna m3 vode, a u ostalom dijelu BiH od 300 do 600 milijuna m3 vode. Prirodna nesreća bi nastupila ako se u sušnim godinama ne osigura 120 do 300 milijuna m3 vode na oko 230.000 ha jedanput u 10 godina, a štete od deficita vode bi se mogle prouzročiti smanjenje prinosa 5-30% na nekim kulturama i na pojedinim područjima.

Intenzitet suše se najčešće procjenjuje prema smanjenju prinosa, pod uvjetom da na to nisu utjecali drugi štetni čimbenici. Ako je prinos smanjen do 20% riječ je o slaboj suši, od 20-50% o srednjoj suši, a preko 50% o jakoj suši.

Pojava suše najčešća je na području Hercegovine i to u ljetnim mjesecima. S obzirom na

intenzitet i dužinu trajanja, posebno je izražena u južnoj Hercegovini. U ravničarskom dijelu BiH suša je slabije izražena nego u Hercegovini dok je najmanje izražena u brdskoplaninskom dijelu BiH.


65

Slika 35: Regija Hercegovina

4.2. Faktori koji utiču na pojavu suše u poljoprivredi

Klima područja Hercegovine ima mediteranska i submediteransaka obilježja. Međutim, raspodjela oborina i temperature ovog područja karakteriziraju dvije suprotne sezone: umjereno toplu i padavinama jako obilnu zimsku i žarku i suhu ljetnu što klimi ovog područja daje više aridan nego humidan karakter.

Biljke najveći dio vode uzimaju korijenskim sustavom iz tla, premda je mogu usvajati

listom i svim drugim organima (ako nisu prekriveni debelom kutikulom ili korom). Gruba procjena raspoloživosti vode najčešće se iskazuje indeksom aridnosti po De Martonne-u:

ukupne godišnje oborine (mm)Indeks aridnostiprosječna godišnja temperatura(C)+10

Ako je indeks aridnosti manji od 20, područje je sušno. Indeks aridnosti može se

primijeniti i za procjenu aridnosti po mjesecima vegetacije:

mjesečne oborine (mm) x 12Mjesečni indeks aridnostiprosječna mjesečna temperatura (C)+10

Indeks aridnosti za šire područje Mostara iznosi 57,7 što upućuje na pogrešan zaključak. Ako se pogledaju mjesečni indeksi aridnosti, vidljiva su dva izrazito sušna mjeseca (srpanj 12,9 i kolovoz 17,6) i to u vegetacijskom razdoblju.


66

Tablica 9: Mjesečni indeksi aridnosti - Mostar I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

106,0 95,3 70,7 53,9 44,1 26,3 12,9 17,6 39,0 79,5 116,5 152,4

Suša se može prikazati na dva načina: preko količine manjka vode u tlu u (mm) i preko odnosa između stvarne i potencijalne evapotranspiracije i to takozvanim „koeficijentom suše“. Prosječni godišnji deficit vode u zemljištu u Bosni i Hercegovini iznosi oko 125 mm, s tim da je najveći u južnim dijelovima (300 mm), znatno manji u sjevernim (100 mm), a najmanji u središnjim dijelovima (50 mm). Poljoprivreda se mora zaštititi, ne samo od prosječnih suša nego i onih koje se dešavaju jednom u deset godina. Zbog toga moramo uzeti u obzir i učestalost pojave suše.

Najviši koeficijenti (4,0) su u onim područjima (središnjim) u kojima imamo najniže prosječne vrijednosti. Suprotno tome, najniži koeficijenti (1,67) su u onim krajevima (južnim, Hercegovina) u kojima su prosječne vrijednosti najviše. U razmatranju suše, uzete se u obzir i atmosferska i zemljišna suša, koristeći metodu vodnog bilanca tla. Učestalost pojave suše

Najveći rizik za pojavu suše u Bosni i Hercegovini je na sjeveroistoku i jugozapadu. U zadnjih pedeset godina zabilježeno je 7 izrazito sušnih perioda. Utvrđeno je da se najjače suše javljaju u području Mostara gdje je 1952. godine zabilježena katastrofalna suša sa godišnjim deficitom vode u zemljištu od preko 400 mm. Veoma blage suše ima područje Bihaća ili ih nema uopće. Ostali lokaliteti leže između ova dva. Opadajući redoslijed učestalosti pojave suše koja se javlja jednom u deset godina prikazan je u slijedećoj tablici:

Tablica 10: Godišnji deficit vode u tlu u (mm) Lokalitet

Godišnja deficit vode zemljišta u (mm) 0 1 -100 101 - 200 201 - 300 301 - 400 >

Skala intenziteta Nema suše Veoma blaga

suša Blaga suša Jaka suša Veoma

jaka suša Katastrofalna

suša Bihać 17 10 3 0 0 0 Banja Luka 12 12 4 2 0 0 Brod 4 8 13 5 0 0 Bijeljina 3 6 13 7 1 0 Tuzla 12 13 2 3 0 0 Livno 6 17 5 2 0 0 Sarajevo 8 11 10 1 0 0 Mostar 0 8 9 10 2 1

(Izvor: Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011)

Vidljivo je da je od promatranih osam lokaliteta sušom najugroženije područje Mostara, a jako je ugroženo i livanjsko područje. Oba ova grada nalaze se u promatranoj regiji Hercegovine. Za poljoprivredu su opasne suše koje se javljaju u toku vegetacijskog perioda, zbog smanjenja ili potpunog izostanka prinosa, a posebno su opasne suše koje na jugu zemlje pogoduju širenju šumskih požara. Oborine

Oborine među meteorološkim elementima imaju dominantan utjecaj u biljnoj proizvodnji. Izborom sustava obrade tla i odgovarajućih sustava biljne proizvodnje može se djelomično ublažiti nedostatak oborina u područjima u kojima se javlja njihov deficit, a moguć je i određeni utjecaj u smislu smanjenja negativnog učinka prevelike količine oborina u


67

humidnim i perhumidnim područjima. Rezultati u biljnoj proizvodnji uvelike su povezani s količinom, distribucijom, frekvencijom i intenzitetom oborina.

Područje Hercegovine je vrlo bogato oborinama (u prosjeku od 1.000 do 1.500 l/m2/god.) koje u ekstremnim slučajevima dostižu visinu i do 5.000 l/m2/god.. Međutim, oborine nisu ravnomjerno raspoređene tijekom godine. Najveće oborine se registriraju u zimsko-proljetnom, dakle vegetacijskom razdoblju kada nastaju poplave u postojećim krškim poljima, a najmanje padavina je tijekom ljetnog razdoblja.

Iz primjera oborina iz perioda zima 2009./2010. na meteorološkim postajama Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske (Slika 36) može se vidjeti kako od ukupnih oborina na prostoru Republike Srpske 41% otpada na samo 5 postaja iz istočnog dijela Hercegovine. Tako je u općini Gacko za taj period palo 1.145 l/m2, u Nevesinju 1.032, Trebinju 1.015, Čemernu 1.012 i Bileći 1.006 l/m2 oborina. Za isti period je recimo u Banja Luci palo samo 414, a u Prijedoru 324 l/m2.

Za ovo područje regije Hercegovina može se reći da ima jako velike ukupne godišnje količine oborina, ali da su one nepovoljno kalendarski raspoređene glede potreba za vodom u poljoprivredi.

Slika 36: Prostorna raspodjela oborina u Republici Srpskoj u zimu 2009./2010. godine

(Izvor: Hidrometerološki zavod Republike Srpske)


68

Tablica 11: Količina oborina i temperature za općine istočne Hercegovine, usporedba 2012 godine i prosjeka za period mjerenja 1981.-2010, sezonski i godišnji podaci

Meteorološka stanica

Period Količina oborina (l/m2) Prizemna temperatura zraka (0C ) Godišnja Proljeće Ljeto Jesen Zima Godišnja Proljeće Ljeto Jesen Zima

Bileća

1981.-2010. 1.539 359 179 173 481 12.3 11.4 21.3 12.7 4.1

2012. 1.547 404 43 172 494 12.9 11.9 24.0 14.5 2.0 ± 8 46 -136 -2 12 0.6 0.5 2.7 1.8 -2.1

Gacko

1981.-2010. 1.601 374 189 178 503 8.4 7.6 17.0 9.2 -0.4

2012. 1.590 393 44 237 481 9.1 8.2 20.2 11.1 -2.2 ± -12 18 -146 59 -22 0.7 0.6 3.1 1.9 -1.8

Trebinje

1981.-2010. 1.577 336 176 184 515 14.4 13.0 23.0 15.0 6.4

2012. 1.821 410 79 191 585 15.4 14.0 26.3 17.1 4.8 ± 244 74 -97 8 70 1.0 1.0 3.3 2.1 -1.6

Čemerno

1981.-2010. 1.663 400 218 180 506 6.2 5.1 14.5 7.0 -1.8

2012. 1.663 469 91 203 551 7.0 5.7 17.6 9.7 -4.4 ± 0 69 -127 24 45 0.8 0.6 3.1 2.8 -2.6

(Izvor: Hidrometeorološki zavod Republike Srpske) Iako se količina godišnjih oborina nije značajno promijenila, broj dana u godini tijekom

kojih su zabilježene oborine je smanjen, ali je istovremeno povećan broj dana tijekom kojih su zabilježene intenzivne oborine. Ovo predstavlja značajnu promjenu u režimu oborina i to posebno u kombinaciji sa porastom temperature. Rezultat ovih promjena biti će manja vlažnost zemljišta (potencijalna rastuća učestalost i magnituda suše) kao i povećana vjerojatnost poplava, s obzirom na povećanje učestalosti intenzivnih oborina.

U periodu od 1981. godine primijećena je povećana varijabilnost tijekom svih godišnjih doba i na cijeloj teritoriji BiH. Na primjer, uočen je trend brzih promjena iz ekstremno vrelih ili hladnih perioda koji obično traju od 5-20 dana u periode intenzivnih oborina. Zabilježen je i veći broj oborina grada i povećane razine maksimalne brzine vjetra u centralnim dijelovima zemlje. U periodu 1981-2010. veliki dio BiH je pokazivao trend blagog rasta godišnjih oborina u odnosu na period 1961-1990. Najveće povećanje u godišnjoj količini oborina je zabilježeno u centralnim planinskim područjima (Bjelašnica i Sokolac) i u blizini Doboja dok je najveći deficit zabilježen u Hercegovini (Mostar i Trebinje). Najveće smanjenje u količini oborina je zabilježeno tokom proljeća i ljeta u Hercegovini (20%).

Slika 37: Promjene u godišnjoj količini oborina u BiH

(period 1981.-2010. sa periodom 1961.-1990.) (Izvor: Drugi nacionalni izvještaj BiH za UNFCCC)


69

Temperature Prvi nacionalni izvještaj (INC) i Drugi nacionalni izvještaj (SNC) o klimatskim

promjenama prepoznaju činjenicu kako klimatske promjene utječu na BiH kao i činjenicu kako će se te promjene ubrzano dešavati do kraja 21. stoljeća. Provedene studije o temperaturnim promjenama u periodu 1961.-2010. ukazuju na to da je temperatura već povišena u svim dijelovima zemlje. Tijekom perioda 1981.-2010. najveća povećanja prosječne temperature u ljetnim mjesecima su zabilježena u Hercegovini (u Mostaru 1,2°C) dok je najveće povećanje temperature tokom proljeća i zime zabilježeno u Banja Luci 0,7°C.

Slika 38: Promjene u godišnjim temperaturama u BiH

(period 1981.-2010. sa periodom 1961.-1990.) (Izvor: Drugi nacionalni izvještaj BiH za UNFCCC)

Indeksi suše

Indeksi suše su vrlo često izraženi samo jednim brojem, ali mogu pružiti mnogo više korisnih informacija za predviđanje i borbu protiv suše od sirovih, odnosno izmjerenih podataka. Postoji nekoliko indeksa koji pokazuju koliko količina oborina i njihova raspodjela u promatranom periodu odstupa od srednje količine oborina tokom najmanje 30 godina za promatranu vremensku jedinicu. Iako nijedan indeks ne može biti proglašen superiornim u odnosu na drugi(e), ipak su neki češće primjenjivani, testirani i kalibrirani u različitim regijama i za različite biljne vrste, od drugih. Većina stručnjaka koja se bavi planiranjem vodnih resursa, prije svega u poljoprivredi (navodnjavanje), obično zasniva svoju odluku na više različitih indeksa.

a) Procentualno odstupanje od normale (percentili) Ovaj indeks se često koristi u medijima. Prednost mu je u tome što se lako primjenjuje

za različite prostorne i vremenske razmjere i pogodan je za odgovarajuće usporedbe. Nedostatak mu je što lako može dovesti do nesporazuma i pogrešnih interpretacija jer ono što se u meteorologiji smatra normalnim često se ne poklapa sa uobičajenim, tj. Očekivanim, prilikama. Procent odstupanja od normale se izračunava kao odnos stvarne i normalne (srednja vrijednost za neprekidni niz od najmanje 30 godina) količine oborina u promatranoj vremenskoj jedinici pomnožen sa 100%. Lako se može odrediti za bilo koju vremensku jedinicu, uključujući i fenološke faze, vegetacioni period ili hidrološku godinu.


70

b) Standardizirani indeks oborina SPI (Standardized Precipitation Index) SPI je indeks koji se zasniva na izračunavanju vjerojatnosti oborina za izabrani

vremenski period. Mnogi korisnici cijene prilagodljivost ovog indeksa kada se radi o prostornim i vremenskim razmjerima na kojima se može primijeni te je u širokoj praktičnoj uporabi. Prednost mu leži u tome da, pored toga što se može računati za različite vremenske razmjere, SPI može osigurati ranu najavu suše i pomoći u procjeni intenziteta suše.

Tablica 12: Klasifikacija suše po SPI indexu

SPI index 2.0 i više Ekstremno vlažno

1.5 do 1.99 Veoma vlažno 1.0 do 1.49 Umjereno vlažno

-0.99 do 0.99 Slaba suša -1 do -1.49 Umjerena suša

-1.5 do -1.99 Jaka suša -2 i manje Ekstremna suša

Pozitivne vrijednosti SPI ukazuju da su osmotrene padavine veće, a negativne vrijednosti

da su stvarne padavine manje od medijane. Koristeći podatke iz tabele sa vrijednostima SPI indeksa i odgovarajućim obilježjima, može se zaključiti kako ovaj indeks pruža ne samo informaciju o jačini suše (koja odgovara vrijednosti indeksa kada je on manji od 0) već i o njenom trajanju jer se smatra da sušni period počinje kada indeks padne ispod 0 i traje sve dok ne postane pozitivan.

Zavisno od klimatskih osobina podneblja, suša se može javljati u različitim godišnjim

dobima i sa različitim intenzitetom. U području mediteranske klime suša može trajati 5-6 mjeseci godišnje, a u sjevernim dijelovima zemlje i kraškim poljima 3 mjeseca (kolovoz-listopad).

Slika 39: SPI 1 indeks za svibanj 2003.

(Izvor: Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011) Na području sjeverne Bosne, tokom perioda proljeće-ljeto 2003. godine, zabilježena je

suša koja je bila intenzivnija od one zabilježene tokom 2000. godine. Nedostatak oborina u


71

ljeto 2003. godine je uzrokovao i hidrološku sušu koja se očitovala smanjenjem površinskih i dubinskih zaliha vode. Analiza suše, bazirana na SPI indeksu, pokazuje povećanje sušnih godina u posljednjem desetljeću.

Slika 40: SPI 1 indeks za lipanj 2003.


Slika 41: SPI 1 indeks za srpanj 2003.



72

Slika 42: SPI 1 indeks za kolovoz 2003.

(Izvor Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011)

Na slikama 39-42 dat je prikaz promjena SPI 1 indeksa suše za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz izrazito sušne 2003. godine.

Vrijednosti SPI 1 indexa za svibanj mjesec pokazuju da je područje zapadne i jugoistočne Bosne imalo umjerenu jaku do ekstremnu sušu dok je u ostalim dijelovima Bosne bilo u kategoriji blage suše. U Livnu, Mostaru i Gradačcu za prve dvije dekade svibnja nije palo ni kap kiše. Tek u III dekadi svibnja 2003. godine zabilježene su oborine koje su donekle ublažile sušu.

Vrijednosti SPI 1 indexa za lipanj 2003. godine u većem dijelu zemlje su bile u kategoriji umjerena i jaka, na krajnjem sjeverozapadu, sjeveroistoku i jugoistoku ekstremna suša (Bihać, Sanski Most, Gradačac). U centralnim, južnim i jugozapadnim dijelovima SPI 1 bio je u kategoriji blage suše.

Za srpanj mjesec 2003. godine, na krajnjem sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu zemlje SPI 1 je bio u kategoriji umjerena jaka do ekstremna suša, a u ostalom dijelu zemlje je bio u kategoriji blaga suša.

U centralnim dijelovima zemlje tokom kolovoza 2003. godine zabilježen je veliki deficit oborina. Vrijednosti SPI 1 indexa u centralnim dijelovima su bile u kategoriji umjerene do ekstremne suše dok je u ostalom dijelu zemlje index bio u kategoriji blage suše. Brzina vjetra

Za klimu u Hercegovini posebni značaj imaju i sjeverni vjetar (bura), te južni (jugo). Bura je jak, hladan i suh vjetar koji puše velikom brzinom u jesen, zimu i rano proljeće. Svojom snagom, brzinom i suhoćom utječe na vrlo brzo sušenje tla i čini klimu znatno više suhom nego što se to izražava kišnim faktorima. Osim toga, snagom i brzinom puhanja odnosi velike količine najsitnijih čestica suhog tla na velika rastojanja. Na ovom dijelu Hercegovine vrlo je izražena eolska erozija zahvaljujući kojoj dolazi mjestimično do čitavih kompleksa gotovo ogoljene stijene. Jugo je povoljniji vjetar za klimu i vegetaciju jer je topliji i vlažniji te donosi kišu, a i slabijeg je intenziteta puhanja.

Utjecaj vjetra u poljoprivrednoj proizvodnji je višestruk; s obzirom na to da vjetar

predstavlja vrtložno i turbulentno strujanje zraka, njegovim djelovanjem se izmjenjuje temperatura, ugljični dioksid i vodena para u atmosferi te se ubrzava prijenos polena, spora i sjemena. Slabiji do umjereni vjetrovi će povoljno djelovati na fotosintezu jer će ubrzati dotok


73

ugljičnog dioksida do biljaka dok jači vjetrovi mogu nepovoljno djelovati u smislu povećane evapotranspiracije. Vjetar je moguće definirati smjerom, brzinom i jačinom. Smjer vjetra nam govori od kuda vjetar puše i općenito se može reći da je vjetar usmjeren od polja višeg ka nižem tlaku zraka. Brzina vjetra također ovisi o polju tlaka zraka tako da su područja na kojima su te razlike na maloj udaljenosti velike izloženi jakim i olujnim vjetrovima. Jačina vjetra se ocjenjuje bez instrumenta te između nje i brzine postoji funkcionalna veza. Jačina vjetra se ocjenjuje po Beaufortovoj skali koja ima raspon od 0 do 12 stupnjeva. Tako primjerice 0. stupnjeva predstavlja tišinu, 1. stupanj - lagan povjetarac (lahor), a 12. stupanj - orkan. Promatrano područje ima prosječnu godišnju brzinu vjetra od 3,6 m/s (Slika 43)

Slika 43: Srednje godišnje brzine vjetrova

Tablica 13: Srednje brzine vjetra u regiji Hercegovina (razdoblje 1949-1953) Pravac vjetra Zima

(m/s) Proljeće

(m/s) Ljeto (m/s)

Jesen (m/s)

N 5,5 4,5 3,9 4,7 NE 11,7 5,8 4,4 5,9 E 5,5 4,4 3,8 4,4

SE 3,1 4,0 2,5 2,4 S 4,0 3,2 2,9 3,2

SW 2,9 2,8 3,0 2,4 W 2,6 2,4 2,6 1,9

NW 3,2 2,7 3,4 2,8


74

Slika 44: Prikaz čestina i srednjih brzina pojedinih pravaca vjetra - Mostar

Slika 45: Prikaz čestina i srednjih brzina pojedinih pravaca vjetra - Čemerno

Slika 46: Prikaz čestina i srednjih brzina pojedinih pravaca vjetra - Trebinje


75

Tablica 14: Godišnji broj dana sa olujnim vjetrom i maksimalne brzine vjetra (1961.-1990.)

Meteorološka stanica Godišnji broj dana sa vjetrom jačim od 8 Bofora

Maksimalne brzine vjetra (m/s)

Bugojno 9,8 29,6 Ivan Sedlo 37,8 38,5

Livno 31,3 37,4 Mostar 42,8 44,2 Bileća 7,9 33,0

Čemerno 24,1 41,4 Trebinje 5,0 ---------

(Izvor: Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011) Insolacija

Ovo se područje odlikuje visokim insolacijama. Na području BiH, područje Mostara ima najduže trajanje insolacije s godišnjim prosjekom 2.308 sati (1952.-1962.). U analiziranom razdoblju prosječne mjesečne i dnevne vrijednosti su iznosile (sati):

Tablica 15: Mjesečne insolacije na području Mostara I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

110,2 120,4 170,9 181,8 234,7 275,6 339,8 324,7 241,0 179,2 103,5 81,6

Tablica 16: Dnevne insolacije na području Mostara I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

3,5 4,3 5,5 6,0 7,6 9,2 11,0 10,5 8,0 5,8 3,4 2,6

Ovi podaci ukazuju da postoji veliki potencijal toplotne energije te je ovo područje pogodno za proizvodnju mnogih poljoprivrednih kultura na otvorenom, a naročito za stakleničku i plasteničku proizvodnju.

4.3. Varijabilnost klimatskih parametara tijekom godine Općine koje su predmet ove studije nalaze se u umjerenom pojasu sjeverne geografske

širine. Opća odlika klime umjerenog pojasa je jasno izražena razlika u četiri godišnja doba. Na prostoru ovih općina vlada izmijenjena mediteranska klima jer je ovaj prostor izložen utjecaju mediteranske klime sa juga i planinsko-kontinentalne sa sjevera. Utjecajem izmijenjene mediteranske klime više nisu izražena četiri godišnja doba nego su odlike ove klime dva izraženija doba koja karakteriziramo kao žarko, sušno ljeto i blage, kišovite zime. Godišnje variranje klimatskih parametara temperature zraka i količine oborina analizirat ćemo na meteorološkoj postaji Mostar za 2011. godinu i njihovom usporedbom sa istim klimatskim parametrima za period 2000.-2010. godina na istoj meteorološkoj postaji.

4.3.1. Temperatura zraka Godišnju varijabilnost temperature analiziramo na temelju podataka o srednjim

mjesečnim, apsolutno maximalnim i apsolutno minimalnim temperaturama zraka i toplinske oznake klime prema Gračaninu.


76

Tablica 17: Srednja mjesečna, godišnja i vegetacijska temperatura zraka (Mostar) za period 2000.-2010. i 2011. godinu

Vegetacija God. Mjesec Prosjek

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII god. veg. 2000-2010 5,5 6,8 10,3 14,7 19,9 23,7 26,4 26,1 20,2 15,8 10,7 6,7 15,6 21

2011 5,8 7,8 10,0 15,8 19,6 24,7 24,9 27,2 24,9 15,2 10,3 7,8 16,2 21,8

Razlika između najveće srednje mjesečne temperature u VII mjesecu i najniže srednje mjesečne temperature u I mjesecu za 2011. godinu iznosi 21,4°C, a ista razlika za period 2000.-2010. godinu iznosi 20,9°C. Srednja godišnja temperatura za 2011. godinu je 0,6°C veća od iste temperature za period 2000.-2010. godinu. Srednja vegetacijska temperatura za 2011. godinu je veća za 0,8°C u odnosu na istu temperaturu u periodu 2000.-2010. godinu. Variranja srednjih mjesečnih temperatura su očekivana za klimat u kojem se nalazi meteorološka postaja Mostar. Vrijednosti srednjih temperatura zraka promotrit ćemo iz kuta toplinske oznake klime prema Gračaninu.

Tablica 18: Toplinska oznaka klime prema Gračaninu Srednje godišnje temperature zraka (°C) Toplinska oznaka klime

> 20 vruća (žarka) klima 12-20 topla klima 8-12 umjereno topla klima 4-8 umjereno hladna klima

0,5-4 hladna klima < 0,5 nivalna (snježna) klima

Prema ovim toplinskim oznakama klime, period 2000.-2010. godina i godina 2011., na temelju srednje godišnje temperature, imaju toplinsku oznaku topla klima. Ako ove toplinske oznake primijenimo na srednje vegetacijske temperature onda oba promatrana perioda vegetacije imaju toplinsku oznaku vruća (žarka) klima. Kad iste toplinske oznake primijenimo na srednje mjesečne temperature, onda 4 mjeseca (VI.,VII., VIII., i IX.) u vegetaciji za oba perioda promatranja imaju toplinsku oznaku vruće (žarke) klime, a preostala 3 mjeseca vegetacije (IV.,V., i X.) imaju toplinsku oznaku tople klime. Ove toplinske oznake potvrđuju kako izmijenjenu mediteransku klimu karakteriziraju žarka sušna ljeta.


77

Tablica 19: Apsolutno maximalne i apsolutno minimalne temperature zraka (Mostar) za oba perioda

Mjesec

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII max min Apso.max. 00-10 15,5 18,1 23,4 27,6 32,5 37,1 39,6 39,3 33 27,7 22,1 15,8 39,6

Apso.min. 00-10 -3,5 -2,8 0,1 4,5 9,5 11 15,5 15,6 10,5 5 0,8 -3 -3,5

Razlika 00-10 19 20,9 23,3 23,1 23 26,1 24,1 23,7 22,5 22,7 21,3 18,8 43,1

Apso.max. 2011 16,7 20,2 23,2 27,9 30,6 36,6 39,6 40,4 36,7 30 20,3 16,2 40,4

Apso.min.2011 -1,6 -0,2 -1,6 2,8 7,8 14,9 14 15,9 14,1 2,8 1 0 -1,6

Razlika 2011 18,3 20,4 24,8 25,1 22,8 21,7 25,6 24,5 22,6 27,2 19,3 16,2 42

Prosječno godišnje variranje temperature za promatrani desetogodišnji period 2000.-

2010. godina na meteorološkoj postaji Mostar iznosi 43,1°C. Godišnje variranje temperature na istoj meteorološkoj postaji za promatranu godinu 2011. iznosi 42°C.

4.3.2. Količina oborina Izmijenjenu mediteransku klimu karakterizira povoljna godišnja suma oborina sa

višegodišnjim prosjekom od 1.600 mm. Mjesečni raspored oborina je nepovoljan sa stajališta poljoprivredne proizvodnje. U pravilu su četiri vegetacijska mjeseca sa visokim temperaturama i nedovoljnom količinom oborina za poljoprivrednu proizvodnju.

Tablica 20: Mjesečne, godišnje i vegetacijske sume oborina (mm) za period 2000.-2010.

godinu i 2011. godinu (Mostar)

Mjesec Prosjek

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII god. veg. 2000 -10 171,8 135,9 136 108,4 84,7 75,1 41,8 63,5 143,1 146,7 184,9 199,2 1491 663,3

2011 52,2 41,3 144,5 31,5 77,1 30,6 136,1 20,8 35,5 64,9 67,7 170,3 872,5 396,5

Variranja prosječnih mjesečnih količina oborina za desetogodišnji period 2000.- 2010. kreću se u rasponu od najmanje 41,8 mm oborina u VII. mjesecu do najveće 199,2 mm oborina u XII. mjesecu. Promatrana 2011. godina je atipična sa stajališta i količina i rasporeda oborina. Atipičnost se ogleda u malim količinama oborina u I., II., IV. i XI. mjesecu kao i u izuzetno velikoj količini oborina u VII. mjesecu. Godišnja variranja količina oborina kreću se od najmanje u VIII. mjesecu od 20,8 mm do najveće u XII. mjesecu od 170,3 mm.


78

Tablica 21: Kišni faktor prema Gračaninu za period 2000.-2010. godinu i 2011. godinu (Mostar)

Mjesec KFm 2000-2010

Klima po Gračaninu

KFm 2011 Klima po Gračaninu

I 31,24 perhumidna 9 humidna II 19,99 perhumidna 5,3 semihumidna III 13,2 humidna 14,5 perhumidna IV 7,37 humidna 2 aridna V 5,76 semiaridna 3,9 semiaridna VI 3,17 aridna 1,2 peraridna VII 1,58 peraridna 5,5 semihumidna VIII 2,43 aridna 0,8 peraridna IX 7,8 humidna 1,4 peraridna X 9,28 humidna 4,3 semiaridna XI 17,28 perhumidna 6,6 semihumidna XII 29,73 perhumidna 21,8 perhumidna

Kišni faktor prema Gračaninu pokazuje kako je prosjek mjesečnih oborina u desetogodišnjem periodu (2000.-2010.) tipičan za klimat u ovom području sa kišnim periodom i vrućim ljetnim periodom sa malo oborina. Promatrana 2011. godina je atipična, sa malo oborina u kišnom periodu - izrazito sušna godina. Iako je u VII. mjesecu palo 136,1 mm kiše, ona je bila slabo iskoristiva za poljoprivrednu proizvodnju jer je jedan dio izgubljen evaporacijom, a jedan dio brzo procijedio u dublje slojeve kroz pukotine od suše iz prethodnog mjeseca.

4.4. Evapotranspiracija usjeva gajenih u Hercegovini

U osnovi biljne proizvodnje je poljoprivredno zemljište kao prirodno tijelo u kojem se odvijaju svi životni procesi kulturnih biljaka. Dobro uređeno tlo je temeljni proizvodni uvjet za dobru poljoprivredu. Zemljište i voda su nerazdvojni i čimbenici su biljnog, životinjskog i ljudskog postojanja. Voda je neprestano prisutna u tlu ili na njegovoj površini. Sadržaj vode u tlu je promjenjiv u ovisnosti od vremenskih prilika i potrošnje vode od strane biljaka. Često je voda u tlu prisutna u prevelikoj količini tako da nepovoljno utječe na tlo i biljku. Druga je krajnost da vode u tlu nema dovoljno za normalan rast i razvoj kulturnog bilja što se negativno odražava na njihove urode. Poljoprivrednim zemljištima koja nemaju dovoljno vode za uzgoj poljoprivrednih kultura tijekom cijele vegetacije ili samo u određenom razdoblju rasta i razvitka, vodu dodajemo na umjetni način. Sve mjere i radovi kojima se svjesno i na umjetni način povećava sadržaj vode u tlu s ciljem uzgoja poljoprivrednih kultura nazivamo navodnjavanje.

Voda ima vrlo značajnu ulogu u životu biljke i za procese u tlu. Biljke trebaju određenu količinu vode za svoje životne procese kroz cijelo vrijeme vegetacije. Potrebe biljnih kultura za vodom ovise o fazama vegetacijskog rasta i razvoja te klimatskim i vodnim prilikama lokaliteta uzgoja. Sadržaj raspoložive vode u tlu vrlo je promjenjiv. U Hercegovini, u našim uvjetima proizvodnje i kod većine poljoprivrednih kultura, sadržaj vode u tlu je često suprotan potrebama biljaka tako da je u doba najvećih zahtjeva za vodom njen priljev u tlo najmanji.


79

Kulturna biljka usvaja vodu za svoje životne potrebe uglavnom iz tla pomoću korijenskog sustava (a manjim dijelom i preko lista). Zajedno s vodom ona iz tla prima i otopljena biljna hraniva što znači da biljka istovremeno „pije i jede“. Najveću količinu usvojene vode biljka troši na procese transpiracije i izgradnju organske tvari putom fotosinteze. Bitno je stanje vlažnosti i sadržaj vode u površinskom sloju tla od jednog do najviše dva metra dubine. Voda u tlu uglavnom potiče od oborina ili navodnjavanja, a samo malim dijelom iz podzemnih voda.

S obzirom na veliko značenje vode kao glavnog biološkog čimbenika za postizanje punog potencijala poljoprivrednih kultura, nužno je u proizvodnoj praksi dobro gospodariti vodom u tlu, odnosno održavati povoljan vodni režim površinskog sloja tla.

Poznavanje potreba kultura za vodom tijekom vegetacijskog razdoblja ključan je podatak za provedbu navodnjavanja te ga je nužno utvrditi već kod planiranja i pripreme za navodnjavanje, odnosno pri izboru proizvodne orijentacije u uvjetima navodnjavanja. Specifične potrebe pojedine kulture za vodom mogu se odrediti eksperimentalnim ili proračunskim metodama.

Eksperimentalne metode određivanja potreba poljoprivrednih kultura za vodom podrazumijevaju dugotrajne, višegodišnje egzaktne pokuse koji se obavljaju uglavnom u znanstveno istraživačkim ustanovama. Rezultati i spoznaje eksperimentalnih metoda se koriste za izradu proračunskih metoda (modela) u obliku računarskih programa koji su dostupni stručnjacima i proizvođačima koji se bave navodnjavanjem.

Jedan od najčešće korištenih modela za utvrđivanje potrebe za vodom poljoprivrednih kultura je računalni model „CROPWAT“ koji su preporučili stručnjaci FAO-a (Smith, 1992). Za izračun pomoću ovog modela su potrebni slijedeći podaci: 1. karakteristike područja (geografske širine, dužine i nadmorske visine); 2. kulture koje će se navodnjavati; 3. klimatski pokazatelji:

- srednje mjesečne temperature zraka °C, - brzina vjetra m/s, - vlažnost zraka %, - insolacija i - količine oborina u mm. Proračunskim metodama se dolazi do potreba za vodom poljoprivrednih kultura putem

vrijednosti „referentne evapotranspiracije“ (ETo) i koeficijenata određene kulture „Kc“ prema slijedećem izrazu:

ETc = Kc x ETo

Potencijalna evapotranspiracija (ETc) predstavlja najveću količinu vode, ovisno o svojstvima atmosfere i raspoložive energije, koja se može osloboditi u atmosferu sa određenog područja, potpuno obloženog s odabranim biljnim pokrovom i dobro opskrbljenog vodom. Potencijalna evapotranspiracija također odražava količinu vode potrebne za nesmetani razvoj biljke.

Referentna evapotranspiracija (ETo) je količina vode koja se, ovisno o svojstvima

atmosfere i raspoložive energije u atmosferi, može javiti u području koje je obraslo travom SOD i dobro je opskrbljeno vodom. Da bi izbjegli probleme u definiranju zajedničkih parametara za sva isparavanja i fazu razvoja biljke, definiran je pojam referentnih isparavanja.

Evapotranspiracijska stopa različitih biljaka je sa biljnim koeficijentima (Kc) povezana sa evapotranspiracijskom stopom referentne površine. Zadana referentna površina (definirao FAO) je aktivno rastuća trava, koja u potpunosti prekriva tlo, dovoljno opskrbljena vodom, visine 0.12 m, otpornosti površine od 70 s/m, a albedo iznosi 0,23. Vrijednost referentne


80

evapotranspiracije (ETo) može se sa biljnim koeficijentom (Kc) koristiti za izračun potreba za vodom za određene biljke.

Biljni koeficient (Kc) - Koeficijent biljaka koji nam govori kolika je referentna evapotranspiracija za korekciju odabrane biljke. Biljni koeficijent za pojedine je biljke u svakoj fazi razvoja različit. To ovisi o vrsti bilja, fazi razvoja te klimi u određenom zemljopisnom području.

Najveći dio potrebnih količina vode za kulture uzgajane na otvorenom polju u našim

klimatskim prilikama tijekom vegetacije dolaze iz oborina. Razlika između ukupne potrebe za vodom poljoprivrednih kultura i priljeva vode oborinama (efektivnih ili korisnih za biljku) čini deficit vode koji treba nadoknaditi navodnjavanjem. Deficit vode na nekom području može se izračunati putom slijedećeg odnosa:

Dv = ETo - Oef

gdje je Dv deficit ili manjak vode, ETo referentna evapotranspiracija (mm) i Oef efektivne oborine (mm).

Slika 47: Kruženje vode u prirodi (Cerić, 2003)

4.4.1. Proračun referentne evapotranspiracije Sustavi za navodnjavanje projektiraju se i izvode s ciljem nadoknade nedostatka vode

potrebne za optimalan uzgoj poljoprivrednih kultura izazvanog nedostatkom oborina i/ili zaliha vode u tlu. Zahtjevi poljoprivrednih kultura za vodom ili tzv. norme navodnjavanja (Nn) važan su parametar za projektiranje sustava za navodnjavanje. Nedostatni ili neprimjereni ulazni parametri za izračunavanje određenih Nn mogu dovesti do predimenzioniranja ili poddimenzioniranja cjelokupnog sustava navodnjavanja.

Potreba biljke za vodom definirana je količinom vode koja treba udovoljiti evapotranspiracijskom gubitku zdrave biljke uzgajane u polju, nelimitirane uvjetima tla,


81

uključujući vodu i hraniva, i koja osigurava puni proizvodni potencijal u određenim agroekološkim uvjetima. Učinak klimatskih značajki na potrebe biljke za vodom prikazan je kroz referentnu evapotranspiraciju (ETo) koja predstavlja gubitak vode evaporacijom (isparavanjem) i transpiracijom (gubitak vode kroz puči biljke u obliku vodene pare) s jednolično visokog i aktivno uzgajanog travnjaka visine 8-15 cm koji potpuno prekriva površinu i ne oskudijeva vodom.

Referentna evapotranspiracija za pojedine meteorološke postaje izračunata je po metodi FAO Penman-Monteitha u računalnom programu CropWat (Romić i Vranješ, 2006; Husnjak i sur., 2009). Kao ulazni parametri potrebni za izračunavanje ETo korišteni su dostupni 20-godišnji (1991.-2010.) prosječni podaci srednjih dnevnih temperatura zraka, relativne vlage zraka, insolacije i brzine vjetra s određene meteorološke postaje.

Analiza evapotranspiracije kao procesa gubitka vode putem biljke i iz tla te oborina kao najvažnijeg izvora vode za biljku, prvi je pokazatelj potreba za navodnjavanjem. Budući da sve izmjerene oborine nisu i efektivne jer se dio oborina gubi površinskim otjecanjem i perkolacijom u dublje slojeve (izvan rizosfere), a jedan dio se zadržava na biljci i direktno isparava, uveden je termin efektivnih oborina. Za izračunavanje efektivnih oborina korištena je metoda USDA Soil Conservation Service (Smith, 1992).

Odnosi i dinamika prosječnih vrijednosti mjesečne evapotranspiracije (ETo), oborina (O) i efektivnih oborina (OEf), te godišnja (Vgod) i vegetacijska (Vveg) bilanca vode na razini tijekom analiziranog razdoblja na području navedenih meteoroloških postaja prikazani su u Tablici 22.

Tablica 22: Elementi bilance vode po analiziranim meteorološkim postajama (1991.-2010.)

Parametar Mjesec

Suma 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. Bugojno

O 55 45 55 77 66 88 68 62 89 72 95 79 852 Oef 50 42 50 68 59 76 61 56 76 64 81 69 752 ETo 16 20 43 63 93 108 121 105 66 40 24 16 715

Vgod 35 22 7 5 -34 -32 -60 -49 10 24 57 54 37 Vveg 5 -34 -32 -60 -49 10 -160

Livno O 97 74 85 102 79 78 48 57 104 113 172 141 1150

Oef 82 65 73 85 69 68 44 52 87 93 125 109 952 ETo 19 26 47 69 102 120 140 121 75 47 24 16 803

Vgod 63 39 27 16 -33 -52 -96 -69 12 47 101 94 149 Vveg 16 -33 -52 -96 -69 12 -222

Mostar O 141 117 108 123 82 71 48 65 144 156 200 201 1457

Oef 109 95 89 99 71 63 44 58 111 117 136 136 1128 ETo 40 48 71 90 130 159 192 171 111 71 45 40 1170

Vgod 69 47 18 9 -59 -96 -148 -113 0 46 91 96 -42 Vveg 9 -59 -96 -148 -113 0 -407


82

Na razini godišnje bilance vode u sustavu biljka-atmosfera, može se uočiti kako je na svim analiziranim meteorološkim stanicama vrijednost ETo bila manja u odnosu na sumu ukupnih i efektivnih oborina (Tablica 22). Međutim, godišnja bilanca vode nije uvijek i realan pokazatelj potreba za navodnjavanjem te se uspoređivanjem efektivnih oborina i ETo tijekom vegetacijskog razdoblja (između travnja i rujna) dobiva potpuno suprotna, negativna vodna bilanca i to također na svim analiziranim postajama.

Najveći evapotranspiracijski zahtjevi javljaju se tijekom srpnja i tada je razlika između ETo i efektivnih oborina najizraženija i iznosi od -60 mm na području Bugojna pa do gotovo -150 mm na području Mostara.

Ukupni vegetacijski deficit vode je također najizraženiji na području Mostara (-407 mm), a najmanji na području Bugojna (-160 mm) (Tablica 22).

4.4.2.Potrebe poljoprivrednih kultura za vodom Da bi se utvrdile ukupne potrebe za vodom ili tzv. norme navodnjavanja (Nn) pojedinih

poljoprivrednih kultura, potrebno je povezati referentnu evapotranspiraciju (ETo) s evapotranspiracijom određene uzgajane kulture (ETk), uvođenjem u proračun koeficijent kulture (Kc) na temelju slijedećeg odnosa: ETk = ETo x Kc (Romić i Vranješ, 2006).

Za određen broj analiziranih kultura određeni su koeficijenti potrošnje vode (Kc) po

razvojnim fazama, s obzirom na prethodno navedene datume sjetve/sadnje, vegetativni i generativni razvoj biljke te završetak vegetacije u navedenim agroekološkim uvjetima.

Pri odabiru koeficijenta kulture preuzeti su podaci iz Allen i sur. (1998). Prosječne potrebe poljoprivrednih kultura za vodom (Nn u prosječnim klimatskim uvjetima;

Tablica 23) utvrđene su u računalnom programu CropWat (Smith, 1992), a kao ulazni parametri korišteni su:

i) prosječni klimatski parametri (temperatura i relativna vlaga zraka, insolacija i brzina vjetra) za 20-godišnje (1991.-2010.) razdoblje te ii) koordinate i nadmorska visina s pojedine meteorološke stanice. Također, pomoću istog modela utvrđene su i redukcije prinosa (%) za analizirane kulture u nenavodnjavanim uvjetima (Tablica 23).

Modelirane potrebe poljoprivrednih kultura za vodom su najizraženije na meteorološkoj

postaji Mostar od 210 mm (jagoda) do 300 mm (jabuka i rajčica), a najmanje na meteorološkoj postaji Bugojno od 77 mm (jagoda) do 112 mm (rajčica) (Tablica 23). Također, redukcija prinosa u uvjetima bez navodnjavanja je najizraženija u agroekološkim uvjetima Mostara (48-55%), dok je na području Bugojna istoimeni parametar najmanje izražen (oko 20%) (Tablica 23).


83

Tablica 23: Prosječne potrebe za vodom ili norme navodnjavanja (Nn) poljoprivrednih kultura po analiziranim meteorološkim postajama (1991.-2010.)

Meteorološka postaja

Kultura Nn mm

Redukcija prinosa

% Bugojno Jabuka 97 20

Jagoda 77 19 Rajčica 112 22 Kukuruz 105 20

Livno Jabuka 170 35 Jagoda 122 28 Rajčica 180 37 Kukuruz 170 32

Mostar Jabuka 300 55 Jagoda 210 50 Rajčica 300 55 Kukuruz 280 48

4.5. Posljedice suše u sektoru voća, povrća i stolnog grožđa u Hercegovini

Voće i povrće Na području Hercegovine u prijeratnom razdoblju dominiralo je južno voće od čega su

najznačajnije površine bile pod breskvom, trešnjom, smokvom, jabukom i šljivom, a nešto manje je bilo zasađeno višnje, marelice, dunje, oraha, badema i šipka.

Na sjevernom dijelu regije prevladavaju nasadi šljive, osobito u Prozor-Rami, dok je u južnom dijelu breskva najzastupljenija voćna vrsta.

Dosadašnju voćarsku proizvodnju karakterizira uzgoj voća uglavnom na ekstenzivan način te je bilo vrlo malo planski zasađenih voćnjaka. U tim voćnjacima dominirale su stare napuštene sorte sa velikim razmacima sadnje i slabom primjenom agrotehničkih mjera, pogotovo gnojenja i navodnjavanja. Osim navedenog, ako se uzme u obzir da je na prostorima Hercegovine ratom uništeno preko 750 ha voćnjaka, a ta šteta nastala je uglavnom paljenjem, sječom i neradom u voćnjaku zbog ratnih djelovanja, jasno se uočava da voćarstvo ovog područja ne može dati očekivane rezultate bez značajnijeg ulaganja.

Osim podizanja novih voćnjaka koji bi se eksploatirali na intenzivan način, neophodno bi bilo zamijeniti dio starog dotrajalog sortimenta, formirati stručnu voćarsku službu od strane države te omogućiti dobivanje povoljnih kredita za podizanje voćnjaka uz pomoć države u vraćanju kamata na kredite kao što to već rade u Tuzli i Zenici (općina Prozor-Rama je jedina u Hercegovini koja je počela u 2006. godine poticati sadnju intenzivnih modernih voćnjaka). Zajedničkim ulaganjem sredstava iz proračuna i sredstava prikupljenih po osnovi doprinosa na plaće za nezaposlene, oni otplaćuju zajedno s korisnikom kredita kamate u zavisnosti od veličine kredita i broja zaposlenih tim projektom.

Povrtlarska proizvodnja u Hercegovini zauzimala je značajno mjesto u svakom

kućanstvu. Pored izuzetno povoljnih prirodnih uvjeta za proizvodnju ranog povrća, godinama su proizvođači s ovog područja stjecali ogromno iskustvo u proizvodnji povrća, njegovom plasmanu na zelene tržnice kao i opremanju specijaliziranom poljoprivrednom mehanizacijom za ovu vrstu posla.

Proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru je najintenzivniji oblik proizvodnje povrća i na taj način se prinosi nekih kultura povećavaju za nekoliko puta (rajčica i paprika 2-4 puta, krastavac i do 8 puta itd.) što ima višestruku korist za poljoprivrednog proizvođača.


84

U razdoblju nakon rata, kada je ponovo nabavljena ratom uništena mehanizacija, intenzivno se podižu plastenici u kojima se proizvodi rano povrće za plasman u veće centre u BiH. Ovaj trend rasta površina pod plastenicima trebao bi se nastaviti i u narednom razdoblju jer bi komparativne prednosti ovog područja na ovaj način još više došle do izražaja, pogotovo mediteranska klima i stečeno iskustvo.

Vinogradarstvo - stolno grožđe Generator razvoja poljoprivrede prije rata na ovim prostorima bio je poljoprivredno-

industrijski kombinat ''HEPOK'', kasnije APRO ''Hercegovina'', od čega je danas ostalo vrlo malo predratnih kapaciteta i predratne proizvodnje. Dio imovine i poljoprivrednog zemljišta ovog nekadašnjeg giganta je privatizirano, drugi dio opreme i proizvodno-skladišnih prostorija je uništen u ratu i sada propada, a jedan dio plantaža grožđa koji se uspio sačuvati koristi stotinjak radnika i od tog dijela zarađuju sebi neophodnu egzistenciju.

U južnom dijelu Hercegovine, okosnica razvoja poljoprivrede je vinogradarstvo koje je u čitavoj BiH prije rata zauzimalo površinu od 5.781 ha, a od toga vinogradarskom regiju ''Hercegovina'' pripadalo je 5.691 ha, ili 98,40%.

Zanimljiv je podatak koji pokazuje odnos vinograda koji se nalaze u privatnom i u državnom vlasništvu u Hercegovini kao i odnos vinskih i stolnih sorti grožđa. Okvirne procjene pokazuju da je na području Hercegovine tijekom rata i ratnih razaranja uništena polovina predratnih površina koje su se nalazile pod vinogradima. Karakteristično za vinograde koji su još ostali u državnom vlasništvu je da im je sortiment zastario i da su sami nasadi stari prosječno više od dvadeset godina. Ovo se djelomično može reći i za vinograde koji se nalaze u privatnom vlasništvu.

U budućnosti vinogradarstvo bi trebalo biti jedan od oslonaca razvoja poljoprivrede u Hercegovini jer je cijena grožđa uglavnom visoka, a i ostali proizvodi koji se dobivaju preradom (vina, alkoholna pića i razni sokovi) imaju visoku cijenu.

U svakoj zemlji gdje se uzgaja vinova loza postoji autohtoni-domaći sortiment te određen broj sorti prenesenih iz drugih zemalja. U BiH od domaćih sorti najčešće su žilavka, blatina i plavka, a od unesenih iz inozemstva: burgundac crni, game, merlot, smederevka, talijanski rizling, seminjon, kardinal, kraljica vinograda, i dr.

Zanimljiv je podatak da se vinova loza može uzgajati i na izuzetno skromnim (''škrtim'') zemljištima, gdje veliki broj poljoprivrednih kultura uopće ne bi bilo moguće uzgajati. Podizanjem vinograda na ovim skromnijim zemljištima postigli bi se višestruki učinci i na tome u narednom razdoblju treba uporno raditi.

Nedostatak vode (suša) utiče na odvijanje osnovnih fizioloških funkcija svake biljke pa tako i vinove loze. Suša utiče na slabije usvajanje mineralnih tvari iz tla i njihov sporiji uzlazni protok od korijena prema listu. Također, suša utiče na slabije stvaranje hranjivih tvari procesom fotosinteze i njihov protok od lista prema plodu, stablu i korijenu. Potrebe vinove loze za vodom različite su u različitim fenofazama rasta i razvoja, a ovise i o vanjskim činiteljima. Najveće potrebe vinove loze za vodom su u fazi intenzivnog rasta, cvjetanja i dozrijevanja ploda, a najmanje u fazi mirovanja, na početku vegetacije u fazi otvaranja pupa i na kraju vegetacije u fazi opadanja lista. Pojedini organi na istom trsu su različito otporni na sušu. Gornji, mlađi listovi zbog koncentracije staničnog soka imaju sposobnost oduzimanja vode iz donjih, starijih listova i ploda što ih čini više otpornim na sušu. Dubok i dobro razvijen sustav korijena omogućuje vinovoj lozi podnošenje suša kratkog trajanja.

Stolne sorte su u pravilu bujnije od vinskih sorti vinove loze i zbog toga lošije podnose utjecaj suše. Vidljivi znakovi dugotrajnije suše na vinovoj lozi su sušenje i opadanje donjih, starijih listova te gubitak vode iz bobica donjeg dijela grozda. Gubitak vode iz bobica se manifestira najprije uvenućem, a zatim i sušenjem bobica. Posljedica nedostatka vlage je i lošije diferenciranje pupova i nedozrelost mladica zbog nedovoljne ishranjenosti. Na ovaj način


85

se nedostatak vlage u jednoj godini prenosi i u drugu godinu jer će nedozrele mladice tijekom mirovanja biti manje otporne na niske temperature, a u slijedećoj vegetaciji će iz nediferenciranih pupova biljka imati slabiji porast i manji urod po količini. Posljedice suše

Na temelju do sada poznatih analiza utjecaja klimatskih promjena, na području Hercegovine može se očekivati povećanje intenziteta i frekvencije perioda suše. Od najznačajnijih posljedica klimatskih promjena izdvajamo:

1. povećanje temperature zraka na godišnjoj razini, ali i u toku vegetacionog perioda i izmjene godišnjih doba;

2. smanjenje količina oborina u ljetnom periodu godine; 3. povećanje intenziteta i frekvencija ekstremnih klimatskih pojava; 4. efekt povećanja temperature uvjetovat će povećano isušivanje ; 5. pošto se poveća isparavanje zajedno sa povećanjem temperature, u mnogim

područjima će doći do povećanja isušivanja što će imati direktan utjecaj na poljoprivredne aktivnosti;

6. niska razina riječnih tokova tokom ljetnog perioda uvjetovat će otežano vodosnabdijevanje i mogućnost navodnjavanja;

7. manjak vode biće posebno značajan ljeti, tokom poljoprivredne sezone i intenzivne potrošnje vode, a što će se direktno odraziti na problem vodnih resursa.

Kao što je već ranije spomenuto, suša u značajnom mjeri može uticati na proizvodnju

voća. Analizirajući prosjeke oborina u posljednjih 10 godina možemo vidjeti da se deficit vode javlja najčešće u lipnju, srpnju i kolovozu, odnosno u periodu vegetacije kada se odvijaju bitni procesi rasta i razvitka voćaka. Također, nedostatak vode u tom periodu praćen je i visokim temperaturama što dodatno pojačava ovaj efekt. U ovom periodu dolazi do ubrzanog rasta ploda, pripreme voćke za narednu godinu (formiranje generativnih pupoljaka), porasta u dužinu, završetka formiranja lisne mase što ukazuje da suša u ovom periodu ima veliki utjecaj na prinos u tekućoj godini, ali isto tako i u narednoj.

Stoga je neophodno početi raditi na izradi Planova navodnjavanja za cijelo područje Hercegovine kao regije i uspostavljanju sustava za navodnjavanje jer će u bliskoj budućnosti problem nedostatka vode biti više izražen. Isto tako treba početi i sa edukacijom proizvođača o svim negativnim utjecajima suše i visokih temperatura na rast i razviće voćaka.


86

5. ADAPTACIJA VOĆA, POVRĆA I STOLNOG GROŽĐA NA SUŠU 5.1. Značaj i vrste adaptacije na sušu

5.1.1. Utjecaj suše na poljoprivredu Prema strategiji prilagođavanja na klimatske promjene i nisko emisionog razvoja za

Bosnu i Hercegovinu (Radušin i sur., 2013), ključni utjecaj klimatskih promjena na sektor poljoprivrede negativno se očituje u pogledu smanjenja prinosa kao posljedica smanjenih količina padavina i povećane stope isparavanja; potencijalno smanjenje produktivnosti domaćih životinja; povećana incidenca poljoprivrednih štetočina i oboljenja usjeva; povećana nesigurnost opskrbljenosti hranom, dok pozitivno utječe na način da izaziva produženu sezona rasta usjeva, veći potencijal za uzgoj mediteranskih kultura, posebice u Hercegovini. Složeno istraživanje suše (agroklimatski indeks, kišne i suhe serije) omogućit će razvoj učinkovitih strategija za prilagođavanje poljoprivrede na klimatske promjene.

Suša predstavlja ekstremni klimatski događaj koji može preći u prirodnu katastrofu. Intenzitet suše treba procijeniti s obzirom na posljedice koje je izazvala. Glavni uzrok suše je deficit oborina u nekom području u usporedbi s prosječnim oborinama tog područja. Suša se manifestira pojavom značajnog deficita svih vidova vode u prostoru i vremenu. Pri tome treba naglasiti da je pojam značajnog deficita ključan kao kriterij, ali i mjerilo suše, te da se znatno razlikuje od slučaja do slučaja. Razlikovanje nekoliko tipova suša može pomoći u boljem razumijevanju te prirodne pojave (Michael i Workineh, 1991). Vjerojatno najveći problem vezan sa sušama predstavlja činjenica da znanost ne može odrediti razloge zbog čega se one javljaju. Zbog utjecaja suše, travnati i grmoliki pokrov u prirodi se smanjuje. Nedostatak oborina izaziva stres kod razvoja biljaka. Stres je stanje ili promjena uvjeta koji značajno odstupaju od optimalnih uvjeta za rast i razvoj biljaka, a izazivaju reakcije i promjene strukturnih i funkcionalnih procesa na razini cijelog organizma (Vukadinović, 1999). Pojava stresa je vremenski zavisna i procesi koji se odvijaju subjekt su kontinuirane promjenjivosti. Nedostatak vode u zoni korijena ili manjak kisika uslijed suviška vode dovodi do promjene smjera kretanja asimilata tj. mijenja se odnos mase korijena i nadzemnih organa u korist korijena ili dolazi do prerane cvatnje (ubrzana cvatnja) ili otpadanje lišća. Biljke koje rastu na tlu siromašnom na hranjivima i vodi rastu sporije i najčešće su niske. Na taj način biljke postižu taj kompromis, odnosno adaptiraju se na postojeće uvjete, jer manji habitus ima veću koncentraciju hranjiva u tkivima i manje troši vodu (Poljak, 2002) .

Agroekološki činitelji poput vlažnosti tla (supstrata) i zraka, temperature i mineralne ishrane mogu također značajno utjecati na sadržaj vode u biljkama. Tako npr. visoke temperature u ljetnom periodu mogu značajno smanjiti sadržaj slobodne vode čime se vidljivo smanjuje turgescencija biljaka kao prolazno uvenuće čiji se simptomi, nastali uslijed atmosferske suše, ublažavaju smanjenjem insolacije i temperature. U otpornim biljkama utvrđeno je nakupljanje „heat-shock“ proteina (HS) koji imaju ulogu zaštite funkcionalnih proteina od denaturacije, ne samo kod stresa zbog dehidratacije protoplazme nego i prilikom njihove reparacije. Vanjski činitelji koji inhibiraju proces disanja korijena uzrokuju pojavu fiziološke suše, jer onemogućuju usvajanje potrebne količine vode (Poljak, 2002).

Toplotni stres kod biljaka je u uskoj vezi s problemom nedostatka vode pa su simptomi često identični, a mehanizmi adaptacije u anatomskom i fiziološkom smislu slični. Anatomske adaptacije/prilagodbe na toplotni stres temelje se na smanjenju insolacije listova (reflektirajuće tvari u sastavu kutikule, formiranje dlačica, uvijanje listova, promjena položaja površine lista prema kutu upada sunčevih zraka) i poboljšanju usvajanja vode (dublji razvoj korijena). Na staničnoj razini, visoka temperatura povećava fluidnost staničnih membrana što remeti njihove fiziološke funkcije (Poljak, 2002).


87

Obzirom na stres i čimbenike koji prate pojavu stresa razlikujemo: o STRESNE ČIMBENIKE - faktori koji označavaju uzročnika stresa ili izvor stresa. o REAKCIJE STRESA ILI STANJE STRESA - promjena nastala kao reakcija na

djelovanje čimbenika stresa kao i prilagodbu (adaptaciju) na novonastalo stanje. o IZBJEGAVANJE STRESA - zaštitni i regulacijski mehanizmi otpornosti na stres preko

održavanja ravnotežnog stanja između vanjske sredine i protoplazme stanice. o TOLERANTNOST - sposobnost stanice, organa i organizma da se odupre utjecaju

stresa. o FUNKCIONALNO STANJE - predstavlja dinamičku reakciju cijelog organizma na

izazivača - uzročnika stresa. o REAKCIJA NA STRES - utrka između adaptacije i potencijalno letalnih procesa koji

se odvijaju u protoplazmi stanice. o DINAMIKA STRESA - predstavlja destabilizacijsku i destruktivnu komponentu

(distres) a kao kontra mjera ili reakcija na stres javlja se restabilizacija i otpornost (eustres).

Prema dinamičkom modelu stresa, organizam pod utjecajem stresnih faktora prolaz kroz

nekoliko karakterističnih faza: FAZA ALARMA - posljedica djelovanja stresora je destabilizacija strukturalnih

procesa (proteini i biomembrane) i funkcionalnih procesa (biokemijski procesi, metabolizam energije itd.).

FAZA RESTITUCIJE - javlja se kao reakcija na stres u kojoj se nastoje poremećaji neutralizirati tj. uspostavlja se ponovno funkcionalna i strukturna funkcija stanice, odnosno obnavlja se sinteza proteina ili de novo sinteza zaštitnih supstanci.

FAZA REZISTENCIJE – koja, uslijed kontinuiranog djelovanja, postaje sve jača i konačno stvara se određena otpornost - ojačavanje (hardening).

Preko poboljšanja stabilnosti uvjeta uzgoja biljaka dolazi do normalizacije stanja unatoč daljnjem djelovanju stresora. Ako stanje stresa potraje dugo ili ako se intenzitet pojača, dolazi do FAZE ISCRPLJENJA koja nastaje tijekom završne faze djelovanja stresa i takve biljke čini osjetljivima na stres jer nema dovoljnu snagu pružanja otpora odnosno dolazi do kolapsa stanice.

5.1.2. Otpornost biljaka prema suši Otpornost biljaka prema suši je svojstvo biljaka da podnese visoke temperature i

nedostatak vode. Zbog toga je vrlo značajno da se pri razmatranju ove otpornosti imaju u vidu biološke karakteristike biljaka (korijenov sustav, anatomska struktura biljnih organa, ritam razvoja itd). Otpornost biljka prema suši ovisi o morfološkim i anatomskim te fiziološkim svojstvima biljka, tj. njihovoj sposobnosti da se prilagode uvjetima nedostatka vode (Poljak, 2002). Biljke otporne prema suši su one koje su sposobne da se u procesu ontogeneze prilagode utjecaju suše i da u takvim uvjetima realiziraju normalne procese rasta i razvoja. Veliki značaj na otpornost prema suši imaju koloidno-kemijska svojstva protoplazme i to: viskozitet, elastičnost, količina vezane vode, itd. Oštećenja i uginuća biljka pod utjecajem suše su različita. Nedostatak vode narušava sintetičku sposobnost biljka, dolazi do hidrolize bjelančevina i mijenja se koloidno svojstvo protoplazme. Nedostatak vode izaziva izmjene prometa ugljikohidrata i bjelančevina, mijenja se aktivnost oksidacijskih enzima disanja. Nedostatak vode utječe osobito štetno na biljke, odnosno na fiziološko-biokemijske procese koji se u njima odigravaju.


88

5.1.3. Morfološke i fiziološke otpornosti biljaka prema suši Biljne vrste prilagođene na dugotrajnu sušu možemo podijeliti na:

o SUKULENTE - biljne vrste koje se odlikuju debelom kutikulom, malim brojem puči koje su tijekom većeg dijela dana zatvorene,

o KSEROFITI S TANKIM LISTOVIMA koji imaju većinom otvorene puči, dugačak i jako razvijen korijenov sustav i

o KSEROFITI SA ČVRSTIM I DEBELIM LISTOVIMA koji se odlikuju tvrdim kožičastim tkivom, dobro razvijenim provodnim tkivom zbog čega mogu podnositi i dugotrajno uvenuće.

Većina kultiviranih vrsta pripada u mezofite koji mogu podnijeti kratkotrajne suše bez

većih štetnih posljedica na prinos. Mezofiti su rašireni na umjereno vlažnim i prozračnim zemljištima. Otpornost prema suši kod mezofita se odlikuje razvojem kraćih internodija, formiranjem relativno debele stanične stjenke i plazmaleme, elastičnije i viskoznije protoplazme te male stanične vakuole (Dubravec i Regula, 1995).

Mehanizam adaptacije, odnosno otpornosti na sušu kod biljaka su: o stvaranje tvrdog kožnog sloja, voštane prevlake i fibroznog tkiva - izolacijski materijal, o ugađivanje silicija u staničnu stjenku, o stvaranje kutikule i oplutnjale površine, o stvaranje perifernog kambija.

Otpornost biljaka na sušu ogleda se u sposobnosti neutralizacije nepovoljnih promjena metabolizma, tj. u održavanju visoke sintetske sposobnosti, a za ovu otpornost od posebnog je značaja razvijenost korjenovog sustava, anatomska struktura biljnih tkiva i stadij razvitka. Visok sadržaj osmotski aktivnih tvari u stanicama, posebice K+, ali i drugih iona, osigurava bolju hidratiziranost i veću retenciju vode u biljkama preko regulacije membranskog transporta i mehanizma rada puči. Značajnu ulogu u otpornosti na sušu i na niske temperature ima hormon abscizinska kiselina (ABA) čija je glavna uloga u otpadanju suviška plodova (abscisija) i generalno ima funkciju hormona inhibitora. Kod nedostatka vode, odnosno dehidratacije biljnih tkiva, raste sinteza abscizinske kiseline u lišću što dovodi do zatvaranja puči i smanjenja transpiracije, smanjuje se rast izdanaka (ali ne i korijena), inducira se akumulacija rezervnih bjelančevina u sjemenu, a zrelo sjeme prelazi u dormantno stanje (Pevalek-Kozlina, 2003).

Za stres od suše možemo reći da je neizbježan problem (ali samo onda kad poljoprivrednik ne vodi dosta brige o svojim biljkama) koji se javlja u gospodarstvima cijelog svijeta, od kojeg strahuju mnogi poljoprivrednici i strepe, bojeći se da ostanu bez uroda. Onda kada ostanu bez uroda ne mogu se nadati prihodu. Čimbenici koji izazivaju stres od suše su visoke temperature, prejak intenzitet sunčevog osvjetljenja te nedostatak vode u tlu. Da bi taj problem bar u nekoj mjeri ublažili, treba biti u stanju pripravnosti i preventivno zaštiti svoje nasade, omogućiti opskrbu vodom onda kad je to najpotrebnije i samo tako se možemo nadati profitu jer biljka, zaštićena od nepovoljnih vanjskih utjecaja, daje najbolji urod i najbolju kvalitetu plodova.

5.1.4. Mjere prevladavanja stresnih uvjeta kod biljaka Otpornost na stres uključuje redukciju stresa (izbjegavanje) i toleranciju na stres. Biljke

koje izbjegavaju stres uglavnom završavaju svoj životni ciklus tijekom vlažne sezone, prije nego nastupi suša, dok tolerantne biljke imaju sposobnost tkiva da funkcionira dehidrirano (Pevalek-Kozlina, 2003). Genotipovi raznih vrsta kultiviranog bilja koje odlikuje ovaj fenomen ranozrelosti (odnosno koriste mehanizam izbjegavanja stresa) završe životni ciklus prije nastupa razdoblja intenzivne suše, a postižu to pojačanom metaboličkom aktivnošću i ubrzanim rastom (McKay i sur., 2003). Također postoje i biljke koje odgađaju isušivanje, odnosno imaju


89

sposobnost tkiva da zadrži vlagu, npr. sukulenti. Konstantna izloženost biljaka stresu stoga može izolirati genotipove koji su otporni na tu vrstu stresa, odnosno koji su adaptirani na uvjete staništa u kojem obitavaju. U humidnoj klimi gubici vode se lako mogu nadoknaditi primanjem vode iz tla dok u aridnim područjima ili kod duljih sušnih perioda može doći do nedostatka vode što se vrlo negativno odražava na rast i razvoj biljke (Kereša i sur., 2008). Kako bi se smanjili gubici vode putem puči, primjenjuju se tvari koje smanjuju transpiraciju, tj. razni antitranspiranti.

Prema načinu djelovanja, antitranspiranti se mogu podijeliti u tri grupe:

o metabolički antitranspiranti, o antitranspiranti koji stvaraju vodonepropusni film (opnu), o antitranspiranti koji reflektiraju svjetlo.

Metabolički antitranspiranti djelomično zatvaraju puči, smanjuju gubitak vode, ali može doći i do smanjenja fotosinteze radi sporijeg ulaženja CO2 pa se primjenjuju tamo gdje je bitnije konzerviranje vode nego rast biljke (Vukadinović, 1999).

Gubitak vode se pokušava spriječiti i tvarima koje stvaraju vrlo tanku opnu (film) i tako zatvaraju puči. Takve tvari su emulzije koje ne propuštaju vodu (silikon i polivinilni klorid), a traju oko mjesec dana nakon primjene. Reflektirajuće tvari se koriste za smanjenje upijanja svjetlosti. Te tvari propuštaju CO2 i kisik, ali mogu, uslijed odbijanja svjetlosti, smanjiti fotosintezu pa se uglavnom primjenjuju samo kod biljaka manjih zahtjeva za svjetlošću. ABA bi se mogla primijeniti kao antitranspirant kod biljaka u aridnim područjima kod dugotrajnije suše. Taj hormon bi se mogao primijeniti prije pojave suše ili u njezinim ranijim fazama što bi biljci omogućilo da održi svoj vodni bilans i za vrijeme dugotrajnijih suša. Međutim, to se odnosi samo na C4 biljke dok je kod C3 biljaka nađena negativna korelacija između akumulacije ABA i otpornosti na sušu (Dubravec i Regula, 1995). U vezi ABA kao antitranspiranta potrebna su daljnja ispitivanja. Antitranspiranti se za sada malo primjenjuju u poljoprivrednoj proizvodnji jer njihova primjena može imati i nepovoljne posljedice. Tako se zatvaranjem puči može smanjiti transpiracija za 60-80%, ali se istovremeno povećava temperatura biljke koja može dostići i kritične vrijednosti. Zbog nedostatka CO2 znatno se smanji intenzitet fotosinteze. Budući da nema transpiracijskog toka smanji se i priliv hranjiva, naročito onih koji se gibaju prvenstveno ksilemom kao što su kalcij i bor. Antitranspiranti za sada još uvijek rješavaju kratkoročne probleme oko suše i nisu u široku praksu ušli kao redovna mjera.

Sljedećih godina Mediteranom će harati još žešće suše, a glavni razlog je poljoprivreda. Navodnjavani prostor u mediteranskoj regiji od 1960. godine do danas je udvostručen prema izvorima WWF-a. Irigacijski sustavi danas čine najvećeg konzumenta vode - oni sami "popiju" i potroše čak 65 posto od ukupne potrošnje vode na Mediteranu, prema izvješću Svjetskog fonda za zaštitu prirode. Procesi isušivanja tla se mogu događati u mjestima s velikom ili malom količinom oborina. Opadanje biološkog potencijala područja se može smatrati jednom od posljedica isušivanja tla. Nekoliko važnijih ljudskih aktivnosti koji utječu na stanje tla su kriva obrada tla, loše navodnjavanje tla, pretjerana sječa šuma i stočarstvo. Isušivanje područja može doprinijeti promjeni albeda zemljine površine, a ta promjena može imati utjecaja na lokale i regionalne oborinske procese. Tijekom normalnog oborinskog razdoblja negativne posljedice ljudskog djelovanja nisu jasno zamijećene, no dolaskom sušnog razdoblja one postaju jasno vidljive (Michael i Workineh, 1991). Suša je jedan od važnih abiotskih stresova, a gubici u proizvodnji usjeva zbog suše, na svjetskoj razini, dostižu vrijednost i do 10 milijardi dolara godišnje (Guha-Sapir i sur., 2004).

Intenzivno voćarstvo, vinogradarstvo, cvjećarstvo i povrtlarstvo ovisno je o klimatskim uvjetima stoga obrana od leda postaje imperativ u suvremenoj proizvodnji. Sve više voćarskih i vinogradarskih proizvodnih sustava zahtijevaju postavljanje konstrukcija za obranu od tuče


90

kao jedinu mjeru od nepredviđenih vremenskih neprilika. Također, sušni periodi u ranim proljetnim periodima sve su češći, što se poklapa sa sjetvom odnosno sadnjom većine povrtlarskih kultura na području Hercegovine. Osim odabira jako ranih kultivara ili kultivara otpornijih na sušu, potrebno je sustavno ulaganje u izgradnju akumulacija, nabava sustava za navodnjavanje, bušenje ili kopanje bunara za potrebe navodnjavanja i izgradnja potrebne infrastrukture za navodnjavanje kako bi se veći proizvodni sustavi kako u voćarstvu, tako i u povrćarstvu mogli očuvati i ekonomski isplatiti. 5.2. Utjecaj suše na poljoprivredne kulture ispitivanog rajona

5.2.1. Utjecaj suše na proizvodnju voćarskih kultura Zadnjih sezona svjedoci smo sve učestalijih sušnih perioda u vrijeme odvijanja

intenzivnog rasta i razvoja plodova voćaka. Ne samo da se radi o sušnim periodima već su temperature ekstremno visoke kroz duže periode što izaziva za biljku izrazito stresne uvjete kroz koje mora proći te joj uvelike umanjuje kvalitet.

Deficit vlage u početku perioda vegetacije negativno se odražava na opći porast biljaka, loš porast lišća, cvjetanje je slabije jer opadaju cvjetni zameci. Deficit vode u drugom dijelu vegetacije utječe na prijevremeno (prisilno) sazrijevanje i opadanje plodova, loše formiranje cvjetnih zametaka, starenje i opadanje lišća što remeti fotosintezu i slabije nakupljanje hranjivih tvari pa voćke loše prezimljavaju i stradavaju u većem obimu.

U sušnom periodu, lišće voćaka može oduzimati vodu iz plodova zbog razlike u osmotskom tlaku. Tako plodovi ostaju sitniji i lošije su kvalitete. Mijenjaju se fiziološki i biokemijski procesi u biljkama, formiraju se spojevi koji pogoršavaju kvalitetu plodova.

Proučavanje vodnog režima biljaka kod voćnih kultura je značajno složenije nego kod

ostalih biljnih vrsta (povrće i ratarske kulture), a on se uglavnom odnosi na sljedeće: ‐ postoji više voćnih vrsta s nizom svojih specifičnosti; ‐ u okviru jedne vrste ima velik broj sorti, od vrlo ranih do vrlo kasnih; ‐ voćnjaci se uzgajaju na svim tipovima tla (skeletna, pjeskovita, lagana, srednje teška do

teška, glinovita, slabije do jače vododržnosti…); ‐ voćnjaci se uzgajaju u različitim klimatskim uvjetima, višim ili nižim nadmorskim

visinama; ‐ razlikuje se mladi od starog nasada, puni rod od mladog i dr.; ‐ razlikuje se klasična ili gusta sadnja, bujna ili manje bujna podloga, … Općenito možemo reći da su potrebe za vodom različite u različitim fenofazama rasta i

razvoja te usklađene s evapotranspiracijskim zahtjevima okoline koje su uvjetovane kompleksom faktora biotske i abiotske prirode.

Prema potrebama za vodom, rastu i razvoju, potrebu za vodom voćnih kultura možemo podijeliti na nekoliko razdoblja.

U rano proljeće cvjetni pupoljci bubre i nastavljaju porast što se odvija u hladnom dijelu godine. Istovremeno se korijenov sustav brzo razvija s maksimalnim porastom u tlu koje je u tom dijelu godine s visokim sadržajem vode i povoljne prozračnosti što sve uvjetuje minimalni mehanički otpor.

Cvatnja i oplodnja se također odvija za vrijeme niskih evapotranspiracijskih zahtijeva sredine kada je transpiracija niska pa su i potrebe za navodnjavanjem minimalne ili ih nema.

Ulaskom biljaka u fazu intenzivnog vegetativnog porasta, rasta mladica, formiranjem lišća i početnim porastom plodova, potrebe za navodnjavanjem su sve veće ukoliko u to vrijeme nema dovoljnih količina prirodnih oborina.


91

Slika 48 (a, b): Posljedice djelovanja suše na plodovima smokve (Izvor: Džubur, A.)

Nakon opadanja i prorjeđivanja plodova, nastupa faza njihova intenzivna porasta, ali i

nadzemnih i podzemnih vegetativnih organa sve do faze sazrijevanja kada su i potrebe za vodom značajno veće. Svi navedeni procesi se intenzivno odvijaju pri povoljnim temperaturama zraka i pri optimalnom sadržaju vode u tlu.

Dovoljna količina vode u tlu bitna je ne samo zbog intenzivnog porasta te stvaranja prinosa zadovoljavajuće kvalitete nego i zbog formiranja cvjetnih zametaka za sljedeću godinu. Nakon berbe plodova, vegetativni porast biljaka se može odvijati do kasne jeseni i pojave prvih mrazeva.

Prošla sezona (2013.) je u ovom smislu bila izrazito ekstremna sezona s preko 60 dana visokih dnevnih, ali i noćnih temperatura tako da su bilježene velike štete na plodovima od ožegotina, sa štetama i preko 35% na pojedinim sortama, posebno u voćnjacima bez zaštitnih mreža, a voćari su imali i velike probleme sa bojanjem plodova.

Značajnije štete od ožegotina bilježe se na voćnjacima bez instaliranih zaštitnih mreža, posebno na zapadnim padinama sa dužom i intenzivnijom insolacijom i na slabije bujnim stablima.

Slika 49 (a, b): Ožegotine na plodovima jabuke

Da bi bolje razumjeli utjecaj suše na proizvodnju voćnih plodova, potrebno je poznavati

njene zahtjeve prema količini i rasporedu oborina u pojedinim fazama razvoja i rasta ploda. Zbog ove činjenice, voćke će različito reagirati na nedostatak vode u pojedinim fazama razvoja. U sušnim uvjetima, razina fotosinteze se može reducirati za 20%, a u ekstremnima i znatno više te se smanjuje produkcija drveta, rast i razvoj plodova.


92

Slika 50: Posljedice djelovanja suše na plodu šipka (Izvor: Džubur, A.)

Cvjetni pupovi kod većine voćnih vrsta se primarno iniciraju kroz prvih 50-ak dana

nakon cvatnje tako da rani sušni period, posebno u kombinaciji sa velikim opterećenjem rodom, može rezultirati lošom inicijacijom cvjetnih pupova. Rast plodova tijekom prvih 50 dana od cvatnje, uglavnom je uvjetovan diobom stanica u plodu, a zatim plod raste na račun proširenja tih stanica. Rana suša je najštetnija za rast plodova jer se u tom periodu odvija dioba stanica u plodu, a veličina ploda je u izravnoj korelaciji sa brojem stanica.

Stres izazvan sušom tijekom sredine sezone smanjiti će porast izboja. Glavni prirast drveta i korijenovog sustava odvija se krajem ljeta i u jesen tako da će suša u ovom periodu znatnije umanjiti porast debla i korijena što je jako bitno za mlada stabla na kojima tek formiramo uzgojni oblik i koja trebaju imati dobar prirast.

Slika 51 (a, b): Posljedice djelovanja suše na plodovima maslina (Izvor: Aliman, J.; Džubur, A.)

Značajan dio koji definira kvalitetu plodova je i obojanost plodova koja im daje tržišnu

vrijednost. U stresnim uvjetima izazvanim sušom umanjeno je i bojanje plodova. Dakle, sve što usporava fotosintezu može rezultirati otežanim bojanjem. Antocijani, flavonidi, karotenoidi su glavne hemijske supstance koje sudjeluju u izgradnji boje. Antocijan je najbitnija supstanca u formiranju crvene boje, nalazi se u koži te mu se količina uveća tijekom dozrijevanja pojedinih sorti i do 5 puta. Biohemijski put koji dovodi do proizvodnje antocijana izrazito ovisi o dostupnosti ugljikohidrata i enzima tako da su okolinski uvjeti u sprezi sa fiziološkim činiteljima kada je riječ o proizvodnji antocijana. Niske temperature noću omogućuju bolje bojanje jer smanjuju gubitak ugljikohidrata u koži ploda, reducirajući respiraciju, tako da ostaje više ugljikohidrata za sintezu antocijana.

Poznato je i da je opadanje plodova pred berbu uvjetovano ekološkim uvjetima. Skladišna sposobnost plodova izravno ovisi o sadržaju škroba u plodu. Škrob se u plodu

nakuplja kroz period rasta ploda, a zatim se početkom dozrijevanja pretvara u šećere.


93

Pohranjeni škrob u plodu je izvor energije za tkivo ploda u skladištu pa se plodovi ubrani sa malom rezervom škroba ne mogu dugo skladištiti i omekšaju prije nego se to očekuje. U ekstremno vrućim godinama, izrazito je brza pretvorba škroba u šećere. Isto tako, fiziološke bolesti poput gorkih pjega, staklavosti i pucanja plodova, mogu biti izrazito potencirane u sušnim uvjetima.

5.2.2. Utjecaj suše na proizvodnju povrtlarskih kultura

Posljednjih godina vremenska kolebanja proizvodnju povrća čine dosta nestabilnom. Iako šire geografsko područje Hercegovine ima veliki potencijal riječnih tokova i vodenih akumulacija, veliki problem u proizvodnji je nedostatak vode u vegetacijskom periodu. Nedostatak vode i suša uništava trud i često izaziva gubitak motivacije kod proizvođača. Biljke zaostaju u porastu, venu, žute te dolazi do uginuća ako takvo stanje potraje duži period.

Slika 52: Štetno djelovanje suše na biljci rajčice

Slika 53 (a, b): Sunčane opekotine i vršna trulež na plodovima rajčice

Pojedine sorte i hibridi povrća su različite relativne otpornosti prema negativnom

djelovanju visokih temperatura i nedostatku vode. Otpornost biljaka prema navedenim ekološkim parametrima je vezana sa biološkim karakteristikama i metabolizmom biljke. Sorte koje su neotporne na visoke temperature u takvim uvjetima smanjuju disanje te istovremeno i aktivnost enzima peroksidaze. U uvjetima visokih temperatura metabolizam biljke ide u pravcu hidrolize pa se kod neotpornih sorti povećava sadržaj toksičnih tvari poput amonijaka.

Uslijed smanjene fotosintetske aktivnosti kod krumpira je onemogućeno nakupljanje ugljikohidrata u gomolju te su gomolji manje težine.


94

Slika 54 (a, b): Zaravnjene površine na gomolju - indikator suše

(Izvor: Josipović, M. i sur., 2009)

Iako se navodnjavanje definira kao dopunska mjera u poljoprivrednoj proizvodnji, suvremena proizvodnja povrća se ne može odvijati bez pravovremene opskrbe biljaka dovoljnim količinama lako pristupačne vode. Treba imati na umu da povrće slabo iskorištava zimske rezerve vode iz zemljišta pa se najvećim dijelom opskrbljuje vodom od oborina. Vegetacijski period povrtnih kultura u hercegovačkom podneblju traje od ožujka pa sve do listopada u najjužnijim dijelovima. U periodu najintenzivnije vegetacije, kada je i najveća potrošnja vode procesima transpiracije i evaporacije, hercegovačko područje ima karakteristike aridne, semiaridne i peraridne klime te prirodne oborine nisu dovoljne za kontinuirani rast. U periodu godine sa semihumidnom oznakom klime, što je često u svibnju i rujnu, radi nepravilnog rasporeda oborina, biljka također ne može da zadovolji sve potrebe za vodom prirodnim putem.

Velike potrebe povrća za vodom proizlaze iz osnovnih morfoloških i bioloških

karakteristika. Na sadržaj vode u povrću otpada 85-97% ukupne težine. Povrtne kulture imaju obično jaču produkciju nadzemne organske mase u odnosu na korijen. Najaktivnija zona ukorjenjivanja se najvećim dijelom nalazi u plitkom oraničnom sloju tla na dubini od 10-30 cm gdje se inače voda najkraće zadržava. Štetno djelovanje visokih temperatura i uvjeta suše posebno je izraženo kod jednogodišnjih vrsta povrća koje imaju plići korijen slabije usisne moći. Navedene negativne ekološke faktore bolje podnose vrste povrća poput lubenica i dinja koje imaju snažnije razvijen korijen.

Problemi u proizvodnji nastaju uslijed smjenjivanja relativno loših i povoljnih uvjeta

uzgoja kao što je dugotrajniji stres, uvjetovan nedostatkom vlage ili visokim temperaturama, nakon čega uslijedi prekomjerno navodnjavanje ili intenzivne oborine. U takvim uvjetima (stres vlage) dolazi do radijalnog i koncentričnog pucanja plodova rajčice. Na gomoljima krumpira dolazi do pojave pukotina što rezultira pucanjem i pojavom abrazija na površini gomolja. Pukotine koje se javljaju na površinama gomolja krumpira zacijele, ali ostaju vidljivi tragovi. Pukotine se obično javljaju kod krumpira apikalno i mogu se proširiti po dužini. Oni se razlikuju u težini od površinske abrazije do većih rascjepljenja kroz gomolj, ovisno o fazi rasta u kojoj se gomolj nalazi.


95

Slika 55 (a, b): Pucanje plodova rajčice - indikator stresa vlage

Slika 56 (a, b): Pukotine na gomolju krumpira - indikator stresa vlage

(Izvor: Filipović, A.) Specifičnost povrtnih kultura je i povećano stanično tkivo za izmjenu plinova (puči)

preko kojega se odvija intenzivna transpiracija. Puči su otvorene i danju i noću u uvjetima povoljne vlažnosti tla, dok su kod nepovoljne vlažnosti tla puči poluzatvorene danju, a noću otvorene što utječe na povećani gubitak vode. Za razliku od povrća, kod ostalih usjeva koji su otporniji prema suši u uvjetima nepovoljne vlažnosti tla, puči su zatvorene.

Zahtjevi za vodom kod povrtnih vrsta prikazuju se preko transpiracijskog koeficijenta čije se vrijednosti kreću u širokim granicama. Za izgradnju jedne jedinice suhe tvari povrća potroši se 500-800 jedinica vode što je mnogo više u odnosu na druge oranične kulture. Potrošnja vode ovisi o uzgajanoj sorti, ekološkim uvjetima i agrotehničkim mjerama (gnojidba, gustoća sklopa, navodnjavanje) što znači da su vrijednosti transpiracijskog koeficijenta promjenjive. Neizbalansiranom gnojidbom sa većom količinom dušika dolazi do povećavanja transpiracijskog koeficijenta. Dušik potiče snažniji razvoj listova dok korijen ostaje u površinskom sloju tla i ne može da usvaja vodu iz dubljih slojeva. Biljke koje su posađene u rjeđem sklopu od optimalnog radi bujnijeg rasta imaju veću potrošnju vode i transpiracijski koeficijent.

U uzgoju povrća važno je poznavati kritične periode potreba za vodom. U tim razdobljima biljka ima najveće potrebe za vodom i najosjetljivija je na njen nedostatak. Kod većine vrsta povrća kritični period je u fazi intenzivnog rasta, u fazi cvatnje do formiranja plodova. Također, važno je da je tlo opskrbljeno sa dovoljnim količinama vode u početnim


96

fazama rasta korijena da bi se potaknuo njegov razvoj što će omogućiti usvajanje vode iz dubljih slojeva tla u kasnijim fazama rasta koje se često odvijaju u uvjetima suše.

Za reguliranje vodnog režima tla potrebno je poznavati oblike i kategorije vode u tlu i u biljci. Različiti oblici vode u biljci (slobodna i metabolitička) reguliraju određene fiziološke procese. Najveći dio slobodne vode je transpiracijska voda koja je regulator topline u biljci i omogućava usvajanje i transport tvari iz korijena u nadzemne organe. Metabolitička voda je manje pokretljivosti i vezana je za protoplazmu i različite organske spojeve. Slobodna voda određuje intenzitet fizioloških procesa u biljci dok vezana voda određuje otpornost biljaka prema nepovoljnim uvjetima sredine (suša). Na proces fotosinteze se troši samo 1% vode što je biljka sadrži. Međutim, gubitak vode dovodi do poremećaja fizioloških i biokemijskih procesa što izaziva sušenje protoplazme kod koje se smanjuje kapacitet za fotosintezu. Smanjenje asimilacije ne nadoknađuje disimilacijski gubitak što dovodi do smanjenog prirasta biljne mase. Ako se količina vode smanji za 30% prema normalnim uvjetima, fotosinteza osjetno slabi, a ako se količina vode smanji za 60%, fotosinteza prestaje (Penzar, I., 1989).

U tlu se voda nalazi u dva oblika. Za razliku od nepokretne vezane vode, slobodna ili pokretna voda je pristupačna biljkama. Kapilarni oblik slobodne vode ne podliježe gravitaciji, raspoloživ je biljkama na usvajanje jer se u tlu drži slabim silama i predstavlja najvažniji dio vode za poljoprivrednu praksu. Upravo se količina kapilarne vode u tlu označava kao poljski vodni kapacitet (PVK) i, u praksi navodnjavanja, definira se kao gornja granica optimalne vlažnosti. Stanje vlažnosti tla kod poljskog vodnog kapaciteta je pogodno za uzgoj povrtnih kultura. Početak navodnjavanja se utvrđuje na osnovu donje granice optimalne vlažnosti tla koja je označena kao lentokapilarna vlažnost (LKV). Obzirom da je ova voda povezana jačim silama, biljka je teže usvaja i počinje da doživljava vodni stres.

Tipični simptom nedostatka vode u tlu na biljci paprike je gubitak turgora lišća u najtoplijem dijelu dana. Biljka se teško oporavlja od tog početnog vodnog stresa te bi sa navodnjavanjem trebalo početi prije pojave simptoma. Slično se dešava kod rajčice, lubenice, dinja i mahunarki kada u periodu cvatnje nastupi sušni period što dovodi do osipanja cvjetnih pupova, cvjetova i zametnutih plodova. Preostali malobrojni plodovi su šturi i zakržljali pa dolazi do značajnijeg gubitka prinosa. Ukoliko se nastavi razdoblje suše, sadržaj vode u tlu se i dalje spušta i biljka nije u mogućnosti da je usvaja. To je tzv. vlažnost venuća biljaka (VV) kod koje prestaju fiziološki procesi i dolazi do masovnog propadanja usjeva što se dešava u ekstremno sušnim godinama.

Pored optimalnog vodnog režima tla za normalno odvijanje svih fizioloških funkcija, važan je i optimalni režim vlažnosti zraka. Povrtne kulture se znatno razlikuju prema zahtjevima za vlažnosti zraka. Najveće zahtjeve za vlagom zraka imaju krastavac (90-95%), kupus (85-90%), salata (80-90%); umjerenih zahtijeva su grah mahunar i krumpir (75-80%) dok su na suvišnu vlažnost zraka osjetljive paprika (50-70%), rajčica (50-60%) i lubenica (40-65%).

5.2.3. Utjecaj suše na proizvodnju stolnog grožđa

Vinogradarstvo je grana poljoprivrede čija je proizvodnja definirana državnim aktom koji se zove Rajonizacija vinogradarske proizvodnje BiH. Sva vinogradarska proizvodnja u BiH odvija se u dva vinogorja: Mostarskom i Lištičkom koji pripadaju rajonu Hercegovine. Preduvjet za uzgoj vinove loze na nekom području su određeni klimatski uvjeti. Iako vinova loza za uzgoj ima visoke zahtjeve za klimom, ove klimatske promjene ipak imaju negativan utjecaj i na ovu granu poljoprivrede.

Nedostatak oborina u VI.,VII. i VIII. mjesecu primorava vinogradare da navodnjavanjem nadoknade ovaj nedostatak što znatno poskupljuje proizvodnju. Izgradnja sustava za navodnjavanje je kompleksan projekt koji sami poljoprivrednici nisu u stanju realizirati, u tehničkom, financijskom, a niti u zakonodavnom (Zakon o vodama) smislu. Nedostatak


97

oborina, uz sve češću pojavu visokih temperatura zraka i njihovo sve dulje trajanje i uz nisku relativnu vlažnost zraka i vjetrove u tom periodu, dovode do suše. Ako vinogradari nemaju pristup navodnjavanju onda je urod lošiji i po količini i po kvaliteti, uz povećane troškove proizvodnje što dovodi do neisplativosti i nesigurnosti proizvodnje.

Sve navedeno dovodi do teže odluke o bavljenju vinogradarskom proizvodnjom ako nema navodnjavanja. Višak vode u kišnom periodu dovodi do zakiseljavanja tla, ispiranja hranjiva u dublje slojeve nedostupne korijenu što u konačnici traži veća ulaganja u popravljanje pH vrijednosti tla i povećan unos hranjiva. Ujedno, sve navedeno je veći i izraženiji problem kod proizvodnje stolnog nego kod proizvodnje vinskog grožđa. 5.3. Prijedlog mjera adaptacije voća, povrća i vinove loze na sušu

Voće Prilagodba na klimatske promjene, odnosno sušu, trenutno je na lošem nivou u ukupnoj

poljoprivrednoj, pa takoi u voćarskoj proizvodnji. Potencijalne mjere adaptacije na sušu u voćarskoj proizvodnji:

podizanje svijesti kod poljoprivrednih proizvođača o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju na poljoprivrednu proizvodnju, odnosno voćarsku proizvodnju;

izbor sorti i voćnih vrsta koje mogu rasti i razvijati se u određenim mikro i makro klimatskim uvjetima:

razvoj modela koji pružaju informacije o rasporedu sadnje pogodnih sorata voćaka; veličina nasada; izbor lokacije (položaj/ekspozicija) za podizanje nasada; suzbijanje korova; adekvatan način održavanja zemljišta u voćnjacima; adekvatan način korištenja organskog gnojiva i mineralnog gnojiva, prije svega unošenje

manjih količina mineralnih gnojiva u zemljište i u tempirano vrijeme; unaprjeđenje i razvoj tehnika zaštite protiv grada (tuče); izgradnja akumulacija i bazena za sakupljanje vode: kišnice i drugih oborina te izgradnja

mreža i sustava za navodnjavanje; podizanje suvremenih sustava uzgoja na „dohvat ruke“; unaprjeđenje meteoroloških praćenja i prognoza vremenskih prilika; unaprjeđenje sustava prognoze i ranog upozoravanja na pojavu suše ili poplave, mraza,..

Povrće Utjecaj klimatskih prilika u povrtlarstvu može se donekle modificirati pravilno

obavljenim agrotehničkim mjerama kao što su izbor vrste i sorte, izbor sjemena i sadnog materijala, pravilna i pravovremena sjetva, obrada i gnojidba tla, uništavanje korova, prekrivanje zemljišta i usjeva različitim materijalima, primjena kondicionera, primjena suvremenih tehnoloških postupaka u proizvodnji u zaštićenim prostorima, podizanje vjetrozaštitnih pojaseva kao i različitim postupcima selekcije i oplemenjivanja biljaka. Primjenom tih mjera se utiče na osobine tla, elemente klime i na kultivirane biljke i tako ublažava efekt suše. To su indirektne mjere borbe protiv suše kojima se nastoji da se što više vode sakupi u tlu i smanji njen gubitak evaporacijom i otjecanjem. Pravilan izbor sorte prema mikroklimi područja uzgoja ima veliki značaj za dobivanje visokih i stabilnih prinosa. Pojedine sorte i varijeteti povrtnih kultura se razlikuju po nizu morfoloških, bioloških i gospodarskih svojstava, među kojima su i dužina vegetacije i različita reakcija prema temperaturama. Na osnovu bioloških karakteristika i prilagodljivosti na uvjete sredine u kojoj se uzgajaju, potrebno je uvijek birati vrste i sorte koje su otpornije na nepovoljne uvjete (suša ili niske temperature). U intenzivnoj proizvodnji povrća preporuka je koristiti hibridne sorte visokog potencijala


98

rodnosti koje su već kroz selekcijske postupke, manje ili više, prilagođene specifičnim ekološkim i proizvodnim uvjetima.

Izbor sorte određene dužine vegetacije treba da bude prilagođen vremenu proizvodnje. Dužina vegetacije ovisi o uvjetima rasta kao i vremenskim prilikama proizvodnog područja pa, prema tome, može biti promjenjiva. Za smanjivanje problema suše važno je prilagoditi rokove sjetve (sadnje) kako bi se vegetacijski period kultiviranih vrsta poklopio sa ciklusom oborina u uzgojnom području. U aridnim područjima, uzgojem ranih sorti kraće vegetacije, što ranijom sjetvom u proljeće moguće je iskoristiti proljetnu vlagu tla i tako izbjeći negativne efekte sušnih perioda.

Direktna mjera borbe protiv suše je navodnjavanje pri čemu se naglašava važnost racionalne potrošnju vode unutar postojećih i budućih, planiranih sustava za navodnjavanje.

U Tablici 24. je prikazan popis sorti za komercijalnu proizvodnju pojedinih vrsta povrća na području Hercegovine. Važno je naglasiti da je visoke i kvalitetne prinose moguće ostvariti samo uz primjenu svih gore navedenih preventivnih i agrotehničkih mjera, s naglaskom na važnost primarnog faktora - primjene navodnjavanja.

Tablica 24: Sortiment povrća za komercijalnu proizvodnju povrća na području Hercegovine

Vrsta povrća

Hibrid (sorta)

Neke karakteristike hibrida (sorte) Sezona uzgoja/ ranozrelost/ tip rasta/ tip ploda/ tip cvijeta/

specifičnosti Rajčica Belle F1 proljeće-ljeto-jesen/ rani/ visoki

Buran F1 proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ visoki

Amaneta F1 cjelogodišnji/ vrlo rani/ visoki/ odlična oplodnja u ekstremnim temperaturnim uvjetima

Rally F1 zima-proljeće/ vrlo rani/ visoki/ dobra oplodnja u lošim uvjetima Monroe F1 proljeće-ljeto-jesen/ rani/ visoki Lustro F1 proljeće-ljeto/ vrlo rani/ visoki

Minaret F1 proljeće-ljeto/ rani/ poluvisoki Jaguar F1 proljeće-ljeto/ vrlo rani/ visoki

Melodia F1 proljeće-ljeto/ vrlo rani/ visoki Optima F1 proljeće-ljeto/ srednje rani/ visoki Hector F1 proljeće-ljeto/ srednje rani/ niski/ uzgoj na otvorenom

Baghera F1 proljeće-ljeto/ rani/ niski/ uzgoj na otvorenom Paprika Vedrana F1 proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ tip ploda babura, najadaptabilniji hibrid

Istra F1 proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ tip ploda babura

Blondy F1 proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ tip ploda babura, nema pojave simptoma vršne truleži uslijed nedostatka Ca

Idil F1 proljeće-ljeto-jesen/ srednje rani/ tip ploda babura Slonovo uho ljeto-jesen/ srednje kasna/ tip ploda rog paprika, uzgoj na otvorenom

Krastavac Darina F1 proljeće-ljeto/ vrlo rani/ krastavac salatar/ pretežito ženski cvjetovi

Jazzer F1 proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ krastavac salatar/ pretežito ženski cvjetovi

Dinnero F1 proljeće-ljeto-jesen/ rani/ krastavac salatar/ ženski cvjetovi Ekron F1 proljeće-ljeto-jesen-zima/ vrlo rani/ krastavac salatar/ ženski cvjetovi Edona F1 proljeće-ljeto-jesen/ rani/ krastavac salatar

Dinja Centro F1 vrlo rani/ tip hibrida: mrežasti sa izraženim rebrima

Early Dawn F1 vrlo rani/ tip hibrida: mrežasti sa izraženim rebrima/ uzgoj na otvorenom u niskim tunelima i zaštićenim prostorima

Lillo F1 vrlo rani/ tip hibrida: mrežasti sa izraženim rebrima


99

Tablica 24: nastavak Vrsta

povrća

Hibrid (sorta)

Neke karakteristike hibrida (sorte) Sezona uzgoja/ ranozrelost/ tip rasta/ tip ploda/ tip cvijeta/

specifičnosti Lubenice Fantasy F1 srednje rani/ tip: Crimson Sweet/odličan za uzgoj na otvorenom i u niskim

tunelima za jednokratnu berbu plodova.

Farao F1 srednje rani/ tip: Crimson Sweet/ zbog jakog korijena i brzine rasta biljke imaju povišenu otpornost na nepovoljnije uvjete uzgoja.

Emperor F1 srednje rani/ tip: Crimson Sweet/ dobre prinose postiže u različitim uvjetima proizvodnje.

Salata

Flavy uzgoj u uvjetima kratkog dana u zaštićenim prostorima/ zelena kristalka Funway kasna jesen-zima-rano proljeće/ u zaštićenim prostorima/ svijetlo žuta

kristalka Angie uzgoj u zaštićenim prostorima/ svijetla žutozelena polukristalka

Noisette uzgoj u toplijem periodu godine/ salata kristalka/ otporna na prijevremeno cvjetanje i na rubnu palež

Vanity proljeće-ljeto-jesen na otvorenom/ salata kristalka/ otporna na rubnu palež u uvjetima suše i visokih temperatura

Tatiana proljeće-jesen/ salata maslenka Pronto uzgoj u toplijem dijelu godine/ salata maslenka/ veoma otporna na

prijevremeno cvjetanje Indiana salata maslenka/ dobri rezultati u uvjetima slabog osvjetljenja Daguan vanjska proizvodnja kroz cijelu godinu/ salata maslenka

Kupus Pandion F1 vrlo rani/ preporuka za uzgoj u zaštićenom prostoru Parel F1 vrlo rani/ uzgoj na otvorenom i u zaštićenom prostoru Farao F1 rani/ uzgoj na otvorenom/ glavice otporne na pucanje

Sir F1 proizvodnja kroz cijelu godinu/ glavice otporne na pucanje Bravo F1 srednje kasni za jesensku potrošnju u svježem stanju i za kiseljenje/

dužina vegetacije je 90-95 dana Saratoga F1 dužina vegetacije je oko 146 dana

Kelj Premius F1 vrlo rani/ dužina vegetacije je oko 60-65 dana. Capriccio F1 dužina vegetacije 75-80 dana/ prvenstveno namijenjen za berbu krajem

ljeta i početkom jeseni Concerto F1 jesen/ dužina vegetacije 95-100 dana Rigoleto F1 jesen/ dužina vegetacije 135-140 dana Wirosa F1 kasna jesen-zima/ dužina vegetacije je 140 dana

Vinova loza Navodnjavanje je mjera kojom se nadoknađuje nedostatak vode u kritičnim fenofazama

rasta i razvoja vinove loze. Ako nema mogućnost navodnjavanja, negativni efekti nedostatka vode u vinogradu mogu se umanjiti slijedećim mjerama: izborom sorte i podloge prilikom sadnje vinograda, odgovarajućim uzgojnim oblikom, gnojidbom, pravovremenim uništavanjem korova, češćom površinskom obradom tla, zelenom rezidbom, tretiranjem lišća odgovarajućim folijarnim gnojivima i zaštitnim sredstvima.

Slika 57: Vinograd na kamenu, Blizanci (Izvor: reklamni materijal)


100

Kod sadnje vinograda treba forsirati autohtone sorte jer su one, dugogodišnjim uzgojem, najbolje adaptirane na klimatske prilike tog područja. Prilikom sadnje novih sorti trebamo vidjeti rezultate provedene introdukcije, s posebnim osvrtom na njenu otpornost na nedostatak vlage.

Slika 58: Autohtona sorta - žilavka (Izvor: Lasić, V.)

Isto tako, prilikom sadnje treba voditi brigu o izboru podloga koje su otpornije na sušu.

Za klimatske prilike u Hercegovini su preporučljive podloge srednje otpornosti na sušu. Srednje otporne na sušu su podloge iz grupe križanaca berlandieri x rupestris i to podloga berlandieri x rupestris Ruggeri 140 i podloga berlandieri x rupestris Richter 110. Ove podloge prevladavaju kod sadnje vinograda u zadnjih 20 godina i iskustva su jako dobra. Otpornost podloga na sušu je nedovoljno istražena i treba kod izbora podloga koristiti dobra iskustva iz postojećih vinograda.

Kod formiranja uzgojnog oblika treba voditi računa o zasjenjivanju tla, treba izabrati uzgojni oblik koji omogućava dobro zasjenjivanje tla čime se znatno smanjuju gubici vode iz tla. Najbolji uzgojni oblik za zasjenjivanje tla je slobodni uzgoj na krakove, ali je najlošiji za izvođenje ostalih agrotehničkih mjera strojevima. Ovaj uzgojni oblik može se koristiti na manjim površinama koje se obrađuju ručno ili malim strojevima (frezama).

Gnojidba vinograda je agrotehnička mjera kojom se negativni efekti suše mogu značajno pojačati ili značajno umanjiti. Gnojidba vinograda treba prije svega biti u optimalnim količinama i treba preferirati gnojenje zrelim organskim gnojivima kako bi se umanjio efekt suše. Gnojenje zelenim stajskim gnojivom pojačati će negativne efekte suše. Prekomjerno gnojenje vinograda (posebno dušičnim N gnojivima) dovodi do povećane bujnosti, a sa povećanjem bujnosti smanjuje se otpornost na sušu.

Pravovremenim uništavanjem korova u vinogradu se praktično umanjuje broj konkurenata za vodom vinovoj lozi. Korove je najbolje uništavati prije nicanja ili kratko nakon nicanja, prije nego se jače razviju i potroše značajne količine vode iz tla.

Vrlo efektivna mjera za smanjenje šteta od suše je plitka obrada tla kojom se istovremeno uništavaju korovi i stvara rahli sloj zemlje koji sprječava gubitak vode iz dubljih slojeva tla. Ovom mjerom se voda dulje zadržava u dubljim zonama tla gdje se nalazi većina korjenovog sustava vinove loze.

Rezidbom vinove loze u zeleno smanjuje se količina zelene mase i stupanj opterećenja rodom na trsu, a time i potreba svakog trsa za vodom. Rezidbu u zeleno treba izvesti pravovremeno, prije pojave prvih simptoma suše, radi pozitivnog efekta. Nepravovremena i prekomjerna rezidba u zeleno može pojačati negativne efekte suše.


101

Tretiranje vinove loze folijarnim gnojivima i zaštitnim sredstvima na bazi bakra mogu dati pozitivne rezultate u smanjenju šteta od suše, ali istovremeno pravimo dosta velike troškove gnojeći folijarno vinograd kad ne treba i radeći zaštitu kad nema uvjeta za razvoj gljivičnih oboljenja. Ove dvije mjere mogu se uvjetno preporučiti samo ako su pretpostavljene štete od suše veće od pretpostavljenih troškova provedbe ovih mjera.

5.4. Pregled postojećih mjera u borbi protiv suše u poljoprivredi

Kada se sagleda situacija glede mjera u borbi protiv suše u poljoprivredi Bosne i Hercegovine u cjelini, posebno gledajući na regiju Hercegovinu, može se istaknuti nekoliko ograničenja koja sada objektivno postoje u sektoru poljoprivrede.

Kao prvo, skoro da i ne postoje organizirani i odgovarajuće plaćeni ljudski kao i osigurani materijalni kapaciteti kojima bi bilo moguće napraviti jednu širu, na znanstvenim temeljima zasnovanu, procjenu ranjivosti sektora voća, povrća i vinogradarstva na štetni utjecaj klimatskih promjena. Tek nakon jedne takve procjene bilo bi moguće angažirati ostale društvene potencijale kako bi se taj negativni utjecaj smanjio ili donekle ublažio.

Nadalje, kao osobito značajno, treba ukazati na jako loše postojeće ulazne podatke, a koji su potrebni za izradu navedene analize. Ovdje spada i nedostatak organizirane društvene razmjene bitnih informacija koje već postoje ali ne nalaze put do krajnjeg korisnika – samostalnih istraživača, znanstvenih institucija, obrazovnih institucija itd. Razlog tomu je loša društvena organizacija u ovom sektoru gospodarstva.

Osim toga, na niskoj razini je i svijest uključenih čimbenika, kao i pučanstva, o jako velikoj važnosti prilagodbe svega što je vezano uz poljoprivredu na tekuće klimatske promjene.

Na kraju, ali ne i kao manje važno, treba pripomenuti kako se sasvim mala i sporadično odobravana sredstva ulažu u cilju izrada znanstvenih i stručnih studija, a koje bi trebalo ciljano izrađivati kao smjernice u svrhu prilagodbe na posljedicama klimatskih promjena.

Kao brze i učinkovite mjere borbe protiv suše moglo bi se predložiti nekoliko oprobanih, a neophodnih, koraka koje bi u svakom slučaju trebalo poduzeti kako bi se ublažila navedena sadašnja ograničenja i poboljšalo stvarno stanje poljoprivrede.

Prva mjera bila bi fizičko povećanje broja mjernih meteoroloških postaja kako bi se dobivali kvalitetniji ulazni podaci za predviđanja i analize. Tim podacima bi se poboljšao sustav vremenske prognoze i dovoljno ranog upozorenja na suše.

Dalje mjere bi išle, uvjetno govoreći, u dva smjera: jednom smjeru koji bi više bio oslonjen na agronomiju kao znanost i drugom, kojem bi temelj više u temelju bila graditeljska djelatnost.

Naravno da je ovo odvajanje izvršeno samo uvjetno i da bi konačni rezultat u vidu efikasne dugoročne borbe protiv suše bilo moguće ostvariti samo istovremenim društvenim angažiranjem oba ova smjera, ali potrebno je naglasiti i razlike u pristupima.

Agronomski dio bi se, kratko rečeno, temeljio na selekciji sorti i kultura otpornih na sušu, dobra priprema tla (kvalitetno uređenje terasa na nagnutim terenima, plitku obradu tla za vinograde, popravljanje humusa u tlu organskom gnojidbom), edukacije farmera o suši i klimatskim promjenama.

Zadatak građevinara bio bi da se izradom Planova navodnjavanja na svim razinama upravljanja u Bosni i Hercegovini: državnoj, entitetskoj, županijskoj i općinskoj, omogući kvalitetno i svrsishodno upravljanje vodama i na taj način omogući kvalitetna borba protiv suše.


102

6. PREPORUKE

Poljoprivredna proizvodnja se mora prilagođavati karakteristikama klime nekog područja

- rajonizacija. U rajonima sa aridnom i humidnom klimom su različiti uvjeti za obavljanje fizioloških funkcija biljke od čega ovisi ne samo rasprostranjenost već i njihova produktivnost. Pored klimatskih razlika, razlike u zemljišnim karakteristikama i reljefnim prilikama su također bitni faktori koji uvjetuju specifičnu rajonizaciju poljoprivrednih kultura. Pojedini rajoni se razlikuju u načinu iskorištavanja tla i strukturi sjetvenih površina. Izborom pogodnih vrsta i sorti, uz ostale prilagođene agrotehničke mjere, moguće je spriječiti ili ublažiti štete od vremenskih ekscesa i postići visoke i kvalitetne prinose.

S ciljem ublažavanja negativnog djelovanja suše na poljoprivrednu proizvodnju, potrebno je provesti odgovarajuće preventivne i izravne mjere na nivou farme kao i na nivou države.

6.1. Preporuka za uvođenje mjera za ublažavanje suše na nivou farme

6.1.1. Izbor sjetvenog i sadnog materijala Savremena poljoprivredna proizvodnja zasniva se na stalnoj potrebi za kvalitetnim

sjemenskim i sadnim materijalom. Sjemenski i sadni materijal je neophodan prilikom podizanja novih zasada voćnjaka i vinograda, kao i u povrtlarskoj i ratarskoj proizvodnji, zatim prilikom urbanog oblikovanja naselja i uređivanju prostornih površina u kojima čovjek živi i radi. Sadni materijal dugoročno utiče na razvoj biljne proizvodnje kao i na uspješnost proizvodnje određenih biljnih kultura.

Nakon poslijeratne obnove biljne proizvodnje u Hercegovini, nametnula se velika potreba za sadnim materijalom jednogodišnjih i višegodišnjih biljnih vrsta. Sadašnje stanje u bosansko-hercegovačkog rasadničarstvu još uvijek ne zadovoljava vlastite potrebe. Budući da su proizvedene količine sadnica nedovoljne, ostatak se uvozi se iz drugih zemalja koje često po sortimentu ne odgovaraju našem podneblju. Nedostatak sadnog materijala na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije BiH pa i Hercegovine, potaknuo je formiranje većeg broj manjih rasadnika, privatnih proizvođača na porodičnim imanjima. Na početku proizvodnja je organizovana bez potrebne infrastrukture i bez kvalitetnih matičnih zasada za proizvodnju kvalitetnoga sadnog materijala kao i bez uvođenja savremenijeg sortimenta. Vremenom se proizvodnja povećavala i poboljšavali su se uvjeti proizvodnje, ali izostalo je planiranje potreba za sadnim materijalom (određene voćne vrste, strukture sortimenta, odgovarajuće podloge i određene kvalitete sadnice).

Postojeći ekološke uvjeti (klima, zemljište, geografski položaj i ljudski potencijal) omogućuju intenzivnu rasadničarsku proizvodnju u Hercegovini. Rasadničarstvo je vrlo osjetljiva proizvodnja koja ima izuzetan privredni i strateški značaj jer se proizvodnjom i uvođenjem novih sorti stvaraju preduvjeti za veću i masovniju biljnu proizvodnju. Posebnu pažnju treba posvetiti porijeklu i sortnoj čistoći sadnog materijala kao i zdravstvenom stanju postojećeg sortimenta. Pred savremenom rasadničkom proizvodnjom nameće se niz složenih problema čije uspješno rješavanje ostvaruje uspješnu rasadničku proizvodnju. Preduvjeti dobre proizvodnje jesu: organizacija rasadnika, podizanje matičnjaka od kvalitetnih i zdravih i pritom stalno testiranih matičnih biljaka, izbor najpogodnijeg početnog sadnog materijala, primjena najadekvatnije tehnike proizvodnje, stalna kontrola genetske ispravnosti i zdravstvenog stanja (odsustva virusa) sadnog materijala, obezbjeđenje najboljih kadrova u organizaciji proizvodnje, primjena naučnih i tehničkih dostignuća u opremi i tehnologiji proizvodnje, uz obezbjeđivanje produktivnosti, kako bi se u praksi mogao ponuditi ne samo po kvalitetu i zdravstvenoj ispravnosti besprijekoran već i relativno jeftin sadni materijal. Značajni uspjesi u


103

svemu navedenom presudni su za dobar razvoj čitave biljne proizvodnje na osnovama savremene nauke i tehnike.

Kvalitetan i zdrav sadni materijal preduvjet je za uspješnu biljnu proizvodnju. Potrebno je koristiti iskustva razvijenih evropskih zemalja i postepeno ih uvoditi i kod nas. U razvijenim zemljama EU rasadničarstvo se značajno subvencionira, a matični nasadi su pod nadzorom državnih naučnoistraživačkih institucija. Proizvodi su uglavnom certificirani i virus-free sadni materijal za potrebe intenzivne proizvodnje. Naučne institucije rade na selekcijama autohtonih sorti i na stvaranju novih te pronalaze metode brzog, kvalitetnog i jeftinog umnožavanja sadnog materijala.

Skladno sa zakonskim propisima na području Hercegovine, ovlaštene institucije za obavljanje stručnog pregleda i nadzora nad proizvodnjom sadnog materijala ima Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo. Sve proizvedene voćne sadnice i lozni kalemovi u 2010. godini spadaju u kategoriju: standardni sadni materijal i u prometu se nalaze označene deklaracijom žute boje i slovima S-A.

Proizvodnja sadnog materijala je regulisana kroz “Zakon o sjemenu i sadnom materijalu poljoprivrednog bilja“ i „Zakon o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja“.

Preporuke za izbor sadnog materijala u Hercegovini Savremena rasadnička proizvodnja nameće potrebu planiranja podizanja jednogodišnjih

i višegodišnjih zasada koja se ogleda kroz proizvodnju sadnog materijala usklađenu s stručnim mišljenjima. Jedan od prvih koraka je organizovanje i povezivanje poljoprivrednih proizvođača i rasadničara kao i naučnih i stručnih institucija. Zajedničko planiranje rasadničarske proizvodnje nekoliko sezona unaprijed, s obzirom na odabir vrsta, sortimenta i izbor podloga, osiguralo bi rasadničarima mogućnost da proizvedu značajno veće količine i kvalitetniji sadni materijal. Posebno treba obratiti pažnju na proizvodnju i selekciju autohtonog sadnog materijala koji se adaptirao na postojeće uvjete, sa naglaskom na sušu kao ograničavajući faktor proizvodnje u Hercegovini.

Stabilnost i razvoj rasadničarstva i njegova konkurentnost na tržištu ovise o vanjskoj kvaliteti sadnog materijala (vegetativni, generativni i zdravstveni izgled sadnice), unutrašnjoj kvaliteti sadnog materijala (sortna čistoća; sortna identičnost; zdravstveno stanje - virusi, bolesti i štetočine), konkurentnosti cijene i osiguranju potrebnih količina sadnog materijala.

Smjernice razvoja:

odrediti dugoročne potrebe sadnog materijala u Hercegovini; posticati kooperativne odnose rasadničara; formiranje baze podataka rasadnika na području Hercegovine sa površinama, količinama,

sortimentom proizvedenog sadnog materijala; smanjivati uvoz sjemena, radeći na organizovanju vlastite proizvodnje; podignuti matičnjake sadnog materijala na ekološki pogodnim područjima, uz izbor

sortimenta; pored matičnih zasada, bilo bi potrebno osnovati introdukcioni centar koji bi imao za cilj

uvođenje i ispitivanje novih sorti te stvaranje preporuka za uzgoj pojedinih sorata u našim klimatskim uvjetima;

organizirati selekciju autohtonih i udomaćenih sorti otpornih na sušu; potrebno je uvesti prizvodnju sadnog materijala za integralnu i ekološku proizvodnju

sadnica koja se mora odvijati po posebnim pravilima i nadzorom; usaglašavati zakonsku regulativu sa propisima Evropske unije; posticati naučno-istraživačke institucije za nadzor i provođenje mjera u rasadničkoj

proizvodnji.


104

Svaka voćna vrsta ima veći ili manji broj sorti, koje se međusobno razlikuju po čitavom

nizu svojstava: vremenu sazrijevanja, pomološkim svojstvima plodova, kvaliteti plodova, bujnosti, otpornosti ili osjetljivosti prema raznim uzročnicima bolesti, tolerantnosti prema pH vrijednosti tla, tolerantnosti prema visokim ili niskim temperaturama, zahtjevima prema sumi inaktivnih temperatura, tolerantnosti prema nedostatku ili suvišku vode, itd. Sama svojstva sorte su uvjetovana, prije svega, njenom nasljednom osnovom, ali isto tako i svojstvima podloge na koju je cijepljena sorta, fizikalno-kemijskim svojstvima tla i klimatskim obilježjima samog životnog prostora. Stoga, prilikom odabira sortimenta pojedine voćne vrste, treba sve navedene činitelje uzeti u obzir, pri čemu ne treba zaboraviti ni zahtjeve samog tržišta. Na osnovu bioekološkog potencijala Hercegovine može se zaključiti da se u južnim dijelovima mogu uzgajati sorte ranog, ali i kasnog vremena sazrijevanja (npr. ljetne i zimske sorte jabuka, krušaka), sorte koštičavih voćaka (kajsija, trešanja, višanja - sorta Maraska, japansko-kineske sorte šljive), bajam, maslina, šipak, smokva, sorte breskve čija suma inaktivnih temperatura ne treba prelaziti 800-900 sati, rane sorte jagoda. U višim, sjevernijim područjima Hercegovine se može uspješno uzgajati šljiva, jabuka, kruška (sorte kojima nije potreban veliki broj dana od zametanja ploda do sazrijevanja), višnja, trešnja, orah, malina, kupina, jagoda…

U Tablici 25. je prikazan popis sorti za komercijalnu proizvodnju pojedinih vrsta voća na

području Hercegovine. Važno je naglasiti da je visoke i kvalitetne prinose moguće ostvariti samo uz primjenu gore navedenih svih preventivnih i agrotehničkih mjera s naglaskom na važnost primarnog faktora - primjene navodnjavanja. Dakle, o intenzivnom uzgoju voća se ne može govoriti bez navodnjavanja.


105

Tablica 25: Sortiment voća za komercijalnu proizvodnju voća na području Hercegovine Vrsta voća

Sorta

Neke karakteristike sorte

Jabuka

Close Ljetna sorta, (sazrijeva u II. polovici lipnja), osjetljiva na kasne

proljetne mrazeve. Oprašivači: Stark Earliest, James Grieve, Idared, Golden Delicious

Stark Earliest Ljetna sorta, (sazrijeva između 1. i 15. srpnja). Oprašivači: Jonathan, J.Grieve, Golden Delicious, Idared.

Vista Bella Ljetna sorta, (sazrijeva od 10. do 15.srpnja). Oprašivači: Stark Earliest, J.Grieve, Golden Delicious, Idared.

Gala Jesenska sorta (sazrijeva od početka do sredine rujna). Oprašivači: Golden Delicious, Granny Smith, Jonathan, Fuji

Elstar Jesenska sorta (sazrijeva od sredine do kraja rujna). Oprašivači: Jonathan, Gloster, Idared, Braeburn, Gala, Golden Delicious.

Jonagold Jesenska sorta (sazrijeva od sredine do kraja rujna). Oprašivači: Granny Smith, Idared, Gloster, J.Grieve, Braeburn.

Jonathan Zimska sorta (sazrijeva od sredine do kraja rujna). Oprašivači: Granny Smith, Golden Delicious

Golden Delicious Zimska sorta (sazrijeva krajem rujna). Oprašivači: Gloster, Idared, Jonathan, James Grieve.

Idared Zimska sorta (sazrijeva početkom listopada). Oprašivači: Golden Delicious, Spartan, J.Grieve, McIntosh.

Braeburn Zimska sorta (sazrijeva u drugoj polovici listopada). Oprašivači: Fuji, Gala, G.Delicious, Granny Smith.

Pink Lady Zimska sorta (sazrijeva početkom studenog). Oprašivači: Fuji, Granny Smith, Gala, Jonathan, Idared, J.Grieve.

Granny Smith Zimska sorta (sazrijeva u drugoj polovici listopada). Oprašivači: Golden Delicious, Red Delicious, Gloster.

Kruška

Lipanjska ljepotica Ljetna sorta (sazrijeva krajem lipnja). Oprašivači: Rana Morettinijeva, Srpanjska šarena, Trevuška.

Srpanjska šarena Ljetna sorta (sazrijeva sredinom srpnja). Oprašivači: Lipanjsko zlato, Lipanjska ljepotica, Rana Morettinijeva.

Carmen (Karmen) Ljetna sorta (sazrijeva krajem srpnja). Oprašivači: Conference, Norma, Tosca, Viljamovka.

Etrusca (Etruska) Ljetna sorta (sazrijeva polovicom srpnja). Oprašivači: Abee Fetel.

Viljamovka Ljetna sorta (sazrijeva u trećoj dekadi kolovoza). Oprašivači: Gellertova, Abbe Fetel, Conferance, Boskova tikvica.

Hardenponova zimska

Zimska sorta (sazrijeva u listopadu). Oprašivači: Gellertova, Viljamovka, Trevuška, Boskova tikvica, Klapov ljubimac)

Pastorčica (Kaluđerka)

Zimska sorta (sazrijeva početkom listopada). Oprašivači: Klapov ljubimac, Trevuška, Krasanka, Gelertova.

Paskrasan (Krasanka)

Zimska sorta (sazrijeva u prvoj polovici listopada). Oprašivači: Fetelova, Viljamovka, Boskova, Konferans, Kleržo.

Šljiva

Ruth Gerstetter* Europska sorta (sazrijeva početkom srpnja) stolna sorta. Oprašivači: Stanley, Bistrica. Tolerantna na šarku šljive.

California blue (Kalifornijska

plava)* Stolna sorta (sazrijeva polovicom srpnja). Samooplodna sorta.

Red beaut* Japansko-kineska sorta (sazrijeva polovicom lipnja). Stolna sorta. Oprašivači: Santa Rosa, Redhart

Redheart* Japansko-kineska sorta (sazrijeva polovicom srpnja). Stolna sorta. Oprašivači: Santa Rosa, Burbank, Elephant heart.

Santa Rosa* Japansko-kineska sorta (sazrijeva krajem lipnja ili početkom

srpnja). Stolna sorta. Oprašivači: Redheart, Frontier, Red beaut, džanarika.

Bistrica (Požegača) ×

Europska sorta (sazrijeva krajem kolovoza ili početkom rujna). Stolna sorta i sorta za preradu. Samooplodna sorta. Osjetljiva na

šarku šljive.


106

Tablica 25: nastavak Vrsta voća

Sorta


Šljiva Stanley × Stolna sota i sorta za preradu (sazrijeva u drugoj polovici

kolovoza). Samooplodna sorta.

President × Europska sorta (sazrijeva početkom rujna). Stolna sorta i sorta za preradu. Oprašivači: Bistrica, Stanley, Aženka, Ruth Gerstetter.

Breskva i nektarina

Springtime KM sorta (sazrijeva oko 33 dana prije sorte Redhaven). Samooplodna sorta breskve, bijelog mesa.

Springcrest KM sorta (sazrijeva 24 dana prije Redhaven). Samooplodna sorta breskve, žutog mesa.

Redhaven KM (sazrijeva u trećoj dekadi srpnja). Samooplodna sorta breskve, žutog mesa.

Regina M sorta (sazrijeva 4 dana poslije sorte Redhaven). Samooplodna sorta breskve, žutog mesa.

Fayette KM sorta (sazrijeva 31 dan poslije sorte Redhaven). Samooplodna sorta breskve, žutog mesa.

Armking M sorta (sazrijeva 18 do 20 dana prije sorte Redhaven). Samooplodna sorta nektarine , žutonarančastog mesa.

Indipendence KM sorta (sazrijeva kada i sorta Redhaven). Samooplodna sorta nektarine, žutonarančastog mesa.

Nectared 4 KM sorta (sazrijeva 10 do 12 dana iza sorte Redhaven). Samooplodna sorta nektarine, žutonarančastog mesa.

Vivian Industrijska sorta breskve (sazrijeva krajem srpnja ili početkom kolovoza). Samooplodna sorta, žutonarančastog mesa.

Fortuna M sorta i industrijska sorta breskve (sazrijeva 5 do 6 dana prije sorte Vivian). Samooplodna sorta, žutonarančastog mesa.

Marelica

Velika rana (Grosse Fruhe)

Rana sorta (sazrijeva od sredine do kraja lipnja). Samooplodna sorta. Stolna sorta i sorta za preradu.

Mađarska najbolja Srednje rana sorta (sazrijeva 10 do 15 dana nakon Velike rane). Samooplodna je. Stolna sorta i sorta za preradu.

Čačansko zlato Srednje rana sorta (sazrijeva u isto vrijeme kada i Mađarska najbolja). Samooplodna sorta.Stolna sorta i sorta za preradu.

Kečkemetska ruža Kasna sorta (sazrijeva od kraja srpnja do početka kolovoza). Stolna sorta i sorta za preradu.

Trešnja

Stella Srednje kasna sorta (sazrijeva u četvrtom tjednu sazrijevanja, zrije 21 dan iza sorte Burlat). Samooplodna sorta.

Lapinis Srednje kasna sorta (sazrijeva 24 dana iza sorte Burlat). Samooplodna sorta.

Burlat Rana sorta (sazrijeva u drugom tjednu sazrijevanja, sredina

svibnja). Stranooplodna sorta. Oprašivači: Van, Sue, Lapinis, Stella, Adriana.

Rita Rana sorta (sazrijeva 7 dana prije sorte Burlat). Stranooplodna sorta. Oprašivači: Burlat, Katalin.

Gomilička rana Rana sorta (sazrijeva 5 dana prije sorte Burlat). Stranooplodna sorta. Oprašivači: Starking Hardy Giant, Garnet.

Lionska rana Rana sorta (sazrijeva 5 dsana iza sorte Burlat). Stranooplodna

sorta. Oprašivači: Hedelfinška, Kasinova rana, Schrecken bigarreau).

Big Lory Srednje kasna sorta (sazrijeva 14 dana iza sorte Burlat).

Stranooplodna sorta. Oprašivači: Burlat, Hedelfinger, Van, Lory Bloom.

Višnja Maraska*

Sazrijeva od sredine lipnja do početka srpnja. Postoje samooplodni tipovi, djelomično samooplodni i stranooplodni tipovi. Stolna sorta

i sorta za preradu.

Rexelle Sazrijeva u drugoj polovici lipnja. Samooplodna sorta. Prikladna je za sve oblike prerade.


107


Sorta


Višnja Oblačinska Sazrijeva krajem lipnja. Samooplodna sorta. Izvrsna je sorta za preradu.

Duga Lotova Sazrijeva početkom srpnja. Samooplodna sorta. Stolna sorta.

Bajam

Ferraduel Sazrijeva početkom rujna. Stranooplodna sorta. Oprašivači: Filippo Ćeo, Texas, Tuono.

Ferragnes Sazrijeva početkom rujna. Stranooplodna sorta. Oprašivači: Ferraduel, Texas, Tuono, Filippo Ceo, Ferrastar.

Nonpareil (Non parej) Sazrijeva u rujnu. Stranooplodna sorta. Oprašivači: Texas, Drake.

Troito Sazrijeva krajem kolovoza. Samooplodna sorta. Preporučuju se oprašivači: Ferraduel, Ferragnes, Genco.

Orah

Franquette (Franket)

Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom i mediteranskom području.

Mayette (Majet)

Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom i mediteranskom području.

Šejnovo Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom području.

Jupiter Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom i mediteranskom području.

Šampion Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom i mediteranskom području.

Smokva

Petrovača bijela Sorta dvorotka (prvi rod u lipnju, drugi rod u kolovozu). Stolna sorta.

Termenjača Sorta dvorotka (prvi rod u lipnju, drugi rod u kolovozu). Stolna sorta.

Petrovača crna Sorta dvorotka (prvi rod u lipnju, drugi rod u kolovozu). Stolna sorta.

Tjenica (Zamorčica)

Jednorotka bijelica (sazrijeva u prvoj dekadi kolovoza). Stolna sorta i sorta za sušenje.

Šaraguja Jednorotka crnica (sazrijeva polovicom kolovoza). Stolna sorta i sorta za sušenje.

Zelenka Jednorotka bjelica (sazrijeva početkom rujna). Stolna sorta.

Šipak (nar)

Glavaš Sazrijeva krajem rujna i u prvoj polovici listopada. Konjski zub Sazrijeva tijekom rujna. Slatki barski Sazrijeva krajem kolovoza, početkom rujna.

Sladun Sazrijeva krajem kolovoza, početkom rujna.

Maslina

Oblica Stolna sorta, ali ima i visok randman ulja. Stranooplodna sorta. Oprašivači: Picholine, Ascolana Tenera, Pendolino, Levantinka,

Leccino. Levantinka Uljna sorta. Samooplodna sorta.

Istarska bjelica Uljna sorta. Stranooplodna sorta. Oprašivači: Leccino, Frantoio. Drobnica Uljna sorta. Samooplodna sorta.

Pendolino Uljna sorta. Samooplodna sorta. Oprašivači: Leccino, Maurino i Rosciola

Ascolana Tenera Stolna sorta. Samooplodna sorta. Preporučeni oprašivači: Picholine, Oblica, Pendolino.

Malina

Willamete Jednorodna sorta. Meeker Jednorodna sorta.

Tulameen Jednorodna sorta. Autumn bliss Dvorodna sorta.

Polana Dvorodna sorta. Polka Dvorodna sorta.


108


Sorta


Jagoda

Miss Vrlo rana sorta (sazrijeva u prvoj dekadi svibnja). Jednorodna sorta. Senga Precosa Rana sorta (sazrijeva polovicom svibnja). Jednoreodna sorta.

Pocahontas Srednje rana sorta (sazrijeva krajem svibnja). Jednorodna sorta. Tethis* Srednje kasna sorta (sazrijeva krajem svibnja). Jednorodna sorta.

Marmolada Kasna sorta (sazrijeva početkom lipnja). Jednorodna sorta. Raurica (Civka) Kasna sorta (sazrijeva u lipnju). Jednorodna sorta.

Irvine Višerodna sorta. Seascape Višerodna sorta. Revada Višerodna sorta.

Kupina Black Satin Sazrijeva krajem srpnja do prvih desetak dana rujna. Loch Ness Sazrijeva u srpnju. Thornfree Sazrijeva od kraja srpnja do sredine rujna.

* - sorte koje je preporučljivo uzgajati u južnijim i toplijim područjima × - sorte koje je preporučljivo uzgajati u sjevernijim i hladnijim područjima KM - sorte koje se mogu uzgajati i u kontinentalnim i u mediteranskim područjima M – sorte koje se mogu uzgajati u mediteranskim područjima

Slika 59: Sadnice voćaka

Izbor kvalitetnog i zdravog sjemena i sadnog materijala je preduvjet uspješne proizvodnje

povrća. Proizvodnjom povrća iz presadnica bolja je iskoristivost sjemena što je posebno važno kod skupih sjemena hibridnih sorti. Proizvodnja presadnica se odvija u strogo kontroliranim uvjetima. Korištenjem specijalnih steriliziranih supstrata proizvode se zdrave presadnice bez gljivičnih, bakterijskih i virusnih oboljenja. Uzgojem povrća iz presadnica omogućava se ranija proizvodnja na otvorenom, a time i smjena kultura na proizvodnoj površini. Nakon presađivanja, biljke nastavljaju kontinuirano da rastu bez stresa i ujednačeno dospijevaju u tehnološku zrelost što rezultira visokim prinosima. Intenzivna proizvodnja nekih vrsta povrća zasniva se na korištenju cijepljenih presadnica koje imaju više prednosti u odnosu na konvencionalno proizvedene presadnice. Cijepljene presadnice imaju bujniji rast nadzemnog dijela i jače razvijen korijen pa biljke bolje usvajaju vodu i hraniva, bolje podnose stresne uvjete poput suše, zaslanjenosti tla, uzgoja u monokulturi i ostvaruju veći, naročito rani, prinos.

6.1.2. Podizanje protivgradnih mreža

Osnovna funkcija protivgradnih mreža je da mehanički zaštite voćnjake od grada. Ipak, ovi pokrivači u velikoj mjeri utiču na energetski i vodni bilans biljnog sklopa iznad koga su postavljeni jer predstavljaju branu zračenju, ali djelimično i isparavanju i čuvanju vlage.


109

Protivgradne mreže se danas izrađuju od plastičnih materijala i grafita i postavljaju se, najčešće u voćnjacima, za zaštitu od grada. Konstrukcija je sastavljena od stubova, međusobno uvezanih sistemom sajli, ankera, držača i zatezača koji se prekrivaju mrežama. Mreže su načinjene od materijala proizvedenog na bazi polietilena. Najzastupljenije su crne, ali se mogu sresti i sive i bijele mreže. One se, osim po boji, međusobno razlikuju i po hemijskom sastavu, odnosno po trajnosti. Prilikom odabira mreže treba voditi računa da dimenzije rupa budu 4 x 8 mm.

Pored mjerenja meteoroloških elemenata (trajanja i intenziteta sunčevog zračenja, količine padavina, vlaženja lista, vlažnosti vazduha i zemljiša, temperature vazduha), potrebno je i praćenje uticaja mreža na kvalitativne i kvanitativne karakteristike plodova u različitim fazama razvoja. Naravno, poluzaštićeni prostor ispod biljnog sklopa je značajno slabije osvijetljen od onog koji nije prekriven.

Protivgradne mreže mogu da prouzrokuju:

o smanjenje intenziteta i trajanja fotosintetski aktivnog zračenja (FAZ) za 12-17%, a u ekstremnim situacijama i do 25% (zavisno od tipa, dimenzije i boje mreže),

o povećanje relativne vlažnosti vazduha 10-15%, o smanjenje brzine vjetra i do 50%, o smanjenje varijacije vlažnosti zemljišta, o smanjenje temperature vazduha tokom dana (za 1-3°C tokom toplih i vrelih dana), o uticaj na temperaturu vazduha tokom noći i bez primjetne zaštite od mraza, o smanjenje ožegotina i oštećenja od ptica dodatno će poboljšati kvalitet kore i boju

plodova.

Vitalnost drveta je njegova karakteristika koja u velikoj mjeri određuje kakav će biti odgovor voćke na mreže, dok će dimenzije ploda kod vitalnog drveta ispod mreže biti umanjene u slučaju neprimjerenog orezivanja koje pospješuje intenzivan rast izdanaka. Voćnjaci zaštićeni mrežama moraju brzo da postignu i održe visok prinos i kvalitet proizvoda kako bi bili nadoknađeni troškovi mreža i njihovog postavljanja.

Slika 60 (a ,b, c): Suvremeni voćnjaci s protivgradnim mrežama

6.1.3. Veličina nasada Veličina parcele je vrlo bitna. O njoj ovisi buduća organizacija rada i mogućnost primjene

suvremene pomotehnike u voćnjaku. Veličina parcele često varira zbog reljefa. Preporučuje se da veličina parcele, koja se može mehanizirano obrađivati, ne bude veća od 6 do 10 ha. Parcele bi trebale biti okrenute u pravcu najčešćeg vjetra. U slučaju da je parcela izložena jakim vjetrovima ili je na terenu s većim nagibom, potrebno je da parcela bude manje veličine, od 5 do 6 ha. U slučaju više parcela, preporučljivo je da sve budu jednake veličine.


110

Slika 61 (a, b): Nacrt i izgled parcela

6.1.4. Izbor lokacije za podizanje nasada Pri podizanju voćnjaka moraju se ispuniti određeni uvjeti područja kao što su klimatski,

zemljišni, vodni, ekspozicija terena, fitosanitarni i ekonomski. Najbolji rezultati postižu se kada se biljkama obezbijede optimalni uvjeti uzgoja koji su uvjetovani klimatskim prilikama; zbog toga treba koristiti sadnice onih biljaka koje se prirodno uzgajaju u području u kojem se nalazi voćnjak. Problemi s klimatskim prilikama i zemljištem mogu se prevazići proizvodnjom u kontroliranim (zatvorenim) prostorima i upotrebom specifičnih supstrata za one biljne vrste čija je proizvodnja na takav način ekonomski opravdana.

Prilikom određivanja lokaliteta i položaja voćnjaka treba obratiti pažnju na makro i mikroklimatske uvjete koji su preduvjet za uspješnu proizvodnju.

Klima U svakoj poljoprivrednoj proizvodnji, klima je jedan od osnovnih preduvjeta uspješne

proizvodnje. Karakteristike klime određuje makrolokalitet u kojem je moguće organizirati proizvodnju za određene biljne vrste. Najpovoljnija područja za proizvodnje jesu ona koja imaju umjereno blage zime bez velikih temperaturnih kolebanja kao i umjereno topla ljeta, bez ekstremno visokih temperatura. Također, za mikrolokalitet treba odabrati otvorene i aerirane položaje, izbjegavajući doline u kojima se u proljeće nagomilava hladan i vlažan zrak.

Zemljište Zemljište u voćnjacima značajan je faktor uspješne proizvodnje; pritom je važno da

zemljište bude odlične strukture, plodno i vlažno jer se samo time obezbjeđuje neophodan optimalan razvoj prvenstveno korijenovog sistema (koji treba biti žiličast) i čitave sadnice.

Pogodna zemljišta za voćnjak su pjeskovito-ilovasta, gajnjače, aluvij, černozem i druga, ustvari lahka i srednje teška zemljišta, polupropustljiva, s dubokim i plodnim profilom. Dubina zemljišta ne bi smjela biti manja od 70 cm, pod uvjetom da je aktivni sloj plodan, umjereno vlažan i bez pedološki nepropustljivog sloja. Aktivni sloj u rasadniku treba imati dobre fizičke, hemijske i biološke osobine koje treba utvrditi agrohemijskim i pedološkim analizama. Ukoliko fizičke osobine ne odgovaraju (dubina profila i struktura), takve lokalitete treba izbjegavati jer je popravljanje fizičkih osobina zemljišta teško i ekonomski najčešće neopravdano, a treba birati lokalitete s lakšim, ocjeditim i rastresitim zemljištem. Posebno je potrebno obratiti pažnju na hemijski sadržaj humusa, makro i mikroelemenata u zemljištu, a ako postoje neki nedostaci, moguće ih je popraviti meliorativnim đubrenjem prije podizanja zasada.

Ekspozicija terena Ekspozicija terena, nagib i nadmorska visina značajni su faktori koji utječu na povoljan

izbor lokaliteta voćnjaka. U kontinentalnim područjima Hercegovine koriste se južne,


111

jugozapadne i jugoistočne ekspozicije jer voćke na takvim položajima imaju dovoljno svjetlosti i topline. U submediteranskim područjima Hercegovine mogu se koristiti i sjeverne ekspozicije ako su zadovoljeni svi ostali uvjeti proizvodnje.

Ravnim terenima treba dati prednost prilikom odabira lokacije jer su pogodni za korištenje mehanizacije i provođenje ostalih agrotehničkih mjera. Također, tereni s malim nagibom (do 5%) mogu se uspješno koristiti za voćarsku proizvodnju.

Posebno treba izbjegavati kotline u kojima se zadržava hladan zrak, loše je provjetravanje i česta je inverzija temperatura zbog pojave magle, a najčešće nema ni dovoljno svjetlosti.

Fitosanitarni faktori Zaražena područja s karantenskim bolestima i štetočinama ne mogu se koristiti za

voćarsku proizvodnju. Zemljište ne smije sadržavati uzročnike bolesti koji izazivaju rak korijena i truhlež te štetočine kao što su nemetode, žilogriz, larve gundelja i dr. Također, korovske biljke mogu biti prenosioci nekih zaraznih bolesti i štetočina pa se zemljište mora očistiti od korova.

6.1.5. Suzbijanje korova Upotreba herbicida u rednom prostoru ima trend smanjivanja do potpunog napuštanja.

Treba napomenuti da upotreba herbicida, posebno u mladim zasadima, može izazvati oštećenja, usporiti porast, a nerijetko i sušenje dijela ili čitavih zasada zbog nepravilne primjene. Podjednako štetni mogu biti kako totalni tako i selektivni herbicidi (Anđelić, 1978; Janković, 1989). Mnogo je primjera oštećenja zasada maline zbog nepravilne primjene herbicida na bazi dihlorbenila i napropamida, uglavnom zbog kasne ili prekomjerne primjene u neodgovarajućim (uglavnom pjeskovitim) zemljištima poslije čega nema izdanaka u narednoj godini (Mišić i Nikolić, 2003). Takođe, neodgovarajuća aplikacija totalnih herbicida na bazi glifosata često dovodi do oštećenja dijela voćaka, naročito donjih spratova, zbog nanošenja sitnih, skoro nevidljivih čestica na lišće voćaka.

U starijim zasadima u punoj rodnosti mora se strogo voditi računa o izboru herbicida za pojedine vrste, sorte, tip zemljišta, način aplikacije, dozvoljene doze i vrijeme primjene. Sve ovo treba uskladiti sa ekološkim zahtjevima smanjenog zagađenja zemljišta i voda i što je moguće više uklapati u savremeni koncept integralne proizvodnje voća (IPV). Iz tih razloga prednost se daje mehaničkoj obradi uz korištenje malč materijala kako bi se obogatilo zemljište u zoni korjenovog sistema i učinilo rastresitijim uz istovremeno očuvanje zemljišne mikrofaune.

Slika 62 (a, b): Suzbijanje korova u voćnjaku


112

6.1.6. Plodored Plodored je sistem biljne proizvodnje koji se na oranicama najviše prakticira, a

predstavlja pravilnu izmjenu usjeva, prostornu (poljosmjena) i vremensku (plodosmjena) na proizvodnim površinama.

Sistematska i sukcesivna izmjena kultura na jednoj te istoj površini ima tri osnovne zadaće, a to su:

a) gospodarska-tehnička-organizacijska b) ekonomska c) biološka

Uzgojem kulturnih biljaka u plodoredu ostvarujemo najveću racionalnost i optimalnost

bioloških, organizacijskih i prostornih utjecaja na tlo i biljku. Pravilnim plodoredom želimo, uz odgovarajuću tehnologiju proizvodnje, što bolje nadomjestiti biološku ravnotežu spontanih fitocenoza. Plodored nije „recept” već predstavlja, u danim prilikama, najbolje kompromisno rješenje. Svaka promjena plodoreda mora biti dokumentirana, a plodored ponovo uspostavljen s obzirom na zahtijevana pravila.

Plodored je važna agrotehnička mjera u uzgoju povrća. Struktura plodoreda je

uvjetovana biološkim svojstvima uzgajanih vrsta i ima svoje specifičnosti u uzgoju na otvorenom i u zaštićenom prostoru. Pridržavanjem pravilnog plodoreda moguće je izbjeći mnoge probleme u uzgoju poput pogoršavanja strukture tla, zamora zemljišta, akumuliranja štetnika i uzročnika bolesti i povećanja toksina. U toplijem području plodored se, uz primjenu navodnjavanja, može intenzivirati uzgojem čak tri povrtne kulture na istoj površini tijekom godine. Struktura plodoreda može biti mješovita tako da glavna kultura budu profitabilne vrste povrća dok su ostali usjevi krmne i leguminozne vrste koje povoljno djeluju na strukturu tla.

6.1.7. Obrada zemljišta

Obrada zemljišta primjenjuje se radi reguliranja vlažnosti, suzbijanja korova i poboljšanja strukture sloja oranice, zaoravanje đubriva. U intezivnim zasadima voćaka primjenjuje se jesensko-zimsko oranje ili proljetno, prema stanju zemljišta. Obrada zemljišta može se vršiti ručno ili mehanizirano. Prilikom mehanizirane obrade, koriste se takve mašine kojima se ne oštećuje korijenov sistem u jačoj mjeri. Pri tom se dubina površinske obrade mora podešavati tako da se korijenov sistem ne ošteti.

U svakom slučaju, češće oranje ili, što je najbolje, frezanje veoma je važno i korisno u voćnjacima, ne samo u cilju neposrednog reguliranja vlažnosti već i u cilju suzbijanja višestruko štetne korovske flore koja konkurira voćkama u pogledu vlage i mineralnih hranjiva. Time se omogućuje, pored ostalog, i da zemljište primi i održava više vode dospjele u vidu padavina. Zato se obrada zemljišta u većini voćnjaka vrši svake 3 ili 4 sedmice. U cilju nesmetane primjene prikladne mehanizacije, razmak između redova treba biti 2,5-3,5 m. Prostor u redovima obrađuje se ručno i mehanizovano ili se korovi suzbijaju herbicidima, ali uz nužnu predostrožnost njihove primjene.


113

Slika 63: Međuredna obrada tla u voćnjaku

Obrada tla u uvjetima suše Ovu godinu u klimatskom pogledu zapamtit ćemo kao sušnu, čak i ekstremno sušnu.

Poljoprivreda je gospodarska djelatnost na koju klimatske (ne)prilike imaju velik utjecaj zato je i zovemo „tvornica pod vedrim nebom“. Ako ne možemo utjecati na raspored, vrstu i količinu oborina, možemo određenim agrotehničkim mjerama sačuvati vlagu koja se već nalazi u tlu.

Duboko oranje (zimska brazda) agrotehnička je mjera osnovne obrade tla koju svakako treba obaviti čim vremenski uvjeti to budu dozvoljavali, najkasnije do kraja mjeseca novembra. Oranjem se popravlja struktura tla, povoljno se utječe na vodo-zračni režim u tlu, suzbijaju se korovi i štetnici, zaoravaju se žetveni ostaci, unosi se gnojivo na dubinu najvećeg dijela korijenove mase (osnovna gnojidba). Oranje povoljno utječe na mikroorganizme u tlu koji razlažu zaorane žetvene ostatke što u konačnici dovodi do stvaranja humusa. Pravovremenim i dobro obavljenim oranjem tlo postaje rahlo, zbog prozračivanja mu se povećava volumen pa može akumulirati i veću količinu vode.

Dubinu osnovne obrade tla treba mijenjati, a ne orati svake godine na istu dubinu. Time se izbjegava stvaranje tabana pluga, odnosno zbijenog sloja tla koji onemogućava usvajanje vode, a time i hraniva iz dubljih slojeva tla.

Također je bitno i orati u pravo vrijeme, kad tlo nije presuho ni prevlažno. Na taj način ćemo ispoštovati i jedan od uvjeta višestruke sukladnosti, odnosno dobre poljoprivredne prakse - primjereno korištenje mehanizacije, sačuvati povoljnu strukturu tla, ali i svoju poljoprivrednu mehanizaciju.

Nakon oranja treba, što ranije u proljeće (početak marta), zatvoriti zimsku brazdu kako bi se u tlu sačuvala voda nakupljena u jesensko-zimskom razdoblju. U sušnim godinama ova agrotehnička mjera dobiva sve više na značenju. Ako tlo ostavimo u zimskoj brazdi u proljeće do sjetvenih rokova, za vrijeme porasta temperature tla i zraka, površinski sloj će izgubiti značajne količine akumulirane vode. U sušnim razdobljima treba prilagoditi agrotehničke mjere novonastalim uvjetima kako bismo u tlu sačuvali što više vode, ravnomjerno raspoređene u svim slojevima tla jer samo tako možemo omogućiti pravilan rast i razvoj biljaka.

Obradom se poboljšava toplinski i vodozračni režim tla, ali isto tako obradom se može korigirati klima, prvenstveno akumulacijama, konzervacijama i mjerama odvodnje. Obradom tla stvara se dublji oranični sloj čime se omogućava prodiranje korijena u dublje slojeve tla pa biljke bolje podnose sušu. U obrađenom tlu zadržava se više vode nego u neobrađenom te se tako stvaraju zalihe vlage za periode suše.

Sustav obrade tla mora se prilagoditi osobinama tla, zahtjevima uzgajane vrste, ali isto tako i klimatskim promjenama. Za proljetnu sjetvu povrtnih kultura preporuka je obaviti duboko jesensko oranje prije očekivanog nastupa kišnog maksimuma kako bi se što više zimske


114

vlage akumuliralo u tlu. U našim sušnim uvjetima potrebno je tlo što ranije u proljeće blanjati ili drljati da bi se zatvorila zimska brazda i tako spriječio gubitak sakupljene zimske vlage. Predsjetvenu pripremu tla treba obaviti neposredno pred sjetvu jer bi se u suprotnom evaporacijom izgubilo mnogo vlage. Međutim, radi smanjene akumulacije vode u sušnim godinama, preporuka je primijeniti neki od sustava reducirane obrade tla. Reduciranom obradom tla povećava se konzervacija vode u tlu. Nakon sjetve u toplijim i suhim proljećima potrebno je tlo valjati radi uspostavljanja kapilarnog uspona i dovođenja vode do sjemena. Problem predstavlja stvaranje pokorice pa valjanje ne smije da bude posljednja mjera obrade tla već se obavlja kombinirano sa drljanjem. Kultiviranjem tla uništava se pokorica i smanjuje kapilarni uspon i gubitak vode isparavanjem što doprinosi boljem čuvanju vlage. Iako se ogrtanje spominje kao mjera njege širokorednih kultura, ipak nije preporučljivo ogrtati usjeve u sušnim uvjetima jer se povećava površina tla, a time i gubitak vode evaporacijom. U ekstremnim uvjetima suše, u cilju sprječavanja isparavanja vode iz dubljih slojeva tla, najbolje je izbjeći frezanje ili bilo koju sličnu obradu tla.

Izuzetno je važno odabrati pravilan pravac obrade na nagnutim terenima jer su takva zemljišta podložna vodnoj eroziji. Na nagnutim terenima tlo se mora obrađivati vodoravno kako bi se smanjilo površinsko otjecanje i poboljšalo upijanje vode u tlo.

6.1.8. Gnojidba i ishrana

Pogodnosti tla za uzgoj voćaka imaju osobito veliko značenje s obzirom da su voćke višegodišnje kulture koje ostaju duži niz godina na istoj parceli. Broj značajki i svojstava tla, koje je nužno razmotriti pri planiranju korištenja zemljišta za voćarstvo, vrlo je velik i ovisi o pojedinoj voćnoj vrsti. Općenito, u najvažnija svojstva tla koja se moraju analizirati ubrajaju se matični supstrat, ekološka dubina, mehanički sastav, tekstura, vodo-zračni odnosi, zbijenost, prisutnost podzemne vode, reakcija tla, humoznost, sadržaj fiziološki aktivnog vapna te sadržaj hraniva. Prilikom procjene pogodnosti zemljišta analiziraju se spomenuta svojstva tla i značajke zemljišta u odnosu na zahtjeve pojedine voćne vrste, temeljem čega se utvrđuju postojeća ograničenja za njezinim intenzivnim uzgojem.

Tabela 26: Dominantna ograničenja i mjere za uređenje zemljišta

Mogući agro i hidromelioracijski zahvati za otklanjanje ograničenja

Fizička

nepovoljna struktura tla i nestabilnost strukturnih agregata

zbijenost tla loši vodozračni odnosi stagniranje oborinske

vode plitka ekološka dubina pojava podzemne vode kamenitost stjenovitost

organska gnojidba i kalcifikacija rigolanje, vertikalno dubinsko rahljenje,

podrivanje popravak strukture tla, rigolanje, vertikalno

dubinsko rahljenje, podrivanje osnovna i detaljna odvodnja u kršu uklanjanje kamena, riperovanje duboka obrada uklanjanje stijena u slučaju mjestimične

stjenovitosti organska gnojidba meliorativna mineralna gnojidba kalcifikacija izbor odgovarajućih podloga ispiranje soli

Hemijska

niski sadržaja humusa nedostatak hranjiva kiselost tla sadržaj karbonata i vapna zaslanjenost tla


115

Na osnovu utvrđenih ograničenja preporučuju se mjere uređenja zemljišta u vidu agro- i/ili hidromelioracija, koje se projektiraju i izvode pri podizanju voćnih nasada.

Agromelioracijske mjere uređenja i/ili održavanja plodnosti tla za voćarstvo Pogodnost tla za uzgoj voćaka ima osobito značenje s obzirom da su voćke višegodišnje

kulture koje ostaju duži niz godina na istoj parceli. Broj značajki i svojstava tla koje je nužno razmotriti prilikom planiranja korištenja zemljišta za voćarstvo vrlo je velik i zavisi od pojedine voćne vrste.

Na voćarskim područjima utvrđena su brojna ograničenja koja se različitim intenzitetom kao i brojem izražavaju kod pojedinih voćnih vrsta. U okviru intenzivnog uzgoja nužno je, stoga, planirati uklanjanje svih ograničenja kako bi se s motrišta plodnosti tla stvorili preduvjeti za uzgoj voćaka i razvoj voćarstva.

Za uklanjanje ograničenja preporučuju se sljedeći agromelioracijski zahvati: organska gnojidba; meliorativna gnojidba; mineralna gnojidba; kalcifikacija; vertikalno duboko rahljenje; podrivanje; rigolanje; uklanjanje kamena i uklanjanje stijena. Za uklanjanje ograničenja preporučaju se sljedeći hidromelioracijski zahvati: osnovna odvodnja; detaljna odvodnja i ispiranje soli.

Gnojenje voćaka je vrlo bitna agrotehnička mjera jer voćke za svoj rast i razvoj troše

velike količine hraniva. Postoji više činitelja koji određuju količinu i vrstu gnojiva koja će se primijeniti. Neki od njih su: stanje tla u voćnjaku odnosno zastupljenost pojedinih hraniva u tlu; količina organske tvari u tlu; pH reakcija tla; struktura tla; gustoća sklopa voćnjaka; bujnost sorti; starost voćnih stabala tj. jesu li ta stabla mlada ili su stupila u rodnost; u kojoj fenofazi rasta i razvoja se nalaze voćna stabla u trenutku gnojidbe; zahtjevi pojedinih voćnih vrsta prema gnojivima i klimatskim prilikama.

Pravilan odabir vrste gnojiva, načina nanošenja gnojiva, vremena (trenutka) izvođenja gnojidbe mogu umanjiti negativni utjecaj suše. Mineralna gnojiva se mogu nanositi po površini ili putem sustava za navodnjavanje (fertirigacija). Isto tako je bitno da se prilikom nanošenja gnojiva po površini ista zaoru u tlo, nakon čega treba uraditi natapanje pognojene površine. Prilikom nanošenja gnojiva treba svakako paziti u kojoj su fenofazi razvoja određene voćne vrste što će svakako utjecati na odabir vrste gnojiva, a ako su u pitanju mineralna gnojiva to će utjecati na odabir formulacije tog gnojiva (odnos: dušik:fosfor:kalij).

U periodu suše treba unositi manje količine dušičnih gnojiva jer ona podstiču snažan vegetativni rast, a koji opet pojačava transpiraciju zbog velike mase vegetativnih organa.

Isto tako, preobilno gnojenje pojedinim gnojivima može utjecati na jaču pojavu nekih bolesti i nametnika na voćnim stablima. Ukoliko su voćke na vrijeme dobile neophodne količine fosfora i kalija, onda u perodu suše ta stabla neće imati problem nedostatka tih elemenata, čak štaviše će biti tolerantnija na utjecaj suše. Naravno da treba naglasiti da je svakako dobro u voćnjacima koristiti organska gnojiva koja obogaćuju tlo organskom tvari i određenom količinom vlage te poboljšavaju strukturu tla i podstiču rad mikroorganizama u tlu. Također je vrlo bitna zona oko stabla na koju se nanosi gnojivo jer starija stabla sigurno imaju više raširenu korjenovu mrežu tj. izvan oboda krošnje, nego mlađa stabla (čime se i štedi gnojivo).

Gnojenjem se mora održavati potrebna razina hraniva u tlu i potrebna ravnoteža među pojedinim hranjivim elementima.

U proizvodnji povrća, gnojidba je važna agrotehnička mjera kojom se biljka opskrbljuje

hranivima i održava plodnost tla. Plodna tla su stabilnija prema nepovoljnim vremenskim utjecajima. Da bi se osigurao optimalan razvoj biljaka i ostvarili visoki i kvalitetni prinosi u uzgoju povrća potrebno je izbalansirati gnojidbu mineralnim i organskim gnojivima. Na taj


116

način će se osigurati razvoj biljaka dobre kondicije koje su otpornije na negativne utjecaje sredine. U metabolizmu povrtnih kultura veliki značaj imaju dušik, fosfor i kalij. Dušik stimulira vegetativni razvoj biljke i potrebno ga je umjereno dodavati da bi biljka bila čvrsta i otporna na vanjske uvjete. Kalij, koji se inače najviše troši u vrijeme plodonošenja, utječe na povećavanje turgora biljke i regulira mehanizam rada puči čime se povećava otpornost prema suši. Kalij i fosfor imaju pozitivan utjecaj na smanjenje transpiracije. Pozitivan učinak fosfornih gnojiva na biljku je stimuliranje razvoja korijena te biljka može bolje da iskorištava vodu iz dubljih slojeva tla. Gnojidbu treba planirati na osnovu rezultata kemijske analize tla i biljnog materijala.

Organska gnojiva imaju pozitivan učinak na mnoga svojstva tla, posebno na tlima koja su slabo opskrbljena humusom. Gnojidba organskim gnojivima predstavlja biološku mjeru za konzervaciju tla i vode, s ciljem popravljanja i održavanja strukture tla.

Od organskih gnojiva najčešće se koristi zreli stajski gnoj koji se dodaje u osnovnoj gnojidbi. Povrtne kulture različito reagiraju na gnojidbu stajskim gnojem. Lukovičaste i korjenaste vrste ne podnose direktnu gnojidbu stajskim gnojem kao ni neke vrste lisnatog povrća koje imaju kraću vegetaciju. S druge strane, vrste povrća koje imaju dužu vegetaciju i bujnu nadzemnu masu izuzetno dobro reagiraju na gnojidbu stajskim gnojem. Zemljište koje je gnojeno stajskim gnojem ima veću otpornost prema zbijanju.

Zaoravanje zelenih biljaka (sideracija) je također način kojim se unose organska gnojiva u tlo. S obzirom na klimatske uvjete, u područjima s blagim zimama pogodnija je jesenska sjetva siderata. Na oraničnim površinama sidereti se uglavnom siju kao vremenski interpolirani usjevi.

U sušnim razdobljima, za povrće je najbolje dodavati gnojiva kroz sustav za navodnjavanje što je poznato pod nazivom fertirigacija. Općenito, suvremena tehnologija proizvodnje povrća ne može se ostvariti bez primjene sustava za fertirigaciju. Na ovaj način povrće se kontinuirano, kroz cijeli vegetacijski ciklus, opskrbljuje vodom i u njoj otopljenim i precizno doziranim potrebnim biljnim hranivima. Navodnjavanje metodom kap po kap je tehnološki najbolji način distribucije vode i hraniva u sustavu fertirigacije iako se mogu koristiti i drugi načini navodnjavanja. Fertirigacijom se, između ostalog, podstiče bujnost usjeva što izaziva zasjenjivanje tla i na taj način mu se smanjuje temperatura u sušnim uvjetima.

U uvjetima deficita vlage u tlu preporuka je primijeniti i folijarnu gnojidbu jer povrće ima sposobnost usvajanja hraniva preko lista. Dodatkom tekućih i vodotopivih lisnih gnojiva različitih formulacija postižu se visoki i kvalitetni prinosi. Primjenom gnojiva koja imaju povećanu koncentraciju kalcija sprječava se prijevremeno opadanje lišća i plodova što se dešava u uvjetima suše. Folijarna gnojidba je opravdana i u uvjetima kada je suša oštetila nasad, da bi se stimulirala regeneracija biljke lakopristupačnim makro i mikro hranivima. Preporuka je folijarno gnojiti nakon kišenja ili neke druge metode navodnjavanja jer će se tako spriječiti pojava paleži na listovima i plodovima.

U posljednje vrijeme sve interesantnija su i biometabolitička gnojiva (biostimulatori) koja stimuliraju biljke da u lošim uvjetima iskoriste svoj biološki potencijal. To su preparati koji potiču metabolitičku aktivnost biljke, stimuliraju razvoj korijena, poboljšavaju apsorpciju vode i hraniva, dinamiziraju procese metabolizma nakon raznih stresnih situacija poput temperaturnih promjena, loših fizičkih svojstava tla, reguliraju pH vrijednost i dr.

Pozitivan učinak u usvajanju i zadržavanju vode, posebno u aridnijim područjima,

pokazuju različiti hidrokondicioneri (hidropolimeri). To su kristalizirane supstance koje imaju veliku sposobnost apsorpcije vode nakon čega prelaze u želatinozno stanje. Voda se lagano i ravnomjerno oslobađa i dostupna je biljkama bez dodatnog dodavanja vode. Primjena hidrokondicionera ima više koristi među kojima su smanjenje potreba u zalijevanju i smanjenje i amortizacija stresa u sušnim uvjetima. Hidrokondicioneri se mogu primijeniti kod


117

proizvodnje povrtnih kultura na otvorenom i u zaštićenim prostorima te kao dodatak supstratima i smjesama za proizvodnju presadnica.

6.1.9. Malčovanje ili nastiranje zemljišta

Malčiranje ili nastiranje je postupak prekrivanja tla u voćnjaku nekom organskom tvari koja truljenjem obogaćuje tlo humusom (natrulo sijeno, slama, listinac, kukuruzovina, pokošena trava, i sl.).

Pod malčem se aktiviraju mikroorganizmi i fauna tla (gliste) koja ga koriste za hranu i postupno obogaćuju tlo humusom, popravljaju mu strukturu. Ako se kao malč koriste tvari bogate celulozom, dolazi do pomanjkanja dušika pa ga treba dodati gnojidbom. Malčiranje se obavlja najčešće u proljeće poslije proljetne obrade tla. Debljina sloja je 10 do 15 cm, a treba paziti da se ne malčira 40 do 50 cm uz deblo zbog glodavaca.

Prednosti malčiranja: • sprječava se prekomjerno isparavanje vlage iz tla, • poboljšano je akumuliranje oborina (manje površinsko otjecanje), • smanjena je erozija, • nema korova, pa nema ni obrade tla, • popravlja se struktura tla, • poboljšano je primanje K i P i drugih elemenata, • popravlja se toplotni režim tla i štiti korijenje od pozebe, • manje oštećenje i onečišćenje otpalih plodova prije berbe, • lakši pristup u voćnjak u svako doba (pogotovo zaštita).

Nedostaci malčiranja: • postoji opasnost da se malč zapali – požar, • ispod malča i u njemu se razmnožavaju miševi i drugi glodavci koji oštećuju korijen, • u malču mogu preživjeti štetnici koji se u proljeće razvijaju u većem broju.

Malčiranje najbolje podnose jezgričave voćke (jabuke i kruške), potom jagodaste

(jagoda, malina, ribiz, borovnica), a najlošije breskva.

Malčiranje tla neorganskim tvarima Najčešće se primjenjuje u uzgoju jagoda ili uzgoju voćaka u gustom sklopu. Materijal

za nastiranje je crna plastična folija i tzv. staklena vuna. Zasadi jagode se sve više podižu na folijama sa dva reda i pravljenje bankina, a gotovo da je napušten koncept gajenja jagode na čistoj zemlji bez folije i malčiranja.

Navodnjavanje je ovdje imperativ bez čega nema visokih prinosa. Tome su značajno doprinijeli pojeftinjenje plastičnih folija i sistema za navodnjavanje tako da se danas i kod nas sve više govori o prinosima jagode preko 20 i 25 t/ha. Takođe, plastenička proizvodnja jagode (a ponegdje i maline) je realnost u trci za većim prinosima i boljom cijenom koja se postiže ranijim zrenjem plodova (Mišić i Nikolić, 2003).


118

Slika 64 (a, b): Malč u zasadu jagode

Slika 65: Pokus sa različitim Slika 66: Stroj za razbacivanje

malč materijalima malč-zastirnih materijala

U intenzivnoj proizvodnji povrća prekrivanje tla je redovit postupak. Na prekrivenom tlu smanjeno je izravno djelovanje sunčevog zračenja te se smanjuje evaporacija, odnosno neproduktivno isparavanje vode s površine tla. Na taj način se poboljšava vodni i toplinski režim tla. U takvim uvjetima stimulira se rad mikroorganizama tla te je veća produkcija ugljen dioksida koji je na ovaj način pristupačniji biljkama. Malčiranjem tla je onemogućen razvoj korova pa je isključena upotreba herbicida. Tlo se može prekriti različitim organskim i polimernim materijalima. U proizvodnji povrća tlo se prekriva crnim neprozirnim, prozirnim i bijelim polietilenskim folijama. Najveću primjenu ima crna polietilenska folija koja povećava temperaturu tla što je značajno kod zimske i rane proljetne proizvodnje.

Suprotan efekt imaju bijele, srebrne ili crno-bijele folije koje reflektiraju najveći dio sunčevog zračenja uslijed čega se snižava temperatura tla. Ove folije su našle primjenu u toplijem periodu kod kasne proljetne i ljetne proizvodnje povrtnih kultura.

6.1.10. Proizvodnja u zaštićenom prostoru

Uzgoj povrća u zaštićenim prostorima može se promatrati i kao jedan od načina prilagodbe tehnologije proizvodnje klimatskim promjenama. Za razliku od proizvodnje na otvorenom, u zaštićenim prostorima (staklenici, plastenici, tuneli), primjenom suvremenih tehnoloških postupaka, moguće je mijenjati i prilagođavati vegetacijske faktore (voda, toplina, svjetlost, zrak, hraniva) prema potrebama biljaka. Na taj način se smanjuje negativan utjecaj vanjske sredine na rast i razvoj uzgajanih kultivara povrća. Zaštićeni prostor može se vrlo intenzivno koristiti preko cijele godine pravilnom smjenom vrsta, čime se osigurava visok prinos i ekonomičnost proizvodnje.

Izbor lokacije za ovaj vid proizvodnje ovisi o nizu faktora. Posebno treba naglasiti značaj dostupnosti dovoljnih količina kvalitetne vode za navodnjavanje jer se u zaštićenim prostorima voda biljkama dovodi isključivo umjetnim putem. U zaštićenim prostorima, u odnosu na uzgoj na otvorenom, veća je potrošnja vode prije svega radi viših temperatura uslijed „efekta


119

staklenika“. Biljke uzgajane u zaštićenim prostorima imaju slabije razvijen korijen, bujniju nadzemnu masu i ostvaruju veće prinose po biljci i po jedinici površine. Sukladno tome, potrebno je biljkama osigurati optimalne količine vode i potrebnih hraniva. Za većinu vrsta povrća najprikladniji je sustav navodnjavanja kap po kap koji je opskrbljen fertirigatorom sa dozatorom za vodotopiva gnojiva. Za ravnomjerno vlaženje veliku primjenu imaju i automatizirani sustavi za orošavanje koji su montirani na cijevima ispod krovne konstrukcije.

Za reguliranje mikroklimatskih uvjeta u cilju zaštite biljaka od pojave toplinskog stresa koriste se različiti sustavi za hlađenje, ovisno o tipu zaštićenog prostora. Najčešće se temperatura zraka snižava provjetravanjem (ventilacijom) prostora. U uvjetima sve češćih klimatskih promjena praćenih ekstremnim temperaturama, prednost treba dati zaštićenim prostorima sa instaliranom suvremenom opremom za reguliranje mikroklime. Veći objekti su opremljeni automatski reguliranom bočnom i krovnom ventilacijom. Također, temperaturu zraka moguće je sniziti zamagljivanjem mikrorasprskivačima - sustav „Fog”, kišenjem krovova, ventilatorima kroz sustav „Fan-jet” i adijabatskim hlađenjem koji je najefikasniji i najsuvremeniji način hlađenja prostora u ljetnom periodu.

Za reduciranje topline unutar zaštićenih prostora u toplijem dijelu dana primjenjuju se i različiti načini zasjenjivanja, od najjednostavnijih poput bojanja krovnih i bočnih površina bijelom bojom kao i postavljanjem različitih mreža i termalnih zastora u suvremenim objektima. Materijal za zasjenjivanje može da bude različite boje i gustoće tkanja pa se intenzitet sunčevog zračenja može smanjiti u različitim postocima. Važno je da i u zasjenjenom objektu uvijek bude dovoljno svjetlosti radi normalnog odvijanja procesa fotosinteze.

Kao i na otvorenom, i u zaštićenim prostorima tlo se malčira različitim materijalima, ovisno o rokovima proizvodnje. U ljetnom uzgoju najbolje je tlo prekriti bijelim ili crnobijelim folijama kod kojih je bijela strana okrenuta prema gore. Na taj način se reducira toplina unutar zaštićenog prostora i smanjuje gubitak vode evaporacijom.

Slika 67: Akumulacija vode za zaštićene prostore

(Izvor: Sefo, E.)

Najsuvremenije tehnološko dostignuće u proizvodnji povrća u zaštićenim prostorima predstavlja hidroponski sustav uzgoja - uzgoj bez tla. Na taj način moguće je organizirati proizvodnju povrća i na lokacijama sa tlom nižeg kvaliteta ili bez tla. Hidroponski način proizvodnje omogućava potpunu kontrolu količine vode u proizvodnom sustavu.

Potrošnja vode je manja i do 70-90 % u odnosu na druge načine konvencionalne proizvodnje te je moguće organizirati proizvodnju na područjima gdje su zalihe vode


120

ograničene. Postoji više tehnika hidroponske proizvodnje: sa supstratima (organski, anorganski, sintetski) i bez supstrata (hidroponik, aeroponik). Kao medij za ukorjenjivanje, komercijalno se najviše koriste blokovi kamene vune. Potpuno automatiziranim sustavom biljke se redovito opskrbljuju vodom i lakopristupačnim hranivima čime se postižu veći prinosi u odnosu na druge načine proizvodnje povrća.

Slika 68: Uzgoj krastavca na inertnom supstratu (Izvor: Sefo, E.)

6.1.11. Podizanje savremenih sistema uzgoja „na dohvat ruke”

Sistem gajenja voćaka podrazumijeva skladan odnos između gustine sadnje i zastupljenog uzgojnog oblika, odnosno interakcijski odnos između gustine sadnje, uzgojnog oblika i odabrane kombinacije sorta/podloga (Mićić i Đurić, 1994). Radi što efikasnijeg izvođenja neophodnih agro i pomotehničkih mjera u voćnjacima, teži se formiranju niskih uzgojnih formi sa maksimalnim brojem stabala po jedinici površine radi optimalnog iskorištavanja proizvodnog (životnog) prostora. Pri tome je od posebnog značaja definisanje specifičnih pomotehničkih mjera za pojedine sisteme gajenja, a posebno za formiranje i odgovarajuću zamjenu rodnog drveta.

U nizu pomotehničkih mjera, rezidbi nesumnjivo pripada jedno od najznačajnijih. Ovom

mjerom se neposredno utiče na rast i rodnost voćaka, odnosno na uspostavljanje i trajno održavanje ravnoteže između vegetativnog i generativnog potencijala.

Imajući u vidu iskustva i prisutne tendencije u zemljama sa visokointenzivnim voćarstvom, treba se orijentisati uglavnom na zasade gustog sklopa, habituse male bujnosti (voćke „na dohvat ruke“) i kraći eksploatacioni period (Gvozdenović, 1996; Mantinger, 1993). Pri takvom kontinuitetu visokointenzivnih tehnologija u voćnjacima preporučuje se rezidba niskog intenziteta i primjena nekih drugih pomotehničkih mjera na voćkama: savijanje grana, povijanje, pinciranje, rovašenje debla i dr. u cilju ranijeg stupanja u period plodonošenja, čime se uspostavlja i zadržava ravnoteža između rasta i rodnosti (Veličković, 2002).

Od posebnog je značaja pravilno i pravovremeno izvođenje zelene rezidbe (jednokratno ili dvokratno) kao i prorjeđivanje plodova čije prisustvo u kruni voćke mora biti u srazmjernom odnosu sa brojem normalno razvijenih i neoštećenih listova.

Svako odstupanje od navedenih pomotehničkih mjera dovodi voćarsku proizvodnju na nivo ekstenzivne odnosno niskoprofitabilne proizvodnje što je nedopustivo, kako na manjim, tako i na većim proizvodnim površinama.


121

U svijetu, a dijelom i u našoj zemlji, dominantno mjesto pripada vretenastim uzgojnim

formama (Vitko vreteno) i njihovim modifikacijama (posebno za jabuku, krušku i breskvu). Postojeće forme vitkog vretena i pokušaji iznalaženja novih, produktivnijih za pojedine vrste voćaka, neposredno zavise od karaktera formiranja i obrastanja rodnim drvetom (Christoph i Innerhofer, 1974; Fidelghelli i Et Rigo, 1995).

U intenzivnim i visokointenzivnim zasadima, određene prednosti ispoljili su oblici modifikovanih vretenastih formi prema oblicima formiranja: supervreteno, Hai-Tek i savijeno vreteno, zatim modifikacije vretenastih formi prema broju i položaju centralnih vodilica: V-Guttingen, Mikado i Drilling sistemi i Veronsko vreteno, Veronska vaza i Pal-špindel, kao i manje zastupljene novije forme Tatura Trelis, Solen, Solakse, Tesa i dr. (Lespinasse, 1987; Van der Ende, 1984).

Na osnovu dosadašnjih iskustava može se reći da je najveća produktivnost po jedinici površine ostvarena sa uzgojnim oblikom supervreteno, zatim „V“ sadnja, a najmanja je na palmeti. Međutim, supervreteno je ekonomski opravdano samo u uvjetima visokih cijena ekstra i prve klase dok su „V“ sadnja, četvoroosovinski sistemi i savijena vretena daleko rentabilniji (Mićić et al., 1998).

Polazeći od različitih proizvodnih uvjeta i sortnih osobina, može se konstatovati da je za visoku produktivnost po jedinici površine neophodno podizati zasade (sa odgovarajućim sortama) u gustoj sadnji od 2.500 do 5.000 sadnica po hektaru pri preporučenim razmacima sadnje od 3,5-4 x 0,5 - 1 m.

6.1.12. Preporuke za podizanje mreže za navodnjavanje Poljoprivreda u Hercegovini predstavlja vrlo bitan dio gospodarstva budući da osigurava

hranu značajnom broju stanovnika i u ruralnim i u urbanim sredinama. Znatan dio radne snage u ruralnim područjima je vezan za poljoprivredu i kao takav igra vrlo bitnu ulogu u životima ljudi iz tih predjela. U usporedbi s drugim sektorima, poljoprivreda se vrlo sporo oporavlja nakon završenih ratnih djelovanja. Općenito govoreći, poljoprivreda u cijeloj Bosni i Hercegovini, a tu Hercegovina na žalost nije izuzetak, odlikuje se malim i rascjepkanim posjedima. Na tim posjedima se koristi loša tehnička oprema i uglavnom su u uporabi stare predratne tehnologije.

U proteklih 120 godina, tj. od 1894. godine kada je na prostoru BiH izgrađen prvi sustav za navodnjavanje pa do danas, u oblasti navodnjavanja nije bilo sustavnog i organiziranog financiranja i izgradnje sustava za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta. Aktivnosti na izgradnji sustava navodnjavanja uvijek su bile pokretane sa razine vlasti i u vremenskim periodima kada je to odgovaralo interesima vladajućih struktura. Karakterističan je period od 1949. godine do 1962. godine kada su na području Hercegovine izgrađeni natapni sustavi na površinama od 8.550 ha i period od 1972. godine do 1991. godine kada je u slivu rijeke Save sustavima za irigaciju obuhvaćeno oko 11.600 ha poljoprivrednih površina.

Navodnjavanje predstavlja umjetno dovođenje vode na poljoprivredno zemljište u cilju

zadovoljenja potreba biljaka za vodom kako bi se konstantno osigurali visoki prinosi poljoprivrednih kultura. Nedostatak ili manjak vode izaziva sušne efekte i smanjuje ili sasvim uništava prinose kultura. U svijetu se pridaje velika važnost navodnjavanju (265 milijuna ha, 18% od ukupne obradive površine), a u BiH tradicija postoji jedino u dijelu Hercegovine (Gatačko polje, Ljubuško-Vitinsko polje).

Poljoprivredna djelatnost zahtijeva velike količine vode. U razvijenim zemljama navodnjavanje zemljišta je u porastu, ali, na žalost, u ostatku svijeta prakse održivog navodnjavanja su rijetkost. U svijetu se zbog oštećenih cijevi i neefikasnih sustava


122

navodnjavanja gubi skoro polovina proizvedene vode u sustavu navodnjavanja (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj, 2001.)

Nedostatak vode tokom vegetativne sezone je ključni faktor koji ograničava razvoj

poljoprivrede, posebno u Hercegovini. Ako se uzmu u obzir i klimatske promjene, ovo područje bi moglo pretrpjeti najveću štetu tokom sušnih perioda i neophodno je započeti rekonstrukciju sustava navodnjavanja i vodospremnika. Samo 4.360 hektara u ovom području se navodnjava, a potencijalno područje koje bi se moglo navodnjavati se prostire na 74.000 hektara (Regionalni centar za okoliš, 2000). U BiH je u 1990. godini navodnjavano 11.660 ha.

Trenutno je prisutna pojava korištenja vode za poljoprivredu bez ikakve kontrole kvalitete i kvantitete vode. Neophodno je uspostaviti dobar zakonodavni sustav koji će osigurati provođenje kontrolnih mehanizama i terenskih inspekcija.

Navodnjavanje kao melioracijska mjera ima za cilj nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja kod uzgoja poljoprivrednih kultura, odnosno korigiranje prirodnog režima vlaženja umjetnim dodavanjem vode u trenutku podobnom za pravilan razvoj biljke, omogućava podizanje dostignutog praga u proizvodnji ratarskih kultura i u godinama koje su sušne - što je sve učestalija pojava u zadnjih 20 godina. Također, navodnjavanje omogućava i bolje iskorištenje zemljišta uvođenjem druge žetve. Navodnjavanjem se, do neke mjere, kompenziraju negativni učinci smanjenja prihrane kemijskim sredstvima za prinose te se omogućava proizvodnja „zdrave hrane“.

Tendencija smanjenja godišnjih oborina, pogotovo u vegetacijskom razdoblju, dovela je

do povećanog interesa za navodnjavanjem na području Hercegovine.

Slika 69: Prostorna raspodjela godišnjeg povećanja/smanjena obima kiše za period 1999.-2008. u

usporedbi sa referentnim periodom između 1961.- 1990. godine (Izvor: Prvi nacionalni izvještaj BiH u skladu sa Okvirnom konvencijom UN o klimatskim

promjenama 2009. godine)


123

Prvi nacionalni izvještaj BiH u skladu sa Okvirnom konvencijom UN o klimatskim promjenama iz 2009. daje dramatičnu sliku o smanjenju obima kiše za mjerni period 1999.- 2008. godine u usporedbi sa referentnim periodom 1961.-1990. godine za područje Hercegovine, osobito za područje Mostara. Za uže područje Mostara to smanjenje iznosi preko 10% dok se za cijelu Hercegovinu može primijetiti smanjenje od 2-8%! Samo ovi podaci pokazuju koliko je bitno izraditi održiv sustav navodnjavanja i to za blisku budućnost.

Izostanak navodnjavanja jedno je od glavnih ograničenja razvitka poljoprivredne, a u

vezi s tim i proizvodnje u ostalim granama koje ovise o njoj što ima značaj za stabilnost ukupnog, posebno prehrambene grane, gospodarstva. Pored sprječavanja suše, kao elementarne nepogode u poljoprivrednoj proizvodnji, navodnjavanjem se općenito povećavaju prinosi, povećava se stupanj korištenja zemljišta te se otvara mogućnost druge sjetve sa znatnim povećanjem kvalitete plodova.

Na pojedinim područjima u Hercegovini postoje primjeri tehnološki napredne i

dohodovno isplative poljoprivredne proizvodnje. U pravilu se radi o pojedinačnim proizvođačima ili malim skupinama proizvođača na ograničenom prostoru. Njihov daljnji napredak, kao i napredak potencijalnih novih proizvođača potaknutih uspješnim primjerima, ograničen je zbog nedostatka proizvodne infrastrukture u kojoj je osiguranje vode jedna od temeljnih karika.

Sustavi zahvata vode i distribucije vode za navodnjavanje izuzetno su skupi i njihova

ekonomska djelotvornost se, u pravilu, temelji na ekonomiji obujma. Mali poljoprivredni proizvođači ne raspolažu niti znanjem niti sredstvima za izgradnju ovakvih sustava pa je potpora države ili lokalne samouprave uobičajena u razvijenim zemljama. Djelotvorni sustavi za navodnjavanje osiguravaju cjenovno prihvatljivu vodu, a tehnologije poljoprivredne proizvodnje uz navodnjavanje omogućuju uzgoj dohodovno privlačnih kultura i isplativu poljoprivredu.

Poljoprivredni proizvođači koji primjenjuju suvremenu tehnologiju i proizvode dohodovno izdašne kulture odavno su uveli navodnjavanje na svojim površinama. Na žalost, takvih je proizvođača vrlo malo. Zbog nedostatka infrastrukture za navodnjavanje i ovaj mali broj proizvođača se na različite načine snalazi u osiguranju vode za navodnjavanje. U takvoj situaciji nije iznenađujuće da se voda za navodnjavanje koristi iz vodoopskrbnih sustava.

Kvalitetno rješavanje infrastrukture za navodnjavanje omogućiti će racionalno

gospodarenje vodnim resursima što pozitivno utječe na namjensko korištenje izvorišta pitke vode i smanjenje cijene vode za navodnjavanje, odnosno troškova poljoprivredne proizvodnje.

Za osiguranje zadovoljavajućeg dohotka s malih površina, nužno je proizvoditi radno i kapitalno intenzivne kulture koje u pravilu zahtijevaju navodnjavanje. Stoga je izrada kvalitetne projektne dokumentacije (Planova navodnjavanja) o unapređenju navodnjavanju veliki doprinos koji državne strukture na svim razinama vlasti mogu dati sa ciljem stvaranja suvremene i konkurentne poljoprivrede u postojećim prirodnim i društvenim okolnostima.

Primjenjivi sustavi za navodnjavanje Budući da je navodnjavanje staro kao i ljudska civilizacija, do danas su se koristile četiri

metode, više načina i brojni sustavi navodnjavanja. Najprije se je pojavila metoda površinskog navodnjavanja sa svojim načinima i

sustavima. Temeljna značajka površinskog navodnjavanja je u tome što voda u tankom sloju prekriva tlo ili teče po površini. Prilikom toga se upija u zonu rizosfere i služi za rast i razvoj


124

biljaka. Načini i raznoliki sustavi površinskog navodnjavanja još uvijek se dosta koriste u svijetu, posebno navodnjavanje brazdama, ali u našim uvjetima gotovo se više ne primjenjuje pa nema potrebe u ovoj Studiji, obrađivati i preporučivati površinsko navodnjavanje.

Metoda podzemnog navodnjavanja dovodi vodu otvorenim kanalima ili podzemnim

cijevima na proizvodnu parcelu. Iz kanala ili podzemnih cijevi voda se, uslijed kapilarnih sila, infiltrira horizontalno i vertikalno do zone rizosfere gdje ju biljke koriste. Budući da podzemno navodnjavanje ima dosta nedostataka u praktičnoj primjeni, vrlo malo se primjenjuje u poljoprivrednoj proizvodnji pa zbog toga držimo da nije perspektivno niti za korištenje na prostoru Hercegovine.

Metoda navodnjavanja kišenjem počela se uvoditi početkom prošlog stoljeća, s

razvojem tehnike i učinkovitijih strojeva. Naprednija tehnička oprema omogućila je dovođenje vode pod tlakom na proizvodne površine te, prskajući cijeli prostor, osigurava tlo odnosno uzgajane biljke s vodom. U prošlom stoljeću razvili su se, unutar metode kišenja, nekoliko načina i više sustava navodnjavanja. Danas postaje raznoliki sustavi klasičnog kišenja, zatim raznoliki sustavi samohodnih uređaja kao i više sustava hidromatika koji izvode oblik prskanja i doziranje vode prema potrebi tla, uzgajane kulture i ciljevima koji se žele ostvariti u proizvodnji.

Metoda lokaliziranog navodnjavanja je najnovija metoda koja se je počela

primjenjivati polovicom prošlog stoljeća. Danas postoji više sustava navodnjavanja kapanjem i raznolikih sustava navodnjavanja mini rasprskivačima. Pri navodnjavanju kapanjem, voda se dovodi pod malim tlakom na proizvodnu površinu pri čemu se vlaži samo dio površine koji se nalazi u blizini uzgajane biljke. Navodnjavanjem mini rasprskivačima voda se također racionalno troši pa je lokalizirano navodnjavanje posebno značajno za područja koja imaju ograničene količine vode. Sustavi kapanja i mini rasprskivača su od plastičnih materijala. Mogu se primijeniti na svim tlima, svim topografskim prilikama i za sve uzgajane kulture u poljskim uvjetima i zaštićenom prostoru (plastenici i staklenici).

Osim toga, ovi sustavi traže malo pogonske energije, štede vodu i vrše precizno

doziranje vode. Značajno je što su sustavi lokaliziranog navodnjavanja funkcionalni, pouzdani, uz mogućnost elektronske regulacije cijelog sustava i automatske kontrole njegovih pojedinih dijelova. S ovim sustavima može se održavati optimalna vlažnost u tlu, potrebna razina hranjiva za uzgajane biljke i održavati povoljne mikroklimatske uvjete u cijelom vegetacijskom razdoblju uzgajane kulture. Temeljem navedenih činjenica, preporučuje se da se za uzgoj raznolikih jednogodišnjih i višegodišnjih poljoprivrednih kultura, primjenjuju suvremeni sustavi navodnjavanja.

U suvremene sustave spadaju najnoviji sustavi metode kišenja kao i sustavi kapanja i mini rasprskivača, odnosno sustavi lokaliziranog navodnjavanja.

Međutim, izbor sustava za navodnjavanje za konkretnu poljoprivrednu proizvodnju

ovisit će o više čimbenika: 1. uzgajane kulture, 2. veličine i oblika proizvodne površine, 3. konfiguracije terena, 4. vrste i položaja izvora vode i 5. raspoložive količine i kvalitete vode.


125

Osim toga, pri izboru sustava navodnjavanja, treba voditi brigu o: 1. značajkama tla, 2. putnoj i kanalskoj mreži, 3. nabavnoj cijeni, 4. troškovima održavanja sustava navodnjavanja.

Budući da na izbor sustava u praksi najviše utječe veličina parcele i vrsta uzgajane

kulture, u Tablici 27. prikazani su elementi koji pomažu pri izboru sustava navodnjavanja u praksi.

Tablica 27: Izbor metode, načina i sustava navodnjavanja u ovisnosti o kulturi

Veličina parcele

(ha) Uzgajana kultura Metoda

navodnjavanja Način

navodnjavanja Sustavi

navodnjavanja

do 0,3

voćarske, povrtlarske, vinova loza, rasadničke, ratarske i krmne

kulture koje se siju u redove, kulture u zatvorenom prostoru

lokalizirano kapanje različite vrste

kapaljki

kulture gustog sklopa lokalizirano mini rasprskivači različite vrste

rasprskivača

0,3-5 voćarske, vinova loza, rasadničke kulture lokalizirano kapanje različite vrste

kapaljki

mini rasprskivači različite vrste

rasprskivača

0,3-5 povrtlarske, ratarske i krmne kulture koje se siju u redove te

kulture gustog sklopa lokalizirano mini rasprskivači različite vrste

rasprskivača

klasično kišenje klasično kišenje prenosivi i

polustabilni

5-30 voćarske, vinova loza, rasadničke

kulture kao i povrtlarske, ratarske, i krmne

kulture u redovima

lokalizirano kapanje i mini rasprskivači

različite vrste kapaljki i mini rasprskivača

kišenje samohodni

uređaj Typhon

povrtlarske, ratarske i krmne kulture gustog sklopa kišenje klasično kišenje polustabilni

prenosivi

samohodni uređaj

Typhon

bočno kišno krilo

više od 30 voćarske, vinovava loza,

povrtlarske, ratarske i krmne kulture

kulture u redovima

lokalizirano kapanje i mini rasprskivači

različite vrste mini rasprskivača

kišenje samohodni uređaj

Typhon

povrtlarske, ratarske i krmne kulture gustog sklopa kišenje

Bočno kišno krilo

hidromatici linijski

Pivot


126

Slika 70: Linearni stroj za navodnjavanje, dužine 760 m, napajan iz otvorenog kanala

(Izvor: materijal firme Valmont, Lipovac)

Iako se nedostatak vode može donekle kompenzirati agrotehničkim mjerama, ipak je navodnjavanje direktna mjera za borbu protiv suše i svakako prioritetna mjera za održivost proizvodnje povrća.

Navodnjavanjem se najbolje utiče na mikroklimu proizvodne površine. U navodnjavanom nasadu povrća poboljšava se iskorištavanje prirodne plodnosti tla, primijenjenih gnojiva, zaštitnih sredstava, itd. S ciljem racionalnije potrošnje vode u procesima poljoprivredne proizvodnje, kreirani su novi sustavi navodnjavanja. U proizvodnji povrća najracionalniji se pokazao sustav navodnjavanja kapanjem, naročito u kombinaciji sa primjenom malča od polietilenske folije.

Preporuke za podizanje mreže za navodnjavanje (za voćke) U voćarstvu Hercegovine, obzirom na uzgoj u vrlo različitim klimatskim područjima,

prirodne oborine nisu dovoljne za zadovoljavanje potreba u vodi, što se prvenstveno odnosi na aridna i semiaridna područja uz prisustvo visokih temperatura zraka, ali i na područja koja ubrajamo u semihumidna, ali s neodgovarajućim rasporedom oborina. U takvim uvjetima, navodnjavanje je obavezna mjera te se provodi u skladu s pedoklimatskim uvjetima pojedinog područja, a u cilju zadovoljavanja potrebe voćaka za vodom, s ciljem postizanja visokih prinosa odgovarajuće kakvoće.

Navodnjavanje voćaka provodi se na više načina, a bitno je osigurati biljkama dovoljne

količine lako pristupačne vode u zoni aktivnoga korijenovog sustava. Najbolje je trenutak početka navodnjavanja određivati prema sadržaju vode u tlu, pogotovo ako su pouzdani mjerni uređaji.

Tehnički minimum sadržaja vode u tlu je pri lentokapilarnoj vlažnosti odnosno pri 60-65% PVK na srednje lakim do srednje teškim tlima, odnosno oko 70% PVK na lakšim tlima. Vrijednost tehničkog minimuma zapravo ovisi od vodno fizikalnih svojstava pojedinog tipa tla, a predstavlja trenutak kada voda prelazi iz lako pokretne u teže pokretnu.

U voćarstvu je voda neophodna za porast plodova i veći prinos, ali je jednako bitan i

prirast stabla što su potvrdila brojna istraživanja, a tomu je najbolji indikator prosječna ili „vlažna godina“.

U praksi se režim navodnjavanja najčešće koristi prema kritičnim periodima u odnosu na vodu. Voćke najviše troše vodu od završetka cvjetanja do kraja intenzivnog porasta plodova.


127

Kritične faze razvoja u odnosu na vodu su cvjetanje, porast lišća i mladica, formiranje zametaka i porast plodova.

Prvo navodnjavanje trebalo bi obaviti deset dana poslije cvjetanja, ukoliko je proljeće sušno, a zima je bila oskudna sa padalinama. Drugo navodnjavanje se obavlja početkom sedmog mjeseca, u periodu najvećeg porasta vegetativnih organa, kada se formiraju cvjetni pupoljci za narednu godinu i rastu plodovi. Tada su i najveći evapotranspiracijski zahtjevi vanjske sredine te stabla voćaka najviše troše vodu, a period je relativno oskudan padalinama.

Treće navodnjavanje se obavlja početkom 8. mjeseca za porast plodova koji stižu za berbu krajem 8. mjeseca i tokom 9. mjeseca. Četvrto navodnjavanje primjenjuje se samo kod sorti jabuka i krušaka za zimsku potrošnju, ali se obavlja 25-30 dana prije berbe.

Najčešći načini navodnjavanja u voćarstvu su: navodnjavanje „kap po kap“, navodnjavanje minirasprskivačima, te navodnjavanje kišenjem.

Slika 71: Navodnjavanje minirasprskivačima Slika 72:Navodnjavanje kap po kap

Slika 73: Navodnjavanje kišenjem

Navodnjavanje pojedinih voćnih vrsta Navodnjavanje jabuka Kod navodnjavanja voćnjaka jabuka preporučuje se navodnjavanje kapanjem jer tako

biljka kontinuirano dobiva vodu i postižu se velike uštede vode. Preporučuju se kratki razmaci između obroka vode, s količinski ograničenim obrocima kako bi se osiguralo da biljke lakše


128

uzimaju vodu. Nedostatak vode kroz kritične stadije razvoja može rezultirati opadanjem plodova, smanjenim prinosom te bržim završetkom sezone rasta i dozrijevanja.

Prosječno godišnje navodnjavanje iznosi 2.500 do 3.500 m3/ha. Preporučuje se navodnjavanje korištenjem sistema “kap po kap” i navodnjavanje sa optimalnom količinom vode da bi se omogućilo iskorištenje vode i njeno zadržavanje u zemljištu kao i zadovoljenje poljskog vodnog kapaciteta. Vrijeme navodnjavanja je u kritičnim fenološkim fazama: maksimalan porast, promjena boje ploda i sazrijevanje, nakon berbe, jul-avgust (kada se diferenciraju cvjetni pupoljci).

Navodnjavanje krušaka Stabla kruške su dosta tolerantna na sušu, međutim znatno bolji rezultati se ostvaruje u

zasadima koji su optimalno snabdjeveni vodom. Tolerantnost stabla na nedostatak vode zavisi i od primjene podloge. Ona proizilazi iz različitog prodiranja i distribucije korjenovog sistema po površini i dubini. Potrebe za vodom su uvjetovane i vremenom zrenja kruške.

U većini naših rejona u kojima se gaji kruška, količina padavina se krece od 500 do 600 mm godišnje pa je navodnjavanje neophodno. Stabla kruške na sijancu su posebno osjetljiva na visok nivo podzemne vode. Međutim, umjereni nivo podzemne vode djeluje vrlo pozitivno na njihov razvoj. Pored zemljišne vlage, za uzgajanje kruške je značajna i relativna vlažnost vazduha. Ona je posebno važna u vrijeme oplodnje, razvitka i rasta ploda i u danima sa ekstremno visokim temperaturama. Kod kržljave kombinacije kruške na dunji, transpiracija često može da bude veća nego usisna moć korijena pa lišće trpi, oduzima vodu ljetorastima, aktivnost kambijuma se smanjuje pa raste. Najpovoljnijom se smatra relativna vlažnost vazduha od 60 do 70% u toku ljetnjih mjeseci dok niža od 30%, u kombinaciji sa drugim nepovoljnim činiocima, vodi pojavi fizioloških poremećaja u biljci. Radi sprječavanja transpiracije, u svijetu se sve više radi na antitranspirantima i orošavanju listova u kritičnim danima.

Navodnjavanje bresaka i nektarina Breskva se navodnjava u sušnim rejonima u kojima je suma padavina u toku godine

ispod 600 mm/cm2. Norma vode za navodnjavanje zavisi od zemljišta, hidrotermičkog koeficijenta rejona, visine prinosa i starosti breskvika. One se kreću u granicama od 350-500 m3 po hektaru ili 500-1.000 1 po jednom stablu.

Breskvik se zalijeva pred cvjetanje, poslije prorjeđivanja plodova, za vrijeme nalijevanja plodova (na 20-30 dana prije zrenja), a u vrlo sušnim rejonima zalijevaju se i preko zime ili kasno u jesen za rezervu, poslije otpadanja lišća. Neki preporučuju i jedno zalijevanje pred početak obrazovanja cvjetnih začetaka (krajem jula ili početkom avgusta), ukoliko to zalijevanje ne bi produžilo zrenje plodova u sorti srednje ranog i srednje kasnog zrenja. Zalijevanje na kraju vegetacije može da produži porast mladara koji zeleni ulaze u zimski odmor i mogu da izmrznu u toku zime i od najslabijih mrazeva. Zalijevanje neposredno pred početak zrenja plodova bresaka često odlaže zrenje ili izaziva masovno pucanje plodova koji su krupni i lijepo obojeni, a neupotrebljivi kao stono voće. Time se nanose veliki gubici u proizvodnji bresaka te je to zalijevanje štetnije nego da su breskve ostavljene bez vode. Plodovi posle tog zalijevanja su slabije obojeni i siromašniji u suvim materijama čime se smanjuje njihov kvalitet, a smanjuje im se sposobnost za transport i čuvanje u skladištu.

Breskvik se navodnjava kanalima, bazenima (gdje se okružuju 6-8 stabala malim bedemima od zemlje), po činijama i kišom. Rasprskivači treba da bacaju kišu samo ispod krune da ne bi kvasili plodove i lišće. Voda za navodnjavanje breskvika mora biti bez prisustva štetnih bakterija, otrovnih supstanci i sa niskim sadržajem kreča.

Pred zalijevanje breskvika na težem zemljištu treba pratiti prognozu meteorološke službe za dotični rejon. Ukoliko se takav breskvik danas zalije s velikom količinom vode, a


129

sutradan padne jaka kiša, zemljište se zasiti do apsolutnog poljskog kapaciteta vode, korijen breskve počinje da se guši bez kiseonika. Na kruni bresaka se poslije toga pojavljuje jaka smolotočina, a prirast plodova i mladara skoro stane. Radi predostrožnosti od ovakvih posljedica, na težem zemljištu se breskvik zalijeva češće sa manjim količinama vode. Poslije zalijevanja, breskvik se plitko poore.

Navodnjavanje šljiva Pored svijetlosti i toplote, voda spada u grupu osnovnih činilaca za uspješan porast,

razviće i plodonošenje šljiva. Dunja, jabuka i šljiva sačinjavaju grupu kojoj je potrebno više vode nego drugim listopadnim voćkama. Šljive ne mogu da žive bez vode. Potrebne količine vode se obezbjeđuju padavinama i navodnjavanjem.

Domaća šljiva najbolje uspjeva u rejonima sa godišnjom sumom padavina na od 700 do 1.100 mm, vegetacionom sumom padavina 350 do 600 mm i relativna vlažnost vazduha od 75 do 85%. Za normalan rast, razviće i plodonošenje šljive neophodno je ravnomjerno i dovoljno vlaženje zemljišta u toku čitavog perioda, od početka vegetacije do sazrijevanja plodova. Šljiva u početku vegetacije troši velike količine vode. Šljiva je najosjetljivija prema suši u vrijeme obrazovanja koštice (oko 30 dana poslije završetka cvatnje). Ako se u to vrijeme javi nedostatak vlage, može da dođe do masovnog otpadanja zametnutih plodova (veličine lješnika) kao i do nenormalnog razvoja plodova koji ostaju na grani. Pri jakoj suši (visokom deficitu vode) koja se najčešće javlja u toku ljetnih mjeseci, lišće može da izvlači iz grančica i plodova šljive. U takvim uvjetima plodovi ostaju sitni, prijevremeno dozrijevaju i masovno otpadaju pred berbu, a kvalitet im nije zadovoljavajući. U uvjetima viška vlage u zemljištu, korijen šljiva se guši (asfiksija zbog nedostatka kiseonika), a vrhovi grana se suše.

Prilikom jednog navodnjavanja potrebno je oko 30 mm vode, a na težim zemljištima oko 40 mm. Kod navodnjavanja šljiva preporučuje se metoda navodnjavanja kapanjem jer biljka kontinuirano dobiva vodu i postižu se velike uštede na vodi. Preporučljivi su kratki razmaci između navodnjavanja u malim količinama vode da bi se osiguralo da biljka lakše uzima vodu.

Sistemi površinskog navodnjavanja nisu preporučljivi. Potrebno je obaviti hemijsku i bakteriološku analizu vode svake 3 godine.

Navodnjavanje kajsije Za kajsiju neki autori navode da je otporna prema suši. Čak je po otpornosti svrstavaju

na drugo mjesto, odmah iza badema. Međutim, mnoga ispitivanja otpornosti kajsije prema suši opovrgavaju te navode. Kajsija ne može da se svrsta u voćke otporne prema suši već suprotno, među važnije kontinentne vrste koje su osjetljive na sušu (Rihter, 1928-1929).

Preobilne padavine u vrijeme cvjetanja ili sazrijevanja plodova takođe nepovoljno deluju na uspjeh gajenja kajsija. U vrijeme cvjetanja, utiču na slabije oprašivanje i oplodnju što može da smanji rodnost, a u vreme sazrijevanja ploda dolazi do pucanja pokožice ploda čime se smanjuje kvalitet, a u oba slučaja dugotrajne padavine omogućavaju razvoj gljivičnih i drugih bolesti koje napadaju i oštećuju cvijet, plod, list, a nekad i cijeli mladar.

Navodnjavanje trešanja Kod navodnjavanja trešanja preporučuje se metoda navodnjavanja kapanjem jer je ono

najracionalnije. Navodnjavanje se provodi u kritičnim razdobljima npr. tijekom rasta ploda, kod promjene boje ploda i dozrijevanja te nakon berbe.

Navodnjavanje šipka Da bi ostvarili obilan urod plodova dobrog kvaliteta, neophodno je obezbjediti približne

količine vode kao i kod citrusa. Navodnjavanje je obavezna mjera za postizanje obilnog i


130

kvalitetnog roda. Šipak može izdržati duge sušne periode. Iako urod nije veliki u uvjetima suše, stabla-žbunovi mogu opstati godinama. Nakon toga, ukoliko se adekvatno navodnjavaju, intenzivno se razvijaju i donose dobar rod. Stabla će bujati i donositi dosta plodova pri obilnijim ljetnim kišama. Tada će plodovi biti mekaniji i osjetljiviji na transport i skladištenje. Budući da u periodu porasta ploda najčešće vladaju velike vrućine sa deficitom vlage u zemljištu, neophodno je obezbjediti 2-3 obilna zalijevanja u julu i avgustu. Orijentaciono je potrebno oko 500 m3 vode po ha za svako zalijevanje. Bez redovnog navodnjavanja, posebno u sušnim godinama, plantažno uzgajanje šipka nema perspektivu. Tokom čitave vegetacije neophodno je održavati odgovarajuću vlažnost zemljišta, naročito pred približavanje sezone branja. Ovakvim postupkom se smanjuje pucanje plodova. Ukoliko je godina sušna, neophodno je navodnjavanje svakih četiri-pet dana u čitavom vegetacionom periodu. Nekontinuirano navodnjavanje šipka uzrokuje pucanje plodova, budući da nastaje enorman priliv vode iz korjena u zrna. Dugotrajne suše i odsustvo navodnjavanja izazivaju posljedice na godišnji urod. Moguće su i dugoročne negativne posljedice.

Navodnjavanje oraha Za uspješan uzgoj oraha važna je i dužina njegove vegetacije. Naime, u kontinentalnom

području naše države, vegetacijsko razdoblje (teorijski: od početka aprila do kraja septembra) za vrlo kasnotjerajuće orahe (kao i za druge voćke koje zahtijevaju dugu vegetaciju) nije dovoljno dugačko pa u jesen (dolaskom ranih jesenskih mrazeva) ne mogu dozriti plodovi, a ne sazriju ni jednogodišnje mladice koje se u oštroj zimi smrznu (skupa s rodnim pupovima). Svaka voćka, pa i orah, osjetljivija je na zimsko smrzavanje pupova, šiba i višegodišnjih grančica i grana prije nego što uđe u duboko zimsko mirovanje (kasnu jesen) kao i kad prođe to duboko zimsko mirovanje (tzv. fiziološko mirovanje) i uđe u ekološko (prisilno) mirovanje. Naime, ekološkom mirovanju orah je prošao ''zimski san'', često mu u januaru povišene zimske temperature pobude blago kolanje sokova i onda pak u februaru često nastupe vrlo niske temperature koje izazovu smrzavanje. Orasi koji imaju kraću vegetaciju (kojima drvo sazrije do kraja vegetacije) i oni koji su u dobroj kondiciji (koje nije iscrpila suša, biljni nametnici, preobilan rod) bolje će podnijeti niske zimske temperature. Kasni proljetni mrazevi prouzrokuju smrzavanje tek istjeranih mladica već pri 0°C do -1°C. Računa se da je za uspješan uzgoj oraha dovoljno oko 750 mm godišnjih oborina, ali dobro raspoređenih. Za sušnije podneblje, kao što je naše primorje, bilo bi potrebno ljetno natapanje oraha i to mjesečno s 40-50 mm vode. Za plantažni i intenzivan uzgoj oraha treba odabrati duboka i propusna tla, s reakcijom tla pH 6,5-7,5 s 2,5-3% humusa.

Navodnjavanje jagoda Pravilno navodnjavanje je veoma važno sa stanovišta održavanja režima vlažnosti, ali i

sa aspekta eventualne korekcije mikroklime - u prvom redu korekcije visokih temperatura zemljišta i prizemnog sloja atmosfere, posebno u noćnim časovima za vrijeme toplih noći u periodu plodonošenja i berbe. Na otvorenom polju kod zasnivanja usjeva na visokim ljetnim temperaturama poželjno je u početku koristiti sistem za mikroorošavanje, bez obzira na sistem kap po kap koji služi za fertirigaciju. Visoka vlažnost vazduha i rashlađivanje folija i sadnica doprinosi ujednačenijem i bržem porastu i povećava procenat prijema frigo živića.

Iako je atmosferske prilike većim dijelom nemoguće kontrolirati, u intenzivnom uzgoju

voća, voćari mogu, provođenjem pravodobnih agro i pomotehničkih mjera, utjecati na znatno smanjenje potencijalnih šteta, počevši od projektiranja nasada sa zaštitnim mrežama i sistemom za navodnjavanje, preko pravilno postavljenog opterećenja rodom, provođenja zimske i ljetne rezidbe, izbalansirane gnojidbe te odabirom najkvalitetnijih klonova.


131

Voćari koji posjeduju mreže, štete od ožegotina sveli su do prihvatljivih 5%. Kontinuiranim navodnjavanjem i fertirigacijom, uz pravovremeno hemijsko prorijeđivanje plodova, ostvaruju potrebnu veličinu plodova te izbjegavaju alternativno plodonošenje.

Za voćare koji nemaju mreža biti će potrebno uvesti, kao obranu od sunčevih ožegotina, tretiranje plodova sa sredstvima na bazi kaolinske gline (Surround, CutiSan), na bazi emulzijskih voskova (Raynox), kalcijev karbonat, koji stvaraju bijelu prevlaku na plodu, a ona odbija određene spektre sunčevog zračenja.

Apcizinska kiselina je u eksperimentima pokazala značajne rezultate u spriječavanju šteta izazvanih sušom.

Kada je riječ o bojanju plodova, tu je puno teže promijeniti okolinske uvjete po pitanju temperature i vlažnosti. Postoji mogućnost da orošavanjem pokušamo sniziti visoke noćne temperature, ali ovo je ekonomski prilično neisplativa opcija, a zahtjeva i enormne količine vode. Uz pravilnu pomotehniku i uravnoteženu ishranu, jedno od obećavajućih rješenja za postizanje bolje obojenosti plodova je postavljanje reflektirajućih folija na tlo između redova, čime se sunčeva svjetlost reflektira u krošnju. Dosta se može postići i odabirom klonova koje intenzivnije boje. Ako govorimo o hemijskom načinu za poboljšanje bojanja, tada je, sa više ili manje uspjeha, zabilježeno korištenje preparata na bazi tiocijanata, daminozida, paclobutrazola i etefona.

Potrebe voćnih vrsta za vodom ovise od više činitelja: voćnoj vrsti i sorti (vrijeme

sazrijevanja), podlozi na koju je cijepljena voćna vrsta (sorta), gustoći sklopa voćnjaka, pravcu pružanja redova u voćnjaku, razvijenosti stabala i starosti stabala, količini priroda (početna rodnost, puna rodnost), tipu tla i fizikalnim i kemijskim svojstvima tla, nagibu terena i ekspoziciji, meteorološkim činiteljima (temperatura, oborine, vjetar). U prethodnom tekstu je objašnjen način navodnjavanja, kao i količine vode potrebne za pojedine voćne vrste.

U Tablici 28. prikazane su ukupne godišnje količine oborina i količine oborina u

periodu vegetacije potrebne za pojedine voćne vrste.

Tablica 28: Ukupna godišnja količina oborina i količina oborina potrebna u periodu vegetacije

Voćne vrste jabuka kruška šljiva breskva kajsija trešnja višnja bajam

ukupne godišnje potrebne oborine (mm)

600-1.060

600-1.000

600-1.000 500-700 500-700 800-

1.100 650 500

potrebne oborine u

peridu vegetacije

(mm)

600 600 350-600 300-400 300-400 500 500 n.p.


132

Tablica 28: nastavak Voćne vrste orah smokva šipak maslina kupina malina jagoda

ukupne godišnje potrebne oborine (mm)

750 300-800 300-800 300-500 >800 >800 >800

potrebne oborine u

peridu vegetacije

(mm)

n.p. n.p. n.p. n.p. >400 >400 >400

*n.p. nema podataka u dostupnoj literaturi

Navodnjavanje povrtlarskih vrsta Za određivanje početka navodnjavanja potrebno je utvrditi sadržaj vode u tlu. U tu svrhu

koriste se različiti precizni mjerni uređaji što bitno pojednostavljuje intervencije navodnjavanja, bez obzira na promjenjive klimatske uvjete. Sa navodnjavanjem se ne smije kasniti što se često dešava kada se početak navodnjavanja određuje na osnovu stanja usjeva.

Slika 74: Tenziometar Slika 75: Mjerenje stanja vlage tla u nasadu kupusa (Izvor: Sefo, E.)

Smatra se da tlo za uzgoj povrća u zoni aktivne rizosfere mora da bude opskrbljeno

vodom u granicama 70-90% poljskog vodnog kapaciteta tla za vodu. Spuštanjem vlažnosti tla na 60% vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta tla, rast mnogih povrtnih kultura je znatno usporen, a pri manjem sadržaju vode rast postupno prestaje.

Usvajanje vode u tlu ovisi o ekološkim uvjetima, biljnoj vrsti i razvijenosti korijena. Iako neke vrste povrća (lubenica, dinja, mrkva, krumpir) mogu da crpe rezerve vlage iz dubljih slojeva tla, ipak su u sušnim uvjetima plodovi i gomolj sitniji, a korijen kod mrkve je kraći i vrlo često nepravilnog oblika. Količina i raspoloživost vode ovise o teksturi i sadržaju organske tvari u tlu. Nedostatak lako pristupačne vode je posebno izražen na lakšim tlima pa se ranije dostiže tehnički minimum lentokapilarne vlažnosti.

U literaturi se navode različiti podaci o potrebnim količinama vode za navodnjavanje povrća. Prema Matotanu (2004), te količine se kreću 2.000-4.000 m3/ha. Normu navodnjavanja i broj navodnjavanja treba prilagoditi potrebama vrste za vodom i uvjetima proizvodnje (Tablica 29). Pri tome, količina vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem (obrok


133

navodnjavanja) predstavlja razliku između poljskog vodnog kapaciteta i trenutnog stanja vlažnosti u tlu. Kod vrsta koje se razmnožavaju presadnicama (kupus, salata, rajčica, paprika) obično se prvo navodnjavanje obavlja manjim obrocima prilikom presađivanja da bi se potaknulo što bolje primanje i postizanje optimalnog sklopa. Drugo navodnjavanje je obično nakon tri do pet dana kada se obavlja popunjavanje praznih mjesta. Nakon primanja presadnica, narednih deset do petnaest dana se ne navodnjava kako bi se potaknulo bolje ukorjenjivanje. U vegetacijskom razdoblju obično se navodnjava po turnusima čija dužina ovisi o vrsti, sorti, fenofazi rasta, tlu i naročito klimatskim uvjetima godine.

Navodnjavanje povrća na našem proizvodnom području provodi se na različite načine, što prije svega ovisi od zahtjeva biljne vrste, vrste proizvodnje i stupnja usavršenosti tehnološkog procesa kao i dostupnosti odgovarajuće tehnike.

Mada postoje brojni načini navodnjavanja, u suvremenim tehnološkim postupcima navodnjavanje povrća provodi se najčešće metodama kišenja i metodama lokaliziranog navodnjavanja - kapanjem (kap po kap) i minirasprskivačima čiji su distributeri vode napravljeni najčešće od plastičnih materijala ili aluminijskih legura različitih profila, snabdjeveni diznama ili kapaljkama raznoraznih izvedbi.

Tablica 29: Približan broj zalijevanja i potrebne količine vode

Vrsta povrća Broj zalijevanja

Potrebne količine vode za 1 ha u m3 za jedno

zalijevanje ukupno

Paradajz 6-8 400 2.400-3.200 Paprika 10-12 400 4.000-4.800

Rani kupus 5-7 300 1.500-2.100 Kasni kupus 6-8 300 1.800-2.400

Salata 3-4 250 70-1.000 Mrkva 5-6 300 1.500-1.800

Grah mahunar 4-5 300 1.200-1.500 Krastavac 7-8 300 2.100-2.400 Lubenica 1-2 400 400-800

Dinja 1-2 400 400-800 Krompir 2-3 30 600-800

(Izvor: Popović, 1984)

Navodnjavanje povrća kišenjem je vrlo popularno jer se voda raspodjeljuje po površini tako da se simulira prirodna kiša. Najefikasniji način navodnjavanja kišenjem ostvaruje se primjenom samohodnih uređaja različitih tehničkih izvedbi.

Navodnjavanje kišenjem se primjenjuje i u zaštićenim prostorima. Zavisno od zahtjeva vrsta povrća koje se uzgajaju, dizne su podešene tako da se pomoću njih navodnjavanje može obavljati putem izmaglice ili krupnijih vodenih kapi. Navodnjavanjem sustavom kišenja povećava se i vlažnost zraka što pogoduje lisnatom povrću - salati, blitvi, špinatu, kupusnjačama kao i korjenastom povrću. Od plodovitog povrća, navodnjavanje sustavom kišenja pogoduje paprici, a od vriježastog krastavcima. Ukoliko se navodnjava po sunčanom vremenu, prolazak zraka kroz kapljice vode može dovesti do pojave sunčanih ožegotina na zdravom lišću.

Navodnjavanje sustavom kap po kap, radi niza pozitivnih karakteristika, ima sve veću primjenu u proizvodnji povrća na otvorenim površinama i u zaštićenim prostorima. Voda se precizno dovodi biljci u zonu korijena u maloj, ali dostatnoj količini. Smanjenjem gubitaka


134

uslijed otjecanja vode po površini ili isparavanjem postiže se ušteda vode, što je posebno važno u sušnim područjima. Najčešće se primjenjuje u uzgoju vrsta povrća kojima, radi obolijevanja nadzemnog dijela, ne odgovara zalijevanje sustavom kišenja, a to su primjerice rajčica, lubenice i dinje. Linije cijevi sustava navodnjavanja kap po kap postavljaju se na unaprijed pripremljene gredice za sadnju povrtnih biljaka. Pripremljene gredice i postavljene cijevi sa kapaljkama najčešće se pokrivaju plastičnom folijom, a nakon toga se obavlja sadnja presadnica u otvore na foliji. Uloga folije kojom je pokrivena natapna površina je višestruka, a u ovom slučaju spriječiti prekomjerni gubitak vode isparavanjem i neželjenu zakorovljenost tla. Ovaj način navodnjavanja nije pogodan za vrste povrća koje se uzgaja u gušćem sklopu (mrkva) radi većih proizvodnih troškova.

Istodobno sa navodnjavanjem, biljkama se u optimalnim količinama dodaju i vodotopiva gnojiva (fertirigacija) što povećava sigurnost i produktivnost. U hidroponskom uzgoju metodom fertirigacije obavlja se opskrba biljaka hranjivom otopinom.

Pri navodnjavanju minirasprskivačima, voda pada na tlo u obliku izmaglice ili malog mlaza. Navodnjavanje usjeva i tla povećava gubitke vode isparavanjem, naročito u suhim i vjetrovitim područjima. U odnosu na navodnjavanje kapanjem, voda se ravnomjernije raspoređuje u zonu korijena što je važno u proizvodnji korjenastih vrsta povrća. Minirasprskivači imaju veliku primjenu u proizvodnji presadnica povrća kao i za regulaciju mikroklime u zaštićenim prostorima.

6.1.13. Podizanje vjetrozaštitnih pojaseva

Vjetrozaštitni pojasevi su važni za zaštitu zemljišta i biljaka od udara vjetra i održavanje povoljne mikroklime u uzgajanom nasadu. Vjetrozaštitni pojasevi se formiraju sadnjom više paralelnih redova drveća, okomito na pravac najčešćih vjetrova. Vjetrovi jačeg intenziteta mehanički oštećuju biljke i objekte za uzgoj kultura (zaštićeni prostori). Štetno djelovanje vjetra se manifestira naglom promjenom temperature, smanjenom koncentracijom ugljen dioksida, povećanim gubicima vode evaporacijom i transpiracijom što se negativno odražava na intenzitet fotosinteze uzgajanih biljaka. U zaštićenim prostorima stvara se nepovoljna mikroklima za uzgoj kultura uslijed snižavanja temperatura i relativne vlažnosti zraka. Radi uštede energije za zagrijavanje zaštićenih prostora, uz odabir pogodne lokacije za izgradnju, preporuka je podizanje mehaničkih ili bioloških zaklona oko zaštićenih prostora.

6.2. Preporuke za uvođenje mjera za ublažavanje suše na nivou države

Na temelju podataka i studija o klimatskih promjena i njihovom utjecaju na područje Hercegovine, jasno je da se na ovom području sve češće pojavljuje suša kao prirodni fenomen. To ima vrlo negativan gospodarski utjecaj i na proizvodnju voća, povrća i vinogradarstvo.

Kako bi se počelo raditi na sustavnom otklanjanju posljedica pojave suše, biti će potrebno uključiti nadležne organe i institucije kao i znanstvene i stručne ustanove u cijeli proces ublažavanja posljedica suše.

Zadatak znanstvenih, obrazovnih i stručnih institucija bio bi razvijanje i provođenje programa edukacije o klimatskim promjenama na poljoprivredu za šire društvene slojeve, osobito one vezane uz poljoprivredu.

Od nadležnih resornih ministarstava (državnih, entitetskih, županijskih) očekuje se uvođenje odgovarajućih mjera poticaja i subvencija za vlasnike poljoprivrednih posjeda pogođenih posljedicama suše.

U sušnim razdobljima povećava se i rizik od izbijanja požara i smanjuju se mogućnosti efikasnog suzbijanja i kontrole ovakvih pojava.


135

Preporuke za smanjenje katastrofalnih posljedica suša, smanjenje rizika i racionalno upravljanje vodama:

1. Izrada Planova navodnjavanja prema kojima bi se osigurale dovoljne količine vode za navodnjavanje obradivih površina, a time bi bili stvoreni uvjeti za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.

2. Izgradnja višenamjenskih manjih umjetnih akumulacija (naročito u gornjim, manje naseljenim, dijelovima slivova), kao i izgradnja spremnika za vodu u nižim dijelovima.

3. Kako bi se unaprijed smanjile opasnosti od nastanka i štete od suše velikih razmjera koje mogu ugroziti ljude i materijalna dobra, osigurati smanjenje gubitaka u vodovodnim sustavima, rekonstrukcijom i bržim protokom kroz sustav.

4. Uvođenjem novih tehnologija u proizvodnim procesima, smanjenjem potreba za dodatnim količinama vode, uz istovremeno poboljšanje kvaliteta korištene i ispuštene vode (naročito u velikim industrijskim pogonima – što se dijelom sprovodi u djelo kroz izradu Planova aktivnosti sa mjerama i rokovima za smanjenje utjecaja na okoliš).

5. Zahvaćanje dodatnih količina voda iz raspoloživih ili pripremljenih novih izvorišta, poboljšati opskrbljenost stanovništva kroz već obuhvaćene javne vodovode i proširivanjem istih na veći broj naselja u kojima je došlo do smanjenja dotoka u rezervoare.

6. Štititi i razvijati postojeća izvorišta i pronalaziti nova, radi osiguranja dodatnih količina vode u ugroženim područjima.

7. Vršiti prihvat i kaptažu velikih voda kada ih ima i stavljanje na raspolaganje u uvjetima potrebe putem izgradnje umjetnih akumulacija čime se, pored proizvodnje električne energije, stvaraju i uvjeti za razvoj turizma, vrši zaštita od poplava nizvodnog područja, osigurava voda za navodnjavanje.

8. Planirati i osigurati transport vode cisternama za saniranje potreba najugroženijih potrošača za što je potrebno sustavno nabavljati i čuvati dovoljan broj transportnih sredstava.

9. Potrebno je osigurati rezervne količine vode, izgradnjom ili postavljanjem spremnika za vodu i dr. za učinkovitu zaštitu od požara (osobito na otvorenom prostoru).

6.2. 1. Oplemenjivanje genotipova Zadatak znanosti o nasljeđivanju i oplemenjivanju, između ostalog, jeste razvijanje sorti

za uzgoj i u promjenljivim klimatskim uvjetima. Jedan od prioritetnih ciljeva oplemenjivačkih programa znanstvenih institucija svake države svakako treba da bude selekcija sorata na otpornost odnosno tolerantnost prema suši. Negativan učinak suše moguće je prevladati fiziološkim mehanizmima kojima se povećava tolerantnost na sušu.

Većina uzgajanih kultura je osjetljiva na visoke temperature i sušu u vrijeme cvatnje te je jedan od pravaca oplemenjivačkih postupaka dobivanje kultivara sa odgovarajućim vremenom cvjetanja. Svrha novih selekcija je dobivanje takvih sorata koje imaju dublji i jače razvijen korijen jer tako bolje podnose sušu.


136

LITERATURA o Allen, R.G., Pereira, L. S., Raes, D., Martin, S., 1998. Crop evapotranspiration.

Guidelines for computing crop water requirements. FAO Irrig.and Drain. Paper 56, FAO, Rome.

o Anđelić, R., 1978. Rezultati višegodišnje primene herbicida u voćnjacima i vinogradima. Nauka u praksi, 8/4: 449-457.

o Brzica, K., 1982. Praktično voćarstvo za svakoga, “Glas“, Banjaluka. o Brzica, K., 1991. Voćarstvo za svakog, ITP Naprijed, Zagreb. o Christoph, W., Innerhofer, L., 1974. Potatura dello ‘Schlanke Spindel’. Moderna

frutticoltura – Gli impianti fitti, Bologna, pp. 70-79. o Dubravec, K.D. i Regula, I. 1995. Fiziologija bilja, ŠK Zagreb. o Fideghelli, C., Et Rigo, G., 1995. Modelli di impianto, portinnesti, forme di

allevamento per il pesco. La Peschicoltura veronese alle soglie del 2000.2, Verona, pp. 229-272.

o Gvozdenović, D., 1996. Izbor oblika krune za podizanje savremenih zasada bresaka. Zbornik naučnih radova XI jugoslovenskog savetovanja o unapređenju proizvodnje koštičavog voća, 2, 2: 13-18.

o Guha - Sapir, D., Hargitt, D., Hoyois, P. 2004. Thirty Yearsof Natural Disasters 1974-2003. The Numbers, Presses Universitaires de Louvain: Louvain-la-Neuve.

o Janković, R., 1989. Efikasnost nekih herbcida u suzbijanju korova u mladom zasadu kruške na dunji MA. Jugoslovensko voćarstvo, 89-90: 609-614.

o Josipović, M., Madjar, S., Plavšić, H., Šoštarić, J.,Marković, M. 2009. Učinkovitost i iskustva navodnjavanja na poljoprivrednim površinama, izlaganja sa okruglog stola Aktualni trenutak odvodnje i navodnjavanja u Hrvatskoj, Zadar, 28. – 29. svibnja 2009.

o Jemrić, T. 2007. Cijepljenje i rezidba voćaka. Naklada Uliks, Rijeka. o Kereša, S., Barić, M., Horvat, M., Habuš Jerčić, I., 2008. Mehanizmi tolerantnosti

biljaka na sušu i njihova genska osnova kod pšenice, Sjemenarstvo Vol: 25, 1. o Krpina I. i sur., 2004. Voćarstvo, Nakladni zavod Globus, Zagreb. o Kurtović, M., Maličević, A., 2006. Uzgoj maline i kupine, Poljoprivredni fakultet

Sarajevo. o Lespinasse, J.M., 1987. Une nouvelle forme: ‘Solen’. L. Arboriculture fruitere, 339:

45-48. o Lešić, R., Borošić, J., Butorac, I., Ćustić, M., Poljak, M., Romić, D., 2002.

Povrćarstvo. Zrinski, Čakovec. o Madjar, S. i Šoštarić, J., 2009. Priručnik: Navodnjavanje poljoprivrednih kultura,

Poljoprivredni fakultet Osijek. o Mantinger, H., 1993. Sistemi di impianto ed evolucione tecnoca della melicoltura in

AltoAdige. Rivista di fruticoltura, 9: 9-15. o Mascarenhas, A.F., 1998. Scope of the tissue culture industry in India. In: ‘Plant

Biotechnology and In Vitro Biology in the 21st Century’. Arie Altman et al. (eds.), Kluwer Academic Publishers, Dordrecht, Boston, London, pp. 713- 720.

o Matotan, Z., 2004. Suvremena proizvodnja povrća. Nakladni zavod Globus, Zagreb. o McKay, J. K., Richards, J. H., Mitchell–Olds, T., 2003. Genetics of drought

adaptation in Arabidopsis thaliana. I. Pleiotropy contributes to genetic correlations among ecological traits. Mol. Ecol., 12: 1137-1151.

o Michael H. Glantz, Degefu Workineh, 1991. Drought Issues for the 1990s. Climate change: Science, Impacts and Policy. Proceedings of the Second World Climate Conference. Cambridge University Press.

o Mićić, N., Đurić, G., 1994. Biološke osnove rezidbe voćaka u rodu. Savremena poljoprivreda, 42, 1-2: 121-128.


137

o Mićić, N., Đurić, G., Radoš, Lj., 1998. Sistemi gajenja jabuke i kruške. Polj. Fakultet, Banja Luka – Institut „Srbija“, Beograd.

o Miloš, T., 1997. Jagoda, više nakladnika, Zagreb. o Miljković, I., 2003. Opće voćarstvo, Školska knjiga, Zagreb. o Miljković, I., 2011. Trešnja, Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb. o Miljković, I.,1991. Suvremeno voćarstvo, Nakladni zavod Znanje, Zagreb. o Mišić, P., Nikolić, M., 2003. Jagodaste voćke. Institut za istraživanja u poljoprivredi

„Srbija“ Beograd. o Paradžiković, N., 2009. Povrćarstvo: Opće i specijalno. Poljoprivredni fakultet Osijek. o Penzar, I. i Penzar, B., 1989. Agroklimatologija, Školska knjiga Zagreb. o Pevalek-Kozlina, B., 2003. Fiziologija bilja. Profil knjiga, Zagreb. o Poljak, M., 2002. Fiziologija bilja, interna skripta, 1-178. Zagreb. o Popović, M., 1984. Povrtarstvo. Nolit, Beograd. o Radusin, S., Oprašić, M., Cero, M., Abdurahmanović, I., Vukmir, G., 2013.

Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za Bosnu i Hercegovinu.

o Romić, D., Vranješ, M. 2006. Nacionalni plan gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj.

o Smith, M. 1992. CropWat. A computer program for irrigation planning and maangement. FAO Irrig. and Drain. Paper 46, FAO, Rome, 126 pp.

o Šoškić, M., 2008. Suvremeno voćarstvo, Partenon, Beograd. o Tanović, N., 2012. Agroekologija sa klimatologijom. Udruženje građana za ljekovito i

aromatično bilje i njihove proizvode, Sarajevo. o Tekić, T., 2006./07. Poljoprivredna ekologija i ekonomika okoliša R prvi dio

poljoprivredne ekologije (predavanja). o Van der Ende, B., 1984. Tatura as a training system for pome fruit. Delicious Fruit

Grower, 34 (8). o Vego, D. i sur., 2008. Smokva, Sveučilište u Mostaru, Mostar. o Vego, D., 1999. Strategija razvoja poljoprivrede u Hercegovačko-neretvanskoj

županiji, Mostar. o Veličković, M., 2002. Voćarstvo. GND-Produkt, Beograd. o Vukadinović, V., 1999. Ekofiziologija, interna skripta, Osijek. o Znaor, D., 2009. Hrvatska poljoprivreda ususret i nasuprot klimatskim promjenama.

Prilog za okrugli stol“ Sigurnost proizvodnje i opskrbe hranom u post-Kyoto periodu”, Zagreb.

Ostali izvori podataka

o Bruto domaći proizvod prema proizvodnom i dohodovnom pristupu 2005-2012, Agencija za statistiku BIH. http://www.bhas.ba/tematskibilteni/Tematski%20Bilten%20BDP%202005-2012.pdf

o Požnjevena površina i proizvodnja po usjevima, 2012. Poljoprivreda: Saopštenje br. 4, godina VIII. Agencija za statistiku BiH, Sarajevo.

o Federalni zavod za statistiku o Republički zavod za statistiku Republike Srpske o Federalni agromediteranski zavod o Federalni zavod za poljoprivredu o Federalni hidrometeorološki zavod BiH o Hidrometerološki zavod Republike Srpske, 2011. o Nadležne općinske službe

http://www.bhas.ba/tematskibilteni/Tematski%20Bilten%20BDP%202005-2012.pdf


138

o Srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora u Federaciji Bosne i Hercegovine za period 2014-2018. godine, 2013.

o Strategija gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u Federaciji BiH, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, 2011.

o Strategija poljoprivrednog razvitka i razvitka poljoprivrede u ruralnim područjima HNŽ/K (2012.-2017.), Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, 2012.

o Strategija razvoja poljoprivrede Republike Srpske do 2015. godine. o Katastar vinograda BiH, Federalni agromediteranski zavod Mostar. o Priručnik Navodnjavanje - ASTRA International d.d., Valmont. o Idejno rješenje: Navodnjavanje poljoprivrednih površina na području mostarske

kotline, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, 2010. o Navodnjavanje poljoprivrednih površina na području Hercegovačko-neretvanskog

kantona/županije – pogodnosti i potrebe, 2011. o Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na području Hercegovačko neretvanske

županije/kantona, 2009. o Mogućnosti korištenja podzemnih voda na prostoru južnog dijela Hercegovačko-

neretvanskog kantona/županije s ciljem poljoprivrednog razvitka, 2013. o Bilanca voda za navodnjavanje poljoprivrednih površina na području hercegovačko-

neretvanskog kantona/županije, 2013. o Osnove uređenja zemljišta – Program navodnjavanja i Program okrupnjavanja posjeda

u Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, 2011.

o Izvješće FAO, Ženeva, 2013. o Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011. o Prvi nacionalni izvještaj BiH u skladu sa Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o

klimatskim promjenama, 2009. o Drugi nacionalni izvještaj BiH u skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o

klimatskim promjenama, 2013. o Drugi nacionalni izvještaj BiH za UNFCCC, 2012. o Izvješće, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj, 2001. o Regionalni centar za okoliš, 2000. o Časopis za savremeno povrtlarstvo: Povrtarski glasnik br. 28. o Okvirna direktiva o vodama (Water Framework Directive). o Reklamni materijal firme Hepok, Mostar. o WWF (Svjetski fond za zaštitu prirode) http://mediterranean.panda.org/ o http://www.gnojidba.info/gnojidba-povrca/fizioloski-poremecaji-u-rastu-i-razvoju-

ploda-rajcice/ o http://www.markon.com/definitions

http://mediterranean.panda.org/

http://www.gnojidba.info/gnojidba-povrca/fizioloski-poremecaji-u-rastu-i-razvoju-ploda-rajcice/

http://www.gnojidba.info/gnojidba-povrca/fizioloski-poremecaji-u-rastu-i-razvoju-ploda-rajcice/

Documents

ANALIZA RANJIVOSTI...Aktuelne agroekološke globalne devijacije, prije svega nedostatak padavina (suša) pa i društveno-gospodarski aspekti, imaju izuzetno složen uticaj na ukupan