Anil Kumar - Saijevi Biseri Mudrosti

22 SATHYA SAI GLASNIK - STUDENI 2004.

Sai Ram svima!Ovi biseri mudrosti bit će svima veoma

korisni.Bhagavãn razgovara sa studentima i

osobljem svakog dana popodne na verandi nakon uobičajenih privatnih razgovora u Svojoj sobi. On je tako milostiv da provodi cijeli sat, a ponekad i više, s njima u Sai Kulwant Hallu gdje Ga možemo vidjeti kako sjedi u Svom naslonjaču okružen studentima i profesorima.

Ali svi poklonici ne mogu čuti što Svami govori jer to nisu govori za javnost. To su neformalni i slučajni razgovori. No za to vrijeme prosipaju se biseri mudrosti, a oni mogu nevjerojatno mnogo koristiti Saijevim poklonicima.

Teluški primjerci časopisa Sanathana Sarathi objavljivali su sve te Babine neformalne razgovore u dvadeset sedam zadnjih brojeva.

5. listopada 2002. godine

Veoma je teško teme složiti po datumima, za to će biti potrebno nešto vremena. Kao što sam rekao, sve sam to zapisivao na teluškom jeziku nešto više od zadnjih dvadeset sedam mjeseci. Počet ću od najnovijih predavanja pa ću se vraćati natrag.

Ovo se dogodilo 5. listopada. Bhagavãn je dao intervju grupi stranaca. Izišao je iz sobe za razgovor te polako i veličanstveno, osmjehujući se i popravljajući rukom kosu, pošao prema nama, stao pred nas i pogledavši me ravno u oči, upitao ‘’Jesi li vidio ove strance?’’

Odgovorio sam da nisam.

‘’On je ambasador iz Rusije Došao je sa svoja dva tajnika i stenografom. Proveo sam mnogo vremena razgovarajući s njima. Tijekom razgovora veoma su se čudili. Pitali su. ‘’Kako znaš sve te stvari? Rekao si nam tako mnogo intimnosti koje nisu poznate drugim ljudima. Kako sve to znaš? Čudno je da govoriš našim, ruskim jezikom. Kako ga znaš?’’

A Bhagavãn je rekao: ‘’Te stvari nisam naučio, nitko me nije njima poučavao. Ja sam rođen s

SAIJEVI BISERI MUDROSTI – dio 1.

To obuhvaća razdoblje od oko dvije godine i tri mjeseca. Mislio sam da bi možda bilo potrebno da i poklonici koji govore engleski saznaju što Svami kaže studentima. Zato sam skupio razgovore po datumima i dao im neke naslove.

Sretan sam što ste vi poželjeli da se svi ovi razgovori objave Sai poklonicima na raznim jezicima. Neka vas Baba blagoslovi. Siguran sam da će vam Sai poklonici iz cijeloga svijeta biti zahvalni jer ti razgovori nisu dostupni svima.

Teme skupljene iz Njegovih razgovora su veoma dragocjene. Moramo početi dijeliti poklonicima te Saijeve bisere mudrosti. To je naša sveta dužnost, mi smo odgovorni to učiniti ne samo zbog sadašnjih, već i zbog budućih naraštaja. Također sam siguran da će ova aktivnost biti ohrabrivana i sljedećih godina. Vaši savjeti i komentari za poboljšanje rubrike bit će dobrodošli.

SAIJEVI BISERI MUDROSTI

23SATHYA SAI GLASNIK - STUDENI 2004.

njima.’’

Prijatelji, ovu kratku crticu možemo smatrati jednim od Sai bisera mudrosti. Avatar se rađa s takvim mogućnostima i sposobnostima. On je sveznajući, sveprisutan i svemoguć. Te se sposobnosti ne njeguju, ne uče se, ne provode se u djelo. Avatar je rođen s njima, Svami je to tako objasnio i svi su se veoma iznenadili.


SVJESTAN, SAVJEST, SVIJEST

Ovo se dogodilo 1.listopada 2002. godine. Kao što sam prije rekao, nastavljam obratnim redoslijedom, od sadašnjosti prema prošlosti. Ovo je nešto od sveopće važnosti. Svami je razgovarao s nekim mladićima koji su već osvojili naslov doktora filozofije. Šest studenata radi na svom doktoratu u Odjelu za upravljanje i Svami je razgovarao s njima.

Iznenada je upitao jednoga od njih: ‘’Što znači riječ svjestan?’’ Mladić je odgovorio da ne zna.

‘’Hmm …ti si doktorirao filozofiju, a ne znaš što znači ta riječ.’’

Mladić je i dalje tvrdio da ne zna.

‘’Hmm!’’

Zatim je upitao drugog mladog profesora što znači riječ savjest.

‘’Svami, savjest je unutarnji glas.

‘’Ne, ne, to je pogrešno.’’

Tada je pitao trećeg mladića što je riječ svijest. Ali ni on nije znao.

Svami je te riječi objasnio ovako: ‘’Pogledajte, riječ svjestan se odnosi na um. Na um koji misli, um koji osjeća, reagira, odgovara, pulsira i vibrira. Dakle, riječ svjestan odnosi se na um.” Tada je Bhagavãn dalje objašnjavao ‘’Savjest je stvar intelekta. Zašto? Savjest je veoma blizu duha, duše, blizu ãtmana. Duh, duša, ãtman – sve je to isto. Taj intelekt je veoma blizu ãtmana, on simbolizira ili izražava riječ savjest.

Zatim je rekao:’’A sada ćemo pogledati što znači riječ svijest. Svijest je duša, ãtman koji je zarobljen u tijelu, a ipak je svuda prisutan. Kako je to moguće? Zrak postoji u balonu, u gumi bicikla, u gumi automobila. Jednako tako postoji i svuda oko nas. Tako i duh ili ãtman postoji u svakomu i posvuda.’’

Dakle, ove tri riječi označavaju tri stupnja

svijesti, tri stupnja iskustva, tri stupnja shvaćanja koja dostižemo na putu intenzivne sãdhane ili duhovnog stremljenja. No ne smijemo se zaustavljati na nekom posebnom stupnju.

Zaustavimo li se na stupnju biti svjestan nečega –- znači da smo samo emocionalni, strastveni, bestijalni, naš um je animalno usmjeren.

Ako se zaustavimo na stupnju savjesti, intelekta, prilično smo inteligentni, introspektivni, znamo cijeniti sebe, znamo se isticati. Drugim riječima, zaustavljamo se na stupnju samoispotivanja. Tu se ne smijemo zaustaviti već moramo nastaviti dalje da stignemo do stanja svijesti, do krajnjega, stvarnog ãtmana, do duše ili duha, do pravog Sebstva, do kozmičkog Sebstva, do univerzalnog Sebstva, kako to Baba kaže.

Bhagavãn je rekao smijući se: ‘’Vi mladići želite shvatiti te pojmove. Ali današnja mladež nema za to interesa. Oni sve razumiju na pogrešan način i nemaju pojma što je istinsko razumijevanje.’’

NE POSTOJI INERTNA MATERIJA

Jednom sam se obratio Svamiju: ‘’Bhagavãn!’’

‘’Da?’’

Ovdje vas želim izvijestiti, prijatelji moji o sljedećem – kad Svami ima dovoljno vremena i kad je dobro raspoložen, možemo Ga bilo što pitati, možemo Mu postaviti neograničeni broj pitanja bez ikakva oklijevanja ili uvjeta.

Želio sam postaviti ovakvo pitanje:’’Bhagavãn, kakva je razlika između inertne materije i svijesti, ãtmana, energije?’’

On se okrenuo k meni i rekao:’’Hmm…nema inertne materije.’’

‘’Svami, ako nema inertne materije, što je sve ovo? To je inertno. Što je ovaj pod? Nešto neživo? Što su zidovi? Neživi? Tijelo – je li ono inertno? Ali duh je aktivan. Duh je svijest, duh je energija. A Ti ipak kažeš da nema materije, da nema nežive materije.’’

Svami: ‘’Ne, uopće nema materije.’’

‘’Je li to istina, Svami? Kako je to moguće?

Bhagavãn je objasnio: ‘’Postoji samo



energija. Ona se pretvara u materiju. Materija se može opet pretvoriti u energiju. Energija i materija su isto. Među njima postoji reverzibilni proces. Materija postaje energija, energija postaje materija. Međutim, materija se sastoji od atoma i molekula koje se dalje sastoje od elektrona, neutrona i protona koji se kreću velikom brzinom. Kako to onda možete zvati inertnim? Kad se elektroni, neutroni i mikro čestice pokreću takvom zastrašujućom brzinom, kako to možete zvati inertnim? Dakle, ne postoji neživa materija. Sve je Bog. Takvoga Boga možete nazvati kozmičkom energijom ili sviješću.”

To je svima nama bilo pravo otkriće.

A tada je Bhagavãn rekao: ‘’Pogledaj, Anil Kumar! Ono što si rekao je dokaz današnje zbunjenosti. Naši mladići predstavljaju pogrešno razumijevanje, a ti pokazuješ zbunjenost. (Svi su se nasmijali) A današnje obrazovanje nije ništa drugo nego zbunjenost i nerazumijevanje.’’

Dakle, bio sam prilično zadovoljan jer kad vas ispravi Bhagavãn, kad vaše riječi komentira jedan avatar, to je povlastica, to je vrsta blagoslova. Ako sam ja instrument koji prima informaciju i širi je svima, tada volim da me On ispravlja, spremno dočekujem prigovore. Sve mi se to svidjelo i svi su se toga popodneva pridružili salvama smijeha.

BUBREŽNI KAMENCI

Svami je iznenada ustao i upravo htio poći prema dvorani za bhajane kad se zaustavio.

‘’Hmm…dođi ovamo.’’ rekao je. ‘’Moraš to vidjeti!’’ Ustao sam i pošao prema Njemu. Rekao je jednom mladiću da donese vrećicu. Mladić je donio najlonsku vrećicu. Svami me upitao što vidim u njoj, a ja sam odgovorio da vidim neko kamenje.

‘’Kakvo kamenje?’’

‘’Neko doista veliko kamenje.’’

‘’Hmm…što je to?’’

‘’Ne znam.’’

‘’To je kamenje koje je izvađeno iz bubrega jednoga našeg studenta. Nedavno su ga operirali i odstranili mu ovo teško kamenje.’’

Bio sam zaprepašten. ‘’Svami, tako veliko kamenje?’’

‘’Da, vidiš i sâm!’’

Cijelo sam vrijeme zurio u tu vrećicu. Iznenada je Svami Svojim slatkim i melodioznim glasom pozvao doktora Batha i on se pojavio. Bio je to čovjek od 83 godine, dobro građen, snažna osobnost. Zvali su ga ocem nefrologije, što znači da je bio stručnjak za bubrege. Radio je u bolnici Philomena u Bangaloreu te kao profesor na nefrološkom odjelu medicinskog koledža Vellore Christians. On je pravi čovjek.

‘’Anil Kumar, poznaješ li ga?’’

‘’Svami, poznajem doktora Batha koji je dugogodišnji Svamijev poklonik.’’

‘’On je danas ujutro obavio tu operaciju.’’

‘’Svami, zar liječnik od 83 godine?’’

‘’Da, oni koji su sa Svamijem nikad nisu stari.’’

Svi su se nasmijali. ‘’Oni su uvijek mladi.’’

A tada je upitao:’’Bhat, ti si izvršio operaciju?’’

‘’Da, Svami,’’

Tada me je Svami pogledao: ‘’Vidiš li, u tim godinama on obavlja toliko zahtjevan posao u našoj bolnici. On je veoma dobar poklonik.’’

Sklopivši ruke, dr. Bath je rekao: ‘’Svami, postoji lutka koja pleše kad se navine ključ u njoj. Ja sam samo lutka u Tvojim rukama, Svami. Ti si ključ i onaj koji ga navija u toj lutki plesačici!’’

Iznenada sam uhvatio obje ruke toga čovjeka: ‘’Gospodine, vi ste Babin dar svim poklonicima, vi ste nadahnuće svima nama.’’

Činilo mi se da je to vrijedilo podijeliti s vama.

30. rujna 2004. godine

NE ŽELIM TE UDOBNOSTI I OLAKŠICE

Mi mislimo kako Svami ima velik broj automobila te uživa u bezbrojnim udobnostima i olakšicama. Tako mislimo, to vidimo i o tome pričamo. Ali evo što Bhagavãn kaže: ‘’Anil Kumar, nikad se dobro ne osjećam sa svim tim. Ne želim ih. Poklonici me prisiljavaju da prihvatim te stvari, što da radim? Oni obilaze oko mene i plaču dok se te stvari ne donesu ovamo. Vidiš li, ugradili su i lift za mene. Ali ja želim hodati, a oni su ugradili lift. Ne želim te udobnosti!’’ Prijatelji moji, zato što smo ljudi, mislimo da su i Bogu potrebne udobnosti i



olakšice. Kao ljudima, nama su one potrebne. Zato mislimo da i Bogu trebaju. Ali Bhagavãn je jasno rekao: ‘’Ne želim to. Osjećam se dobro kad sam običan i normalan.’’ To je On rekao.

ODAKLE SI ?

Evo jedne šale toga popodneva. Svami je razgovarao s jednim dječakom iz osnovne škole, bilo je to lijepo gledati. Svami je upitao malog dječaka: ‘’Dječače, odakle si?’’ Dječak je odmah spremno odgovorio: ‘’Iz Tebe, Svami!’’

‘’O!’’

Tada se okrenuo jednom većem dječaku i rekao.’’Vidiš li? On kaže da dolazi iz mene, dok svi vi momci kažete da ste iz Bombaya ili Chennaia. Gle! Vidiš li ti te dečke!’’

A tada je upitao drugoga malog dječaka: ‘’Koliko ti je godina?’’

‘’Svami, imam osam godina.’’

‘’Kako to znaš?’’

‘’Rekla mi je majka.

‘’Dobar odgovor! Hej, gdje ste vi momci? Koliko je vama godina?’

‘’Dvadeset.’’

‘’Kako vi to znate?’’

‘’Po datumu na rodnom listu.’’

‘’Ma nemojte!’’ (Svi se smiju.) ‘’Vidite kako lijepo odgovaraju ti mali dječaci.’’

Zato su ih momci željeli oponašati kako bi Svami i njih pohvalio.

Tada je upitao jednog mladića, studenta koji je već diplomirao.:’’Odakle si ti?’’ Svami je pitanje postavio na engleskom jeziku. Mladić je odgovorio:’’Iz Tebe, Svami.’’, oponašajući malog dječaka iz osnovne škole.

Svami je odmah rekao: ‘’O, iz mene? Onda moraš znati teluški jezik. Ako si iz mene, kako to da ne znaš teluški?’’

Budući da mladić nije znao odgovoriti, Svami ga je opet pitao odakle je.

Nije bilo odgovora.

‘’Zašto ne odgovoriš?’’

‘’Uh, ne znam!’’

‘’Rekao si da dolaziš iz mene, onda moraš znati teluški. (Svi se smiju)

Bila je to zgodna šala. Ali istovremeno i savjet

da nikad ne treba oponašati druge.

Još davno Svami je jednom rekao: ‘’Oponašati je ljudski, stvarati je božanski.’’ Mi u svojoj osnovi jesmo božanski i ne moramo oponašati nikoga. Kad to činimo, gubimo svoju originalnost, svoju prirodu, svoj identitet. Budimo kreativni pa ćemo biti originalni. To je dobra lekcija za svakoga.

29. rujna 2004.godine

VJERUJEŠ LI?

Jedan je mladić iznenada došao do Svamija sklopljenih ruku i zamolio Ga: ‘’Svami, molim Te, dotakni me ovdje?’’

‘’Zašto?’’ pitao je Svami.

‘’Zato što je ovdje oteklina, imam mums. Veoma je bolan. Molim Te, dotakni me!’’

‘’Zašto bih te dotaknuo? Idi u bolnicu.’’

‘’Ne, ne, Svami! Ako me dotakneš, bit ću izliječen!’’

‘’Vjeruješ li to doista?’’

‘’Svami, sto posto vjerujem i to.’’

‘’Dobro!’’

Svami je nježno dodirnuo to natečeno mjesto na dječaku. Vjerujte mi, do kraja bhajana, otekline više nije bilo. Cijela oteklina je nestala. To je bilo pravo čudo! Dodir Bhagavãna je siguran lijek. Lijek koji doista liječi.

Tome smo svi bili svjedoci toga popodneva.


NIKAD NE GUBITE POVJERENJE DRUGIH!

Svami je razgovarao s jednim računovođom i upravo ga je pitao što radi. A on je odgovorio da radi svašta. Svami nije bio zadovoljan s jednom stvari koju je ovaj čovjek učinio pa ga je pitao: ‘’Zašto si učinio ono? A zašto si pak učinio i ono?’’ Knjigovođa je odgovorio:’’Svami, mi se prilagođavamo, činimo neke promjene zato da bi nam bilo lakše.’

Molim vas da zapamtite ovu poruku koja se odnosi na sve nas. ‘’Brinući se za svoje olakšice, možeš izgubiti povjerenje drugih. Drugi imaju povjerenja u tebe. Slijediš li svoje olakšice, gubiš njihovo povjerenje. I u životu je povjerenje neobično važno. Nikad ne



smiješ izgubiti povjerenje drugih. Ako se samo brineš za svoje olakšice, nikad nećeš uspjeti u životu.’’

To je Svami rekao.

SVI MORAJU SLUŽITI PUNA SRCA

Tada je Svami naredio jednom mladiću da održi govor. Možda ste ga čuli. Sigurno ste vidjeli mladića koji je govorio drugima. Radi se o pojedinostima toga govora. On je govorio o služenju. Rekao je da svi trebaju služiti otvorena srca. I tada je citirao Svamijeve stihove u kojima se to spominje: ‘’Važnije od svih oblika štovanja, meditacije ili hodočašća je služenje, služenje je najvažnije.’’ Mladić je spomenuo i neka svoja iskustva.

Prije nekog vremena Svami je posluživao hranu siromašnima. Ta vrsta suženja zove se nãrãyaïa sevã. Zaustavio se na jednom mjestu primijetivši ženu s malim djetetom na rukama. Pozvao je mladića iz sevãdala i rekao mu: ‘’Mi dajemo hranu ovim ljudima, a što je s tim djetetom?’’ Mladić nije ništa odgovorio već je upitao: ‘’Svami, što da radim?’’

‘’Donesi čašu mlijeka za to dijete!’’

Mladić je otišao po čašu mlijeka.

Svami je i dalje obilazio redove, služeći hranu. Zaustavio se i iz velike daljine povikao: ‘’Jesi li dao mlijeko djetetu?’’ Mladić je potvrdio.

Svami je tada rekao:’’Ništa nisi učinio.’’ Vratio se do žene s djetetom i dotaknuo čašu. ‘’Veoma je vruće. Kako očekuješ da će dijete piti takvo mlijeko? Ne, donesi drugu čašu.’’

Zatim je počeo hladiti mlijeko – izlijevajući ga iz jedne čaše u drugu. Kad ga je rashladio, dao ga je djetetu i tek tada otišao.

Time je pokazao osobnu skrb i duh koji On želi da i mi pokažemo kad služimo druge. Služenje ne smije biti rutina, niti mehaničko, ne, ono nije samo raspored poslova već moramo služiti puna srca

ON JE BIO S NAMA U BOSNI

A tada je jedan student spomenuo što se dogodilo u Bosni. Kao što svi znate, Bosna je prije desetak godina trpjela glad, a prolazila je i kroz sušno razdoblje, pa su mnogi ljudi oboljeli. Zemlja je bila u strašnom, užasnom, jadnom

stanju. Mnogi od vas ste čuli za Bosnu. Sai djelatnici iz organizacije služenja otputovali su u tu zemlju. Dijelili su ljudima kruh i pokrivače, a uz to i Babine fotografije.

Jedan je čovjek pitao: “Fotografija?’’

‘’Da!’’

‘’Tko je taj čovjek?’’

Rekli su mu da je to Sathya Sai Baba.

‘’Sathya Sai Baba?’

‘’Da.’’

‘’Zašto nam dijelite te fotografije? Taj čovjek je bio s nama do jučer. Bio je s nama, hodao među nama, a danas nam dijelite njegove fotografije!’’

Dakle, to pokazuje da je Bhagavãn u vama, s vama, oko vas, ispod i iznad vas, da je svuda naokolo.

KAKVA VRSTA HRANE?

A tada je ovaj student u svom govoru spomenuo još jedno svoje iskustvo. Bilo je to u doba dok je Bhagavãn posjetio Bombay i nakon toga pozvao na razgovor sve žene iz organizacije Mahila Sevadal. Pitao je neke žene kakvu vrstu služenja obavljaju, a jedna je rekla da poslužuju hranu. ‘’O, kakvu vrstu hrane? Je li to kvaliteta od dvije li četiri rupije? (Svi su se nasmijali) Postoje dvije vrste riže – ona malo jeftinija je po dvije rupije, a ona bolja vrsta malo je skuplja i stoji četiri rupije. Za siromašne ljude kupujete samo rižu po dvije rupije. To nije pravo služenje. Ako dijelite jeftinu rižu tim siromašnim ljudima, oni će oboljeti. Oni ne mogu sebi osigurati liječnički tretman. To nije u redu. Drugim ljudima treba dati najbolje što imate. Ne darujte drugima ono što biste i sâmi odbacili, ono što vam ne koristi ili ono što nije za uporabu. Drugima morate davati samo ono što je najbolje.’’ To je rekao Svami.

ONAJ KOJI PRIMA, ONAJ KOJI DAJE I ONO ŠTO SE DAJE – SVE JE TO JEDNO

Mladić je završio svoj govor ovom prekrasnom izjavom: “Onaj koji prima, onaj koji daje i hrana koja se daje – sve je to troje Bog. To je vrhunac svega, to je cilj, unutarnji duh služenja bližnjih.“

Svamiju se veoma dopadao taj govor. A mladić je još nešto spomenuo: ‘’Od šest



milijardi stanovnika na zemlji jedna milijarda je sretna jer zna za Sathya Sai Babu, oni znaju da su Njegovi suvremenici. A mi studenti smo posebno sretni. Koji je naš cilj? Moramo se i dalje truditi da zaslužimo Njegov blagoslov i nastojati živjeti onako, kako On od nas očekuje, moramo nastaviti provoditi u djelo Njegova božanska učenja, u ovom i u sljedećem životu.’’


NE TREBAM VAŠ NOVAC, TREBAM VAŠU LJUBAV

Svami je iznenada izišao iz sobe s malom kovertom u ruci. Okretao ju je na sve strane i pitao: ‘’Hmm, što je u toj koverti?’’

‘’To je samo koverta, Svami. Kako da znam što je u njoj?’’

On ju je otvorio i rekao: ‘’Prebroji, izračunaj i reci mi!’’

Ja sam veoma loš u matematici, zato sam brojio i računao. ‘’Ti si velik profesor, ali to ne znaš. Ne znaš ni brojiti.’’ Budući da nisam htio reći nešto krivo, jer su tu bili moji učenici, koji bi mi se mogli smijati, zato sam uz dvostruki oprez izjavio: ’’Svami, tu je dvadeset milijuna rupija. To je ček od dvadeset milijuna rupija koji su Talijani darovali Svamiju.

Svami je rekao: ‘’Neću to! Hoću vašu ljubav, a ne novac. Želim vašu ljubav.’’

Odmah je pozvao jednog Talijana, ne sjećam se više njegovog imena. Taj je čovjek došao i sjeo na verandu. Vjerojatno ste ga vidjeli tamo, ali ste ga zaboravili.

‘’Hmm…kakav je to ček?’’

‘’Ček na dvadeset milijuna rupija, Svami.’’

‘’Ja ga ne želim, uzmi ga natrag. Ne želim vaš novac, želim vašu ljubav.’’

Prijatelji moji, to je začuđujuće, to je nevjerojatno! To se događa samo sa Sathya Sai Babom, ni s kim više! Ima tako mnogo gurua po cijelom svijetu koji su zaslijepljeni novcem. Ovdje se nalazi guru nad guruima, učitelj nad učiteljima, avatar koji se ni malo ne brine za vaš novac. A zašto bi se i brinuo? Bog je bogatstvo, bogatstvo je Bog. Prosjak treba tražiti novac, čovjek može tražiti novac, ali Bog ne treba tražiti novac jer Bog je bogatstvo, a bogatstvo je Bog. On je sâmo utjelovljenje svega obilja i napretka. Zašto bi On trebao tražiti novac?

To je svima dobra lekcija. Boga ne možete kupiti. Vaši basnoslovni iznosi nikad neće utjecati na Njega. On ne očekuje nikakav novac od nas. On samo želi da budemo Njegova djeca. On želi našu ljubav, ništa drugo. To je veoma, veoma čudno.

MALI DJEČAK GLUMIO JE ULOGU SATHYA SAI BABE

Ovaj Talijan je sa svojom suprugom pozvan na razgovor. A u Babinoj sobi nalazio se još jedan dječak koji je glumio u televizijskoj seriji Shirdi Sai Parthi Sai. Mali dječak je glumio ulogu Sathya Sai Babe. Svami ga je pozvao i predstavio ga svima u sobi. Baba nam je pričao da je na kraju supruga Talijana razgovarala sa svojim mužem. Evo što je rekla: ’’Zašto ne bismo posvojili ovog dječaka? Najprije se ti vrati u Italiju, a ja ću još neko vrijeme ostati ovdje s ovim dječakom. Tada ću se i ja vratiti.’’

Bhagavãn je rekao: ‘’Ljubav za Svamija bila je tako duboka da, budući da je taj dječak glumio ulogu Svamija, oni su ga poželjeli uzeti u Italiju, kako bi imali osjećaj da uzimaju sa sobom sâmoga Sathya Sai Babu. Takva je bila ljubav i silina odanosti toga talijanskoga para.

To je Bhagavãn pričao.

DVIJE ŽENE

Tada je Svami pričao o nekom gospodinu koji je imao dvije žene. Naravno, prve žene više nije bilo i on je nekako uspijevao izići na kraj s drugom ženom. Sada se Svami počeo šaliti. ‘’Znate, on je imao dvije žene.’’

‘’O, zar dvije žene, Svami?’’

Tada je On rekao. ‘’Ne, ne, ne, ne! Prva žena je umrla.’’

‘’O, Svami!

Zatim je upitao:’’Što će se dogoditi čovjeku s dvije žene?

Ja sam rekao:’’Svami, čovjek se teško bori sa ženom, ostaje bez daha, gotovo se guši, čak i s jednom ženom. S dvije žene on je gotov, iscrpljen je i samo čeka dan kad će izdahnuti. Ne znam kako samo netko može izići na kraj s dvije žene?’’

Svami se nasmijao i rekao: ‘’U purãnama ima jedna priča o nekom kralju imenom Uttãnapãda koji je imao dvije žene. Ime jedne bilo je Suruci,



a druge Sunithi. Jedna od njih imala je sina Dhruvu. Mali dječak želio je sjediti na očevu krilu, ali maćeha to nije dopuštala.

‘’Ne smiješ sjediti na očevu krilu, odlazi!’’

Dječak je molio:’’Mamice, želim sjediti tamo.’’

‘’Ne, odlazi!’’

Dječak je otišao od kuće, rekavši svojoj majci: ‘’Majko, maćeha mi ne dopušta sjediti na očevu krilu. Ne mogu podnijeti tu bol.’’

Dječak je sâm otišao u šumu i dugo je obavljao pokoru. Bog se tada utjelovio pred njim, ispunio mu sve želje, ali dječak je odlučio ostati u šumi. On se sada nalazi na nebu kao polarna zvijezda koja nosi ime Dhruva.’’

Bhagavãn je rekao:’’Zbog dvije žene otac nije mogao voljeti oba svoja sina. Dok je jedan sin uživao njegovu ljubav, drugi bi plakao. Zato jer je sin prve kraljice uživao u očevoj ljubavi, druga kraljeva žena bila je nesretna. Takva je sudbina, znaš!’’

TRI ŽENE

A tada je dodao:’’Anil Kumar, znaš li ime kralja koji je imao tri žene?’’

Ako kažem da znam, On će reći kako skupljam podatke o ljudima koji su imali više žena. Ako kažem da ne znam, On će sigurno reći:’’Zar ni to ne znaš?’’

Tada je Svami odmah rekao:’’Da, to je Daûaratha, Rãmin otac. Daûaratha je imao tri žene; Kausalyu, Sumitru i Kaikeyì. Zbog najmlađe žene Kaikeyì, Daûaratha je morao trpjeti bol odvajanja od Rãme kojega su poslali u progonstvo radi Daûarathinih obećanja Kaikeyì. Znaš tu priču. Na koncu, odvojenost od Rãme otjerala je Daûarathu u smrt. Dakle, kralj s tri žene patio je zbog odvojenosti od svoga sina i konačno se morao zbog toga suočiti sa smrću.’’

To je rekao Bhagavãn.

DESET ŽENA – DESET OSJETILA I MUŽ – UM

I napokon, to nije sve! To nije kraj priče. Bhagavãn je dobar pripovjedač, On svakom pričom nešto poručuje, daje neku opću pouku.

Gledaj, svi vi, svaki od vas ovdje ima deset žena.’’( svi se smiju)

‘’Hej, Svami, s dvije žene jedan kralj je patio, s tri žene drugi kralj je umro. Kako ćemo mi proći s deset žena?’’

Tada je Svami objasnio:’’Deset žena su vaša osjetila.. Pet osjetila akcije i pet osjetila percepcije. Pet plus pet je deset. Vi imate deset žena.’’

‘’Dobro, Svami, hoćemo li preživjeti ili umrijeti? S tih deset žena, s mojih deset osjetila . hoću li preživjeti? Kakav bi to morao biti muž da može izići na kraj s deset žena?’’

Svami je rekao: ‘’Vaš um je gospodar. On je muž tih deset osjetila. Dakle, ako vaš muž, um, gospodar, ima potpunu kontrolu nad osjetilima, imat ćete sretan, miran bračni život. Ali kao vaš um - muž postane rob svojih žena, to jest deset osjetila, on će morati plesati kako one budu svirale i konačno će oboljeti.’’

Ovdje je poruka sljedeća – um mora biti gospodar nad osjetilima. ‘’Svladajte um pa ćete biti njegov gospodar.’’ To je poruka razgovora s Bhagavãnom toga popodneva.

MORAŠ OSVOJITI STO POSTO BODOVA

Svami je pitao jednoga malog dječaka:’’Koliko si bodova osvojio na ispitu?’’

Dječak je odgovorio da je osvojio 85% bodova.

‘’A što je s ostalih 15%? Morao si osvojiti 100%.’’ Tada je rekao :’’Učinio si 15 pogrešaka. Moraš žaliti zbog pogrešaka! Nemoj govoriti da imaš 85% točnih odgovora već 15% netočnih. Jer cilj kulture je savršenstvo. Zato moraš postići 100% bodova, ništa manje od toga.’’

S engleskog prevela:Stanka Hrabač


31SATHYA SAI GLASNIK - PROSINAC 2004.



ŠTO JE DRUŠTVO?

Toga smo dana bili sretni jer smo u razgovoru sa Svamjem dodirnuli mnoge duhovne teme. Kao i obično, kad je završio s razgovorima izišao je iz sobe, gledajući u svakoga, skupljajući pisma od mladića. A svi su se oni poredali, dajući mu pisma jedan za drugim. Ljubazan, milosrdan, Bhagavãn je od svih uzeo pisma i tada konačno sjeo u Svoj naslonjač. Zatim je počeo razgovarati s nama. Pitao je :’’Što je društvo?’’

Na sanskrtu se društvo kaže samãja. Bhagavãn je pitanje postavio meni.

Ja sam odgovorio da je društvo skupina pojedinaca.

Bhagavãn je odgovorio: ‘’Ne!’’Uvijek sam spreman na tu vrstu odgovora

od Svamija. Zato više volim davati krive odgovore jer tada od Njega dobivamo više informacija. To je katkad i duhovna strategija ili religiozna manipulacija ili tek ljudska uređivačka tehnika. Zato sam rekao da je društvo skupina pojedinaca.

‘Ne, ne!’’ rekao je Svami. ‘’I sâma riječ znači jednakost. Sãma znači jednak ili jednakost. Ja znači – rođen iz. Dakle, samãja znači biti rođen iz jednakosti. Kako možeš reći da je to skupina pojedinaca?’’

Tada sam ja pitao: ‘’Svami, koja je onda razlika između pojedinca i društva?’’

Bhagavãn je odgovorio: ‘’Pojedinac je uvijek sebičan, on uvijek ima vlastiti interes. Njemu je uvijek cilj ugled, slava, ime, popularnost. Dakle, pojedinac je drukčiji, on je usredotočen na sebe.’’

‘’Svami, a društvo?’’‘’Ne, društvo misli na kreaciju, što je šira

dimenzija.’’‘’A na što misli kreacija?’’‘’Kreacija misli na kreatora. Dakle, pojedinac

vodi do zajedništva, a to zajedništvo, to jest društvo misli na kreaciju, a kreacija na kreatora.’’

‘’Bhagavãn, kako si to znanstveno objasnio!’’Tada je Svami upotrijebio četiri važna tehnička

sanskrtska termina koji će vas možda zanimati. Prva riječ je vyaûti što znači pojedinac. Druga je

riječ samaûti, zajednica, treća je sriûti što označava kreaciju. Četvrta je riječ parameûti , kreator ili Bog. Kako je povezao ili poredao te četiri riječi?’’

Bhagavãn je rekao: ‘’Vyaûti – pojedinac, usredotočen je uvijek na sebe, dok samaûti – društvo uvijek ima za cilj jednakost – samatva. Provodeći jednakost – samaûti, zajednica misli na kreaciju – sriûti. A ta kreacija želi doživjeti kreatora – parameûti. Dakle, jedno vodi do drugoga u savršenom slijedu, u prioritetnom redoslijedu.’’

KAKO POSTIĆI JEDNAKOST U DRUŠTVU?

‘’Svami, kako je to dobro objašnjenje! Imam jednostavno pitanje, ako dopustiš.’’

‘Hmm!’’‘’Svami, kad je pojedinac usredotočen na

sebe kako će se jednakost utemeljiti u društvu? Je li to moguće ako je pojedinac tako usredotočen na sebe?’’ To je bilo moje pitanje.

Tada je Bhagavãn rekao: ‘’Jednakost nije politički slogan. Jednakost ne znači sličan ni identičan. Što se ovdje mora sjediniti? Ne radi se o ideologijskom jedinstvu, niti političkom, ne, ne! Sva naša srca trebaju se sjediniti! Ona moraju biti sjedinjena! To je sanmatva, jednakost. Ništa drugo.’’

Danas, prijatelji moji, ne postoji nigdje na svijetu idealno društvo jer naša srca nisu sjedinjena, ona ne djeluju u savršenom skladu. Zato smo razjedinjeni.’’

To je Bhagavãn rekao.‘’Svami, kako da postignemo sklad u našim

srcima? Kako postići to jedinstvo?’’Bhagavãn je rekao da je to veoma lako.‘’Svami, je li to baš lako?’’‘’Da, zašto ne?’’Tada je rekao: ‘’Pogledaj, ti voliš svoju ženu i

djecu. Voliš svoje prijatelje i rođake. Zar nisi povezan s mnogo ljudi? S mnogo različitih ljudi? Jesi! U savršenom si skladu s drugim ljudima, a povezuje te ljubav. Ako se ta ljubav dalje širi, sve dalje i dalje, naša srca će se lako sjediniti. Naša srca se mogu sjediniti i djelovati u savršenom skladu.’’


32 SATHYA SAI GLASNIK - PROSINAC 2004.


JA POZNAJEM SVAKOGA

Svami je sjedio opušteno na verandi, promatrajući gomilu poklonika, mašući rukom, blagoslivljajući ih, osmjehujući se studentima.

Pozvao je jednog mladića, studenta postdiplomskog studija iz ekonomije. On je iz Hyderabada, glavnoga grada države Andhra Pradesh.

‘’Hmm. Ti si na postdiplomskom studiju iz ekonomije?’’

‘’Da, Svami.’’“Iz Hyderabada?’’‘’Da, Svami, iz Hyderabada.’’Tada je pogledao u nas i rekao: ‘’Znate, prije

nego što se upisao na postdiplomski studij, dolazio je ovamo pet godina. Stalno je molio Svamija da mu odobri pristup na naše Sveučilište. I sada ga vidite ovdje.’’

‘’O, zar je doista bilo tako, Svami?’’‘’Da.’’Tada je rekao, gledajući mladiće: ‘’Vi mislite

ako ne razgovaram s vama, da vas ne poznajem. Možda ne razgovaram s vama, ali poznajem svakoga od vas, znam sve o svakome. Ne moram s vama razgovarati! Znam sve o ovom mladiću, zar to nije dovoljan dokaz da znam sve i o svima vama? Nije li to dovoljno? Ja poznam svakoga!’’

A tada je rekao: ‘’Hmm, tvoji prijatelji iz Hyderabada bili su ovdje prije pet dana, zar ne?’’

‘’Da, Svami.’’‘’I ti si sve vrijeme bio s njima?’’‘’Da, Svami.’’‘’A gdje sam bio ja? Ja sam svuda. Što su ti

oni pričali? Što su ti rekli?’’‘’Svami, sve je bilo u redu.’’‘’Ne, ne, ne! Hoćeš da ti kažem?’’‘’Nije bilo ništa osobitoga, Svami.’’‘’A, ne, ne! Zar te nisu pitali zašto Svami ne

razgovara s tobom? Zar nisu ispitivali što Svami govori studentima svaki dan?’’

‘’Da, Svami.’’‘’Zašto mi onda to ne kažeš? Zašto m i ne

kažeš kad to znam?’’Tada je rekao: ‘’Hoćeš da ti kažem tko te je

došao vidjeti? Brat jednog momka je bio bolestan. Kako je on sada? ‘’

‘’Dobro, Svami.’’‘’Zašto mi to ne kažeš? Jedan mladić traži

posao. On će sutra dobiti priliku za razgovor o poslu, zar ti nije rekao?’’

‘’Da, Svami, rekao mi je.’’‘’Zašto mi to onda nisi rekao?’’ Svami nam

je počeo pripovijedati o njegovim prijateljima, o njihovim problemima, o svrsi njihova posjeta, o pojedinostima njihova razgovora.

Kažem vam, počeli smo se preznojavati. O Bože, ako On počne pričati o svakome od nas, možda ćemo poželjeti pobjeći! Sve te stvari, neke stvari bolje je ne otkrivati. Što da se radi?

MORALNI ODGOJ ZA MJESEC DANA

A zatim je pitao istog mladića:’’Postoji li krilo mladih u Sai organizaciji u Hyderabadu?

‘’Da, Svami.’’‘’Tvoji prijatelji pripadaju tom krilu.’’‘Da, Svami.’’‘’Hmm, a što radite sada?’’Mladić je odgovorio da posjećuju bolnice,

zatvore i staračke domove, da odlaze u škole i uče dječake moralnom odgoju.

‘’Veoma dobro. Kako dugo to radite?’’‘’Mjesec dana, Svami.’’‘’O ho- ho! Oni već mjesec dana poučavaju

moralni odgoj. O, veoma je to važno. Ovi mladići, premda su ovdje već godinama, još nisu usvojili to učenje. Možete li za mjesec dana nekoga odgojiti? ‘’

‘’Žao mi je, Svami.’’‘Ne, ne, ne!’’Tada je upitao . ‘’Što misliš kad kažeš moralni

odgoj?’’Mladić je odgovorio:” Svami, mislim na razliku

između dobroga i lošega, to se uči na moralnom odgoju.’’

‘’Oho, a što je to dobro, a što loše?’’‘’Svami, drugim riječima uči se razlikovati što

je ispravno, a što nije.’’‘’A što je ispravno , a što nije?’’Svami je tako nastavljao sve dok mladić nje bio

poražen, dok nije dignuo ruke od svega i pomislio: ‘’Molim Te, ostavi me na miru, Svami!’’

A tada je Svami opet rekao: ‘’Da!’’Mladić je odgovorio:’’Moralnost!’’‘’A što je moralnost?’’‘’Svami, molim Te, ne znam.’’

BOG JE VAŠ ISTINSKI PRIJATELJ

Jednom je Svami onako usput zapitao nekog mladića ima li prijatelja, a on je odgovorio da ih ima nekoliko.

‘’Nekoliko prijatelja? Ne, ne!’’Zatim je pitao drugog mladića koliko prijatelja

ima. Prije nego što je mladić mogao odgovoriti, Svami je rekao: ‘’Znam, imaš mnogo prijatelja, ali


33SATHYA SAI GLASNIK - PROSINAC 2004.

tko je tvoj istinski prijatelj? ‘’Mladići su razmišljali, a Bhagavãn je rekao:

‘’Bog je vaš istinski prijatelj, vaš jedini prijatelj.’’Tada je Svami dao lijepu definiciju riječi

prijatelj. U engleskom jeziku postoji poslovica: ‘’Pravi prijatelj poznaje se u nevolji.’’

To je i Bhagavãn rekao: ‘’Tko je iskreni prijatelj? Onaj tko će uvijek biti s vama, tko vas nikad neće izdati ni prevariti, tko vas neće napustiti u nevolji, ni onda kad ste bolesni ili izloženi opasnosti. Samo Bog je vaš istinski prijatelj. Imate li na zemlji i jednog prijatelja koji vas nikad neće napustiti, koji će biti uvijek s vama i pomoći vam kad vam je teško ili kad ste bolesni? Takav prijatelj je Bog. Zato smatrajte Boga svojim prijateljem. On će uvijek biti s vama.’’

HÕDAYA

Bhagavãn je dao definiciju još jedne riječi na sanskrtu hõdaya, srce. Ali taj prijevod je jednostavna, prevedena verzija ove sanskrtske riječi. Ona zapravo znači nešto drugo. Srce je fizički organ, a hrdaya duhovni. Može se učiniti presađivanje srca, ali ne i presađivanje hrdaye. Srce se nalazi na lijevoj strani tijela i veličine je šake. Ali duhovno srce nalazi se posvuda. Fizičko srce funkcionira na razini tijela, dok je hõdaya iznad tijela i funkcionira izvan tijela, iznad osjetila.

To je Bhagavãn rekao.

KAKO SU TE ZVALI?

Tada je Bhagavãn počeo pripovijedati neke priče iz Svoje biografije, iz Svoga života. Pričao je o Svom djedu. Svi znate da se on zvao Kondamaraju.

Bhagavãn je pričao: ‘’Znate, djed ovoga tijela bio je neobično poštovan čovjek u selu Svi su ga pitali za savjet kad su trebali riješiti neke obiteljske sukobe i svađe. Kondamaraju je živio uzornim životom. Nijedan zao čovjek, ili netko s lošim navikama, nije se nikad usudio suočiti s njim. Svi takvi su ga izbjegavali. Oni bi ulazili na stražnja vrata. Nisu imali hrabrosti stati pred njega jer je on bio ćudoredan čovjek, visokih moralnih standarda.’’

Ja sam pitao: ‘’Svami, kako Te on zvao? Je li te zvao imenom Sathya Sai Baba?’’

‘’Ne, ne, ne! On me je uvijek zvao Sathya, što znači istina.’’

‘’Svami, kako Te je majka zvala?’’‘’Katkad me zvala Raja (rãja znači kralj), a više

puta me zvala Sathya. Sathya i Raja su dva imena kojima su me zvali dok sam bio mlad.’’


SELJACI SU ŽIVJELI U ZAJEDNICI

Svami je rekao: ‘’Anil Kumar, ti znaš kakva su bila sela onih dana?’’

‘’Svami, ja sam gradski čovjek i ne poznam život na selu.’’

‘’Znaš, seoski život je doista bio idealan. Seljaci su živjeli u zajedništvu i prijateljstvu, uvijek su pomagali jedni drugima.’’

‘’O, Svami!’’‘’Onih dana nije bilo tvornica riže. Dobivali

smo neoljuštenu rižu i ona se morala samljeti. Nije bilo drugog načina. Dolazili su ljudi iz drugih područja i sela da pomognu mljeti rižina zrna. I muškarci bi dolazili. Dok su radili, pjevali su pjesme o Bogu – Ram, Ram, Ram…Tako su seljaci radili zajedno, pomažući jedni drugima.

Kad su se priređivale svadbe, nisu trebali ništa kupovati. Jedan seljak bi donio rižu, drugi jogurt, treći mlijeko, a netko bi donio listove banane na kojima se posluživala hrana. To je bilo zajedništvo! Ali danas toga više nema. Kultura znači prijateljstvo, suradnja i uzajamno pomaganje. Te kulture danas nema.


DOĐI K NAMA!

Bhagavãn se počeo prisjećati prošlosti. ‘’Znaš, Anil Kumar, dok sam bio u školi, svi su

mi učitelji slali pisamca.’’Dakle, Svami je imao običaj primati pisma još

u djetinjstvu. Bila je to božanska navika. “Svami, što su Ti pisali?” Svaki bi učitelj napisao: ‘’Svami, Sathya, dođi

k nama danas popodne, napravili smo posebno jelo za Tebe.’’

‘’Što si tada radio?’’‘’Nisam išao k nikomu. Nisam posjećivao

nikoga.’’‘’Što si im odgovarao? Ti si bio dječak, a oni

Tvoji učitelji. Kako si ih zadovoljio? Odlučio si da ne ideš k njima, ali što si im odgovorio?’’

Rekao bih nježno: “Gospodine, ako dođem k vama, drugi dječaci iz razreda će se osjećati veoma loše. Što će misliti o meni? Molim vas!’ Ali neke kuće sam ipak posjećivao.’’

‘’O, Svami, a zašto?’’‘’Jer neki su bili veoma ozbiljni. Nisu jeli dok


34 SATHYA SAI GLASNIK - PROSINAC 2004.

nisam ja došao. Moji učitelji i njihove žene također bi čekali dok ja ne dođem. Ne bi prije jeli. Zato sam morao otići k njima da ih zadovoljim.’’

“Što si tamo jeo?”‘’Pakode i vade. Jeo sam veoma malo. Znaš

što jedem i sada. A onih dana, možeš zamisliti, jeo sam još manje.’’

‘’O, Svami!’’‘’Tada bih došao kući i rekao bratu da sam

jeo. Oni su bili nesretni. Rekli su da kuhaju za mene ovdje, a ja jedem ondje. Ljutili su se na mene. Što sam mogao učiniti?’’

‘’Svami, razumijem Tvoju situaciju (smijeh) jer kad razgovaraš a nekim drugim ja se ljutim i pitam se, zašto ne razgovaraš sa mnom? Zato je prirodno što su ljudi tužni jer nemaju svi prilike biti s Tobom. Razumijem te, Svami.’’

‘’U školi su se održavali zajednički sastanci ili neke školske priredbe. Svi bi učitelji dolazili k Svamiju i tražili od Njega da govori.

‘’Gospodine, ja sam ovdje samo učenik četvrtog ili petog razreda, vi govorite!’’

‘’Ne, ne, ne! Ti govori!’’‘’Tako sam morao govoriti u svim

prigodama.’’‘’Svami, što su mislili Tvoji učitelji?‘’O, oni bi pljeskali i govorili da je zaista bilo

dobro ono što sam rekao, da je bilo doista lijepo i prekrasno.’’


PREKRASAN SAT S DIJAMANTIMA

Toga dana Svami je želio da naš prorektor kaže nekoliko riječi. U svom kratkom govoru prorektor je spomenuo dva čuda. Jedno se odnosilo na čudo u vezi s poklonikom iz Švedske. Svami je za njega materijalizirao prekrasan sat s dijamantima. Ali sljedećeg dana taj gospodin nije nosio sat.

Svami ga je pitao zašto ne nosi sat i gdje mu je.

Gospodin se samo nasmiješio i šutio.Trećeg dana Svami ga je ponovno pitao gdje

mu je sat, no on je samo nešto promrmljao.Četvrtog je dana Svami opet postavio isto

pitanje. Gospodin je tada rekao: ‘’Žao mi je, Svami! Ne

nosim sat jer kad se budem vraćao u Švedsku, na aerodromu će me pitati gdje mi je potvrda za sat. Bit ću tada u velikoj nevolji.’’

‘’O, želiš li potvrdu?’’‘’Ne znam, Svami.’’‘’Dobro!’’Tada je zamahom ruke materijalizirao potvrdu

i dao mu je.‘’Ne brini se više! Nećeš imati nikakvih

problema na granici. Polaži samo tu potvrdu.’’Ali taj čovjek iz Švedske imao je um

znanstvenika. Pročitao je potvrdu, provjerio datum i vidio ime trgovine. Nazvao ih je.

‘’Je li taj sat iz vaše trgovine? Je li to sat koji ste prodali? Kome ste ga prodali? Ako znate bilo kakve pojedinosti, molim vas da mi to kažete.’’

Dobio je ovakav odgovor:’’Ovaj sat je kupio neki čovjek guste kose, odjeven u crveno. Možda ćete me pitati kako se sjećam tog čovjeka jer mnogi ljudi dolaze u trgovinu i kupuju.’’ Ne može se očekivati od trgovca da zapamti svačije lice.

Ali prodavač je rekao: ‘’Sjećam se toga čovjeka odjevenog u crveno, jer ljudi obično kupe sat, uzmu račun i odu. Ali ovaj čovjek došao je ponovno i tražio duplikat računa. Zato ga se sjećam.’’ (Smijeh)

Prorektor je rekao: ‘’Svami koji je bio ovdje, otišao je tamo, kupio sat i donio račun – dok je u isto vrijeme stalno bio ovdje. Jer Bhagavãn je svuda.’’

IZGUBIO SAM PRSTEN

Prorektor je spomenuo još jedno iskustvo.Ispričao je ovo:’’Svami je posjetio područje

Nagaland u Himalaji. Posjetio je cijelu tu zemlju, uzduž i poprijeko. Materijalizirao je prsten za jednoga mladića iz Chitaganda. Taj čovjek je bio samo radnik na cesti koju su ondje gradili.

Čovjek je izgubio prsten. Počeo je plakati te došao u Puttaparthi.

‘’Svami, izgubio sam prsten.’’‘’Izgubio si prsten? Zašto si izgubio prsten?‘’Svami, ja sam radnik, radim na asfaltiranju

cesta. I tako, dok sam radio, izgubio sam ga.’’‘’Dobro, dođi ovamo.’’ Svami je ponovno

materijalizirao prsten i dao mu ga. Prsten je bio pun pijeska.

‘’To je prsten koji si izgubio na cesti. Donio sam ga zajedno s pijeskom. Evo, uzmi ga!’’

To je Bhagavãn Sathya Sai Baba.

S engleskog prevela:Stanka Hrabač


28 SATHYA SAI GLASNIK - TRAVANJ 2005.

OÇ OÇ OÇSai Ram

Hvala Svamiju što nas je opet okupio na ovom popodnevnom dru�enju. U ovaj sat vremena koji imamo na raspolaganju, spomenut ću nekoliko razgovora s Bhagavãnom. Ovo je nastavak prošlog razgovora.

21. rujna 2002. godineSvami je nekoga upitao: “Znaš li kako mo�eš

dugo �ivjeti? Znaš li tajnu dugog �ivota?’Tko mo�e na to odgovoriti? Nitko!“Svami, ja ne znam tu tajnu.”“Veoma je lako.”“Kako se to posti�e?”“Potrebne su samo dvije stvari.”“Koje?”“Jedna je požrtvovnost, a druga je ljubav.

To dvoje osigurat će ti dug život. Požrtvovnost – thyãga je lijek dok je ljubav – prema, dijeta. Ako uzimamo lijek, a ne slijedimo dijetu, bolest nikad neće biti izliječena. Ako se držimo dijete, a ne uzimamo lijek, bit ćemo sve bliže grobu. Ako se ne držimo dijete i istovremeno ne uzimamo lijek, bolest neće biti izliječena. Dakle, lijek požrtvovnosti i dijeta ljubavi – oboje je potrebno za dug �ivot.”

S tim u vezi Svami je naveo primjer iz Sjedinjenih Dr�ava – primjer Rockfellera. Danas u Americi postoji Rockfellerova zaklada i ona djeluje u svim Dr�avama. Kako se to dogodilo? Rockfeller je bio basnoslovno bogat – veoma, veoma bogat. Nije imao vremena misliti ni na što drugo, nego kako da dođe do novca. Došao je do stanja kad je čak zaboravio koliko novca ima jer je bio tako zaposlen.

Kad je imao četrdeset osam godina, teško je obolio. Liječnici su mu rekli: “Pazi, nećeš živjeti više od osam ili deset mjeseci! Nećeš dulje živjeti!”

Tko mu je to rekao? Njegovi liječnici u Americi. Tamo su liječnici veoma, veoma savjesni, koliko ja znam, jer će biti osuđeni na sudu, ako nešto pođe po zlu. Ako nešto krivo kažu, moraju plaćati doživotnu odštetu. Zato su veoma savjesni. Takvi su dakle liječnici rekli Rockfelleru da neće dugo živjeti.

Zato je on svima počeo dijeliti novac – obrazovnim ustanovama, medicinskim ustanovama i drugima

diljem Sjedinjenih Država. A rezultat je bio taj da je doživio devedeset godina. Čovjek koji je trebao napustiti ovu planetu prije četrdeset godina, dobio je produžetak života. Kako je to bilo moguće? To se dogodilo zbog njegove požrtvovnosti. Tako je to Bhagavãn objasnio.

Što je danas potrebno da se smekšaju naša srca koja su tvrda poput kamena? Čak i kamenje popušta i postaje običan pijesak ako je neprestano izloženo kiši i vrućini. Slično tome, i naša kamena srca moraju se smekšati kad vidimo tuđu nevolju. Tako se možemo pripremiti za požrtvovnost. To je srž razgovora koji smo vodili s Bhagavãnom 21. rujna.

17. rujna 2002. godineSAMO SVJEDOK

Čini se da je Bhagavãna uzrujao jedan momak – mo�da neki slu�benik, student ili učitelj. U ovoj velikoj organizaciji uvijek ima mogućnosti koje Ga mogu razočarati – to su načini na koje mi možemo promašiti Njegova očekivanja.

Zato je bio malo uzrujan te me je samo pogledao i ozbiljno rekao: “Ako nešto nije u redu sa ženom, muž je odgovoran. Ako je nešto pogrešno kod djece, to je majčina pogreška. Ako nešto pođe krivim putom sa studentima, odgovoran je upravitelj. Ako upravitelj pogriješi, odgovoran je prorektor.”

Svi oni sjede ovdje. Odmah sam pomislio: “Ako prorektor pogriješi, to je rektorova krivnja.” Tko je rektor? Baba! Znate li što je On rekao?

Svami je odmah rekao: “Ako prorektor pogriješi, rektor nije za to odgovoran. Zašto? Jer rektor je ovdje samo svjedok. On je samo svjedok i nije ni za što odgovoran.”

KAKO KONTROLIRATI UM?Tada je rekao jednom momku, računovođi: “Idi,

završi posao i vrati se za sat vremena s najnovijim obračunom.”

Čovjek je otišao, a ja sam počeo pratiti situaciju.

“Svami!”“Što je?”“Ti ka�eš da je um br�i od vjetra, br�i od

vjetra!”“Da.”“O, Svami, može li biti brži i od svjetlosti? Je li

SAIJEVI BISERI MUDROSTI – DIO 2. (NASTAVAK)

29SATHYA SAI GLASNIK - TRAVANJ 2005.

to moguće?”“Da, zašto ne?”“O, razumijem.”Tada sam pomislio da moram biti oprezan.

�elio sam promijeniti atmosferu raspolo�enja. “Svami, ima li ičega što je brže od vjetra

i svjetlosti? Postoji li nešto takvo na svijetu? Svjetlost je najbrža, ali ima li nešto što je brže i od svjetlosti?”

“Da, ima jedna stvar.”“Jedna stvar? Što je to, Svami?”“Um.”“Ali kako?”“Želiš li otići u New York, ti si ondje upravo

sada.”“Čak i prije nego što svjetlost stigne tamo?”“Svjetlosti treba vremena, ali um je već ondje.

Dakle, um se kreće brže od vjetra i od svjetlosti.”Tada sam ja upitao:”Svami, je li brzina uma

prirodna stvar?”“Ne, ne, takav je bolestan um. Um koji brzo trči,

to nije njegova prirodna osobina, već se radi o bolesnom umu.”

“O, zar tako, Svami?”Zatim sam dodao: “Svami, kako da kontroliram

brzinu uma? Mogu li to postići jogom?” “Ne, ne, ne! Ako slijediš jogu, oboljet ćeš od

nove bolesti. Joga će ti donijeti novu bolest.”“Ali kako da kontroliram um, Svami? To je moje

pitanje.”Svami je odgovorio ovako: “Sve metode koje

vi ljudi slijedite, kao što su joga i druge duhovne discipline za kontrolu uma, to jest za usporavanje brzine uma, čini se da vam daju prolazne, lažne rezultate. Rezultati koje postižete iz toga nisu zamjetljivi, a nisu ni trajni. Oni sliče stonozi koja se pomiče naprijed – natrag, naprijed - natrag, ali ostaje na istom mjestu.”

Dakle, sve su te duhovne vježbe polagane i ne pomažu vam ni u kom slučaju. To je Bhagavãn rekao.

“Svami, rekao si da moramo kontrolirati svoj um, ali to nije moguće našim duhovnim vježbama. Zašto uopće moram kontrolirati svoj um? Ako to činim, mogu li uopće obavljati svoj posao? Ja moram predavati u razredu. Kako da i to radim? Moram otići i u trgovinu. Kontrolirajući svoj um, kako mogu biti poslovan čovjek?”

“Ne, ne! To je pogrešno.”Vidite li kako je lijepo objasnio tu temu. Molim

vas da pažljivo slušate. To nije samo dijalog ili drama. Potrebno je malo objašnjenje konteksta da biste potpuno razumjeli Saijev način pouke. Saijeve izreke, Saijevi biseri, prosipaju se na nas.

Svami je rekao. “Evo jednog primjera!”

“Kojega, Svami?”“Vozi tako jedan automobil…”“Hmm …”“Automobil vozi sve br�e.”“Dobro.”“Kad ga zaustaviš, stanu sva četiri kotača.”“Da.”“I tada možeš upaliti svjetla i uključiti ventilator

u automobilu. Možeš nešto pojesti, možeš se igrati ili razgovarati. Možeš obavljati sav svoj posao u automobilu iako on stoji. Razumiješ? Slično tomu – premda se um kontrolira i stavljen je pod potpunu kontrolu, ili je brzina uma smanjena, ipak možeš obavljati svoj posao i svoje aktivnosti, kao što bi radio dok sjediš u automobilu. Je li to jasno?

U svom sam umu pomislio ovo: “Dobro, Svami, mo�eš li mi navesti još jedan primjer?” Bhagavãn, majstor uma, savršeni um, bo�anski um, unutarnji stanovnik, Onaj koji potiče i vodi, Onaj koji ima super um, rekao je ovo: “Pogledaj, ti nosiš izglačanu odjeću, dobro opranu i izglačanu bijelu odjeću. “

“Da.”“Pretpostavimo da počneš ovako razmišljati:

‘Budem li nosio ovu bijelu odjeću na ulici, ona će se uprljati, moja će odjeća postati prljava, zato je neću nositi.’ Razmišljaš li tako? Ne! Moraš nositi svoju odjeću, ali istovremeno moraš paziti da se ne uprlja. Moraš biti pažljiv u svojim pokretima. Zar ne postupaš tako? Tako je i s umom. Koristi ga. Koristi um jer on je tvoj instrument. Um je Božji dar cijelom čovječanstvu. Um je uzrok ropstva ili oslobođenja. Zato ga treba kontrolirati i koristiti ga ispravno.”

Zatim je dodao: “Kakav je um danas? On trči brzo kao da ga vuče tisuću konja. Tom brzinom se um kreće! Zato je čovjek mentalno uznemiren, zato je mentalno uzrujan. Svaki dan treba psihijatra jer ne može kontrolirati svoj um. Zaboravio je da je um samo njegov instrument. Ali on se poistovjećuje s umom i pati.”

“Svami, lijepo si to rekao. Shvatio sam.”

Bhagavãn je bio dobro raspolo�en, zato sam se usudio postaviti ovo pitanje.

“Svami, rekao si da je potrebno kontrolirati um.”

“Da.”“Tko će ga kontrolirati? Tko može kontrolirati

moj um?”Tada je On rekao. “Najprije moraš nešto znati.

Ako to znaš, um će biti pod kontrolom.”“Zar doista?”“Najprije moraš znati da um treba kontrolirati.



Tada ćeš spoznati kontrolora koji ga mora kontrolirati. Saznat ćeš to sâm od sebe.”

“Svami, moram li ga ja kontrolirati?”“Što znači – ja kontroliram um? To ja je samo

ime i oblik. S tim imenom i oblikom ja ne možeš kontrolirati ništa jer si vezan, okovan si lancima. Ograničen si svojim egom. Zato moraš napustiti kontrolu te vrste.”

“Dobro, Svami, znači trebam to napustiti. Hmm… Ako to napustim, što će u meni ostati? Gdje sam ja? Što sam i tko sam ja? Kad taj ego nestane, što sam ja?”

“Kad ego nestane, ti nisi više um, ti nisi ego nego Sebstvo. Tada postaješ Sebstvo.”

“Razumijem. A što je Sebstvo, Svami?”“To je ãtman. Duh, Svijest – paramešti.”O tome smo jučer razgovarali. Paramešti je

Bog, Svijest, duh. Ja se veoma bojim napustiti taj moj ego jer sam sretan s njim. ‘Ja sam taj i taj.’ Uh – hu! ‘Ja sam ovo i ono.’ Oh- ho! Dobro! Mogu bar reći što sam!

“Ali kad jednom ego nestane, što će se tada dogoditi? Ostat će samo praznina, ništavilo, zar ne?”

“A, ne, ne, ne! Jer samo u toj praznini, u tom ništavilu i toj tišini, u toj raspuklini mo�eš do�ivjeti Sebstvo, Svijest, duh, stvarnost, ãtmana koji će kontrolirati tvoj um.”

“Ali kako, Svami, kako?”“Kad jednom tamo odeš, ovoga nestaje. Kad je

policajac prisutan, lopov bje�i. Slično tome, kad se pojavi duh, um će reći : “Uh!” i zašutjet će. Kad je mačka u blizini, miševi jure u svoje rupe strašno uplašeni, zaprepašteni, u velikom strahu. Na sličan način, kad se jednom osjeti, doživi, ostvari pravi duh ili Sebstvo, Svijest, Bog, ãtman, nestat će ego. Neće više biti psihologije. Neće više biti intelekta. Neće ničega biti jer ti sâm si to vrhovno Sebstvo.”

ULOGA INTELEKTA“Svami, to je bilo dobro! No kakva je uloga

intelekta u tom postupku? Bhagavãn, Ti si tako ljubazan, objasnio si nam što je Sebstvo i što Sebstvo može učiniti, objasnio si nam um i njegove kolebljivosti, njegove mušice i fantazije, probleme koje on može stvoriti. Koja je uloga intelekta?”

Bhagavãn je odgovorio: “Intelekt će te odvesti k duhu.”

To je kao sjevero – zapadna zračna linija ili prekomorska zračna linija – ona će vas odvesti od Chicaga do Los Angelesa. Tako će vas i intelekt odvesti od jednoga do drugoga kraja svijeta, od kraljevstva uma do kraljevstva duha, od pristaništa zračne luke Hong Kong do njujorške zračne luke

Kennedy.(Anil Kumar je rekao slušateljima: “Ja nisam

pristran kad spominjem Sjedinjene dr�ave. Ali to je jedina zemlja izvan Indije koju sam posjetio. Zato dajem te primjere. Da sam imao prilike posjetiti druge zemlje, koristio bih veoma rado primjere s Moskvom ili Petrogradom. Molim se Bogu da mi jednog dana pru�i i takve prilike. Usrdno se to nadam, nisam još izgubio svaku nadu.)

“Dakle, uloga intelekta jest da nas vodi, dovede, prenese do zajedništva s duhom. Do sada se radilo samo o komunikaciji. Ali nema više komunikacije, svrha treba biti zajedništvo jer je komunikacija ograničena vremenom. Komunikacija je veza između dvojice. U zajedništvu postajete jedno s onim drugim. Dakle, uloga intelekta jest učvrstiti to zajedništvo između uma i duha.”

“Svami, samo Ti možeš objasniti stvari na ovaj način.”

Ja imam jednu slabost – ne mogu kontrolirati svoje emocije, osobito kad se radi o procjeni. Katkad dok Bhagavãn govori, ja mo�da izgledam čudno studentima, ili se nekim poklonicima može činiti da nemam dobar način ophođenja, ili nekim drugima izgledam nekulturan. Ali ja se ne mogu kontrolirati.

“Svami?”“Da?”“Samo Ti mo�eš nešto ovako lijepo objasniti.”“Dobro, dobro!”Kad mlijeko zakipi, mora se dodati malo vode

kako ne bi prekipjelo.Kažem vam, prijatelji moji, nitko ne može

objasniti te suptilnosti na jednostavan način. Budući da smo obilazili mnoge hramove, išli na mnoga hodočašća, čuli mnoge gurue, sada smo zbunjeni i tako smeteni, potpuno smo ludi i uznemireni od duhovnosti. Čak nam je ta tema postala otrcana. Ali ovdje je Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba koji mo�e objasniti najte�e stvari na jednostavan način, siguran da Ga mi možemo razumjeti. To je svrha avatara – učiniti komplicirane stvari jednostavnima, dok je cilj modernog čovjeka učiniti jednostavne stvari kompliciranima. Moderan čovjek komplicira stvari. Avatar ih pojednostavnjuje. Bhagavãn je to tako jednostavno objasnio.

16. rujna 2002. godineBhagavãnovo suosjećanje je tako duboko da

On katkad odstupa od Svojih uobičajenih načina djelovanja da bi blagoslovio ljude. Zaboravlja Svoj položaj i spušta se na ljudsku razinu da bi blagoslovio Svoje poklonike na bilo koji način. Evo događaja koji je ispričao jedan student u Njegovoj



božanskoj prisutnosti 16. rujna 2002. godineBhagavãn je obećao da će posjetiti jednu staru

gospođu dok je bio u Bombayu. To se dogodilo prije kratkog vremena. Bhagavãn je prešao dugi put da bi je posjetio jer je bila ozbiljno bolesna. Kako bi joj pomogao da Mu dotakne Stopala, ne biste vjerovali što je učinio. Donio je klupicu za noge iz susjedne sobe i stavio Svoja stopala na nju da bi ih ona mogla dodirnuti dok je ležala u postelji. To je Bhagavãnovo suosjećanje.

Nakon toga, ona se počela oporavljati i dobro se osjećala. Poslije kratkog vremena, došla je u Prasanthi Nilayam sa svojim trogodišnjim unukom. Bhagavãn je blagoslovio unuka i baku. Student koji je ispričao tu priču, rekao je: “Ja sam onaj kojega je Bhagavãn blagoslovio kao trogodišnjeg dječaka kojega je dovela baka.”

Tada je nastavio pričati o bakinom čudu.Poslije kratkog vremena, baka je opet oboljela

za vrijeme svoga boravka u Bangaloreu. Liječnici su rekli da mora na operaciju. No ona je to odbila. Liječnici su uporno zahtijevali da se podvrgne operaciji, rekavši da je to hitno potrebno. Ona je odgovorila: “Dok se Bhagavãn s time ne slo�i, ne idem na operaciju, jasno?”

“Kako ćete kontaktirati sa Svamijem, vezani ste za postelju i ovdje ste u Bangaloreu. Kako ćete to učiniti?”

“Nema što drugo da se radi! Razgovarat ću s Njim telefonom.”

Njezin unuk je odmah nazvao Bhagavãna i dobio odgovor. Bhagavãnov glas je rekao: “Ne brini se. Zašto se bojiš kad sam ja ovdje? Reci baki da ode na operaciju. Ja ću se brinuti za nju. Ali daj sada slušalicu baki. Želim s njom razgovarati.”

Kad je baka uzela slušalicu u ruke, znate li što se dogodilo? Iz slušalice je počeo izlaziti vibhþti. Ovo je nešto doista izuzetno! To je pravo čudo. Nisam još nikad čuo da vibhþti izlazi iz telefonske slušalice. To je Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba!

Prije nego što nastavim priču, moram vam reći da Bhagavãn nikad ni s kim ne razgovara telefonom. Fizički nije postojala nikakva telefonska veza. Kako je unuk te stare gospođe mogao s Njim telefonski razgovarati? No, Svami je Bog, On ne mora nikud ići, ne mora otići u drugu sobu da razgovara telefonom. Njegova volja, Njegova misao, Njegova milost može sve učiniti. On se pojavio ondje u obliku zvuka, u obliku razgovora koji se mogao čuti. On je poslao vibhþti. Unuk te stare gospođe, koji je sada post diplomac, ispričao je to čudo i svi smo bili veoma iznenađeni

kad smo čuli tu priču.Dragi prijatelji, Bhagavãnova čuda nisu samo

zbog zabave i razonode. Sai čuda su tu zbog prosvjetljenja.

DUH PO�RTVOVNOSTIŠto se dogodilo? Što se dogodilo? Mladić

je spomenuo još jedno čudo u Bhagavãnovoj prisutnosti. Čini se da je mladić trebao doći u Prasanthi Nilayam iz Bombaya zajedno s krilom mladih da prikažu jednu predstavu pred Bhagavãnom. Iznenada se pojavila zapreka – nije mogao dobiti više slobodnih dana u uredu. U privatnom poduzeću je teško dobiti slobodne dane. On ih je već iskoristio jer je morao posjetiti jednoga bliskog rođaka koji se nalazio u bolnici u Puni. Zato nije imao više slobodnih dana da dođe u Puttaparthi s drugim članovima bombayskog krila mladih. Osjećao se bespomoćnim.

U to vrijeme, jedan drugi čovjek, Saijev poklonik koji je radio u istom uredu, došao je k mladiću i rekao mu: “Ja ću raditi umjesto tebe. Odradit ću svoje šestodnevno radno vrijeme, a tada ću za tebe raditi još šest sati. Pođimo k našem šefu i obavijestimo ga o tome.”

Šef je bio veoma iznenađen. Evo čovjeka koji je spreman raditi šest sati više od svoga uredovnog radnog vremena. To je taj mladić ispričao pred Svamijem.

To je duh po�rtvovnosti – ako svoju volju bezuvjetno podredimo Njegovoj, tada je umijeće transformacije u Božjim rukama.

To čudo je mladić spomenuo 16. rujna.

BHAGAVÃN JE GOSPODAR CIJELOG UNIVERZUMA

Mladić je završio svoj govor spomenuvši još jedno čudo. To se dogodilo u vrijeme Bhagavãnova posjeta Bombayu. Ne znam koliko vas je posjetilo Dharmakšetru1? Većina vas je bila u Bombayu jer svi međunarodni letovi polijeću iz Bombaya – i British Airways i American Airlines. Bhagavãn se nalazio u Bombayu. Svakog dana mnogo je ljudi dolazilo u Dharmakšetru da Ga vide i čuju Njegove govore.

Jednog popodneva cijela Dharmakšetra je bila puna poklonika – bilo je tu more ljudstva, sve glava do glave. Nije bilo prostora ni da se čovjek pomakne. Svi su pogledavali u nebo. Bilo je veoma oblačno i rominjala je slaba kišica. Bio je najavljen Bhagavãnov govor. Organizator i

1 Dharmakšetra – dosl. polje dharme, polje ispravnosti; dharmakšetra je također sinonim za kurukšetru, polje na kojem su se Pãóåave borile s Kauravama za ponovnu uspostavu božanskog poretka; to je također naziv za rezidenciju Bhagavãna Babe u Bombayu



du�nosnici Organizacije iz Dharmakšetre počeli su se nelagodno osjećati. Što će se dogoditi s publikom? Što će se dogoditi sa ženama koje su došle s djecom? Kako da se ipak održi govor?

Tada je jedan gospodin mirno rekao: “Svami, zašto ne održiš govor sada, umjesto u pet sati? Održi ga u četiri sata!”

Ali Bhagavãn je odgovorio: “Budući da je govor najavljen za pet sati, tu nema što da se radi! Budi miran.”

I tako, taj čovjek nije imao drugog izbora nego da odustane od daljnjeg nagovaranja. A što se dogodilo? Svami je otvorio Svoj prozor i pogledao nebo puno tamnih oblaka i blijeska munja. Kiša se mogla spustiti svakog trenutka.

On je samo rekao: “I to je sve!”Zamahnuo je rukom ovako. Vjerovali ili ne, za

deset minuta se razvedrilo. Cijelo nebo bilo je vedro, bez i jednog oblačka. Bhagavãnov govor je odr�an onda kad je najavljen, ništa ga nije prekidalo. To čudo dokazuje da je On gospodar cijelog univerzuma, gospodar svih pet elemenata, da može sve kontrolirati.

1. rujna 2002. godineBOG JE SVUDA

Bhagavãn je pitao: “Mladići, jeste li dobro prošli na ispitima?”

Jedan mladić iz desetog razreda ustao je i rekao: “Ja sam veoma dobro napisao pismeni zadatak.”

“Jesi li siguran?”“Da, Svami, sve sam dobro napisao.”“Ne, na dva pitanja nisi točno odgovorio, zar

ne?”“Da, Svami!”“Znam da si na dva pitanja pogrešno

odgovorio.”“�ao mi je, Svami!”Tada je upitao drugog mladića kako je danas

prošao.“Veoma dobro, Svami!”“Hmm… jesi li siguran? Kakve su tvoje ocjene

danas?”“Osvojio sam sto posto bodova.”“Dobro, ali jučer iz prirode nisi bio baš dobar.”“Da, Svami.”“Znam, znam!”Ovo je va�na izjava. Svami je rekao: “Iako sam

ovdje, ja sve promatram, sve pratim. Dok hodam ovdje, razgovaram sa svojim poklonicima po cijelom svijetu. Mojih poklonika ima posvuda i ja razgovaram s njima.” To samo znači da je Bog sveznajući, svemogući i sveprisutan. On je svuda. To je lijepa izjava koju je On objasnio temeljito

i duboko što zahtijeva našu usredotočenu pozornost.

Tada se približilo vrijeme kad su studenti pripremali dramu za Svamija u predavaonici koledža. Jučer me On pozvao i naredio mi da odem tamo i prisustvujem probama.

Imam jednu slabost, ako to tako �elite nazvati, ili vrlinu, ako tako �elite reći, ili emociju, ako to više volite, da razgovaram o Bhagavãnu s mnogo ljudi. Da, nebrojeno puta govorim jer �elim završiti �ivot govoreći samo o Njemu! Nemam drugih želja, ništa drugo ne želim.

“Svami, molim Te da me učiniš djelotvornim instrumentom u širenju Tvoje poruke, u širenju Tvoje misije. Nemam drugih �elja nego biti Tvoj instrument.”

Toga dana imao sam sastanak s grupom koja govori španjolski. Budući da sam morao razgovarati s njima, nisam mogao prisustvovati pokusima. Ali da pokažem svoju poslušnost, došao sam na probe jer sam znao da će to Svami provjeriti drugog jutra. Nisam želio duhovni rizik. Zato sam otišao tamo oko devet sati. Oni su već završili s dvije probe. Ali ja sam rekao: “Hajde dečki, probajte još jednom. Sutra me Svami može pitati nešto o tome.” Mladići me vole jer sam otvoren s njima. Svi su se okupili oko mene. Znate, to je uzajamna ljubav.

Ja sam ih dakle zamolio da probaju još jednom, a oni su to pristali učiniti.

Savjetovao sam im neke stvari jer sljedećeg dana Svami mi mo�e postaviti neko pitanje.

Drugog jutra Svami je pozvao neke mladiće koji su pripremali dramu i pitao ih jesam li bio na probama jučer navečer

“Da, Svami!”“Ne, došao je tek u devet sati, a vi ste do

tada već dva puta probali. On je negdje imao predavanje. On je uvijek takav. Dakle, zakasnio je na probe. Je li vam dao neke sugestije?”

“Da, Svami.”“Kako vam je mogao dati sugestije? On nije

glumac. Nikad nije glumio ni u jednoj drami. Kako onda može dijeliti savjete? Sve je to predstava. Znao je da ću provjeravati kod vas.”

Tada je viknuo: “Hej, glumče, ti veliki glumče – dođi ovamo!” Pomislio sam da zove nekoga drugog.

“Kako ti se svidjela drama?”“O, bila je zaista dobra.”“Jesi li je vidio?”“Bila je veoma lijepa.”“Došao si u sedam sati, zar ne?”“Ne, Svami, došao sam u devet.”“Znam, znam. Pripremi se! Kasnije ću doći i



pogledati dramu.”To je rekao Bhagavãn.Želim vam reći jednu ozbiljnu stvar. Pozvao je

jednog mladića, dobro građenog i snažnog.“Mladiću, ti si glumio Rãvaïu. O, taj ti karakter

dobro pristaje.”Zatim je pozvao drugog mladića. “Ti si dobro

odglumio ulogu Hanumãna. Ali gdje ti je rep? Nemaš ga. Hanumãn je imao rep.”

Pozvao je još jednog mladića. “Hej, ti si jučer zaboravio svoj dijalog.”

“Znam!”Pozvao je muzičara. “U pjesmi broj tri nisi dobro

izgovarao riječi.” A zatim se obratio meni: “Jesi li primijetio te pogreške?”

“Svami, ja znam da si Ti Bog. Ti sve znaš, zato ja ne moram znati sve.”

“Hej, hej, što si pametan! Huh!” Zatim se nasmijao.

Onda je upitao jednoga drugog mladića: “Kako je tvoja majka?” A drugog je upitao kako je Raman.

“Raman je moj djed, Svami.”“Da, kako je on?”“Svami, nije dobro.”“Zato te i pitam.”Tada sam Mu ja postavio pitanje. “Svami,

raspitivao si se i za djedove ove djece, rekao si što se dogodilo jučer navečer na probama u auditoriju koledža. To nije samo iznenađujuće, već upravo zastrašujuće.”

A Svami je rekao: “Ljudi znaju da ja znam sve. Zato dolaze ovamo. Oni dolaze jer znaju da ja sve poznam, da znam njihove očeve i djedove. Zato dolaze. To je obilježje Boga.”

Tada je pozvao jednoga gospodina koji je osvojio naslov magistra filozofije. Najprije treba magistrirati, a zatim doktorirati. Rekao mu je: “Braneći magisterij osvojio si najbolju ocjenu, veoma dobro. Dođi.” Dao mu je blagoslovljenu hranu. Pogledao je mene i upitao znam li da je on magistrirao. Ja to nisam znao.

Onda je pitao tog mladića: “Zar mi nisi rekao da si magistrirao?”

“Ne, Svami!”“Jesi li doznao rezultate?” “Ne, Svami,”“Sutra popodne ćeš dobiti rezultate. Postigao si

najbolje ocjene.”Vjerujte mi, sljedećeg jutra mladić je saznao

rezultate – bilo je onako kako je Bhagavãn rekao.

OVO TIJELO JE BO�ANSKI MAGNETTada je Svami primijetio: “Anil Kumar, jesi li

vidio onu veoma va�nu osobu, VIP?”

Ako kažem da jesam, On će reći: “Zašto si ga primijetio? Došao si vidjeti mene. Zašto gledaš druge?”

Ako kažem da ga nisam primijetio, reći će mi: “Zar spavaš? Kome ja govorim?”

“Svami, ja vidim ljude, ali ne znam tko su. Ne znam je li on VIP ili nije. Ja samo vidim ljude, ali ih ne poznam.”

“Oh- ho! On je predsjednik vlade Sri Lanke. A veoma će brzo postati predsjednik države.”

“O, Svami!”“Ti znaš da svi veliki i važni ljudi žele doći ovamo.

Svi oni žele doći – predsjednik vlade, svi vrhunski ljudi žele biti ovdje. Ali čekaju moje dopuštenje.”

“Svami, ako im nisi dopustio da dođu, kako ih privlačiš? Zašto su privučeni ovamo?”

“To je jednostavno! Ovo tijelo je božanski magnet koji svakoga privlači. Zato svi žele doći ovamo.”

Tada se Svami počeo prisjećati Svoje prošlosti te je iznenada rekao: “Anil Kumar, prije mnogo vremena otišao sam u Delhi. Boravio sam kod jednoga poklonika. Tisuće automobila se okupilo ondje.”

“Da, da!”“Znaš li što se dogodilo? Primio sam

memorandum, zahtjev.”“Od koga, Svami?”“Od svih stranih ambasadora.” A pisalo je

sljedeće:‘Dragi, voljeni Svami, moramo biti u našim

uredima u pola deset. Parkirati automobil postalo je velik problem. Ne možemo pokrenuti svoje automobile niti stići do svojih ureda. Blokirani smo, Svami! Hoćeš li se, molimo Te, maknuti odavde!’

Svami je zatim rekao: “Kao odgovor na njihovu molbu, maknuo sam se s toga mjesta na jedno drugo mjesto nazvano Talaktora. Znaš, posjetio sam i Kurukšetru.”

Kurukšetra je mjesto u sjevernoj Indiji.“Dakle, Svami, bio si i ondje?”“Da, da, nema mjesta koje nisam posjetio. Bio

sam posvuda.”“Kurukšetra, Svami?”Postavljao sam sve više pitanja jer sam �elio

dobiti informaciju od sâmoga Boga.“Dakle, bio si na Kurukšetri.” Ako jednostavno ka�ete: “U redu, Svami!” tada

završava svaki razgovor. Ali ja sam htio saznati još više. Tada je Svami rekao: “Kad sam išao na Kurukšetru…”

“Dobro, a što se dogodilo na Kurukšetri?”On je nastavio: “O, to je veoma uzak prostor.

Posvuda je bilo mnogo ljudi. I automobila je bilo



svuda – sve je bilo veoma usko.”“Svami, kako si se uspio kretati?”Znate li što se dogodilo? Ima jedna država

imenom Punjab. Svi stanovnici te države veoma su dobro građeni i snažni te lako mogu nositi šestero ljudi moje veličine. Oni se hrane žitaricama. Čini se da su se odnekud pojavili ti ljudi i podigli Svamijev automobil. Podigli su ga zajedno sa Svamijem i stavili ga na pozornicu. Pozornica je bila tako velika da je na nju mogao stati automobil.

Svami je tada rekao: “Onih dana tamo se okupila gomila ljudi.” On se zadržao ondje petnaest dana održavajući predavanja.

POSTIGNI STUPANJ MRSSvami je razgovarao s jednim mladićem istoga

dana na završetku dnevnog programa i upitao ga za koji se akademski stupanj priprema.

“Pripremam se za magistra znanosti - Msc., Svami.”

“I što nakon toga?”“Svami, štogod Ti ka�eš.”“Hoćeš li učiniti ono što kažem?”“Da.”“Osvoji titulu MRS2.”“MRS?”“Da, osvoji Mrs. Postat ćeš gospodin - Mr

magistar, a poslije toga osvoji Mrs – oženi se!”“O, Svami, o!”Tada je On rekao: “Dobro, dečki, znate da

morate biti veoma pametni kad se pojavite na razgovoru za radno mjesto, morate biti veoma inteligentni. Zar mislite da ja ne znam kako se vode razgovori? Ja to znam.”

Kako neformalno On razgovara s tom djecom. To je veoma zanimljivo.

Zatim je rekao tim momcima: “Slušajte, prije četrdeset godina poučavao sam mladiće kako da se ponašaju na razgovorima za radno mjesto.”

“O, zar doista, Svami?”“Da.”“Jesu li oni bili izabrani?”“Bili su prvi put na razgovoru. I vas ću izvježbati.

Ali vi nemate zdravog razuma. Morate znati kako ispravno odgovoriti.”

Činilo sa da je jedan mladić nakon razgovora rekao: “Svami, oni ljudi su mi na razgovoru postavili jedno zbunjujuće pitanje.”

“Koje je to pitanje?”“Pitali su me koliko stuba sam se popeo do

njihovog ureda.”Tko bi brojio stube u toj situaciji? Mladići broje

sve zvijezde, razmišljajući o tome hoće li biti izabrani ili ne.

“Ja nisam znao.”Ali Svami je rekao: “Trebao si ovako odgovoriti:

‘Popeo sam se uz onoliko stuba koliko će mi biti potrebno da siđem.’”

Tada je dodao: “Svi znate indijske lokomotive. Neke lokomotive su još nedavno vozile na ugljen. Naravno, sad imamo najnovije tipove lokomotiva. Ali u prošlosti, stare tipove lokomotiva pokretao je ugljen. Kad se takva lokomotiva kretala, iz njezina vrha izlazio je dim – to znate. Jedan mladić dobio je ovakvo pitanje na razgovoru za posao: ‘Kad se vlak brzo kreće, u kojem smjeru se kreće dim iz lokomotive?’”

Tko bi to promatrao? Svami je rekao: “Odgovor je jednostavan. A što vi kažete? Ne znate? Kad se vlak kreće naprijed, dim ide natrag, to je veoma jednostavno. Vi momci osvajate razne akademske naslove, ali svi imate prazne glave. Nemate zdravog razuma.”

Čini se da je neki član komisije iz nestašluka postavio ovaj problem: “U tintarnici je uhvaćena zmija.”

Svami je svakoga pitao: “Znate li da tintarnica ima usko grlo? Zmija je unutra. Kako će izići? Je li to uopće moguće?”

“Svami, ne znam.”A on je odgovorio: “Izići će na isti način na koji

je ušla. To je tako jednostavno. Dakle, da bi vas izabrali za posao na razgovoru, morate upotrijebiti ono što se zove zdrav razum.”

Hvala vam mnogo za ovu priliku što sam s vama. �elim vam sretne dane blagdana dasara koji počinje sutra. Slušajmo svi svete mantre. Možda ćemo razumjeti njihovo značenje, a možda ni nećemo. Većina nas ih ne razumije, ali zvuk ima svoje djelovanje. Kad iznenada začujete grmljavinu i ugledate blijesak, zar ne osjetite neki šok? I zvuk mantre ima slično djelovanje. Mantre su zvukovi koji pročišćuju cijelu atmosferu, pročišćuju srce i posvećuju ljudski život. Teško je okupiti sve svećenike na jednome mjestu da pjevaju mantre u Božjoj prisutnosti. Siguran sam da će to biti sretna dasara u kojoj ćemo uživati. Hvala vam mnogo.

Profesor Anil Kumar je završio svoj govor pjevajući bhajan:

Jaya ho, jaya ho, gopalana…

Sai Ram

S engleskog prevela: Stanka Hrabač

2 Mrs – skraćenica riječi mistress – gospodarica, gospođa


32 SATHYA SAI GLASNIK - OŽUJAK 2005.

OÇ OÇ OÇSai Ram

Hvala Svamiju što nas je opet okupio na ovom popodnevnom druženju. U ovaj sat vremena koji imamo na raspolaganju, spomenut ću nekoliko razgovora s Bhagavãnom. Ovo je nastavak prošlog razgovora.

14. rujna 2002. godineSAMOPOŠTOVANJE

Evo jedne Bhagavãnove izjave: “Nikad ni od koga ne molite ništa. Ne budite prosjaci. Ne tražite ništa. Stvari će vam sâme doći. Ako su vaše misli nesebične, ako su vaši motivi nesebični, a djelovanje ispunjeno ljubavlju, stvari će sâme doći k vama. Ne morate ih ni tražiti. Održite samopoštovanje, ono je veoma važno.”

Bhagavãn je dalje rekao: “Pogledajte mene! Ja nisam ništa tražio. Ja nisam nikom ispružio ruku, ali stvari mi sâme dolaze. Zašto? Jer sam nesebičan i pun ljubavi. Kad budete kao ja, sve će biti savršeno i ispravno.”

Rekao je i ovo: “Nikad ne težite za pokazivanjem. Nikad ne budite ekshibicionist. Nikad ne težite za javnošću ni za pustom slavom. Nikad nemojte sebe preuveličavati niti se previše hvaliti.”

Prijatelji, morate mi oprostiti što sam upotrijebio tako mnogo riječi. Svi ti moji pokušaji su samo nastojanja da vam stvari budu jasne.

Tada je Bhagavãn naveo opet jedan primjer. Prije kratkog vremena bio je u Delhiu. Ondje su pred Njega poslali na aerodrom jedan prekrasan

automobil, automobil broj jedan, vlasništvo predsjednika zemlje. Zamolili su Svamija da ga koristi za Svoje potrebe u Delhiu. Ali znate li što je Bhagavãn odgovorio?

“Tu se ne može ništa učiniti. To je vladin automobil. On pripada vladi. Ti si kao predsjednik poglavar vlade i nemaš pravo posuditi mi taj automobil. Neću ni ući u njega!”

Umjesto toga, vozio se starim modelom Mini Morisa. Zašto? Samopoštovanje je bilo važnije od blistavog automobila ili najnovijeg modela automobila.

To je lekcija za sve nas. Bolje je stajati na vlastitim nogama, nego kititi se posuđenim perjem. To je bila Bhagavãnova lekcija.

TRANSFORMACIJA

A zatim je nekom rekao: “Promisli, koliko je ljudi nadahnuto da učini nešto dobro?”

Na verandi je sjedio jedan mladić.“Anil Kumar, poznaješ li toga mladića?”“Da, Svami, poznajem ga. ““Taj mladić je inženjer. Njegov mlađi brat je

također inženjer. Oba su se udomila ovdje i služe Svamiju. Njihovi roditelji su sami u Bombayu jer su im oba sina ovdje. Ali znajući za Svamijevo služenje, roditelji se sada brinu za dvoje siročadi. Posvojili su dva djeteta i brinu se o njima, nadahnuti Svamijem. Na cijelom svijetu događa se transformacija.”

SAIJEVI BISERI MUDROSTI – DIO 2. - nastavak


33SATHYA SAI GLASNIK - OŽUJAK 2005.

PRONAĐITE SREĆU U DJELOVANJU

Tada je upitao druge mladiće što pripremaju za blagdan Ganeûa caturthi ili Vinãyaka caturthi, za Ganeûinu puju. Svi znate taj blagdan. Mladići su odgovorili da svaki nešto radi.

Bhagavãn ih je pohvalio. Od svakoga je čuo što priprema – što priprema Osnovna škola, Viša srednja škola, Koledž, Sveučilište. Napokon je rekao: “Gledajte dječaci, ja nalazim sreću u djelovanju, a ne samo u onom što čujem, ne samo u onom što kažem. Više nego govor, više od slušanja, više od deklaracije, važnije je ono što radite. Djelovanje je važnije od govora i deklaracije. Mladići, želio bih da mi kažete što ste učinili, radije bih da mi kažete da ste nešto učinili, nego da nešto imate u planu učiniti. Sve su to deklaracije. Učinite nešto, a onda mi recite što ste učinili.”

To je lekcija za sve nas. Ne najavljuju se planovi. Nema ništa veliko u planovima. Izvedba plana – akcija – to je važnije. Tu smo lekciju primili danas popodne.

Zatim je Bhagavãn rekao: “Vjerojatno ste primijetili da su trećeg dana iza blagdana Vinãyaka caturthi studenti iz raznih zavoda na kočijama dovezli mnoge kipove Vinãyake. To ste vidjeli, zar ne?”

“Da, Da.”Oni su govorili: “Svami, donijeli smo ovo!”“Uh- huh!”“Svami, mi radimo ovo, izrađujemo ono.”“Veoma dobro.”Bhagavãn je uzoran roditelj. On je sretan kad

čuje od mladića što rade, kako će doći ovamo s lijepo ukrašenim kočijama, s glazbom, plesom i ostalim.

SVI ĆE JEDNOG DANA STIĆI OVAMO

Ali kakva je pouka svega toga? “ U svom mjestu možete ukrasiti mnoge kočije, ali morat ćete ih prije ili kasnije dovesti ovamo.” To je rekao Bhagavãn.

Ta izjava ima duhovno, duboko značenje za čovjeka koji ima razvijenu svijest. Svi se ljudi mogu smijati, ali Bhagavãnove riječi nisu tek radi smijeha. Kakva je u njima pouka? Za vašu informaciju – riječ ratha je naziv za ljudsko tijelo.

Ratha je i pokretna kočija. Dakle, sve kočije morat će jednog dana doći ovamo, znači i svi ljudi će morati doći ovamo. Svi putovi vode u Rim, sve rijeke uranjaju u ocean. Dakle, svi vi morate jednom biti ovdje. To je On rekao.

(Uvijek kad On daje slične izjave, mene potresu električni šokovi.)

“Kakva je to izjava, Svami! Ah! Oh, oh!” To sam pomislio. Kad čitamo književnost koja ima neku biblijsku pozadinu, shvatimo istinski duh koji se nalazi iza Njegovih izjava.


Toga ugodnog popodneva dok je Svami sjedio u Svom naslonjaču, iznenada je pogledao u jednog mladića i upitao ga u kojem je razredu.

Mladić je polazio jedanaesti razred.Zatim ga je pitao zašto nije otišao kući.“Svami, zašto bih išao kući?”“Tvoj otac je doživio nezgodu. Zašto nisi otišao

kući?”“Nisi mi rekao da odem, zato nisam otišao.”Tada se Svami nasmijao.”Zbog tvoje vjere,

mogu ti reći da mu se ništa strašno nije dogodilo. Samo mala nezgoda, no sve će biti dobro. Ne brini se!”

Onda je iznenada dodao: “Danas popodne te nazvala majka i rekla ti da se ne brineš.”

“Da, Svami!”“Zašto mi to nisi rekao? Ja to znam. Znam što ti

je majka rekla na telefon.”To je svima bilo veliko čudo. Svami je znao

što se dogodilo, a znao je također za telefonski razgovor između sina i majke.

Tada je Svami rekao: “Mladiću, tvoja je vjera jaka. Želiš li da ti darujem lančić?”

“Da, Svami, želio bih lančić.”“Reci svojoj punici da ti ga daruje. Ona će ti

ga dati. Zašto bih to ja morao učiniti? Pitaj oca za lančić. On ti ga može darovati.”

“Ne, ne, Svami! Ne želim lančić ni od svoje punice ni od oca. Budući da ga Ti daješ, želim ga imati od Tebe. Darovatelj je Bhagavãn, zato ga želim.”

“O, zar tako?” Odmah je materijalizirao lančić i dao ga tom mladiću. Svi smo bili veoma, veoma sretni.


18 SATHYA SAI GLASNIK - SVIBANJ 2005.

OÇ OÇ OÇ5. studeni 2002. godine

TRADICIJA I KULTURA INDIJSKOG SELA U VRIJEME BHAGAVÃNOVIH DJEČAČKIH

DANAToga popodneva Bhagavãn je govorio o

danima Svoga djetinjstva te o tradiciji i kulturi sela u ovom dijelu države Andhra Pradesh. O tome nisam još nikom pričao jer su se ti razgovori odvijali jučer. Vi ste prvi koji čujete o njima.

Kultura sela označava i svjedoči o jedinstvu među ljudima. Svi su tada živjeli u duhu jedinstva, surađivali su međusobno, osobito za vrijeme razdoblja koje slijedi poslije blagdana dìpãvalì. To je mjesec studeni koji se ovdje naziva karthika. Ljudi su se kupali u hladnim vodama već u rano jutro, čak prije pet sati. U to vrijeme vikendom su se povlačili iz sela u kampove sãdhane, u duhovna okupljališta. Tamo su se zabavljali i veselili. Svi seljaci odlazili bi na udaljena mjesta gdje bi sjedili pod drvećem. Objedovali bi i izmjenjivali svu hranu koju su donijeli sa sobom od kuće. Pjevali bi i plesali, glumili i uživali u blagdanima. Takvi su dani sjedinjavali ljude, stvarali razumijevanje i priliku za razmjenu mišljenja. Ta su okupljanja jačala bratstvo i zajedništvo među žiteljima sela.

Bhagavãn je rekao: “Tih godina do pet sati ujutro, završili bismo naše kupanje i vratili se kući.”

“Svami, ali to je hladno godišnje doba, zar ne?”

“Da, ali što smeta? Kad skočiš u rijeku Chitravathi, više se ne osjeća hladna voda. No

ako stojiš na pijesku, počneš drhtati od hladnoće. Trebalo je samo skočiti u rijeku.”

“O, Svami, lijepo je to čuti. Ja se to nikad ne bih usudio sâm učiniti.”

A tada je Bhagavãn rekao: “Vikendom bismo odlazili na neka druga mjesta izvan sela i sjedili pod drvećem. Vjerojatno si čuo za biserno proso. To je zrnje prosa koje izgleda kao biseri. Iz njega se, uz ljute papričice, pripremaju razna jela. Veoma je ukusno. I danas ga volim. A volim i slador iz raži, rado pojedem malo raženog sladora. Veoma je ukusan.”

Ljudi bi plesali, pjevali, voljeli su se i njihati. U jednom od plesova nazvanom kolakam koristili su drvene štapove kojima su udarali po štapovima svoga suigrača…tak…tak! (Anil Kumar pjeva bhajan: govinda govinda gãyiye – dok pokazuje rukama unakrsno pokretanje štapova – bhajo rãdhe gopãla kõšïa gãyiye.) Seljaci bi dr�ali dva štapa i radili ovo – tak, tak. U plesu kolakam čini se da su plesači skakali između dva pokreta štapova. Bhagavãn je rekao da je Njegov djed Kondama Raju tako plesao.

“O, Svami, to je veoma zanimljivo. A što si Ti tada radio? Jesi li i Ti plesao kolakam? Jesi li skakao zajedno s njima?”

“A, ne, ne, ne! Ja nisam to radio.”“Što si onda radio, Svami?”“Ja sam okupljao seoske derane, dječake

iz sela pa smo pjevali bhajane: pãïåuraóga bhajana mandali – bila su to prva okupljanja radi zajedničkog pjevanja.” Tako je Bhagavãn već u ono doba započeo s pjevanjem pobožnih pjesama.

SAIJEVI BISERI MUDROSTI – DIO 3.

19SATHYA SAI GLASNIK - SVIBANJ 2005.

ZA MENE SU SVI JEDNAKIBhagavãn se tada sjetio posjeta jednom

Indijcu koji je pripadao nedodirljivima1. Onih dana je bilo mnogo takvih ljudi koji su �ivjeli na rubovima sela. Danas nije tako – danas na periferiji �ivi povlaštena klasa.

Jednom je Svami obećao da će posjetiti nekoga Madhiga Narayanu, nedodirljivoga, u njegovoj kući.

To je i učinio, a s Njim je bila i jedna pripadnica najviše kaste, kaste brãhmana, imenom Karanam Subbamma. Onih dana pripadnici te kaste nisu posjećivali nedodirljive, čak ni u snovima. Ako bi ih slučajno susreli, morali su se odmah okupati. Tako je to bilo onih dana. Ali ta gospođa slijedila je Bhagavãna svuda.

On joj je rekao: “Nemoj to činiti. Svim će seljacima biti žao. Za mene su svi jednaki – ja ću k svima otići. Ali za tebe to nije dobro.”

No ona je odgovarala: “Svami, nije me briga za društvo. Ne brine me što drugi misle o meni. Ja želim Tebe. Slijedit ću Te kamo god pođeš.”

Bhagavãn se također prisjetio da seljaci u ono vrijeme nisu nikad zaključavali svoje kuće. Nije bilo ni brava ni ključeva, sva vrata su bila otvorena – onih dana nije bilo ni zasuna ni lanaca.

I svi su ljudi odlazili na rubove sela da proslave blagdane. Sjedili su pod drvećem i zabavljali se, a selo je bilo sigurno. Takvo je bilo poštenje i čestitost u svim selima onih dana, pričao nam je Bhagavãn.

I tada, nakon što su se cijeli dan zabavljali, navečer bi samo legli na pijesak i zaspali. Uživali su u zdravom spavanju, bez mekih postelja i jastuka i svih tih stvari.

STRUČNJACI U PLIVANJUTada se Svami sjetio jedne priče. Njegova

majka Easwaramma i Njegove dvije sestre Venkamma i Parvatamma bile su sve tri odlične plivačice. Onih dana poučavale su seosku djecu plivanju. Nosile su veoma malu djecu u rijeku i pomagale im da plivaju. A tada bi ih ostavljale u vodi kako bi djeca sâma svladala to umijeće.

To nam je Bhagavãn jučer ispričao.

1. studeni i 28. listopada 2002. godine

POKLONIK IZ GRČKEOva dva spomenuta dana su važna jer je Svami

tada razgovarao s jednim gospodinom iz Grčke. Ime mu je bilo George. Svami bi se zaustavio i samo pozvao: “Hej, Grčka, dođi ovamo!”

Gospodin bi tada dopuzao naprijed. Pomislio sam da nešto nije u redu s njegovim nogama.

Svami me upitao: “Vidiš li kako on hoda?”“Svami, on se vuče po koljenima.”“To čini zbog odanosti. On nije poput tebe, da

hoda kao divljak.”“O, razumijem, Svami.”Momak se pribli�io i Svami ga je upitao kako

se zove.“George, Svami.”“O, George, hmm …Čime se baviš?”“Svami, vodim knji�aru.”“Kako se zove knji�ara?”“Ananda, Svami.”“O, a tko ti poma�e?”“Moja sestra.”“Što radite?”“Čistimo knji�aru, prodajemo knjige i radimo

sve što je potrebno.”“A što još radite?”“Pjevamo, Svami.”“Što pjevate?”“Sai bhajane.”“Kada pjevate?”“Cijeli dan!”“Gdje pjevate?”“Posvuda!”Svami je tada rekao:”Vidiš li njegovu odanost?

Ti nisi takav. Mmm…taj momak iz Grčke…vidiš, to je odanost!”

Zatim je nastavio: “Kako si prošli put došao u Prasanthi Nilayam? Kako si stigao ovamo?”

“Svami, pješačio sam od aerodroma u Bangaloreu do Puttaparthija.”

“O, koliko kilometara?”“Sto šezdeset kilometara, Svami.”“Koliko ti je dana trebalo?”“Četiri dana, Svami.”

1 nedodirljivi – stanovnici Indije koji ne pripadaju ni jednoj od četiri kaste



“Jesi li hodao praznih ruku?”“Ne, Svami. Na leđima sam nosio osamnaest

kilograma prtljage.”Pješačio je dakle četiri dana da stigne do

Prasanthi Nilayama. Tada nas je Svami upitao: “Ima li među vama

itko sličan njemu? Ugledajte se na njega, to je odanost.”

Zatim je nastavio: “Kako dugo dolaziš u Puttaparthi?”

“Dvadeset devet godina, Svami.”“Što si radio sve to vrijeme?”“Svami, skupljao sam pijesak iz Puttaparthija i

stavljao ga u torbu. Kamogod si Ti hodao, ja sam za Tobom skupljao pijesak i nosio ga u Grčku. Tamo ga držim na oltaru u mojoj sobi za pþju.”

“Jeste li čuli, momci? A vi gledate Svamija svaki dan. Ugledajte se u toga Grka.”

Ovako ih je zadirkivao.A onda ga je pitao je li o�enjen.“Ne, Svami, nisam.”“Zar doista nisi? Zašto se ne oženiš zbog

pomoći u kuhanju?”“Ne, Svami, ne �elim se o�eniti.”“Zašto?”“Ne, Svami!” I zaplakao je.Svami je pogledao u mene i pitao zašto on

plače.“Svami, plaču oni koji su oženjeni. A sretan

sam što i taj momak, koji nije oženjen, plače. Dakle, plaču i oženjeni i neoženjeni. Nema nikakve razlike. On plače jer ga je strah braka. A mi drugi plačemo zato jer smo oženjeni. Dobro, plačimo onda u zboru!”

Grk je ponovio:”Svami, neću se ženiti!”“Jesi li ti jedini iz Grčke koji je ovdje?”“Ne, Svami, i moj prijatelj sjedi ondje.”“Tvoj prijatelj?”“Da.”“Tko je on?”“Svami, on je međunarodni olimpijski

pobjednik.”“Olimpijski pobjednik?”“Da. U skoku u vis – on je prvi u svijetu, iz

Grčke je. On je također ovdje, Svami.”“O, znam! Dođi ovamo, momče!” - pozvao

ga je. Taj se momak približio, bio je veoma visok čovjek.

“Hmm, što je? Ispričaj ovim dečkima svoje iskustvo.”

Momak je rekao da se oženio i kad su on i njegova supruga čekali dijete, bili su kod mnogih liječnika. Svi su rekli da će se roditi muško dijete. Sve snimke ultrazvuka pokazivale su dječaka. Ali oboje su molili: “Svami, mi želimo djevojčicu, a ne dječaka. Svami, Ti to možeš promijeniti.”

“Vjeruješ li u to?”“Da.”“Onda idi kući!”Otišli su kući i supruga je rodila djevojčicu,

upravo kao što su željeli. Svami je tada rekao studentima: “Tako! Promijenio sam spol. Ako se vi dečki ne budete dobro vladali, odmah ću vas pretvoriti u djevojčice. Ponašajte se pristojno!”

Tada se Svami opet obratio Grku: “Hej, George, svi tvoji rođaci su u Grčkoj. Zašto onda dolaziš ovamo?”

“Ne, Svami, ja nemam rođaka.”“Nemaš nikakvih rođaka?“Ne.”“Čudno, zar nemaš rođaka?”“Svami, Tvoji poklonici su moji rođaci.

Nemam nikoga drugog.”Svami je bio zadovoljan.“George, hoćeš li ostati ovdje za moj

rođendan?”“Ne, Svami. Moram se vratiti.”“Moraš se vratiti? Zašto?”“I mi u Grčkoj slavimo Tvoj rođendan.”“Da? Kako ga slavite? Kako?”“S balonima i ukrasnim svjetlima. Dijelimo

slatkiše.”“O, zar tako? Koliko poklonika ima u

Grčkoj?”“Svami, mnogo je Tvojih poklonika, to su

ministri, slu�benici, obrazovani ljudi.”“O, dobro, dobro! Onda ti idi u Grčku i proslavi

ondje Babin rođendan.”Tada je Svami otišao u Svoju sobu i donio mu

novu odjeću kao Svoj rođendanski dar.

ZAŠTO TAKO LA�EŠ?Istoga dana, 28. listopada, svi su se studenti

morali javiti u koledž jer se 29. listopada započinje radom. Zato je Svami pozvao upravitelja univerziteta u Bangaloreu: “Hej, upravitelju, jesu li došli svi



dječaci? Jesu li se svi javili?”“Da, Svami, Svi su došli. Svih tri stotine.”“Zašto tako la�eš? Tri momka nisu došla. Ja to

znam. Zašto tako la�eš?”Upravitelj je počeo drhtati. “Oprosti, Svami,

oprosti, trojica se nisu javila.”“Zašto?”Prije nego što je upravitelj odgovorio, Svami

je rekao: “Jedan mladić ima frakturu pa nije došao. Drugi se razbolio od žutice pa nije mogao doći. Treći je zakasnio jer su autobusi i vlakovi imali zastoj zbog štrajka u Karnataki. Došlo je do nekih problema u vezi opskrbe vodom pa je sav prijevoz bio obustavljen. Zbog toga taj mladić nije mogao stići na vrijeme. A ti si rekao da su svi stigli. Ne, ne, ne! Trojica još nisu stigla.”

Svi smo se zaprepastili kad je Bhagavãn to rekao.

4. studeni 2002. godine

MNOGI LJUDI NE RAZUMIJU NI MOJE RIJEČI NI MOJA DJELA

Bhagavãn je gotovo bespomoćno rekao: “Mnogi ljudi ne razumiju ni moje riječi ni moja djela. Vi ne shvaćate ono što radim, ne znate značenje onoga što kažem. Neki čak sve pogrešno shvate. To me doista zabrinjava. Ja vam ne govorim značenje svojih djela, nikad ne objašnjavam unutarnje značenje onoga što činim. Osjećam se tako loše jer vi ne shvaćate duh koji se nalazi iza svega toga. Štogod kažem, štogod učinim, najbolje je za vas. Ja nisam sebičan.”

Što je ponukalo Svamija da to izjavi upravo onda kad sam ja bio tamo? Počeo sam raditi introspekciju. 4. studenog Svami je bio veoma oštar prema meni, uništavao me je kako je stigao. Osjećao sam se loše, bio sam tako povrijeđen.

A popodne je rekao: “Neki ljudi ne razumiju moje riječi. Neki ljudi ne razumiju moja djela. Oni ne znaju da je sve što ka�em za njihovo dobro.”

Nije se radilo o nekim ljudima, On je mislio na mene, ni na koga drugoga. Pomislio sam: ‘Dok mi Svami može izravno sve reći, zašto taj zaobilazni put?’

3. studenog 2002. godine

BHAGÃVAN, LIJEČNIK NAD LIJEČNICIMABhagavãn je upravo izišao iz Svoje sobe i stao

pred nas te rekao: “Anil Kumar, znaš li što se jučer dogodilo u našoj bolnici?”

“Što se dogodilo, Svami?”“Operirali su jedanaestogodišnjeg dječaka jer

je imao problema sa srcem. Operacija je uspjela, ali kasnije su se pojavile komplikacije. Abdomen mu je natekao i nije mogao sâm jesti. Trpio je strašne bolove i sve se zakompliciralo. Liječnici su se veoma zabrinuli. Došli su k Svamiju i rekli: “Operacija srca je bila uspješna, ali su se pojavile komplikacije. Što da radimo?”

Bhagavãn je materijalizirao vibhuti za dječaka i liječnik ga je namazao njime. Sve se normaliziralo i te večeri dječak je normalno večerao. To je rekao Bhagavãn.

S tim u vezi �elim skrenuti vašu pozornost na jednu veoma va�nu temu. Dr. Alreza, upravitelj opće bolnice, svakog dana razgovara sa Svamijem.

Dr. Alreza kaže: “Svami, ovaj čovjek će biti operiran, onaj će biti primljen u bolnicu, onaj otpušten. Molimo blagoslovljenu hranu.”

I Svami je svakom daje.A katkad ka�e: “Nemojte operirati, dajte ovaj

lijek.” Ili :”Liječite ovako. To nije gripa nego upala pluća.”

Ja sam svjedok tih razgovora. Bhagavãn Baba, liječnik nad liječnicima ne postavlja samo dijagnoze bolesti, već daje i recepte.


PJEVANJE VEDAToga dana svi su mladići sjedili naprijed. Bilo

je ugodno popodne. Vrijeme je bilo lijepo, prilično prohladno.

Bhagavãn je rekao: “Vrijeme i klima su sad ovdje kao u Kodaikanalu. U cijelom Puttaparthiju i Prasanthi Nilayamu u�ivat ćete kao da vas hladi klima uređaj.”

A tada su neki momci rekli: “Svami, �eljeli bismo pjevati Vede.”

Baba je odgovorio da pričekaju malo.Ja sam tada primijetio: “Svami, pjevanje Veda

je nešto posebno. Njihovo pjevanje djelovat će na



svakoga. Svi poklonici bit će sretni što čuju Vede. Molim te, dopusti im da pjevaju!”

“Hmm. hajde onda. Ovaj čovjek to preporuča. Dobro, pjevajte!”

I tako su oni započeli s Vedama.Tada, na kraju reda u kojem su sjedili mladići,

ugledao sam mlađu djecu – i oni su počeli pjevati Vede. Gledao sam kako pokreću usnama, pa sam primijetio: “Svami, mislim da se i djeca pridružuju pjevanju.”

“Što? Djeca to znaju mnogo bolje od odraslih dječaka.”

Zatim je zatražio da odrasli prestanu pjevati, pozvavši mlađe da nastave.

“Dođite, hajde, sjednite ovdje! Hajde, pjevajte Vede .”

Djeca su počela pjevati i činila su to bolje od odraslih dječaka, kažem vam!

Tada je Svami rekao: “Vidiš li? Znaš li ti to tako pjevati? Znaš li recitirati Vede?”

“Svami, ja nisam student Tvojih ustanova. Kako onda očekuješ da ja pjevam Vede? Ne, ne znam ih pjevati iz jednostavnog razloga što su oni išli u školu ovdje, a ja nisam. Zato ne znam pjevati Vede.”

“Oh – ho! Dobar trik! Umjesto da kažeš kako ne znaš, ti kažeš da nisi pohađao ovu školu. Dobro, svi naši učenici i učenice, sva djeca, uključujući i odrasle mladiće i studente na poslije- diplomskom studiju, iz sva tri obrazovna centra – iz Brindavana, Prasanthija i Anantapura – svi oni znaju Vede. Svi oni znaju kako ih pjevati.”

Tada sam ja rekao: “Svami, Tvoje obrazovne ustanove su upravo simboli vedske kulture, drevne tradicije, one su metafora Veda. Zato nisam iznenađen što svi učenici znaju Vede.”

Istoga dana, 29. listopada, Baba je rekao: “U pjevanju Veda dva su dijela. Jedan dio je namaka a drugi camaka.

Zatim je počeo objašnjavati: “Namaka - prvi dio, znači: ‘Ja ne želim ništa.’ Na znači ne, ma znači �eljeti. Dakle, ja ne �elim ništa – je prvi dio. Dok drugi dio, camaka znači: ‘Ja

�elim’, što pokazuje da je netko pun �elja. Što netko �eli? ‘O, Bo�e, osiguraj nam čisti zrak, dobru pitku vodu, blagoslovi nas zdravom hranom.’ To je camaka, molitva kojom se nešto zahtijeva.”

Morali ste do sada shvatiti da sam ja

ekstrovertan. Ja ništa ne mogu zadr�ati za sebe. Odmah pitam i stavljam sve na bo�ansku kocku, suočavam se s duhovnim opasnostima i prijetnjama. Ali ne mogu si pomoći. Rođen sam s tom otvorenošću. Što da radim?

Postavio sam ovakvo pitanje: “Svami, ako ka�em da ne �elim ništa – namaka, zašto ne bih rekao i da �elim sve – camaka? Zašto obje te vrste molitve? Ili bismo trebali moliti da nešto �elimo, ili da nešto ne �elimo. Kakva smisla ima govoriti oboje?”

Baba je odmah ovako odgovorio: “Jer se to oboje nalazi u Vedama kako bi ljudi koji imaju �elja mogli pjevati camaka, a oni koji nemaju �elja – namaka. To je sve. Vede daju prilike obim vrstama ljudi, obim kategorijama ljudi.”

Zatim je dodao: “Pogledaj, drevni mudraci činili su pokoru dugo vremena. Zato su rekli da su vidjeli Boga – puruša mahanta. Puruša je Bog. ‘Mi smo vidjeli toga Boga.’ Gdje? Iznad tame – tamasa parastat. ‘Iznad tame mi smo vidjeli Boga.’

Što to znači? Iznad tame neznanja postoji blistavilo ili Božja svjetlost.

Tada je Baba nastavio: Sveti ljudi su tvrdili da je Bog svuda, u čovjeku i izvan njega.”


ODMAH JE POČNITE LIJEČITIToga popodneva Svami je rekao jednom

mladiću da održi govor. Taj je mladić magistrirao biologiju i bio-znanosti, a završio je i magisterij iz poslovnog upravljanja. Bio je izvanredan student. Sada radi kao službenik u super specijalističkoj bolnici. Svami ga je dakle zamolio da održi govor. Mladić je govorio o dva veoma zanimljiva čuda.

Jednog dana došao je u bolnicu otac sa svojom kćeri. Liječnici su pregledali djevojčicu i rekli da je treba operirati jer ima problema sa srcem. Zatim su dalje objasnili da će i nakon operacije obitelj morati trošiti dvjesto rupija mjesečno za lijekove. Djevojčica će trebati koristiti lijekove dvije godine.

Otac je rekao liječnicima: “Mi ne možemo osigurati toliko novaca za lijekove. Gospodine doktore, ja imam i sina, moram se i za njega brinuti. Ako ću morati trošiti dvjesto rupija mjesečno na ovu malu djevojčicu, što će se dogoditi s mojim sinom? Osim toga, moj sin će moći zarađivati novac, dok



ova djevojčica možda neće to moći. Zašto dakle na nju trošiti novac?”

Liječnici su o tome obavijestili Bhagavãna.Svami se raznježio i bio duboko ganut te je

rekao liječnicima. “Operirajte je odmah. Šaljite toj djevojčici dvjesto rupija svakog mjeseca dvije godine. I ne samo toj djevojčici, već svakom pacijentu koji ne može podmiriti troškove. Recite svima da ćemo im odavde slati novac za njihovo uzdržavanje.”

Mislim da bolnice kakva je ova, nema nigdje na svijetu. Besplatne operacije, besplatno liječenje, besplatni lijekovi, besplatna dijeta, besplatno uzdržavanje – tko će sve to učiniti?

ON VAS NIKAD NEĆE POSLATI ODAVDE PRAZNIH RUKU

Tada je službenik spomenuo drugo čudo. Jedan momak je došao u bolnicu sa same granice u blizini Pakistana. I on je imao problema sa srcem. Ondje, na pakistanskoj granici, netko ga je uputio na Puttaparthi.

Rekli su mu: “Tamo je sve besplatno – operacija, liječenje – sve! Ne brini se!” Taj čovjek iz graničnog područja rekao mu je: “Ne brini se! Ideš k sâmom Bogu. On te nikad neće otpustiti praznih ruku. Vratit ćeš se živ i zdrav.”

Taj čovjek je došao ovamo, bio operiran i vratio se kući. U znak ljubavi, napisao je Svamiju ovo pismo: “Kako da platim dug zahvalnosti? Kako da se zahvalim Tebi, Svami, jer Ti si mi spasio život!”


EGO VODI DO STRAHAToga popodneva Bhagavãn je dvojici mladića

rekao da održe govor. Jednoga od njih, Sriram Parasurama, koji je magistrirao kemiju i dobio zlatnu medalju, i koji je doista pametan momak, poslali su prije nekog vremena na kalifornijsko sveučilište Loma Linda u Sjedinjenim državama na studije o upravljanju bolnicom.

On je rekao sljedeće: “Bhagavãnovim dodirom komad ugljena se pretvara u dijamant. Mi studenti sličimo komadima ugljena. Spaljeni ugljen

je neupotrebljiv materijal. Ali u rukama Bhagavãna mi se preobra�avamo u neprocjenljive, skupocjene dijamante. Da, to se događa zahvaljujući Svamiju.”

Tada je spomenuo jednu drugu stvar: “Gle, sigurno ste primijetili da sva školska djeca govore pred publikom bez straha. Nedjeljom, kad ih Svami pozove da govore, svi se poredaju jedan iza drugoga, želeći govoriti. Oni su neustrašivi. Uvijek su spremni govoriti, brzo jedan za drugim. Ako Svami pozove nekog starijeg studenta da govori pred svima, oni već imaju svoje rezerve. Stariji dječaci nisu tako spremni govoriti. Ali mlađa djeca su uvijek spremna.”

Nastavio je s tom temom.”Djeca iz osnovne škole u svako su vrijeme spremna ustati i govoriti. Spremna su odr�ati govor u bilo koje vrijeme. Zašto? Jer su djeca nevina. Nevinost je bo�anska osobina. Djeca se ponašaju nevino. Zbog njihove nevinosti, oni su iskreno odani Bhagavãnu. A zbog te svoje odanosti veoma su uspješni u nastupima – na taj način razvijaju se njihove dobre osobine. Dakle, prije svega mora postojati nevinost, ona će vas odvesti do ljubavi, a ljubav do pobjede. Tako se to događa s djecom.”

Sriram Parasuram je nastavio: “Ali što se događa s odraslim dječacima iz koledža? Ego, ego: ‘Hoću li govoriti dobro ili ne? Hoće li mi slušatelji pljeskati? Hoće li mi itko čestitati? Hoće li Svami biti zadovoljan? Hoće li ljudi misliti da sam dobar govornik?’ To je dakle ego. Godinama se ego njeguje, a taj ego vodi nas do straha. Strah nastaje zbog ega, on je odgovoran za neuspjeh, strah je uzrok neuspjeha. To se događa sa starijim studentima.”

VEĆ NETKO SJEDI ONDJEDrugi govornik, čije je ime Arun Kumar,

studirao je inženjerstvo na uglednom institutu za tehnologiju. Kasnije je magistrirao. A sada radi na Sai radiju za globalni sklad2.

Taj je mladić pričao: “Jednom je neki pijanac ušao u odjeljak ekspresnog vlaka. Stajao je ondje i gotovo izgubio kontrolu nad sobom pa se počeo izazovno ponašati. Psovao je i koristio vulgarne riječi. U njegovoj blizini je sjedila jedna djevojka koja se osjećala veoma tužno zbog toga.

2 Radio Sai Global Harmony; http://www.radiosai.org/ (op.ur.)



“Svami, spasi me!”, molila je. “Ovaj pijanac će možda sjesti pokraj mene jer je tamo slobodno mjesto. Ako to učini, kako ću podnijeti njegovo društvo – njegov neugodan miris i izazovno ponašanje? Što da radim?”

Tada je jedan drugi putnik u vlaku rekao pijancu: “Hej, sjedni ondje, tamo je slobodno mjesto. Sjedni!”

“Kamo da sjednem?”“Uz ovu djevojku. “Mislio je na djevojku koje je već zamolila da taj

momak ne sjedne uz nju.Pijanac se približio djevojci i kad je već htio

sjesti, povikao je: “Zašto si mi rekao da sjednem do nje? Tamo već sjedi neki nizak čovjek. Zar ga ne vidiš? U crvenoj je odjeći i duge kose. Zar ne vidiš?”

“Nitko ondje ne sjedi.”“Ne, ti si slijep. Mjesto je već zauzeto.”Tako je Svami spasio onu djevojku iz

neugodne situacije.A tada je Arun Kumar spomenuo jednu drugu

stvar.“Kad su ljudi sretni u svijetu, ta se sreća

zapravo ne nalazi u svijetu, već u njima sâmima. Ona se ne nalazi izvan njih. Kako to? Vi ste utjelovljenje bla�enstva. Vi ste utjelovljenje istine. Vi ste utjelovljenje mira. Vi ste bla�enstvo. Pogrešno je misliti da se bla�enstvo nalazi negdje izvan vas, ono je u vama, vi ste to bla�enstvo.”

Zatim je naveo još jedan primjer. “Jedan se pas domogao kosti i počeo ju je glodati. Dok je to radio, njegove su čeljusti stale krvariti, a nešto krvi kapnulo je i na površinu kosti. Uživajući, pas je počeo lizati krv. Mislio je da ta krv dolazi odnekud izvana. Ali to je bila njegova vlastita krv. Slično tome, i mi smo sretni s nekim ljudima i predmetima, ali ne zbog sreće koja leži izvan nas. Sreća je samo naša reakcija, odraz i odjek.”

To je Arun Kumar ispričao toga dana koji mi je bio veoma ugodan pa sam ga želio podijeliti s vama.


LJUBAV JE BOG, BOG JE LJUBAV, �IVITE U LJUBAVI!

Bhagavãn je razgovarao s profesorima na verandi. Kao što znate, studenti obično pripreme

izvedbu neke drame 22. studenog, na dan konvokacije Sathya Sai Sveučilišta.

Toga dana Bhagavãn ih je pitao kao slučajno: “Mmm… kakvu dramu pripremate?”

Jedan je mladić odgovorio: “Dramu o raznim religijama.”

“Dobro.”Drugog mladića je pitao kakvu dramu čita.“Svami, ima mnogo nasilja u svijetu, a mi

ćemo pokazati što je ljubav i jedinstvo.”Tada je Svami rekao: “Ne želim da kritizirate

bilo koju zemlju. Ne želim da ističete različitosti, ne želim da pokazujete bilo što negativno. Nikad publici ne prikazujte negativne stvari. Nemojte to činiti, usredotočite se radije na ono što je pozitivno u vama. Ja vam uvijek govorim:

Postoji samo jedna kasta, kasta čovječanstva.Postoji samo jedna religija – religija ljubavi.

Želim da ističete teme vezane za te stihove – nikakvih religija, sukoba, različitih mišljenja, nikakvog nasilja. Ne �elim to.”

A napokon je rekao: “U ovoj ustanovi morali ste do danas shvatiti da je svrha Sathya Sai obrazovne ustanove, svrha Sathya Sai obrazovne filozofije ova – Ljubav je Bog, Bog je ljubav. �ivite u ljubavi! Svi studenti moraju to znati. Morate živjeti u ljubavi, nema nikakve druge teme u našoj ustanovi. Zato želim da dječaci pokažu ovu ljubav u svojoj drami. To mora biti tema drame. A ne borba, ne argumenti.”

18.listopada 2002. godine

VELIČINA ČOVJEKA JEST USREĆITI DRUGE

Slučajno sam izvalio i rekao: “Svami, negdje u Indiji je izbilo nasilje. Danas ujutro su novine izvijestile da je mnogo ljudi ubijeno.”

“Ti uvijek pratiš najnovije vijesti. Što dobivaš tim vijestima, osim neprilika. Vijesti nisu ništa drugo nego neprilike.”

“Ti misliš na nasilje izvana?”“Nema ništa velikoga u ubijanju ljudi. Kobre

također ubijaju ljude. Lavovi ubijaju ljude. I tigrovi isto čine, kao i škorpioni. Nema ničega velikog u ubijanju ljudi. Veličina čovjeka leži u pomaganju



ljudima, u služenju ljudima. Veličina čovjeka jest usrećiti druge, a ne ubijati druge.”

DALJINA NIJE VA�NABhagavãn je dao još jednu izjavu. Radilo se

o jednoj priči. Znam da mnogi od vas stranaca znate više od nas o tim pričama. Susreo sam neke strance koji su dobro proučili Bhagavadgìtu i djelo Tripura rahasya. Mnogi od nas ne znamo te stvari. Žao mi je, ali moram to priznati. Danas je Sai obitelj takva da daljina nije nikakav pokazatelj. Daljina nije važna. Susreo sam se s nekim poklonicima iz Argentine. Oni su proučili sve te tekstove. Vidio sam kako jedan gospodin iz Argentine čita djelo Tripura rahasya. Ja to nikad nisam pročitao. Pitao sam ga što to čita.

“Zar ne poznaješ to djelo?” upitao me je.“Žao mi je, saznat ću to pa ću ti kasnije reći.

Ne smijem sumnjati u tvoju obrazovanost.”

UGLED OBITELJIOva je priča prikaz jedne epizode iz

Mahãbhãrate kada svijetu nije najavljeno rođenje Karïe jer ga je njegova majka, djevica, rodila prije nego što se udala. Dakle, bila bi to uvreda, to bi smanjilo ugled obitelji – zato Kuntì nikom nije govorila o rođenju toga dječaka kojega joj je darovao sâm bog Sunca. Ona je ostavila to dijete.

O djetetu se brinuo i odgajao ga je čovjek niže kaste. Karïa je postao vođa Kaurava. Pred sâm kraj rata, Pãïåave su bile spremne svakoga ubiti. Karïa je bio glavni general suprotnog tabora. Naravno, majka je majka. Zato se Kuntì obratila svom sinu Karïi.

“Ti si moj najstariji sin. Ona petorica su tvoja mlađa braća. Ti pripadaš neprijateljskom taboru Željela bih da mi kao majci nešto obećaš. Nemoj ubiti svoju braću,” molila ga je ona, plačući.

Karïa je tada upitao: “Majko, kakvu si to stvar učinila? Zašto im nisi rekla da sam njihov brat? Zašto mi ranije nisi rekla da sam tvoj sin? Sada će se dogoditi velika tragedija.”

I on je zaplakao. “Majko, ja sam vođa Kaurava i trebao bih biti vjeran svome kralju. Neću napustiti svoju dužnost samo zato jer si mi ti u zadnjem času rekla da sam tvoj sin. Moram biti vjeran svome

kralju. Neću dirati četvoricu tvojih sinova, napasti ću samo jednoga, Arjunu. On je moj neprijatelj. Ubit ću samo njega, neću dirati drugu četvoricu. Ne brini se!”

Bhagavãn je to tako objasnio.Na to sam ja istog časa rekao: “Svami, zar

nije bila Kuntìna pogreška što nije rekla istinu – da je Karïa njezin sin, njezin najstariji sin? Je li bilo ispravno s njezine strane da to samo tako sakrije?”

Bhagavãn je doista veličanstven. On nikad neće nikoga povrijediti, svakoga će samo uzvisiti.

Odgovorio je: “Ne, ne! Griješiš. Kuntì nije krivo učinila. Ona nije otkrila da je Karïa njezin sin zbog ugleda porodice. Ona ga je rodila dok još nije bila udata. Da je ta istina o rođenju bila svima otkrivena, na kraljevsku obitelj bi svi gledali s prezirom. I zato, zbog ugleda porodice, ona nije otkrila istinu.”

Na taj način On izgrađuje plemenitost karaktera.

Zatim je nastavio: “Onih dana nije bilo smrtne kazne. Čovjeka nisu ubijali. Bilo je dovoljno da mu glavu potpuno obriju i tada ga protjeraju iz zemlje. To je bila kazna. Ljude nisu ubijali mačem, ne! Pustili bi ih da odu, da napuste zemlju obrijane glave. Protjerivanje - to je bila kazna onih dana.”

Kasnije je Bhagavãn spomenuo dva lika iz epa Mahãbhãrata - jedan je bio Bhìšmãcãrya, a drugi Droïãcãrya. Ãcãrya znači profesor. Prema Bhagavãnu, Bhìšmãcãrya je bio pravi profesor jer je provodio u djelo ono što je poučavao. Dok je onaj drugi, Droïãcãrya, imao samo profesorsku titulu – on nije provodio u djelo ono što je poučavao. To nam je Bhagavãn otkrio.

RODITELJI RÃME I SÌTEIstoga dana, 18. listopada, Bhagavãn je

spomenuo i Rãmãyaïu. Govorio je o Paraûurãmi koji je pokušao ubiti sve članove ratničke kaste – kšatrya. Zavjetovao se da će to učiniti. I doista je poubijao sve, osim kralja Daûarathe i kralja Janake. Daûaratha je bio Rãmin otac, a Janaka Sìtin. Njih dvojica su bili pošteđeni.

“Kako to, Svami? Budući da su svi drugi bili ubijeni, kako to da su njih dvojica bili spašeni?”

Evo Svamijevog odgovora: “Novo-vjenčanog čovjeka ne smije se ubiti. Daûaratha je imao tri �ene. Uvijek kad se Paraûurãma spremao ubiti ga, on bi se vjenčao s jednom od njih. Tako je njegov



život bio pošteđen.”“A kako je �ivot drugoga kralja bio spašen?

Kako se to dogodilo?”“Onaj tko izvodi obred – yajña, ne smije biti

ubijen. Janaka je uvijek obavljao razne �rtvene obrede i zato je bio pošteđen. Tako su se njih dvojica spasili i postali su roditelji Rãme i Sìte. Sve je to bila bo�anska drama.”


OKRENITE I USMJERITE SVOJ UM PREMA BOGU

Moram vas također obavijestiti što se dogodilo 16.listopada, što je Svami tada govorio. Bilo je postavljeno nekoliko pitanja.

Evo prvoga: “Svami, za svaku akciju postoji i reakcija. Svako djelo ima svoj rezultat. Karma je akcija, karmaphala je rezultat te akcije. Dakle, što god radim, ne mogu izbjeći posljedicama svoga djelovanja. Ako radim dobro, rezultati će biti dobri. Ako su moja djela loša, i rezultati će biti loši. Moram se s njima suočiti. Ne mogu pobjeći od njih. To nam Ti govoriš. Ali progoni me jedna sumnja, Svami.”

“Koja?”“U filozofiji nedvojstva – advaita, nema ni

akcije ni onoga tko je čini. Nema ništa takvoga jer je, prema toj nedualističkoj filozofiji, cijeli život san. Svami, kako objašnjavaš ovu akciju - reakciju s jedne strane, a nikakvu akciju s druge? Kako pomiruješ ovu nedualističku filozofiju, Ûaókarinu advaitu, s akcijom i reakcijom?

Bhagavãn je odmah odgovorio: “Idi do korijena uzroka akcije. Koji je uzrok tvoje akcije? Misao. Odakle je misao potekla? Iz uma. Dakle, misao je nastala u umu i dovela do akcije. Akcija ti je dala posljedicu, nagradu ili rezultat. Tako dugo dok djeluješ na razini uma, tako dugo dok radiš na toj razini, ne možeš biti oslobođen posljedica svojih djelovanja. Ne možeš pobjeći od reakcije jer djeluješ na razini uma. Ali Ûaókarina advaita ka�e da moraš transcendirati um. Moraš se uzdići iznad njega.”

“O, Svami, je li to moguće učiniti? O čemu se tu radi? Molim Te, objasni mi.”

Evo Babina objašnjenja: “Da bi transcendirao um i uzdignuo se iznad njega, moraš ga najprije upoznati!”

“O, a ja samo govorim – never mind3, ali zapravo ne znam što je um. Svami, što je um?”

“Pogledaj, um nije ništa drugo nego svežanj misli. Kao što isprepletene niti čine tkaninu, tako isprepleteni svežanj misli čini um.”

“Dakle, Svami, kako da se uzdignem iznad uma?

“Povuci sve misli, tada ćeš biti bez njih. Kad si bez misli, nema ni uma. Kad nema niti, nema ni tkanine.”

“Ali kako postojati bez misli? Kako biti bez njih?”

“Da, to je moguće.”“Zašto? Kako je to moguće?”“Tako da usmjeriš um prema Bogu. Okreni

i usmjeri svoj um prema Bogu. Tvoj um je sada usmjeren prema svijetu. Skreni ga! Preusmjeri ga! Ponovo ga usmjeri prema Bogu. Kad to učiniš, misli će nestati. Um je pun božanskosti, pun je Boga. Tada više nema misli, nema uma, ni akcije ni reakcije. To je put.”

To je lijepo čuti, ali moram to još vježbati.

POZITIVNO MIŠLJENJEEvo i drugog pitanja: “Kako da njegujem

pozitivno mišljenje?”“To je veoma lako”, odgovorio je Svami.“Veoma lako? Kad me netko počne

prekoravati, kako da to shvatim pozitivno? Kad mi netko nanosi štetu, kako o njemu mogu pozitivno misliti? Kad mi netko nanosi tako mnogo štete, kako mogu o njemu imati pozitivno mišljenje? Je li to moguće?”

“To je veoma lako.”“Ali kako, molim Te, objasni mi!”“Kad shvatiš da je sve što ti se kaže i učini

protiv tebe za tvoje vlastito dobro, to je pozitivno mišljenje. Pozitivno misliti znači uzeti sve što ti se događa kao nešto što je za tvoje dobro. Bez obzira što drugi kažu o tebi, bez obzira što drugi možda učine tebi, bez obzira na to koliko si štete pretrpio, smatraj sve to kao nešto što je dobro za tebe. To je pozitivno mišljenje.”

3 never mind – ta fraza inače znači ništa ne smeta



“Da, sada znam – ali još nešto, Svami, kako razviti to pozitivno mišljenje, kako prihvatiti da je sve za moje dobro. Na primjer, ako istučem nekoga, kako će taj misliti da je to za njegovo dobro?”

“To je moguće ako imaš čvrstu vjeru u Boga. Ona će ti pomoći da razviješ pozitivno mišljenje.”

KOZMIČKI UMNetko je upitao: “Svami, kakva je razlika

između individualnog uma i kozmičkog uma?”Evo Svamijevog odgovora: “Kozmički um

je univerzalan, on je božanski. Individualan um je entitet, on ima svoj identitet. Entitet i identitet imaju svoje ime i lik dok je kozmički ili univerzalni um bezimen i nema nikakav lik. Bez imena i lika – univerzalni um je kozmički um. Onaj koji zna ime i lik – entitet i identitet je individualan um.”

“Svami, postoji li neki odnos između to dvoje?”

“Da, oba su jednaka.”“Oba su jednaka? Ali jedan ima lik, a drugi

nema, jedan ima ime, a drugi ga nema. Kako onda mogu biti jednaki?”

“To je veoma jednostavno.”“Kako, Bhagavãn? Kako je to jednostavno?”“Da, jednostavno je.”“Zašto i kako?”“Kad pojedinac zaboravi svoj identitet, kad

mu nije va�no ni ime ni lik, kad ih transcendira i uzdigne se iznad njih, kad više nije vezan za njih, tada postaje kozmički um. Tako dugo dok ste vezani za ime i lik, odvojeni ste od kozmičkog uma. Kad napustite ime i lik, tada individualni um i kozmički um postaju jedno.”

“Ja to još uvijek ne razumijem, Svami.”“To je jednostavno. Zamisli balon. U balonu

se nalazi zrak. Oko balona također ima zraka. Taj okolni zrak je kozmički um, a zrak u balonu je individualni um. Kad balon pukne, zrak iz balona sjedini se sa zrakom izvan njega. Među njima nema nikakve razlike. Razlika postoji u veličini, imenu i obliku balona. Ali između zraka u balonu i zraka oko njega nema nikakve razlike. Tako je i s individualnim i kozmičkim umom – oni se razlikuju jedino zbog imena i lika.”

SVRHA �IVOTA“Svami, dopusti nam još jedno pitanje.”

“O čemu se radi?”“Koja je svrha �ivota? To je jednostavno

pitanje.”“Svrha života jest pronaći jedinstvo s Bogom,

spoznati Boga u sebi. Pronaći jedinstvo s Bogom znači spoznati da si i ti Bog. I to je sve! To je svrha života. Sve dok se osjećaš različitim od Boga, znači da je pred tobom još dugi put. Morat ćeš putovati duhovnim stazama tako dugo dok taj identitet, tu jednost, to jedinstvo s Bogom ne doživiš i potpuno ne spoznaš.”

9. listopada 2002. godineMAJKA NEĆE ZABORAVITI

Bio je to dan kad je Svami naredio da se podijeli sladoled svim studentima. O, sladoled, fino, svi ga volimo. Neki su, dakle, studenti dijelili čašice sa sladoledom. Iznenada se pojavio Svami i pozvao ih: “Hej, dečki! Jeste li svima dali sladoled?’

“Da, Svami.”“Svi su ga dobili?”“Da.”“Vi ste beskorisni momci. Ona dva dječaka

nisu ga dobila. Idite i dajte im sladoled.”Zatim se okrenuo prema nama i rekao: “Vi

se nazivate braćom. Znate, braća će zaboraviti, ali majka neće.”

To pokazuje da je Bhagavãn svima nama Majka.

JA TRPIM ZBOG VASEvo još jednog bisera koji nam je darovan 9.

listopada. Bhagavãn uzima na Sebe tuđu bolest. Što se tada događa? Pati li On? Zašto preuzima nečiju bolest?

Svami je to ovako objasnio: “Ja prihvaćam, preuzimam i trpim zbog vas, kao odgovor na vaše molitve jer kad bi bol bila ostavljena vama, bila bi nepodnošljiva, mučna i strašna i vi je ne biste mogli podnijeti. Budući da se molite, ja je preuzimam na sebe.”

“Svami, patiš li Ti isto kao i ja? Boli li Tebe kao i mene?”

“Da, ali kod mene bolest traje kraće vrijeme, a ti moraš dugo trpjeti. Kad ja preuzmem bolest, ona je kratkotrajna. Ja je preuzimam da bih vas oslobodio bola. Zato to činim.”

Jednom je Svami pozvao na razgovor učenika



koji je imao astmu. Za vrijeme kišnog razdoblja, mnogi astmatičari imaju velikih problema s disanjem.

Mali, nevini dječak je rekao: “Svami, mnogo trpim. Ne mogu disati. To je nepodnošljivo.”

“O, nemoj se brinuti, dijete moje, nemoj se brinuti.” I Svami je počeo odmah teško disati jer je preuzeo bolest na sebe. To je trajalo nekoliko minuta, a zatim je prestalo.

Kad je Svami opet počeo normalno disati, rekao je: “Nećeš imati više astmatičnih napadaja. Ne brini se!”

Taj primjer pokazuje kako Baba preuzima na Sebe patnje ljudi i posve ih oslobađa njihovih problema.

Evo još jedne priče. Jučer je Bhagavãn izišao iz Svoje sobe i upitao me: “Jesi li vidio ona dva liječnika?”

“Svami, nisam ih vidio jer su oni ušli i izišli iz Tvoje sobe, a ja sjedim ovdje na stubama, kao što znaš. Kako ih odavde mogu vidjeti? To je nemoguće! Nisam ih vidio.”

“To su bili liječnici iz Njemačke. I muž i žena su specijalisti za bolesti srca. Oni su vrhunski liječnici, izvršili su nekoliko transplantacija srca. Pozvala ih je vlada Australije da ondje rade.”

Prije odlaska u Australiju željeli su vidjeti Babu i posjetiti Njegovu bolnicu. Znali su za Njega i čuli su što se obavlja u super specijalističkoj bolnici. Htjeli su doći ovamo i zatim otići u Australiju s Njegovim blagoslovom, nadahnuti Njegovom božanskošću.

Neka vas Bhagavãn blagoslovi!Sai Ram!

Profesor Anil Kumar je završio svoj govor bhajanom:

Jai, jai prabhu giridhãri natavara nandalãla…



NOVOSTI IZ SAI CENTARA

1. Medicinski kampovi

Bosna i Hercegovina: Sathya Sai Organizacija Bosne i Hecegovine u suradnji s građanskom udrugom UG Roma, organizirala je medicinski kamp 19.veljače 2005. godine da omogući besplatnu zdravstvenu njegu stanovnicima Ciljuge, Bare i ostalih stambenih naselja u općinama Živinice i Kiseljak. 35 volontera, zdravstvenih radnika iz 'Bosanske međunarodne zdravstvene udruge' te javnog zdravstvenog centra 'Dom zdravlja', uključujući liječnike, laboratorijske tehničare, farmaceute, medicinske sestre i studente medicine, ponudili su svoje usluge u ovom kampu koji je održan u Drugoj osnovnoj školi. U kampu je bilo provedeno blizu 650 konzultacija u različitim specijalnostima poput pulmologije, ginekologije, epidemiologije, pedijatrije, kardiologije, ultrazvuka, stomatologije, neurologije i laboratorijskih pretraga. Oko 800 kg prehrambenih artikala – šećera, ulja, tjestenine, sokova, kave, sendviča, džema, kiselog vrhnja i kruha podijeljno je za vrijeme održavanja medicinskog kampa.

Sri Lanka: 10. veljače 2005. godine tim od 10 članova, Sai poklonika, otputovao je u jedno od najrazorenijih područja pogođenih tsunamijem u Sri Lanki. Tim je bio sastavljen od osoba iz Kanade, SAD-a i Argentine. U koordinaciji i pomoći od strane Sathya Sai organizacije Sri Lanke tim je otišao u Aliyavalai koji se nalazi na sjeveroistočnom dijelu obale Sri Lanke. Ovo selo je jedno od najpogođenijih područja u ovoj katastrofi. Uz suradnju tri prevoditelja iz Vavuniya Sathya Sai centra, tim je organizirao rad za ublažavanje posljedica. Postavljen je medicinski kamp i pegledano je 450 pacijenata s širokim spektrom povreda – lezije kože, rane, infekcije dišnog sustava.Također je pegledano i oko 150 djece u dobi od 0-3 god. Savjet za nastradale je još jedno presudno područje u ovoj

22 SATHYA SAI GLASNIK - SIJEČANJ 2005.

Sai Ram!Duboko se klanjam lotosnim Stopalima

Bhagavãna.Lijepo je biti s vama i dalje za vrijeme

razgovora na verandi Prasanthi Nilayama. Molimo Bhagavãna da nam dade dovoljno vremena i snage da vas obavijestim o svemu što je On razgovarao sa Svojim studentima, o kakvim raznim temama i u različitim prigodama. Vratimo se sada razgovorima na verandi u lipnju 2002. godine. Ima mnogo izvještaja o ljetnim temama koje su se dogodile za vrijeme zadnjeg tjedna mjeseca svibnja. Neke od Bhagavãnovih komentara zabilje�io sam dok je On prosipao te bisere mudrosti.

Prvi prizor:


ZBOG ČEGA RAZLIKE?

Bio je jasan, sunčani dan i Bhagavãn se upravo htio pojaviti pred poklonicima koji su Ga čekali u Sai Ramesh Hallu. Dao je upute svim profesorima i studentima te gostima da krenu u predavaonicu koledža gdje će se održavati ljetni seminar. Predavanja su bila zanimljiva, a popodne bi Bhagavãn kao i obično, dolazio i održao Svoj božanski govor studentima, profesorima i gostima.

Toga popodneva upravo se uputio prema podiju kad se iznenada zaustavio ispred jednoga staroga gospodina. Ovdje ime nije važno, već ono što se dogodilo. Taj stari gospodin nosio je indijsku

odjeću države Andhra Pradesh. Znate što je dhotì ? Panditi nose dhotì i lalci – gornji dio odjeće. Znate li to?

Zaustavio se pred tim gospodinom i rekao: “Danas ujutro vidio sam na tvom čelu crvenu točku iz plastike (smijeh). A sada imaš crvenu točku iz kumkuma. Što znači ta razlika?

Zaprepastio sam se jer sam vidio da je taj gospodin sjedio u zadnjim redovima predavaonice, mo�da u pedesetom ili šezdesetom redu. Ovaj naš dobri Bog primjećuje čak plastičnu točku na čelu, a onda pita zašto razlika.

Kao obično, rekao sam: “Svami, kako to da si primijetio tu malu crvenu točku na njegovu čelu? Znam da je taj gospodin sjedio daleko otraga. Što je to? To je veoma tajanstveno.

Svami se nasmijao i rekao: “Nitko mi ništa ne mora reći. Ja sve vidim i opazim.”

Drugi prizor

VAŠA JE SUDBINA DA SE PREDATE BOGU

Drugog dana Bhagavãn se okrenuo k meni i upitao me kako mi se svidjelo njegovo predavanje.

Bog želi čuti mišljenje čovjeka o Njegovu govoru. Dakle, doista imam sreće i privilegiju izraziti svoje mišljenje o božanskom govoru, i to Bogu sâmomu.

Tada sam rekao: “Svami, Tvoj govor je bio fantastičan. Sva naše sumnje su se raspršile. Sva naše sumnje su objašnjene. Bio je to prekrasan govor.”

Bhagavãn je odgovorio: “Hmm… �eliš da


SAIJEVI BISERI MUDROSTI – 4. d io

23SATHYA SAI GLASNIK - SIJEČANJ 2005.

povjerujem kako su sada sve tvoje sumnje nestale? Ne! Tvoje je tijelo puno sumnji, od glave do pete. One nikad neće biti razjašnjene.” (smijeh)

Ja sam odgovorio, ispričavajući se: “Svami, ako je moje tijelo puno sumnji koje nikad neće biti razjašnjene, što da radim? Kakva je moja sudbina?

Sudbina se na sanskrtu ka�e gathi. Ako sam pun sumnji kojih se neću moći riješiti, što da radim?” Tada je Bhagavãn rekao: “Što? Ponovi pitanje.” (smijeh)

Pitao sam: “Svami, kakva je moja sudbina – gathi ?”

A On je odgovorio: “Ûaranãgathi je tvoja sudbina.” Ûaranãgathi znači predanost volji Božjoj.

“Predaj se meni, to je tvoja sudbina.”To je rekao Bhagavãn. Dakle, prijatelji moji,

jedina sudbina svih nas jest predati se Bogu. Tu lijepu izjavu �elio sam podijeliti s vama.

Treći prizor

ISPITIVANJE I OTKRIVANJE

Jednog dana - pričam vam o događajima koji su se dogodili u mjesecu lipnju 2002. godine – dok je Bhagavãn hodao među studentima, pogledao je jednog studenta i upitao ga odakle je. Mladić je odgovorio da je iz Bangalorea. Bhagavãn je tada �elio znati kako je njegov otac. �elio je znati i odakle je njegov otac. Sljedeće pitanje bilo je dakle opet o ocu. Nisam znao zašto sva ta znatiželja. Zašto sva ta ispitivanja?

I tada je Bhagavãn postavio još jedno pitanje.”Što je tvoj otac?” Mladić je odgovorio da je njegov otac lektor iz hindi jezika, a radi na Svamijevom koledžu u Bangaloreu.

Mo�da znate da sam ja šest godina slu�io kao upravitelj kampusa u Whitefieldu. Ja sve tamo poznajem. Bio sam zaprepašten.

“Tvoj otac je u Whitefieldu? Mora da ga poznajem. Kako se zove?”

Prije nego što je mladić otvorio usta da odgovori, Bog je počeo govoriti: “Ime njegova oca je Suresh Chand Jain.”

“O, Svami!”“Znaš li što se dogodilo prije dvadeset

godina?”“Što se dogodilo, Svami?’“Njegov otac je velikom brzinom vozio motocikl

s ovim malim dječakom te je doživio nesreću. Motocikl je bio potpuno uništen, ali ništa se nije dogodilo ni njegovu ocu ni njemu. To je taj mali dječak, razumiješ li sada?”

Želio sam vas upozoriti na taj nesretan događaj

iz jednoga drugog ugla. Samo zato jer Svami pita odakle ste, ne znači da On to ne zna. On zna! Ali takva pitanja nam postavlja zato da bi nam pružio zadovoljstvo i radost da smo razgovarali s Njim.

Ovo je vrhunski primjer: “Odakle si? Gdje ti je otac?” Tada Baba objašnjava što se dogodilo prije dvadeset godina. Vidite li, jedno je ispitivanje, a drugo otkrivanje. Ispitivanje je zbog vašeg zadovoljstva, otkrivanje je izraz Njegove bo�anskosti. Doista, svi smo veoma zadivljeni onoga dana kad nam Svami objasni sve što se dogodilo.

Četvrti prizor

JA POZNAJEM SVAKOGA

Jednoga dana jedan je mladić čekao rezultate ispita koji još nisu bili objavljeni. Baba je počeo razgovarati sa studentima i rekao jednome od njih: “Tvoj drugi brat je student kampusa u Whitefieldu, a ti studiraš u Prasanthi Nilayamu. Ja vas znam obojicu. Vaša sestra je u Anantapuru. I nju poznajem. Tvoj brat je postigao izvanredne ocjene, a ti si odličan.”

Ja sam počeo ispitivati: “Svami, Ti poznaješ njegovog brata i sestru?”

“Ja znam svakoga. Ne samo ove studente ovdje. Ja poznajem sve na cijelom svijetu. Poznajem studente, njihovu braću i sestre, njihove roditelje, pretke, sve to znam.”

I tada je dao ovu važnu izjavu: Okrenuo se k studentima i rekao: “Studenti, vi ste još mladi, vi me ne razumijete. Mislite da ne razgovaram s vama. Ali ja znam svakoga od vas. Znam sve članove vaših obitelji. Znam vaše ocjene iz svakog predmeta. Da, sve to znam!”

To je rekao Bhagavãn.Zapravo je nastavio: “Nikad nemojte misliti

da ste daleko od Bhagavãna. Nikad ne mislite da ne razgovaram s vama... Mo�da i ne razgovaram, mo�da vas ne gledam, ali znam sve pojedinosti o svakome od vas.

To je Bhagavãn rekao

Peti prizor

UČINI TO SÂM

Evo što se dogodilo: Jednog jutra. Svami je razgovarao sa studentom postdiplomskog studija. Taj student je završio studij građevine i sad se sprema za stupanj poslovnog upravljanja .

Svami ga je pogledao i upitao: “Ti si se natjecao za posao, zar ne? Hmm… znam. Ali nisi uspio, i to znam.”



Tada sam ja upao: “Svami, budući da si to znao, zašto se nisi pobrinuo da mladić dobije posao? (smijeh) Zašto samo kažeš kako nije dobio posao?”

Tada se Baba okrenuo k mladiću i upitao ga: “Hoću li im reći što se dogodilo?”

Mladić je zamolio da ne kaže.Ali Svami je ipak rekao: “Znate, ovaj mladić

nije sâm ispunio formulare za posao već je to učinila njegova majka. I zato on nije dobio posao. Vaša majka ne može ispuniti formulare umjesto vas. Vi ih sâmi morate ispuniti. Dakle, više nikad nemoj tako postupiti. Ako se �eliš natjecati, ispuni formulare sâm. Ne moli nikoga da to učini umjesto tebe.”

I tada je nastavio: “Ako ste gladni, je li dovoljno da vaša majka jede umjesto vas? Ako ste slomili nogu, vaša majka ne mo�e nositi zavoj. Vi ga sâmi morate nositi. Svatko se dakle sâm mora potruditi za vlastito oslobođenje. Za svoje oslobođenje ne možete moliti nikoga da se potrudi umjesto vas.”

Tu va�nu izjavu dao je Svami.

Šesti prizor

NEĆE PADATI KIŠA!

Bilo je oblačno. Posvuda su se spustili oblaci i počelo je kišiti. Bhagavãn je pogledao u oblake i rekao: “Prestani!”

Tada se obratio studentima: “Ne brinite se, to su samo prolazni oblaci. Neće padati kiša, bit će sunčano.”

Vjerovali ili ne, kiša je odmah prestala. Njegova zapovijed zaustavila je padanje kiše. Zašto? Kome je On naredio da prestane? Mo�da bogu kiše, mo�da oblacima. Odmah je sve prestalo!

Moramo svi znati i biti svjesni da je Baba gospodar nad pet elemenata. On mo�e kontrolirati kišu i vatru i svih pet elemenata. To većina vas zna, čuli ste za to. I ja sam bio svjedok mnogih takvih događaja. Mnogo puta se dogodi da svuda u Puttaparthiju pada kiša, sli ne i u Prasanthi Nilayamu. Mnogo puta se dogodi da kiša počne nakon Bhagavãnova govora kad su se već svi poklonici vratili kućama. To se dogodilo mnogo puta. I ja sam to doživio. Tako dakle Bhagavãn kontrolira svih pet elemenata.

Mnogi od vas ste čuli za čudo o kojem je pisala Indra Devi u svojoj knjizi. Svuda po Los Angelesu je bjesnjela vatra, čak i po cijeloj Kaliforniji. Indra Devi je držala satove joge pa je rekla svojim polaznicima: “Sada smo posve bespomoćni. – vatra je svuda oko nas. Samo sjedite mirno i ponavljajte Sai Ram.”

Svi su pjevali: OÇ Sri Sai Ram, OÇ Sri Sai Ram… I što se dogodilo? Nakon deset minuta vatra je jenjala sama od sebe. Mnoge su se stvari dogodile

svuda po tom kraju, ali zgrada u kojoj se održavala joga bila je pošteđena i sigurna. To je dokaz da je Baba gospodar nad svih pet elemenata.

Sedmi prizor

IZLIJEČENA BOLEST SRCA

Ovdje ima jedan student kojega ste sigurno svi vidjeli. On je sik – nije sick (bolestan), već je sik, sljedbenik guru Nanaka. Kad kažem da je on sik, nemojte misliti da je u bolnici, ne! Sigurno ste ga već vidjeli! Toga dana Svami je tražio od njega da održi govor. I tako je on počeo govoriti.

Siki su veoma lijepi, dobro građeni ljudi. Većina njih živi na sjeveru Indije, u žitorodnim krajevima, u graničnim područjima koja štite ovu zemlju.

Mladić je ispričao ovo: “Prije 23 godine jedna stara gospođa posjetila je Prasanthi Nilayam sa svojim malim unukom. Zašto je došla? Zbog Babinih blagoslova. A što joj se dogodilo? Liječnici su rekli da taj njezin mali unuk ima rupu u srcu i da ga moraju operirati. Rekli su također, da za toga njezinoga malog unuka nema nikakve nade da preživi čak ni nakon operacije. Zato je ova stara gospođa, njegova baka, molila Boga: “Svami, Ti moraš spasiti moga unuka jer su liječnici rekli da je situacija kritična i svi su potvrdili da se radi o velikom problemu sa srcem.”

Svami je blagoslovio dječaka i dao mu vibhþti. Dječak je bio izliječen vibhþtijem. Taj mali dječak je odrastao i završio svoje školovanje, završio je studij na koledžu i taj mali dječak vam sada govori.”, rekao je. Mladić kojega sada vidite je onaj dječak koji je prije 23 godine bio izliječen kad je sa svojom bakom posjetio Svamija.” To je moć Sai vibhþtia.

I kao što sam ranije rekao, većina Sika su ratnici.

Mladić je rekao, udarajući se po prsima: “Slušajte, ja izjavljujem da su guru Nãnak i Sai Baba jedno i isto. Poglavar stroge filozofije guru Nãnak i Sai Baba, da, ja to tvrdim.”

Svi su radosno zapljeskali. A tada je Svami dodao: “Hej, mladiću, dobar si

govor održao, dobar govor! Hmm... znam da je tvoj otac u Kašmiru gdje se sada vode mnoge borbe. Ali ne brini se, ja ga čuvam!”

Tada se okrenuo k nama i rekao: “Jadni momci! Mislite li da će biti ozbiljnog rata? Nemojte se bojati toga. To je samo prijetnja, ratna prijetnja, a ne pravi rat. Ništa se neće dogoditi tvome ocu. On će sljedećeg mjeseca doći k Svamiju, ne brini se.”

Bhagavãn mu je rekao da bude sretan.To se čudo dogodilo tom mladiću i njegovu



ocu koji radi na granici, braneći ovu zemlju.

Osmi prizor

ISPITI SU ODR�ANI RANIJE

Bhagavãn je naredio jednom mladiću s postdiplomskog studija da i on nešto kaže. On se zove Sashank. Taj je mladić govorio pred Svamijem prvi put. Bio je zgodan, velikih očiju, lijepo ga je bilo pogledati. Bio je iz grada, nježan, prilično osjetljiv, dobro obučen i lijep.

Mladić je počeo svoj govor: “Želio sam biti student Sathya Sai Sveučilišta Bio je to moj davno sanjani san i velika želja. Ali sve te godine nisam mogao dobiti pristup na ovo Sveučilište premda sam zaista želio biti ovdje. Postojao je samo jedan temeljni razlog za to. Bio sam student Sveučilišta u Bombayu. Kad su na mom Sveučilištu nakon ispita bili objavljeni rezultati, ovdje u Puttaparthiu već su počinjala predavanja. Nisam uopće ni imao prilike prijaviti se ovdje jer prvo je trebalo u Bombayu završiti s ispitima i rezultati su trebali biti ondje objavljeni. Samo bih se pod tim uvjetom mogao pridružiti ovom Sveučilištu. Bio sam očajan i veoma razočaran.”

Tada je mladić rekao: “Znate, Sveučilište u Bombayu ima pedeset tisuća prijavljenih studenata. To je jedno od najstarijih sveučilišta u zemlji. Kao odgovor na moje molitve – prvi puta od svoga postojanja – ispiti su jedne godine ranije odr�ani.”

U Indiji se ispiti uvijek odgađaju (smijeh). Naravno, mladići žele potpuno ukidanje ispita (još jači smijeh) – ali to je samo san koji se nikad neće ostvariti. No sada su prvi puta ispiti održani ranije. Tako je mladić uspio položiti ispite ondje, pojaviti se na prijemnom ispitu ovdje, dobiti mjesto na ovom Sveučilištu i sada vam priča svoju priču. Doista, možete li zamisliti da se na nekom sveučilištu ispiti održe ranije? To se nikad ne događa! Vjerovali ili ne, to se ipak jednom dogodilo.

A mladić je rekao: “Sve se to dogodilo samo zato jer sam molio Bhagavãna.”

VO�NJA VLAKA UNATRAG

Prijatelji moji, sada ću vam ispričati jednu svoju osobnu priču. Trebao sam putovati vlakom iz Hyderabada. Uvijek sam podložan jednoj svojoj slabosti – izgubim svaki pojam o vremenu kad govorim o Svamiju. To je moja velika slabost i tu si ne mogu pomoći. Prekasno je kajati se ili ispraviti pogrešku i mislim da to nije ni potrebno. Zašto? Kad

su poklonici tako revni da me slušaju, kad imam tako mnogo materijala za pričanje, zašto da ga ne podijelim s drugima? Napokon, koga to smeta?

Dakle, jednom se dogodilo da sam putovao vlakom i prometnik na kolodvoru u Hyderabadu mi se obratio: “Anil Kumar, čuo sam da ste danas popodne održali prekrasan govor u gradu. Nisam mogao slušati taj vaš govor jer vidite da sam na dužnosti. Zašto ne popijete malo kave?”

Pozvao me u svoj rashlađeni ured. Bilo je još vremena do dolaska vlaka pa sam prihvatio njegovu ponudu i uživao u kavi. Uvijek volim popiti šalicu vruće kave (smijeh).

Dok sam pio kavu, čovjek je rekao: “O čemu ste govorili? Kakva je bila tema?” To mi je bilo dovoljno.

Počeo sam govoriti. Iznenada, nakon nekog vremena, čovjek je pogledao na sat i rekao: “Anil Kumar, mislim da uskoro stiže vlak. Pođimo pogledati!”

Otišli smo na peron i otkrili da vlak ne samo što je stigao, već upravo odlazi s perona.

“O, kakva sam budala! Vlak mi je upravo otišao!”

Tada sam rekao prometniku: “Gospodine, vi ste krivi. Ja sad moram čekati drugi vlak. On može, ali i ne mora stići. Vlakovi uvijek zakašnjavaju – to je jedina točnost. Što sada da radim?”

Čovjek mi je rekao da se ne brinem. Odgovorio sam: “Lijepo je od vas da to ka�ete,

ali ja moram nositi taj kri�!”Osjećao sam se veoma loše. “Svami, molim

Te, pomozi mi, moram stići na koledž. Molim Te, pomozi mi!”

Koliko ja znam, ovo se nikad prije nije dogodilo. Vlak je odjednom počeo voziti unatrag. Vratio se na postaju i stao. Nikad nisam vidio da vlak vozi unatrag. Brzo sam uskočio i tada je on opet počeo voziti naprijed.

“Baba, hej, Ti možeš prisiliti vlak da se kreće natraške.”

O, to se dogodilo meni. Većina ljudi koji su tada bili u vlaku potvrdit će vam to ako ih pitate. Pokraj Hyderabada ima jedno malo mjesto koje se zove Kajipet – tamo svi govore o tom čudu. Vlak koji je već napustio postaju, počeo je odjednom voziti natraške! Da, to se dogodilo!

Deveti prizor

�ELIM VAŠU LJUBAV

Svami je sjedio u naslonjaču s hrpom pisama i tada je rekao: “Hmm… uzmi ovo pismo!” Uzeo sam ga. “Pogledaj što se nalazi u njemu.”



Otvorio sam pismo i ugledao ček na 37500 rupija. Taj ček je Bhagavãnu poslao neki bivši student. Bila je to njegova prva zarada, bio je to izraz njegove ljubavi i zahvalnosti.

Svami je tada rekao: “Mladić koji je poslao ček također je ovdje, ali neću reći njegovo ime jer će mu biti neugodno, počet će plakati. Ali znajte, mladići i učitelji, kažem vam to sada. Ne želim vaše čekove, ne želim vaš novac. To nije ono što želim od vas. Ja želim vašu ljubav, to je sve! A ta ljubav nije vaše vlasništvo. Ja sam vam je dao kad ste se rodili. Vi ste rođeni s ljubavlju. Zašto? Ona je moj dar vama. Zato želim da mi vratite ono što sam vam dao. Vratite mi tu ljubav, samo to, a ne novac. Ja ne �elim ništa.”

I što se tada dogodilo? Bhagavãn je poderao taj ček. Poderao ga je u bezbroj sitnih komadića i nastavio je i dalje to činiti.

Ja sam se nasmijao i rekao: “Svami, bilo je dovoljno da si ga jednom poderao. Ne trebaš ga pretvarati u tako mnogo komadića. Ček više ne vrijedi i ako ga samo jednom podereš.”

Tada se On nasmijao i rekao: “Činim to zato da svi znate kako ne volim te stvari.”

Prijatelji moji, kakvo je danas društvo u svijetu? Mnogi gurui žele novac. Većina gurua po cijelom svijetu dr�e govore u ime duhovnosti i skupljaju novac. Ali ovdje, na ovom mjestu, u Prasanthi Nilayamu, gdje �ivi samo jedan Bog koji se zove Sathya Sai Baba. On ka�e: “Ne �elim vaš novac, ne, �elim samo vašu ljubav.” To je doista jedinstveno.

Deseti prizor

DVA MUSLIMANSKA MLADIĆA

Ovdje na Sveučilištu Sathya Sai ima studenata svih vjeroispovijesti, među njima su i dva muslimana.

Svami je pozvao jednoga od njih i upitao ga kako se zove. On je rekao svoje ime.

“Hmm…dobro!”Zatim je zamahnuo rukom i materijalizirao

lančić koji mu je dao. Bio je to zlatan lančić, a na privjesku je visio polumjesec od dijamanata sa zvijezdom, simbol islama. Jer mladić je bio musliman. Baba mu je dao simbol islama.

A tada je pogledao u mene i rekao: “Jesi li vidio?”

“Svami, vidio sam.”“Što si vidio?’“Svami, vidio sam polumjesec i zvijezdu

– simbole islama.”“Hmm… dođi ovamo i uzmi lančić. Pogledaj

što piše na poleđini privjeska; na engleskom je, pročitaj!”

“Allah Bismilah” – pisalo je na poleđini. To znači: “Vjeruj u Boga.”

Baba je rekao: “Vidiš, ja promoviram i ohrabrujem sve religije. Sve su religije moje. Ja ne vjerujem u preobraćenje. Ne vjerujem da netko može promijeniti vjeru. Slijedi vlastitu religiju pa ćeš stići do mene.”

To je rekao Bhagavãn.A tada je pozvao drugoga muslimanskog

mladića i pitao ga je li ljubomoran na svoga prijatelja.

Mladić je odgovorio da nije ljubomoran.“Ne brini se!” I tada je njemu materijalizirao

prsten. Tako su svi bili sretni toga dana.Zato smo za vrijeme bhajana pjevali glasno:

Sarva dharma priya devaSathya Sai devaAllah, Jesu, Buddha, guru Nanaka…

Svi znate taj bhajan Sarva dharma priya deva, ali možda ne znate da znači: “O, Bože, sve su religije tvoje! Ti prihvaćaš sve religije.” To je srž te pjesme.

Jedanaesti prizor

TI PRIPADAŠ CIJELOM SVIJETU

Jednom za vrijeme razgovora učinio sam pogrešku i rekao: “Svami, ljudi našega područja ne čine to. Oni ne govore tako.” Tu sam primjedbu učinio jednom prilikom.

Bhagavãn je odmah rekao: “Što? Jesi li rekao naše područje? Moje područje? Ne, ne, ne! Ne bi smio govoriti na taj način. Ti pripadaš cijelom svijetu i stoga ne smiješ govoriti moje područje, moja religija. Zašto si to uopće rekao?”

Odgovorio sam: “Žao mi je, Svami! Neću to više ponoviti. Doista želim napustiti osjećaj poistovjećivanja s mjestom gdje sam rođen. Veoma sam vezan za svoje mjesto rođenja. Žao mi je, pokušavam nadvladati taj osjećaj.”

“Pokušavaš? Ne, ne, ne! Pokušati, pokušati, pokušati! Od toga ćeš se osušiti, osušiti, osušiti! Ne pokušavaj samo, učini to! Odbaci taj uski regionalni osjećaj.”

“Svami, učinit ću tako!”Tada je On rekao: “Znaš, ako shvaćaš da je

ono što držiš u ruci zmija, što ćeš učiniti? Hoćeš li se igrati s njom? Hoćeš li je i dalje držati u ruci? Ne! Odmah ćeš je ispustiti jer znaš da je zmija otrovna. Slično tomu, kad znaš da je regionalizam loša stvar, moraš ga odmah napustiti, a ne samo pokušavati to učiniti.”




To je svima prekrasna poruka.Svijet je podijeljen na temelju religije, pokrajine,

jezika, politike – to su glupa, uska, luda razmišljanja dok smo zapravo svi jedno, cijeli svijet je jedno. Svi pripadamo obitelji univerzuma, mi nismo odvojeni. Tako kaže Baba. “Napusti svoj regionalni osjećaj, ti pripadaš cijelom svijetu.” Nikad ne smijemo reći: “Pokušat ću napustiti taj osjećaj!” Ne, moramo to odmah učiniti, kao što poruka Bhagavãna tako lijepo ka�e.

Dvanaesti prizor

POSJETIO SAM DOM ZA STARE OSOBE

Bilo je to u vrijeme kad se Bhagavãn upravo vratio iz Bangalorea nakon ljetnog seminara. Stao je pred nas.

“Anil Kumar, znaš li zašto kasnim? Znaš li razlog mog zakašnjenja?”

“Svami, kako da to znam? Ne znam!”“Na putu ovamo posjetio sam dom za stare

ljude. Mještani su osnovali starački dom i svi se njime koriste. Posjetio sam taj centar.”

A tada je počeo pričati.“Proveo sam jedan sat s tim starim ljudima,

podijelio sam im odjeću i dao im slatkiše. Šalio sam se s njima i svi su bili sretni.”

“To je lijepo čuti, to je tako lijepo!”Zatim je počeo navoditi neke pojedinosti.“Ljudi koji vode taj centar, taj dom za stare

ljude, suočavaju se s mnogim problemima. Lokalne vlasti su protiv toga doma. Neki neće surađivati.”

Ja sam rekao: “Što da se radi? Kad lokalni ljudi postave pred vas prijetnju, izazov autoritetima, kako da se vodi taj centar za stare građane? Kako?”

U Americi takve centre zovu “Centar za mlade odrasle” jer nitko ne �eli da ga zovu starim. Nitko niti nije star! Ne, svi su mladi, uvijek mladi! Mladi odrasli, to je to!”

Tada je Baba rekao: “Svaki dobar program uvijek se suočava s izazovima. Zbog toga što postoji opozicija, ne treba odustajati. Ne treba se plašiti kritike već treba odoljeti svim izazovima i problemima, svim teškoćama i zaprekama te nastaviti dalje. Tada ćete imati Božje blagoslove.”

Ovo je poruka svima nama. Ne smije nas zaustaviti prigovaranje, uvrede ili napadi, a ni bilo što slično. Ni gubici ni kritike ni išta drugo što se može dogoditi. No, u ime Boga moramo početi činiti nešto dobro, moramo biti uspješni u tome jer Bog je iznad svega, Bog koji će blagosloviti sve naše napore.

Trinaesti prizor

NE MOŽETE MI POBJEĆI !

Jednoga dana počela je već u Sai Kulwant Hallu svirati glazba i bilo je vrijeme jutarnjeg daršana. Ja sam zakasnio. Što da radim? Mjesto na kojem sjedim, premda je veoma povoljno, veoma privlačno, istodobno je i veoma opasno. Ako zakasnim, uhvatit će me Bhagavãn, svi će primijetiti. Dakle, mjesto na kojem sjedim na opasnom je položaju.

Vidjevši da je Svami već počeo hodati, a i glazba je počela, potrčao sam. Na svoje mjesto nisam došao s prednje strane već sam se provukao otraga, preko verande. Svami je išao jednim putom, a ja sam hodao drugim – lukavo, zar ne? Tada mirno, nježno, krećući se među poklonicima, oprezno sam sjeo na svoje mjesto. Sjeo sam i popravljao si ovratnik i uređivao kosu misleći kako sam uspješan poduzetnik, ako ne i manipulant.

Naš dragi Bog nastavljao je hodati. Prošao je mjesto na kojem sjede žene te se počeo kretati prema muškoj strani. Polako, polako nam se približio. Stao je pred mene i rekao: “Hmm… došao si otraga! (smijeh) Zakasnio si, a sjediš naprijed, sram te bilo!”

Tada sam ja jednostavno rekao: “Svami, mislio sam da to nećeš primijetiti. Mislio sam da ću to nekako uspjeti srediti.”

Svami se nasmiješio i odvratio: “To ne bi uspio ni tvoj djed. Ni tvoj djed ne bi mogao izbjeći da ga ja ne primijetim, uvjeravam te. Želio si to nekako srediti. Ali to je nemoguće. Bez obzira što učinio, ja ću to znati. Tvoja inteligencija ne vrijedi ništa, ja je lako mogu uočiti i otkriti tvoje planove.”

To je rekao Bhagavãn. Ovdje mi pada na um jedna izjava iz Bhagavadgìte, nebeske pjesme, koja kaže da su Božja stopala posvuda, kao i Njegove ruke, oči i uši kako bi On mogao čuti, vidjeti i hodati, kako bi nas mogao povesti sa Sobom. Dakle, nisam nikako mogao izbjeći božanskoj pažnji. Morao sam se toga jutra suočiti i s tom glazbom, uz uobičajenu glazbu. (smijeh)

Četrnaesti prizor

PROMIJENITE SVOJE OSOBINE

Slučajno sam primijetio: “Svami, vlada države Andhra Pradesh pokušava u policiji uvesti neke reforme.”

Dakle, vlada Andhre Pradesh pokušava promijeniti uniforme policajaca, to sam rekao.

Ali Bhagavãn je dodao: “O ho,ho! Nije dovoljno ako samo promijene njihovu odjeću Mora promijeniti



i njihovu kvalitetu. Lako je promijeniti odjeću, no promijeniti osobinu, to je već teže. I ja želim da vi promijenite svoje osobine, da se promijenite mentalno, a ne samo da promijenite svoju odjeću.”

To što nam je Bhagavãn rekao, također je pouka za sve nas.

Petnaesti prizor

SAMO NEKI STUDENTI SU POVLAŠTENI

Bhagavãn je počeo govoriti danas popodne nešto posebno. Rekao je ovo: “Od tako mnogo studenata samo su neki povlašteni. Samo neki su posebno blagoslovljeni pa mogu �ivjeti sa mnom. Oni spavaju uz moj le�aj, spavaju u predsoblju moje sobe. Oni su mi veoma, veoma bliski.”

Nastavio je “Jeste li to znali? Neki ljudi sjede i spavaju blizu moje spavaće sobe.” Molim vas, slušajte to pažljivo. To su mladići koji rade u super specijalističkoj bolnici – sve su to Svamijevi studenti iz koledža.

Bhagavãn je ispričao ovo: “Jednog dana ti su studenti ustali oko ponoći. I što su vidjeli? Samo prazan krevet. Bhagavana nije bilo. Počeli su drhtati. Njihova tijela su se doslovno tresla. Odmah su probudili i druge. Bilo ih je petero. “Gdje je Baba? Nema Ga ovdje, samo je krevet tu!” Svi su pričali u jedan glas, bili su veoma iznenađeni i zabrinuti. Neki su počeli i plakati. Tada su se svi odjednom pribrali i pošli ponovno u spavaću sobu. Ovog puta su vidjeli kako Svami spava na krevetu.”

“A drugi put se dogodilo ovo…” – to su Babine riječi, citiram Ga doslovno.

“A drugi put se dogodilo ovo – Svami se odmarao. Mladići su spavali u predsoblju. Odjednom su začuli neki razgovor. Odmah su pomislili da Svami s nekim razgovara. Ali nisu nikog vidjeli. Svami je jednostavno razgovarao. Veoma su se iznenadili.”

Svami je objasnio: “Moja mi majka dolazi povremeno pa razgovaram s njom. Ovi su se mladići čudili s kim razgovara, kad nikog ne vide. Čuju me da razgovaram, a nikog ne vide. Ponekad me ne nađu u sobi. Imaju mnogo takvih iskustava i često plaču.”

“Ali” – ovo je va�na izjava – “ja se pobrinem da oni brzo zaborave te do�ivljaje.”

Upitao sam: “Svami, zašto to radiš?”“Kad to ne bih radio, sve bi novine objavile ta

iskustva! (smijeh) Sve bi došlo u javnost. Ne �elim to.”

Tako je rekao Bhagavãn. Doista, kad bi Svami objelodanio cijelom svijetu te stvari, ovdje u Prasanthi Nilayamu ne bi bilo mjesta. Svi bi nagrnuli ovamo.

Zato sam samo rekao: “Bhagavãn, zaista začuđuje da se nekima manifestiraš i objavljuješ, a mnogima se skrivaš!”

“To je zbog suosjećanja prema svima vama. Zato se pobrinem da me mnogi ne razumiju. I to je moja bo�anska igra – lìlã.”


Šesnaesti prizor

JA VIDIM MISLI U VAŠOJ GLAVI

Ovo se odigravalo u mjesecu srpnju. Bilo je vrijeme uoči blagdana gurupþrïimã i sve su se pripreme munjevito događale. Znate da smo te godine imali izložbu na stadionu Hill View. Mnoge su prekomorske zemlje imale vlastite postave kao i mnoge indijske države.

Rekao sam: “Svami, skuplja se mnogo ljudi. Gomila svakodnevno raste kako se pribli�ava taj blagdan.”

Svami je odgovorio: “Dobro, dobro, nećeš zato trpjeti nikakvih neugodnosti. Ne brini se! Neka broj ljudi samo raste.”

Ja sam na to rekao kako me je netko upozorio da se očekuje oko pedeset tisuća ljudi. Pitao sam je li to točno.

Bhagavãn je odgovorio – ovo je veoma va�na izjava – “Ti brojiš ljude po glavama – talalu, a ja po mislima – talampulu. Ja promatram misli u njihovim glavama.”

To je veoma važno. Broj ljudi koji se okupi ne zavodi Svamija. Njemu su važni osjećaji, misli poklonika koji dolaze ovamo. Uz to je primijetio: “Bolje žličica kravljeg mlijeka nego bareli magarećeg.”

To je rekao Bhagavãn.“Ja nisam za publicitet. Kad bi došao samo

jedan iskreni poklonik, bilo bi mi dovoljno.”Sljedeći puta ćemo nastaviti s prizorima iz

srpnja 2002. godine.Veoma sam vam svima zahvalan što ste mi dali

priliku da podijelim te do�ivljaje s vama.Neka vas Bhagavãn blagoslovi.

Sai Ram!Hvala vam svima!



26 SATHYA SAI GLASNIK - VELJAČA 2005.

OÇ OÇ OÇ

Sai Ram!Duboko se klanjam Svamiju!Draga braćo i sestre, prije kratkog vremena

Svami je razgovarao s nama oko sat i pol. Sada ću vam pokušati priopćiti ove zadnje razgovore. Počet ćemo s razgovorima od 26. studenog 2002. godine

ILUZIJA – BHRAMA IMA MNOGO,ALI BOG – BRAHMÃ JE JEDAN

Bhagavãn je spominjao razne teme. Pokušat ću ih objediniti najbolje što mogu.

Pitali su Ga zašto postoji tuga i jad.On je ovako odgovorio: “Vaša imaginacija i

iluzija odgovorne su za vašu tugu. Kad ne bi bilo mašte, kad ne biste bili zavedeni, ne bi bilo nikakve mogućnosti za patnju.

Bhrama je iluzija. Oslobodite li se iluzije, doživjet ćete Boga – brahmã. Ako dakle doživite Boga, neće vas zavesti ni iluzija. Razlog za vašu patnju je vlastita obmana ili vaše pogrešno poistovjećivanje s tijelom.”

“Bhagavãn, molimo Te, pričaj nam o iluziji.”I Bhagavãn je ispričao ovo: “Ima mnogo vrsta

iluzija, ali Bog je samo jedan. Kad biste samo znali toga jednoga Boga, bili biste stalo�eni, spokojni i neuznemireni. To je uravnote�enost.”

Kako bi to objasnio, Bhagavãn je naveo nekoliko primjera. Primjerice, u kinu je postavljen široki ekran na kojem se prikazuju filmovi. Ima mnogo vrsta filmova. Neki nas rasplaču, a neki djeluju na nas tako da počnemo plesati. Međutim, ekran nikad ne plače niti pleše. On se nikad ne mijenja, premda se filmovi koji se projiciraju na njemu često mijenjaju.

Slično tomu, Boga možemo zamisliti kao ekran – i On je nepromjenljiv, stalan, neokaljan, vječan, bez mane, sladak poput nektara. No filmovi koji se prikazuju na ekranu, uvijek se mijenjaju, prolazni su i kratkotrajni. Oni su svjetovni i zato ne traju dugo. To je jedan primjer.

A evo drugoga. Engleska književnost obiluje

knjigama – to su svesci i svesci, knjige s petsto ili tisuću stranica, bezbroj stranica, na tisuće rečenica. Ali sve je to napisano koristeći samo dvadeset šest slova. Iz tih dvadeset šest slova napisani su tako bezbrojni svesci knjiga. Tako je i Bog zajednički svima. Međutim misli, ponašanja, imaginacija i iluzija ima bezbroj. Kad jednom spoznate Boga kao temelj svega, neće vas više ništa uznemirivati. Bit ćete radosni i neprestano u stanju blaženstva.

TRI STUPNJA SVIJESTIBhagavãn je govorio o trećoj temi, o tri stupnja

svijesti koja se mogu ovako objasniti – moje trenutačno stanje upravo sada zove se jagrat ili budno stanje. Kad spavam i sanjam, to drugo stanje nazvano je stanje snova – svapna. Kad duboko spavam, nalazim se u trećem stanju koje je nazvano suûupti. U budnom stanju sam ovdje, u stanju snova sam ondje. U dubokom snu i dalje postojim, ne mijenjam se. Ova tri stupnja svijesti su tri posve različita oblika iskustva.

Moje iskustvo u budnom stanju posve se razlikuje od moga iskustva u stanju snova. A moje iskustvo u stanju snova je potpuno drukčije od iskustva u stanju dubokog sna kad iskustva uopće ne postoje. Ali ja postoji u sva tri stanja. Taj ja je Bog. Tri stanja svijesti su različita – tri stanja iskustva su različita – ali ja i dalje postoji. To je Bog.

RAZLIČITOST RELIGIJAPostavio sam Svamiju sljedeće pitanje. “Ako

je istina jedna, zašto postoji tako mnogo religija? Rekao si nam da je istina jedna i Bog je jedan. Sve ostalo je zamišljanje. Ja to razumijem. Ali zašto postoji tako mnogo religija?”

Bhagavãn je dao veoma jednostavan odgovor: “Kiša je jedna i ista, ali rijeka, pritoka i jezera ima mnogo. Istina je kao kiša, a rijeke, pritoci i potoci – sve su to različite religije.”

Postavio sam i drugo pitanje: “Svami, tko je odgovoran što postoji tako mnogo religija? Razlikujemo li se međusobno našim načinom razmišljanja ili našim djelovanjem? Između



27SATHYA SAI GLASNIK - VELJAČA 2005.

djelovanja i načina razmišljanja, koje je od njih odgovorno za postojanje tako velikog broja religija? Bhagavãn je odgovorio: “Ne, ne, vaše djelovanje je temelj razmišljanja, a razmišljanje je osnova religije. Vaša su djelovanja različita i to je dovelo do raznih ideologija što je konačno rezultiralo mnogim religijama. Ali istina je jedna, kiša je jedna premda postoje mnoge rijeke i jezera.”

Bhagavãn nam je dao taj prekrasan primjer.

INTELEKT JE SUPERIORNIJI OD UMABhagavãn je naveo primjer iz indijske

povijesti. Živio jednom neki veliki kralj imenom Vikramadithya. On je sazvao konferenciju svih tadašnjih znanstvenika. Mnogi su došli k njemu, a on im je postavio sljedeće pitanje:

“Učeni ljudi, molim vas da mi odgovorite što je veće – inteligencija ili intelekt?”

To je Bhagavãn objasnio ovako: “Inteligencija je kvaliteta uma. Intelekt je superiorniji od uma. Dakle, vaša tako zvana inteligencija, to jest um, ni�i je od intelekta koji zovemo buddhi.”

“Svami, zašto to ka�eš, zašto je intelekt superiorniji od uma?”

Evo Bhagavãnova odgovora: “Um stvara dvojnost i pun je sumnji. No intelekt odlučuje, prosuđuje i jednousmjeren je. Intelekt ne ostavlja mjesto sumnjama, dok je um pun uzbrdica i nizbrdica, uspona i padova. Zato je um niži od intelekta, a intelekt superiorniji od uma.”

To je rekao Bhagavãn jer intelekt je obdaren razlučivanjem i sposobnošću prosuđivanja.

NEPOKOLEBLJIVA VJERA JE NADMOĆNIJA OD MUDROSTI

Kralj Vikramadithya je svojim znanstvenicima postavio još jedno pitanje. On je upotrijebio dva izraza: ûraddhã, što znači povjerenje, nepokolebljivost i iskrenost te viveka, što označava mudrost. Koji je od ta dva pojma nadmoćniji? Svi su se izjasnili da je superiornija mudrost. Ali kralj je rekao: “Nemate pravo! Iskrenost ili nepokolebljivost je nadmoćnija. Zašto? Jer ako ste iskreni, nikad nećete sumnjati, nikad nećete biti nepažljivi niti nerazboriti. Ali mudrost pokušava razlučivati, praviti razliku i diferencirati. Ûraddhã ima jednu jedinu svrhu, a to je jednousmjerenost. Zato je nepokolebljivost superiornija od mudrosti”

“Bhagavãn, veoma smo Ti zahvalni za to

objašnjenje. Rekao si nam da je intelekt superiorniji od uma. Sretni smo zbog toga. A nepokolebljivost je superiornija od mudrosti – veoma dobro! Ali zašto nismo uvijek u tom stanju svijesti? Zašto?”

Zapravo, tu iskrenost i nepokolebljivost čovjek osjeća u raznim vremenskim razdobljima, na raznim stupnjevima svijesti. Međutim, u većini slučajeva ta potpuna svijest nije stalna. Ja doživljavam stanje potpune svijesti kad vidim Babu, ili dok meditiram, ili kad vam pričam o Svamiju. No, u neko drugo vrijeme nemam tu svijest. Zato postavljam ovo pitanje: Zašto stalno nismo u takvom stanju svijesti?

Bhagavãn je dao jednostavan odgovor: “Već i sâma činjenica da si postavio to pitanje zašto, i sâma činjenica što sumnjaš u svoju sposobnost da možeš stalno biti u stanju potpune svijesti, odgovorna je za nestajanje te svijesti. Kad nema sumnje, svijest postoji, ta svijest i dalje nastavlja postojati. Dakle, ona je moguća. Zato sumnju treba odmah odbaciti.”


MOJ �IVOT JE MOJA PORUKATada sam ja primijetio: “Bhagavãn, razmišljali

smo o rođendanskim svečanostima. One su sada završene. Čini mi se da su završile i prije nego što su počele. Sve je prošlo tako brzo!”

A Svami je odgovorio: “Život je svečanost. Život je pun proslava i veselja. To je istina ne samo u mom slučaju, već bi i vaš život morao biti takav, pun zabave, humora, radosti i svečanosti.”

“Ne, Svami, žao mi je, ali moj život nije pun svečanosti, ne, ne! Ponedjeljak je možda dan proslave, utorak će možda biti dan šutnje, a srijeda dan žalosti. I tako, život nije neprestana svečanost u našem slučaju. Međutim u Tvom slučaju, život je zaista pun radosti, pun blaženstva i svečanosti. Ali u našem slučaju nije tako.”

Tada je Svami rekao: “Moj �ivot je moja poruka, �elim da slijedite gospodara. Slijedite me!”

“Svami, sve je to lijepo, ali zašto Te ne mo�emo slijediti? Rekao si da Te moramo slijediti. Slažem se s tim. Rekao si također da je Tvoj život Tvoja poruka. I s tim se slažem! Ali zašto mi to nismo u stanju učiniti? Želio bih to znati.”

Svami je odgovorio: “Jer ste sebični. Vaša sebičnost je odgovorna što vam je život tako težak – tako ozbiljan, naporan i tragičan. Kad jednom napustite sebičnost, život će vam biti pun slavlja,



pun plesa i glazbe, pun ekstaze.”To je rekao Bhagavãn.“Dobro Bhagavãn, mogu li naučiti kako da moj

život bude svečanost? Hoću li to moći naučiti?”“To se ne može naučiti. Sve što se nauči,

zaboravi se. Sve što se nauči, nestat će i bit će podvrgnuto stalnim promjenama. To moraš sâm otkriti. Međutim, umijeće samo-otkrivanja pomoći će ti da svoj život pretvoriš u svečanost. To se ne može naučiti niti te tome može netko poučiti. Ti moraš sâm otkriti svoje Sebstvo. “

To je rekao Bhagavãn.Veoma dobro! Umjesto čitanja, učenja i

djelovanja, pokušajmo otkriti vlastito Sebstvo. To je najbolji put prema oslobođenju, ili put do svečanosti života općenito.

KAKO POLITIKU UČINITI ČISTOM?“Bhagavãn, čujemo da se koristi riječ politika.

Željeli bismo znati Tvoje stavove o politici.”“Politika, ne, ne! Nemoj je spominjati! Politika

nije ništa drugo nego borba1. Nemoj govoriti o njoj.”

Ja sam ipak pitao: “Svami, kako politika može postati čistom? Ako je politika zagađena i nečista, kako demokracija može biti idealna? Kako se politika može pročistiti? Kako to učiniti? Nema smisla samo reći da je politika nečista, prljava i…ne, ne, ne! Ja želim da ona bude čista. Mora postojati način da ona postane čista. Koji je to način, Svami?”

U Svom odgovoru Svami je spomenuo dvije kvalitete koje su za to potrebne. Prva je integritet, a druga moralnost. Individualnost i moral – to dvoje će vam dati čistu politiku.”

“Svami, progoni me jedna mala sumnja.”“Koja?”“Mislim da su individualnost i moralnost jedno

i isto. Hoćeš li mi, molim Te reći, koja je razlika među njima?”

Svami je jasno objasnio: “Integritet je nešto posve individualno, moral je obilježje zajednice. On je društvena obveza i društvena nagodba. Dok je moral stvar zajednice, individualnost ili integritet je osobna stvar. Dakle, politika se može pročistiti individualnim integritetom te društvenim, etičkim moralom. To je onda čista politika, nezagađena i

jasna.”Tada sam pitao: “Svami, na kraju Mahãbhãrate

veličanstveni starac Bhìûmãcãrya davao je poduku kralju Dharmarãji iz principa politike. Koju vrstu politike je on poučavao? Je li ona bila čista ili nečista?”

“To nije bila nečista, već čista politika, to su bila pravila i norme upravljanja. Bhìûmãcãrya je poučavao političku administraciju i političku znanost, a ne politiku sukoba ili borbe.”

BRAHMAN I PARABRAHMANU međuvremenu jedan gospodin je postavio

ovakvo pitanje: “Svami, postoje dvije riječi – brahman i parabrahman. Kakva je razlika između njih?”

Bhagavãn je ovako odgovorio: “Brahman je nepromjenljiv, to je Onaj koji se ne kreće, već samo postoji. Dok je parabrahman onaj koji se kreće i stalno pokazuje pokretljivost i mobilnost. Dakle, brahman je superiorniji od parabrahmana. Brahman je dublji, stabilan, neokaljan, bez mrlje, kristalno jasan, dok je parabrahman onaj koji je podvrgnut transformaciji i u stalnom je pokretu.

Tako je On to objasnio.

PTICA JE JEDNA, ALI SASTOJI SE OD ČETIRI DIJELA

“Bhagavãn, u Svom zadnjem govoru spomenuo si riječi istina – satya, poredak – õta i velik – mahat. Nisam ih shvatio premda sam prevodio. Moram tek stići do dubine koju si Ti htio priopćiti. Sada kad imamo malo vremena, hoćeš li, molim Te, bolje objasniti tu analogiju ili primjer.”

Svami, milosrdan Bog, samilostan Bog, počeo je zdušno ponovno objašnjavati tu ideju koju je spomenuo u vrijeme rođendanskih svečanosti.

Ona se odnosi na Taittirìya upanišade. Svami je naširoko tumačio tu ilustraciju iz Svoje rođendanske poruke. Cijela ideja je koncept, usporedba s pticom kao primjerom. Ptica ima tijelo, dva krila, kljun i rep. Taj je primjer spomenut u Taittirìya upanišadi.

Svami je to ovako objasnio. Riječ velik - mahat odnosi se na tijelo ptice. Njezina dva krila su istina i poredak. Lijevo krilo je istina, a desno poredak. Kljun je iskrenost ili nepokolebljivost – ûraddhã, rep

1 neprevodiva igra riječima



je duhovna disciplina – yoga. Tako je cijeli duhovni koncept objašnjen na primjeru tijela ptice.

“Svami, duhovna disciplina i iskrenost – mislim da su one dovoljne za oslobođenje. Nisu li one slične dijelovima ptice?”

“Da. To su različiti dijelovi iste ptice. Postoje četiri dijela, ali ptica je jedna. Radi li se o disciplini – repu, ili krilima – istini i poretku, ili o kljunu – svi oni pripadaju istom tijelu. Oni vode do istog Boga. Dakle, Bog je jedan, a to su samo njegovi različiti aspekti.

Bhagavãn je to tako jednostavno objasnio.

SRETAN I NESRETANSada je razgovor dotaknuo drugu temu.“Svami, mi ka�emo da je netko sretan, a netko

nesretan, a netko je i sretan i nesretan. Dakle, obje ideje su zastupljene – neki su sretni, a neki nesretni. Molim Te, objasni to!”

Bhagavãn je uzeo sanskrtsku riječ adõûti.Engleski prijevod te riječi je sreća. Ako kažem da imate adõûti u engleskom prijevodu to znači da ste sretni. Ali Bhagavãn je dao unutarnje značenje te riječi. On je to ovako objasnio, nitko to ne bi mogao tako.

Evo Njegova objašnjenja: “Nesreća je ono što je vidljivo, sreća je ono što se ne može vidjeti. Kako to da riječ adõûti znači sreća? Jer i sâma riječ kaže da je nešto nevidljivo. Dakle, ono što je nevidljivo je sreća.”

“Svami, mi uvijek poistovjećujemo riječ adõûti sa srećom. Može li se i nesreća poistovjetiti s njom?’

“Da, zašto ne, kad ni ona nije vidljiva. Ni sreća ni nesreća nisu vidljive. Zato riječ adõûti ne znači samo pozitivnu stranu, kako to mi obično smatramo. U općoj konotaciji ja mogu toj riječi dati pozitivno značenje, ali etimološki, korijenski ta riječ označuje ono što nije vidljivo. Dakle, to može biti i dobro i zlo.”

To je bilo veoma točno objašnjenje.

IGRA UMA“Svami, sve je to lijepo čuti. No ja imam jedno

pitanje. Bez obzira radi li se o dobroj ili lošoj sreći, o sreći ili nesreći, vidljivom ili nevidljivom, ja reagiram. Kad sam dobre sreće, skačem od radosti, no kad zaredaju nesretni dani, plačem. Moje su reakcije

različite. Kako da to objasnim? Vidi li se to ili ne, moje je iskustvo različito. Ja plačem jer sam nesretan i skačem od radosti jer sam sretan. Kako to objašnjavaš, Svami?”

Bhagavãn je odgovorio: “To nije ništa drugo nego gimnastika ili igra uma. Sreća ili nesreća, suze ili osmijesi – sve je to dio igre uma. Manas je um, a manìûin2 je čovjek koji ima um.”

“Dakle, Svami, što da radim? Ja sam čovjek s umom i svim njegovim reakcijama. Kako da razumijem i u kakav odnos da to stavim sa stanjem sreće?”

Ako smo mi, kao istinski tra�itelji i aspiranti vedãnte ili filozofije strpljivi, Bhagavãn će nam dati podrobno i duboko objašnjenje. Ali moramo biti doista tražitelji s dubokim i živim zanimanjem za predmet. U Svojoj ljubaznosti, On je objasnio sljedeće. “Pretpostavimo da izgubiš um.”

“Svami, da izgubim um?”“Da, um!”“Kako mogu izgubiti um, Svami? Tada ću postati

lud, bit ću duševno bolestan.”“Ne, ne, ne! Izgubiti um znači biti bez misli.

Kad povučeš svoje misli i želje, um više ne postoji. Ako um ne postoji, nema ni reakcija. Kad nema reakcija, nestaje smijeha i suza.”

“Nema smijeha ni suza? Prekrasno objašnjeno, Svami! Tako sam sretan da si objasnio kako reakcije nastaju zbog uma. Kad je um uništen, kad se posve povuče, neće više biti reagiranja, ni osmijeha ni suza.”

To je pravo značenje riječi sreća – nešto što je nevidljivo. To nije uobičajeni način tumačenja toga pojma. To je zaista bilo otkriće svima nama okupljenima toga popodneva.

STANJE SVIJESTITada sam rekao: “Svami, naučili smo mnoge

stvari ovoga ugodnog popodneva. Čuli smo tako mnogo dragocjenosti. Veoma sam Ti zahvalan.”

Bhagavãn je podrugljivo odgovorio: “Kakva smisla ima znati sve to?”

“Svami, ne - sada znam da ne znam. Nakon što sam čuo sve što si rekao, sada znam da ne znam. Do sada sam mislio da znam. Ali dok sam Te slušao, saznao sam da ne znam. Da se to nije dogodilo, utapao bih se u potpunom neznanju ili

2 manìûin – dosl. mudar; inteligentan; mudrac, znalac



ludosti. Sada bar znam da ne znam. Sretan sam zbog toga.”

Ali naš Bhagavãn će se uvijek pobrinuti da Njegova riječ bude zadnja. Neće vam dopustiti da vi pobijedite. Njegova riječ mora biti zadnja.

Okrenuo se i rekao: “Oho - ho! Ti znaš da ne znaš! Kako to znaš?”

“Svami, predajem se, gotov sam, objašnjavaj dalje Ti!”

“Ako ka�eš da znaš, ali isto tako i ne znaš, tada postoji netko tko zna i netko tko ne zna. Tko je to? To je stanje intelekta. To stanje je svijest – prajñãna. Ta svijest ka�e da zna, a ista ta svijest ka�e da ne zna. Dakle, ona je iznad znanja i neznanja. Ona je podloga, osnova. To stanje svijesti prisiljava te da ka�eš da znaš i da ne znaš. Ta svijest je iznad stanja znanja i neznanja. Jesam li jasan?

Da to dalje objasnim, evo primjera. Sada je svjetlo. Kako to znaš? Jer ga vidiš. Kasnije će biti mrak. Kako ćeš to znati? Jer ćeš vidjeti da je mrak. Sâmo to viđenje, je li ono svjetlo ili tama? Molim te, reci mi! Dakle, pravo viđenje nije ni svjetlo ni tama. Jasno?

Slušam glazbu, pop glazbu ili indijsku klasičnu glazbu. Ja je čujem. Dakle to slušanje, je li to pop glazba ili indijska klasična glazba? Ni jedno ni drugo. Slično tomu, Anil Kumar, ako kažeš da ne znaš, i to je dio procesa saznanja. Sretan sam što znaš da ne znaš.”

MISLI VAS TREBAJU VODITI U AKCIJUZatim je Bhagavãn pitao: “Dakle, što ćeš sada

raditi?”“Svami, razmišljat ću o svemu što si rekao.”“Ne, ne! Otvori vrata misli – thalapu.”Na teluškom thalapu znači i misao i vrata. Dakle,

Svami mi je rekao da otvorim vrata mislima.“Jao, sad sam još više zbunjen! Svami, što je

to?”“Misao se nalazi u umu. Otvori vrata, tako da

misli mogu izići i postati akcija. Misli se moraju pretvoriti u akciju. Moraju te voditi u djelovanje. Misao se ne čuva u glavi kao u ormaru. Ne, ne, otvori vrata mislima i provedi ih u djelo, tako da možeš doista uživati u ljepoti i okusu svega što sam rekao.”

JEZIK NAS RAZDVAJA“Svami, čujemo da se ljudi bore zbog razlika

u jeziku. Ti govoriš jednim jezikom, a ja drugim. Znači da smo podijeljeni na temelju jezika. Ako

postoji talijanska grupa slušatelja, njoj se ne mogu pridružiti Rusi jer oni ne razumiju talijanski. Slično se događa i s ruskom grupom kojoj se ne mogu pridružiti Talijani jer ne znaju ruski. Grupe, grupe! Mi smo podijeljeni na skupine i grupe na lingvističkim temeljima. Molim Te, reci nam gdje je rješenje? “

Bhagavãn je odgovorio: “Ako misliš na materiju, ako poznaš materiju, tada je riječ jezičnog izraza nematerijalna.

Evo jednostavnog primjera – na engleskom se voda ka�e water, na hindskom je pãni, na sanskrtu vari, a na teluškom nìru Voda je ista, ali jezici su različiti. Kad mislimo na vodu, jezik i riječ za nju je nematerijalna. Mi se dijelimo na lingvističkoj razini zato jer smo zaboravili predmet. Zaboravili smo sâm predmet pa nas jezik razdvaja.”

To je rekao Svami.

GOVORIO SAM NJIHOVIM JEZIKOMSigurno ste primijetili da je danas popodne

Bhagavãn pozvao na razgovor neke učitelje iz Zambije.

Svami je rekao: “Znaš, razgovarao sam s njima njihovim materinjim jezikom, svahili. Svima se to svidjelo.”

“Svami, koji jezik je Tebi nepoznat? Ti znaš sve jezike.”’

“Ne, ne, to je u redu! Međutim, kažem ti da sam danas popodne razgovarao s njima na njihovom materinjem jeziku, zato su veoma sretni.”


JA SAM PETA VEDABilo je vrijeme za odlazak. On je ustao i pogledao

na jednu stranu. Tamo je ugledao četiri visoka službenika sveučilišta – sadašnjeg prorektora, prijašnjeg prorektora, registratora i kontrolora – svi oni su ondje sjedili. Pogledao je dakle u njih četvoricu i rekao: “O, vas četvorica ste kao četiri Vede.”

Dakle, moj temperament, kao što me već poznajete, ne može šutjeti. Zato sam rekao: “Svami, ja sam peta Veda.”

Ep Mahãbhãrata nazvan je također petom Vedom. Kao što sam rekao, Svami obično ima zadnju riječ. Okrenuo se i rekao: “O, peta Veda ! Mahãbhãrata je puna ratova i sukoba. Četiri Vede predstavljaju jedinstvo dok peta Veda simbolizira



rat, sukob i borbu.” Dakle, tako je Njegova riječ bila zadnja.

I tako je završio popodnevni razgovor. Vjerujem da ćemo na taj način doći do samog početka tih razgovora.


PREDAVANJE ZA UČITELJESretni ste što imate povlasticu da čujete najnovije,

to jest današnje i jučerašnje razgovore s Babom.Jučer, 25. studenog 2002. godine u jedan sat

popodne iznenada sam dobio poruku da se odmah javim. Kad sam stigao, sve je već bilo spremno za Bhagavãnov bo�anski govor.

Bhagavãn je govorio učiteljima Zambije i Tajlanda. Bilo je nekoliko učitelja i s Filipina i Fidžija. Zapravo, okupili su se predstavnici trideset i tri zemlje. Međutim, većina je bila iz Zambije i Tajlanda. Oni su došli ovamo na svečanu dodjelu diploma. Vjerojatno se sjećate toga programa kad im je Bhagavãn svima podijelio diplome. Ti su učitelji boravili ovdje još nekoliko dana, a jučer im je Bhagavãn odr�ao posebno predavanje.

OBRAZOVANJE JE IZVANJSKI, A ODGOJ UNUTARNJI PROCES

Tema predavanja je bila odgoj i obrazovanje. Bhagavãn je započeo naglašavajući važnost obrazovanja te odgoja kao i isticanjem razlike između njih. Za obrazovanje su važne četiri točke: 1. Obrazovanje je fizički pojam i odnosi se na teme i materiju koja se može percipirati s pet osjetila. 2. Obrazovanje je izraz svjetovnosti i odnosi se na svjetovno znanje i tekstualne informacije. 3. Ono se odnosi na sve aspekte svijeta koji se sastoji od pet elemenata, pet osjetila percepcije, pet osjetila akcije te na neke geografske pojedinosti.

Obrazovanje je dakle posve izvanjsko i objektivno, ono se odnosi na glavu. Sve materijalno i svjetovno znanje, sve svjetovne informacije i fizički datumi registriraju se u glavi. Obrazovanje i glava su međusobno povezani. Obrazovanje je samo informacija koja se pohranjuje u glavi. Slično je s kompjuterom. Mislim da je to jasno.

Ali odgoj je drukčiji, on je duhovan. To je proces koji se odnosi na unutarnji razvoj i napredak, on je intuitivan. Odgoj je radi transformacije, a ne zbog

informacije. Odgoj je temelj, on se bavi bezobličnim aspektima životnih vrednota.

Istina nema oblik, ljubav je bezoblična kao i požrtvovnost, mir i ispravnost. Životne vrijednosti su bez oblika i prisutne su u svakom čovjeku. Dakle, odgojem se iz čovjeka izvlači ono što je već u njemu, ali nema oblik premda je temelj života. Taj unutarnji odgoj koji je veoma duhovan, poma�e nam kod sebeostvarenja. Dakle, obrazovanje slu�i informaciji, a odgoj je zbog sebeostvarenja i transformacije.

Bhagavãn je jasno odvojio odgoj od obrazovanja. Odgoj je stvar srca, a obrazovanje – glave!

Tako je Bhagavãn govorio o ta dva aspekta što je bilo veoma va�no za učitelje.

ATMOSFERA LJUDSKIH VRIJEDNOSTIBhagavãn je učiteljima skrenuo pozornost

na jednu priču iz epova. Živio jednom neki kralj imenom Duûianta koji je imao sina Bharatu. Bhagavãn je usporedio njihove karaktere.

Duûianta, otac i kralj koji je potjecao iz grada, bio je veoma obrazovan, raspolagao je s mnoštvom informacija i znanjem, ali nije imao karaktera. Njegova supruga Ûakþntala odgajala je njihova sina Bharatu u jednom ašramu u šumi. �ivjela je u društvu mudraca Kanva Maharšia koji ju je odgojio kao svoju kćer u svom ašramu.

Kralj Duûianta vladao je kraljevstvom i boravio u svom glavnom gradu. Bio je obrazovan, ali bez karaktera, dok je njegov sin, �iveći u ašramu, bio odgojen u atmosferi ljudskih vrijednosti koje su isticale i razvijale karakter.

Tako je Bhagavãn pričao.

ODGOJ JE TEMELJ, OBRAZOVANJE JE ZGRADA

U daljnjem izlaganju Bhagavãn je istaknuo veoma određeno stajalište.

“Svami, jesu li odgoj i obrazovanje suprotnosti? Jesu li to dva suprotna pola?”

“Ne, to nisu suprotni polovi. Odgoj je temelj na kojem počiva zgrada obrazovanja. Obrazovanje je zgrada života koja će postati trajna samo ako je čvrst njezin temelj – odgoj. Bez odgoja kao temelja, zgrada obrazovanja će se srušiti. Dakle, odgoj i obrazovanje su komplementarni, oni poma�u jedan drugomu. Oni nisu suprotni polovi.”



Bhagavãn je dalje razvijao tu temu. Toga popodneva sam Mu rekao da mi se Njegovo objašnjenje svidjelo.

On je dao prekrasan primjer. “Na početku školovanja učite slova A, B, C, D …Nakon što naučite slova, počinjete učiti riječi. Dakle, najprije slova, a zatim riječi. Nakon toga učite kako složiti rečenicu.

Rečenica je kombinacija slova, bez slova nema riječi, a bez riječi nema rečenice. Zato su riječi temelj rečenice, a slova su temelj riječi. Slično tomu, odgoj je temelj na kojem gradimo obrazovanje. Obrazovanje je rečenica koja se sastoji od slova, to jest odgoja. To je prekrasno objašnjenje.

I napokon je zaključio: “Ti nisi jedna osoba, nego tri. Ti si onaj za koga misliš da jesi, onaj za koga drugi misle da jesi i onaj koji doista jesi.”

Sintagma “Onaj koji doista jesi” – je poput slova A B C D – dakle temelj. “Onaj za koga drugi misle da jesi” je poput riječi, a “Onaj koji ti misliš da jesi” je poput rečenice. Dakle, tri razine – slova, riječi i rečenice – iskorištene su za tako lijep primjer.

A tada je on rekao učiteljima: “Učitelji, volite svoje učenike. Imajte povjerenja u sebe, poštujte sebe. To je veoma važno. Njegujte vjeru u Boga, usadite i u svoje učenike čvrstu vjeru u Boga. To je od životne važnosti jer:

Gdje postoji vjera, ima i ljubavi. Gdje je ljubav, ondje vlada mir. Gdje vlada mir, nalazi se istina, a gdje je istina, ondje je i Bog.

Dakle, sve počinje s vjerom. Pobrinite se da ne izgubite tu vjeru. Budite spremni izgubiti i sâm svoj �ivot, ali ni pod kojim uvjetima ne gubite svoju vjeru.”

A zatim je dodao: “Samopovjerenje je temelj na kojem su podignuti zidovi zadovoljstva sa sâmim sobom, a na njega je polo�en krov po�rtvovnosti prema Sebstvu i sebeostvarenju. To je veoma va�no.”

NJIHOV MATERINJI JEZIK JE TAIA tada je iznenada rekao: “Zar me ne slušate?

Zar me ne slijedite?” Oni su se pogledali. Znao sam zašto ne slušaju pa sam rekao: “Svami!”

“Da?”“Neki su iz Tailanda i njihov materinji jezik je tai,

oni ne znaju engleski. Zato Te samo gledaju, ali ne

i slušaju.”Tada je Svami rekao Jumsaiju da on prevodi.I tako je Jumsai morao prevesti sve do sada

rečeno.“Što studirate? Koji razred vodite?” Sve je to on

morao prevesti na jezik tai.Bilo je tako zabavno!

ŠTO �ELIŠ?Iznenada je pogledao u jednog učitelja i pitao:

“Što želiš?”Učitelj je odgovorio da bi volio lančić.“O, lančić! Dođi!”Mladić je dobio lančić.Tada je pogledao drugog učitelja i postavio mu

isto pitanje.Taj je mladić zaželio prsten i dobio ga.A zatim je upitao mladića iz Zambije što je

besmrtnost.Mladić je odgovorio: “Kad se makne nemoralnost,

ostaje besmrtnost.Svami je priznao da je odgovor točan. Mladić je

dobio prsten.Tada je pogledao jednu gospođu i pitao je čime

se bavi.A ona je odgovorila da surađuje u Sai odgoju u

duhu ljudskih vrijednosti.“Jesi li udata?”“Da, već mnogo godina, Svami.”“Koliko djece imaš?”“Samo troje, Svami!”“O, troje djece! Radiš dobar posao. Dođi

ovamo!”Za nju je materijalizirao lančić. A tada je jedna

djevojka iz Zambije počela provirivati iz grupe. “Dođi, dođi, dođi!”Svami joj je dao vibhþti. Hodao je među njima.“Svami!”“Što je?”Moram vam odati jednu veliku tajnu. Šapnuo sam

Jumsaiju da zamoli Svamija za jednu zajedničku fotografiju

Jumsai je prihvatio tu ideju.“Svami, Svami!”“Da?”“Zajednička fotografija?”“Hajde, hajde!”Snimili smo velik broj fotografija i svi su bili

neobično sretni.Tada je u Svom velikom milosrđu, rekao: “Dat



ću vam prasãdam.”I onda je svima podijelio slatkiše i fotografije.

20. studeni 2002. godine.

ODNESI SVILENE SARIJE SIROMAŠNIM �ENAMA

Popodne toga dana Bhagavãn, koji je sjedio u naslonjaču, iznenada je rekao: “Hmm, svi su dobili novu odjeću. Ali zaboravili ste jednu skupinu ljudi. Oni nisu ništa dobili. Anil Kumar, znaš li to?”

“Svami, ne znam! Znam samo da sam ja dobio odjeću i da sam dobro.”

Svami je svima dijelio odjeću. Kako da znam da je neki nisu dobili?

“Svami, budući da sam ja dobio, ne znam za druge.”

“Sram te bilo, sebičan si!”Odmah je dodao: “Znaš da ima djece koja imaju

samo jednog roditelja. Zadnja četiri mjeseca dao sam toj djeci sedam kompleta odjeće, ali trebao bih dati sarije njihovim majkama, siromašnim ženama koje su također ovdje. Hajde, izvuci jedan sari iz toga svežnja!”

Bilo je bezbroj sarija. Želio je da Mu donesem jedan sari. Zbog svoje gluposti, donio sam pamučni sari.

“O, ne to! Donesi svileni sari, a ne obični. One trebaju nositi svilene sarije.”

“Dobro, Svami!”“Svami nikad nikog ne zaboravlja. Ti možeš

zaboraviti, ali ja neću,”“Svami, svilene sarije?”“Zašto ne? Zašto ne? Te žene nisu nikad nosile

svilene sarije. One su iz siromašnih obitelji. Budući da su njihova djeca ovdje, neka svi budu potpuno sretni. Reci svima da im Svami daje svilene sarije, da svi budu sretni.”


MI SMO BABINI DJEČACIMoram vam ispričati što se dogodilo toga dana.

Svami je prolazio i pogledao dječaka koji je sjedio u prvom redu.

“Dječače, odakle si?”Dječak je odgovorio da su svi oni iz Bangalorea.

Mislio je time reći da svi oni pripadaju školi u

Bangaloreu.“Iz Bangalorea? Onda idi u Bangalore!”Zatim je, odmah nakon toga, jedan pametan

dječak rekao: “Oprosti Svami, svi smo mi Babini dječaci.”

“O, onda ostanite ovdje!”Dakle, ne smijemo reći da pripadamo Bangaloreu

ili Bombayu. Mi smo Svamijevi!


Svami je sjedio u naslonjaču. Pozvao je jednog mladića koji je sjedio blizu.

“Hej, dođi ovamo!”Bio je to jedan postdiplomac iz Hyderabada.

Upitao ga je što bi �elio raditi kad završi studije.“Svami, �elio bih ostati uz Tvoja stopala.”“Pa i sada sjediš podalje od mene. Kad završiš

studije, želiš biti sa mnom? Ali čak i sada si daleko od mene - Kako da povjerujem da �eliš biti ovdje? Ne, ne, ne, ne! Znam mnoge koji su to rekli.”

To je rekao Svami.Što se ovog događaja tiče, želio bih vam reći:

tako dugo dok smo pokraj Svamija, trebali bismo što bolje iskoristiti tu priliku. Nemojte misliti: “Imao sam jutarnji daršan pa mogu preskočiti popodnevni.”

Ne smijemo gajiti taj duh nemarnosti. Ne smijemo se opustiti. Nikad ne smijemo ništa uzeti kao gotovu činjenicu jer smo pokraj Svamija. Tko zna, možda takve prilike nećemo imati u budućnosti.

To je Svami mislio kad je rekao: “I dok boraviš kod Svamija, tako si daleko. Kako ćeš biti blizu kad završiš studije?” Tako sam Ga ja razumio.

Zatim je postavio drugo pitanje: “Kakva je bila tema današnjeg predavanja na koled�u?”

Mladić je rekao: “Svami, kod nas je bio službenik osiguravajućeg zavoda. Govorio je o osiguranju.”

“Oho! Život nije siguran, zašto onda mislite na osiguranje? Život ne donosi sigurnost. Ako je tako, čemu onda pitanje o osiguranju?”

Svi su se tomu dugo smijali.To su, ukratko, bili razgovori s Babom tijekom

mjeseca studenog.Sai RamAsato mã…



17SATHYA SAI GLASNIK - LIPANJ 2005.

OÇ OÇ OÇ

Sai RamDuboko se klanjam lotosnim Stopalima

Bhagavãna!

Srpanj 2002. godine

OTEKLINA NA SVAMIJEVOM OBRAZUZa vrijeme blagdana gurupþrïimã svi smo

primijetili oteklinu na desnoj strani Svamijevog lica. Veæina vas je to morala opaziti. Na kraju jednoga od Svojih govora, On je dao objašnjenje. Oteklina je bila tako strašna, bila je veoma crvena – i nismo znali kako se On osjeæa i da li mu smeta.

Pitali smo Ga: “Što je to, Svami? Zašto ti se ovo dogodilo? Što možemo nauèiti iz toga iskustva? Bolno Te je gledati. Kako to podnosiš?”

Svami je odgovorio: “Svaki lijeènik æe vam reæi da je bol nepodnošljiva i strašna. Bolest æe trajati dvadeset jedan dan i ako je doista ozbiljna, zahvaæa i mozak.”

Ozbiljnost problema koji je Svami doživljavao bila je tako strašna da nismo mogli ni gledati u oteklinu. No unatoè otekline i strašnih bolova, Bhagavãn je održao èetiri ili pet govora. Kako je to bilo moguæe? Sjeæam se samo da u jednom èasu nije mogao posve ni otvoriti usta, veæ samo malo. (Anil Kumar je to pokazao otvorivši malo svoja usta) Bhagavãn nije mogao ni jesti. To je bio ozbiljan problem.

Zato smo Ga pitali: “ Bhagavãn, zašto se ne izlijeèiš od te bolesti?”

A On je odgovorio: “Nikad neæu izlijeèiti sebe. Izlijeèit æu vaše probleme. Ne lijeèim nijedan svoj problem. Ali kao odgovor na vaše molitve, kao odgovor na vaše težnje i vaše želje, izlijeèit æu se. Ali ne prije.”


“Zar ne osjeæaš bolove, Svami? Zar Te ne boli?”

Bhagavãnov odgovor je veoma važan. “Ja sebe ne smatram tijelom. Ja nisam ovo tijelo. Zato me ozbiljno ne zabrinjava nikakva oteklina ili bilo kakvo oboljenje mojega tijela. Ono nije za mene izvor bolova jer se ne poistovjeæujem s njim. Razumiješ li? Ja nisam tijelo. Zato uopæe ne osjeæam bolove. “

Želio bih skrenuti vašu pozornost na jednu ili dvije stvari koje su spomenute u Bhagavadgìti. Ondje izrièito piše: “Bog je bez mane, nema nikakvih svojstava, niti trpi bolove. Bog je u tijelu, ali tijelo nije u Bogu. Sve osobine djeluju ili funkcioniraju zato jer je Bog u tijelu. Ali ta svojstva nisu u Njemu.”

Kako je obavljao svakodnevne obveze, kako se kretao predavaonicom, razgovarajuæi sa svim predstavnicima koji su prisustvovali konferenciji, bez ikakve hrane, to je bilo zaèuðujuæe. Nismo to mogli vjerovati. To je tajanstvenost Njegove božanskosti.

Želio bih s vama podijeliti jedno važno stajalište. Nakon nekoliko dana, nestala je oteklina sa Svamijevog lica i sve je opet bilo savršeno. Nekako sam smogao hrabrosti da Ga pitam: “Svami, jesi li sada dobro? Ne vidim više nikakvu oteklinu. Odlièno, svi smo sretni!”

Znate li što je Svami rekao? “Anil, Kumar, pogledaj! Mala oteklina se olako poveæavala do velièine naranèe. Tako je bila velika. Polako, kako se poveæavala oteklina, jaèali su i bolovi. Ali danas, buduæi da se ona smanjila i posve nestala, pogledaj – nema nikakva znaka da je bila tu, nema joj ni traga. Kadgod se opeèeš ili porežeš, uvijek æe ostati ožiljak, èak i onda kad sve proðe. Premda je tu bila velika oteklina, sada kad je prošla, nema ni traga njezine prijašnje prisutnosti.”

To je Bog! To je Bog! Svi smo se veoma iznenadili kad je to Baba objašnjavao. Lekcija je


18 SATHYA SAI GLASNIK - LIPANJ 2005.

sljedeæa: bol – badhã je kao uèenje – bodhã. Bog trpi da nas neèemu pouèi. Božji oèiti vanjski bolovi takoðer su prilika da On priopæi lekciju Svojim poklonicima. To je glavna tajna sve te patnje.

SVAMI GA JE BLAGOSLOVIOU srpnju je k Svamiju došao jedan važan

postariji gospodin. Ne trebam spomenuti njegovo ime, ali poruka je važna. Imao je 83 godine. Rekao je: “Svami, molim Te da me blagosloviš. Sada imam 83 godine. Želim se vratiti u svoje rodno mjesto. Molim Te, blagoslovi me!”

Svami ga je blagoslovio, dao mu novu odjeæu, èak i nešto novca da pokrije troškove putovanja. I njegovoj supruzi je dao novi sari. Tada je Svami prisutnima prièao o njemu.

Kasnije toga dana, neki drugi gospodin je rekao. “Svami, uskoro æu proslaviti šezdeseti roðendan.”

I on je veoma važna osoba. Dobro, svi smo mi važni. Ali ta važna osoba je upravo toga dana sluèajno bila ovdje. Mi druge važne osobe nismo bili ovdje toga dana. Mi smo Mu bili dostupni drugih dana. (smijeh)

Dakle, ta je osoba rekla: “Svami, uskoro æu navršiti 60 godina. Moj roðendan je sljedeæi tjedan.” Bio je to elegantan, živahan i dobro odjeven gospodin te nije izgledao previše star.

Svami je rekao: “Hmm, uzmi ga!” Dao mu je materijal za odijelo èokoladne boje i 3000 rupija za šivanje. Dobio je i prekrasnu novu košulju.

I ja sam iskoristio tu priliku i rekao; “Svami, i moj šezdeseti roðendan se približava…”

A On je odgovorio: “O, ima do tada još mnogo vremena, ne brini se!”

NITKO NE ZNA MOJE GODINEU vezi s tim Baba je dao izjavu koja æe sve vas

zanimati. Rekao je ovo: “Ovaj èovjek je izjavio da je navršio 83 godine, onaj drugi kaže da æe uskoro biti star 60 godina. Ali ja vam kažem da nitko ne zna moje godine. Nitko to ne zna.”

Bhagavãn nije dalje komentirao tu izjavu.Ali ja sam poèeo razmišljati o jednoj Njegovoj

prijašnjoj izjavi, U jednoj od svojih pjesama je rekao: “Bog nema poèetka ni kraja, niti se raða niti umire. On je iznad dvojnosti. Bog je postojanje. Za Njega nema nastajanja i nestajanja.” Dakle, kad On kaže da nitko ne zna Njegove godine, to znaèi da je On beskrajan. Njegov tako zvani roðendan

23. studenog odnosi se samo na godine Njegova tijela, a ne Njegovu božanskost. To je jedno objašnjenje.

Drugo objašnjenje jest da ove godine navršava 77 godina. Meðutim, u prijašnjoj inkarnaciji On se zvao Shirdi, dok je u ranijim razdobljima bio Kõšïa i Rãma. Tko dakle može reæi Njegove prave godine? On se samo povremeno manifestira u razlièitim razdobljima kao odgovor na molitve i prema unaprijed odreðenom dogovoru da ustolièi mir, ljubav, istinu i ispravnost. Dakle, u ovom tijelu koje se zove Sathya Sai, u ovom sadašnjem tijelu, mi znamo Njegove godine. Ali Njegove prave godine ne možemo odrediti jer On je povremeno uzimao tako mnogo likova. Zato Bhagavãn ima pravo kad kaže da nitko ne zna Njegove godine. To je zato jer On nikad niti nije roðen. Dalje vam takoðer mogu reæi: Bhagavãn se nikad ne raða, niti æe nas ikad napustiti.

Umjesto da pokušamo pogaðati Njegove godine, možemo reæi ovako: “Bhagavãn je kozmièki posjetitelj. On je na Zemlji u posjetu jer nema ni poèetka ni kraja. Njegova izjava da nitko ne zna Njegove godine je indirektni naèin objave Njegove božanskosti svima nama.

NEMOJTE UZALUD TROŠITI…Toga popodneva On je poèeo pred nama

èitati pisma. Otvorio je jednu omotnicu te izvadio pismo. Neki mladiæ je napisao dva retka na dugaèkom bijelom komadu papira. Na vrhu papira bila su napisana samo dva reda. Ostali dio papira bio je prazan. Što je Baba rekao?

On je poderao papir s napisanim tekstom i dao ostatak papira tom mladiæu, rekavši: “Iskoristi taj papir. Ne želim da išta uzalud trošiš, èak ni bijeli papir.” A tada je dodao: “Ne troši uzalud ni hranu, hrana je Bog. Ne gubi vrijeme uzalud. Èiniš li to, gubiš i svoj život uzalud. Vrijeme je Bog. Nemoj ni energiju trošiti uzalud. Ne bacaj ni novac jer to nije dobro.” Bhagavãn je pouèavao te divne lekcije mladiæe koji su se okupili ovdje toga popodneva.

Sjeæam se jednoga Bhagavãnovog posjeta omladinskom hostelu. On je izišao iz automobila i odmah rekao: “Hej, na treæem katu jedan momak nije u kupaonici zatvorio slavinu s vodom. Idite i zatvorite je! Kad vam voda više ne treba, zatvorite slavinu. Ne smijete pustiti da voda teèe ako je ne trebate.”



To je rekao Bhagavãn.Vjerojatno ste primijetili sljedeæe – kad vas

pozove na intervju, On uðe u sobu prvi. Kad svi stignete i sjednete, On sâm upali ventilator. A onoga èasa kad iziðete, On æe ga ugasiti. Zašto? ‘Ne trošite energiju uzalud, ne trošite elektriènu struju.’”

Bhagavãn je najbolji primjer svima nama da uèimo iz Njegova života. Zato On ima autoritet reæi: “Moj život je moja poruka. Moj život je moja poruka.” Buduæi da On ništa ne troši uzalud, mi trebamo slijediti Njegov primjer, ni mi ne smijemo ništa uzalud trošiti.

SIROÈADJednog dana u srpnju Bhagavãn je nekako

poèeo prièati o siroèadi. Znate da je On posvojio šezdeset jedno siroèe i da se brine za njih. Osigurava im hranu i odjeæu, mjesto na kojem žive i školuje ih. Bhagavãn je takoðer položio jedan lakh1 rupija na ime svakog djeteta na fiksni ulog. Kad završe školovanje, taj novac æe im, uz kamate, omoguæiti neki dobar poèetak u životu.

Trebali ste vidjeti te djeèake kad su došli ovamo. Bio je to prekrasan prizor. Bhagavãn je svakom djeèaku dao lijep kovèeg dobre kvalitete. Svaki kovèeg je bio pun raznih stvari. U svakom se nalazila èaša, tanjur, zrcalo, èetkica i pasta za zube, donje rublje i odjeæa. Sve što jednom djeèaku može trebati, nalazilo se u tom kovèegu. Uzbuðeni djeèaci su otvarali kovèege, brojili stvari u njima, zatvarali kovèege i zatim ih ponovno otvarali.

Dok sam prolazio pokraj okrugle zgrade u ašramu za vrijeme moje veèernje šetnje, zavirio sam kroz prozore i primijetio da su djeèaci izuzetno sretni, istražujuæi sadržaj kovèega koji im je Bhagavan darovao. Moja priroda je takva da želim podijeliti sa Svamijem sve što vidim. Zato sam Mu rekao: “Svami, djeèaci su veoma uzbuðeni.”

“Zašto? Ti izgledaš uzbuðen.”“Da, Svami, i ja sam uzbuðen, da!”“Zašto?”“Kad vidim da su djeèaci uzbuðeni, i ja

postajem uzbuðen.”“Što se dogodilo?”“Svami, svi su otvarali svoje kovèege,

isprobavali odjeæu i pokazivali jedan drugome svoje stvari. Kovèezi su razlièitih boja i veoma su lijepi.”

Tada je Bhagavãn rekao: “Eh, dao sam svakomu tri kompleta odjeæe onoga dana kad su stigli.”

“Tri kompleta, Svami? Je li to potrebno?”“Zašto ne? To je veoma potrebno!”“Kako to, Svami?”“Jedan komplet æe nositi kod kuæe, drugi je

za nagarasankìrtana, a treæi je za školu. To su tri kompleta.”

“O, Svami, to je prekrasno!”Želio sam da Svami objasni i dalje pa sam

rekao: “Odlièno, Svami!”A On je odgovorio: “Èini se da je poèetni

ulog od dvadeset milijuna potrošen na taj projekt, ukljuèujuæi i svotu položenu na svakog djeèaka.”

“Svami, nije li to pretjerano? Je li to potrebno?”

“Da, to je veoma potrebno!” I tada je rekao nešto naroèito važno za sve. “Štogod kažem, to i uèinim. Štogod uèinim,

to i kažem. Ono što kažem i što uèinim je isto. Ja ne kažem jedno, a uèinim nešto drugo. Ja ne uèinim jednu stvar, a kažem nešto posve drugo. Ne! Štogod kažem i uèinim, posve je isto. Ja sam pun istine. Takav je moj životni put.”

Važno je da to svi shvatimo, kako bi i u nama vladao sklad ili jedinstvo misli, rijeèi i djela.

TRI STOTINE LIJEÈNIKANekoliko dana kasnije, ugledao sam Svamija

kako dijeli sarije nekim gospoðama Tada nam se polako približio. Vidio sam da razgovara s nekim muškarcima. Naravno, bio sam znatiželjan tko su oni. Ali nisam se usudio pitati. Zapamtite, ja nisam ovdje da pitam. Ali vidjevši moje lice na kojem je bio napisan veliki upitnik (smijeh), Bhagavãn je poèeo sâm objašnjavati.

Najprije je upitao: “Jesi li vidio one gospoðe?”

Nisam mogao reæi da sam ih vidio jer nisam ovdje zato da gledam gospoðe (smijeh). Nisam mogao reæi da ih nisam vidio jer sam ih vidio. Zato sam se samo nasmiješio (smijeh).

Tada je On objasnio: “To su lijeènice.

1 Lakh – 100 000



Lijeènici su na ovoj strani. Dao sam im odjeæu. Znaš, oni su svi specijalisti – kirurzi, lijeènici opæe prakse – sve sami vrhunski lijeènici.”

Sada je bilo vrijeme da pitam Bhagavãna za još neke podatke.

“Svami, odakle su oni?”Razumno pitanje – to nema veze s lijeènicama,

ili s neèim sliènim. Bilo je to posve konvencionalno pitanje koje neæe zbuniti Svamija.

“Odakle su?”“Iz Madrasa.”“O, Svami, iz Madrasa? Ja vidim mnogo

lijeènika.”“Mnogo? Došlo je tri stotine lijeènika iz

Madrasa.”“Zar tri stotine?”’“Da, ovdje ih je tri stotine.”“Svami, zašto su ovdje?”“Oni su na proputovanju.”“Ekskurzija?” (smijeh)“Ma kakva ekskurzija! Ne, ne! Oni su na

svom putu posjeæivali sela, organizirali lijeènièke kampove i konaèno stigli ovamo po Svamijeve blagoslove. Oni su došli po Svamijeve blagoslove nakon što su služili po raznim selima i organizirali medicinske kampove u raznim mjestima.”

“O, Svami, tako dakle! Mislio sam da su došli samo u posjet za vikend.”

“Ne, ne! Ne radi se o zabavi, ne!”“O, tako, dakle! Svami, ima li još nešto?”“Da!”“Što?”“Znaš li da svi oni dobro pjevaju bhajane?”“Kako da to znam? Gdje pjevaju? Lijeènici

– gdje oni pjevaju? Vjerojatno ne u operacionoj dvorani.”

“Oni pjevaju bhajane, ali ne u medicinskom kampu. Oni pjevaju bhajane kad su slobodni.”

“O, tako dakle Svami, oni pjevaju i bhajane.”“A osim toga, neki lijeènici znaju pjevati i

Vede.“Lijeènici pjevaju Vede ?“Da, oni ih znaju pjevati.”Sada Svami mora da je shvatio: “Ovaj

momak (Anil Kumar) èini se da ne vjeruje ništa što ja kažem!” (smijeh) Znate da ništa ne možemo sakriti od Svamija. On je odmah pozvao jednu lijeènicu sa ženske strane – gospoðu Hemadri, ili nešto slièno, koja je napisala i neku knjigu, ne sjeæam se njezina imena. Ona se približila i prišla Svamiju.

“Koliko vas je došlo?”“Tri stotine, Svami.”“Što ste radili?”“Organizirali smo medicinske kampove.”“Gdje?’“U nekoliko sela.”To je potvrdilo svaku reèenicu koju mi je

rekao Bhagavãn, kao na policijskoj postaji ili u sudnici (smijeh). On joj je dopustio da kaže sve to.

Tada je Svami upitao: “O, samo medicinske kampove?”

“Ne, Svami, organizirali smo i pjevanje bhajana.”

“O, i bhajane.?” (smijeh)Poèeo me je gledati podrugljivo. (smijeh)“Zar svi vi pjevate?’“Svami, neki od nas pjevaju i Vede.” (smijeh)Tada je Bhagavãn rekao: “Danas je novac

Bog, osobito za lijeènike. A ovako se žrtvovati – organizirati medicinske kampove i svima pjevati bhajane – to je moguæe samo u Sathya Sai Organizaciji. To æe uèiniti samo Sai poklonici. Nitko drugi ne bi to uèinio.”

Zato je ovo najbolji primjer da nešto usvojimo i nauèimo na naš vlastiti naèin.

Kolovoz 2002. godine

U kolovozu te godine išao sam u super specijalistièku bolnicu na ispitivanje. Boljeli su me zglobovi. Rekli su mi da bih mogao imati problema s gihtom. Lijeènik mi je savjetovao: “Najbolje da doðete na detaljni pregled u Sathya Sai bolnicu.”

Dakle, otišao sam u bolnicu i prvi put sam je posjetio kao pacijent. Naravno, bio sam tamo na sveèanom otvorenju kad sam prevodio Svamijev govor, ali više je nisam posjeæivao. Zašto? Bojim se bolnice. Bojim se doktora. Ne volim vidjeti lijeènike jer bih mogao umisliti da sam bolestan. (smijeh) I ne volim gledati kako pacijenti trpe. Zašto da bespotrebno muèim sâmoga sebe? Zato obièno ne idem u bolnicu. Ovaj put sam morao iæi na pregled.

Tada me je toga popodneva Bhagavãn pitao: “Zašto si juèer ranije otišao?”

“Kamo, Svami?”“Hej, gdje si bio?”“Svami, išao sam na koledž, još uvijek radim

tamo.”



“Ne, ne, poslije toga.”Najprije sam imao predavanje, a zatim sam

otišao u bolnicu. Zato je Svami upitao: “A poslije toga, poslije toga?”

“Svami, išao sam u bolnicu.” (smijeh)“I što se dogodilo?”

TO JE BUCKINGHAMSKA PALAÈA2

Sada sam pomislio da je pravo vrijeme objasniti Svamiju kako je bolnica prekrasna.

“Svami, moje stanje i nije bilo tako opasno. Posve sam dobro. Moj je jedini problem da me boli nožni palac. Buduæi da su me lijeènici željeli pregledati, pošao sam u bolnicu. Zgrada, kupola, travnjaci, cvijeæe i prelijepi vrtovi – sve to ne izgleda kao bolnica.”

“Ako nije bolnica, što je onda?”, upitao je Svami.

“Izgleda poput Buckinghamske palaèe. (smijeh) Èinilo mi se da æu prisustvovati primanju na nekom vjenèanju. Tako je sve lijepo izgledalo. Naišao sam na nasmiješene pacijente i osoblje. Nisam vidio ni jedno izduženo, ozbiljno lice koje bi odavalo kritièno stanje pacijenta. Svi su bili dobro i svi su se smješkali. Zato mi se èinilo kao da sam na vjenèanju, a ne u bolnici.

I tada sam na ulaznim vratima vidio statuu gospoda Vigneûware, to jest Vinãyake pa sam mu se duboko poklonio. Takav je prekrasan Vinãyaka upravo pod kupolom. Svami, nisam nikad vidio ništa slièno.”

“Zašto?”, pitao je On.“Jer je tako velik i tako tamne boje. Izraðen

je iz sjajnog granita. Tako je lijep!” A tada sam nastavio:

“Pod kupolom, u sredini, nalazi se golema Svamijeva slika, veoma lijepa, velika oko šest, sedam stopa. Predivne je izrade, to je doista izvanredna slika.”

“Oh-ho, je li to prvi puta što si bio ondje?”“Da, Svami, prvi puta. Nadam se i posljednji

put (smijeh) jer ne želim iæi tamo kao bolesnik.”Tada se On nasmijao i rekao: “Dobro, kako

si išao?”“Svami, hodao sam hodnicima. Podovi, boja

podova i sklad boje na zidovima – o, tako je sve to prekrasno. Podovi su toliko sjajni da sam vidio svoj odraz u njima. Tako su èisti da bi se mlijeko

moglo piti iz njih.”“O, svidjelo ti se? “ Gospod je bio tako sretan

jer je to Njegova kreacija, Njegovo vlasništvo. Zato je pitao je li mi se svidjelo.

“Da, Svami! Ali ne samo to. Na zidovima nisam otkrio ni jedne mrlje. Tako su èisti. Kao i podovi. Bio sam tako sretan! Nigdje nije bilo ni vlati travke, ni komadiæa papira. Sve je bilo tako èisto, Svami.”

Tada sam dodao: “Vidio sam takoðer ploèe sa zlatnim slovima ispred svake lijeènièke sobe, kao i ispred sobe za operacije. Kakva predivna kombinacija boja – podovi su boje pepela, a zidovi boje keksa dok su ploèe crne sa zlatnim slovima. Dakle, bolnica je prepuna raznih boja. Tako je skladna, Svami.”

ŠTO SI RADIO ONDJE?“Da? Znaèi, svidjelo ti se? Što si radio ondje?

Reci mi! Jesi li samo gledao podove? (smijeh)“O, ne, ne, Svami. Išao sam u biokemijski

laboratorij?”“O, što si radio ondje?’“Išao sam na test krvi.”“Da? I što se dogodilo?”“Obièno takvi laboratoriji mirišu na tinkturu,

na Dettol3 i ostale strašne stvari. Tako možete doista od mirisa oboljeti. Iako je èovjek zdrav, u laboratoriju sigurno oboli. Takvih laboratorija ima posvuda.”

“Da? A kakav je ovaj?”, zanimao se Svami.“Ovaj laboratorij uopæe ne smrdi.”“Ne?”“Nisam vidio nijednog zavoja na podu, nisam

èuo da itko plaèe. A bolnièarka koja je uzimala krv za testiranje, radila je to veoma vješto i spretno. Prestrašio sam se jer je ona uhvatila moju ruku i ovako podigla iglu. (Anil Kumar je sve to pokazao) Ali spustila ju je tako nježno, uvlaèeæi me u razgovor.

“Kako ste gospodine? Èujemo da držite izvanredna predavanja!” Hop! To je bilo to! Prije nego što sam dospio odgovoriti, ona je veæ izvadila krv. Uèinila je to tako vješto. Svami, oni obavljaju izuzetno sveto služenje. Veoma sam sretan zbog toga.

A tada, izvan laboratorija, vidio sam velik broj ljudi kako sjede na klupama. U redu su

2 Buckhinghamska palaèa – poznata raskošna kraljevska palaèa u Londonu 3 Dettol – dezinfekcijsko sredstvo



èekali rezultate analize krvi. Ali gledajuæi ih, nisam mogao pogoditi tko je pacijent, a tko njegovatelj jer su oba bila jednako vesela i nasmijana. Kako da ih onda èovjek razlikuje? Zato je Tvoja bolnica puna osmijeha, udobnosti i zdravlja.”

“O, sviða ti se?”“Veoma mi se sviða, Svami.”“I kamo si zatim išao?”“Išao sam specijalisti za kosti.”“Zašto?”“Jer imam problema s nožnim palcem.

Lijeènik je sa mnom tako lijepo razgovarao da sam zaboravio spomenuti svoj problem. (smijeh) Zato me je morao pitati što me je dovelo k njemu. Svami, to se nigdje drugdje ne bi dogodilo.

Kasnije sam saznao da su jednako tako djelotvorni i oni na odjelu za srce i specijalisti za oèi. Ovi ljudi koji ovdje rade posvetili su se služenju Tebi. Znam takoðer da studenti Sri Sathya Sai instituta za visoko obrazovanje, mladiæi i djevojke koji su postigli veoma visoke akademske naslove i dobili zlatne medalje, rade ovdje u bolnici. Taj rad je njihovo služenje koje je znak odanosti Tebi. To se ne bi dogodilo nigdje drugdje. Tako sam sretan zbog toga, Svami.

I ne samo to, Bhagavãn! Želio bih ti reæi još nešto. Htio sam provjeriti svoj krvni tlak. To je sve. Pomislio sam da je bolje da ga sada provjerim, nego da mi to kažu poslije. I, što da radim? Odmah sam otišao do jedne veoma velike dvorane u kojoj su bili smješteni srèani bolesnici. Bila je to doista velika dvorana s tamno plavim podom i bijelim zidovima – veoma velik prostor. Svami, bio sam sretan kad sam vidio tako veliku dvoranu sa samo èetiri kreveta. Mnoge druge indijske bolnice pretvorile bi tako veliku dvoranu u najmanje šest ili devet soba, s dva pacijenta u svakoj sobi. Bhagavãn, ali ova velika prostorija ima samo èetiri kreveta.”

“Hmm, dakle i to ti se svidjelo?”“Veoma mnogo, Svami!”

RAZGOVARAO SAM S BOLNIÈARKOM“Moram Ti, Svami, reæi još nešto što se

dogodilo.”“Što je to?”“Razgovarao sam s jednom bolnièarkom.”“Razgovarao si s bolnièarkom? Jesi li išao

tamo samo zato da sa svima razgovaraš?”“Ne, želio sam upoznati Tvoju bolnicu. Pozvao

sam jednu bolnièarku i upitao je: ‘Sestro, gdje si radila prije nego što si došla ovamo?’ Odgovorila je da je prije radila u Bangaloreu.”

“Što si je zatim pitao?”“Evo moga drugog pitanja. ‘Zašto si ostavila

onaj posao i došla ovamo? Zašto si napustila Bangalore? Zašto si ovdje?’”

Ona je odgovorila da ovdje neposredno služi Bhagavanu jer je ovo velika prilika za služenje. Zato je ona ovdje

Moje treæe pitanje bilo je ovo: “Koja je razlika izmeðu tvoga posla u Bangaloreu i ovoga u Puttaparthiju?”

“I što je ona rekla, što je rekla?” (smijeh)“Ona je rekla: ‘Rad je isti na oba mjesta.

Ozbiljnost i kvaliteta posla je slièna. Ali razlika je u tome da se ovdje ne osjeæamo umorni. Uopæe nismo umorni premda mnogo radimo. Veoma smo zdravi i veoma sretni. Premda je rad iscrpljujuæi, nisam umorna. Uvijek sam puna energije. To je razlika izmeðu ta dva mjesta.’”

SNAGA NAGARASANKÌRTANA“A tada sam otišao u bolnièku kantinu.”“O, ti uvijek vjeruješ u jelo!” (smijeh)“Svami, ja vjerujem da je hrana Bog i ona se

mora poštovati. Zato sam otišao u kantinu. Našao sam ondje jednog èovjeka starog 74 godine pa sam ga upitao, zašto u svojim godinama radi ovdje.

A on mi je odgovorio da je zdrav radeæi ovdje dok se kod kuæe osjeæa bolesnim. Zato je ovdje.

‘O, to je dakle tajna zdravlja – dobro! A što radite ovdje?’

‘Radim tri posla. Jedan je obraèun kantine, drugi je briga za smještaj pratitelja pacijenata, a treæi posao je upisivanje podataka o pacijentima.’

“O, gospodine, zar sa 74 godine sve to radite? Ne mogu ni zamisliti koliko ste mnogo radili dok ste imali trideset, èetrdeset godina, kad ste bili mladi! Kako možete raditi tako mnogo u svojim godinama?”

Èovjek je odgovorio: “Gledajte Anil Kumar, svakog jutra prisustvujem nagarasankìrtanu. Energija koju dobivam na taj naèin odgovorna je za sve moje aktivnosti.”

Da budem iskren, ja ne sudjelujem u pjevanju ulicama jer moram pripremati, èitati i raditi mnogo toga – pisati èlanke i objavljivati knjige i razne druge publikacije. Kad bih pjevao ulicama, završio



bih spavanjem u razredu. Moja bi predavanja tada uspavala i moje uèenike. Kad je onaj veliki stari èovjek rekao da dobiva energiju sudjelovanjem u nagarasankìrtanu – to je bilo veoma zanimljivo èuti – kakva li je moæ nagarsankìrtana!

UÈITELJICA NJEGUJE BOLESNOG UÈENIKA.

U jednoj od soba vidio sam jednu mladu ženu koja je sjedila na stolcu do kreveta djeèaka koji je ležao na tom krevetu. Bio sam znatiželjan pa sam ušao i pitao ga kakvi ga problemi muèe.

A on je odgovorio :”Teško sam disao pa su me dovezli ovamo.”

Tada sam pogledao mladu ženu i pitao je jesu li roðaci. Ona je odgovorila da je ovaj djeèak uèenik njihove škole – Sri Sathya Sai osnovne škole, a ona je njegova uèiteljica koja ga ovdje njeguje.

“Vi ga njegujete?”“Da, nas èetiri uèiteljice izmjenjujemo se

ovdje i brinemo se za ovog djeèaka.”Bhagavãn, nigdje na svijetu uèitelj ne njeguje

bolesnog uèenika. Nigdje! To je nemoguæe! To se radi samo iz èiste ljubavi. Djeèak se smješkao premda je bio bolestan. Ljubav, to je ono što nalazimo u odgojno - obrazovnim Sri Sathya Sai ustanovama. Uèiteljica se ponašala više kao djetetova majka, nego kao uèiteljica. Njegova vlastita majka ne bi ga tako služila, kao što je to uèiteljica èinila, što je doista zadivljujuæe.

Kasnije su do mene došle neke djevojke. “Gospodine, mi smo iz Anantapura i radimo ovdje, u bolnici.”

“Da? Dobro! Što radite nedjeljom? Nedjelja je slobodan dan. Što tada radite?” Mislio sam da dolaze u mandir na bhajane.

Ali te su djevojke odgovorile: “Ne, gospodine. U blizini super specijalistièke bolnice nalazi se malo selo Bidupalli.” Ove djevojke odlaze i služe u tom selu. Organiziraju razrede bal vikasa gdje pouèavaju djecu Vedama i bhajanima. To je njihovo služenje nedjeljom nakon napornoga šestodnevnog tjedna koji je ispunjen i uèenjem. Sedmi se dan koristi za društveno služenje. Možete li vi to vjerovati? Može li se to dogoditi negdje drugdje? To je nešto doista posebno u obrazovnim institucijama Sri Sathya Saija.

“Dakle, Bhagavãn, rekao sam u sebi, “Ti si neusporediv, nitko Ti nije ravan, samo Ti možeš to

uèiniti. Svakoga nadahnuti, svakoga potaknuti do te mjere da služi druge i u svoje slobodno vrijeme. Èak i onda kad bi se mogao odmarati. Ti si doista Bog. U to nema sumnje. Nitko drugi ne bi mogao to uèiniti.”

To sam govorio u sebi, a zatim sam to rekao i Bhagavãnu.

JA PRIPADAM VAMA

Jednog drugog popodneva u kolovozu, dok je Svami sjedio u Svom naslonjaèu, iznenada je rekao jednom mladiæu: “Daj mi to pismo!” Taj je mladiæ poèeo trèati, prošao je veoma blizu mene – tako blizu da me je gotovo dodirnuo.

Bhagavãn je veoma ozbiljno rekao: “Vi mladi trebate se nauèiti ponašati. Kad vaši uèitelji sjede ovdje, zar morate skakati preko njih? Morate li tako hodati da im smetate, da ih gurate? Ne smijete to raditi. Naša obrazovna institucija je moralna institucija. Morate poštovati svoje uèitelje i cijeniti ih. Ne smijete sjediti uz njih. To nije naèin.”

Tada je dao jednu važnu izjavu rekavši: “Mladiæi, mene možete dodirivati, možete me gurati i biti veoma blizu mene jer ja pripadam vama, a vi ste moji. Ali ne možete se tako ponašati prema svojim uèiteljima.”

To je Bhagavãnova prekrasna izjava u kojoj je studente nazvao Svojim vlasništvom. “Možete gurati mene, možete me dodirivati, ali prema starijima, prema uèiteljima i u društvu, morate uvijek pokazivati dostojno poštovanje. Kad dolazite na daršan, polako ulazite u redove. Ne gurajte druge.”

MORAŠ IM REÆI KAKO DA SE ISPRAVNO PONAŠAJU

Tada me je ozbiljno pogledao i rekao: “Ne razgovaraš s njima o tome, zar ne? Ti si odgovoran za to!”

“Da, Svami, znam!”“Moraš im reæi kako da se ispravno ponašaju.

Vi uèitelji im to ne govorite. Ne èine to ni roditelji. Kako onda oèekujete da æe oni to nauèiti?”

“Pa Ti si ovdje, Svami, da im to kažeš.” To sam rekao u sebi. To su stvari koje ni roditelji ni uèitelji ne pouèavaju djecu, zato je Bhagavãn preuzeo odgovornost na Sebe, uzeo je to kao Svoju dužnost da ih nauèi.

A što je s ostalim dijelom društva? Studenti



se natjeèu za dobre ocjene. Ali ne natjeèu se meðusobno u dobrom vladanju, dobrom ponašanju, niti da budu dobri i uzorni studenti. Sri Sathya Sai obrazovne ustanove uèe ih duh idealizma – kako da se vladaju u društvu. Te su institucije jedinstvene.

LEKCIJA IZ POJMA TRŽIŠTEJednog lijepog popodneva u kolovozu,

Svami je pogledao mladiæe i rekao: “Hej, djeèaci, svi ste vi na postdiplomskom studiju iz poslovnog upravljanja, zar ne?”

“Da, Svami!”“O, zar zaista?”A tada je pitao: “Što ste danas nauèili u

razredu? Èemu su vas poduèavali?”Mladiæi su odgovorili:”Svami, imali smo jedno

dobro predavanje iz tržišne politike.”“O, tržište? Veoma dobro! Dakle, vi se

specijalizirate za tržište.”

ŠTO JE TRŽIŠTE?“Recite mi onda, što je tržište?”Premda su oni bili struènjaci, nisu Mu mogli

reæi koja su obilježja tržišta. (smijeh) Jedan mladiæ je rekao: “Svami, tržište je mjesto gdje se prodaje roba.”

Baba je odgovorio da to nije toèno.Drugi momak je rekao: “Tržište èine tri stvari

– proizvodnja, distribucija i prodaja.”Svami je ponovno rekao da je to pogrešno.Tada je dodao: “Cijeli život je tržište – jelo,

piæe, disanje – sve to je tržište.”Vidite li, kako On spiritualizira zemaljske,

svjetovne stvari. Tržište je svjetovni pojam, predmet koji se predaje na postdiplomskom studiju iz poslovnog upravljanja. Ali On ga je spiritualizirao, dao mu je duhovnu dimenziju.

“Svami, kako to može biti tržište?”“Da, vi udišete kisik, a oslobaðate

ugljièni dioksid. To je tržište. Dakle, ono je u svakoj aktivnosti vašega života. Na primjer u prehrambenoj industriji, postoji utovar i istovar. To je tržište. Zašto to ne bi moglo biti i u ljudskom tijelu?”

DANAS TRŽIŠNA POLITIKA NIJE DOBRATada sam ja rekao: “Vani se mnogo govori o

tržištu.” Tržište nije moja tema. Ali sam mislio da je moja dužnost zadržati Svamija vani u naslonjaèu još neko vrijeme i ukljuèiti Ga u raspravu, kako bi drugi imali što dulje daršan, a ja što više materijala koji æu podijeliti s pokloncima. Radi li se o mojoj temi ili ne, moj cilj jest produžiti dijalog. (smijeh)

Zato sam rekao: “Svami, ljudi kažu da danas tržište ne stoji na zdravim nogama. Hoæeš li nam, molim Te, reæi zašto?”

Bhagavãn je odgovorio: “Danas tržišna politika nije dobra. Nešto nije u redu jer ima više uvoza nego izvoza. Mi i dalje uvozimo, ali izvoz je manji. To je pogreška našeg tržišta.”

I još je dodao: “Ljudi se povode za modom, za vanjskim sjajem i ne misle na stvarne potrebe.”

Tada sam ja rekao: “Svami, je li moda loša stvar? Da, ja volim izgledati moderno. Zašto ne? Ja volim modu – dobru odjeæu i sve to. Zašto ne? Ima li išta loše u tome ako se slijedi moda?”

On je odgovorio: “Nema ništa loše u tome. Ali pokušati izgledati moderno imitiranjem drugih, to je posve pogrešno. Imitacija je pogrešna.”

Primjerice, pogledajte jeans. Vani ljudi nose jeans jer je ondje prikladan. Ali kad bih ja ovdje nosio jeans, moja bi se kože ogulila, ovdje je prevruæe za taj materijal. Buduæi da je tu vruæe, jeans zbog klime nije prikladan za oblaèenje. Dakle, nositi ovdje jeans znaèi imitirati. Zato je jeans veoma skup. Svaki par hlaèa stoji oko tristo ili èetiristo rupija. (dva mladiæa iz slušateljstva koja su pratila što je Anil Kumar govorio rekla su da par jeansa stoji i do devetsto rupija. Vidite, i ti momci nose jeans (smijeh). Za devetsto rupija! Vidite? Zašto? To je amerièki stil oblaèenja, to je dakle imitacija, zato, kad se te stvari dogaðaju ovdje, one nisu dobra tržišna djelatnost.

SVAMI ZNA SVE!Iznenada je pogledao u jednog mladiæa i

upitao ga što studira.On je odgovorio da je na postdiplomskom

studiju iz poslovnog upravljanja.“A èime si se bavio prije toga?”“Svami, završio sam inženjerstvo.”“Da?”Tada sam se èudio zašto pita tako mnogo

detalja. Zašto?Svami je zatim rekao: “Taj studij, inženjerstvo,

traje èetiri godine, zar ne?”“Da, Svami.”



“Ne, ne, ne! Trebalo ti je pet i pol godina da završiš taj studij jer si padao na ispitima.”

Nitko to nije znao dok to Svami nije glasno rekao. Svi smo samo mislili kako je on inženjer.

A tada je nastavio: “Naravno, nema ništa loše u tome. To sam rekao samo zato da znaš da ja znam – samo zato.”

Onda je dodao: “Ne, to nije bila tvoja pogreška. Ispit je bio odgoðen svaki puta, a oni su odredili ispitni rok u vrijeme kad ti nisi bio spreman. Zato to nije tvoja pogreška, veæ pogreška sveuèilišta jer su se olako odgaðali ispiti.”

Tako je Svami obranio mladiæa.

IMENA I NJIHOVO ZNAÈENJEToga mjeseca vodio se jedan drugi zanimljiv

razgovor. Svami je ispitivao djeèake kako se zovu.Jedan je rekao da se zove Sathya, drugi je

bio Rathal, a treæi Rao. Zatim je Baba rekao: “Hej, djeèaci, isprièat æu vam prièu o imenima. Ime ne smije zbunjivati. Ono treba biti toèno, kako ne bi druge zbunjivalo.”

Ja sam se èudio – kako imena mogu zbunjivati ljude? Ali ona to ipak èine.

Tada je Bhagavãn isprièao ovu prièu: Jedan novo vjenèani braèni par nastanio se u gradu. Jednoga dana poštar je suprugu uruèio pismo i on ga je primio. To je pismo zapravo bilo za njegovu suprugu. Ali pismo je otvorio suprug - kakva cenzura! I proèitao je pismo! Kakav je bio sadržaj pisma? Evo ga!

“Veoma te volim. Dugo smo vremena zajedno. Ne mogu zaboraviti te dane. Željno oèekujem da se oni vrate. Veselila bi me zajednièka veèera. Sve te godine nisu nas mogle udaljiti. Uskoro æu te posjetiti.”

Suprug je pomislio: “Netko voli moju ženu više od mene.” Zaprepastilo ga je to. A na dnu pisma ugledao je potpis koji je glasio: Lakshmi Narayan.

Lakshmi je žensko ime. Suprug nije vidio samo ime Lakshmi, veæ i muško ime Narayan - Pomislio je: “Oho, moja je supruga imala vezu s nekim Narayanom. Bit æu oprezan, izvidjet æu to.”

Èekao je ponedjeljak kad æe Lakshmi Narayan doæi u njihovu kuæu. Èekao je za vratima s batinom u ruci da izlupa toga Narayanu, ali i svoju ženu. (smijeh) Sakrio se iza vrata. Netko je ušao u kuæu i on je èuo da ta osoba razgovara s njegovom suprugom. Prisluškivao je i èuo ovaj

razgovor:“Hej, Lakshmi, pa kad si došla?”“Upravo sada. Sretna sam što te vidim. Pisala

sam ti! Zar nisi primila pismo?”“Ne, ne! (Naravno da ga nije primila jer ga je

primio njezin suprug.) Nisam znala da dolaziš.”“Ali, sigurno si primila moje pismo. Kako si?

Drago mi je da si se udala. Došla sam vidjeti kako si.”

“Oh, da! I ti si se udala!”“Da, udala sam se. Ime moga supruga je

Narayan. Sada se zovem Lakshmi Narayan.”Sad je tek èovjek sve shvatio. Narayan je

ime Lakshmina supruga. Dakle, on je pogrešno pomislio da æe doæi neki muškarac zbog ljubavnog odnosa s njegovom ženom!

Svami je isprièao tu prièu i tada svima jasno rekao. “Budite pažljivi s imenima. Nemojte se uvaliti u nevolje kad se oženite! Ne dopustite da vas supruga krivo shvati.”


ZVUK U TIŠINIToga se kolovoza dogodila druga èudesna

stvar! Bhagavãn mi je davao priliku da razgovaram s Njim kao i svakoga dana zbog Svoje bezgraniène milosti, a ne samo zbog mojih zasluga. (Ja sam veoma otvoren što se toga tièe)

Odluèio sam Mu postaviti neka pitanja: “Svami, Ramana Maharshi je spomenuo zvuk u tišini – niûabdha brahman, Boga koji se manifestira zvukom tišine. ‘Slušajte zvuk tišine!’ To je on rekao. Svami, je li to moguæe? Ramana Maharshi je takoðer rekao da je tišina najbolji naèin komunikacije. Tišina ili mouna Ja to ne razumijem, Svami.”

Nastavio sam: “Cijela poruka Ramana Maharshia je veoma jednostavna. Istražite duboko u sebi i postavite si ovo pitanje: ‘Tko sam ja?’ To je srž njegova uèenja. Ja ništa ne razumijem, Svami. Molim te, objasni mi!”

Prijatelji, buduæi da veæina vas ne razumije teluški jezik, nemate moguænosti posjeæivati moja subotnja predavanja. Svake subote govorim na teluškom u pola osam naveèer. Usporeðivao sam uèenje Ramane Maharshia s uèenjem Bhagavãna Sri Sathya Sai Babe. Božjom milošæu, tu temu æemo nastaviti kasnije kad završim ovaj projekt. Sve je snimljeno i materijali su dostupni. Moja jedina ambicija jest podijeliti to saznanje sa što



veæim brojem ljudi, nemam nikakvih osobnih ambicija. Dakle, jednog dana æemo i o tome razgovarati.

Bhagavãn je dao veoma lijepo objašnjenje Ramanina uèenja. Što je rekao?

“U stanju tišine razumjet æete tko ste. U tom stanju otvara se srce i tada doista spoznajete svoju pravu prirodu. Dok se srce ne otvori – ne mislim na fizièko srce, ne, mislim na duhovno srce – ne možete spoznati svoje istinsko Sebstvo. U stanju tišine, kad se um povuèe, kad smo bez misli i rijeèi, kad smo u stanju potpune tišine, tada se srce otvara. Tada æemo duboko u sebi zaèuti zvuk OÇ i spoznati svoje pravo Sebstvo.”


ŠTO ÆU DOBITI?Bhagavãn je još nešto spomenuo.“Svami, što æu dobiti ako saznam tko sam?

Što time postižem? Koja je prednost ako spoznam svoje Sebstvo? Koja korist od toga?”

Svi promatramo stvari sa svjetovnog stajališta, zato želimo znati što time dobivamo.

“Ja sudjelujem u grupnom pjevanju po ulicama – nagarasankìrtana, što æu zato dobiti?” Ili: “Sjedim ovdje, što æu time postiæi?” Ništa! (smijeh) Dok ne prestanemo tako misliti, neæemo dobiti ono što oèekujemo. Neæemo dobiti ono što bismo trebali dobiti, a to je transcendentno iskustvo koje se dobiva tek kad se okrenemo k sebi. Dakle, to je putovanje na jednu visoku razinu na koju se trebamo uzdiæi.

Zato je Bhagavãn rekao: “Kad spoznate svoje Sebstvo, svoje pravo Ja, saznat æete i sve drugo. Kad se spozna vlastito Sebstvo, i sve drugo se zna.

“Kako?”“Uzmite broj devet i broj jedan. To su dva

broja. Koji je viši od njih ?”Svi smo rekli da je to broj devet.Ali Baba je rekao: “Ne, jedan je veæi od

devet.”(Ja sam doista slab u matematici. Kad je to

Svami rekao, morao sam preispitati svoju osnovnu aritmetiku.) (smijeh)

“Svami, jedan je veæi od devet? Kako je to moguæe?”

“Pogledaj, jedan+jedan+jedan+jedan+ jedan+jedan+jedan+jedan+jedan je devet. Ne može postojati broj devet bez broja jedan. Zato

je taj jedan veæi od devet. Bez broja jedan, nema ni broja devet. Bez njega nema nièega. Zato kad spoznaš to Jedno, to jedino Jedno, to istinsko Jedno koje je tvoje pravo Sebstvo – kad njega spoznaš, i ostatak svijeta æeš spoznati.”

To je rekao Bhagavãn. Kakva lijepa interpretacija!

NAUÈI SE UMIJEÆU GOVORA OD HANUMÃNA

Bhagavãn je spomenuo još nešto. Èitajuæi Rãmãyaïu sigurno ste naišli na lik nazvan Hanumãn. Nakon rasprave o Ramana Maharshiu, Bhagavãn je zapoèeo razgovor o Hanumãnu. Hanumãn je veoma, veoma inteligentna osoba poznata po svom intelektu i umijeæu komunikacije. On je dragulj cijeloga epa. Svami je rekao: “Treba nauèiti umijeæe govora od Hanumãna. Kad su ga neprijatelji pitali tko je, on nije rekao svoje ime, nego je rekao da je Rãmin sluga.

On je tako skroman, tako nježan u razgovoru. Trebate nauèiti kako govoriti. Govorite li mudro, steæi æete dobro ime. Ako govorite lijepo, steæi æete dobre prijatelje. Dakle, govor je umijeæe, to je talent.”

To je rekao Bhagavãn.Kad govorite, u vašem govoru ne smije

biti nikakve æudljivosti, ljutnje ili emocije. Ne! Vaše rijeèi moraju biti pune istine, moraju biti prihvatljive i slatke od ljubavi, moraju biti utješne zbog dobrobiti drugih. Dakle, što god kažemo, ne smije uznemiriti druge, veæ mora biti istinito i prihvatljivo, mora biti zbog dobrobiti drugih, a ne smije ih povrijediti, niti uništiti.”

To je Bhagavãn rekao. Ne smijemo biti poput zmije s rašljastim jezikom. Zmija takva jezika je otrovna. Ne smijete biti takvi. Budite veoma pažljivi dok govorite.

Nastavit æemo sljedeæi put. Hvala vam što ste me slušali s tako napetom pažnjom. Hvala!”

Anil Kumar je završio satsang bhajanom OÇ asato mã sad gamayã…

S engleskog prevela: Stanka Hrabaè


11SATHYA SAI GLASNIK - SRPANJ/KOLOVOZ 2005.

OÇ OÇ OÇ

Duboko se klanjam lotosnim Stopalima Bhagavãna!

Draga braæo i sestre!

Kolovoz 2002. godine

Danas æemo završiti razgovore koje smo vodili s Bhagavãnom u mjesecu kolovozu. Sretan sam što znam da je tako velik odaziv na te razgovore od kojih ja nemam nikakve posebne koristi. Veoma sam svjestan zanimanja za razgovore na verandi jer ljudi nemaju pristupa do njih. Zato vam ih dajem sa zadovoljstvom bez ikakva osjeæaja vlastite dobrobiti ili glorifikacije sâmoga sebe. Sretan sam zbog tako dobrog odaziva Sai poklonika iz cijelog svijeta.

SMATRAJTE OVO TIJELO INSTRUMENTOMOvog popodneva u kolovozu, Svami je poèeo

govoriti o nekim dubokim duhovnim filozofskim aspektima. Svaka Njegova reèenica bila nam je veoma važna.

Evo Njegove prve izjave: “Smatrajte ovo tijelo instrumentom.”

Ova izjava je važna zbog više razloga. Mi smatramo da smo ovo tijelo. Poistovjeæujemo se s tim tijelom koje nije istinito jer se stalno mijenja od vremena do vremena, ili možda može èak izdahnuti svakoga èasa bez ikakve formalne najave. Kako onda možemo smatrati da smo mi to tijelo? Što vrijedi imati ovo tijelo? Odgovor je jednostavan. Tijelo je instrument, to je sve. Ono se mora koristiti kao instrument za ostvarivanje cilja zbog kojeg je stvoreno. Tijelo dobivamo, to jest ono nastaje procesom roðenja. Meðutim, mi se raðamo da se ne bismo ponovno rodili. S takvom namjerom treba

koristiti tijelo – kao snažni instrument božanske misije.

Druga važna Babina izjava je ova: “Znajte da je Bog Gospodar ovoga tijela – On je njegov vlasnik.”

Dopustite mi da ovo komentiram jer je potrebno neko objašnjenje. Temeljito objašnjenje æe vam pomoæi da shvatite ozbiljnost, važnost, dubinu i smisao ove izjave. Zbog toga razloga želim je pobliže objasniti.

Smatramo li Boga doista Gospodarom našeg tijela? Možda to govorimo bez ikakvog posebnog iskustva. Ako Boga smatramo Gospodarom ovoga tijela, tada sva naša djela moraju biti božanska, sve naše misli božanske, sve što uèinimo treba biti sveto, a sve naše rijeèi pune istine. Ali, u stvarnosti to nije tako. Èesto su naše rijeèi pune laži, naša su djela sebièna, a naše misli usredotoèene samo na sebe. Ako još uvijek uza sve to izjavljujemo da je Bog Gospodar našega tijela, tada je to veoma smiješno. Zato ne samo rijeèju, veæ i duhom moramo prihvatiti tu izjavu da je Bog Gospodar našega tijela. I to se mora izražavati mišlju, rijeèju i djelom.

Treæa izjava koju je Baba dao bila je ova: “Smanjite ili prekinite vezanosti vašega tijela.”

Što to znaèi? Zato jer smo vezani za ovo tijelo, mi patimo više nego što je potrebno. Kad postoji svijest - “Ja nisam ovo tijelo”, bit æe mnogo manji intenzitet patnje ili ozbiljnost patnje. To ne znaèi da patnje neæe uopæe više biti. Bit æe patnje, ali ona æe biti manje bolna nego što bi mogla biti. Naš æe se stav promijeniti. Naš stav prema životu promijenit æe se kad budemo manje vezani za naše tijelo, kad se budemo manje poistovjeæivali s njim. To nam Bhagavãn poruèuje.

A tada se javlja pitanje: “Zašto smo vezani za ovo tijelo? Kamo nas ono vodi? Prema èemu nas ono vodi?” Evo odgovora koji je Bhagavãn dao: “Naša iluzija je odgovorna za ovu tjelesnu vezanost koja vodi do tuge, patnje i žalosti.”


12 SATHYA SAI GLASNIK - SRPANJ/KOLOVOZ 2005.

Napokon, nema nikakve koristi ni prednosti u poistovjeæivanju s tijelom jer ono donosi samo patnju i nevolju, to je sve. Uzrok tjelesne vezanosti je iluzija ili zabluda. Bhagavãn ne želi da o tome pogrešno mislimo. On ne želi da se poistovjeæujemo s tijelom.

A tada se postavlja pitanje: “Svami, što je to zabluda, što je iluzija?”

Bhagavãn je ovog popodneva ponovno spomenuo èesto ponavljani navod, poznatu ilustraciju iz upanišada: “Ondje leži uže, ali vi ga pogrešno smatrate zmijom. To zapravo nije zmija, veæ samo uže. To je samo vaše pogrešno prepoznavanje. Samo vas je ono zbunilo i veoma uplašilo.” Vi bježite od užeta, misleæi da je zmija. Ali zapravo to nije zmija, veæ samo uže. Dakle, pogrešno prepoznavanje zovemo iluzijom. Tada ne razumijemo stvarnost. Zadovoljavamo se falsifikatom, velikom prijevarom. Ona je odgovorna za iluziju koja dovodi do straha.

Tada je dao sljedeæi primjer. Neki je mladiæ plakao. Sluèajno je prolazio èovjek plemenite i osjeæajne duše te ga upitao: “Mladiæu, zašto plaèeš? Što te rasplakalo?”

Mladiæ je odgovorio: “Izgubio sam majku, nemam više majke koja me tako voljela. Izgubio sam je i zato plaèem.”

Taj mudri èovjek je upitao: “Kamo je otišla? Tvoja majka leži ovdje, nisi je izgubio. Zašto onda plaèeš?”

Ova nam prièa pomaže da shvatimo da je majèino tijelo još uvijek bilo tamo, ali ne i njezin život u tijelu. Dakle, ako je mladiæ majkom smatrao samo tijelo, onda ona nije bila izgubljena jer je njezino tijelo bilo ondje. Ali mladiæ je ipak plakao premda je majèino tijelo bilo ondje. No to zapravo više nije bila njegova majka. Zašto? Jer je život nestao iz tijela. Takvo pogrešno poistovjeæivanje s tijelom je ono što nazivamo iluzijom ili zabludom, a to nas vodi do straha i tuge koje su posljedica toga.

Bhagavãn je dao i drugi primjer. Misliti da ste Indijac, Rus ili Amerikanac takoðer je iluzija. Zato jer vi niste Amerika, premda ste roðeni u Americi. Vi ste razlièiti od nje. Sada ste u posjetu Indiji i niste na mjestu na kojem normalno živite. Vi niste ni vaše zvanje, ni spol, vi ste iznad svega toga.

Bhagavãn je naveo još jedan lijepi primjer. “Cijeli svijet je poput lijepe zgrade, a svaka prostorija je jedna zemlja. Ali ludost je smatrati da je ova prostorija jedina u zgradi. Ta zgrada ima mnogo prostorija – jedne su ovakve, druge onakve. Sve one zajedno èine zgradu.”

Dakle, cijeli svijet se usporeðuje s jednom

zgradom, a prostorije u njoj s razlièitim zemljama. Što nas to razdvaja? Po èemu se razlikujemo? Što nas to ogranièava? Samo zidovi kaste, zajednice, rase, nacionalnosti, vjere i neki okviri, to je sve. Kad se svi ti zidovi odmaknu, kad se svi ti uski lanci raskinu, svi smo Jedno, jedna kasta èovjeèanstva, jedna religija ljubavi. Ostvarenje Jednosti je istina. Iskustvo razlièitosti, mnogostrukosti i mnoštva je zabluda.

To je Bhagavãn rekao toga popodneva.Završio je rijeèima: “Djeèaci, njegujte

širokogrudnost. Širenje je život, sužavanje je smrt. Neka vam duh bude širok i golem. Shvatite da æete u tome pronaæi blaženstvo, a ne u sužavanju ili uskogrudnosti.

NOVAC I SAI BABA NIKAD NE MOGU IÆI ZAJEDNO

Sada se prebacujem na sljedeæu epizodu. To je primjer iz Bhagavãnova života. Svami je sjedio u Svom naslonjaèu kad je iznenada pozvao nekoga gospodina meðu poklonicima – jednoga postarijega gospodina koji je nosio dhotì s dugaèkom košuljom.

“Doði ovamo!”Èovjek se približio. Bhagavãn ga je predstavio

kao nadglednika lanca škola u državi Karnataka.Tada ga je ozbiljno pogledao i upitao: “Što

radite tamo u tim školama? Svoje ste škole nazvali mojim imenom. Sve vaše škole zovu se Sri Sathya Sai škole, ali vi primate novac za školovanje. Odreðujete školarine, ubirete novac za ispite, sportske priredbe, knjižnice i sve ostalo. To je veoma loše. Ne možete uzeti moje ime ako želite na taj naèin skupljati novac. Ja se strogo protivim bilo kakvom naplaæivanju, razumiješ li to?”

Taj je èovjek poèeo drhtati: “Svami, oprosti, razumijem.” A Baba je nastavio: “Odmah èim doðeš kuæi, vrati sav novac. Kad ga vratiš, obavijesti me. Samo tada æu ti dopustiti da uðeš u Prasanthi Nilayam, inaèe ne! Nije ispravno s tvoje strane da stavljaš odgoj i obrazovanje na rasprodaju kao da prodaješ pastu za zube ili šibice. Obrazovanje se ne može prodavati. Ja to ne volim. Ne èini to!”

DARUJ POSVE NOVU ODJEÆU AKO TO ŽELIŠ NAZVATI SEVOM

Dalje je Svami komentirao: “Neki ljudi nude drugima staru, rabljenu odjeæu i kažu da služe. Što zapravo radite? Dijelite staru odjeæu. To nije milosrðe, to nije požrtvovnost. Vi samo èistite svoje



kante za smeæe, to je sve!” (smijeh) Dakle, želite li darovati odjeæu, morate dati posve nove stvari. Samo tada možete to nazvati donacijom, požrtvovnošæu ili sevom. Ne darujte istrošenu, poderanu ili rabljenu odjeæu. Ne razvijajte tu razinu milosrða. Sve je to drama, sve je to senzacija, ne želim da to radite.”

S tim u vezi želim vam reæi da u državi Karnataka upis studenta medicinskog fakulteta stoji dvadeset pet lakha. To je samo dodatak redovitoj taksi koledža i troškovima stanovanja. Oni unaprijed, dakle, moraju platiti dvadeset pet lakha1. Samo tada su primljeni.

Svami se dugo smijao, a tada rekao: “Umjesto da studirate medicinu, ako držite taj novac u banci i tome dodate dvadeset pet lakha za taksu koledža, školarinu, sportsku taksu, taksu za ispite, knjižnicu i još povrh toga deset lakha za hranu i smještaj, to je ukupno oko trideset pet lakha. Držite li taj novac u banci, dobit æete trideset pet tisuæa rupija kamata mjeseèno. A tim novcem možete i bez studiranja sjediti prekriženih nogu i biti kralj. Zašto uopæe iæi na koledž, zašto studirati?”

Danas je obrazovanje postalo lakrdija. Za jaslice u Bangaloreu morate platiti dvadeset pet tisuæa rupija. Da biste upisali trogodišnje dijete u jaslice, potrebno je dvadeset pet tisuæa rupija. Obrazovanje je postalo trgovina, a Bhagavãn je ozbiljno protiv toga. On to ne voli.

Na koncu je Svami rekao: “Želite li obrazovnoj ustanovi dati moje ime, uzmite me kao primjer i znajte da je istina sve što kažem. Možete to provjeriti kamogod poðete. Moj put je veoma jasan i ispravan. Moje rijeèi su samo istina. Ja sam uzor svima vama.”

RÃMÃYAÏA PRENOSI PORUKUOvo je drugi prizor mjeseca kolovoza 2002.

godine. Nakon intervjua Svami je toga popodneva po obièaju sjeo u Svoj naslonjaè. Bio je opušten i pogledavši me, rekao mi je blago: “Pitaj me nešto!”

Nismo znali što pitati, a što ne pitati, kakvu vrstu pitanja bi želio, u kakvom je raspoloženju! (smijeh)

“Svami?”“Da? Pitaj!”Tada sam pomislio da bi možda bilo zgodno

postaviti neko pitanje o Rãmãyaïi, to bi bilo najmanje opasno. (smijeh) Postavim li neko pitanje o dubokoj filozofiji, On bi mogao reæi: “Ti sebiènjak jedan,

tako mnogo studenata je ovdje. Pitaj nešto što æe i njima koristiti.” Ako zamolim da me sutra pozove na intervju, On æe možda reæi: “To nije nikakvo pitanje. Ti si sebièan. Bolje je biti riba nego sebiènjak.2

Zato sam mislio da bi bilo prikladno i najsigurnije postaviti pitanje o Rãmãyaïi. Stoga sam rekao: “Svami, postoji tako mnogo epova u hinduistièkoj vedãnti – prièa o Kõðïi u djelu Bhãgavata, prièa o Rãmi u Rãmãyaïi, prièa o Pãïåavama i Kauravama te njihovoj borbi na Kurukšetri u Mahãbhãrati. Ta tri epa su veoma važna. Tako je mnogo mitova, ali ta tri su najpoznatija. Imam jedno pitanje.”

“Što je to? Pitaj!”Postoji tako mnogo verzija Rãmãyaïe. Veliki

sveti èovjek Tulsidãs napisao je svoju verziju toga epa i nazvao je Rãmacaritamanas. Valmikì je napisao original Rãmãyaïe. Neka žena imenom Molla napisala je svoju Rãmãyaïu i nazvala je Molla Rãmãyaïa. Jedan Indijac imenom Kamban takoðer se nadahnuo tim epom te napisao Kamban Rãmãyaïu. Mudrac Vyãsa napisao je Rãmãyaïu s duhovnog aspekta, nazvavši je Adyãtma Rãmãyaïa. Što sve to znaèi? Koja je od njih prava? (smijeh) Zašto ih ima tako mnogo? Zašto to nije tako s drugim epovima? Zašto nema mnogo verzija Mahãbhãrate? Zašto ima samo mnogo Rãmãyaïa? Zar to ne zbunjuje? Od svih tih verzija, koja je prava? Koju da slijedim? Koja je autentièna?”

Tada se Bhagavãn od srca nasmijao. Bio je tako milosrdan pa je rekao: “Mnogo verzija Rãmãyaïe postoji zato jer taj ep prenosi poruku kako bi se èovjek trebao ponašati na individualnoj razini, kakvo bi moralo biti društveno ponašanje i etièka priroda obiteljskog èovjeka, brata, vladara, supruga, prijatelja i uzorna èovjeka uopæe. U Rãmãyaïi svi su ti aspekti veoma dobro obraðeni. Rãmina društvena, etièka, moralna, individualna i politièka uloga – sve te uloge su sjedinjene i pomiješane u jednu koja je obraðena sa svim pojedinostima u tom svetom epu.

Svaki autor usredotoèio se na jedan od tih aspekata. Zato postoji tako mnogo primjeraka Rãmãyaïe. Neke su nadahnute dubinom aspekta odanosti Bogu, druge su obraðene s društvenog ili individualnog aspekta. Usavršene, multidimenzionalne aspekte toga epa obradili su mnogi ljudi u raznim vremenskim razdobljima. Zato postoji tako mnogo verzija.

1 lakh – sto tisuæa rupija2 igra rijeèi – fish (riba), selfish (sebièan)



AKO POTPUNO VJERUJETE BOGU, NIKAD NEÆETE KRITIZIRATI VALJANOST

NJEGOVIH POSTUPAKATada sam shvatio da bi bilo dobro za mene da se

izložim opasnosti jer se èinilo da je Bhagavãn dobro raspoložen. Zato bi mogao biti popustljiv. Stoga sam se osmjelio i pitao: “Svami, ako je Kõšïa Bog, kako je mogao biti pristran prema Pãïåavama? Može li Bog biti pristran? I Kaurave su Njegova djeca. Trebao je biti nepristran. Cijela Mahãbhãrata pokazuje Kõšïinu potpunu pristranost prema Pãïåavama. Kako onda on može biti Bog? Ne mogu pomiriti te dvije stvari. Ja znam posve jasno da ãeð Ti braniti Kõðïu jer Ti si taj isti Kõšïa. Ali ipak Te ne mogu razumjeti. Molim Te, objasni mi to!”

Bhagavãn je odgovorio: “Sve te tvoje krive pretpostavke, sva ta tvoja pogrešna shvaæanja, svi tvoji nesporazumi znak su tvoga potpunoga, krajnjeg i cjelokupnog neznanja. (smijeh) Tvoje neznanje je odgovorno za tu zbrku, za to jadno stanje tvoga uma. Osim toga, ti ne vjeruješ potpuno Kõšïi kao Bogu. Kad bi tvoja vjera u Boga bila potpuna, nikad ne bi ispitivao valjanost Njegovih postupaka. Kažeš li da je Kõšïa bio pristran, te ako je doista i bio pristran, može li on biti Bog? To znaèi da ne vjeruješ u Kõšïu kao Boga. Dakle, nepostojanje vjere, nedostatak odanosti i neznanje odgovorni su za takvo stanovište ili dojam.”

“O, sada mi je to jasno.” Sad je bio na meni red da odgovorim.

“Dobro, Svami, ali kako Ti to opravdavaš? Kako opravdavaš Kõšïinu pristranost prema Pãïåavama? To je moje pitanje. Ja sam neznalica, nedostaje mi vjere, dovoljno sam glup – sve to prihvaæam. Ali koji je Tvoj odgovor na moje pitanje? Je li on smio biti tako pristran?”

Tada je Svami odgovorio: “U redu, dat æu ti toèan odgovor. Pandave su strogo slijedili Kõðïu. Držali su se njegovih zapovijedi potpuno i bez ikakvih uvjeta i zato im je on uvijek pomagao. Bili su mu posve posveæeni. Njihova odanost nije bila djelomièna, nije postavljala uvjete niti je bila samo povremena. Bila je dakle potpuna. U doba poniženja, u vrijeme zadovoljstva kao i bola, u izazovnim situacijama kao i u ratu, oni su potpuno slijedili Kõšïu. Zato im je on pomagao. Kako možeš reæi da je bio pristran?”

‘O, Svami, ja sam izgubljeni sluèaj. (smijeh) Sada shvaæam. Bog ne može biti pristran. On može samo tako izgledati. Ali jedino zbog našega neznanja. Dakle, ako želimo da nam Bog pomaže,

da je uvijek uz nas, moramo strogo slijediti Njegove zapovijedi. Moramo njegovati bezuvjetno povjerenje u Njega.”

Svami je tada dodao: “Da si to znao ranije, ne bi postavio to pitanje.” (smijeh)

Tada sam ja rekao: “Svami, i sâm si izjavio da sam ja neznalica. Zato je prirodno što sam to pitao. (smijeh) Moje pitanje je bilo opravdano sve dok me Tvoj odgovor nije oslobodio neznanja. Više mi nisu nepoznate èinjenice.” (smijeh)

Svi su se pridružili smijehu. Tako je završio sastanak toga popodneva

BOG JE SAMO JEDAN, A NE DVAEvo sljedeæeg prizora u mjesecu kolovozu

2002. godine. Bhagavãn je poèeo s nekim ozbiljnim primjedbama, slijedeæi filozofsku, duhovnu nit misli. Kad slušamo druge, ne sumnjamo u ono što govore jer ih ni ne slušamo pažljivo. Ali zato što Svamija slušamo napregnute pozornosti, u nama se javljaju sumnje. Mislim da æete se složiti sa mnom. Mi ne slušamo druge s potpunom pozornošæu, ali kad nam Bog govori, mi smo pri punoj svijesti. Pokušavamo upiti svaku rijeè, stoga se javljaju sumnje. “Je li to moguæe? Mogu li ja to primjeniti? Zašto mislim na to tako dugo?” Naravno, široko je polje sumnji

Ako nešto pitamo druge gurue, oni nam mogu dati neodreðene odgovore, kao da izbjegavaju pitanje. Zato nas njihovi odgovori neæe zadovoljiti. Ali pristojnost zahtijeva da kažemo: ‘Hvala, to je veoma lijep odgovor.’, èak i onda ako to nije istina. Ali u sluèaju Svamija, to je nešto posve drugo. Njegovi su odgovori izravni i jednostavni. On æe stvar izvesti na èistac. Neæe više biti nikakvih sumnji ni dvoumice.

Ovog popodneva Svami je spomenuo sljedeæu izjavu – ekam evãdvitìyam brahma.3To je veoma èudesna izjava koju bi svatko trebao dobro upoznati i znati je napamet, trebao bi je nauèiti i ponavljati. Vrijedi je zapamtiti. Što ona znaèi? Ekam znaèi jedan, eva znaèi samo, dakle samo jedan, advitìyam znaèi ne dva, brahma je Bog. Dakle, izjava znaèi: Bog je jedan, a ne dva.”

“Svami, imam jednu sumnju.”“Koju?”“Kad kažeš da je Bog jedan, zar to nije

dovoljno? Zašto je potrebno reæi: a ne dva ? Znam da sam veoma loš u matematici, slažem se s tim. Ali kažeš li samo jedan, to je dovoljno. To shvaæam. Zašto kažeš da nisu dva? Zašto?”

Na to je Svami odgovorio: “Pogledaj, to je reèeno zato da se naglasi, da se pojaèa znaèenje,

3 ekam evãdvitìyam brahma – ovo doslovno znaèi: Bog je jedan bez drugoga; to je izjava iz upanišada



kako ne bi bilo prilike za krivo razumijevanje, za izvrtanje, pogrešno predstavljanje ili interpretaciju. Bog je jasno rekao da postoji samo jedan Bog, a ne dva.”

PRAJÑÃNA, SUJÑÃNA, VIJÑÃNA, JÑÃNA“Dobro, Svami, evo još jedne izjave i molim Te

da je objasniš – prajñãnam brahma. I to je božanski aksiom – mahãvãkya. Nije je teško zapamtiti. Želio bih da svi mi zapamtimo tu izjavu i da razmišljamo o njoj. To je prekrasna izjava. Sve su izjave prekrasne. Ali lakše zapamtimo one koje su jednostavne.

Ja nisam znalac sanskrta. Samo one izjave koje Bhagavãn èesto ponavlja mogu sigurno zapamtiti i navoditi u svojim predavanjima. Možda izgleda da sam znalac sanskrta, ali kažem vam da to nije istina. A ne želim to ni biti jer Bog zna sve jezike. Ne moram uèiti sanskrt da bi Bog razumio i moj jezik jer On razumije sve jezike. Nije potrebno da u svojim godinama uèim komplicirani jezik i tako kompliciram svoj život. Ne, ja se mogu snaæi sa svojim jezikom, mogu se snaæi sa svojim idejama. Bog me može razumjeti i odgovoriti na moja pitanja. Dakle, sanskrt ne moram znati, osim nekih izjava koje su veoma jednostavne i lako ih je zapamtiti, kao primjerice prajñãnam brahma.

“Svami, molim Te objasni tu veliku i veoma duboku izjavu. Što ona znaèi?”

On me je pitao, kako je ja shvaæam? Želio je da je ja objasnim, kako bi me pred svima eksponirao (smijeh). Dobro! To me veseli. Zašto ne? Ako sam ja izvor zabave Bogu i svojim studentima, što još više mogu željeti? (smijeh) Ako se, dok odgovaram na Svamijeva pitanja, svi smiju na moj raèun, onda dobro. Želim da svako popodne bude takvo! Bar nisam onaj koji svima kvari raspoloženje, veæ sam izvor veselja za Boga. Bog se smije i mladiæi se smiju. Zašto ne? Ako je smijeh lijek, ozbiljnost je bolest. Blaženstvo je Bog, patnja je svijet. Dakle, zašto se ne bismo smijali?

Tada je Bhagavãn ponovno upitao: “Reci mi što podrazumijevaš pod tom izjavom prajñãnam brahma? “

Odgovorio sam: “Svami, znanje je Bog. Prajñãna znaèi znanje, a brahma je Bog. Dakle, ta izjava znaèi da je znanje Bog.”

Svojim uobièajenim naèinom, Svami je rekao: “Potpuno krivo!” (smijeh)

Veoma dobro, nisam bio šokiran jer uvijek imam krivo. Ali èestitao sam sâmom sebi jer su Ga moji krivi odgovori poticali da govori i dalje o tim temama. Da! Zato se uvijek nadam da æu davati

krive odgovore. Zašto ne? U redu, neka On kaže što ima za reæi.

Tada je Bhagavãn objasnio.“Èetiri su vrste znanja. Prvo je jñãna, drugo

vijñãna, treæe sujñãna, a èetvrto prajñãna.”“O, nisam znao da postoje èetiri vrste!”Svami je poèeo objašnjavati.”Najprije uzmimo

rijeè jñãna. Što je to? Sve informacije, sva svjetovna znanja su jñãna. Svatko posjeduje tu vrstu znanja. To je materijalno znanje, svjetovno znanje, obrazovanje, humanistièko znanje kao što su jezici, književnost i povijest. Sve je to znanje.”

“Da, jasno je.”“Drugo je vijñãna. To je znanje koje je osnovano

na istraživanju uzroka i posljedica, eksperimentiranju, promatranju i zakljuèivanju. Dakle vijñãna je znanje iz podruèja znanosti i tehnologije. Treæe je duhovno znanje – sujñãna.”

“O, sada to znam.”“Èetvrto je prajñãna. To je sâmo vaše biæe, vaše

istinsko Sebstvo. Prajñãna je svijest, neprestana, cjelovita svijest. To vrhovno Sebstvo, znanje o Sebstvu, svijest o Sebstvu, sâma srž vašega života, sâmo postojanje vašega života zove se prajñãna. To znanje je Bog. Ono je razlog zbog kojega vedãnta kaže: “Vi ste djeca besmrtnosti, djeca vjeènosti, vi ste utjelovljenja božanskog ãtmana.”

Zašto je to tako? U svojoj srži, ja sam Bog. Na površini, ja sam ljudsko biæe. Nalik sam naranèi koja je pokrivena korom dok se u njoj nalazi slatki sok. Slièno tomu, vanjsko ime i oblik odvajaju me od moje prave prirode – Sebstva. Ta prava stvarnost Sebstva je prajñãna ili svijest.

Kad zatvorim oèi, kad pogledam u sebe i pomislim na svoje biæe te se upitam tko sam ja, odgovaram da nisam tijelo, nisam ni intelekt ni um, nisam pet osjetila, niti sam djelovanje. Ja nisam pet ovojnica, nisam ni pet elemenata. Ja sam vjeèni ãtman, vrhovni duh. To se zove teorija negacije ili neti, neti (ne to, ne to!). Negirajuæi ono što niste, stižete do onoga što doista jeste.

Ono što doista jeste je vrhovno Sebstvo – ta svijest, to iskustvo istinskoga Sebstva zove se prajñãna Kad to jednom doživite, istinsko Sebstvo se proširuje, postaje kozmièko. Iskusit æete cijeli kozmos, cijeli univerzum kao božanski. Svaki entitet na ovom svijetu, svaka stvar na ovom svijetu, bilo da se radi o mikrokozmu ili makrokozmu izgledat æe božanska sa stajališta Sebstva. Uz pomoæ leæe ili spektra prajñãne koja je svijest ili spoznaja Sebstva, imat æemo kozmièku viziju. To nam je Bhagavãn isprièao toga popodneva.



LIJEÈNICI IZ BOMBAYAOvom zadnjom epizodom približavamo se

završetku kolovoza 2002. godine. Toga popodneva dobio sam iznenadnu poruku da se odmah javim u mandir. Nisam imao èak ni vremena popiti svoju uobièajenu vruæu kavu. Naviknut sam na veoma, veoma vruæu kavu. Nikad nema kompromisa što se tièe njezine temperature, ona mora biti veoma vruæa. Dakle, nisam imao vremena za tu kavu. Jednostavno sam istrèao iz kuæe. Nisam si smio dopustiti da zakasnim jer znam kakva bi bila kazna koja bi slijedila – zato sam trèao!

Vidio sam da se veæ mnogo ljudi okupilo u mandiru. Kasnije sam saznao da su to bili lijeènici iz Bombaya. Bilo je oko pet stotina lijeènika, dvjesto žena i tristo muškaraca. Oni su došli posjetiti Prasanthi Nilayam i vidjeti Babu. Veæ su prethodnog dana bili u super specijalistièkoj bolnici u Bangaloreu, a danas ujutro posjetili su super specijalistièku bolnicu u Puttaparthiju. Sada su svi èekali da ih Baba pozove na razgovor. Bhagavãn ih je pozvao sve zajedno, a ne individualno. Ja sam bio sretan što æu tamo prevoditi Njegov govor i u tome sam uživao

Premda je prevoðenje težak posao i velik izazov, ono je vrijedno jer na taj naèin ja prouèavam Sai literaturu. Veoma me zanima Saijeva poruka, zato mi nije važno što ljudi misle o meni. Prihvatit æu svaku prigodu prevoðenja, kao i ovu s lijeènicima. Nije važno pravim li u prijevodu pogreške, niti što me On èesto ispravlja, što mnogo zabavlja slušateljstvo. Nije mi to važno. Ponekad èak i zaboravim prevoditi i umjesto toga samo kažem: “O, koje li izjave, Svami!” (smijeh)

U takvim trenucima Svami reagira: “Što ti se dogodilo? Ti si ovdje zato da prevedeš sve što kažem. (smijeh) Kakva je to ekstaza? Saberi se!” (smijeh)

Ja Mu tada kažem: “Svami, ja nisam mehanièki razglas. Ja nisam elektronièki ureðaj, (smijeh) i ja sam Tvoj poklonik. Ja volim Tvoju poruku. Žao mi je.”

I tada nastavim prijevod. Tako ja to doživljavam.


NOVOSTI S JUGA – ANDRA PRADESH, subota 18.06.2005.

KOVVUR: Do studenog će nevolje s pitkom vodom za preko 469 tisuća ljudi, većinom seljana u 204 sela iz 15 mandala okruga Zapadnog Godavarija, biti stvar prošlosti. Toliko očekivani Sathya Sai Sujala Sravanthi vodovod bit će završen do 23. studenog.

Vodovod vrijedan 500 milijuna rupija, za koji je Sanjay Jaju, tadašnji upravitelj okruga, 11. veljače ove godine izveo bhumi puju, sigurno napreduje. To predviđa crpljenje vode iz rijeke Godavari na mjestu prelaska ceste za Addu, 2 km nizvodno od Polavarama, iz jednog 11 metarskog crpilišta i spremanje u spremnik velik 5 milijuna litara, smješten na udaljenosti od 33 km.

Voda će kroz dvije cijevi promjera 700 mm putovati do spremnika koji će imati filtar i pročišćivač kapaciteta 2 milijuna litara. Pročišćena voda spremati će se u rezervoar kapaciteta 1,2 milijuna litara, smješten na visini od 124 m.

Sela će biti opskrbljivana čistom pitkom vodom kroz dvije glavne dovodne cijevi između Hukumpeta i Dubacharla preko Gopalapurama, te od Hukumpeta do Chintalapudi preko Jangareddygudema i Kamavarapukota.

Da bi se opskrba pitkom vodom povećala, bit će postavljeni i dodatni spremnici u Kovvadi, Gopalapuramu i Pragadavaramu.

Prema tehničkom savjetniku državnih vlasti i Sathya Sai Trusta, R. Kondala Raou, radovi na crpilištu bit će završeni do 15. srpnja. U međuvremenu, 10 skupina Sathya Sai dobrovoljaca vode obrazovnu kampanju u 204 sela koja će od 1.svibnja koristiti taj vodovod.

Svrha kampanje je da kod ljudi osvijesti nužnost štednje vode i čuvanja vodospremnika.

Izvor: newindpress.comIzbor: H. Marjanović

Prevela: Lidija Horvat


30 SATHYA SAI GLASNIK - RUJAN 2005.

OÇ OÇ OÇ

Duboko se klanjam lotosnim Stopalima Bhagavãna!

Draga braæo i sestre!

DANAS JE CIJELI ŽIVOT UMJETAN

Toga dana Bhagavãn je govorio jednoj grupi. Iznenada se okrenuo sedamdeset godišnjem lijeèniku i rekao: "Imao si operaciju srca, zar ne?

Lijeènik je odgovorio potvrdno.

"Dobro, danas ujutro si posjetio super specijalistièku bolnicu i bio na pregledu, zar ne?"

"Da, Svami."

"Znam, ti si i lijeènik i pacijent. Nije važno. Ja to dobro znam. Svi lijeènici kažu da ti je sada dobro, zar ne?"

"Da, Svami."

Tada je Bhagavãn rekao: "Ja mogu biti ovdje, ali znam sve što se bilo gdje dogaða. Ja sve znam."

Lijeènik je odgovorio: "Svami, ja imam elektronski stimulator srca u srcu. S njim se nekako snalazim. On je umjetan."

Na to Svami reèe: "Svi su umjetni na ovom svijetu, ne samo ti. Danas je cijeli život umjetan. Ne brini se. Ne samo tvoj stimulator, veæ i sve

ostalo."

A tada je upitao: "A gdje je tvoje srce?"

"U meni, Svami."

"Oho, tvoje srce je u tebi, ali umjetnost je izvan tebe. Dakle, kad umjetnost izvire iz srca, bit æe plemenita. Ali danas je i umjetnost umjetna. Ona ne izvire iz srca, zato je cijeli život umjetan."

To je rekao Svami. Sve je praskalo od smijeha i uzvika, svi su se smijali.

O, POGLEDAJTE MENE!

Tada je Svami rekao lijeènicima: "Pogledajte mene! Imam sedamdeset sedam godina, vidim i sitne predmete na velikoj udaljenosti, ništa me ne boli, niti ikad patim. Ne uzimam nikakve pilule niti tonike, ništa. Jedem samo šaku ragi jeèma. To je sve. Ne pijem ni kavu ni èaj, niti jedem idly, vadu ili dosu 1 kao što vi jedete. Ja jedem samo svoj ragi jeèam. A sljedeæeg dana jedem istu hranu. Ni izmeðu obroka ništa ne uzimam. Morate priznati da sam prilièno jak i pun energije.

A što se tièe moje tjelesne težine, zadnjih pedeset pet godina imam 108 funti, to se nije promijenilo. Provjerite moj tjelesni krvni tlak, on je savršen, normalan je. Možda se pitate, kako je to moguæe. Prije svega, potpuno kontroliram svoju ishranu. Ja ne jedem sve te stvari kao što su kurma – burma koje vi jedete. (Kurma

SAIJEVI BISERI MUDROSTI – DIO 7. (nastavak)

1 južnoindijska jela

31SATHYA SAI GLASNIK - RUJAN 2005.

je jelo pripremljeno od ljutog povræa. Svami se poigrao rijeèima. Burma je, kao što znate ime zemlje). I tako ja ne jedem sve te ljute stvari, ne, ne, ne, vjerovali vi u to, ili ne.

Ja ne znam što je apetit, ne znam što je glad. Jednostavno te osjeæaje ne poznam. Nikad nisam gladan. Ali ako imam goste, pretvaram se da jedem."

Prijatelji moji, molim vas da mi vjerujete. Bio sam tisuæu puta za stolom sa Svamijem. Ne spominjem to zbog oholosti, veæ sa svom poniznošæu i poštovanjem, draga braæo i sestre. Do sada ste me veæ dovoljno upoznali da znate kako nisam èovjek iz šou – biznisa, niti volim bilo kakav publicitet. Veoma ponizno kažem vam ovo: kad bismo poèeli jesti kao Baba, sutra nas više ne bi bilo – bili bismo mrtvi. (smijeh) On je èudo nad èudima. Ranije je katkad pomiješao malo riže i rasama, ovako (Anil Kumar je pokazao kako brzo je to radio), a sada jede samo ragi jeèam. Hari OÇ tat sat! On za èas ustane i ode. (smijeh) Kakav je to obrok?!

Jedan èovjek poslužuje Svamija jelom. Svami kaže: "Hej, tražit æu da odeš! Ne želim više jesti. Ne želim nikad više jesti." On nikad ne kaže da želi još jesti, dok mi nikad ne kažemo da to više ne želimo. (smijeh) Upravo suprotno od toga, mi kažemo: "Dobro došao, dragi moj." Veoma smo gostoljubivi. Mi pozdravljamo sva jela, jer hrana je Bog! (smijeh) Znate, morali bismo tako pozdravljati i Boga. (smijeh) Ne bismo smjeli biti nepristojni. Ali živi Bog hrani kaže "ne", zato je to veoma zanimljivo.

GDJE JE GÃYATRÌ?

GÃYATRÌ JE SVUDA

Jedan lijeènik postavio je Svamiju ovo pitanje: "Svami, molim Te da nam objasniš gãyatrì mantru."

Dragi moji prijatelji, sve te izjave su zabilježene. Ništa nije izmišljeno niti ostavljeno

mojoj mašti. Radi informacije, zadnjih dvadeset sedam mjeseci sve je ovo objavljivano u teluškoj verziji èasopisa Sanathana Sarathi. Buduæi da je bila velika potražnja za tim materijalom na engleskom jeziku, sada je i on dostupan. To vam govorim radi vjerodostojnosti i da vas uvjerim u autentiènost materijala.

Bhagavãn je tada upitao: "Doktore, želiš saznati nešto o Gãyatrì. Gdje je Gãyatrì ?"

Da je to pitanje postavljeno vama ili meni, mi bismo odgovorili da je Gãyatrì unutra. "Gdje?"

"U Prasanthi Nilayamu."

"Na kojem mjestu?"

"Ispred poštanskog ureda." (smijeh)

"Gdje je to toèno?"

"Ispred èetvrte okrugle zgrade."

"A, tako!" (To je mjesto gdje se fizièki nalazi Gãyatrì hram u ašramu.)

Tada je Baba rekao: "Ne, Gãyatrì se nalazi svuda - u vama, s vama, iznad vas, ispod vas, oko vas, svuda!" Budimo uvjereni u to. Bog je sveprisutan, On sve zna i sve može. Bog je posvuda. Reæi da je Gãyatrì samo u vama, ili samo ispred poštanskog ureda, to je smiješno. Gãyatrì je u vama, s vama, iznad vas, posvuda. To je Bhagavãn rekao.

Tada je poèeo objašnjavati njezinu mantru. Rekao je da u njoj postoje tri važna dijela. Jedan se odnosi na tjelesno zdravlje, drugi na duljinu života, to jest na trajanje života, a treæi na duh, na ãtmana. To su dakle njezina tri aspekta. Je li to jasno?

Prvi aspekt koji se odnosi na tijelo zove se gãyatrì. Drugi aspekt koji se odnosi na naš životni vijek ili životni princip je sãvitrì.2 Treæi aspekt – duh, svijet, ãtman - je sarasvatì.3 Dakle, gãyatrì mantra ima tri aspekta – gãyatrì, sãvitrì i sarasvatì. Ili tijelo, život i ãtman, duh ili svijest. Je li to jasno? ( Ja sam uèitelj veæ èetrdeset godina, zato mislim da ne trebam sumnjati u

2 sãvitrì- ime jednoga svetog stiha iz Õgvede koji je poznat i pod imenom gãyatrì; ime Brahmanove supruge koja se smatra i personifikacijom stihova

3 sarasvatì - ime jedne prastare rijeke koja se kod Prayãga sastaje s Gangom i Yamunom; ime božice koja simbolizira bujicu rijeèi, govor, intuiciju, rijeku mudrosti


djelotvornost svoga poziva, imam li pravo tako misliti? Buduæi da pokazujete da slijedite ono što govorim, sretan sam.)

Gãyatrì mantra ima i drugi aspekt, drugu razinu ili dimenziju. Koju?

(Anil Kumar pjeva gãyatrì mantru) Hajde, ponavljajte je svi. (Svi prisutni, svi stranci, pjevaju mantru tri puta) To je gãyatrì mantra. Sretan sam što je ponavljate tako savršeno, bolje od samih Indijaca. Smatram to Saijevim èudom. Nisam ovdje da vas hvalim ili vam laskam. Èinjenica je da zbog Babine milosti možete ponavljati tu mantru. Ona se mora pjevati savršeno.

Kao što sam rekao, Svami kaže da postoje tri osnovna aspekta, a zatim je spomenuo i jednu drugu stvar. bhur, bhuvah, svah. To su tri važne rijeèi u mantri. Što one znaèe? Bhur je tijelo, inertnost, ono što se zove aspekt materijalizacije ili gãyatrì. Bhuvah je život, aspekt sãvitrì ili vibracija. Svah je duša, duh, ãtman, aspekt sarasvatì ili radijacija.

Tada je iznenada Svami rekao: "Tkanina se sastoji od niti. Kad maknete niti, nema tkanine, ostaje samo pamuk. Slièno je i s prošlošæu. Kad ne mislite na nju, nema je. Kad ne mislite na buduænost, nema buduænosti. Prošlost i buduænost proizvod su vaših misli. Kao niti u tkanini, kad se uklone niti prošlosti i buduænosti, tkanina ili um posve nestaje."

Ovdje je Bhagavãn naglasio: "Živite u sadašnjosti, mislite na sadašnjost jer je ona božanska. Sadašnjost je život, prošlost je smrt, a buduænost nesigurnost. A u toj sadašnjosti, mislite na dužnost kao na Boga, mislite na rad kao na štovanje. To je poruka sadašnjosti. Buduænost je samo nada, ali nema poruke. Gdje je nada da æe èovjek živjeti? Prošlost nema poruke jer je nestala. Samo sadašnjost ima poruku. Koja je to poruka? Dužnost je Bog, rad je štovanje."

A tada je Bhagavãn nastavio: "Morate jasno shvatiti da su vaše tijelo, um i osjetila negativni, a ãtman, parabrahman, svijest i duša su pozitivni. Sve na ovom svijetu je negativno. "

Još je rekao i ovo: "Ja, brahman, ãtman, Bog, duh, duša, svijest – sve su to sinonimi. Svi znaèe isto."

OVU GOSPOÐU SAM SREO PRIJE

ÈETRDESET GODINA U BOMBAYU

Iznenada je Svami pogledao jednoga lijeènika i rekao: "Ti si jutros posjetio super specijalistièku bolnicu u Puttaparthiju. Sigurno si vidio pacijenta koji je dobio injekciju vrijednu sedamdeset pet tisuæa rupija. Ta injekcija je dana bez ikakva uzvratnog oèekivanja, èak bez rijeèi – hvala. To trebate znati. Vi lijeènici trebali biste takoðer znati i za tehnièare u našoj bolnici. To su dva postdiplomca našeg sveuèilišta i dijetetièari, djevojke iz koledža u Anantapuru. Trebate to znati."

A zatim se okrenuo k jednoj gospoði i rekao: "Znate, sreo sam tu gospoðu prije èetrdeset godina u Bombayu. Ona je još uvijek živa jer je neobièno snažna. Kakvo je to sjeæanje! Njezina kuæa je veoma blizu Dharmakšetre u Bombayu. Ona je izgubila muža i nakon nekog vremena htjela se ponovno udati. Rekao sam joj: 'Nemoj se ponovno udavati. Imaš dijete, brini se za njega.' Zar nije tako?"

Gospoða je poèela plakati. "Ona je sada lijeènica i posvetila se služenju u Dharmakšetri u Bombayu – veoma je poznata lijeènica."

Svami je opet pogledao tu gospoðu i rekao: "Da si se opet udala, ne bi bila takva lijeènica. Ne bi mogla toliko služiti kao sada. Niti bi se brinula za svoje dijete."

A tada je odmah pogledao jednu djevojku i rekao, pokazujuæi na nju: "Ona je tvoja kæi i takoðer je lijeènica. Znam. Onda je bila još dijete."

Svi su se veoma iznenadili. Svami je opet pogledao djevojku i rekao: "Tvoja je majka mnogo žrtvovala. Sada si ti dužna brinuti se za nju. Tvoj život njoj znaèi sve, zato je služi. Dužnost ti je da je usreæiš. Pobrini se da nikad ne zaplaèe. To je tvoja dužnost."

Nakon toga je odmah materijalizirao naušnice za djevojku te dijamantne naušnice i


33SATHYA SAI GLASNIK - RUJAN 2005.

lanèiæ za njezinu majku.

Tada je sve blagoslovio rijeèima: "Živite svi dugo, budite zdravi i neka je vaš život pun mira." Zatim je svima podijelio blagoslovljenu hranu – prasãda te se fotografirao s mnogim grupama. Tako je završio taj prizor u kolovozu.


POSJETIO SAM GRADIÆ ALIKE

Ovog mjeseca, 29. studenog, dogodilo se nešto veoma važno u mom životu. I to bih rado podijelio s vama. Toga dana bilo je otvorenje bolnièke zgrade koju je izgradio Bhagavãn, a stajala je deset milijuna rupija. Smještena je u mjestu Alike, sat i pol udaljenom od Mangalorea, u državi Karnataki.

Ljudi iz tog mjesta došli su ovamo i molili Bhagavãna da je sveèano otvori. Bolnica je bila završena, lijeènici imenovani i spremni za poèetak rada. No Svami je rekao: "Tako sam zaposlen s poklonicima ovdje pa æu poslati Anil Kumara da otvori bolnicu."

I tako sam toga posebnog dana pošao na otvorenje bolnice u ime Bhagavãna Sri Sathya Sai Babe. Doèek, gostoljubivost, pažnju i pristojnost pokazivali su prema meni, kao da je sâm Baba ovdje. Odletio sam u Mangalore, a dalje sam nastavio automobilom. Sâm Svami dao mi je avionske karte i rekao: "Ovdje su karte. Odleti do Mangalorea, a tamo æe te doèekati s automobilom."

Neke stvari dobro znam, a mnoge samo površno poznajem. Ali ipak sam katkad posve zateèen. Moje putovanje od Mangalorea do Alike slièilo je pomalo našem putovanju u Kodaikanal. Krajolik je bio pun planinskih lanaca, zelenila, prekrasnog drveæa i svježe prirode, bilo je oblaka i bilo je predivno kao u raju. K nebu se penjalo visoko drveæe jacktree, betelova oraha i rajskih smokava, drveæe na kome raste kokos, a vodopadi su žurili u suprotnom smjeru. O, kako da sve to upijem za sat i pol? Bio sam izvanredno sretan, prijatelji moji, potpuno svjestan istine koju sada dijelim s vama.

Cijelim putem nailazili smo na brojna sela. Pismeni i nepismeni, bogati i siromašni, muškarci i žene, mlado i staro, civilizirano i necivilizirano, seljaci, farmeri i radnici, hindusi, muslimani i kršæani – kogagod sam vidio na putu, vjerovali ili ne, sklapali su ruke i pozdravljali rijeèima: Sai Ram, Sai Ram! Kasnije sam saznao da isto ponavljaju svakome, svakoga tako pozdravljaju. Nisam vidio nijednog pušaèa, nijednog pijanca, nisam nikoga èuo da vièe, nisam èuo da netko koristi uvredljive ili prijekorne rijeèi. Svi su bili miroljubivi, blaženi. Bilo je to posve nevjerojatno!

Tada sam ugledao sâm gradiæ. Alike ima pet odgojno – obrazovnih ustanova, sve su graðene na vrhu planina. Tu živi oko tisuæu petsto studenata. Cijelo podruèje prostire se na dvjesto jutara. Morate koristiti automobil da stignete na razna mjesta jer je sve tako prostrano. Tu su igrališta u dolini i stadion!

Smještaj za goste je na drugom planinskom vrhuncu. Kad sam izišao iz prenoæišta i stao na terasu, mogao sam ujutro uživati u izlasku sunca, a naveèer u zalasku. Iza mene prostirali su se planinski nizovi, ispred mene protezale su se doline, a još dalje na planinskim vrhuncima uzdizale su se odgojno – obrazovne ustanove. Ujutro je bilo magle, pod oblacima su pjevale ševe. O, ni nebo nije ljepše od toga! Da, vjerovali ili ne, ja to doista mislim.

Tada su me neki ljudi poèeli služiti. Sve je bilo spremno, èisto i savršeno. Poslužili su mi jutarnju kavu. Nije bila veoma, veoma vruæa! (smijeh) Zato sam popio gutljaj i ostavio je na stolu. Nakon desetak minuta neki je drugi èovjek donio vruæu, vruæu kavu. Tada sam poèeo ispitivati tko su ta dva èovjeka koja su me posluživala. Saznao sam da je jedan direktor koledža, a drugi ravnatelj hostela. Svaki od njih ima po dvije akademske titule! Prijatelji moji, sve je podložno verifikaciji. Alike je mjesto u kojem su svi brahmacãrini, drže se svojih zavjeta kao samnyãsini, neoženjeni su poput redovnika u katolièkim samostanima. Svi su neoženjeni. Nose odjeæu lalchi i lunghi, kao što je svi tamilci nose. To je jednostavna pamuèna odjeæa koja se zamata oko struka,



s bijelim ruènikom preko ramena. Veoma je teško odrediti tko ima kakvu akademsku titulu. Svi su isti – veoma jednostavni.

Tada su me poveli u svoje ustanove – tako su lijepe. Svi studenti bili su muškog roda, svi su me pozdravljali pozdravom: Sai Ram, Sai Ram, gospodine! Svi su znali pjevati Vede, svi sudjeluju u glazbenim orkestrima i svi pjevaju bhajane. Saijeva vizija, Saijeva zamisao i Njegovi ideali – sve se to potpuno utjelovilo ovdje u Aliku.

Kad sam se vratio, Bhagavãn me pitao kako mi se svidjelo to mjesto.

"Svami, ono ima svoju odgojno – obrazovnu vrijednost. To je duhovni kamp. No to nije piknik, svakako nije mjesto na kojem se provodi ugodan vikend zbog promjene okoline. To je mjesto prosvjetljenja. Doživio sam uzbudljivo iskustvo koje oduzima dah."

Baba je rekao: "Zato sam te poslao!"

Pokazao sam Mu sve fotografije. I bolnica je sagraðena na planinskom vrhu – to je malena zgrada okružena travnjacima i cvijeæem. Lijeènici su visoko obrazovani i sposobni. Teško je u to povjerovati. Ranije je tu živio jedan poklonik koji više nije s nama. On je bio brahmacãrin i samnyãsin, dolazio je u Puttaparthi kao èlan sevãdala. Potaknut božanskošæu Bhagavãna, darovao mu je cijelo svoje imanje – dvjesto jutara zemlje na kojoj su danas smještene sve te ustanove. Njegov primjerni karakter nadahnuo je sve ostale ljude ovdje i zato danas postoje sve te ustanove. Time se opraštam za danas od vas.

Neka vas Bhagavãn blagoslovi!

Profesor Anil Kumar završio je svoj govor bhajanom: Jai bolo Bhagavãn Sri Sathya Sai Babaji ki jai!

OÇ loka samastã…

OÇ mir, mir, mir!



2

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

LIS

TOPA

D 2

005.

12

OÇ OÇ OÇ

Sai Ram!Duboko se klanjam Bhagavãnovim lotosnim

Stopalima!

Mjesec prosinac 2002. godine

TRI DOGAĐAJA U PROSINCUDraga braćo i sestre! Prije svega, dopustite

da vam zaželim sretnu Novu godinu! To je naš prvi sastanak ove 2003. godine. Moram s vama podijeliti neke pojedinosti koje su se dogodile tijekom prosinca. Bila su tri glavna događaja koja ću vam podrobno objasniti.

Prvi, za koji sam siguran da ste za njega zainteresirani je Božić, proslava rođenja Isusa Krista. Drugi je posjet predsjednika Indije Abdul Kalama Puttaparthiu, osjećaji koje je izrazio, mišljenje koje je imao te pismo koje je napisao Bhagavãnu. Treći događaj je najnovije dostignuće Sri Satyha Sai Sveučilišta. Objavljeno je da je to najbolje sveučilište u zemlji. To su tri važna putokaza koja smo slijedili u prosincu.

Kao što znate, dijelimo najsvjetlije trenutke iz bo�anskih razgovora. Nisam rekao bo�anskih šaputanja, već božanskih razgovora. Naša je ideja da i razgovori Sri Sathya Sai Babe budu dostupni potomstvu kao što su i razgovori Ramana Maharshia, ili razgovori Sri Ramakrishne Paramahamse s učenicima.

Svi smo odgovorni za to. To je i bio razlog zašto smo sve to započeli. Drago mi je da se ti razgovori tako mnogo objavljuju i dobro prihvaćaju.

BOŽIĆNI ZBORCijeli Prasanthi Nilayam odjekivao je božićnim

pjesmama, osobito popodne i navečer sve dok nisu započeli bhajani. Bilo je tako čudesno lijepo. Nekih popodneva dok sam s Bhagavãnom sjedio iza zavjese u Poornachandri, također sam slučajno slušao zbor božićnih pjevača. Bhagavãn je bio izuzetno zadovoljan intenzitetom odanosti tih stranaca koji

su bili iz različitih dijelova svijeta, a pjevali su pjesme s velikom preciznošću, veoma savjesno, točno i pažljivo do savršenstva. To je bilo doista fantastično! Svami je cijenio vrijednost priprema i nastupa tih poklonika iz inozemstva. Dopustite da čestitam svim sudionicima toga pjevanja.

22.prosinca 2002. godine

RASPRAVA O BOŽIĆU I ISUSU KRISTUNeki razgovori koji su bili u toku usredotočili

su se na Božić i život Isusa Krista. Bhagavãn je rekao da katolici imaju vlastitu filozofiju kršćanstva te slijede svoje koncepte. Međutim, to nisu prihvatili neki slojevi kršćana koji su im prigovarali i protivili se nekim njihovim konceptima. Zato je ta sekta prozvana protestanti.

Bhagavãn je također rekao da je Isus govorio kako je svaki čovjek Bog. Mislio je time da je ãtman, Sebstvo, ili duh – Bog.

Svami to naziva caitanya ûakti- božanska snaga ili energija, kozmička energija, to jest Bog.

Saijevi biseri mudrosti - dio 8.

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • LIS

TOPA

D 2

005.

13

Tako je to tada Bhagavãn objasnio.Rekao je da se i Isus suočavao s protivnicima.

Mnogi ljudi su ispitivali vjerodostojnost njegova nauka i sumnjali u njega. Kao svaki Bog – čovjek, Isus se suočavao s mnogim izazovima. Dok je objavljivao vlastitu božanskost, govorio je onako, kako danas otkrivamo da nam i Bhagavãn govori – da su svi oni Bog, svi jednaki, svi bo�anski.

Kad je netko upitao Svamija je li On Bog, On je odgovorio: "Ja sam Bog, ali i ti si Bog." To je i Isus naučavao. Kad je Isus rekao da je on Bog i da su svi jednaki, on je time želio reći da je sve stvoreno božansko.

DUHOVNO PREOBRAŽENI KRITIČARITada je Bhagavãn spomenuo i jedno od čuda

koje se dogodilo za vrijeme života Isusa Krista. Nekoliko ribara pokušavalo je uloviti ribu pa su bacili mreže. Ali spustila se već i večer, a oni nisu uhvatili nijednu ribu. Bili su veoma razočarani, osjećali su se izigranima.

Tuda je slučajno prolazio Isus. On ih je poveo na drugo mjesto Galilejskoga mora te im rekao da ondje pokušaju baciti svoje mreže. Bili su iznenađeni i začuđeni kad su uhvatili mnogo ribe. Tim iskustvom koje zovemo čudom, saznali su za Isusovu veličanstvenost.

Bhagavãn je pričao kako je došao ubirač poreza čovjek imenom Matija, da ubere porez od ribara. Ali oni su ga odbili platiti.

No Isus im je rekao: "Ne, ne! Uhvatili ste dovoljno ribe, zašto la�ete? Ranije niste mogli ništa uhvatiti dok ste sada dobili tako mnogo ribe na mjestu koje sam vam pokazao. Zašto ka�ete da nemate ribu? Morate platiti porez." To im je rekao Isus.

Isus je simbol pravednosti, Isus je istina, Isus je ispravnost. Isus je ljubav. Ovaj aspekt bo�anskosti Isusa Krista ne dolazi u pitanje niti se u njega sumnja. Otkrivši tu istinu, ubirač poreza Matija doživio je potpunu preobrazbu te je postao njegov sljedbenik. Od tada više nije htio ubirati porez od ribara. Bio je jednostavno ganut i dirnut istinom Isusa Krista.

Postojao je i jedan drugi čovjek, velika ličnost biblijskih dana, imenom Pavao. On je ispitivao i

sumnjao u Isusa. Ali kad mu se on pojavio u snu, i on je doživio transformaciju. Primio je milost učenja Isusa Krista. Najprije je prigovarao, ali kasnije je bio poznat kao sveti Pavao.

Također i sada, u vrijeme Sri Sathya Sai Babe, kritičari osobno doživljavaju duhovni preobražaj. Mnogi najprije sumnjaju u Njega, a kasnije postaju Njegovi nepokolebljivi poklonici. Tako se to događa danas, a isto se događalo i u vrijeme Isusa Krista.

TRI MUDRA ČOVJEKABhagavãn je nastavio priču. Kad se Isus rodio,

dogodilo se da su to mjesto posjetila tri mudraca. Jedan od njih je rekao: "Ovo će dijete voljeti Boga."

Drugi mudrac, arapski kralj, rekao je: "Ne, Bog će voljeti ovo dijete."

Treći mudar čovjek je rekao: "Ne, ono će otkriti svoj božanski identitet i tako će se zvati."

To su bila proročanstva tih triju mudraca koji su posjetili novorođenče u Betlehemu na sâm Božić, izrečena u najdubljoj odanosti.

ISUSA SU IZDALITada je Bhagavãn spomenuo jednu drugu

stvar. Isus je uvijek bio okružen svojim učenicima. Mnogi su sljedbenici željeli čuti njegova učenja. Međutim, među njima je bio jedan učenik, Juda Iškariot, koji je izdao i prevario svoga gurua Isusa Krista za malu svotu novaca, za nekoliko novčića koje su mu ponudili vojnici. To je dovelo do raspeća Isusa Krista. Primivši nekoliko srebrnjaka, Juda Iškariot je rekao onim vojnicima: "Onaj čiji prsten poljubim je Isus Krist. Možete ga uhvatiti." Onih dana su učenici i Isus nosili istu odjeću pa ga je bilo teško identificirati. Tako je Juda izdao svoga gurua. A što se dogodilo s ostalim učenicima? Oni su se razbježali zbog ovoga ili onog razloga. Tako je Bhagavãn rekao.

Marija je plakala vidjevši u kakvoj se situaciji našao Isus Krist, jedini Bo�ji sin. No Isus ju je pitao: "Zašto plačeš, majko Marijo? Smrt je odjeća života."

Komentirajući ovu izjavu, Bhagavãn je rekao da čovjek ne treba plakati niti se zabrinjavati zbog smrti. Kao što svakog dana mijenjamo odjeću, tako uzimamo i novo tijelo. Plačemo li zbog mijenjanja odjeće? Sigurno ne! Jednostavno nosimo novu

J

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

LIS

TOPA

D 2

005.

14

odjeću.Bhagavãn je spomenuo drugu izjavu Isusa

Krista. Dok je oko njega bilo mnogo ljudi koji su bespomoćno gledali što se događa, bilo je i drugih koji su bili spremni osuditi i raspeti Isusa, suosjećajnoga i ispravnoga, jedinog sina Božjega. Što je Isus tada rekao: "Svi su jedno, djeco moja. Budite jednaki prema svima." Kakva je to izjava? Tako nešto mogao je izreći jedino Krist. Neprijatelji i izdajice bili su na jednoj strani, a njegovi učenici na drugoj. Isus je trpio, bio je u agoniji. Unatoč svemu, sin Božji je mogao reći: "Svi su jedno, dragi moj sine. Budi jednak s drugima."

Vjerujem da se sjećate kako je Bhagavãn jednom rekao: "Ljudi me mogu hvaliti, mogu me prekoravati. Ali ja blagoslivljam i jedne i druge jer sam iznad toga. Bog transcendira i prijekor i pohvalu."

Njega se ne dotiče ni kad Ga hvalimo niti kad Ga prekoravamo.

MAJKA MARIJAPostavio sam Bhagavãnu ovo pitanje: "Vidio

sam Marijin kip kako dr�i dijete Isusa. Ljudi štuju Mariju. U samostanima se nalaze njezini kipovi koji je prikazuju kako dr�i dijete Isusa na krilu. U Bangaloreu se jedna velika crkva zove Dijete Isus. O čemu se tu radi? Zašto ljudi štuju Mariju?"

Molim vas da zapamtite što je Bhagavãn rekao. "Kao što vi štujete majku ovoga tijela koja je rodila avatara (odnosi se na Easvarammu), tako neki štuju Mariju, Isusovu majku, poštujući je, obožavajući je i zahvaljujući joj što je dala život sinu Božjemu. To je doista čin zahvalnosti. Zato Mariju štuju kršćani." To je bio Bhagavãnov odgovor.

SVECI I MUDRACIImao sam još jedno pitanje: "U vječnoj dharmi,

sanãtana dharma, mudrace zovu õši. Ali ni u Bibliji, niti u kršćanstvu, ne spominju se mudraci. Molim Te da to prokomentiraš."

Baba je ovako odgovorio: "Ne, ne, ono što ti zoveš mudracem u sanãtana dharmi, to je svetac u Bibliji. Sveti Pavao, sveti Luka, sveti Martin, sveti Ivan – svi su oni mudraci." Tako nam je Bhagavãn to objasnio.

Zatim sam Mu postavio još jedno pitanje: "Svami, ponosan sam što mogu reći da sam ja

predavao u kršćanskom koledžu. Proveo sam oko trideset godina u kršćanskom koledžu i još sam danas ponosan na to, to je bila moja �ivotna škola, alma mater. Zasluga za činjenicu što govorim engleski tako dobro, pripada kršćanskim misionarima, osobito luteranskoj crkvi u Americi. Oni su bili sponzori našega koledža u Gunturu. Zbog moga afiniteta i bliskosti s kršćanskom teologijom, morao sam postaviti još jedno pitanje. Svami je bio dobro raspoložen i zato sam se usudio pitati: "Svami, kako da razumijem kad kršćani u molitvi kažu: Otac, Sin i Duh sveti. Kako da to objasnim ja, kao sljedbenik sanãtana dharme ?

A evo što je Baba odgovorio. "Zar nisi čuo što često govorim? Ti nisi jedan, već tri. Onaj koji misliš da jesi, onaj za koga te drugi smatraju i onaj koji doista jesi. To je značenje riječi Otac, Sin i Duh sveti." Kako mi je prekrasan odgovor dao!

DR. JOHN HISLOP"Svami, Isusa su raspeli na križu. Kako je to

žalosno! Čuo sam da si pokazao drvo toga križa jednom pokloniku imenom John Hislop. Je li to istina?"

"Da, pokazao sam mu originalni kri� na kojem je Isus bio raspet."

"Svami, ako Ti ne smeta, ako mo�eš biti tako ljubazan, molim Te da mi ka�eš kako je Hislop došao u Tvoje stado - kako je doznao za tebe?"

Bhagavãn je rekao da je dr.Hislop boravio u Kašmiru, kruni Indije, na obroncima Himalaja o čemu ste sigurno čuli. Hislop je živio u Kašmiru deset godina u potrazi za mudracima i svecima. Ali nije ih nigdje mogao pronaći.

U to vrijeme u Delhiu je �ivio tajnik za obranu Indije kojega je Hislop dobro poznavao. Na njegov poziv Hislop je slučajno posjetio Delhi upravo u vrijeme kad se i Bhagavãn tamo nalazio. Tako se Hislop prvi puta sastao s Bhagavãnom u Delhiu. Nije Ga susreo na javnom skupu nego u palači u kojoj je Bhagavãn tada boravio.

Kad je ugledao Svamija, Hislop je bio veoma sretan jer je osjetio da je konačno našao mudraca i sveca kojega je tražio svih tih deset godina. Izjavio je da je vidio bijelu auru oko Bhagavãnove glave, što se primjećuje kod plemenitih duša.

Nakon sastanka sa Svamijem Hislop je izjavio da je stigao na kraj svoga puta, svoga vječnog traganja. Nakon toga slijedio je Bhagavãna kamogod je On išao.

Svami je spomenuo čudo koje je doživio dr.

Saijevi biseri mudrosti

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • LIS

TOPA

D 2

005.

15

John Hislop Čini se da je Svami tražio od Hislopa da nosi veliki željezni kovčeg pun sarija na mjesto gdje ih je Svami počeo svima dijeliti. Hislop je dodavao sarije Bhagavãnu, a On ih je dijelio. Kao što znate, Bhagavãn uvijek daruje najbolju kvalitetu sarija, nikad drugorazrednu. Sve mora biti najbolje.

Međutim, među njima je bilo nekoliko jednostavnijih sarija. Kad se Hislop vratio do kovčega, ugledao je na dnu vodu koje ranije nije bilo ondje. Da je bilo vode i prije, svi bi sariji bili mokri. Ali bili su suhi. Hislop se tome veoma začudio.

"Svami, otkud ta voda?"Bhagavãn je odgovorio: "Sariji koji nisu imali

sreće da ih podijeli božanska ruka, plakali su zbog svoje zle sudbine. Bili su tužni što nisu zaslužili doći u božanske ruke."

To je priča koju je Bhagavãn spomenuo toga popodneva.

Ona me potaknula da postavim i ovo pitanje: "Sariji plaču, Svami! Kako da u to povjerujem? Imaju li sariji svijest - caitanya ?"

"Na ovom svijetu postoji samo svijest. Nema predmeta bez te svijesti, zapamti to. Ali ona se izražava na tri razine. Na tjelesnoj razini čovjek je svjestan. Na razini uma javlja se savjest, a na razini ãtmana, duha ili duše postoji samo čista svijest. Dakle – svjestan, savjest i svijest su tri razine na kojima se svijest izražava. Drugim riječima, pri izražavanju manifestacije postoje stupnjevi različitosti, ali u osnovi, sve je svijest."

Tada sam rekao: "Svami, ako je sve svijest, ako je sve Bog, trebam li sada razumjeti da ne smijem krivo koristiti svoja osjetila niti zlouporabiti prirodu. Moram li to tako razumjeti?"

"Da, zato uvijek ka�em: 'Ne trošite ništa uzalud. �urba donosi gubitak. Kad gubite, bit ćete žalosni, zato se ne žurite. Ne bacajte hranu ni vodu, ne trošite energiju uzalud. Ne razbacujte novac. Nije dobro trošiti novac uzalud. Ako gubite vrijeme, izgubit ćete i sâm život."

Bhagavãn je to rekao zato da shvatimo kako je sve u svojoj biti bo�ansko; zato da ne bismo bili nemarni i da ništa ni pod kakvim uvjetima ne bismo podcjenjivali.

Tada sam Mu zahvalio jer nam je toga popodneva rekao tako mnogo stvari.

ZAPAMTITE OVE DVIJE ISUSOVE IZJAVEZatim je Bhagavãn ustao sa Svoga naslonjača,

učinio nekoliko koraka, okrenuo se natrag i upitao:

"Što sam govorio?""Svami, govorio si nam ono što ne znamo,

ono što smo krivo razumjeli, govorio si stvari koje su nam unijele svjetlost u naš �ivot. Zato smo Ti veoma zahvalni, hvala Ti!"

Na kraju, rekao sam i ovo: "Svami, kako si lijepo sjedinio kršćansku teologiju sa sanãtana dharmom. To je prekrasna sinteza. Moramo učiti samo od Tebe."

Činilo se da će Bhagavãn poći u mandir. Kao što svi znate, Njegova riječ uvijek mora biti zadnja. Zato se okrenuo i rekao: "Učiti! Nema smisla samo učiti. Trebate početi doživljavati, a ne samo učiti."

Svami je to rekao u �urbi jer su bhajani upravo počinjali.

Bilo je vrijeme da pođe u hram, ali je ipak još dodao: "Zapamtite ove dvije Isusove tvrdnje. Prva je – ‘Svi su jedno, moj dragi sine. Budi jednak prema svima.’ A druga je – ‘Smrt je odjeća života.’ Zbogom!" (smijeh)

27. prosinac 2002. godine

VIJESTI IZ DELHIASada bih vam �elio spomenuti nešto što je

Svami rekao 27. prosinca To se odnosi na iskustva i izjave dr.Kalame, predsjednika Indije, "prvog građanina" i velikog Bhagavãnovog poklonika.

Bhagavãn je 27. prosinca rekao: "Znate da će Abdul Kalam u Delhiu govoriti o Sri Sathya Sai Sveučilištu. Govorit će o sveučilišnom programu doktorata iz područja znanosti." Zatim je odmah pozvao rektora i upitao ga: "Kakve imaš vijesti iz Delhia?"

"Sutra na programu predsjednik će u pola dvanaest govoriti prigodom zlatnog jubileja sveučilišne komisije za subvencije vlade Indije. Govorit će o Sri Sathya Sai Sveučilištu s posebnim osvrtom na program doktorata."

"Koja su glavna obilje�ja toga našeg programa?" To je Svami pitao nedu�no – mo�da zato da se toga podsjetimo. Rektor je odgovorio: "Fluorid i spektroskopija."

"Da, dobro. Neka učini što god želi."Tada je rektor spomenuo: "Bhagavãn, od svih

sveučilišta predsjedniku Indije neobično se sviđa ozračje našeg sveučilišta."

I Svami se uključio u razgovor te je govorio o osjećajima Abdula Kalama. "Da, njemu se dopadalo ovo ozračje. On voli Svamija i sve oko njega.

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

LIS

TOPA

D 2

005.

16

Jučer su predsjednik vlade, njegov zamjenik, vođa vladajuće stranke, guverner iz Delhia i predsjednik Kalam sjedili zajedno i pola sata govorili samo o Sai Sveučilištu. Znate li što su rekli? Složili su se da je naše sveučilište visoki tehnološki koledž. Vajpayee, predsjednik vlade ove zemlje naglasio je da je naše sveučilište tako važno zato jer ima uzornog učitelja Bhagavãna Sri Sathya Sai Babu uz sebe.

Tada je upitao: "Mladići, znate li tko je taj uzorni učitelj?"

Svi su odgovorili: "Svami, Ti si taj uzorni učitelj."

Svami je dodao: "Znate, predsjednik vlade Vajpayee rekao je predsjedniku Kalamu: 'Poznam Bhagavãna Sri Sathya Sai Babu već dvadeset godina. Vi Ga znate samo zadnju godinu i pol ili dvije. Ja poznam i Njegovu božanskost i Njegovo sveučilište.'"

Tada je jedan profesor primijetio: "Svami, čuo sam da je Kalam rekao: 'Sai Baba ko, Abdul Kalam ka salam.' To je rečenica na hindi jeziku, a znači: 'Abdul Kalam pozdravlja Sai Babu!'"

Svami je to potvrdio i rekao da je Kalam njegov veliki poklonik.

MOTORI I VO�NJA AUTOMOBILOMMladići su rekli: "Svami, htjeli bismo da

vidiš naše sportske pripreme. Zašto ne dođeš na stadion?"

Bhagavãn je odgovorio: "Neću ići tamo. Doći ću pogledati pripreme zadnjeg dana. Kad želite da dođem, kako mogu ne doći? Svi ćete izvoditi akrobacije s motorima. Ja nikad nisam vozio motor. Samo sam sjedio otraga."

"O, Svami, zar zbilja?""Da, jednom prigodom trebao sam otići iz

Karnatakanagepalia koji sam posjetio kad je selo bilo poplavljeno zbog čestih i obilnih kiša. Morao sam poći zaobilaznicom kako bih izišao iz sela, sjedeći iza čovjeka koji je vozio motor. Ali ja ga ne znam voziti."

Tada je dodao: "Znate, ja umijem voziti automobil. Niste to znali? Da, vozio sam sve automobile osim BMW–a. " (smijeh)

NAŠ ŽIVOT SLIČI BOLNICISvami je dao ovu izjavu: "Kad je Kalam došao

u Parthi, posjetio je super specijalističku bolnicu. Zadivila ga je. Kad se vratio, govorio je o bolnici na konferenciji za novinare. Vlada Indije je veoma

zadovoljna radom u bolnici pa je darovala pet milijuna rupija oslobođenih poreza za uvoz opreme iz inozemstva."

Čini se da je toga dana Bhagavãn razgovarao s nekim liječnicima. Pokazao je na jednog od njih i upitao druge, znaju li tko je to. Oni su rekli da znaju.

Evo Svamijevih komentara: "Naš život sliči velikoj bolnici. Svaki djelić tijela koje je izvanjsko - pravõti, ima svoje ime i oblik. No svaki taj izvanjski dio zaboravlja svoju urođenu, unutarnju prirodu – nivõti koja je vaš pravi identitet.

Znanstvenik ide vanjskim putom uz primjerenu pomoć vlade. On izvodi mnogobrojne pokuse ako je pozitivno vođen, koristeći prednosti koje su mu osigurane. Ali ako se znanstvenik ne ohrabruje, on se može okrenuti prema negativnom i izabrati pogrešan put."

24. prosinca 2002. godine

NEMA POTREBE NI ZA KAKVOM OBJAVOMMoram još neke stvari podijeliti s vama.

Na dan 24. prosinca prisustvovao sam jednom dijalogu, to jest čuo sam jednu rečenicu koja je neobično dragocjena.

Ja sam rekao: "Svami, prvi ministar jedne države obećao je da će učiniti mnogo za tu dr�avu."

Svami se začudio.Tada sam nastavio: "Još je jedan predsjednik

vlade isto obećao."Nakon toga je Svami rekao: "Ja o tome ne

govorim. Štogod učinim, ja o tome ne govorim, ništa ne objavljujem, ja to učinim i to je sve. Nema deklaracije, nema najave mojih aktivnosti i planova."

To je rekao Bhagavãn. Vjerujem da je to veoma va�na izjava.


BOG NE MARI ZA KASTEOno što je Baba rekao 31. prosinca bilo

je prilično zanimljivo. Ispričat ću vam to moje jednostavno iskustvo.

Toga dana Bhagavãn je govorio o mnogim temama. Tada je pozvao jednoga starijeg gospodina


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • LIS

TOPA

D 2

005.

17

i rekao mu: "Znaš, jedan je vozač obolio od vodenih kozica. Veoma je mršav i slab. Zato te molim, reci u kantini da cijelu njegovu obitelj opskrbljuju dnevnim obrocima i čajem dok se on potpuno ne oporavi."

Moje su se oči napunile suzama zbog Njegove brige i ljubavi. Bez obzira na to što se radilo o vozaču, On je na njega izlio Svoju ljubav. Bog ne mari za društveni položaj ni za kastu.

1. siječnja 2003. godine

PROJEKT VODE ZA CHENNAIJučer, 1. siječnja 2003. godine, vjerojatno

ste vidjeli bivše studente Sri Sathya Sai Sveučilišta. Okupilo ih se ovdje oko pet stotina. Priredili su i glazbeni program. Čak i oni studenti koji su završili studij 1969. godine bili su jučer ovdje. Možete li to zamisliti?

Svami je bio veoma sretan. Meni se činilo da su neki od njih izgledali čak mnogo stariji i od sâmoga Bhagavãna. Neki su se udebljali te izgubili svoj mladenački izgled, a neki su čak oćelavili. Ali Baba uvijek izgleda mlad.

Promatrao sam Svamija i Njegove "stare mladiće". To je možda i razlog zbog kojega su se sâmi nazvali "stari mladići" – jer su zaista postali stari. Neki ne vole taj izraz. Kako mladići mogu biti stari? Ja ih zato radije zovem "bivši studenti." Ne znam je li ispravno zvati ih "starim mladićima"? U tim stvarima nitko nije star, svi su mladi. I život je mlad, mladenački. Ne postoji starost. Taj se izraz odnosi na um. Bio sam tako sretan gledajući sve one koji su se okupili.

Čuli ste i dvojicu govornika. Jedan je bio tajnik središnje zaklade i govorio je o projektu opskrbe pitkom vodom u Chennaiu koji se nekoć zvao Madras, i glavni je grad države Tamil Nadu. Želio bih vas obavijestiti o nekim pojedinostima toga projekta jer se tada i o tome govorilo. Dakle, dajem vam najnovije informacije.

Samo zamislite, bilo je položeno sto sedamdeset kilometara cjevovoda. Iskopani su golemi kanali, široki i duboki četrdeset stopa, a kroz njih su položeni cjevovodi. U Andhri Pradesh postoji mjesto koje se zove Kandeluru, a pripada pokrajini Nelur. Ondje se nalazi golemo spremište podignuto na visinu od osamdeset pet stopa, dakle više je od Hanumãnovog kipa ovdje na Hillview stadionu.

Svakoga dana istovareno je četrdeset pet kamiona cementa. Ta oprema bila je posebno

uvezena iz inozemstva, kao na primjer miješalice za beton koje miješaju pijesak, šljunak i cement. Te miješalice mogu odjednom primiti dvadeset pet vreća cementa uz dodatak pijeska i šljunka. Tu je i golemo postrojenje koje skuplja sav taj materijal. Miješalica se premješta prema potrebi s mjesta na mjesto.

Dok se o tome govorilo, jedva sam mogao vjerovati da se taj glomazni program događa ovdje. Bilo je uključeno tisuće radnika. Izvođač radova jedna je međunarodna organizacija poznata pod imenom Larson i Toubro, L&T kompanija. Sigurno ste čuli za to ime. Znate li što su oni rekli? "Još nikad nismo poduzeli takav projekt. Radeći ovdje, učili smo i stjecali iskustvo."

Jedna veoma glasovita novinska agencija iz Tamil Nadua objavila je 29. prosinca punu stranicu fotografija i dvije stranice teksta navodeći pojedinosti projekta, spominjući Bhagavãnovo suosjećanje prema čovječanstvu. Evo glavnih naslova:

1. Nikad se nijedna vlada nije upustila u takav projekt. To ne bi mogao poduzeti nitko osim Sri Sathya Sai Babe.

2. Samo Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba mogao je poduzeti takav nesebičan projekt koji je apsolutno nepolitičan, On od toga ništa ne očekuje, ne postavlja nikakve uvjete, nije povezan nikakvim vezama. To je jedinstveni projekt naših dana.

3. Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba boravi u Puttaparthiu, u Prasanthi Nilayamu, daleko od Chennaia. Stanovnicima toga grada nezamisliv je taj projekt jer su dugo patili zbog nedostatka pitke vode. Premda je vlada poduzimala mnoge projekte, svi su bili neuspješni. I tako će Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba opskrbiti pitkom vodom sve građane grada Madrasa.

4. Ovaj Sathya Sai projekt služit će zahtjevima čišćenja kao i opskrbe pitkom vodom.

Te su izjave objavljene u dnevnim novinama, a sve smo to saznali jučer. I vi morate biti upoznati s tim.

UZORNO SVEUČILIŠTEMoram vam spomenuti još nešto. Odbor

stručnjaka i prorektora koji je posebno osnovala sveučilišna komisija za donacije vlade Indije, posjetio je Sri Sathya Sai Sveučilište u Puttaparthiu.

Odbor se popularno zove NAAC što znači

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

LIS

TOPA

D 2

005.

18

- Nacionalni savjet za poreze i imenovanja. Vjeruje se da taj Odbor obilazi cijelu zemlju i posjećuje svaki fakultet svakog sveučilišta te ih svrstava i raspoređuje na nacionalnoj razini. Oni raspoređuju svaki fakultet te vrednuju kvalifikacije svakog profesora, njegova dostignuća i znanstvena istraživanja. Ako ne zadovoljavaju uvjete, profesori i predavači se ne unapređuju. Takva sveučilišta bit će raspoređena veoma nisko. Odbor ima posebne parametre kod ocjenjivanja.

Predsjednik tog Odbora obično nadgleda sve te aktivnosti iz Delhia. Ali i sâm dolazi u Puttaparthi zajedno s drugim članovima koji su svi prorektori i profesori, vrhunski stručnjaci poznati u svojoj zemlji i inozemstvu. Oni su posjetili naše Sveučilište i razgovarali s profesorima i prorektorima. Posjetili su i hostele te obišli Bangalore i Anantapur.

Što su izjavili? Svi su bili jednodušni u ocjeni da je Sri Sathya Sai Sveučilište krunski dragulj svih indijskih sveučilišta. Prije svega, to sveučilište je dakle najbolje, uzor je u koji se drugi trebaju ugledati. Osim toga, sav svijet je danas zainteresiran da u svoj odgojno – obrazovni program uvede ljudske vrijednosti u čemu do danas nitko nije potpuno uspio. Jedino su na sveučilištu Sri Sahya Sai Baba ljudske vrijednosti uspješno integrirane u redovni raspored sati. Odbor je predložio i jednu drugu stvar – da naše sveučilište započne s radom na formiranju akademskog osoblja koledža na nacionalnoj razini zbog integralnog obrazovanja.

Premda to nije lako učiniti, to je postigao Avatar našega vremena. Mi nismo zaslužni za to. Imenovanja, nastavni plan i program, visinu poreza, opremu za sveučilište – sve je to određivao Bhagavãn sve te godine. Budući da je Bog savršen, budući da je Stvoritelj savršen i kreacija mora biti savršena. Zato je i Njegovo sveučilište savršeno. Te dobre vijesti uzrok su slavlja Sai poklonika cijeloga svijeta.

PREDSJEDNIK ABDUL KALAMTrebao bih vam reći tri stvari koje sam

zaboravio spomenuti ranije dok sam govorio o predsjedniku Indije. Nakon što je postao predsjednikom ove zemlje, poslao je Bhagavãnu svoje dvije mjesečne plaće kao svoj doprinos uz

sljedeću molbu: "Ljubazno Te molim da sve to primiš. Ja nisam oženjen i zato ne trebam taj novac. Ne želim ga."

A sada pogledajte našega Bhagavãna! On nije novac polo�io na račun Središnje zaklade, već je odmah dao upute da se osnuje institucija zlatne medalje u ime Abdul Kalema, predsjednika Indije i da se ta zlatna medalja svake godine dodjeljuje kao nagrada iz kamata od dvjesto tisuća rupija depozita uloženog u banku.

Sathya Sai Sveučilište je jedino sveučilište u ovoj zemlji koje ima dvije zlatne medalje osnovane u ime dvojice predsjednika ove zemlje. Već od prije postoji zlatna medalja na ime dr. Shankal Dayal Sharme, a sad ćemo imati i drugu medalju s imenom dr. Abdul Kalama, sadašnjeg predsjednika Indije. Sve je to Bhagavãnova volja.

U svom pismu Svamiju, Kalam je spomenuo: "Svami, samo na ovom mjestu do�ivio sam vrhovni mir." Svamiju kao prorektoru napisao je i ovo: "Kad opet dođem ovamo, nemoj postaviti posebno mjesto za mene. Želim sjediti na tlu zajedno s drugim poklonicima. Ovamo dolazim kao Tvoj poklonik."

Primijetili ste na povijesni dan konvokacije Sri Sathya Sai Sveučilišta koji je bio 22. studenog, da je predsjednik izišao iz kuće za goste u devet sati te je šetao po ašramu – otišao je do sjevernih zgrada, do šedova i predavaonica sveučilišta. Služba sigurnosti imala je mnogo teškoća. On im je rekao: "Vi idite svojim putom, pustite mene da idem kamo hoću." Kretao se svuda i svi su ga pozdravljali mantrom Sai Ram.

On je svima uzvraćao istim riječima. To je jedini predsjednik i jedino mjesto na kojem je dostupan običnom Indijcu. "Svi su jedno, moj dragi sine. Budi jednak prema svima." Te su riječi postale stvarnost i činjenica ovdje uz Stopala Bhagavãna Sri Sathya Sai Babe, na ovom mjestu koje je sanctum sanctorum1 avatara naših dana.

Neka vas Bhagavãn blagoslovi. Hvala vam.

Anil Kumar je završio svoj govor bhajanom – Giridara gopãla


1 sanctum sanctorum – lat. – najsvetije mjesto


SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SIJ

EČAN

J 2006.

10

Biseri Saijeve mudrosti - dio 9.OÇ OÇ OÇSai Ram


SAI, SREDIŠTE NAŠE ZAKLADE

Bhagavãnovom milošću završili smo osmi dio Saijevih bisera mudrosti. A sada bih želio podijeliti s vama neka posebna i važna događanja koja su se dogodila u rujnu 2002. godine.

Jedan takav događaj bila je obljetnica Sri Sathya Sai zaklade. 10 rujna organizirana je velika proslava. Bio je to zaista važan dan i mnoge stvari koje zavređuju našu pozornost izišle su na svjetlo dana. Misao na te događaje ojačat će našu vjeru u Svamija. Imajući to na umu, želim vam o tome pričati.

Proslava se odr�ala na blagdan vinãyaka caturti. Znate taj blagdan! To je rođendan Vinãyake, poznatog pod imenom Ganeûa kojega slavimo u mjesecu rujnu. Ujutro je Bhagavãn odr�ao govor o Vinãyaki te o va�nosti njegova štovanja. Sve to bilo je rečeno za vrijeme jutarnje priredbe. Sigurno ste o tome čitali u časopisu Sanathana Sarathi. Stoga to ne trebam ponavljati, a još manje komentirati.

Ali popodnevna svečanost, svečanost Sri Sathya Sai središnje zaklade, zaslužuje našu pozornost. Organizirali su je studenti Sri Sathya Sai Sveučilišta koji rade za Središnju zakladu. Stotinjak bivših studenata toga sveučilišta radi s nama na raznim mjestima. Svi su oni organizirali tu svečanost – to je bilo doista veliko slavlje.

Središnja Sri Sathya Sai zaklada navršila je trideset godina, zato su svi mislili da je to prikladan razlog obilježavanja toga događaja. Bio je istaknut veliki natpis na kojem je pisalo: ‘Sri Sathya Sai središnja zaklada u službi čovječanstva’. U službi čovječanstva - to je va�no. To je bila svrha zaklade od njezina osnutka.

Vijorile su se dvije lijepe, šarene zastave,

svaka na jednoj strani tribine. Na jednoj je pisalo: ‘Sai, izvor našega razvoja’. To je bio doista dobar naslov jer Sai je izvor svakoga razvoja. Ako je Središnja zaklada danas postigla ovu razinu – da služi cijelom čovječanstvu na tako veličanstven način, što je izvor toga služenja? Sai je taj izvor. Zato je ta zastava upravo pristajala na to mjesto i s tim riječima – ‘Sai, izvor našega razvoja’.

Na drugoj strani tribine postavili su jednu drugu šarenu zastavu s riječima: ‘Sai, središte naše zaklade’. Na zastavi nije pisalo jednostavno – ‘Središnja zaklada’. To nije samo zaklada osnovana u dobrotvorne svrhe. Središte naše zaklade je Sai – što je također od velikoga značaja. Sai bi trebao biti njezino istinsko središte. Ali nažalost, naše središte je ipak drukčije. Mnogi od nas polažu svoje povjerenje1 u novac, polo�aj i utjecaj. Bog nije nikada središte našega povjerenja i zato smo zbunjeni. Stoga su te dvije zastave, svaka na jednoj strani tribine, prenosile dalekosežnu poruku svakome tko je prisustvovao toj svečanosti.

Sastanak je započeo bivši student Ramakrishna koji sada radi u Središnjoj zakladi. On je pozdravio Bhagavãna Babu, poklonike i druge sudionike proslave. Tko su to bili?

Jedan je bio Sri P. Rama Mohan Rao, predsjednik poglavarstva Prasanthi Nilayama. Drugi istaknuti gost bio je Sri K. Charkravarthi, tajnik Središnje zaklade. Treći poštovani gost bio je N. Charanjivi Rao. Ova trojica predstavljala su Središnju zakladu – sve su to postariji ljudi, iskusne, poznate osobe koje su rasle sa Zakladom. Ostali sudionici bili su bivši studenti Sveučilišta koji sada rade za Središnju zakladu.

BHAGAVÃN SRI SATHYA SAI BABA – POTPUNI AVATÃR

Prvi govornik je bio Sri Rama Mohan Rao, predsjednik poglavarstva Sri Sathya Sai

1 igra riječi – Central Trust - znači središnja zaklada; ali riječ trust znači i povjerenje

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

IJEČAN

J 2006.

11

u Prasanthi Nilayamu. On ima osamdeset tri godine, veoma je mršav i visok, jednostavan je i ponizan čovjek, s nepokolebljivom vjerom u Bhagavãna. �ivio je u drugom okrugu prije nego što se preselio u Prasanthi Nilayam. Služi već četrdeset godina Bhagavãnu, nije izostao s posla ni jednog dana, radi danonoćno za Bhagavãna.

On je iznio neke interesantne činjenice koje će nas sve zanimati. Rekao je: “Rãma je bio Bo�je utjelovljenje, Kõšïa je bio Bo�je utjelovljenje. Ali Bhagavãn Baba je puni avatar – pþrïa avatãra – utjelovljenje avatara u potpunosti.”

A sljedeće njegove primjedbe odnosile su se na njegovo vlastito iskustvo. Čini se da je patio od bronhitisa, a Bhagavãn ga je izliječio. Također je spomenuo da je njegova supruga jednom bila tri dana u nesvijesti. Svi su već digli

ruke od nje. Tada joj je Bhagavãn dao vibhþti i vratio je u �ivot.

Govornik je spomenuo još jedno čudo. Njegova supruga je izgubila zlatni lančić koji joj je dao Bhagavãn. Nije znala gdje ga je izgubila. Ali jednoga dana, dok je plakala, Svami joj je materijalizirao isti lančić, izvadivši ga ispod pijeska pred njom. To je doista svakoga iznenadilo.

Rekao je također da je život njegove kćeri bio spašen kad je imala vodene kozice, a sada nema nikakve brazgotine na svom licu. Njegov šurjak, dijabetičar, bio je jednako tako izliječen onda kad su mu liječnici rekli da je operacija neophodna. Svami ga je izliječio bez operacije. Sa suzama u očima, pun radosti i zahvalnosti Bhagavãnu, on je spominjao ta čuda jedno za drugim. Njegove su priče dirnule sve slušatelje.

MO�DA SAM JA NEPOZNAT VAMA,ALI VI NISTE NEPOZNATI MENI

Drugi govornik bio je Sri Charkravarthi, tajnik Središnje zaklade. On je ranije slu�io kao visoki upravni službenik okružja. Bio je i tajnik za financije, povjerenik za trgovačke poreze te je zauzimao još neke položaje u vladi, prije nego što je došao k Bhagavãnu.

Za Bhagavãna radi kao arhivar na Sveučilištu, a povezan je i sa Sri Sathya Sai projektom pitke vode u tri važna područja – u Anantapuru, Mahaboobnagaru i Medaku u državi Andhra Pradesh. On ima mnogo iskustva. U svom govoru istaknuo je sljedeće:

Kad je prvi puta došao u Prasanthi Nilayam, Svami mu je rekao: “Ja tebi mo�da izgledam nepoznat, ali ti nisi nepoznat meni. Znam te već nekoliko života. Poznam te veoma dobro.”

Prvorazredni službenik doživio je doista šok kad je čuo ovu primjedbu – da ga Bhagavãn poznaje već dugo premda su se sada prvi puta susreli.

Misleći na svoj položaj arhivara na

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SIJ

EČAN

J 2006.

12

Sveučilištu Sri Sathya Sai, on je rekao: “Nevjerojatno je kako se Bhagavãn sjeća imena svih studenata, njihovih ocjena iz svih predmeta, njihovih roditelja i ostalih članova obitelji. Govorio je i o tome kako Bhagavãn vodi cijelo Sveučilište, kako sastavlja nastavni plan i program te uvodi seminare. To je nešto doista začuđujuće.

Zatim je dodao: “Za Sri Sathya Sai projekt opskrbe pitkom vodom, koja je uvedena u oblasti Anantapur, bilo je potrebno nabaviti cijevi iz cijele zemlje. Jedna ili dvije tvornice nisu mogle zadovoljiti sve potrebe. Cijevi su morali tražiti iz mnogih mjesta – iz Ahmedabada, Aurangabada, iz Calcutte, Trichya te mnogih drugih mjesta. U tom projektu pitke vode bilo je također korišteno trideset pet bušilica za iskapanje zemlje. Ti podaci doista zadivljuju.

BOG JE SA MNOM I JA SAM S BOGOM

Toga dana govorio je i N. Charanjivi Rao. Rekao je kako je bio sretan kad je gledao da djeca, koja su nekad bila u osnovnoj školi, napuštaju sveučilište nakon što su postigli razne akademske stupnjeve. To je doista izvanredno, to je tako predivno!

Charanjivi Rao sada ima osamdeset tri godine. Prije nego što je došao k Svamiju, bio je inženjer i graditelj. Prvi daršan doživio je 1958. godine te je stekao čvrsto uvjerenje da je Baba Bog – tada, sada i zauvijek.

Rekao je: “Uvijek imam osjećaj da je Bog sa mnom i ja sam s Bogom. Ta dva osjećaja, ta dva uvjerenja poticala su me da radim mnogo i dugo, bez obzira na to kako je to naporno, teško i zamorno. Neće biti teškoća u ispunjavanju dužnosti i povremenih zadaća jer je Bog sa mnom, a ja sam s Bogom.” Još je dodao da je svakom pokloniku apsolutno potrebno nesebično služenje.

On se također prisjetio jednoga svoga iskustva kad ga je Bhagavãn poslao u dr�avu Gujarat. Vjerojatno znate za nečuveni potres koji se ondje dogodio. Posljedica je bila gubitak tisuća ljudi i stoke kao i golemi gubitak materijalnog bogatstva – šteta je procijenjena na stotine desetaka tisuća rupija. Sve je to bilo veoma tragično.

Svami je poslao Charanjivi Raoa da

obavi spasilački posao zajedno s još nekim suradnicima. On se prisjeća jednoga dirljivog prizora u Gujaratu kad su seljaci bili tako sretni i zahvalni Bhagavãnu koji je poslao sve što je bilo potrebno u času njihove nevolje. Bili su naročito sretni što se Bhagavãn brine o njima nakon što su pretrpjeli najstrašniju katastrofu koja se čovjeku može dogoditi.

BO�JA MISIJA

Bivši studenti Sveučilišta kasnije su sudjelovali u jedinstvenoj raspravi u kojoj su svojim govorima doticali po jedan aspekt svakoga od projekata koje je poduzela Sri Sathya Sai zaklada.

Prvi govornik bio je Srinivasan, diplomirani magistar ekonomije, koji je rekao: “Ova Sathya Sai središnja zaklada, te naše djelovanje i uključivanje u njezin rad sliči putovanju ljubavi.”

Nakon njega su govorila još dva mlada čovjeka: Satish, magistar znanosti, i Arun Kumar, magistar tehnologije i ekonomije. Oni su bili komentatori ili “majstori ceremonije” na sastanku toga dana.

Arun Kumar je rekao: “Sâm Bhagavãn je veoma jasno istaknuo Svoju misiju u pismu koje je uputio Svom bratu prije mnogo godina. Njegov brat je sumnjao u Njega misleći da je On pod utjecajem nekoga zloduha. Zato mu je Baba napisao pismo kojim mu je razjasnio sve njegove sumnje te ukazao na Svoju misiju.”

Neću vam navoditi to pismo na teluškom jeziku jer ga ne biste razumjeli. Zato ću vam dati englesku verziju. Prvi aspekt Njegove misije jest – štititi i osigurati blaženstvo cijelom čovječanstvu. To je odlučio učiniti.

Drugi aspekt je Njegovo obećanje da će dovesti natrag sve ljude koji su zalutali s puta ispravnosti i popraviti ih.

Treći aspekt jest spašavanje siromašnih i potrebitih, biti utočište izgubljenih, pomagati im – taj aspekt je Svamiju naročito drag.

Četvrti aspekt je božanska misija. Veličina ovog avatara leži u spašavanju i proširivanju zaštite na one ljude koji Ga iskreno štuju i odani su Mu svojom disciplinom i spremnošću da djeluju.

Evo petog aspekta Njegove bo�anskosti – pobrinuti se da svi njegujemo odanost koju

Biseri Saijeve mudrosti

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

IJEČAN

J 2006.

13

ne uznemiruju udarci ni iznenadni padovi u �ivotu. Oni nas ne smiju uzrujavati. Moramo njegovati nepokolebljivo stanje uma te ostati uravnote�eni. To je definicija odanosti, prema Bhagavãnovom mišljenju. To su dakle pet aspekata bo�anske misije koju je Bhagavãn spomenuo u Svom pismu bratu.

TRI OBEĆANJA EASWARAMMI

Tada je Arun Kumar spomenuo kako je Bhagavãn dao tri obećanja Svojoj majci. Easwaramma je željela da se u Prasanthi Nilayamu iskopa bunar kako seljaci ne bi trebali pješačiti miljama da napune vrčeve s vodom. Bhagavãn je ispunio njezinu �elju. Onih davnih dana nalazio se velik bunar pokraj Ganeûinih vrata. Stariji će se toga sjećati. A danas će projekt opskrbe vodom dovesti pitku vodu u oblast Anantapura, Mahaboognara i Medaka. Sada se taj projekt proširuje do Madrasa u državi Tamil Nadu.

Druga želja Njegove majke bila je osnovna škola. Ona je željela osnovnu školu za lokalne seljake jer su njihova djeca morala daleko pješačiti do škole. Zato je Bhagavãn započeo gradnju prve škole koja nosi Easwarammino ime. Ta je škola prerasla u Sri Sathya Sai Sveučilište koje je steklo velik ugled kao akademska ustanova visoke vrijednosti. Komisija koja ocjenjuje rad sveučilišta postavila ga je na prvo mjesto.

Treća želja Njegove majke bila je osnivanje centra za primarnu zdravstvenu zaštitu koja treba osigurati minimum zdravstvenih potreba seljaka. Stoga je Svami u ašramu započeo graditi takav centar. Sada je i taj centar prerastao u Sri Sathya Sai super specijalističku bolnicu. Kao da to nije bilo dovoljno, Bhagavãn je u Bangaloreu izgradio još jednu takvu bolnicu.

Prijatelji moji, to pokazuje jedan razvojni proces koji ukazuje na božanski napredak i razvoj, ukazuje na to kako božanska misija krči put u svoj svojoj veličini i veličanstvenosti, bez ikakvih zapreka jer je Božja volja nepojmljiva i neusporediva. Bez sumnje, ona će se svakako manifestirati. To i sâmi otkrivamo.

POVJERENJE U SEBSTVO

Drugi mladi čovjek, dr. Sainath, magistar znanosti i doktor filozofije citirao je Bhagavãna: “Svjetovno znanje je potrebno za �ivot, a duhovno za oslobođenje.”

Dr. Sainath je također bio veoma sretan što može podijeliti sa svima okupljenima vijest da je Sri Sathya Sai Sveučilište sada na vrhu, da se smatra najboljim od svih indijskih sveučilišta.

Tada je spomenuo neke studente. Jedan od njih koji je završio post diplomski studij, pojavio se pred komisijom za zapošljavanje. Članovi komisije su ga pitali što mu je Baba dao.

A on je odgovorio: “Dao mi je samopouzdanje, a ne samo obrazovanje.”

Prijatelji moji, budući da znam kako ste već dobro obaviješteni o mnogim temama iz Sai literature, mislim da ni u ovu ne trebamo ulaziti dublje. Čini mi se da je nekoliko rečenica o samopouzdanju dovoljno.

Samopouzdanje nije ni fizičko ni intelektualno, nije socijalno, psihološko ili političko. Samopouzdanje je povjerenje u Sebstvo. A Sebstvo je vrhovno, ono je Svijest. Dakle, povjerenje u tu vrhovnu Svijest je samopouzdanje. Ona nema nikakve veze s tijelom, umom ili intelektom.

Dr. Sainath je također spomenuo jednoga od naših bivših studenata koji živi u Francuskoj. Njega su osobito cijenili i čestitali mu, ne samo zbog njegove akademske vrsnoće, nego i zbog čestitosti njegova karaktera. Kad smo to čuli, bili smo veoma sretni. Sri Sathya Sai Sveučilište nudi besplatno obrazovanje i ne čini nikakve ustupke što se tiče studentskog standarda.

Tada je govornik naveo primjer kako Svami oblikuje Svoje poklonike. Znate da postoje tvornice koje proizvode gume za kamione, traktore i automobile. Prije nego što se te gume pošalju na tržište, one se provjeravaju na različite načine. Provjerava se njihova izdržljivost na svim vrstama indijskih cesta. No, ne moram vam pričati o indijskim cestama! Niti o prilaznim cestama do nekih sela. Bolje da ne govorim o njima. Jesu li to ceste ili rupe? Jesu li to ceste, ili samo poljski putovi? Dakle, bolje da ih ne spominjem! Gume se provjeravaju u tim situacijama da se vidi, koliko mogu izdr�ati.

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SIJ

EČAN

J 2006.

14

I Baba nas priprema upravo onako, kako se gume provjeravaju. On nas oblikuje da budemo spremni “koturati se” po svim najgorim cestama �ivota, tako da se možemo suočiti sa svim vrstama izazova. I zato ne trebamo ni zbog čega biti očajni.

Konačno je govornik završio riječima: “To nije Sri Sathya Sai Institut za visoko obrazovanje, to je Sri Sathya Sai Institut za najviše obrazovanje.”

TVOJE MOLITVE OMEKŠALE SU MOJE SRCE

Zatim je govorio jedan drugi mladi čovjek imenom Prashant, također post diplomac. On je ispričao neka svoja iskustva. Izabrao sam ove govornike i njihove govore jer će vas njihova iskustva najviše zanimati.

Dok je taj mladić bio na zadnjoj godini svoga post diplomskog studija, dogodila mu se nesreća. Za vrijeme ispitnih rokova, slomio je ruku. Prema sveučilišnim pravilima, kad se nekome dogodi takav nesretni slučaj, on može pozvati nekoga tko će umjesto njega pisati odgovore na pismenom dijelu ispita. Student može diktirati, a onaj koga pozove, pisat će umjesto njega. Međutim, to ne može biti student istoga godišta ni istog usmjerenja. Takav “pisar” može dakle pisati umjesto unesrećene osobe i to je strogo pravilo. Sa zavojem na ruci, taj je mladić otišao k Svamiju i tražio dopuštenje da odabere nekoga za svoje ispite.

Ali Svami je rekao: “Ništa od toga! Ne! �elim da ti sâm pišeš! Neću da ikoga zapošljavaš.”

I tako je on cijeli ispit pisao sâm te je postigao najviše ocjene toga semestra, više nego prošlih semestara. Rekao je: “To je bila Saijeva volja.”

Kad je došao k Svamiju, nakon što su objavljeni rezultati, Bhagavãn je rekao: “Tvoje su molitve omekšale moje srce. Obasuo sam te svojom milošću pa si prošao tako dobro, tako dobro!”

Mladić je završio svoj govor otpjevavši jednu pjesmu. On je redoviti pjevač u hramu svakog popodneva za vrijeme bhajana. Evo sadr�aja njegove pjesme:

O, Bože, moje se srce topi dok pjevam

o Tvojoj veličanstvenosti. O, Bo�e, Ti si Svojom ljubavlju upalio

svjetlost mudrosti u mom srcu. O, Bo�e, ti si mi sve u ovom �ivotu i u

svim �ivotima poslije njega.

BILO JE PRIMLJENO PEDESET OSAM TISUĆA KARDIOLOŠKIH PACIJENATA

Govorio je još jedan mladić koji radi u bolnici. On je završio post diplomski studij biologije i ekonomije. Spomenuo je da je do sada primljeno pedeset osam tisuća pacijenta na odjelu kardiologije Sri Sathya Sai super specijalističke bolnice. Osim toga, tisuću petsto pacijenata došlo je zbog zamjene srčanih zalistaka. Na odjelu za urologiju bili je liječeno osamnaest tisuća pacijenata. Nakon što je spomenuo ove statističke podatke, govorio je o iskustvima nekih pacijenata.

Bukkapatnam je seoce u blizini Puttaparthia. U njemu živi učitelj koji je srčani bolesnik i kojemu je bila potrebna jedna skupa injekcija koja je stajala čak pedeset tisuća rupija.

Svami je rekao: “Bilo što bilo, moramo spasiti život svakog čovjeka koji dođe k nama.”

I tako je učitelj dobio tu injekciju. Nakon dva dana bio je operiran. Poslije operacije posjetili su ga neki prijatelji i pitali ga kako je, a on je odgovorio: “Sada sam spreman nešto pojesti!”

Čovjek koji je trebao napustiti svijet, bio je spreman za jelo! To je milost Bhagavãna Sri Sathya Sai Babe.

Neki kršćanin iz Kerale došao je u bolnicu. Bio je srčani bolesnik i trebalo ga je operirati. On je bio čvrsto uvjeren da su Baba i Krist jedno, ali njegova žena nije u to vjerovala. Često se događa da jedan od bračnog para nema vjere u Svamija. Nisam ni ja bio izuzetak.

Zato se Svami pojavio u snu njegove supruge. Ne u snu toga čovjeka jer on je vjerovao u Babu, zato Ga nije trebao sanjati. Dakle, Baba se pojavio u njezinu snu i rekao da je On kozmički Krist. Taj je san žena sanjala u ranim jutarnjim satima. U Indiji se vjeruje da je istina, ili će se obistiniti sve što sanjamo u ranim satima jutra. To je naša tradicija.

Sada je i ta žena stekla čvrstu vjeru u Babu.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

IJEČAN

J 2006.

15

Njezina su supruga operirali i on se oporavio. Od tada njih oboje često posjećuju Prasanthi Nilayam. Bili su ovdje najmanje šesnaest puta.

Ravi Mariwala, također zaposlen u bolnici, naveo je drugi primjer. Govorio je o pacijentu iz Nepala. Prije nego što je taj čovjek došao ovamo, on je prodao svoju kuću i sve što je imao kako bi mogao platiti liječenje u nekoj bolnici. Ali tamo ga nisu izliječili. Nije se osjećao dobro. Što se dogodilo? On je došao k Svamiju jer više nije imao novca za daljnje liječenje. Nakon toga, uspješno su ga operirali. Danas on obavlja normalno svoj posao, kao i prije.

Iz Jabalpura došli su na liječenje muž i žena. Muž je patio od neke bolesti srca, a supruga je imala kamence u bubrezima. Oboje su dakle imali zdravstvenih problema. Danas su živi i zdravi. To je uglavnom pričao Mariwala.

UMARA LI SE ON IKAD?

Nakon toga je govorio gospodin Nirajacharya, stručnjak za tehnologiju i menadžment. Rekao je da projekt opskrbe pitkom vodom dovodi vodu stotinama tisuća stanovnika okruga Anantapur. Izgrađena su golema spremišta za vodu, čak i privatni stanovi imaju tu vodu u cijevima. Do tada su ljudi pješačili miljama zbog vode. Danas je imaju u svojim domovima.

On je izjavio i ovo: “Zna li Bhagavãn uopće što je umor? Umara li se On ikad? Jer mi Ga vidimo kako neprestano samo daje. Nema vremena zaustaviti se. Nema ni časa odmora. On nastavlja služiti ljudima.”

Zadnji govornik toga popodneva bio je Srinivas, magistar znanosti i još jedan dobar pjevač. Sigurno ste ga čuli kako svakodnevno ovdje pjeva bhajane. On je govorio o Gangi. Vjerujem da znate tu svetu rijeku Indije.

“O, Bhagavãn, Ti si u Anantapur doveo Gangu koja je udaljena stotinama milja. Ti si dopustio da se to dogodi.”

KOLIKO LJUBAVI IMAŠ, KOLIKO LJUBAVI!

Svamijeva misija ne treba publicitet, niti javno izlaganje. To je dokaz Njegove

božanskosti. Srinivas je također spomenuo primjer jedne gospođe koja je odrasla sa svoje četvero braće u sirotištu. Kad je kasnije umro njezin muž, ona je ostala sama.

Ta je gospođa došla k Srinivasu i upitala ga: “Hoću li imati prilike približiti se Svamiju da ispunim svoju jedinu želju? Želim Ga nazvati dragim ocem. On je moj otac, moj dragi otac i želim Ga tako zvati. Hoću li imati priliku za to?”

Tada je Srinivas otpjevao jednu prekrasnu pjesmu jer je bio pjevač. Imao je veoma melodičan glas. Evo te pjesme:

O, Sai, Bo�e naš!Ti si utjelovljenje ljubavi i samilosti.O, Bo�e Sai,Ti si utočište izgubljenih, O, Bo�e, kad nije bilo nikoga da me voli, kad je bilo tako teško mome srcu,kad nisam imao kamo otići,kad je svuda naokolo vladao mrak,Ti si bio moja majka, moj otackoji je ispru�io Svoju bo�ansku ruku

ljubavi prema meni.O, Bo�e, dragi moj Sai!

Pjevao je još jednu pjesmu koja također ima duboko značenje.

O, Bo�e Sai,Ti si sišao na ovu zemljui pretvorio je u raj.Ti si došao na zemlju kao Bo�je utjelovljenjekako bi i čovjek postao Bog.Koliko ljubavi imaš, koliko ljubavi!

Gromoglasni pljesak odzvanjao je svuda kao odgovor na ovu pjesmu tako punu značenja. Želio sam to podijeliti s vama kao prvu temu našega današnjeg sastanka.

Mjesec rujan, 2002. godine

BOG JE S VAMA

Vjerujem da ste čuli za dječaka Prahlãdu iz velikog epa Bhãgavatam. On je bio gorljivi poklonik Božji, ali njegov je otac bio protiv Boga. Bio je kralj koji je kontrolirao cijeli univerzum – moćan čovjek koji je želio da ga

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SIJ

EČAN

J 2006.

16

sin naslijedi. Zato je poslao malog dječaka učiteljima. Ali dječak je odbio naučiti bilo što od njih.

Umjesto toga, pjevao je o Božjoj veličanstvenosti. To se nikako nije svidjelo njegovu ocu kojemu je on već dozlogrdio. Ali ipak nije odustajao. Pokušao je mnogo toga da promijeni sina. Dao ga je gurnuti u vatru, baciti s planinskih vrhunaca, utopiti u oceanu. Prisilio je slonove da gaze po njemu, zmije da ga ujedaju. Na kraju mu je dao otrov da ga popije. Ali dječaku se ništa nije dogodilo jer je uvijek pjevao o Božjoj veličanstvenosti.

Bhagavãn je spomenuo taj primjer i Božju moć – da se ništa loše ne može dogoditi čovjeku ni u kakvim uvjetima. Bog neće dopustiti da Njegovi poklonici propadnu ili stradaju. On je uvijek uz njih.

Tada sam ja upitao: “Svami, je li Bog prisutan u tako suptilnom liku? Je li Bog doista svuda, u makrokozmosu kao i u mikrokozmosu, u atomu i cijelom univerzumu?”

Baba je odgovorio: “Da. Upravo na to mislim kad u svojim govorima ka�em da je Bog s vama, u vama, iznad i ispod vas i oko vas. Na to mislim.”

Zatim sam upitao: “Postoji li itko s takvom božanskom Sviješću? Ima li ikoga sa Sviješću da je Bog posvuda? To je lako reći, ali postoje li takvi ljudi?”

“Da, zašto ne? Mnogo je takvih ljudi.”Tada je dodao: “Kad ne bi bilo takvih

ljudi na svijetu, sunce ne bi sjalo, ne bi bilo ni mjesečine, ni vjetar ne bi puhao. Cijeli svijet bio bi drukčiji. Da, ima ljudi koji imaju Svijest da Bog pro�ima sve.”

Postavio sam drugo pitanje: “Svami, zašto mi ne mo�emo razumjeti tu istinu? Da je Bog posvuda, da pro�ima sve. Zašto to ne mogu razumjeti? Zašto?”

“Zbog zablude. Zabluda je odgovorna za to. Što je zabluda? Pogrešan identitet. Zabluda je super prijevara. Zabluda je misliti da je nešto stvarno, a zapravo ne postoji. Dakle, ono što je nestvarno, čini se stvarnim zbog zablude. Zabluda vas prisiljava da vjerujete u ono što ne postoji. Ono što je nestvarno, izgleda kao stvarno zbog zablude. Zabluda vas prisiljava vjerovati u ono što ne postoji.” Je li to jasno?

Bhagavãn je dalje govorio: “Ova misao zablude slijedit će vas poput sjene do kraja života. Pretpostavimo da jedne večeri nađete

nešto na putu ispred sebe. Mislite da se radi o zmiji i pokušate je udaljiti od sebe. Kad upalite svjetlo, primjećujete da to uopće nije bila zmija, već uže. Dakle, kad ste pažljivo promotrili, vidjeli ste da se ne radi o zmiji, nego o užetu. Što se dogodilo? Zmije nije bilo niti na početku niti na kraju. Zmija se nije pojavila pa nije niti nestala. Sve se vrijeme radilo o užetu. Samo je čovjek pogrešno zamijenio uže sa zmijom. To je bila zabluda.”

Što se dogodilo? Strah – kad je čovjek pomislio na zmiju. Hrabrost - kad je saznao da se radi o užetu. Što se onda pojavilo i tada nestalo? Bio je to strah, a ne zmija. Radilo se o užetu od samoga početka. Strah se javio zbog pogrešnog identiteta. To se zove zabluda.

Da bismo se riješili zablude, trebamo se moliti Bogu – mãdhava. Ma je zabluda, mãyã, dhava znači gospodar. Dakle, Bog je gospodar zablude. On se mo�e pobrinuti da mi ne budemo �rtve zablude. To je rekao Bhagavãn.

“O, Svami, ako Bog otklanja obmanu, zar ona ne djeluje na Njega? Zašto na mene djeluje zabluda, zašto ne djeluje na Boga? Kad dodirnem vatru, spr�im ruku. Kad Ti dodirneš vatru, trebalo bi se dogoditi isto. Zar ne misliš tako? Ako sam ja �rtva zablude, zašto nije i Bog �rtva zablude?”

Budući da je Baba veoma milosrdan, On je već na početku oprostio moje glupo pitanje. Dao mi je ovakav odgovor:

“Mačka zubima nosi svoga mačića s jednog na drugo mjesto. Njezini zubi neće povrijediti

malog mačića, ali isti ti zubi, odmah će ubiti miša. To su isti zubi. U prvom slučaju oni ne ubijaju, u drugom ubijaju.

Bog poma�e pokloniku otkloniti zabludu, ali ona na Njega ne djeluje.”

REAKCIJA, ODRAZ, ODJEK

Svami je također spomenuo da cijeli ovaj svijet nije ništa drugo nego reakcija, odraz i odjek. Štogod radimo, vratit će nam se. To je sigurno. Posljedice su neizbježne. Rezultati su neizbježni. Oni će nam se vratiti kao suprotno djelovanje, kao odraz i odjek.

Bhagavãn je naveo primjer neuka pastira. Pastir je poveo svoje ovce do obli�njeg planinskog područja. Dok su one pasle, dječak je počeo pjevati. Na svoje iznenađenje, začuo


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

IJEČAN

J 2006.

17

je kako i neki drugi momak pjeva. Prestao je pjevati. I onaj drugi je prestao pjevati. Počeo je opet pjevati, a to je učinio i onaj drugi. Zapjevao je drugu pjesmu, a onaj drugi momak je i tu pjesmu pjevao. To ga je veoma razljutilo. Kad se vratio kući, požalio se majci:

“Majko, u šumi se nalazi neki čovjek. Štogod ja radim, on ponavlja. Kojugod pjesmu ja zapjevam, i on je pjeva. Ako počnem pjevati neku novu pjesmu, i on će je pjevati. To me strašno ljuti. “

Njegova je majka odgovorila: “Nema nikoga drugog, moj sine. Ne brini se, sutra ću i ja poći s tobom.”

Sljedećeg dana majka je slijedila svoga sina. On je počeo pjevati. Ponovno je i onaj drugi glas pjevao.

Tada je majka rekla: “Nema druge osobe. Budući da je to dolina, zvuk dolazi do tebe kao odjek. To je jeka i ništa drugo. Nitko drugi ne pjeva.”

Tako i mi moramo znati da je Bog s nama, da sve s čime se suočavamo nije ništa drugo nego reakcija, odraz, odjek. Ništa nije novo, nema ništa novoga. Sve je reakcija, odraz, odjek unutarnjeg bića.”


NAJVEĆE DJELO MILOSRĐA

Jedan stariji profesor postavio je ovakvo pitanje:

“Svami, koje je najveće djelo milosrđa?”Premda to pitanje nije imalo nikakve veze

s onim o čemu se raspravljalo, Svami ga je tolerirao zbog profesorovih godina. Da sam ja postavio takvo pitanje usred rasprave o obmani, znam kakva bi reakcija nastala. Odraz i odjek vratili bi se k meni. Dakle, jedan stariji čovjek je pitao koje je najveće djelo milosrđa.

A Svami je odgovorio: “Dijeljenje hrane. Nahraniti druge, najveće je djelo milosrđa.”

Ostalo je još nešto vremena do instrumentalne glazbe prije bhajana. �elio sam

iskoristiti to vrijeme najbolje što sam mogao, zato sam postavio drugo pitanje: “Svami, kod čina milosrđa – onaj koji daje je superiorniji od onoga koji prima. Imam li pravo?”

Svami je odgovorio: “Imaš potpuno krivo. Zašto? Darovatelj nikad nije veći jer daje, bogataš možda sutra više neće biti bogat. Novac se pojavi i nestane. Kako možeš reći da je darovatelj veći? Ne, ne! Ne smiješ to misliti. Na ovom svijetu nitko nije superiorniji ni od koga. Svi su jednaki.”

JA SVE VAS ZNAM

U međuvremenu Svami je počeo samilosno pogledavati jednog mladića. Vidio sam da su Njegove oči postale vlažne. Pozvao ga je da dođe bliže te ga zagrlio.

“Što studiraš, mladiću?”Mladić je odgovorio da je u dvanaestom

razredu.Tada je Svami rekao: “Ovaj mladić došao

je k meni kad je imao pet godina. Bilo je to u Brindavanu. Primio sam ga u našu školu. Toga dana on je dobio brzojav da je njegova majka preminula. Od tada sam se posebno brinuo za njega. Sada je u dvanaestom razredu. Njegov brat studira medicinu, a sestra je u Anantapuru.”

On je i dalje pričao o tom mladiću. Zatim je upitao: “Znate li zašto sve to govorim? Vi drugi mislite da vas ne primjećujem. Ali zapamtite, znam sve vas. I pamtim svakoga. Ja vidim svakoga, ali nije potrebno da sa svakim razgovaram.”

OÇ OÇ OÇOÇ asato mã sad gamaya…OÇ ûãnti, ûãnti, ûãnti

Izvornik: h t tp:/ /www.sa iw isdom.com/sa ipear l s /


SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

VEL

JAČA 2

006.

6

Biseri Saijeve mudrosti - 10. dio

OÇ OÇ OÇ

Sai Ram! Duboko se klanjam Bhagavãnovim

lotosnim Stopalima

Draga braćo i sestre!


Zadnji razgovor s Bhagavãnom bio je

upravo toga dana i prilično je zanimljiv. Kasnije

ćemo se vratiti na sastanke održane prije toga

datuma. Neke Bhagavãnove primjedbe su od

općeg interesa te služe kao poruka i putokaz za

sve nas. Zato ih želim podijeliti s vama.

NE SMIJETE OVISITI O DRUGIMANajprije je rekao ovo: “Bilo da se radi o

sportskim susretima ili o bilo čemu drugom,

čovjek ne smije ovisiti o drugima. Ne smijete

uzeti u službu nikakve ljude niti posrednike

zbog te svrhe. Morate ovisiti o sebi i pouzdati

se u sebe.” To je ono što je On nazvao

samopouzdanje, oslanjanje na sebe - svaûakti.

To je za sve nas prekrasna poruka koja će nam

pomoći da se osovimo na vlastite noge, a ne da

ovisimo o susjedima.

To me potaknulo da postavim ovo pitanje:

“Svami, je li moguće oslanjati se samo na

sebe cijeli život? Zar je loše potražiti pomoć od

nekoga drugog? Zašto se to ne smije učiniti?”

Tada je Svami odgovorio: “Čak ako vam

neki drugi čovjek pokušava pomoći, samo duh

u vama treba na to odgovoriti. Vanjski posrednik

će djelovati kao stimulans, a pravi duh u vama

odgovorit će na taj poticaj.”

Kakav prekrasan odgovor! Sada shvaćam

da su svi ljudi s kojima se družim i saobraćam

ovdje samo zato da mi pomognu izgraditi vlastiti

duh. Kad smo mrzovoljni ili neraspoloženi, drugi

će nam možda ponuditi riječi utjehe i pomoći. Ali

u nama se konačno treba probuditi duh. Drugim

riječima, kao nešto posve prirodno, vanjski

poticaji nadahnjuju naš duh iznutra. To je prvo

što je Svami naglasio.

POTREBNE SU NAM DVIJE STVARI – ENERGIJA I SPOSOBNOSTSvakom su potrebna ova dva elementa.

Podsjećam vas da su se sve te teme javile kao

posljedica sportskih susreta koji su se održali 11.

i 12. siječnja i tada je Svami govorio o tome, što

znači da su ti susreti bili samo izgovor ili prilika

da se svima pošalje ova bo�anska poruka. Zbog

toga dijelim Njegove primjedbe s vama

Dakle, On je rekao da su svakom čovjeku

potrebna dva elementa – energija – ûakti i

sposobnost - sãmãrthya. Oni su svakom veoma

bitni.

Tada sam ja rekao: “Bhagavãn, stalno sam

mislio da su sposobnost i energija jedno te isto.

Zar ne mogu samo s jednom od tih osobina

napredovati? Je li potrebno imati obje?”

Bhagavãn je dao ovaj primjer. Pokazujući

prema stolu, rekao je: “Da podignete stol, treba

vam energija. Ali potrebna vam je i sposobnost da

ga nosite. Kako ćete ga nositi? Trebate tehniku i

umijeće. To je sposobnost – sãmãrthya, dok je

potrêbna energija - ûakti.

“Svami, dao si nam čudesno objašnjenje.

Stalno sam mislio da su ta dva pojma sinonimi,

da možemo napredovati samo s jednom od tih

osobina, da nam nije potrebna druga. Dobro!

Sada shvaćam da je jedna dodatak drugoj, da je

komplementarna s drugom. Zadovoljan sam.”

U dodatku, Bhagavãn je objasnio

sposobnost, tehniku i umijeće. Dao je drugi

primjer. Kala je sanskrtska riječ koja znači pero.

A kava je sredstvo koje služi za proizvodnju

maslaca. Maslac se pravi uz pomoć bućkalice ili

štapa za bućkanje.

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • V

ELJAČA 2

006.

7

Svami je pjesnik nad pjesnicima. On je na

poetičan način doveo u vezu dvije riječi – olovka

– kala i bućkalica - kava. Olovka je sredstvo

za pisanje, a bućkalica za pravljenje maslaca.

Bućkalicu ne možete koristiti za pisanje,

niti olovku za bućkanje maslaca. Riječ je o

sposobnosti, umijeću.

Tako je On objasnio pojmove energije i

sposobnosti.

KAD SE JAVLJA BO�ANSKOST?“Svami, želio bih znati kad se javlja

božanskost ako imam energiju i sposobnost?

Gdje je mjesto Boga? Nije li dovoljna samo

sposobnost i umijeće?”

Evo Svamijeva odgovora: “Dakle, tamo

gdje si posijao sjeme u zemlju, ono raste i klija.

Kako mo�e proklijati bez zemlje? Bo�anskost je

zemlja koja poma�e sjemenu da proklija.”

“Svami, razumijem, ali sada bih želio znati

kakav je odnos između energije i sposobnosti.

Molim Te, objasni mi to. Sjeme je samo jedno.

Ali Ti si spomenuo oboje, i energiju i sposobnost.

Zato Te molim, da mi objasniš njihov odnos.”

Svami je bio dobro raspoložen. Odmah je

odgovorio: “Vidiš, postoji sjeme koje naraste u

drvo. Što veže drvo i sjeme? Voda. Ona je veza

između korijena u zemlji i mladice iznad zemlje.

Ta voda je božanskost. Slična se veza javlja

između energije i sposobnosti.”

Shvaćate? Kako je to lijepo rekao! Kad ne

bi bilo vode, ne biste mogli očekivati da će sjeme

proklijati. A ista ta voda penje se i u drvo. Voda

je dakle veza između korijena i mladice. Isto se

mo�e primijeniti na sposobnost i energiju. To je

doista dobra usporedba.

TAKO SE OSJEĆAŠ ZBOG SVOJE SLABOSTIPostavio sam drugo pitanje. “Svami, nekako

osjećam da ne mogu dobro napredovati bez tuđe

pomoći. Ti želiš da se oslanjam na sebe. Ali u

sebi osjećam da ne mogu bez nečije pomoći.”

Odmah je došao gorljiv odgovor: “Tako

se osjećaš zbog svoje slabosti. Samo te ona

prisiljava da misliš kako trebaš tuđu pomoć.

Zapravo, s tvojom snagom, sposobnošću i

energijom, sve možeš postići sâm. Osjećaj da ne

možeš sâm uspjeti, već da ti je potrebna pomoć

je uglavnom odraz i znak tvoje slabosti.”

To je dakle ključ za sve nas – da se oslonimo

na Boga u sebi, a ne da ovisimo o drugima što je

jasan znak slabosti. Je li to jasno? Molim vas da

osjetite tu ljepotu Njegova objašnjenja!

ENTUZIJAZAM I OHRABRENJENisam to želio ostaviti na toj točki pa sam

rekao: “Svami, što se mene tiče, ja bih trebao

nekoga da me ohrabruje. Ako već ni od koga

ne očekujem ništa, trebam bar nekoga da me

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

VEL

JAČA 2

006.

8

hrabri, da mi kaže nekoliko riječi ohrabrenja.

Zašto ne?”

On je rekao: “Ne, ne, ne!”

Upotrijebio je dvije riječi: entuzijazam i

ohrabrenje, pa je objasnio: “Dobro, drugi te

mogu hrabriti, ali duh ohrabrenja rođen je u tebi.

Nitko ne gura niti stavlja ohrabrenje u tvoja usta.

Ti se sâm ohrabruješ njihovim riječima.”

Dakle, ohrabrenje nije nešto što progutamo

kao pilulu. Ohrabrenje ne sliči injekciji koju

dobijemo. Mora se javiti entuzijazam i naći

svoje mjesto u nama, on se ne javlja izvan nas.

Taj entuzijazam, to ohrabrenje koje osjećamo

mora se javiti u nama, ono ne smije biti vanjski

poticaj.

JESI LI JUČER VIDIO ANIL KUMARA?Bhagavãn se iznenada obratio jednoj osobi

koja je sjedila u blizini: “Jesi li vidio Anil Kumara

jučer na pozornici za vrijeme sportskih susreta u

njegovu odijelu i kravati?”

Čovjek je odgovorio: “Da, Svami, izgledao

je veoma lijepo.”

Tada je drugi gospodin, upravitelj

brindavanskog hostela, rekao: “Svami, rekao

sam Anil Kumaru u lice da izgleda kao pravi

sportaš u svom tamno plavom sakou, u bijelim

hlačama i s kravatom. Izgledao je doista lijepo.”

Ja sam dodao: “Svami, ako prekrasno ne

izgledam ovdje, gdje ću se onda pokazati? Ako

nisam dostojanstven ovdje, gdje ću biti? Kad

sam kod kuće, mogu me vidjeti samo ljudi na

ulici, ali ovdje me promatra tisuće i tisuće ljudi

iz Indije i inozemstva. Zašto ne? Zato se volim

predstaviti na najbolji mogući način, jer sam uz

sâmoga Boga. Zašto ne?”

Tada je On odgovorio: “Hmm …Imaš li još

nešto reći?”

SJAJ I DOSTOJANSTVORiječ darja znači – u punom sjaju i svečano.

Riječ thìvi znači dostojanstvo.

Rekao sam: “Svami, ako s ovim sjajem i

dostojanstvom ne mogu biti ovdje, gdje takav

uopće mogu biti?”

Svami me je oštro promatrao. Pomislio

sam da je vrijeme da iskoristim priliku i pokušam

svemu dati lakši ton. Zato sam upitao: “Svami,

koja je razlika između sjaja i dostojanstva? Zar to

nije isto?”

Bhagavãn je primijetio: “Ono što je

dostojanstvo iznutra, odra�ava se kao sjaj

izvana. Sjaj je dakle vanjska manifestacija, dok je

dostojanstvo izraz nutrine. Tako se to pokazuje.

Ono što se vidi izvana je sjaj, to je projekcija

unutarnjeg dostojanstva. Dakle, dostojanstvo

sliči televizijskoj projekciji.”

Shvaćate li ljepotu te igre riječima?

Dostojanstvo je poput televizijske projekcije, a

sjaj je scena koja se vidi izvana.

“Prekrasno, Svami, doista veoma lijepo.

Tako sam sretan.”

ON JE TVOJ PROIZVODZatim je pozvao upravitelja brindavanskoga

koledža, najmlađeg upravitelja škole, bivšeg

studenta Svamijevog koledža.

Pitao me je kakav je, a ja sam odgovorio

da je on pravi dragulj. Bhagavãn je zatim pitao

kako to znam.

“Iz jednostavnog razloga – on je Tvoj

proizvod. Ja sam došao ovamo kad sam imao

četrdeset pet godina, već napola iskvaren, dok je

ovaj mladić Tvoj proizvod, potpuno čist.”

“Hmm…dobro!”

TI SI IZNAD GODINA STAROSTITada je Svami zapitao:”A što je sa

mnom?”

“Svami, Ti nemaš godina. Ja sam došao

ovamo s četrdeset pet godina dok je ovaj mladić

došao k tebi u svojim ranim godinama. Želiš da

Ti kažem koliko si Ti star? Ti nemaš godina. Ti

si iznad njih.”

Tada se naš dobri Bog čarobno nasmiješio

i pitao kako to znam.

A ja sam odgovorio: “Poznajem mnogo

ljudi koji su mi rekli da ih je Svami vjenčao, da je

vjenčao njihova sina, dao ime njihovu praunuku.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • V

ELJAČA 2

006.

9

I svi su oni ostarjeli dok je Svami tako mlad. Ti si

iznad vremena.”

“Dobro, dobro!”

JA NEMAM BRIGAAli tada je On primijetio nešto veoma

va�no.

“Da si poput mene, i ti bi bio iznad

vremena!”

“Svami, poput Tebe? Što time misliš?

“Ja nemam briga, ni o čemu ne razmišljam.

Kad ti ne bi imao briga, i ti bi izgledao mlad

poput mene.”

“Svami, zašto ljudi ostare?”

“Brige im daju izgled starih ljudi. One su

odgovorne za starost. Da nemaš briga, izgledao

bi mlad poput mene.”

Kako bi to bilo prekrasno kad ni mi

ne bismo imali briga. Ali što se više �elimo

osloboditi briga, više se brinemo. Ostavimo na

miru pse koji spavaju, ne moramo ih buditi!”

PRASANTHI NILAYAM JE RAJA tada je netko primijetio: “Svami, 14.

siječnja je vaikuïýa1 ekãdaûì2. Ali ne samo što je

taj blagdan tada, već je i sankranti3 istoga dana.

Vaikuïýa ekadaûì je blagdan, prigoda da se

štuju sva bo�anstva u isto vrijeme. Bog je jedan,

ali božanstava ima mnogo, zar ne? Postoji razlika

između Boga i božanstava, zar ne? Lakšmì je

bo�anstvo, Sarasvatì je bo�anstvo. Kãlì, Durga

- sve su to bo�anstva. Ali Bog je jedan i uvijek

isti. Je li to jasno? Dakle, vaikuïýa ekãdaûì je

prigoda kad istoga dana odajemo počast svim

božanstvima. Vaikuïýa znači nebo.

Tada sam rekao: “Svami, ako je to tako,

ovaj Prasanthi Nilayam je nebo, raj, pravi raj!”

“Kako to znaš?”

“Znam to zato jer kad sam ovdje, nemam

briga. Čim odem odavde, brige me počnu

progoniti i opsjedati. Stanje bez briga i misli je

raj. Ja taj raj doživljavam ovdje. Dakle, to je za

mene raj.”

UZOR I ZAPOVIJEDTada sam rekao: “Kakav si ideal postavio

pred nas! Ideal da se i mi moramo osloboditi

svih misli i briga – kakav si nam Ti uzor!”

Bhagavãn je odgovorio: “Ne radi se samo o

uzoru, već je to moja zapovijed svima vama.”

To doziva u svijest misao da Svami, naš

uzor, ima i zapovijed za nas. Njegova je zapovijed

da slijedimo Njegov uzor.

Na koncu je rekao: “Zato vam i ka�em da je

moj �ivot moja poruka.”

Njegov �ivot je uzor, a Njegova poruka -

zapovijed.

DUHOVNO ZADOVOLJSTVO“Svami, mi osjećamo zadovoljstvo,

nazovimo to psihološki - kad činimo stvari

koje drugi cijene. Kad učinim nešto što izaziva

divljenje i poštovanje drugih, ja sam zadovoljan,

zar ne? Je li to ispravno zadovoljstvo?”

Svami je na to odgovorio: “Duhovno

zadovoljstvo je va�nije od poštovanja drugih.

Ono je va�nije od bilo kakvog divljenja ili pljeska

izvana.”

Time je završio razgovor 12. siječnja

2003. godine. Sada se možemo vratiti ranijim

datumima, kao što smo to činili prije.

GLOBALIZACIJA I �IVOTNI STANDARD

Kao obično, toga dana nakon popodnevnog

intervjua, On je polako izišao hodajući

dostojanstveno, popravljajući kosu na čaroban

način, jedinstven i neponovljiv. Tada je dražesno

sjeo i počeo razgovarati s nama.

Pitao je: “Danas ste na koled�u imali

sastanak, zar ne?”

“Da, ujutro smo imali sastanak.”

“Koja je bila tema sastanka?”

1 vaikuïýa – nebo, raj, mjesto na kojem nema ni sjenke bola2 ekãdaûì – jedanaesti dan dvotjedne mjesečeve faze kad bi trebalo postiti i baviti se duhovnim aktivnostima3 sankranti – dan kad se Sunce počne kretati prema sjevernoj hemisferi

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

VEL

JAČA 2

006.

10

“Jedan stručnjak je govorio o

globalizaciji.”

“Da? Zašto o globalizaciji?”

“Ona je veoma potrebna da unaprijedimo

naš �ivotni standard.”

“To je pogrešno. �ivotni standard ne treba

unaprijediti. Zato globalizacija nije ispravna.

Kvaliteta �ivota, standard �ivota, va�niji je od

�ivotnog standarda.”

�IVOTNI STANDARD I OPASNOSTTada je izgovorio dvije riječi. Jedna riječ

je standard. Ako se povedete za životnim

standardom, susrest ćete se s opasnostima.

Zato se pobrinite da se to ne dogodi – ne slijedite

�ivotni standard.” To je rekao Bhagavãn.

“Ali Svami, mi ka�emo da je neka zemlja

velika i bogata zbog obilja, bogatstva i napretka.

Zar to ne ukazuje na prihod po glavi stanovnika

te zemlje?”

“Ne! Što je nacionalni standard života? To

je integracija cijeloga organskog svijeta, svih

bića, životinja, biljaka i prirodnih bogatstava.

Integracija svih tih elemenata čini nacionalni

standard, jer standard nije samo nešto što se

odnosi na vanjske utjecaje.”

Razmišljao sam o tome što je rekao. Danas

imamo tako mnogo globalnih problema: efekt

staklenika, ozonske rupe, opće zagađenje i

ostalo. Svi ti problemi postoje zbog nedostatka

integracije prirodnih izvora. Mi ubijamo životinje,

zato svijet divljine mnogo pati. Iskorjenjujemo

sve visoko drveće. Zato se danas susrećemo s

problemom zagađenosti zraka.

Bhagavãn ka�e da integracija svih �ivih

bića – biljaka, životinja i ptica – zajednički život u

savršenom skladu čini standard jednog naroda,

a ne samo ekonomija, udobnosti, pogodnosti

i rastrošnost. Tako On gleda na tu temu. Na

cijelom svijetu ti problemi zaokupljaju biologe i

ekologe koji se bave okolišem.

SUVREMENOST ZNAČI OGRANIČITI SETada sam ja upitao: “Svami, ako ne

koristim sve te moderne prednosti, mogu li se

smatrati modernim čovjekom? Ja mislim da sam

suvremen, veoma suvremen kad koristim sve te

prirodne resurse. Ako ih ne koristim, kako mogu

biti suvremen?”

“Ne, ne, ne, ne! Suvremenost nije

iskorištavanje, već ograničavanje. Suvremenost

znači koristiti prirodne izvore na ograničeni

način, a ne izobličavanje niti ubijanje. To znači

biti suvremen.”

“Dobro, Svami, u ovom suvremenom dobu

životni standard će svakako porasti. Da, ranije

nismo koristili pastu ni četkicu za zube. No,

moderan ih čovjek koristi. Plinske peći i slične

stvari poput grijalica nisu prije bile dostupne. Ali

danas ljudi koriste sve te naprave. Zar ne misliš

tako? I zato je prirodno da sa suvremenošću

poraste i životni standard bez ikakva posebna

truda.”

Poslušajte sada ovo mišljenje.

Baba je rekao: “Moderan život, ili ono što ti

nazivaš suvremenošću nije najnoviji životni stil.

Suvremenost znači postaviti strop nad željama.

Kontrola vlastitih želja je suvremenost, a ne život

s bezgraničnim željama.”

Kakva predivna definicija kakvu mo�e dati

samo On, i koju mi mo�emo sigurno slijediti.

KAKO KONTROLIRATI �ELJE?“Svami, lijepo je od Tebe čuti da moramo

kontrolirati svoje želje, ali zašto i kako da to

učinimo? Molim Te, reci mi! Kad vidim da je

netko imućan, ja poželim biti mnogo bolji od

njega. Zar Ti ne misliš tako? Kako se želje

kontroliraju? Znam da ih moram kontrolirati, ali

ne znam kako to učiniti.”

Tada je Bhagavãn odgovorio otvoreno,

navodeći ovaj prekrasan primjer: “Ne brini se što

drugi čovjek ima prekrasnu kuću. Budi sretan

što imaš krov nad glavom. Ne brini se što netko

drugi ima automobil, budi sretan što imaš svoje

noge. Ne moraš trošiti novac za benzin, a kad

cijene benzina porastu, to se tebe ne tiče. Jer

tebi je Bog napravio gume – to su tvoje noge.”

“Dobro, Svami, oprosti na ovom pitanju.

Ono što je danas rastrošnost, sutra mo�e

postati potreba. Telefon je bio luksuz, a danas je

potreba. Fri�ider je bio luksuz, danas je potreban.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • V

ELJAČA 2

006.

11

Što ka�eš na to, Svami?”

Kao što znate, Svamijeva riječ mora biti

zadnja. On nimalo ne popušta. Zato je odmah

rekao: “Zar ti prije nije bilo dobro bez telefona?

To s telefonom je tvoja vlastita ideja, jedna od

tvojih vezanosti. Zašto tako govoriš? Prije si imao

manje izdataka i bilo ti je bolje.”

To je On rekao.

“A zapravo, ti ideš jesti u hotele s pet

zvjezdica, u luksuzne hotele. Je li to potrebno?

Nije! Da bi umirio glad i zadovoljio je, dovoljan ti

je jednostavan obrok. Zašto rastrošnost? Čemu

luksuz? To nije potrebno.”

DUHOVNE STVARI NISU �ELJE“Dobro, Svami, ja Te �elim vidjeti,

razgovarati s Tobom. To su duhovni osjećaji.

Jesu li ti duhovni osjećaji također želje? Rekao

si da ne smijemo imati želja. Ali ja želim intervju.

Želim imati Tvoj daršan. Jesu li to također

želje?”

Ovo treba reći jasno i glasno. Bhagavãn je

odgovorio “Ne! Svi osjećaji koji su duhovni nisu

želje.”

“Zašto? Jer si Ti u pitanju, zar ne?”

“Ne, ne, ne! Što je zapravo želja? To je

nešto što si ti njegovao da bi nabavio stvar ili

predmet koji nemaš. Nemaš automobil, zato ga

želiš imati. Nemaš kuću, zato je želiš imati, zar

ne? Dakle, želja je nešto što se razvija da bi se

posjedovalo ili steklo ono što čovjek nema. Je li

to jasno?

Ali u duhovnosti nema stjecanja ni

postizanja nečega što čovjek već ne posjeduje.

Radi se samo o doživljavanju onoga što on već

jest, i što već ima, a to je ljubav. Ljubav nije želja,

ti si utjelovljenje ljubavi. A mir – također nije želja.

Ti si utjelovljenje mira. Ni istina nije želja. Ti si

utjelovljenje istine i Boga jer ni Bog nije �elja. Ti

si Bog. Kako to onda mo�e biti �elja?”

Pomislio sam da nije vrijeme nastaviti s tom

temom.

Iznenada me Svami pogledao i upitao:

“Imaš li sada ikakvih �elja?”

Što da ka�em?

Rekao sam da nemam. Mislio sam da će mi

čestitati na tome. Ali nije to učinio.

“Obilno si objedovao, s mnogo slatkiša i

ljutih stvari, zato nemaš �elja. Najeo si se, bio je

to slastan obrok – no, razumijem to!”

MATI, GATI, STHITI, SAMPATI

S tim u vezi, spomenuo je gore navedene

riječi koje su veoma zanimljive. Prva riječ mati

znači um. Druga riječ – gati označuje napredak,

cilj. Treća riječ sthiti znači održavanje, a četvrta

- sampati znači stjecanje šest poželjnih osobina

koje već imate.

Um određuje vaš napredak, cilj. Taj

cilj treba postići i održati. No on je već vaše

vlasništvo. Je li to jasno?

Dakle, četiri gore navedene riječi Bhagavãn

je upotrijebio tim redoslijedom, a one imaju i

naučno značenje. Kakav je um, takvo je i vaše

odredište. Kakvo je odredište, to jest cilj u životu,

takvo je i održavanje života, a to je vaše pravo

vlasništvo. Razumijete li?

Ali u tom kontekstu On je također rekao:

“Svima vama veoma je potrebno unutarnje

ispitivanje - nivõtti. Ali vi ste uvijek vani – pravõtti.

Zato ne mo�ete saznati stvarnost istine.”

Zatim je Svami dao prekrasnu primjedbu

koja je va�na za sve nas.

Rekao je: “Ako se popravite dok ste još

mladi, ostatak vašeg života je osiguran – uspjet

ćete ako budete disciplinirani i popravite se u

ranim godinama. Ako slijedite moje riječi, morate

pobijediti. Sigurno ćete trijumfirati u životu.”

A tada je primijetio sljedeće o jednom

pokloniku: “Taj poklonik imao je čvrstu vjeru

u mene, slijedio je moje zapovijedi. Premda

je patio od problema koje je imao s jednim

bubregom, kad sam mu rekao da se ne brine i

da nije potrebna operacija, on me je poslušao.

Danas, bez operacije, on je posve čio, živ je i

zdrav. I vi ćete slično doživjeti, budete li slijedili

Svamijeve naredbe.”

Tako je završio ovaj popodnevni razgovor.

SUPER SPECIJALISTIČKA BOLNICATo je bio dan kad je Svami brojnim

liječnicima iz raznih mjesta govorio o super

specijalističkoj bolnici. Govorio je o tome kako

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

VEL

JAČA 2

006.

12

je spašen velik broj djece, mladih i starih, kako

su životi bili spašeni od tragedije i kako su se

financije u bolnici koristile veoma uspješno. Sve

je to objašnjavao jednom timu liječnika koji su se

ovdje okupili.

Slučajno sam i ja bio prisutan pa sam

rekao: “Svami, premda živimo ovdje, ne znamo

što se sve događa u našoj vlastitoj bolnici, ja ne

znam kako Ti njome upravljaš!”

Svami se nasmiješio i odgovorio: “Moja je

dužnost učiniti sve što je potrebno. Pitati je tvoje

pravo. Mo�eš mi postavljati pitanja, to je tvoje

pravo. Mo�eš zahtijevati odgovore, i na to imaš

pravo. A moja je du�nost dati ti ono što trebaš.”

Tada je svima rekao: “U našoj bolnici

rade mnogi mladi ljudi koji su visoki stručnjaci.

Oni rade iz čiste odanosti, a ne zbog nekoga

financijskog dobitka. Oni nisu liječnici, a ipak

imaju mnogo iskustva i znaju što moraju činiti

u nekoj situaciji. Ostali su ovdje zbog ljubavi

prema Svamiju.”

Bilo je to pravo otkriće mnogim ljudima

koji su se ovdje okupili.

SAMO JE BOG SVUDA PRISUTANJednom drugom prilikom Svami je učinio

nekoliko primjedbi koje bih želio podijeliti s

vama.

Počeo je razgovor o tome da postoji samo

jedan Bog i ništa drugo, sve ostalo su samo

Njegovi odrazi.

Ja sam upitao: “Svami, zašto ja nemam

takvo iskustvo? Ako je Bog svuda, i ako nema

ništa drugo do Boga, zašto ja to ne mogu

do�ivjeti?”

“Tvoja vezanost za tijelo odgovorna je za

tvoje neznanje i tvoju nemogućnost da saznaš

vlastitu stvarnost.”

“Svami, oprosti mi. Ova čaša i ovo pero

su beživotni i nemaju svojih sklonosti. Ja imam

sklonosti – volim ljuto i usoljeno povrće. No, Ti

kažeš da je sve Bog. Koja je onda razlika između

mene i ovog pera?”

“Um! Tvoj um ima sklonosti, ali tvoj duh

ne podliježe sklonostima. Tebi se ova čaša

može sviđati ili ne sviđati, ali ona ostaje ista, ne

mijenja se. Slično tomu, i Bog je isti u svakomu.

Međutim, tvoje sklonosti i nesklonosti temelje se

na tvom umu i vezanosti za tijelo. Da nema njih,

sav bi ti univerzum bio Bog koji je iznad svega,

koji je bez ikakvih dualnosti ili pristranosti.”

“Svami, je li to sve? Zašto onda ja ne volim

sve”’

“U tebi mo�da ima nekih pogrešaka koje ti

ne dopuštaju da voliš sve.”

“Pogreške? U meni? Kakve pogreške,

Svami?”

“Čovjek koji pati od dijabetesa ne smije

jesti slatko. To ne znači da nešto nije u redu sa

slatkišima. Pogreška se nalazi u tijelu pacijenta,

a ne u slatkišu. Ne možeš osuđivati slatkiš. Treba

kriviti pogreške u pacijentu dijabetičaru. Jasno?

Ti ne možeš uživati u Božjim darovima jer u tebi

postoji neka pogreška. Ta pogreška spriječit će

tvoju sposobnost da svuda doživiš Boga.”

“Zar je to tako, Svami? Zašto onda postoji

dobro i zlo? Sve je Bog, zar ne? Zašto onda Ti

katkad kažeš da je ovo dobro, a ono zlo? Je li on

dobar ili zao čovjek, dobra ili loša žena? Zašto to

ka�eš ako je sve Bog?”

Bhagavãn je odgovorio: “Ne postoji dobro

i zlo. Oni postoje zajedno, poput pozitiva i

negativa. Dobro i zlo temelji se na vremenu.

Hrana koju sada jedeš je dobra, ali već sljedećeg

jutra, ona nije dobra. Što je dakle dobro, a što

loše? Vrijeme od četiri sata učinilo je tu razliku,

to je sve!”

“O, da, Svami, ispravio si me!”

KAKVA KORIST OD TOGA?Zatim sam rekao Svamiju: “Kakva korist

ako znam da je sve Bog? Kakve su prednosti toga

saznanja? Ako ne znam da je sve Bog, kakvu ću

štetu pretrpjeti? Kakav će biti gubitak?”

“Ne, kad jednom saznaš da je sve Bog, u

tebi će se javiti duh uravnoteženosti ili ravnovjesje

uma. Kad postoji uravnoteženost, tada si sretan.

Ništa na svijetu ne može te pokolebati.”

Zatim je Svami spomenuo prekrasan

primjer. Kad se dijete rodi, smiješ se i smješkaš.

Kad star čovjek umre, plačeš. Kad se rodi, dijete

ne kaže: “Hajde, smij se sada!” Star čovjek nikad

ne kaže: “Kad umrem, molim te da plačeš!”

Oni to nisu tražili. Samo tvoja vezanost za njih


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • V

ELJAČA 2

006.

13

prisiljava te da se smiješ ili plačeš. Nitko to nije

tražio. Dakle, nešto je pošlo pogrešnim putom

ako ti nedostaje uravnoteženosti ili blaženstva,

ako nisi svjestan božanskosti koja je svuda

prisutna.”

“Svami, što me to dijeli od Boga? Što me to

prisiljava da se osjećam odvojenim od Boga?”

Svami je odgovorio: “Bog ima plemenite

osobine, ti imaš nevaljale osobine. Kad ih se

oslobodiš, tada će svoje mjesto naći tvoje

latentne i urođene plemenite osobine. Tada ćeš

doživjeti Boga u sebi.”

Shvatio sam da je vrijeme spoznati svoje

ograničenosti.

INDIVIDUALNA DHARMA I

ZAJEDNIČKA DHARMA

“Svami, što je individualna dharma, a što

zajednička? Jesu li one iste? Što je individualna

dharma ?”

Dharma označuje kodeks života, ponašanje

u životu, standard života.

Svami je odgovorio: “Mir, trpeljivost,

istina, sućut, požrtvovnost – to su kvalitete i

komponente koje čine individualnu dharmu

– mãnava dharma, kodeks svakoga ljudskog

bića.”

“Što je onda zajednička dharma ? Ako je

mir moja dharma, je li mr�nja dharma zajednice?

Znaš na što mislim? Koja je razlika između

individualne dharme i društvene dharme ?”

To može izgledati ozbiljno, ali nitko se nije

bavio tim problemima. Pročitali smo priličan

broj knjiga, čuli govore velikog broja ljudi, ali

nitko nije objasnio te suptilnosti na tako lucidan,

jednostavan i živahan način.

Ponavljam pitanje. Ovo je slabost učitelja.

Oprostite! Koja je razlika između individualne

dharme i dharme društva?

Svami je ovako odgovorio: “Ljudske

vrijednosti su individualna dharma. Zajednička ili

društvena dharma znači raditi za druge ono što

biste voljeli da oni učine za vas. Sve što je dobro

za vas, jednako je tako dobro i za druge. Sve što

vas vrijeđa, jednako će tako povrijediti i druge.

Sve što vas čini sretnima, i druge će usrećiti.

Zato, ponašati se prema društvu na isti način na

koji biste željeli da se ono ponaša prema vama

– to je društvena dharma, je li to jasno?”

To je dobro, ali to se ne događa. Među

ljudima otkrivamo tako mnogo različitosti.

Tada sam rekao: “Svami, kako je lijepo

čuti sve to od Tebe. Ali dok svi mi sjedimo sve

to vrijeme i slušamo Te što govoriš, na svoje

iznenađenje otkrivam da Ti stojiš. Oprosti Svami,

ali molim Te, sjedni!”

On je odgovorio: “Nisam umoran. Vi

mo�da mislite da mi je teško stajati. Ali nije tako.

Volim razgovarati o tim stvarima. Volim druge

poučavati tim stvarima. Volim to.”

I onda je dodao: “Moraš razumjeti svoju

prirodu. Razumiješ li svoje istinsko Sebstvo,

razumjet ćeš i sve ostalo. Ali budući da to ne

razumiješ, krivo shvaćaš i sve drugo. Ako ne

razumiješ svoju pravu prirodu, nikoga nećeš

razumjeti. To se danas događa.”

Mislim da za danas možemo zaključiti

naš razgovor i nastaviti sljedeći put. Hvala vam

mnogo.

Anil Kumar je završio svoj satsang

pjevanjem bhajana: Sai Nãrãyaïa, Nãrãyaïa …

OÇ ûãnti, ûãnti, ûãnti!.

Izvornik: http://www.saiwisdom.com/saipearls/S engleskog prevela: Stanka Hrabač

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

OŽU

JAK 2

006.

10

OÇ OÇ OÇ

Sai Ram!Duboko se klanjam lotosnim Stopalima

Bhagavãna.Draga braćo i sestre!


VEMANOVA PREOBRAZBAPočet ću ovaj sastanak događajem koji se

zbio danas popodne, samo prije jedan ili dva sata. U državi Andhra Pradesh nalazi se oblast Kalappa, a udaljena je nekoliko sati vožnje od Puttaparthija. Stanovnici Kalappe priredili su veliko slavlje želeći proslaviti život i rad slavnih ljudi koji su ondje rođeni.

Jedan od njih je bio veliki mudrac Veerabrahmendra Svami koji je prije mnogo tisuća godina prorekao ono što se događa danas. To se zove znanje o budućnosti – kalajñãna !

Tu se rodio i veliki pjevač Annamacharya čije su pjesme izuzetno popularne. Svetac Vemana rodio se također ovdje, kao i dva velika pjesnika – Pothana i Peddanna. Slučajno sam sve to spomenuo Svamiju, a Svami je upitao: "Znaš li da je ondje rođen pjesnik Vemana?"

"Da, Svami, znam to."Tada nam je Svami počeo pripovijedati o

tom pjesniku. Odgojio ga je njegov brat i bratova supruga. Rano je izgubio roditelje i bio plijen mnogih poroka i loših navika. Družio se čak i s propalim ženama. Jedna od njih željela je da Vemana ukrade vrlo skupocjenu ogrlicu svoje šogorice. Vemana je to i učinio i dao ogrlicu toj ženi.

Ali njegova šogorica je imala razumijevanja za njega pa ga je pozvala na razgovor. Rekla mu je: "Znaš, da si me zamolio ogrlicu, dala bih ti je. Zašto si je ukrao? To nije bilo lijepo od tebe!" I još je dodala: "Pogledaj, Vemana, ja sam nosila tu ogrlicu svaki dan iz pukog običaja. Ali ne mislim da je neobična. Zašto je onda tvoja prijateljica toliko želi? Zašto će ona biti tako sretna samo s mojom ogrlicom? Ne znam! Vjerojatno se je željela domoći." Vemana se odmah pokajao. U njemu je


započela preobrazba.Njegov brat je imao samo jednu kćer i

Vemana ju je veoma volio, volio ju je više od svoga života. Odnosio se prema njoj kao prema vlastitoj kćeri. Čak i više od toga! Iznenada je ta djevojka preminula. Vemana se domogao njezine fotografije, uzeo je u naručje i oplakivao smrt izgubljenog djeteta. Stalno je plakao. To je primijetila njegova šogorica pa ga je željela naučiti pameti. Uzela mu je fotografiju, poderala je i spalila. A on je i dalje plakao.

"Zašto si to učinila? Volio sam tu fotografiju."Šogorica mu je objasnila: "Pogledaj, ti

zamišljaš svoju nećakinju gledajuću tu fotografiju. Ona je za tebe živa. Ali tijelo nije više ovdje. Umjesto fotografije tog djeteta, mo�eš dobiti sliku Boga i plakati za Njim, a ne za izgubljenim djetetom."

Toga trenutka u njemu se počeo javljati duh odricanja i nevezanosti. Napustio je dom i od tada živio životom jogina i sveca. Kasnije je sastavio velik broj pjesama. Gotovo svi �itelji Andhra Pradesha veoma dobro poznaju njegove pjesme.

KRISHNADEVARAYA I RAYALASIMATada sam ja upitao: "Svami, ovaj dio države,

uključujući Chittor, Kalappu, Karnool i Anantapur, ovaj dio Andhra Pradesha zove se Rayalasima. Zašto?"

Baba je odgovorio: "Zato što je tim dijelom vladao kralj Krishnadevaraya."

"Je li to tako va�no mjesto?""Da." Tada je Bhagavãn objasnio da onih

dana nije bilo druge dr�ave osim Tamil Nadua i Karnatake. U ono vrijeme zemlja nije bila podijeljena prema jezicima kojima su govorili njeni stanovnici. Krishnadevaraya je bio moćni kralj koji je vladao cijelim kraljevstvom. Bio je zaštitnik književnosti i lijepih umjetnosti.

"Vidiš, jedno se seoce ovdje u blizini zove Karnatakapalli. Ono je veoma blizu Puttaparthija. Karnataka je i ime države. To selo je i dobilo ime po Karnataki, što samo znači da je ovo područje bilo jedna cjelina kojom je vladao kralj Krishnadevaraya."

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • O

ŽU

JAK 2

006.

11

"Svami, to je lijepo znati. Taj kralj je bio zaštitnik umjetnosti i pjesnik. Na svome dvoru je dr�ao i osam velikih znanstvenika. To je svima dobro poznato."

DVA BRATA – BUKKARAYA I CHIKKARAYASvami je nastavio pričati: "Ovdje su živjela dva

brata. Ime jednoga bilo je Bukkaraya. On je bio odgovoran za spremište vode u Bukkapatnamu, a njegov brat za spremište u Dharmavaramu. Dok spremište u Bukkapatnamu ne bi bilo puno vode, spremište u Dharmavaramu ne bi moglo primiti vodu. Tako su ta dva spremišta bila vezana. Samo kad je spremište u Bukkapatnamu bilo puno, prelijevao se višak vode za Dharmavaram, inače se to drugo spremište nikad ne bi napunilo.

Braća su donijeli odluku da neće vidjeti jedan drugoga tako dugo dok oba spremišta ne budu

mogla istovremeno primiti vodu na dobrobit svih ljudi.

Konačno su uredili oba spremišta i napunili ih vodom. Bukkaraya je pošao prema Dharmavaramu, da vidi svoga brata i da mu se zahvali. Istovremeno je i Chikkaraya pošao prema njemu. Kad su se sreli, zagrlili su se i zaplakali od sreće. Mjesto na kojem su se pozdravili zove se Kanumukkeala. To je sada ime jednog sela. Kanu znači oko, a mukhala znači odati poštovanje."

Tako je Svami objašnjavao povijesnu pozadinu tih mjesta. Bio sam neobično sretan.

Vjerojatno ste primijetili da ovdje, u ovim dijelovima zemlje, ljudi muškarce nazivaju anna, što znači brat. Oni kažu: anna, anna. Svakoga zovu tim imenom. I moja sluškinja zove me anna. Da, da, i perač rublja zove me anna. I tako je riječ anna izraz poštovanja ili smjeran oblik pozdrava.

PJESNIK THENALI RAMAKRISHNAZatim je Baba spomenuo jednu veoma

zanimljivu priču o pjesniku koji se zvao Thenali Ramakrishna. On je bio dvorski pjesnik kralja Krishnadevaraye. Bio je neobično zanimljiv kao pjesnik – pun zabave, veselja, duhovitosti i humora.

Svami je ispričao dva prizora iz pjesnikova života. Čini se da su drugi panditi i učeni ljudi na dvoru patili od jakog osjećaja ljubomore jer je pjesnik bio veoma blizak kralju. Ta vrsta ljubomornih ljudi postoji već stoljećima. Oni se nisu ovdje javili prvi put. Bilo ih je oduvijek. I zato su ti ljubomorni ljudi ovako izazvali pjesnika:

"Kralju, neka on objasni zašto na dlanu ruke nema kose. Zašto kosa ne raste na dlanu, a na drugim mjestima raste? Neka nam pjesnik to objasni."

Pjesnik je tada ustao i rekao: "Veličanstvo, objasnit ću to. Na dlanu ruke nema kose jer dlanom primam sve bezbrojne darove od tebe. Zato nema vremena da na njemu naraste kosa."

Kralj se nasmijao i upitao: "Da, ali kako to da ni drugi nemaju kose na dlanu?"

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

OŽU

JAK 2

006.

12

Pjesnik je odgovorio: "Dok si mi ti davao darove, drugi su bili ljubomorni. Oni su od ljubomore stiskali šake i zatvarali dlanove i zato na njihovim dlanovima nema kose."

Takav je bio osjećaj za humor pjesnika Thenala Ramakrishne.

Nakon te priče, Bhagavãn je ispričao još jedan događaj iz pjesnikova života. Jednom mu je kralj darovao dijamante, skupocjeno drago kamenje i zlato. Na putu kući, neki su kradljivci primijetili kako on nosi te dragocjenosti pa su odlučili ukrasti ih. Te noći pošli su k njegovoj kući. Upravo su ih htjeli ukrasti kad je pjesnik ustao. Primijetivši to, kradljivci su istrčali iz kuće i sakrili se u dvorištu iza bunara. Pjesnik je bio inteligentan pa je i sâm izišao.

Vjerojatno ste vidjeli indijske bunare. Na njima se nalazi kanta za vodu, uže i kolotura pomoću kojih se izvlači voda. Pjesnik je pošao do bunara i izvukao nešto vode. Stavio je malo vode u usta i počeo grgljati, zatim ju je ispljunuo upravo na mjesto na kojem su se sakrili lopovi. Taj momak je bio veoma mudar, zar ne? Tada je uzeo jednu krpicu i zamotao u nju nekoliko kamenova te sve to bacio u bunar.

Zatim je rekao svojoj ženi:"Znaš, dragocjenosti se ne mogu držati u kući gdje ih uvijek mogu ukrasti lopovi. Zato sam ih iz opreza bacio u bunar."

Ali on nije u bunar bacio dragocjenosti nego samo zamotuljak s kamenjem. No, kradljivci to nisu znali. Mislili su da su u bunaru dragocjenosti pa su ih željeli izvaditi. Zato su cijelu noć praznili bunar crpeći vodu iz njega.

Sljedećeg jutra pjesnik je ustao i rekao: "Hvala vam obojici. Polja su bila bez vode i trebalo ih je zaliti, a vi ste to besplatno učinili. Veoma sam vam zahvalan."


AKO SLUČAJNO DOĐU ZBOG MENEVisoki dostojanstvenik, predsjednik jednoga

međunarodnog kluba, posjetio je Svamija. Svami ga je ostavio da sjedi i čeka, kao što On to obično i čini.

Ja sam Mu rekao: "Svami, saznao sam da je neki predsjednik ovdje."

On je odgovorio: "Pa što onda? Svi me moraju čekati."

"Dobro, Svami, dakle nema nade da ga odmah primiš? Nema nikakve mogućnosti za to?"

Baba je rekao: "Ljudi dolaze k meni iz raznih razloga – zbog svojih poslovnih planova, zbog

obiteljskih problema, zato da im se želje ispune. Ali oni koji dolaze k meni zbog mene, takve ću sigurno odmah primiti na intervju ako su doista došli zbog mene. Ali mnogi ne dolaze zbog toga, već zato da im se ispune njihove osobne �elje i prohtjevi."

LJUDI ODGOVARAJU SAMO NA PRIJETNJUNa to sam ja rekao: "Svami, dok čitam

novine, osjećam veliku bol. Svuda samo nemir, masovna ubijanja, nasilje. Veoma sam uznemiren. Što je sve to?"

Svami je na to odgovorio: "Postoji samo razlika u stupnju nasilja koje se svuda širi." Tada je dao ovaj primjer.

"Pogledaj �abu i zmiju. Zmija se sprema progutati �abu. Iza zmije stoji paun spreman pojesti zmiju. I tako �abi prijeti zmija, a zmiji paun. Takvo se nasilje širi svuda – jedan pokušava dokrajčiti drugoga."

Tada je dao prekrasnu primjedbu koja će svakoga od nas zanimati.

"Nesreća je danas da se ljudi boje kazne. Boje se svega što je zlo. Ako netko kaže da će nekoga ubiti, ljudi ga se boje. Ako netko kaže da će zapaliti nečiju kuću, ljudi se boje takve prijetnje. Ali ne boje se što do sada nisu učinili neke dobre stvari koje su već morali učiniti. Nažalost, ljudi odgovaraju samo na prijetnju."


OSOBNOST JE VEOMA VA�NAToga je dana Svami rekao i ovo. "Osobnost je

veoma va�na."Ja sam primijetio: "Osobnost, Svami? Moja

je osobnost prilično dobra." (U lokalnom govoru osobnost znači tjelesnu privlačnost.)

Ali On je rekao: "Ne radi se o tjelesnoj privlačnosti. Ponašanje, uljudnost, pravila pristojnosti i disciplina – sve je to osobnost. Ta osobnost, to jest karakter, veoma je va�na."

Zatim je dodao: "Tko je dječak? Onaj tko se dječački ponaša. Tko je muškarac? Onaj tko ima ljudske osobine." On je dao takvu definiciju.

CIJENITE OSJEĆAJE DRUŠTVAZatim je počeo govoriti o onom što se

dogodilo toga dana.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • O

ŽU

JAK 2

006.

13

"Znate, jedan mladić koji sjedi ovdje na verandi slučajno je htio ući u sobu za razgovor upravo u trenutku dok sam ja izlazio iz sobe. Zato smo se sudarili. Mladić je odmah ušao i počeo plakati: "Svami, žao mi je, žao mi je! Nisam Te primijetio."

A Baba je rekao: "Znaš, ne smeta me što smo se sudarili, ili ako je moja glava udarila u tvoju. To nema veze. Mi mo�emo hodati rame uz rame, nema problema. Ali pomisli na poklonike vani. Oni će misliti da se radi o mladiću koji se nedolično ponaša, koji nije discipliniran. Pomislit će: 'Kako on može tako jednostavno ušetati u sobu za razgovor i sudariti se sa Svamijem?' To će ljudi misliti. Ja znam koliko me voliš, a i ti znaš koliko te volim. No bez obzira na to, trebaš misliti na osjećaje društva, na osjećaje zajednice."

Svami je još rekao: "Mladići, vi ovdje dobivate besplatno obrazovanje, ali ja ne tražim ništa od vas zauzvrat. Ništa ne očekujem od vas. Međutim, uvijek trebate zadržati dostojanstvo i poštovanje. S tim nema kompromisa - s dostojanstvom ustanove i s vašim samopoštovanjem. Budete li njegovali to dvoje, najbolje ćete se odužiti za sve što ste ovdje dobili."

Svami je još dodao: "Zato vam ka�em da se ne zahvaljujete jer ja nisam neka treća osoba. Moja je dužnost da vam služim, zato mi se ne morate zahvaljivati. Ali s gledišta društva u kojem živite, možete reći: "Hvala." No najdublje u svom srcu ja osjećam da to ne morate učiniti. Društvo - kultura svakoga mjesta i dobro ponašanje koje se očekuje od vas - može tražiti da se zahvalite."

OBZIR PREMA MIŠLJENJU DRUGIHSvami je spomenuo prijašnjeg studenta koji

stalno služi kao upravitelj koledža u Brindavanu. On se zove Sanjay Sahani i najmlađi je upravitelj Svamijevih ustanova. Bio je student našega koledža. Svami nam je počeo pričati o njemu.

"To je mladić koji je vlakom doputovao sa sestrom iz Delhija. On je odbio sjediti pokraj nje. Zašto? Jer oboje su bili mladi, a drugi nisu znali da su brat i sestra. Mogli bi pogrešno shvatiti njihov odnos. Zato je on �elio da sestra sjedi daleko od njega, sa �enama. A on je u vlaku sjedio s muškarcima. Kad su stigli u Bangalore, on ju je smjestio u automobil s drugim �enama, a on je putovao drugim automobilom s grupom muškaraca. Premda su bili brat i sestra, ovako su putovali. Zašto? Jer su pazili na osjećaje društva."

Baba je dalje govorio: "Star čovjek može se družiti s mladom djevojkom i nitko ih neće krivo razumjeti jer će svi misliti da su djed i unuka. Ali mladić i djevojka, premda su možda brat i sestra, neće biti shvaćeni na pravi način zbog njihovih godina. I vi se trebate uvijek ponašati tako da imate obzira prema mišljenju drugih."

I dalje je nastavio: "Zbog svoga čestita karaktera i stroge discipline danas Sanjaya Sahani slu�i kao upravitelj brindavanskog koled�a."

Gledajući mladiće, Svami je nastavio: "Prijatelji moji, ovo nisu samo upute za mladiće, već je to poruka za sve Sai poklonike, stare i mlade, i to ne samo za ovo vrijeme, nego i za budućnost." Tu poruku treba imati na umu. Zapravo, ta je situacija bila povod da nas sve pouči. Nadam se da ste me shvatili.

Bhagavãn je također rekao: "Način na koji se odijevate mora biti u skladu s ustanovom kojoj pripadate."

Ovdje je Svami dao ovakav komentar: "Nažalost, neki ljudi nose odjeću koja bi uplašila čak i životinje. Ne želim da se tako oblačite. Jednako tako, ako želite pjevati, pjevajte kod kuće, ili vježbajte ovdje na glazbenoj akademiji. Ali ne pjevajte po ulicama, nemojte omalovažavati sebe. Riječi koje govorite trebaju biti nježne i ugodne, lijepe. Nemojte na ulici govoriti glasno poput prostaka."

DRONÃCÃRYAZatim je rekao: "Katkad i učitelji pogriješe!"

I mi moramo dobiti ono što nas ide. Svami je naveo primjer jednoga učitelja iz velikog epa Mahãbhãrata. Učitelj se zvao Drona, a poučavao je streljaštvo braću Pãåïave i Kaurave. Jednom je učenik Arjuna pitao Dronãcãryu: "Gospodine, završio sam školovanje uz tvoja lotosna stopala. �elim ti zahvaliti. Htio bih ti darovati nešto kao izraz svoje ljubavi i poštovanja prema tebi."

Dronãcãrya je odgovorio: "Znaš, Arjuna, još davno me povrijedio kralj Drupada. �elim mu se ovdje osvetiti. Izvuci ga iz kuće, zaveži ga za svoja bojna kola, prisilit ću ga da se suoči sa mnom. Samo će to zadovoljiti moju žeđ za osvetom." I tako je Arjuna doveo Drupadu.

Na bojnom polju taj isti Dronãcãrya je izdahnuo čim je čuo jednu izjavu – zapravo samo pola izjave. Evo izjave tada izrečene: "Slušaj, preminuo je Aûvatthãman. Aûvatthãman je umro." Tko je bio Aûvathãman? Bio je to Dronin sin. Kad je

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

OŽU

JAK 2

006.

14

čuo za smrt sina, Drona je odmah napustio tijelo.Ali postojao je i drugi dio rečenice koju Drona

nije čuo. Aûvatthãman je bilo i ime slona.Na bojnom polju bilo je mnogo slonova i

jedan slon s tim imenom je poginuo. Međutim, Drona je čuo samo prvi dio rečenice i pomislio je da je riječ o njegovu sinu. Ali nije se radilo o njegovu sinu, nego o slonu s istim imenom.

Što se dogodilo s Dronom? Što se dogodilo s njegovim uravnoteženim stanjem uma? Budući da je bio učitelj, je li smio tako reagirati? On se želio osvetiti, bio je veoma vezan uz tijelo. To je bila učiteljeva pogreška.

"Svami, progoni me jedna sumnja.""Hmm… o čemu se radi?""Kad je učitelj želio tako nešto, kad je uporno

zahtijevao da kralj Drupada koji ga je jednom ranije povrijedio bude dovučen i doveden da se suoči s njim, što je tada učenik mogao učiniti? On je morao izraziti svoju zahvalnost i ispuniti želju svoga gurua. Kako bi ga mogao odbiti?"

Baba, Onaj koji je iznad svih, nikad neće dopustiti da vi imate zadnju riječ.

Zato je odmah odgovorio: "Ne, ne, ne! Arjuna, njegov učenik, trebao ga je moliti sklopljenih ruku da ne mora učiniti ono što je njegov učitelj zahtijevao od njega. Trebao ga je ovako preklinjati: 'O, gospodine, kako mogu ići i napasti kralja Drupadu koji je tvoj neprijatelj? On nije ništa učinio meni. Nikad mi nije naškodio. Imam li pravo ako odem k njemu i dovedem ga ovamo, povlačeći ga po ulicama? Je li to ispravno?' 'Tako je on morao preklinjati svoga gurua."

"Svami, imaš pravo", rekao sam.

KAD BOG NEŠTO KA�EOvdje je Svami dao izjavu koje bismo se trebali

uvijek sjećati, to jest rekao je: "Svakoga možete nešto pitati, ali nikom ne smijete proturječiti. Svakome možete objasniti svoje mišljenje – majci, ocu, učitelju, bilo komu. Ali kad Bog kaže da nešto učinite, morate to učiniti. Ne smijete ispitivati zašto, niti raspravljati. To mora biti odmah učinjeno. Nema druge alternative."

OBRAZOVANJE NA GLAZBENOJ AKADEMIJITada, pogledavši studente glazbene

akademije, naš milosrdni Sai dao je sljedeće primjedbe.

Upitao je koliko studenata glazbe ima ovdje te im naredio da ustanu. Nekoliko mladića je ustalo, a On im je rekao ovo: "Znate, nije dovoljno ako proučavate samo glazbu. Potrebno je da učite i neki jezik, na primjer engleski, ali i druge predmete: fiziku, kemiju, političke znanosti, povijest, ekonomiju. Morate osvojiti akademske naslove kao i drugi studenti jer nećete moći zaraditi za život ako budete ovisili samo o glazbi. Nećete moći živjeti samo od glazbe. Nemoguće je zaraditi dovoljno samo s glazbom. Zato morate studirati i druge predmete."

Ali nije se zaustavio na tome. Pozvao je sve predavače koji su morali sjesti uz Njega i tada im je rekao: "Poučite mladiće da je potrebno znati i druge predmete koje moraju učiti zajedno s drugim studentima naše Ustanove." Kako se On brine, kako suosjeća s drugima. Nema riječi kojima to mogu opisati.

Pogledavši te mladiće, rekao je: "Znam što vas muči. Neki od vas ne mogu nastaviti školovanje jer su siromašni. Znam da su neki od vaših roditelja veoma stari i da žive od bijedne mirovine. Zato vam kažem da ne opterećujete svoje roditelje. Ja ću vam svima dati stipendije. Već imate besplatno obrazovanje. Jedino morate plaćati hranu. Ali u vašem slučaju, a to se odnosi i na one koji studiraju glazbu, svima ću dati stipendije, kako biste mogli namiriti troškove stanovanja i prehrane. Dobit ćete i džeparac za perača rublja, za brijača i ostalo.

To je Bhagavãn obećao.Kakva je to izjava! To je prava ljubav. Ljubav na

dvije noge koja se zove Sri Sathya Sai Baba. Zatim je Bhagavãn rekao svim mladićima: "Potrudite se da udovoljite svojim roditeljima, služite majku i oca, budite pristojni prema svojim učiteljima. To je vaša dužnost."

SVAMI JE U VAMATada je Bhagavãn pogledao prorektora i

upitao ga što je danas ujutro govorio mladićima.Prorektor je odgovorio:"Svami, rekao sam

im da moraju znati kako je Svami svuda i uvijek uz njih te zato moraju biti veoma oprezni u govoru i ponašanju."

Svami je na to rekao. "To je pogrešno. Zašto si rekao da je Svami uz njih? Pogriješio si. Svami je u vama, a ne pokraj vas. Svami je u vama."

To je prekrasna izjava, a odnosi se i na sve poklonike na cijelom svijetu koji moraju znati i do�ivjeti da je Bhagavãn u svakome od nas.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • O

ŽU

JAK 2

006.

15

Time završavamo prizor od 24. siječnja 2003. godine.


MUDRAC THYÃGARÃJASvi znate da je Bhagavãn ujutro 22. siječnja

2003. godine posjetio glazbenu akademiju. Zar niste vidjeli da je išao tamo?

Zašto je išao? Jer je to dan kad svi glazbenici, osobito oni koji su se posvetili klasičnoj glazbi, slave život i djelo velikoga, Bogom nadahnutoga pjevača i poklonika Thyãgarãje.

Thyãgarãja je veoma poznat po svojoj klasičnoj glazbi te je bio i izuzetno velik poklonik Božji. Da obilježe njegov život i njegovu poruku, svi glazbenici slave 22. siječnja. Ove godine, budući da se navršila godina dana od osnivanja glazbene akademije i budući da je Svami u Puttaparthiju, svi su Ga molili da toga jutra prisustvuje njihovu programu.

U Svom beskrajnom milosrđu, Svami je otišao tamo oko pola osam ujutro i zadržao se ondje puna dva sata, do pola deset. Mislim da nikomu nije posvetio tako mnogo vremena. Što je radio ondje? Bili su pozvani svi studenti našega Zavoda, kao i učitelji i gosti. Bilo je mnogo ljudi. Bhagavãn je sve obilazio, sve blagoslivljao.

I tada je sjeo. Na prednjoj strani akademije nalazi se lijep ukras – dvije violine i tabla1 - svaka na jednom uglu zgrade. To je veoma lijep ukras. Ja sam govorio o tome, a Bhagavãn je sjedio na podiju dok su studenti bili ispred Njega. Nedaleko podija sjedilo je dvadesetak dobro odjevene djece, a iza njih bilo je još šest studenata. Sve su to bili vokalni umjetnici, izuzev šestorice studenata koji su svirali vìnu.2 Započelo je izvođenje Thyãgarãjinih pjesama.

U Guruvayuru se jednom godišnje sastaju mnogi pjevači, od vrhunskih izvođača do onih prosječnih, pa svi zajedno pjevaju. Sjetio sam se toga kad sam čuo ovo izvođenje. Bilo je prekrasno. Izveli su petnaestak pjesama.

Koliko je meni poznato, Svami nikad nije tako mnogo vremena posvetio ni jednom glasovitom umjetniku. No to nije bilo zbog toga što su to bili odlični izvođači. Oni su još uvijek djeca i zato njihova izvedba nije bila najvišega dometa. Oni su

izvodili program prvi puta. Zbog toga je On sjedio tako dugo i strpljivo te pokazao razumijevanje za ono što su izvodili. Nakon programa podijelio je izvođačima blagoslovljenu hranu. Očekivao sam da će nakon toga održati govor. Ali nije bilo više vremena. Vratio se u mandir na ãrati.

To popodne izišao je kao i obično i stao pred nas te upitao: "Anil Kumar, kako ti se svidjela jutrošnja izvedba?"

"Bilo je veoma lijepo, Svami.""Kako znaš?""Slušao sam izvedbu, Svami!""Ali ti nisi stručnjak za glazbu, ti je ne poznaješ.

Kako onda znaš je li dobro izvedena?" "Ja sam predstavljao slušateljstvo koje se

ondje skupilo u velikom broju. Ne moram biti glazbenik, ni stručnjak za glazbu, ni muzikolog da bih ocijenio izvedeno. Ja predstavljam sve one koji su ondje slušali program." On se samo nasmijao.

A tada je rekao: "Lijepo, lijepo!"Ja sam dodao:"Svami, malo sam se

razočarao.""Zašto? Kakvo razočaranje? Posvetio sam im

puna dva sata. O kakvom razočaranju govoriš?""Očekivali smo Tvoj božanski govor. Nismo

ga danas ujutro zaslu�ili."'O, u redu, u redu. U�ivali ste u glazbi. Djeca

su izvela svoj program. To je bilo dovoljno."Ali moja molitva, duboko u meni, mora da Ga

je izazvala da još nešto ka�e o Thyãgarãji."Njegov otac zvao se Rãma, a majka mu

se zvala Sìtã. Dakle, njegovi roditelji zvali su se Rãma i Sìtã. Rãma se pojavio u snu Thyãgarãjina oca i rekao mu: ‘U tvojoj će se obitelji roditi veliki poklonik Božji.’ Taj san se uskoro obistinio."

Tada je Bhagavãn još dodao: "Sve kompozicije mudraca Thyãgarãje temelje se na vlastitim iskustvima. Možda sve nemaju neku visoku umjetničku vrijednost i ne spadaju u književnost, ali sve se temelje na događajima iz života."

Jednom ga je njegov učitelj zamolio da pripremi glazbeni program na dvoru kralja Thanjavura. I tako je Thyãgarãja pošao na dvor. Čim je stigao, počeo je svakoga hvaliti. Reći ću ti značenje toga hvalospjeva premda ne i sâmu pjesmu.

"Tako se mnogo ljudi okupilo ovdje. Ponizno sve njih pozdravljam. Možda se među njima nalaze i glasoviti ljudi. I njih ponizno pozdravljam."

1 tabla – glazbeni instrument, sličan bubnju 2 vìna – glazbeni instrument sa žicama, sličan violini

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

OŽU

JAK 2

006.

16

To je značenje one neobično popularne pjesme. Slušajući je tada, svi su bili sretni i doista ganuti osjećajem kojim je on skladao i izveo tu pjesmu."

To je Bhagavãn rekao.

"Ali Thyãgarãjin brat bio je veoma ljubomoran. Uobičajeno je biti ljubomoran. Ljubomora nije rođena tek u ovo naše atomsko doba, u doba računala. Ona je nastala još u vrijeme Adama i Eve. Dakle, njegov je brat osjećao strašnu ljubomoru. I što je učinio? Pobacao je kipove Rãme, Lakšmaïe i Sìte u rijeku Kaveri. To je učinio zato jer je mislio da je njegov brat stekao ime i ugled zbog svoje naročite duhovnosti.

Thyãgarãja je plakao za nestalim kipovima. Jednoga dana dok se ujutro kupao u rijeci Kaveri, iznenada je nešto dodirnulo njegovu nogu. On se sagnuo i rukom napipao neke predmete. Bili su to odbačeni kipovi. Uzeo ih je i ponio ih kući, pjevajući ovu pjesmu:

'Dođite Rãma i Lakšmaïa! Pođimo našoj kući O, Gospode, koliko ste mi nedostajali.' Tako je on pjevao hvalospjeve Rãmi, Lakšmaïi i Sìti. Izra�avajući im srdačnu dobrodošlicu, komponirao je i drugu pjesmu koja je veoma popularna u ju�noj Indiji. Tada je ispjevao pjesmu u kojoj ka�e da su Rãma i Sìtã njegovi roditelji.

Takva je bila njegova odanost Bogu."


DARŠAN MUDRACIMA NA HIMALAJIToga popodneva je Svami iznenada počeo

pričati o Svojim ranim danima."Znaš, Kumar, bio sam na Himalaji.""Zar zbilja, Svami?""Da.""Sâm?""Ne, ne, ne! Pratilo me dvjesto ljudi.""Da? Čime ste se hranili?""Uvijek su neki stizali prije nas i kuhali nam.""O, lijepo. I svi ti ljudi su Te pratili?""Da." I majka Easvaramma Ga je pratila na tom

izletu na sjever Indije, obilazeći sva hodočasnička mjesta poput Prayãge, Bhadria i Kedarnatha. Sva su ta hodočasnička središta na obroncima Himalaje.

Svami je počeo pričati:"Guverner Ramkrishna Rao, jedan veoma

nizak čovjek, niža rasta čak i od Babe, poznavatelj trinaest jezika i velik znanstvenik, organizirao je Babin izlet. Bhagavãn je boravio u njegovoj palači, u njegovoj kući za goste. Guverner Mu je uvijek priredio kraljevsku dobrodošlicu."

Ja sam primijetio: "Svami, nije li veoma hladno na Himalaji?"

"Da.""Jesi li imao kaput ili pulover.?""'Ne, ne, ne, ne! Samo haljinu. Ni kaput, ni

pulover ni pokrivač.""O, zar zbilja? A što je bilo s obućom?""Nisam imao nikakve obuće. Hodao sam

bosonog.""Po ledu?""Da, po ledu."O, kako je lijepo hodati po ledu! Mo�ete si to

zamisliti! To je veoma teško."Svami, kako dugo si tako hodao?""Osamnaest kilometara po ledu.""Zar su svi tako hodali? Zar si djelovao i na

druge da pješače bosih nogu?""Ne, ne, ne! Bilo je mnogo magaraca koji su

ih nosili. I vodiči su doslovno nosili one koji nisu mogli hodati. To su bili plaćeni ljudi. Ali ja sam sve propješačio."

"O, Svami, o, ah…" Tada je Svami rekao da je guverner Ramakrishna nabavio za Njega neke cipele izrađene od šatorskog krila. Ali budući da su bile posve nove, Svami je dobio žuljeve na stopalima. Nakon nekog vremena nije više u njima mogao ni koraknuti. Zato ih je skinuo. Kad je Guverner Ramakrishna vidio žuljeve, počeo je plakati. Njegova supruga također je vidjela žuljeve te je rekla mužu: "Dođi ovamo! Kakvu si to glupost učinio? Dao si novi par cipela Bhagavãnu, a one su Ga sada na�uljale. Zar nemaš ni malo zdravog razuma?"

I tako je guverner plakao iz dva razloga. Najprije zbog nelagode koju je uzrokovao Bhagavãnu, a zatim zbog teške paljbe koja je dolazila iz "kućne radionice", od njegove ljubljene supruge.

Svami nam je sve to pričao. Tada sam opet ja rekao:

"Svami, u biografiji Istina, dobrota, ljepota zapisano je da su neki mudraci koji �ive u spiljama Himalaje dobili Tvoj daršan. Je li to istina?"

"Da, da. U Himalaji ima i dolina. I mnogo krivina i okuka pa se mora prolaziti kroz veoma uske prolaze. Zaustavio sam našu povorku i posjetio neke mudrace te razgovarao s njima. Oni su dugo čekali moj daršan."


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • O

ŽU

JAK 2

006.

17

PODIGLI SU MOJ AUTOMOBIL Tada se Svami odjednom počeo smijati."Što se dogodilo, Svami?""Posjetio sam i Punjab.""O, zar si i tamo bio?""Znaš, žitelji Punjaba nose turbane. Vjerojatno

si to čuo. A žene pokrivaju glave sarijima. Jesi li to vidio? Kao da nose velove. I tako su na jednoj strani bili sve sami velovi, a na drugoj turbani – �ene i muškarci."

"O, Svami!""Okupilo ih se na tisuće, bila je velika gomila

ljudi.""Zar zbilja?""Cesta je bila zakrčena ljudima i moj automobil

nije mogao proći. ""I što se tada dogodilo?""Četiri čovjeka iz Punjaba, stasita i čvrsta,

snažnih mišica, podigli su moj automobil i odnijeli me ravno na tribinu odakle sam se obratio okupljenima."

Tako se Bhagavãn sjećao onih dana.

RAMESH I SURESH NISU MOGLI PODNIJETI ODVOJENOSTSvami je također pričao o vezanosti. Vezanost

za Bhagavãna treba biti tako silna i bliska, onakva kakvu su osjećala Njegova dva prijatelja iz školskih klupa, Ramesh i Suresh. Oni nisu mogli podnijeti odvojenost od Svamija, zato su se ponovno rodili kao Jack i Jill, Svamijevi psi mezimci.

A sada, dopustite mi da ne spomenem njihova imena jer su se ponovno rodili kao dvije sestre. Bilo bi neumjesno da spomenem njihova imena jer pripadaju kraljevskoj obitelji. Dakle, Ramesh i Suresh, koji su se rodili kao Jack i Jill, sada su se rodili kao dvije sestre. Njihovi mu�evi su Bhagavãnovi poklonici, a jedan od njih je već ovdje. Molim vas, ne izazivajte me da spomenem njihova imena.

STUDENTI TREBAJU SLIJEDITI NJEGOVE NAREDBE BEZ PRIGOVARANJAA tada je Bhagavãn govorio o tome kako

studenti trebaju slijediti Njegove naredbe bez prigovaranja.

"Prije kratkog vremena rekao sam jednom studentu da ostane ovdje i ne ide kući. On je

šutio. Tada sam mu nakon nekoliko dana rekao da prebrzo vozi i savjetovao mu da ne vozi motor.

Ali mladić je otišao kući.Dok se brzo vozio na motoru, do�ivio je

sudar pa su ga odvezli u bolnicu. Bhagavãn ga je ondje posjetio. Prolijevajući suze, mladić je rekao: 'Svami, pogriješio sam. Ti si me opomenuo da ne vozim motor. Tu sam tragediju sâm skrivio. Moram prekoravati sâm sebe. Ali u svakom slučaju sam sretan što si došao k meni u posljednjem času moga života.' Umro je sklopljenih ruku, uhvativši Bhagavãnove ruke."

To je Bhagavãn ispričao.Mi ne shvaćamo odmah značenje Svamijevih

riječi. Možda nećemo odmah znati ni njihov utjecaj niti shvatiti njihov dublji smisao. Ali kako vrijeme prolazi, saznat ćemo zašto je Bhagavãn rekao nešto, zašto je učinio nešto baš u tom trenutku, ne prije ili kasnije.

POZNAM TE VEĆ DESET ŽIVOTATada se tema iznenada promijenila. Razgovor

je dotaknuo mnoge umjetnike koji su posjetili Bhagavãna. On je spomenuo velik broj plesača, pjevača, svirača. Zaista je spomenuo velik broj ljudi poimenično.

Upitao sam Ga: "Svami, veliki violinista Chowdayya je također došao ovamo, zar ne?"

"Da, priredio je koncert." "I Dwaramvenkata Svami, također veliki

violinista, bio je ovdje.""Da."Svakoga koga sam spomenuo bio je ovdje.A tada je rekao: "Došao je i jedan momak

imenom Gaggayya.""O, zar i on?""Filmski glumac Nagayya bio je također

ovdje."I tako je On spominjao mnoga imena.Tada sam ja primijetio: "Pjevač koji pjeva na

teluškom jeziku, Ghantasala, veoma poznat čovjek, je li i on bio ovdje?“

"Da.""O, tako dakle!""Ostao je sa mnom dva mjeseca.""Razumijem.""Slijedio me je kamo god sam pošao.""Mmhm…""Ali došao je ovamo u svojim zadnjim

danima."Zatim sam ja primijetio: "Svami, čuo sam

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

OŽU

JAK 2

006.

18

njegov govor.""Govor? Ne, ne, on je glazbenik. Kakav govor

si čuo?""Prije glazbenog programa, on je rekao

nekoliko riječi.""Što je rekao?"Ghantasala, glasoviti pjevač, bio je potpuno

iscrpljen od teške bolesti kad je došao ovamo prvi put. Svami ga nije ni pogledao. On se vratio u svoju sobu u istočnom Prasanthiju i počeo plakati: "O, Bože, zar Ti tako postupaš sa mnom, a mene svi poznaju. Nisi se uopće obazirao na mene i to me povrijedilo, ponižen sam. Ljudi će mi se smijati. Ponašaš li se tako s nekim razlogom?"

Tada je skladao jednu pjesmu na teluškom jeziku koju ste ovdje čuli vjerojatno već bezbroj puta. I zatim, jednog dana poslije bhajana, ležao je u svom krevetu bez košulje, pokriven samo ručnikom. Bio je veoma slab i molio je Babu da mu pomogne. Iznenada je začuo neki zvuk. Podigao je glavu i vidio kako se vrata otvaraju, a Bhagavãn ulazi u sobu. Kad je ušao, sjeo je na njegov krevet i namazao mu cijelo tijelo vibhþtijem.

"Ne brini se, Ghantala, ja te znam već deset života. Uvjeravam te da će se tvoje ime pamtiti u cijeloj južnoj Indiji dok bude Sunca, Mjeseca i zvijezda. Svi će te se sjećati kao vrhunskog pjevača."

Rekavši to, Bhagavãn je nestao. Tada je čovjek skladao ovu pjesmu:

O, kako je prekrasan ovaj dan!Bhagavãn se pojavio nasmiješena lica!Nisam Te mogao vidjeti, Gospode,zbog suza koje su tekle nebomi slijevale se niz moje oči.Oči mi nisu pomogle da Te vidimjer su bile posve mokre od suza. Kako sam Te mogao vidjeti, Gospode?Ali blagoslovljen je ovaj danzbog Tvoga bo�anskog dolaska!

Tu pjesmu pjevaju i naši studenti. Taj sam prizor ispričao Bhagavãnu, a On je rekao: "Da, da, da!"

PJEVAČICA GOSPOĐA S.M. SUBBALAKSHMISada moram spomenuti još jedan prizor.

Gospođa M.S. Subbalakshmi je veoma poznata pjevačica. Ona je primila najviše priznanje – nacionalno priznanje. Ali ne samo to! Ona je jedina pjevačica kojoj su dopustili da izvede klasični glazbeni program u New Yorku za vrijeme zasjedanja Organizacije ujedinjenih naroda. Na kraju glazbenog programa svi su članovi Organizacije ustali i stojeći joj pljeskali. Ta glasovita gospođa je Babina poklonica. Kad pjeva, njezin glas dopire do najviših visina.

Svami je rekao da ona veoma često dolazi ovamo.

"O, znam to! Čuo sam je i kako govori.""Što je rekla?""Rekla je da kamo god pođe, gdje god priredi

koncert, uvijek daruje nešto novca svakoj ustanovi za koju pjeva. Gotovo sve velike ustanove za koje je pjevala primile su od nje basnoslovne svote novca nakon njezinih koncerata. To je ona izjavila na jednom sastanku za javnost."

Također je dodala i ovo: "Ima jedno mjesto na koje odlazim, gdje ništa ne očekuju od mene. Nitko od mene ništa ne traži. Susrela sam ondje jednu veliku osobu koja je za mene materijalizirala ogrlicu od stotinu dragulja. To je Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba."

Nakon te njezine izjave, zaorio je silan pljesak i ovacije.

Sve sam to ispričao Bhagavãnu, svi su to čuli i bili su veoma, veoma sretni!

To su prizori iz siječnja 2003. godine. Hvala vam mnogo!

OÇ OÇ OÇ

Asato mã sad gamaya …


Izvornik: http://www.saiwisdom.com/saipearls/


SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

TRAVAN

J 2006.

22


OÇ OÇ OÇSai Ram

Duboko se klanjam Bhagavãnovim lotosnim stopalima.

Dragi prijatelji, sretan sam što sam opet s vama da mo�emo nastaviti i drugi dio božanskih razgovora. Sada smo već na polovici onoga što je bilo objavljeno u časopisu Sanathana Sarathi na teluškom jeziku. I zato, prije nego što Baba ode u Brindãvan, nadam se da ću kompletirati sve prijašnje materijale i dati vam dovoljno vremena da ih objavite.

Siječanj 2002. godine

Nakon godišnjeg sportskog i kulturnog susreta, Bhagavãn je razgovarao sa studentima i dao im neke upute koje će svima biti dragocjene. Iskoristio je tu prigodu da nam prenese Svoju poruku koju moramo slijediti.

SVI TREBATE MANJE GOVORITIEvo Njegove prve pouke: "Svi trebate manje

govoriti." Zašto? Kad govorimo, gubi se energija, slabi pamćenje, postoji mogućnost da govorimo laži ili pretjerujemo u činjenicama. Dakle, da bi izbjegli ove četiri pogreške, Bhagavãn �eli da govorimo manje.

On također kaže da se bore na licu i starost javljaju zbog previše pričanja. Svi mi želimo izgledati mladi. Zato trebamo poslušati ovu opomenu.

IZBJEGAVAJTE LOŠE DRUŠTVOBhagavãnova druga pouka: "Izbjegavajte loše

društvo."

RECI MI S KIM SE DRUŽIŠ PA ĆU TI REĆI TKO SIZato morate biti veoma oprezni u kakvom

se društvu krećete. Svami je rekao: "Morate se družiti s dobrim ljudima, izbjegavajte loše društvo." Postajete onakvi kakvo je vaše društvo. U društvu zraka, pijesak se podiže. Taj isti pijesak se taloži u društvu vode. Vatra se gasi u društvu zelenih listova. Ista ta iskra rasplamsat će se u društvu suhe trave. Zato budite veoma oprezni.

BAVITE SE DOBRIM DJELIMABhagavãnova treća pouka: "Bavite se dobrim

djelima." Ona su u �ivotu veoma potrebna te govore o vašem duhovnom putu. Bez slu�enja, ne mo�ete biti duhovni ni religiozni.

ŠTO MANJE POZNANSTAVAOvo je Bhagavãnova četvrta pouka: "Što

manje poznanstava. Previše veza s ljudima smetat će vašem stanju uma i procesu vašeg mišljenja. Dakle, s manjim brojem veza vi mo�ete ostati bliskiji sebi, mo�ete zadr�ati vlastitu ideologiju, mo�ete zadr�ati vlastiti karakter, nastaviti svoj proces mišljenja te se kretati svojim �ivotnim putom koji ste sâmi odabrali. Zbog svih tih blagodati morate imati što manje veze s ljudima."

NE DODIRUJTE NIKOGABhagavãnova peta pouka: “Kad ste u gomili

ljudi, pobrinite se da nikog ne dodirujete. Inače će vibracije drugih stići do vas. Zbog stalnog fizičkog dodira s drugom osobom prirodno je da gubite koncentraciju.”

MEDITACIJA JE MOGUĆA SAMO KAD STE SAMI

Bhagavãnova šesta pouka – On je veoma jasno rekao da je meditacija moguća samo onda

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • TR

AVAN

J 2006.

23

kad ste sami, a ne u društvu ili grupi. Neki ljudi žele meditirati u Kulwant Hallu. Je li to moguće? Jedna članica sevãdala će vam reći da se pomaknete naprijed, druga će vam reći da se pomaknete natrag, treća će vam reći da se pomaknete u jedan ugao, a konačno će vam jedna reći da iziđete. Kako možete meditirati u tim uvjetima? Zato je meditacija moguća samo kad ste sami.

SVIJEST O BOGUBhagavãnova sedma pouka – On je također

objasnio da čovjek mora imati svijest o Bogu koji je prisutan u svakom atomu, u svakoj stanici. Ta vrsta svijesti je istinsko duhovno iskustvo.

NEMA PUTA KOJI BI VODIO DO SVJESNOSTI

Netko je pitao Bhagavãna: “Svami, koji put

vodi čovjeka do Svjesnosti?”Bhagavãn je odgovorio: “Nema takvoga

puta. Svjesnost je krajnji fenomen. Ali put ne postoji. Ka�ete li da put postoji, to samo pokazuje da je uključeno neko vrijeme ili prostor. Ali istinska Svjesnost je izvan vremena i prostora. Sâmo iskustvo je u središtu vas sâmih i nema nikakve veze s nekim putom koji se odnosi na vrijeme i prostor.”

SVAKI SPORTSKI SUSRET JE JEDINSTVENSada �elim podijeliti s vama ono što Bhagavãn

obično kaže studentima nakon svakoga sportskog susreta. Kao što znate, u siječnju se održava godišnji sportski i kulturni susret Sri Sathya Sai ustanova za odgoj i obrazovanje. Budući da je poruka i prigoda ista, ta se informacija odnosi i na 11. siječnja 2002. godine, kao i na 11. siječnja 2003. godine. Bhagavãn govori studentima i nastavnicima. Htio bih vas upoznati s nekim Njegovim poukama.

Pouka prva: Sportski kulturni susret nije rutinska stvar. Svaki takav susret je jedinstven, poseban na svoj način.

SPORT, GLAZBA I DRAMAPouka druga: Sri Sathya Sai odgojno-

obrazovne institucije naglašavaju tri područja - sport, glazbu i dramu. Studenti su odlični u sva ta tri područja. Kad izvode glazbeni program, on je po kvaliteti jednak profesionalnoj izvedbi. Mladići su također izvanredni u sportu, a što doista začuđuje, oni postižu izvanredne rezultate i u svojim akademskim obvezama. To se zove “svestrani osobni razvoj” - kad studenti pokažu savršenstvo na svakom polju, bilo da se radi o sportu, glazbi, drami ili osvajanju akademskih naslova.

SAMO PETNAEST DANA PRIPREMAPouka treća: Ljudi obično potroše mnogo

vremena na pripreme za takav susret. Možda nećete vjerovati kad vam kažem da studenti imaju jedva petnaest dana da se pripreme za sportski

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

TRAVAN

J 2006.

24

susret. Ne znam kako vi, ali ja to teško mogu vjerovati!

Jednako tako znate da se za sportske susrete potroši puno novca. Ali ovdje se ne troši novac. Mo�ete li vjerovati da nikakav novac nije potrošen za pripreme. Studenti se koriste stvarima koje su im dostupne u njihovom boravištu. Oni sâmi izrađuju goleme panoe i kulise, a sve to rade od materijala koji im je dostupan na koledžu ili u hostelu. Ništa se posebno ne kupuje, nema nikakvih troškova. Ako izračunate koliko se potroši u drugim institucijama, to su stotine i stotine tisuća rupija. Ali ovdje se ništa ne potroši. To doista zadivljuje!

SVI SU DISCIPLINIRANIU svijetu su sportaši i atletičari obično dobri na

svom polju. Ali nisu dovoljno disciplinirani u svom osobnom životu. No ovdje su svi disciplinirani.

Kad sam ovamo stigao, nisam mogao vjerovati vlastitim očima. U svijetu, ako su studenti najbolji u sportu, oni su veoma slabi u učenju. Studenti koji su veoma dobri u drami, ne pohađaju druga predavanja. Oni koji su zainteresirani za glazbu, ne zanimaju se za druge predmete. Ali ovdje, oni pokazuju savršenstvo na svakom polju. To nije ništa drugo nego Bhagavãnov utjecaj na studente.

Primijetit ćete da u svijetu, kad grupa odličnih nogometaša napusti koledž, koledž počinje slabiti na nogometnim utakmicama. Zar nije tako? Ali ovdje, grupe dolaze i odlaze, no standard je sve viši, jer Bhagavãn ne podnosi kompromis kad je u pitanju standard.

Neki od gledatelja te uva�enih gostiju na tribini rekli su mi: “Znate, Anil Kumar, našim studentima treba najmanje šest mjeseci priprema. Zadivljuje kako studenti ovdje uspiju pripremiti takvu predstavu za samo petnaest dana.”

Zašto je to tako? Ako istražujete, sigurno ćete pronaći neki razlog. Jedan od njih je disciplina – disciplina najvišeg reda. Drugi razlog je njihovo čvrsto uvjerenje da moraju izvršiti i pokazati svoju odanost Svamiju, svoj duh posvećenosti Njemu.

NJIHOV JE MOTIV - USREĆITI SVAMIJAIznad svega, studenti žele usrećiti Svamija.

Čime god da se bave, gimnastikom ili atletikom, voze motor ili se bave karateom, njihov je jedini

motiv – usrećiti Svamija. Kad je Svami sretan, cijeli svijet je sretan. Kad Svami nije sretan, nema nikakvih mogućnosti usrećiti druge.

Pitate li studente koji je njihov motiv, oni odgovaraju: “Mi to ne radimo zbog isticanja, niti da bismo osvojili neke medalje ili trofeje, neko novčano priznanje, niti to radimo zbog publiciteta u novinama. Ne! Mi samo želimo da nas Bhagavãn potapša po ramenu, ili da se slikamo s Njim. Bit ćemo sretni i ako nam se samo osmjehne. Sve što �elimo jest da Svami ka�e: ‘Ja sam sretan.’ To je sve što �elimo.”

Doista zadivljuje kad mladi tako razmišljaju.

MLADIĆ JE ODMAH USTAOMožda ste primijetili da je za vrijeme prošlih

sportskih susreta, 2003. godine, jedan mladić pao s konja. Konj obično tada otrči, a i momak prestaje dalje sudjelovati. No ovaj je mladić završio sve što je bilo planirano, ne obazirući se na zapreke.

Svami me je odmah pogledao.Ja sam rekao: “Svami!”“O, što je, što je?”“Svami, mladić je pao.”“Da, vidim. I što onda?”“Svami, on je trčao za konjem i opet se popeo

na njega te izvršio sve što je bilo planirano.” “Hmm… dobro, dobro, dobro! Vidiš li – vidiš

li što se dogodilo? To se obično ne događa.”

NIŠTE SE NE MO�E DOGODITI JER JE SVAMI OVDJEVjerojatno ste vidjeli mladića na motoru

koji je udario u zid i pao. Mladić se otkotrljao na jednu, a motor na drugu stranu. Mladiću se ništa nije dogodilo. Odmah je ustao, pokupio motor i nastavio dalje voziti.

Svami je rekao: “Vidiš li? Ništa mu se nije dogodilo! Znaš li zašto? Svi oni vjeruju da se ništa nikome neće dogoditi jer je Svami ovdje. To je doista dobro.”

A što se tiče gledatelja, zašto su oni došli? Nisu došli samo zbog zabave. Nisu došli na praznike. Došli su da vide kako Bhagavãn i mladići čine čuda na stadionu.

Disciplina i mirna atmosfera koja vlada ovdje, ne može se vidjeti nigdje drugdje na svijetu. Svuda ćete čuti samo pljeskanje, uzvike, povike, riječi ohrabrenja i sve druge vrste uznemirivanja. No ovdje su sportske igre produhovljene. Cijela


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • TR

AVAN

J 2006.

25

atmosfera je mirna i tiha. Susreti su prava religija. To je nešto fantastično!

NEMA NEZDRAVOG SUPARNIŠTVAEvo druge zanimljive teme. Dok su

bangalorski mladići iz koledža u Brindavanu bili na igralištu, mladići iz Prasanthi Nilayama jednako radosno su odobravali njihovo izvođenje. Oni su ih bodrili svaki put kad se nešto izvanredno događalo na igralištu. A kad su nastupali mladići iz Prasanthi Nilayama, brindavanski momci su jednako uživali u njihovom izvođenju.

To samo znači da nema nezdravog suparništva, ni glupog natjecanja. Radi se samo o uzajamnosti, o tome da se cijeni drugoga kad on pokazuje svoj talent pred Bhagavãnom. Ovu vrstu bratstva među studentima različitih koledža treba istaknuti. To je doista prekrasno.

Također ćete otkriti da je zabavno i veselo kad nitko ne pobjeđuje i nitko ne gubi. Sigurno ste vidjeli da Bhagavãn svakome daje pobjedničke trofeje jednake veličine. Tko je bio prvi? Svi su bili prvi. Tko je bio drugi? Nitko nije drugi nikome. Svi su prvi. Zašto? Jer to je predstavljanje studenata svih koledža. To je zajednički napor, grupni napor, a ne pojedinačni.

Stoga svatko ima svoju ulogu - od studenata koji su izrađivali panoe, do onih koji su radili okvire i onih koji su se brinuli za dekoraciju. Svi se zato moraju jednako cijeniti. Mi nikad ne kažemo: “On je učinio ovo.” Zato su godišnji susreti tako važni.

Ako ste bili na susretima ove godine, vidjeli ste da su mladići iz Prasanthi Nilayama izradili veliki globus koji se vrtio na dlanu velike ruke. Čiji je to dlan? Naravno, dlan Bhagavãna Sri Sathya Sai Babe! Njegova je ruka dr�ala cijeli globus. Poruka je sljedeća - Kreator i Njegova kreacija! Globus je kreacija, ruka je Kreator. To je privuklo opću pozornost.

1. o�ujka 2002. godine

IZAZOVI, A NE TEŠKOĆEJa sam pitao: “Kako to da se svi plemeniti i

dobri ljudi suočavaju s teškoćama. Zašto? Svami, zašto oni imaju teškoće?”

Bhagavãn je odgovorio: “To samo izgleda

da su teškoće, ali njima su to izazovi. Oni na njih gledaju kao na Božje testove i zato ih uspješno svladavaju. Oni ih ne smatraju teškoćama, kao drugi ljudi, već ih smatraju dužnostima i odgovornostima.”

SVAMI JE MATERIJALIZIRAO DRAGOCJENI UKRAS CÞDÃMANI1

Razgovarajući s mladićima, Svami je iznenada materijalizirao prekrasan ukras - cþdãmani. To je poseban ukras koji �ene ovdje stavljaju na glavu. Ovaj je nosila Sìtã.

Anjaneya je pošao u potragu za Sìtom. Kad ju je pronašao, ona mu je dala svoj cþdãmani da ga on mo�e pokazati Rãmi kao dokaz da je bio s njom. Kako bi Rãma inače znao da je Anjaneya doista pronašao Sìtu? Da to doka�e, Sìtã je dala Anjaneyi dragocjeni ukras koji je nosila na glavi. Bio je to lijep primjerak, pun dijamanata.

Svami ga je svima pokazao i rekao: “To je ukras koji je Sìtã nosila na glavi.”

Svi su ga iznenađeno promatrali.

SVAMI JE MATERIJALIZIRAO VOĆE KOJE NISAM MOGAO PREPOZNATIToga dana na verandi Kulwant Halla Svamijev

naslonjač se nalazio u sredini, između dva lava. Lijevo do Svamija sjedio je rektor, zapisničar i školski inspektor, sve važni ljudi. U njihovu društvu bio je i Raju, građevinski poduzetnik, iz građevinske kompanije Nagarjuna.

Svami je sa svima razgovarao. Iznenada je zamahnuo rukom i materijalizirao voće veličine smokve, nešto slično divljoj šumskoj smokvi ili jagodi. Ja sam studirao botaniku. Ali veoma sam posramljen što moram reći da nisam prepoznao kakvo je to voće.

Svami me je pitao kakvo je to voće, a ja sam odgovorio da ne znam.

“Pa ti si botaničar, kako ne znaš?”“Ne znam, Svami!”“Ono ne raste ovdje, niti ga se ovdje može

dobiti. Kako bi onda znao? To voće je iz drugog podneblja.”

Dobro, ali što bi bilo da nisam mogao prepoznati voće koje raste ovdje? Što bi se onda dogodilo s mojim ugledom? I to pred mojim

1 cþdãmani – dosl. ukras za kosu; cþdã - kosa, mani. - dragulj, ukras

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

TRAVAN

J 2006.

26

studentima? Ispao bih veoma jadno. Ali u svakom slučaju, kako sam mogao pogoditi ime voća koje ovdje nije dostupno, voće iz jednoga nepoznatog, dalekog kraja, možda s Himalaje?

Držeći voće, On ga je raspolovio na dva dijela. Jednu polovicu je dao Rajuu. Tada sam ja pomislio da je druga polovica za mene. Ali nije bilo tako. Drugu polovicu je dao rektoru. Naredio je obojici da voće odmah pojedu, Oni su to i učinili.

“Raju, kakvo je voće?”“Svami, ja sam obišao mnoga hodočasnička

mjesta diljem Indije. Jeo sam sve voće koje postoji u Indiji. Ali ovu vrstu nisam još nikad vidio. Ima čudan, sladak okus.”

Pokušao je opisati tu slatkoću: “Osjećam slatkoću iz dubine svoga tijela.”

I dalje je opisivao milinu te slatkoće. “O, o, kako je duboka ta slast! Veoma, veoma je slatko.”

Tada je Svami rekao: “Ne možete nigdje pronaći to voće. Samo sam vam ga želio pokazati.”

BOG IZRAŽAVA SVOJU BOŽANSKOST NA NAČIN KOJI SÂM IZABERETada se Bhagavãn okrenuo i počeo pričati

jednu priču. Bila jednom neka gospođa koja se zvala Hemireddy Malamma. Bila je velika poklonica. Udala se za čovjeka koji je bio malo lud. Mnogi su ljudi mislili da je mladoženja lud, ali istinu govoreći, bio je to sâm Ûiva, a Hemireddy Malamma je bila Parvatì. Oboje su bili bo�anska bića, spuštena u ljudski lik. Svi su gospođinog supruga smatrali luđakom, ali on je bio Gospod Ûiva.

Kao sve svekrve, i Malammina je svekrva njoj zadavala mnogo neprilika. Jednog dana naredila je da samelje petnaest vreća kukuruza. Petnaest vreća! I to do sljedećeg jutra.

Kad se sljedećeg jutra svekrva pojavila, na njezino veliko iznenađenje svih petnaest vreća kukuruza bilo je samljeveno. Zašto i kako? To se dogodilo zaslugom Malamminog ludog supruga koji je bio prikriveni Ûiva, to jest Ûankara.

Bhagavãn je rekao: “Bog izra�ava Svoju božanskost na način koji sâm izabere, onako kako On to voli. Onaj koga zovete ludim je zapravo Bog sâm. Tako se On objavljuje.”

BHAGAVÃN KAO PJESNIKGraditelj Raju bavi se i pisanjem. Kako bi

ga uvjerio da je i Bog pjesnik, Bhagavãn nam je počeo govoriti pjesničkim stilom. Rekao je: “Ne samo ti, nego i ja sam pjesnik.” Tada je upitao: “Što je glavni ukras sela? To su kuće.” Budući da je pjesnik, Svami je odabrao posebne riječi – grama i griha. Kuća - griha je ukras sela - grama. Njegovi stihovi bili su puni usporedbi i metafora.

Zatim je pitao: “Što je ljepota? U čemu je ljepota oceana? U bijesnim valovima koji se pojavljuju na površini. U čemu je ljepota neba? Blistave zvijezde daju mu ljepotu. Što je ukras pauna? Šareno perje njegov je glavni ukras.”

On je sastavljao stihove i istovremeno ih objašnjavao, a Raju ustao i pao pred Bhagavãnova stopala, rekavši:

“Kakav si Ti pjesnik!”“O, dobro! U redu! Sjedni!”On jasno pokazuje Svoju božanskost. On je

liječnik nad liječnicima kad je u društvu liječnika. On je in�enjer nad in�enjerima kad Ga oni okru�uju, znanstvenik i pisac u društvu pisaca i znanstvenika. On je dijamant s bezbroj faceta.

PACIJENT SE OSJEĆA DOBROA tada je iznenada pogledao jednog liječnika

koji radi u superspecijalističkoj bolnici i upitao ga: “Doktore, što je bilo s onim pacijentom?”Liječnik je odgovorio da se pacijent osjeća

dobro.Zanimale su me pojedinosti.“Svami, što je tu zanimljivo? Neka svi čuju.”Svami je tada objasnio: “Taj čovjek je primljen

u našu bolnicu. Imao je problema sa srcem, a ni pluća mu nisu bila u redu. No iznad svega, patio je od raka na želucu. Nitko ga više nije htio primiti u bolnici.

Naravno, tko bi preuzeo takvu odgovornost?Naši su liječnici rekli: ‘Svami, ovaj pacijent

neće preživjeti. Bolje da mu kažemo da pođe kući i ondje mirno umre.’

Ali Svami je rekao: “Ništa od toga! Primite ga u bolnicu i liječite!”

I tako, liječnici nisu imali izbora. Morali su ga operirati. Operacija je trajala osam sati. Bhagavãn je cijelo vrijeme bio uz njih. Toga istog popodneva pitao je kako je pacijent.

Liječnik je odgovorio da se pacijent dobro osjeća.

Oporavio se, iako su i liječnici posve digli ruke od njega. Sve je učinila nevidljiva Bhagavãnova ruka.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • TR

AVAN

J 2006.

27

Tada je Svami rekao nešto što svi trebamo zapamtiti: “Gdje god je Bog, tamo je i pobjeda, tamo je uspjeh. Dakle, ne mo�ete odbiti pacijenta.”

Ta izjava znači da je Baba Bog! Najprije je rekao: “Gdje god je Bog, tamo je i pobjeda.” Zatim je dodao: “Ne mo�ete odbiti pacijenta!”

Obje te izjave su svima otkrile da je Bhagavãn Baba – Bog!

PROPOVJEDNIK U DEPRESIJIZatim je Svami počeo pričati ovu priču:

“Bio jednom jedan propovjednik koji je živio u siromaštvu. Nije si mogao priuštiti ni jedan obrok dnevno, niti je mogao uzdržavati svoju obitelj. Svakog je dana u hramu držao predavanja o Bhagavadgìti, a živio je kao nevoljnik. Ljutio se na svoj život. Katkad je zapadao u depresiju. Naravno, jer je bio samo čovjek. Bio je i razočaran. Život ponekad razočara čovjeka. Budući da smo sada u Prasanthiju, možemo se toga brže osloboditi. Da smo ostali kod kuće, možda bismo trebali pomoć psihijatra!

Taj je propovjednik, dakle, bio veoma, veoma siromašan, uz to bio je i depresivan i razočaran! Ima jedna strofa u Gìti koja ka�e:

Tko god misli na mene s nepokolebljivom vjerom, uspjet će u životu. Moja je du�nost da se brinem o vašem blagostanju.

“Ja mislim na Tebe, govorim o Tebi, ali još sam uvijek siromašan. Obećao si da ćeš se brinuti o meni, ali nisi to učinio”, žalio se on.

U početku je izostavljao tu strofu, a na kraju je i istrgnuo iz knjige tu stranicu. Ne samo to, uzeo je nož i svom snagom zarezao oštricom preko nje. A zatim je, kao i svakog dana o podne, pošao prileći.

ON NAS JE RANIO NO�EMU isto vrijeme prolazila su uz njegovu kuću

dva mladića. Jedan je bio veoma svijetle puti, a drugi je bio nešto tamniji. Propovjednikova supruga ih je primila i upitala što žele, a oni su odgovorili: “Majko, došli smo ovamo predati vam dvije vreće riže. Zapovjedili su nam da te dvije vreće ostavimo ovdje. Dopusti nam da to učinimo.”

Oni su istovarili dvije vreće riže te su se požalili

ženi: “Majko, tvoj suprug nije dobar čovjek.”“Zašto?”“On je ranio naša leđa nožem. Vidiš li?

Krvare! Pogledaj!”“Ne, ne, ne! Moj suprug nije takav. On je

propovjednik i govori o Gìti. On nije nasilan i nikog ne bi povrijedio nožem. On to ne bi učinio.”

“A ipak je to učinio, majko!”Rekavši to, dva su mladića nestala. Nakon

krepkog, zdravog sna, propovjednik se probudio i ugledao dvije vreće riže. Pozvao je suprugu, a ona je rekla: “Dvojici mladića zapovjeđeno je da donesu ovamo dvije vreće riže.”

“O, zar zbilja? Tko su bili ti momci?”“Zašto me to pitaš? To su bili mladići čija si ti

leđa ranio oštricom noža.”“Ja! Ranio ih nožem? Nikad to nisam učinio.

Ne bih to mogao učiniti.”Zatim je upitao kako su izgledali ti momci i

koliko su bili stari.Supruga je rekla da su to bila dva mladića,

jedan svijetle, a drugi malo tamnije puti. Tada je propovjednik shvatio. Onaj tamne puti bio je Kõšïa, a onaj svijetle puti njegov brat Balarãma.

Odmah se spustio pred stopala svoje supruge i rekao: “Kako si sretna! Vidjela si Kõšïu i Balarãmu. Ja ih nisam mogao vidjeti čak ni nakon tolikih godina predavanja o Gìti. Ti si doista sretna!”

Bhagavãn nam je ispričao tu priču i dodao: “Onima koji traže utočište uz Božja stopala, nikad neće ništa nedostajati na ovom svijetu. Nikad neće biti siromašni jer će se Bog brinuti o njima ako Mu se potpuno predaju.”

VIBHÌÛANA JE BIO VEĆI OD BHÌŠMETada je Bhagavãn spomenuo dva lika,

jednoga iz epa Mahãbhãrata, Bhìšmu – a drugoga iz Rãmãyaïe, Vibhìûanu.

Rekao je: “Vibhìûana iz Rãmãyaïe je veći od Bhìšme iz Mahãbhãrate. “

Indijci to ne znaju, a hindusi to neće prihvatiti jer je Bhìšma bio starješina. No, Vibhìûana nije bio veći po starješinstvu, niti pokori ili mudrosti. On je bio tek Rãvaïin brat, obični stanovnik Laóke dok je Bhìšmãcãrya bio slavan čovjek.

Ali tko će to prihvatiti?Svami je ukazao na još jednu dimenziju.“Bhìšma, premda slavan čovjek i vedski

znalac, stručnjak u streljaštvu, čovjek koji je vršio duboku pokoru, nije toliko vrijedan kao Vibhìûana

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

TRAVAN

J 2006.

28

koji je bio jednostavan i običan čovjek.”Zašto? Jer kad je Vibhìûana saznao da je

njegov brat Rãvaïa pogriješio, odmah se s njim suočio i rekao: “Nisi to smio učiniti! Brate, nisi smio oteti suprugu drugog čovjeka. To nije dobro. Kad bi to netko učinio tebi, zar se i ti ne bi osjećao loše?”

Vibhìûana se dakle suprotstavio Rãvaïi. �elio ga je naučiti lekciju, ali ga je stariji brat odbio poslušati. Zato ga je Vibhìûana ostavio i predao se Rãmi.

Dok je Bhìšma iz Mahãbhãrate, unatoč svojoj slavi, ostao i dalje s Kauravama, onim okrutnim momcima i nikad ih nije ostavio. I zato, možete biti mudri i stari, znalci i stručnjaci, ali ako i dalje nastavljate surađivati i pomagati zle ljude, sve će se ostalo pretvoriti u ništa. Ako ste jednostavni, ponizni i obični, i ako ostavite svoje prijatelje koji su zli i predate se Bogu, zaista ste veći od bilo kojega moćnika na svijetu. To je rekao Bhagavãn.

On je naveo i drugi primjer koji se odnosi na Prahlãdu iz epa Mahãbhagavata. Prahlãda se razlikovao od svoga oca, Njegov otac Hiranyakaûipu provjeravao je svoga sina dajući mu otrov da ga popije, natjerao je slonove da gaze njegovo tijelo, tjerao ga je da prolazi kroz vatru, ali Prahlãdi se nikad ništa nije dogodilo. On je izdr�ao sve testove.

KING KONG JE SHVATIO SVOJU POGREŠKUSvami je naveo još jedan primjer. Želim da ga

pažljivo poslušate jer i iz njega treba nešto naučiti. Vjerojatno ste čuli za King Konga. Da! King Kong. Dobro građena tijela, hrvač. Onog časa kad čujete njegovo ime, možete ga i zamisliti. King Kong, tijela mišićavog i golemog poput planine. Neka djevojčica mu se smijala jer je nosio samo kratke hlače.

Kad se djevojčica smijala, King Kong se strašno naljutio i upitao je smije li se ona to njemu.

Bio je spreman udariti je. No djevojčica se još više smijala. Tada je King Kong upitao zašto se smije, a ona je odgovorila: “Gospodine, tako ste snažni, no zar ne možete kontrolirati svoju ćud?

Vaše tijelo je beskorisno jer ne možete kontrolirati svoju ljutnju. Osim toga, ako vam se mala djevojčica smije, što vi time gubite? Niti kilogram svoga mesa. Zašto se onda ljutite?”

Tada je King Kong shvatio svoju pogrešku.Uz taj primjer Baba je rekao: “Mladići, nije

dovoljno da ste fizički jaki. Nije dovoljno da ste mentalno razvijeni. Va�nije je da se kontrolirate i imate uravnote�eni um.”

Tada se okrenuo upravitelju i rekao mu: “Dobro se brini za naše dečke. Provjeravaj uče li dovoljno. Pobrini se da budu zdravi i jaki. Kad su moji dječaci sretni, i ja sam sretan!”

Zatim je rekao upraviteljima: “Naše ustanove nisu osnovane zbog biznisa ili stvaranja profita. Ne, ne, ne, ne! Nemojte ni uspoređivati naše ustanove s drugima. Mi smo posve drukčiji. Ne želim da ovo smatrate biznisom, već želim da naši mladići budu jaki i zdravi. To je veoma važno. Oni moraju zaživjeti ljudske vrijednosti više nego steći knjiško znanje. Zbog toga sam osnovao ove ustanove.”

JA ZNAM SVE!Iznenada je ustao jedan gospodin, profesor,

i počeo Svamiju pričati o događajima koji su se nedavno odigrali. Svami se tada okrenuo oko Sebe i rekao: “Znam. Zašto mi to pričaš? Što misliš gdje sam ja? Gdje sam ja? Ja znam sve!”

Tada sam pomislio u sebi: “Kako sve to znaš?”

Ali nisam otvorio usta, znao sam da bi to bilo riskantno.

No, iako pitanje nije bilo postavljeno, Baba je odgovorio: “Tko je naučio ribe plivati? Nema potrebe reći mi to ili poučiti me. Ja znam sve. Ja znam sve!”

I bez postavljanja pitanja, moje su najdublje sumnje bile razjašnjene na lijep način.

Izvornik: h t t p : / /www. sa iw i s dom. com/sa i p ea r l s /



SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SVIB

AN

J 2006.

10

OÇ OÇ OÇ

Sai Ram

Duboko se klanjam Bhagavãnovim lotosnim Stopalima.

Svibanj 2001. godine

Draga braćo i sestre, prijatelji moji, dopustite mi da vam kažem da smo završili razgovore iz godine 2002. te sada počinjemo one koji su se odvijali 2001. godine. Danas ćemo poslušati Bhagavãnove razgovore s verande u Prasanthi Nilayamu iz mjeseca svibnja 2001. godine. Zahvaljujem vam na dubokom zanimanju koje ste pokazali za ono što je Svami rekao, cijenim vaše duhovno služenje koje ste učinili dijeleći to s ostalima.

AKO SLIJEDITE MOJE ZAPOVIJEDI, BIT ĆETE OSLOBOĐENI SVIH BRIGA

Bhagavãn je dao komentar koji je izuzetno važan za sve nas. Rekao je sljedeće: “Ako postupate prema mojim riječima, ako slijedite moje zapovijedi, bit ćete oslobođeni svih briga, svih problema.”

Evo i Njegove druge izjave: “Bog je poput magneta. Svojom magnetskom privlačnošću On sve privlači k Sebi. Magnet je savršen i sve privlači.”

Dopustite mi da razjasnim ove dvije Bhagavãnove izjave. U epu Rãmãyaïa ima jedan veoma va�an karakter, Hanumãn. On je savjesno slijedio Rãmine zapovijedi i zato su ga svi obo�avali i štovali.

Ako slijedite Božju zapovijed, to će vam omogućiti da vas i zajednica poštuje. Društvo će vas smatrati idealom i uzorom u koji se treba ugledati. Usput vam također mogu reći da su u Mahãbhãrati braća Pãïåave veoma dosljedno slijedili Kõšïu i zato su bili nagrađeni. Na kraju su pobijedili i do današnjeg dana svi ih hvale.

SLIJEDITE LI BOŽJA STOPALA, STIĆI ĆETE DO NJEGA

Ovdje �elim s vama podijeliti jednu veoma jednostavnu anegdotu koju je Bhagavãn spomenuo u Svom govoru. Čuli ste za Kõšïu. Kao dijete imao je običaj krasti mlijeko od svojih susjeda. Oni koji su čitali Mahãbhãratu razumjet će to. No, ne radi se tek o krađi. Ovaj čin ima duboko simbolično značenje. Priča se da je Kõšïa ulazio u susjedne kuće, popio mlijeko i pojeo maslac, a da ga nitko nije primijetio.

U ovom slučaju, maslac je ljudsko srce, mlijeko je odanost, a posuda ljudsko tijelo. Čin krađe znači da Bog potajno zarobljava čovjekovo srce, bez njegova znanja. To je unutarnje značenje svega toga.

Jednog dana Kõšïa je tako počeo piti mlijeko u nekoj od susjednih kuća. Kako ga je pio? Stao je stopalima na rub niže posude i počeo piti mlijeko iz one više. Nagnuo je onu gornju posudu prema dolje i pio držeći oba stopala na rubu posude u kojoj je bilo mlijeko.

Majka Yaûodã ga je pošla tra�iti. I konačno ga je pronašla. Kõšïa je odmah poskočio i počeo trčati. Majka Yaûodã ga više nije mogla naći. Ali otkrila je otiske njegovih stopala koje je svuda ostavljao jer su bila natopljena mlijekom. I tako, na temelju otisaka tih njegovih stopala, majka Yaûodã ga je konačno otkrila.

Taj prizor iz Mahãbhãrate pokazuje da ćemo stići do Boga, ako slijedimo Njegove otiske. To je anegdota koju je spomenuo Bhagavãn.

BOG JE MAGNET

Evo još jedne zanimljivosti. Neki od nas možda osjećaju da ih Svami nije privukao dovoljno blizu k sebi. Možda tako osjećaju, ali to nije točno. Zašto? Bog je magnet, a mi smo komadići željeza. Sve je u redu s magnetom, ali komadići željeza su puni prašine i hrđe pa ih magnet ne može privući. Pogreška leži u željezu, a ne u magnetu. Stoga željezo mora biti čisto i bez hrđe da bi ga magnet


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

VIB

AN

J 2006.

11

mogao privući.

Dakle, Bog je magnet, a poklonik je željezo koje mora biti čisto od prašine vezanosti i hrđe egoizma. Ako toga dvoga nema, magnet će automatski privući željezo.

NA DUHOVNOM PUTU NEMA ZAPREKA

Promatrajući popodnevnu situaciju, zaključio sam da je Bhagavãnovo raspolo�enje bilo dovoljno dobro pa sam se usudio postaviti ovo pitanje: “Bhagavãne, zašto nailazimo na zapreke na duhovnom putu? Zašto se te zapreke ili problemi pojavljuju na putu našega duhovnog �ivota? Zašto, Bhagavãne?”

Svami je dao izravan odgovor: “Na duhovnom putu nema uopće nikakvih zapreka. Samo su vaša slabost i nedostatak vjere odgovorni za sve zapreke. Zapravo, duhovni put je ravan, bez zapreka.”

Bhagavãn je dakle rekao da postoje dva razloga za zapreke na duhovnom putu. Prvi je nedostatak vjere, a drugi su posljedice ili reakcije iz prijašnjeg života. To su faktori koji nam neće dopustiti da prolazimo

duhovnim putom bez problema.

GDJE POSTOJI ČVRSTA VJERA, MOĆI ĆETE SE SUOČITI S BILO KOJIM PROBLEMOM

A zatim je Bhagavãn rekao jednu veoma va�nu stvar za sve nas. Mi samo mislimo da smo na duhovnom putu, ali iskreno govoreći - nismo! Zašto? Jer je naš cilj svjetovan – naš cilj je zemaljski i fizički.

Evo jednostavnog primjera! Ja želim proći na ispitima. Zato odlazim u hram, razbijam kokosov orah, prinosim žrtvu Bogu. Je li to odanost? Nije! Ja idem u hram samo zato da bih prošao na ispitu. Taj cilj je svjetovan. Svrha je svjetovni dobitak, ali to se ne mo�e nazvati odanost u pravom smislu.

Zato je Baba dao ovu izjavu: “Sve što radite iz sebičnosti i sebičnih interesa, uopće nije duhovno.“

Duhovni put zahtijeva bezuvjetnu ljubav prema Bogu, bez ikakvih svjetovnih dobitaka ili ciljeva. U religijskoj mitologiji postoje dvije vrste bića. Jedni su anđeli – deva, čija je odanost potpuno spiritualna i nesebična. Zato ih drugi štuju. Druga vrsta su demoni – rãkûasa, koji su također obavljali pokoru i godinama slijedili svaki duhovni put, ali su prokleti jer su njihovi motivi bili svjetovni, rođeni iz sebičnosti. Oni su bili veoma egoistični i zato Baba kaže da naša odanost mora biti nesebična.

Svami je dodao još jednu izjavu koja sve nas prilično ohrabruje. “Imate li čvrstu vjeru te ako je još i dalje jačate pa ona postaje sve čvršćom, moći ćete nadvladati bilo kakve zapreke na svom putu.”

To je istina. Ne mislim da ovdje živimo najudobnije. Ali možemo nadvladati sve naše probleme, suočiti se sa svim zaprekama zbog naše čvrste vjere u Boga. Dakle, gdje postoji jaka vjera, nikad se ne treba bojati. Moći ćete se tada suočiti s bilo kojim problemom. To je rekao Bhagavãn.

U DUHOVNOSTI NEMA NIKAKVIH RAZINA

Zatim sam ja upitao: “Bhagavãne, oprosti na ovom pitanju. Kako ću znati da sam postigao visoki stupanj u duhovnosti? Kako da znam da se penjem na sve više razine?”

Odmah je bio spreman ovakav odgovor: “Postoji

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SVIB

AN

J 2006.

12

sistem kasta, struktura društvenih klasa, oni koji imaju i oni koji nemaju, koji su bogati ili siromašni – sve su to svjetovne razine, društvene razine. Ali na duhovnom putu nema nikakvih razina, nema postignutih visina. Svi su jednaki jer je i Bog Jedan bez drugoga. Zato jedna osoba ne mo�e biti viša od druge.

ZAŠTO TE NE SLIJEDIMO?

“Svami, ja znam da prelazim svoje granice, ali molim Te da mi oprostiš. Pojavila mi se jedna sumnja. Svi mi znamo da si Ti Bog. Ali zašto Te ne mo�emo slijediti? Zašto Te ne slijedimo? Mi znamo da si Ti Bog!” Zašto Te onda ne slijedimo?

To su pitanja za koja je bila potrebna hrabrost. Ali i Njegova milost i milosrđe koji podnose takva pitanja. To je bilo doista riskantno pitanje.

Baba je dao ovakav odgovor: “Slušaj ovo! Kod kuće majka kuha i priprema sva jela, sve slatke obroke i druge slasne stvari, ali sin želi jesti u restoranu, on ne želi jesti ništa što skuha njegova majka, već želi ono što se može dobiti u restoranu. To je takva sudbina. Slično tome, premda je Bog ovdje sa svom Svojom ljubavlju, vi to ne razumijete, ne razumijete.”

Dodao je još nešto.

“Majka ne daje slatkiše jednom sinu, ali će ih dati onom drugom. Sin koji nije dobio slatkiše, ne treba se zato osjećati loše. Majka mu nije dala slatkiše jer on pati od dijabetesa i ne smije jesti slatke stvari. Zato ih nije niti dobio. Slično tomu, Bog ispunjava �elje nekih ljudi, ali ne postupa tako s drugima. Zašto? Jer samo On zna što je dobro za njih. On zna što je dobro za svakoga od nas.”

Zatim je rekao: “Neki me ljudi ne mogu slijediti jer njihove �elje nisu ispunjene.”

SVAMI, DOĐI K NAMA!

Iznenada su mladići svi zajedno počeli glasno moliti Bhagavãna: “Svami, dođi k nama, Svami, dođi k nama u studentski dom!” Svi su vikali u jedan glas.

“Dobro, doći ću, čekajte me!”

A tada je rekao: “Mladići, želim da svi živite kao braća. Među vama treba vladati jedinstvo. Živite zajedno, učite zajedno, radite zajedno u bratstvu i ljubavi. To je veoma, veoma va�no.”

Zatim je nastavio: “Indija je postigla nezavisnost, ali čak ni do danas, nije postigla jedinstvo. Nema jedinstva koje je najvažnije.”

Dao je ovaj primjer: “Konac se mo�e prekinuti s dva prsta, ali to se ne može učiniti s tkaninom. Zašto? Sav konac je utkan u tkaninu. Zato je tkanina jaka i ne možete je poderati. Kad postoji odvojena nit, lako ju je prekinuti. Tako je i s vama, kad ste ujedinjeni nitko vas ne može poraziti, nitko vas neće napasti. Jedinstvo je veoma va�no.”

U daljnjem izlaganju Bhagavãn je upotrijebio tri riječi: ispunjenje – rakti, odanost Bogu – bhakti i oslobođenje – mukti. Dakle, kad postoji jedinstvo, bit će i ispunjenja. Jedinstvo je slično odanosti Bogu, a ona vodi do oslobođenja.

Nakon toga objašnjenja, Bhagavãn je otišao k njima u studentski dom. Ondje je proveo neko vrijeme i Svojim boravkom ih veoma razveselio.

�ELJE I UZORI

Sljedećeg dana On je govorio o potresu u državi Gujarat 2001. godine. U potresu je stradao velik broj ljudi, mnogi su bili lišeni svojeg imetka.

Na pitanje zašto se događaju prirodne katastrofe, On ih je ovako objasnio: “Ako ste rob svojih osjetila, bit ćete rob cijelom svijetu. Pobijedite li svoja osjetila, svi će u svijetu biti vaši robovi. Zato, budite gospodari svojih osjetila i nikad ne dopustite da ona gospodare vama.”

Dalje je nastavio ovako: “Danas ljudi imaju više želja, znači da grade kule u zraku. Ali nemaju nikakvih uzora. Takvo je današnje društvo.”

Tada sam ja upitao: “Svami, koja je razlika između želja i uzora?”

(Ako ne iskoristimo priliku i pitamo Ga sada, nikad više nećemo imati takvu priliku. Ja duboko osjećam da ćemo priliku izgubiti zauvijek, ako je sada izgubimo. Zato treba iskoristiti svaku priliku.)

Dakle, pitanje je bilo ovo: “Koja je razlika između želje i uzora?” A Bhagavãn je to ovako objasnio: “�elja je individualna, a uzor je temelj svega. Mi smo zaboravili ovaj naš temeljni uzor, ali stalno prianjamo uz individualne �elje. Sve ćete pokvariti ako tako postupate.”

POTREBA ZA DUHOM PO�RTVOVNOSTI

Zatim je Bhagavãn počeo objašnjavati potrebu za duhom požrtvovnosti. Rekao je: “Što god radite zbog svoga imena i slave, nije požrtvovnost.”

I dalje je ovako objašnjavao: “Ako drugima dajete mnogo, od Boga ćete dobit još više. Naučite se


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

VIB

AN

J 2006.

13

davati, tako da vam i Bog može dati. Ali ako ne dajete ništa, ako samo gomilate stvari, ako ih skrivate i zadržavate za sebe, one neće postati veće. No ako ih počnete dijeliti i davati, sve će se umnožavati.”

Nastavio je ovako: “Kad ste se već rodili kao ljudsko biće, živite tako da vas mogu zvati dobrim čovjekom. Živite za to da budete dobri. Živite zato da stečete dobro ime u društvu.”

Ali kakav je danas naš život? Mnogi ljudi pred vama kažu da ste dobri, ali čim okrenete leđa, nemaju više isti osjećaj. Ljudi bi morali i pred vama i iza vaših leđa govoriti isto, što znači da biste vi trebali biti savršeni u svakom pogledu.

JE LI �IVOT BAŠ TAKO NEPRIRODAN?

“Svami, je li �ivot baš tako neprirodan?”

“Da!”

“Dobro, mogu li ja biti uspješan ako živim na neprirodan način?”

“Ne! Jer tvoja izvještačena priroda ne može biti trajna. Prije ili kasnije, tvoje prirodne kvalitete izići će na vidjelo.

Kad se nađete u nekoj teškoj situaciji ili u lošem stanju, očitovat će se istina. Ona će izići na vidjelo kad je čovjek u muci, kad mu život visi na koncu. “

Ovdje je Bhagavãn ispričao priču da objasni tu izjavu. Živio jednom neki veliki učenjak koji je izvrsno znao govoriti o Nãrãyaïi i Ûivi. Ali slušajući ga, niste mogli pogoditi je li on Nãrãyaïin ili Ûivin poklonik. Ako netko govori jednako izvrsno o Kristu i Rãmi, kako ćete pogoditi je li on kršćanin ili hindus? To je nemoguće. Tako je i taj učenjak govorio jednako nadahnuto i o Nãrãyaïi i o Ûivi. Ljudi nisu mogli zaključiti čiji je poklonik.

Ali ovdje se našla jedna veoma pametna gospođa. Ona je donijela željeznu šipku, stavila je u vatru, zagrijala je pa ga tako gorućom šipkom udarila po leđima. On je povikao: “Jao, Nãrãyaïa, Nãrãyaïa!” Sada su svi saznali da je on poklonik Nãrãyaïe. Vidite li? Istina iziđe na vidjelo kad vam je život u opasnosti, ili kad imate nekih poteškoća.

KAKO SU MLADIĆI?

Tada se Svami počeo raspitivati o studentima. Pozvao je upravitelja da dođe bliže i postavio mu to pitanje.

“Svami, oni su dobro.”

“Što je s hranom?”

“Veoma je dobra, Svami.”

“Hmm, dobro. Ali nije važno kako jedu, već kako žive. Reci mi da su dobro, a ne da jedu dobro. Ne želim to čuti. Želim izvještaj o tome da im je dobro.”

Vidite li? Korištene su dvije riječi: tintam što znači jesti i untam koja znači živjeti. Dakle, studenti trebaju živjeti dobro, a ne samo jesti dobro. To je izazvalo salve smijeha.

NEMA JEZIKA KOJI JE NJEMU NEPOZNAT

Svami je iznenada počeo govoriti talijanski, rekavši riječ amore ili nešto slično tome.

Rekao je: “Talijanski, talijanski!”

Pogledao sam Ga, a On je upitao znam li što znači riječ amore.

Ja nisam znao.

“To znači voljeti, sviđati se.’

“O, zar tako, Svami?”

Tada sam shvatio da ne postoji jezik koji je Njemu nepoznat. On zna sve jezike. Bili smo veoma iznenađeni.

Zatim se počeo šaliti s jednim studentom koji nije znao teluški jezik. Pozvao je toga mladića koji je bio iz Bihara i upitao ga što znači riječ kanthi.

To je teluška riječ, ali mladić nije znao teluški.

Netko je povikao: “Hej!”

Svami je rekao: “Reci, reci!”

Na koncu je mladić rekao da ta riječ znači svjetlost.

Točan odgovor!

Svami je upitao: “Znaš li riječ kantha ? Tko je kantha?”

Momak to nije znao, već je rekao: “Svami, onaj koji daje svjetlost je kantha.”

Svi su se nasmijali jer riječ kantha znači �ena.

Tako se Svami šali i u�iva kad se svi smiju.

SPREMAN SAM DATI BEZGRANIČNU LJUBAV

Upravitelj koledža je rekao: “Svami, Tvoja ljubav je bezgranična, duboka je poput oceana, tako je golema.”

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SVIB

AN

J 2006.

14

Znate li što je Svami odgovorio?

“Da, spreman sam dati tu bezgraničnu ljubav, ali nema nikoga tko bi je primio. Nema nikoga tko bi je primio iz mojih ruku. Što da radim? A spreman sam je dati!”

ZAŠTO NISMO OSLOBOĐENI?

“Svami, molim Te, odgovori mi na jedno pitanje.”

“O, hajde, hajde! Koje je to pitanje?”

“Svami, danas kad je Bog prisutan u liku Avatãra, Božjega utjelovljenja, zašto se ne možemo ostvariti i raditi na oslobođenju? Zašto? Oslobođenje nije dano svakome? Zašto?”

Evo Babina odgovora: “Mnogi sudjeluju u trkama, ali samo jedan stigne prvi. Vi jeste moji suvremenici, ali samo jedan će steći oslobođenje, ne svi, kao i na utrkama. Tako piše u Bhagavadgìti.”

Svami je to usporedio s utrkom: “Još davno, Bhagavadgìtã je tvrdila da je samo nekoliko ljudi od mnogih milijuna i milijardi ljudi zainteresirano za Boga. Od tih nekoliko ljudi, samo se malobrojni doista zanimaju za oslobođenje. A od tih nekoliko ljudi koji se zanimaju za oslobođenje, samo će ih šačica to doista i postići.”

Slično tomu, iako smo sretni što smo suvremenici Avatãra, također trebamo znati zaslužujemo li oslobođenje ili ne. Dakle, navest ću vam jedan primjer Shirdi Saija. Evo što je on rekao!

“Drvo manga ima mnogo cvjetova. No svaki cvijet neće postati plod. Mnogi cvjetovi otpadaju s drva, zato samo neki postaju plodovi. Slično tomu, mnogi od vas dolaze ovamo, ali samo će neki postići oslobođenje.”

Lipanj 2001. godine

KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU UMA I SRCA?

To sam pitanje postavio Svamiju, a On je odgovorio: “Ne radi se o fizičkom srcu. Važno je duhovno srce. Razlika između duhovnog srca i uma jest ta, da je um kolebljiv dok je duhovno srce postojano. Fizičko srce nalazi se na lijevoj strani, a duhovno srce je prisutno u cijelom tijelu.”

Na to sam ja primijetio: “Svami, ne razumijem što misliš kad ka�eš da je duhovno srce postojano i da se nalazi na desnoj, a ne na lijevoj strani. Ne razumijem to!”

A Svami je to ovako objasnio: “Ljudske vrijednosti

poput istine, ljubavi, po�rtvovnosti, tolerancije, izdr�ljivosti i strpljivosti – sve one se temelje na svjetovnom znanju. Sve one postoje u umu.”

“Dobro, Svami! Ali ja se molim Bogu svojim umom. Što da radim?”

Mislim da me svi mo�ete pratiti, zar ne? Bhagavãn je rekao da je va�no srce, ali mi se molimo Bogu koristeći um. Što da radimo?

Bhagavãn je dao odgovor. Molim vas da to zapamtite jer je veoma va�no za sve Saijeve poklonike kao i za poklonike koji pripadaju bilo kojoj drugoj religiji.

“Štogod radite umom, dat će vam samo trenutačno zadovoljstvo koje je rezultat svih nastojanja vašega uma. No, ako to činite otvorena srca, ako to činite svim srcem, uspjet ćete. Steći ćete trajno blaženstvo koje neće biti kratkotrajna sreća ni zadovoljstvo uma koje nije trajno.”

Ali moj um još nije bio oslobođen sumnji, on nije mogao probaviti sve što je rekao Bhagavãn.

KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU DOBROGA I LOŠEGA UMA?

Ja sam rekao: “Svami, molim te, dopusti mi da postavim još jedno pitanje. Mi često kažemo da netko ima dobar, odnosno loš um. Koja je razlika između takva dva uma?”

Bhagavãn je dao prekrasan odgovor.

“Um je poput vode – nepokretan je. Na površini ima velikih i malih valova. To su naši osjećaji. Osjećaji odlučuju radi li se o dobrom ili lošem umu. Ako su osjećaji loši, i um je loš. Ako su osjećaji dobri, takav je i um.”

GDJE JE UM U DUBOKU SNU?

Ja sam pomislio da sam bar malo inteligentan. Mislio sam da znam nešto filozofije pa sam je �elio pokazati.

“Svami, imam jedno pitanje.”

“Da? O čemu se radi?”

“Gdje je um u duboku snu?”

“Um se nalazi u stanju mirovanja, on je potpuno stišan, u ravnovjesju je. U duboku snu um je pasivan i tih. Ali nije odsutan, nikuda nije pobjegao. Samo je pasivan i tih, u jednom neutralnom stanju.”

Još nisam čuo takvo objašnjenje To je veoma lijepo!


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

VIB

AN

J 2006.

15

NE TRČI ZA SVOJIM UMOM!

“Dobro, Svami, sad shvaćam da moj um – bilo da je izvještačen ili prirodan, dobar ili loš, ili je pasivan u duboku snu odnosno aktivan u budnom stanju - ipak pravi majmuna od mene. Još bih nešto pitao. Moj um trči posvuda i kolebljiv je. Što da radim?”

“Neka tvoj um trči, ali ti nemoj trčati za njim.”

“O, da! Ali kako? Kako da to postignem?”

“Dijete će se igrati posvuda, ali konačno se vraća svojoj majci. Iako se igra ovdje i ondje, uvijek joj se vraća. I um je poput djeteta. Neka se um – dijete – igra gdje god želi. Vratit će ti se! Ali ako ti trčiš za njim, onda si posve izgubljen.”

To je prekrasan primjer koji je Bhagavãn naveo.

UM NIJE NEZAVISAN

Bhagavãn je nastavio: “Um nije nezavisan.”

“O, da, to nisam znao. Mislio sam da me um kontrolira.”

“Ne, um nije nezavisan. Ti si gospodar svoga uma, nije on tvoj gospodar. Um je samo instrument, ali ti si gospodar. O tebi ovisi hoćeš li ga kontrolirati.”

Zatim je nastavio: “Umom se postiže oslobođenje, ali on vodi i u ropstvo.”

“Svami, zar me um mo�e voditi i jednim i drugim putom?”

“Da.”

“Kako?”

“Okreneš li ključ na lijevo, brava je zatvorena. Okreneš li ga na desno, ona je otvorena. Isti ključ daje različite rezultate, ovisno o smjeru kojim se okreće. Tako je i s umom – ako se okrene prema svijetu, to znači ropstvo. Ako se okrene prema Bogu, to jest ako se um okrene prema Bogu, brava je otvorena. To je oslobođenje. Radi se o istom ključu, sva je razlika samo u okretanju. Tako je i s umom.”

“Svami, kakav prekrasan primjer si dao! Sada razumijem. Ti kažeš da ne smijem slijediti um, već da on mora slijediti mene. Tko sam onda ja?”

Tada je Baba rekao: “Iznad uma postoji intelekt – buddhi. Intelekt je onaj dio čovjeka koji donosi odluke. Intelekt rasuđuje i odlučuje. On stoga ima moć razlučivanja. Dakle, što trebaš učiniti sada?

Neka intelekt odluči. O onom što intelekt odluči, um može razmišljati. Štogod um smisli, osjetila će ostvariti.”

Je li to jasno? Majka treba razumjeti sve što ka�e otac. Ono što majka naredi, djeca moraju slijediti. Otac je intelekt, majka predstavlja um, a djeca su osjetila. Ja govorim o idealnoj obitelji, a ne o modernoj obitelji. Žao mi je jer danas će se majka zahvaliti ocu, ali otac to nikad neće uzvratiti majci. A djeca nisu ovdje jer su zaposlena negdje vani. No ja govorim o tradicionalnoj, dobroj obitelji gdje djeca slušaju majku, gdje majka sluša ono što otac ka�e. To je doista idealna obitelj.

Slično tomu, intelekt mora donositi odluke jer on ima moć razlučivanja. Zatim um treba preuzeti odluke intelekta, on mora razmisliti i narediti osjetilima da djeluju.

Tako je to Bhagavãn objasnio.

INTELEKT, UM I OSJETILA

“Dobro, Svami! Katkad sam zbunjen, ne znam što da radim, a što ne.

Biti ili ne biti, to je sada pitanje.1

Većinu vremena sam dobro, ali ponekad se pitam: ‘Hmm, hoću li učiniti ovo ili ono? Što da radim?’ Potpuno sam zbunjen. Što da radim tada?”

Bhagavãn je odmah odgovorio: “Ova zbunjenost nastaje zato jer dolazi do sukoba kad um ne djeluje u skladu s intelektom. Ako um slijedi intelekt, nema sukoba, već vlada potpuni sklad. Sve što intelekt kaže, konačno je. Štogod intelekt odluči, u našem je interesu. Ali um to neće uvijek slijediti jer on ima vlastitih kolebljivosti, vlastitih mušica i fantazija. Dakle, kad se um i intelekt ne sla�u, nastaje sukob i zbrka.”

ČOVJEK NE SMIJE BITI PREDEBEO

Dok je govorio, Svami se okrenuo i primijetio kako se približava neki čovjek snažna izgleda. Čak da nas četvorica stanemo jedan uz drugoga, mislim da ne bismo dostigli njegov obujam. A on je došao na verandu i sjeo.

Svami ga je pogledao i rekao: “Hmm. Vidite li to? Pogledajte kakav je taj čovjek! Trbuh mu sliči velikom upitniku. O, vidite li! Ne smijete biti predebeli, ne smijete biti gojazni, ne smijete imati

1 Citat iz Shakespearovog Hamleta

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SVIB

AN

J 2006.

16

suvišnih kilograma, jer pretjerana težina dovodi do srčanih tegoba. Srce je opterećeno. Zato, kontrolirajte svoje tijelo.”

A zatim je dodao: “Kad hodate, ne smijete se zadihati. (Anil Kumar pokazuje kako čovjek ostaje bez daha.) Ako se zadišete dok hodate, to znači da su počeli problemi sa srcem.”

Zato je Svami upozorio: “Budite oprezni s vašim navikama dok jedete. Žurba, briga i začini! To treba kontrolirati. Žurba – neprestano nam se nekud žuri. Briga – stalno smo zabrinuti zbog nečega. Začini – masna jela što ih jedemo u kantini. Sve je to odgovorno za tegobe sa srcem.”

KAKO DA IZBJEGNEMO ZABRINUTOST?

“Svami, molim Te da mi oprostiš. Molim Te, imaj milosrđa sa mnom. Postavio bih jedno pitanje.”

“Hmm, kakvo je to pitanje?”

“Rekao si da se ne smijem brinuti. No, kako da se ne brinem? Kako? Svi smo mi porodični ljudi, imamo djecu i ženu. Za mene, žena je izvor svih briga. A ja sam njezin izvor briga. Djeca su izvor briga i njoj i meni. Mi smo oboje izvor briga našoj djeci. I tako svatko ima problema s onim drugim, najbli�im. Kako da se onda oslobodimo briga?

Mi o�enjeni ljudi zavidimo onima koji su se odrekli svijeta – samnyãsin. Mislimo da je njima veoma dobro, da žive bezbrižno. Zaviđamo im. No prekasno je da ih imitiramo. Kao obiteljski čovjek, kako da postanem bezbrižan?”

Na to je Baba odgovorio: “Zabrinutost nije rješenje tvojih problema. Ne! Ako brige rješavaju tvoje probleme, samo nastavi – brini se, brini se, brini se! No brige nisu rješenje.”

“O, Svami, što da onda učinim?”

“Uvijek se sjeti – ono što se mora dogoditi, dogodit će se! Ono što nije suđeno, neće se dogoditi. Stvari se događaju same od sebe. Ne brini se zbog toga, samo to pusti.”

“O, zar tako?”

Zašutio sam. Da sam nastavio razgovor, rekao bih: ‘Svami, možda ću se brinuti kasnije.’ Ali ako On kaže da se ne brinem, zašto da me onda zabrinjava to pitanje kako da se ne brinem.

“Svami, istinu govoreći, je li moguće da se čovjek ne brine? Je li to uopće moguće?”

“Da, svakako je moguće.”

“Kako, Svami?”

“Pogledaj mene! Ja imam tako mnogo planova, tako mnogo odgovornosti. Ali nikad se ne brinem.”

“Svami, lako tebi, Ti si Bog!”

“O, zašuti već jednom!”

PRODU�ENO VRIJEME DARŠANA

Tada nas je Svami napustio, ali se ipak vratio i rekao: “Danas sam dulje govorio. Vidiš. Svi oni ljudi koji sjede ondje nisu mogli čuti što govorim. Kakva šteta!”

Nisam znao što da odgovorim. Trebam li to potvrditi? Ali ako kažem “Da.” On se možda neće sutra vratiti i razgovarati s nama. Ali nisam mogao reći da nije šteta što Ga drugi nisu čuli. Jer Njegova je izjava bila istinita – svi poklonici Ga nisu mogli čuti. Što sam trebao reći?

Odlučio sam reći ovo: “Svami, svi poklonici su sretni što imaju produženi daršan. Oni su veoma sretni. Možda Te ne čuju, ali Te dugo gledaju iz daljine.”

“Hmm… onda dobro, dobro dobro!”

BOL I ZADOVOLJSTVO

Sljedećeg dana poveo se razgovor o zadovoljstvu i patnji. Bhagavãn nam je pričao o tome.

Ja sam rekao: “Ja �elim biti uvijek zadovoljan. Ne �elim nikakvu patnju. Što da radim?”

To je jednostavno pitanje. �eliš li bol? �eliš li ga doista? Ne, nitko ne �eli bol. Ali svatko �eli zadovoljstvo.

“Svami, što da radim?”

“Želiš nemoguće! Tvoja stopala i tvoja glava pripadaju istom tijelu. Ti ne možeš reći da želiš samo glavu, ali ne i stopala. Ne možeš reći da želiš stopala, ali ne i glavu. Oboje ti je potrebno. Glava predstavlja zadovoljstvo, a stopala bol. To dvoje ide zajedno. Nema bola bez zadovoljstva, niti zadovoljstva bez bola.”

Svami je dalje dodao: “Zadovoljstvo je interval između dva bola. To se ne može izbjeći.”

“Svami, budući da Te vidim u fizičkom liku, ja ne očekujem nikakav bol dok Te gledam. Očekujem samo zadovoljstvo jer Te vidim.”

Baba se nasmije i reče: “Pitaš li Boga u hramu, zašto patiš? Pitaš li Krista u crkvi zašto patiš ? Pitaš li ga to?


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

VIB

AN

J 2006.

17

Ljudi odlaze u Rãmin ili Kõšïin hram. Ali pitaju li ih ondje zašto trpe? Zašto ne osjećaju samo zadovoljstvo? Ne! Ali jer danas vide Boga u ljudskom liku koji s njima razgovara, oni postavljaju takva pitanja. Dok gledaju Boga kao kip ili sliku, nikad ne postavljaju takva pitanja.

Shvati zato jednu stvar – što god ti se dogodi u životu, za tvoje je dobro. Tada neće biti ni zadovoljstva ni bola. Čak će se i bol pretvoriti u zadovoljstvo. Ako shvatiš da je za tvoje dobro, sve što ti se dogodi, pokušat ćeš se pomiriti sa svakom situacijom.”

ŠTO SU VRIJEDNOSTI?

Zatim je Svami upitao što se ujutro dogodilo na koled�u i kakav je bio program.

Ja sam odgovorio: “Svami, jedan mladić iz Amerike govorio je o vrijednostima i menadžmentu.”

“Hmm…”

Svami je bio zadovoljan, a tada je upitao: “Što su vrijednosti?”

Mi smo jedan sat slušali predavanje na tu temu, ali nismo mogli Svamiju odgovoriti na njegovo pitanje što su vrijednosti.

Tada je Bhagavãn rekao: “Dvije su vrste vrijednosti. Vrijednosti koje se mijenjaju povremeno, ovisno o prilikama, društvenom poretku i pravilima u društvu. To su individualne vrijednosti. Ali vrijednosti koje se ne mijenjaju, kao što su vrlina, mir, ljubav – to su osnovne vrijednosti. Dakle, postoje dvije vrste vrijednosti – one koje su individualne i one koje su osnovne.

MOJE MJESTO

Tada sam ja rekao: “Bhagavãn, opet imam jedno pitanje. Znamo da hramovima upravljaju zaklade. Svaki hram ima svoju zakladu.”

Zakladu nazivamo devasthana.

Svami se našalio s riječima. “Ovo nije zaklada, ovo je moje mjesto – ma sthãna. Moje mjesto nije zaklada.”

Ovdje moramo imati na umu da riječ hram ne znači vlasništvo i okolnu zemlju. Ne, ne, ne, ne! Hram znači mjesto gdje se nalazi Bog. I zato, kad je Svami rekao da to nije samo hram, već “moje mjesto”, naglasio je tu razliku. Molimo se u onom hramu gdje osjećamo Boga.

PJESNIK POTHANA

Bila je nedjelja. Svami obično popodne razgovara sa studentima. Ne znam zašto, ali ove posebne nedjelje On je želio razgovarati ujutro prije početka bhajana. Poslije intervjua izišao je iz Svoje sobe oko osam i petnaest. Bhajani počinju u devet sati pa je imao još četrdeset pet munuta vremena. Želio je razgovarati s nama u tom intervalu pa je to i učinio.

Postoji jedan veliki pjesnik imenom Pothana. Ta riječ ima tri sloga – po – tha – na. Taj je pjesnik napisao djelo Bhãgavatam. Svami je govorio o njemu. Pogledajte kako je Baba i sâm veliki pjesnik. On je pjesnikovo prezime objasnio ovako – po znači idi, thana znači Sebstvo. I tako ime Pothana znači da zlo mora izići, kako bi Sebstvo moglo ostati. Razumijete li to? Dakle, ako sve zlo izbacimo, ostaje samo Sebstvo. To je značenje imena Pothana. Kako je to čudesna interpretacija imena!

Pothana koji je bio tako veliki pjesnik, �ivio je veoma bijedno. �ivot mu se sastojao od siromaštva i prosjačenja. Nikad nije imao dovoljno novaca. Ipak je bio velik poklonik Božji. Njegov šogor bio je također veliki pjesnik, ali i veoma bogat čovjek.

Tada sam ja rekao: “Svami, kakav je to paradoks? Jedan je bogat, a drugi siromašan! Oba su pjesnici. Što to znači?”

Baba je to ovako objasnio. “Onaj čovjek je bio bogat s materijalnog stanovišta, dok je onaj drugi bio bogat u odanosti Bogu. Bogati čovjek je bio bogat u svjetovnom pogledu, ali siromašan u odanosti. I tako su oba bila i bogata i siromašna.”

“O, Svami, samo Ti to možeš reći. Mi to ne razumijemo.” Zatim sam primijetio: “Svami, ljudi kažu da je Pothana bio jogin, čovjek duhovno ostvaren. Moje pitanje je sljedeće: može li ostvarena duša biti pjesnik?”

Nadam se da razumijete pitanje. Jer kad je čovjek ostvaren, nema više poistovjećivanja s tijelom. Kad smo ostvareni, jedno smo s Bogom. Kako se onda uopće javlja potreba stvaranja poezije?

Na to je Bhagavãn odgovorio: “Ne, s takvim ostvarenjem čovjek može učiniti sve s potpunom sviješću. Budući da je Pothana bio ostvarena duša, njegova je poezija bila puna odanosti Bogu.”

To je ono što se zove joga. Joga je savršenstvo, ona vas dovodi do savršenstva. Dakle, Pothana je bio jogin koji je postigao stanje savršenstva koje se odrazilo na polju knji�evnosti. To je tvrdio Bhagavãn. Čovjek može biti stručnjak u nekom području iako

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SVIB

AN

J 2006.

18

je jogin koji živi u stanju čiste Svijesti.

�elio sam još neke informacije. “Svami, ima li više takvih ljudi, ili je Pothana jedini primjer?”

Bhagavãn je rekao da ima mnogo takvih ljudi. Tko su oni?

“Annamãcãrya, Tulsidãs, Thyãgarãja – svi su ti ljudi bili jogini, ostvarene duše, ali i pjesnici. Pripadali su umjetnosti. Zašto ne?”

KAKO DO�IVLJAVAMO BLA�ENSTVO?

Zatim je jedan gospodin upitao: “Svami, kako mi do�ivljavamo bla�enstvo?”

Bilo je to veoma dobro pitanje.

Svami je odgovorio: “Blaženstvo ne možete doživjeti osjetilima. Umom je nemoguće doživjeti blaženstvo. Blaženstvo nije doživljaj. Blaženstvo je onaj koji ga doživljava.”

Molim vas, pripazite na ovo – bla�enstvo je onaj koji ga do�ivljava, bla�enstvo nije do�ivljaj!

“Svami, tko je onaj koji do�ivljava, a što je do�ivljaj?”

Evo Njegova odgovora: “Ti si sada u budnom stanju. No ti postojiš i u stanju spavanja kao i u dubokom snu. Ti postojiš. I to stvarno ti je bla�enstvo. Ti ne postojiš samo u budnom stanju, ili u stanju spavanja ili dubokog sna.”

Tada je dodao: “Onaj koji do�ivljava, onaj pravi ti u sva ta tri stanja svijesti, to pravo Ja, taj duh ãtman jest bla�enstvo, a ne iskustvo.”

“Prekrasno, Svami! Prekrasno. Sada razumijem.”

No u kojem je obliku to blaženstvo? Nekako sam želio precizirati problem i dobiti odgovor. Nisam želio samo reći: ‘Hvala!’ i otići. Moram dobiti izravan odgovor jer je On bio tako ljubazan da odgovara na sva ta pitanja. Sve mi je bilo naklonjeno. Zašto to ne bismo iskoristili najbolje što mo�emo?

Zato sam upitao: “Svami, u kojem je obliku to bla�enstvo?”

“U fizičkom obliku. U fizičkom tijelu blaženstvo je u suptilnom obliku.”

“O, zar tako?”

“U suptilnom tijelu, blaženstvo je u fizičkom obliku.”

Oho – ho! Još jedna konfuzija!

“U fizičkom tijelu blaženstvo je u suptilnom liku, a u suptilnom tijelu, blaženstvo ima fizički lik.”

“Svami, ja to ne razumijem. Molim Te, oprosti mi. Ne shvaćam to.”

Tada je to Svami objasnio ovako: “Pogledaj sjemenku manga. Kad je zasadiš, ona naraste u drvo manga. Nije li tako? Gdje je to drvo manga? U sjemenki! Dakle, sjemenka predstavlja suptilno tijelo, a drvo je grubo tijelo prisutno u suptilnom. Razumiješ li? To je drvo u sjemenki koja izraste u drvo. Je li ti jasno?”

“O, zar je to tako?”

“A veliko mango drvo imat će plod u kojem će biti sjemenke. Fizičko drvo ima suptilnu sjemenku. U suptilnoj sjemenki nalazi se fizičko drvo. Tako je i blaženstvo prisutno u suptilnom obliku u fizičkom tijelu, a u fizičkom obliku u suptilnom tijelu.”

“Sada mi se čini da počinjem shvaćati, Svami. Sada to ulazi u moju glavu, razumijem!”

TKO �ELI SVE TE STVARI?

Tada sam iz zahvalnosti rekao:”Bhagavãne, tko bi nam osim Tebe pričao te stvari?”

A Baba je odgovorio:”Tko želi sve te stvari? Svi žele neku naklonost za sebe. Svjetovni napredak, novac, društveni položaj i obitelj. Ja sam spreman govoriti o tim stvarima, ali tko ih želi slušati? Nitko! Nitko! Zato nemoj reći tko će govoriti o tim stvarima. Ja sam ovdje da ti ih kažem. Ali tko je spreman da me posluša? Svi imaju vlastite želje, vlastite probleme. Budući da nema nikoga tko želi slušati i tko može razumjeti te stvari, ja ne pričam o njima. Ali zapravo bih želio govoriti o tim temama.”

SVAMI, NEMOJ PREUZIMATI BOL NA SEBE

Te godine, kad su završile svečanosti blagdana ûivarãtri, Svami je dao nekoliko izjava. To je veoma zanimljivo. Za vrijeme blagdana, Bhagavãn je zamolio jednog mladića da govori prije Njega. Tijekom svoga govora mladić je rekao: “Svami, mi danas ne želimo vidjeti liógu jer se Ti veoma mučiš dok ona izlazi. Ne želimo gledati kako Ti tada trpiš. Svami, nemoj uzimati bol na Sebe! Mi to ne želimo.”

Ali Svami je ipak materijalizirao liógu za sve nas. Sljedećeg dana pozvao je onog mladića i rekao mu: “Hej, dječače, dođi ovamo! Što si to jučer rekao?”

“Svami, samo sam rekao da ne želimo da trpiš niti se izvrgavaš bilo kakvom bolu. Mi to ne želimo. Nećemo nikakvu liógu jer ne �elimo gledati kako


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

VIB

AN

J 2006.

19

trpiš.”

No Baba je rekao: “Ne, ne, ne! Spreman sam trpjeti da bih vas usrećio, da bih vam pružio osjećaj zadovoljstva. Nije važno što se meni događa.”

Tada me je pogledao i rekao: “Jučer je taj mladić molio da ne materijaliziram liógu jer oni me ne mogu gledati kako trpim. Reci mi sada je li taj mladić pobijedio ili izgubio, je li uspio ili nije. On nije želio da Svami materijalizira liógu, ali Svami je to ipak učinio. Dakle, je li mladić uspio ili nije?”

“Svami, ja mislim da je on uspio jer je iz srca izrazio svoj osjećaj za Tebe koji trpiš tako mnogo dok lióga izlazi. No, Ti ga nisi poslušao i ipak si materijalizirao liógu. Dakle, on nije uspio. Uspio je i nije uspio!”

Dakle, mi povremeno također ponešto naučimo od božanskoga umijeća, provodeći sve vrijeme s Njim!

Tada je Baba odgovorio: “Ne, ne! On je pobijedio u oba slučaja.” Zato jer Njegova riječ mora biti posljednja, On ne prihvaća ničiji odgovor. Njegova je zadnja.

“Ne, ne, ne ! Zašto kažeš da je on i pobijedio i izgubio? On je pobijedio u oba slučaja.”

“Kako, Svami!”

“Evo kako! Moleći se iz srca, on je uspio. Veoma dobro! Ali da sam poslušao njegovu molbu i da nisam materijalizirao liógu, svi ti ljudi bi me prekoravali. Zato što je jedan mladić rekao da oni ne žele liógu, i kad je Svami ne bi materijalizirao, svi bi govorili loše o njemu i osuđivali bi ga. Sada ga ljudi ne osuđuju. Dakle, i tu je uspio. On je slobodan od javne osude. Na taj je način uspio. Ponudivši mi otvorena srca svoju molitvu, on je uspio, bio je uspješan na oba polja.”

A tada je rekao: “Ja ne osjećam nikakvih bolova. Sve je savršeno, nema bolova. Što god učinim, ispravno je.”

NE DAM SE ZAVESTI TVOJIM POHVALAMA

Ja sam rekao: “Svami, �elio bih Ti zahvaliti za nešto.”

“O čemu se radi?”

“Dok sjediš i materijaliziraš liógu, svi je ne mogu uvijek vidjeti. Molio sam se u sebi: ‘Bhagavãn, zašto ne postaviš nekoliko televizijskih monitora svuda naokolo, kako bi svi mogli vidjeti izranjanje Ûiva – lióge.’ Tako sam se molio. No Ti si tako ljubazan. Bez postavljanja monitora, Ti si ustao kad je Ûiva

lióga izronila iz Tvojih usta pa smo je svi mogli vidjeti. To je bilo veoma ljubazno od Tebe, Svami. Svi to inače ne bi mogli vidjeti zbog gomile ljudi. Ti si ustao iz milosrđa kako bismo svi bili veoma, veoma sretni.”

Tada je Svami rekao: “Neće me zavesti tvoje pohvale. Ne, ne dodiruju me ni tvoje pohvale ni tvoji prijekori. Ja to radim iz vlastita zadovoljstva, zbog vlastita blaženstva. Što je blaženstvo? Blaženstvo svih mojih poklonika je ono što me usrećuje. I to je sve. Ne radim to da bi me ti hvalio.”

ŠTO DA UČINIM DA IZIĐEM IZ OBMANE?’

Ja sam pitao: “Svami, za vrijeme svečanosti ûivarãtri ove godine, tijekom Tvoga govora, spomenuo si iluziju – mãyã. Što bih trebao raditi da se oslobodim iluzije? Što da radim?”

A On je odgovorio: “Ne čini ništa. Ne moraš ništa raditi. Dovoljno je ako znaš da je to iluzija. Tada će ona nestati.”

“Ona će tada nestati?”

“Da.”

“Ja ne moram ništa učiniti?”

“Točno tako. Što sada kažeš na to?”

“Svami, molim Te, ne razumijem.”

Zato je On naveo primjer. Evo toga jednostavnog primjera koji On uvijek navodi.

“Šećete noću. Za vrijeme šetnje, ugledate zmiju na cesti. I iznenada se uplašite. Upalite bateriju i otkrijete da to nije zmija nego uže – samo uže koje ste pogrešno smatrali zmijom. Sada kad znate da to nije zmija, više se ne bojite. Oslobođeni ste straha.

Kad spoznate da je to bila zabluda, ona će vas napustiti, kao što i strah nestaje kad saznate istinu. Slično tome, kad spoznate da je svijet iluzija – mãyã, ona će nestati. Iluzija nestaje već pojavom sâme svijesti o njoj.”

OTKLONITE VEO ZABLUDE, TADA ĆE SE JAVITI SVIJEST O SEBSTVU

Svami je opet naveo neke primjere. Katkad, kad čovjek navrši četrdeset ili pedeset godina, može se javiti mrena na očima. To je bolest koja smanjuje vidljivost oka jer se na njemu stvara jedna naslaga. Danas i mladi ljudi pate od toga. Taj sloj koji pokriva oko nastaje iznutra, a ne izvana. Nikakav sloj iz kuće moga susjeda ne može doći do moga oka. Samo

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SVIB

AN

J 2006.

20

iz moga oka stvara se sloj koji pokriva moju očnu jabučicu.

Slično se događa s vodom ribnjaka. Ona je pokrivena mahovinom. Voda stvara mahovinu, a ista ta mahovina pokriva vodu. Je li to razumljivo? Uzmimo primjer vatre. Iz vatre se diže pepeo koji istovremeno pokriva vatru. Sunce je uzrok oblaka, a oblak pokriva sunce. Tako je i s obmanom koja nastaje u čovjeku. Nitko je ne unosi u njega izvana. Ona se stvara u njemu. I zato je on sâm mora otkloniti. Njegova je dužnost da iziđe iz te obmane jer je ona nastala iz njega, a nije se pojavila izvana. Je li to jasno, molim?

To su primjeri koje je Bhagavãn dao.

“Što da sada radim, Svami? Obmana je nestala iz mene, u redu. Ali što da sada učinim?”

Evo Njegova odgovora: “Vatra je prekrivena pepelom. Što da ti učiniš? (Anil Kumar je puhnuo nekoliko puta, kao da otpuhuje pepeo s vatre) Otpuhni je. Pepeo će nestati, a ti ćeš ugledati vatru. Voda je pokrivena mahovinom. Što ti trebaš učiniti? Makni mahovinu pa ćeš vidjeti vodu. Oblaci pokrivaju sunce. Što da ti učiniš? Čekaj! Vjetar će otjerati oblake. Tada će sunce sigurno zasjati, a ti ćeš ugledati sunčano svjetlo.

Otpuhnuti pepeo, odmaknuti mahovinu, vjetrom otjerati oblake – sve se to može usporediti sa Sviješću ili znanjem o Sebstvu. Ako posjeduješ znanje o Sebstvu, tada će se sâma od sebe javiti stvarnost odgovora na pitanje tko sam ja. Sloj iluzije – mãyã - nestat će sâm od sebe.”

Kakav prekrasan odgovor!

To je ono što se zove Svijest, znanje o Sebstvu, ono što samo On može objasniti. Nitko drugi to ne može učiniti na tako jednostavan način.

Ali, budući da sam ja slab čovjek, još uvijek ima poneko pitanje u jednom kutku moje glave.

HOĆE LI SE ILUZIJA VRATITI?

“Svami!”

“Da… što je?”

“Iluzije je nestalo… Postoji li opasnost da se ona vrati? Hoće li se ona vratiti, ili je zauvijek nestala?

Baba se nasmijao i rekao: “Zapamti tri stvari. Prvo – ako se ona javi, nikad neće otići. Drugo – ako otiđe, nikad se više neće vratiti. Treće - ona niti dolazi niti odlazi.”

Oho – ho! Tri stvari! Postavio sam jedno pitanje, a Svami je od njega napravio tri odgovora!

“Što to znači, Svami?”

“Prvo – ako dođe, nikad neće otići – to je spoznaja ili Svijest. Drugo - ako ode, nikad se neće vratiti – to je neznanje. Treće – ono što nikad ne dolazi niti odlazi, to je tvoje istinsko Sebstvo, ãtman, duh ili Svijest.

ŠTO JE RAHUKALA?

Hmm… u redu, �elio sam razgovoru dati malo lakši ton.

“Svami, što je rahukala?”

Vjerojatno ste čuli kako neki poklonici kažu - od 300 – 430 je rahukala. Ili – od 500 – 630 je rahukala. Čak ni danas ja ništa od toga ne razumijem. I ne vjerujem u to, bit ću iskren. I zato, kad Svami govori o tome i kad poklonici pričaju o tome, iz pristojnosti i skromnosti, ja šutim. Jer ja nemam nikakva znanja o tom pojmu rahukala. Postavio sam to pitanje da razgovor učinim malo lakšim, jer ovo do sada je bilo prilično teško.

Zato sam pitao Svamija što je rahukala. (premda osobno ne vjerujem u to)

“Rahukala je nepovoljno vrijeme. Ono pokazuje planetarnu konjunkciju i poziciju planete Zemlje u odnosu na ekvator, dok se ona okreće oko Sunca. To je rahukala.”

“O, Svami, kakve to veze ima sa mnom? Kad se planeta tako okreće, kad je položaj Sunca takav - kakve ja imam veze s tim?”

A On je odgovorio ovako: “Za vrijeme toga razdoblja u sunčevim zrakama se javljaju neki otrovni elementi. Zato čovjek mora biti oprezan. Sve što radiš u to vrijeme neće donijeti ploda, niti će biti uspješno. Stoga svi veoma paze na to vrijeme - na rahukalu.”

Dobro, ali ja nisam dalje nastavio taj razgovor jer prije svega, nisam zainteresiran za tu temu. A drugo, nisam dalje postavljao pitanja jer bih morao pokazati svoje neznanje. Nisam to �elio staviti na kocku. Zato sam samo zašutio, sklopljenih ruku.

NE �ELIM POLITIKU NIGDJE OKO SEBE

Jednoga dana k Svamiju je došao veoma velik političar koji je također bio i ministar. On je rekao: “Svami, Ti si jedinstven! Upravljaj svim koledžima i sveučilištima u ovoj zemlji. Da, to je molba svih


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

VIB

AN

J 2006.

21

ministara. To je molitva svih nas. Ti upravljaj bolnicama, Ti vodi sveučilišta. To bi bilo odlično!”

Ali Baba je Baba! On je rekao: “Moje upravljanje nema nikakve veze s politikom. Vi ljudi dolazite i odlazite, mijenjate pripadnost strankama. Ali ja ne dolazim niti odlazim. Ja se ne mijenjam. Ja sam Jedan jedini, bez drugoga. Ja nastavljam djelovati, to je sve. Politiku držim uvijek podalje od sebe. Ne želim politiku nigdje u svojoj blizini. Vi političari ste neiskreni. Danas kažete da, sutra ne! Ja nisam takav. Štogod ka�em, samo je jedno. Držim se toga, prianjam uz to i to ću izvršiti.”

ZLATNA LIÓGA

Budući da nismo smjeli završiti popodnevni razgovor u tom oštrom, ozbiljnom tonu, želio sam da se lijepo rastanemo.

“Svami, lióga koju si materijalizirao je zlatna lióga. Je li doista zlatna? Mislim, ona lióga koja je izišla iz Tvoga tijela, je li zlatna?”

“Da, naravno!”

“O, zar doista?”

Tada je Bhagavãn objasnio: “Svi metali nalaze se u ljudskom tijelu, uključujući i zlato. I to zlato, zbog visoke temperature, dobiva poseban oblik. Za vrijeme toga procesa povećava se temperatura. Zlato poprima oblik samo zbog velike topline. Lióga izlazi sa strahovitom snagom. Sigurno si primijetio da lióga izlazi uz određeni šum i sa strahovitom snagom pada na tlo. Sigurno si to vidio. I zato jer se stvara toplina, zlato dobiva oblik lióge i oslobađa se iznenadnim potiskom. To je hiranyagarbha lióga.”

“O, Svami!”

“Zlato se nalazi i u tebi. Ali ja ga mogu izbaciti iz sebe, a ti to ne možeš učiniti.”

ON JE SPOMINJAO SVA IMENA

Sljedećeg dana Bhagavãn je počeo pričati o Svojim mladim danima. Govorio je o tome kako je posjećivao Madras i Delhi. Spominjao je imena svih ulica i poznatih mjesta u Madrasu.

Tada sam ja primijetio: “Svami, Ti znaš imena svih ulica i mjesta u Madrasu!”

“Hej, pa ja sam počeo posjećivati Madras još u dobi od jedanaest godina. Znam svaki kutak u tom gradu.”

Tada je spomenuo imena velikog broja ministara, sve veoma poznatih ljudi koji su bili vođe stranaka, državni ministri, zatim umjetnici, maharadže, upravitelji raznih imanja i suci – svi koji su Ga posjećivali dok je bio u Madrasu. Svami je i dalje pričao o svim tim znamenitim ljudima.

Tada je rekao: “Znaš, ljude privlači neko mjesto, kao što pčele privlači cvijet na koji slijeću zbog meda. Svi su ljudi dolazili onamo.”

DRVO MORA RASTI ONDJE GDJE JE POSAĐENO

Svami je tada dao va�nu izjavu kojom završavam popodnevni razgovor. Molim vas da je dobro poslušate!

“Mnogi ljudi posjetili su Puttaparthi i tra�ili od mene da se preselim u neki drugi grad jer je to malo seoce. Onih dana nije bilo ni cesta ni autobusa. Ljudi su morali putovati volovskom zapregom. Bilo je veoma teško stići ovamo.”

Dakle, ljudi iz raznih gradova molili su Svamija: “Molimo Te, Svami, preseli se u Bangalore gdje postoje vlakovi, autobusi i aerodromi. Zašto se ne preseliš?” A Baba je odgovarao: “Ne, drvo mora rasti na istom mjestu gdje je sjeme posađeno. Ono mora rasti ondje gdje je izniklo, nigdje drugdje.”

Takav je odgovor dao Svami.

Danas razumijemo značenje toga mjesta – sićušno seoce izraslo je u spomenik globalnog sela, privlačeći ljude iz svih zemalja, pružajući mir, utjehu i blaženstvo svima koji dolaze iz cijelog svijeta. Takav je božanski, majstorski plan Bhagavãna Sri Sathya Sai Babe.

OÇ OÇ OÇ


SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

LIP

AN

J 2006.

14


OÇ OÇ OÇ

Sai Ram!

Lipanj 2001. godine

LJUDSKE VRIJEDNOSTI POLAKO NESTAJU

Evo jedne mitološke priče. Ne znam koliko vas poznaje ep Rãmãyaïu, priču o junaku Rãmi, bo�anskom sinu vladara Daûarathe, ne znam ni koliko znate priče iz Mahãbhãrate - toga epskog izvještaja o velikom ratu, o porijeklu toga rata, o njegovom tijeku i završetku – o ratu između petero braće Pãïåava i stotinu braće Kaurava. Ali budući da ste ovdje vjerojatno bili već mnogo puta i slušali Bhagavãnove govore, glupo je od mene misliti kako o tome nemate pojma. Ja o tome mislim pozitivno. Vi dakle sigurno bar malo poznajete veliki ep Rãmãyaïa.

Nakon završenih popodnevnih razgovora, jednog je dana Bhagavãn kao i obično sjeo u Svoj naslonjač. Tada je počeo govoriti pomalo razočarano:

“Danas su ideje izopačene, ljudsko ponašanje neispravno, nedostaje osjećaja. Vremena su se promijenila. Mentalitet i stavovi ljudi veoma su razočaravajući, potpuno su različiti od onih u prošlosti.”

To je bio Bhagavãnov početni komentar. Tada je počeo dokazivati Svoju tvrdnju, pozivajući se na mitologiju ove zemlje. Rekao je da su u drevna vremena ljudske vrijednosti igrale vodeću ulogu u društvu i ljudi su ih veoma cijenili. A danas one pomalo nestaju.

Spomenuo je tri �ene kralja Daûarathe iz epa

Rãmãyaïa. Po Babinu pričanju, te tri kraljeve žene bile su međusobno tako bliske kao da ih je rodila ista majka. Krasio ih je sestrinski osjećaj, nikad se nisu ni u čemu natjecale, već su živjele u zajedništvu i ljubavi. Zatim je Bhagavãn spomenuo događaj vezan uz rođenje Rãme, Lakšmaïe, Bharate i Ûatrughne, četvorice braće iz velikog epa Rãmãyaïa. Mo�ete li me slijediti?

Kralj Daûratha morao se o�eniti s tri �ene. Zašto? Budući da nije imao djece u prvom braku, prva ga je supruga uporno molila da se ponovno oženi jer prijestolje mora imati nasljednika. Da bi udovoljio njezinim molbama, kralj se ponovno oženio. Ali ni tada nije bilo djece!

Zato su ga obje kraljice molile da se opet oženi. On je to i učinio. Zbog toga je imao tri žene. Prva se zvala Kausalya, druga je bila Sumitra, a treća Kaikeyì.

Kralj je bio duboko razočaran jer još uvijek nije imao nasljednika pa mu je njegov odgojitelj Vasišýha savjetovao da priredi jedan sveti obred – yãga kako bi umilostivio bogove i bio blagoslovljen djecom.

Slijedeći savjete obiteljskog odgojitelja Vasišýhe, Daûaratha je sa svoje tri kraljice priredio taj obred. Tako se priča u Rãmãyaïi. Iz �rtvene vatre pojavio se bog vatre sa zlatnom posudom punom pudinga i rekao: “Kralju, neka tvoje tri kraljice podijele taj puding na tri dijela i neka svaka večeras pojede svoj dio. Dobit će djecu.”

To je bio blagoslov boga vatre, nakon čega je on nestao.

RÃMINO ROĐENJE

Kralj Daûaratha je zatra�io tri zlatne posude i podijelio ri�in puding na tri dijela. Tada je pozvao tri kraljice i svakoj dao njezin dio rekavši

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • LIPA

NJ 2

006.

15

da svakako pojedu navečer taj puding uz molitve da dobiju djecu.

Tri su kraljice zatim oprale kosu. Ali dogodilo se ovo – druga kraljica, Sumitra, opravši kosu, popela se na terasu palače. Stavila je zlatnu posudu s pudingom na zidić i počela sušiti kosu. Odjednom joj kroz um preleti ova misao:

“Ako najstarija kraljica Kausalya dobije sina, on će postati kralj prema obećanju koji je Daûaratha dao na vjenčanju. Bilo kako, ja ću sigurno izgubiti. Budem li imala djece, ona će morati služiti ili sina prve žene ili sina treće žene. Moj sin nikad neće postati kralj.”

Ta je misao bljesnula u njezinu umu. Uto je doletio orao, oteo njezinu zlatnu posudu s ri�inim pudingom i odletio.

Sumitra se prestrašila, sva je drhtala, počela je zamuckivati, strašno se bojala svoga supruga jer

nije pojela puding kao što je on naredio.

Bojeći se kazne, obratila se nježno, glasom punim molbe, prvoj kraljici Kausalyi. Ispričala joj je sve što joj se dogodilo. I najmlađoj kraljici Kaiki ispričala je isto.

“Vi obje imate zlatnu posudu s ri�inim pudingom. Ja sam izgubila svoju jer je na nju sletio orao i odnio je. Ne znam što će mi se dogoditi, ne znam kako će me kralj kazniti. Veoma se bojim. Sestre, morate mi pomoći!”

Naravno, obje kraljice su se rastužile zbog njezine priče i prva je rekla: “Ne brini se, dat ću ti pola moga pudinga. Donesi samo drugu zlatnu posudu.”

I druga kraljica Kaika rekla je isto.

Tako je Sumitra dobila pola pudinga koji je pripadao prvoj kraljici, a pola pudinga treće kraljice. Sve tri su se te noći molile dok su jele puding, kako im je bilo naređeno.

I sve su dobile sinove milošću boga vatre, što je bio rezultat onoga svetog obreda. Prva kraljica Kausalya rodila je Rãmacandru. Najmlađa, Kaika, dala je život Bharati dok je druga kraljica, Sumitra, dobila blizance, Lakšmaïu i Ûatrughnu. Evo razloga za rođenje blizanaca – Sumitra je primila pola pudinga od Kausalye, a drugu polovicu od Kaike. Zato je rodila blizance.

BO�ANSKI PLAN

Baba je to ovako objasnio: “To je bio bo�anski plan. Od dvojice sinova koje je imala Sumitra, Lakšmaïa je uvijek bio u društvu Rãme. Drugi blizanac, Ûatrughna, više je volio društvo Bharate. Prva polovica posude podijeljena s Kausalyom rezultirala je rođenjem Lakšmaïe i zato je on uvijek �elio biti u Rãminu društvu. Ona polovica zlatne posude koju je Sumitra dobila od Kaike bila je odgovorna za rođenje Ûatrughne koji je sve svoje vrijeme provodio s Bharatom.”

Sumitra je bila veoma sretna što su oba njezina

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

LIP

AN

J 2006.

16

sina služila svoju braću. Bhagavãn je to ovako objasnio: “Mo�e li se naći takva vrsta ljubavi, bliskosti, suosjećanja i poštovanja među kraljicama? Sve tri su bile žene istoga kralja. Ali nikad se nisu svađale, već su živjele u savršenom skladu i zajedništvu.”

Tada je Bhagavãn spomenuo malu anegdotu iz Rãmãyaïe.:

Bile su naručene četiri kolijevke i svako djetešce položili su u jednu od njih. Ali Lakšmaïa je i dalje cijele dane plakao. Majka Sumitra nije mogla ništa učiniti da zaustavi taj plač. Nitko u cijelom kraljevstvu nije znao riješiti taj problem. Dijete je neprestano plakalo.

Konačno se pojavio odgojitelj Vasišýha i rekao Sumitri: “Lakšmaïa ne �eli biti odvojen od Rãme. Uzmi dijete i stavi ga u Rãminu kolijevku.” Tako su i učinili. Djetešce je odmah prestalo plakati.

Tako je bilo od sâmoga početka. Lakšmaïa je slijedio Rãmu kao sjena. I Ûatrughna je tako išao za Bharatom. Uvijek su bili zajedno. Takvo je bilo njihovo bratstvo i zajedništvo.

DRUGA DVA BRATA U RÃMÃYAÏI

Do sada ste već primijetili da je u mojoj prirodi postavljanje pitanja Bhagavãnu kako bih dobio Njegove izvorne odgovore koje ne moramo provjeravati jer On je taj Rãma, koji je sada rođen kao Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba. On te stvari mo�e objasniti mnogo bolje i vjerodostojnije od bilo koga drugoga, od bilo koje knjige.

Tada sam ja rekao: “Svami, u Rãmãyaïi se spominju i druga dva brata. Jedan je Vãlì, a drugi Sugrìva. Njih nisu vezali bratski osjećaji. Premda su bili braća, uvijek su se sukobljavali, dok si danas pričao kako su Rãma, Lakšmaïa, Bharata i Ûatrughna �ivjeli u prijateljstvu, razumijevanju i zajedništvu. Rekao si također da je Kausalyu, Sumitru i Kaikeyi vezao samo odnos ljubavi. No između Vãlìja i Sugrìve nije postojao takav odnos. Oni su se stalno sukobljavali. Kako to objašnjavaš, Svami?”

On je sa smiješkom odgovorio: “Oni se nisu sukobljavali, nije bilo neprijateljstva među njima. Bilo je samo nesporazuma.”

“O, zar tako? Zašto je onda postojao taj nesporazum?”

NESPORAZUM MEĐU BRAĆOM

Svami je to ovako objasnio: “Stariji brat Vãlì imao je neprijatelja koji se zvao Dundubhi. On se uvijek s Vãlìjem svađao zbog žena. Jednom je došao k njemu i pozvao ga da se bori s njim ako ima hrabrosti.

Budući da je Vãlì bio ratnik, on je počeo proganjati Dundubhia. Dundubhi je trčao naprijed, a Vãlì za njim. U tom trenutku Vãlì je pozvao svoga mlađeg brata Sugrìvu i rekao mu: “Brate, ostavljam kraljevstvo. Idem se boriti sa svojim neprijateljem. Ti se brini za kraljevstvo dok se ja ne vratim.”

Ali Sugrìva je pomislio da bi njegov stariji brat Vãlì mo�da trebao njegovu pomoć. Zato, umjesto da ostane u kraljevstvu, i on je počeo trčati za Vãlìjem, proganjajući Dundubhia. I tako je Dundubhi trčao naprijed, za njim je trčao Vãlì, a za Vãlìjem – Sugrìva. Napokon su stigli do jedne pećine u koju je Dundubhi utrčao da se sakrije, bojeći se da će ga Vãlì ubiti.

Tada se Vãlì okrenuo i ugledao svoga mlađeg brata Sugrìvu kako ga slijedi. Zato mu je rekao: ‘Molim te, ne slijedi me! Ostani na ulazu u pećinu. Budeš li me slijedio u pećinu i budemo li oba ubijeni, tko će vladati kraljevstvom?’

S tako dobrim namjerama, on je zamolio svoga mlađeg brata da ostane na ulazu, a sâm je ušao u pećinu. Vãlì je već danima i tjednima jurio za Dundubhijem. Napokon ga je u pećini sustigao i ubio ga. Budući da je Dundubhi bio snažan čovjek, njegova je krv počela curiti iz pećine.

Sugrìva, koji je bio na ulazu u pećinu, ugledao je kako teče krv. Pomislio je da je i njegov brat poginuo u borbi pa se on treba vratiti u kraljevstvo i vladati. U odsutnosti starijeg brata, mlađi je trebao služiti kao kralj. Zato je našao jednu veliku stijenu, nešto poput vrata, i njome je zatvorio pećinu. Tada se vratio u kraljevstvo i sjeo na prijestolje.

U međuvremenu se Vãlì vratio do izlaza iz pećine te ugledao onu veliku stijenu koja je blokirala izlaz. Udario je u nju i ona je pala. Tada je potrčao do kraljevstva. Ondje je ugledao svoga mlađeg brata Sugrìvu na prijestolju okru�enog kraljicama, kako se zabavlja.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • LIPA

NJ 2

006.

17

Pomislio je da je Sugrìva zapravo �elio da on pogine. Potpuno ga je krivo shvatio. Od bijesa i ljuteći se udario ga je u prsa. Sugrìva se srušio i zaplakao. Počeo ga je preklinjati: ‘Brate, nije bila moja namjera da vladam kraljevstvom, molim te shvati me! Budući da je toliko krvi počelo curiti iz pećine, pomislio sam da si i ti poginuo. Zato sam se vratio da se pobrinem za kraljevstvo. Molim te, nemoj me krivo shvatiti!’

Ali njegov je brat odgovorio: ‘Zašuti, znam tvoje namjere.’ Tako je počelo njihovo neprijateljstvo i mržnja. Zapravo, Vãlì i Sugrìva veoma su se voljeli kao braća, sve do ovog nesporazuma.”

Mogu vam samo reći, braćo i sestre, Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba nikad neće ni jednu ulogu, ni jedan karakter obezvrijediti. On će svaki položaj, svaku ulogu kovati u zvijezde, spominjući uvijek neku poruku vezanu uz svaki lik.

DHRUVINA POKORA

Ja sam na to rekao: “To je lijepa priča. Svami! Nisam je prije čuo. Veoma sam Ti zahvalan, ali…”

“Što ali…?”

“Svami, čuo sam o dječaku Dhruvi koji se nije slagao sa svojim bratom, stalno se s njim prepirao. Ti kažeš da epovi govore o savršenom bratstvu, da je takav bratski odnos idealan. Kako onda objašnjavaš odnos između Dhruve i njegova brata?”

Tada je Baba započeo cijelu priču.

“Dhruva je bio sin kralja imenom Uttãnapãda. Kralj je imao dvije �ene – Suruci i Sunìti. Suruci je imala sina Uttama, a Sunìtin sin se zvao Dhruva. Ali kralj Uttãnapãda je veoma volio Suruci, ali ne i Sunìti.”

Prijatelji moji, reći ću vam ovo - Suruci i Sunìti su dva simbolična imena koja imaju unutarnje značenje. Suruci znači – onaj koji je ugodan i veoma drag. Sunìti znači – onaj koji je moralan. Dakle, i imena prenose neku poruku. Svako ime nešto objašnjava.

“Dok je jednoga dana kralj Uttãnapãda sjedio na prijestolju, došao je Uttama, sin njegove druge �ene Suruci, i sjeo mu na krilo. To je opazio Dhruva, sin prve �ene Sunìti.

I Dhruva je želio sjediti na krilu svoga oca te je potrčao prema njemu. No to se nije svidjelo njegovoj maćehi Suruci. Ona je odgurnula dječaka od oca te povikala: ‘Nemaš nikakva razloga sjediti na očevu krilu. Odlazi!’

Dhruva se veoma ra�alostio te se izjadao svojoj majci: ‘Majko, nisam smio sjesti na očevo krilo kao moj brat. Što da radim?’

Majka je zaplakala i rekla: ‘Tu se ništa ne može učiniti. Ne mogu ti pomoći, sine moj!’

Tada je Dhruva odlučio činiti pokoru kako bi umilostivio Boga i stekao pravo sjediti na očevu krilu. Na putu do šume, susreo je mudraca Nãradu koji ga je upitao kamo ide.

‘O, mudrače, ponizno te pozdravljam. Idem u gustu šumu obavljati pokoru. Želim umilostiviti Boga kako bi mi ispunio želju da sjedim na očevu krilu.’ Nãrada se sa�alio nad njim i rekao mu da ponavlja Bo�je ime kao mantru.

I tako se Dhruva uputio u gustu šumu ponavljajući mantru, to jest neprestano dozivajući Božje ime. Bog se objavio pred njim upitavši ga što �eli.

Dhruva je odgovorio da želi oslobođenje.

Tada je Bog rekao: ‘Ne, ne, ne! Ti si počeo obavljati pokoru s jedinim ciljem da stekneš pravo sjediti na očevu krilu. To je bila tvoja prva želja. A sada tražiš oslobođenje! Nemaš pravo, ne smiješ to tražiti. Osim toga, moraš još dugo živjeti prije oslobođenja. Još si uvijek mali dječak. Oženi se, vladaj kraljevstvom i kad napustiš ovo tijelo, bit ćeš oslobođen. Ostat ćeš stalno na nebu kao zvijezda.”

I danas se ljudi obraćaju s molbama zvijezdi Dhruvi koja svijetli sjajnije od drugih zvijezda.

To je Bhagavãn objašnjavao toga dana.

TI NOSIŠ OBOJENE NAOČALE

Ja sam tada rekao: “Svami, zadivljen sam kako Ti podižeš razinu svakoga karaktera. Samo Ti to možeš tako učiniti, nitko drugi. Ti ni jedan karakter ne smatraš lošim ili zlim, već ih oplemenjuješ. Doista sam zadivljen!” To sam rekao radosno.

A Baba je ovako odgovorio: “Anil Kumar, meni su svi dobri. Svi mi izgledaju dobri. S moje

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

LIP

AN

J 2006.

18

točke gledišta, nitko nije loš, svi su dobri. Tebi neki izgledaju loši jer nosiš obojene naočale. Ali za mene su svi dobri jer sam pun ljubavi. Kad si ispunjen ljubavlju, sve ti se čini dobrim i savršenim. Međutim, …” (ovo je Bhagavãnova uvjetna rečenica)

“Međutim, ja često izgledam ozbiljan, izgledam uznemiren i ljutit. Nisi ti loš, ne! Ja te samo želim ispraviti da se kasnije ne pokvariš. �elio bih da budeš idealan. Da bih te ispravio, pretvaram se da se ljutim, ali u meni nema ljutnje.” To je rekao Bhagavãn.

A ja sam rekao ovo: “Svami, ti si tako ljubazan, govorio si mnogo o Rãmãyaïi kao o epu koji opisuje jedinstvo, usklađenost, ljubav i razumijevanje. Ali progoni me jedna sumnja. Drugi ep, Mahãbhãrata, nije takav. On ne govori o bratstvu, ni o idealima. A Ti si rekao da su svi drevni epovi puni ideala. Ja to ne razumijem, Svami. Molim Te da to objasniš.”

UJEDINITE SE PROTIV ZAJEDNIČKOG NEPRIJATELJA

Tada je Svami počeo objašnjavati: “Griješiš, bilo je stotinu braće Kaurava dok je Pãïåava bilo samo pet. Zajedno ih je bilo stotinu pet. Ti ka�eš da među njima nije bilo bratstva ni ljubavi, a nemaš pravo.”

“Zašto?”

“Najstariji od petero braće Pãïåava, Dharmaja, pošao je tra�iti pitku vodu na neko udaljeno mjesto. I ondje je ugledao jedan spremnik s vodom iz kojega je �elio uzeti nešto pitke vode za svoju braću. Ali upravo kad je htio dodirnuti vodu, pojavio se anđeo – gandharva i rekao: ‘Ne diraj tu vodu. Ne diraj tu vodu! Nemaš na to pravo.’

Dharmaja je odgovorio da njegova braća umiru od žeđi i zato moli da smije uzeti vodu. Tada je anđeo rekao: ‘Odgovoriš li na moja pitanja, dopustit ću ti da uzmeš vodu, a ispunit ću ti i jednu želju.’

Dharmaja je na sva pitanja dobro odgovorio. To su bila veoma lijepa pitanja nazvana anđeoska pitanja - yakša prasna.”

O njima ćemo posebno govoriti, o tim pitanjima punima duboke filozofije koja će sve vas sigurno

neobično zanimati. Uzgred rečeno, ako se ne varam, pun sam hvale za sve vas, jer ne izgleda da ste me se zasitili. Ne čini se da sam vam dosadan. Moji govori ne izgledaju vam monotoni. Iskreno vam kažem da to odražava više vašu odanost prema Babi nego moju sposobnost govora! Ja to dobro znam. Doista cijenim vaše zanimanje za te teme. Neka vas Bog blagoslovi!

Taj anđeo – gandharva, bio je izuzetno zadovoljan s najstarijim bratom Pãïåava pa ga je zapitao što �eli.

A Dharmaja je odgovorio: “Želim da sva moja braća ožive!” Znate, svaki brat je išao do spremišta s vodom, pokušao je piti vodu, ali ni jedan nije znao odgovoriti na pitanja anđela i zato su svi bili prokleti pa su morali umrijeti.

Dakle, sva su braća ondje umrla, samo je Dharmaja ostao živ. A kad ga je anđeo pitao što želi, on je odgovorio da ima samo jednu želju – da sva njegova braća budu vraćena u život.

I tako je svih sto četvero braće oživjelo.

“No netko je upitao: ‘Slušaj Dharmaja, ovih stotinu Kaurava su tvoji neprijatelji. Vas Pãïåava ima samo pet. Nisi trebao moliti da o�ivi tih stotinu Kaurava koji su tvoji smrtni neprijatelji.’

Tada je Dharmaja počeo ovako objašnjavati.

‘Onih stotinu braće Kaurava pripadaju jednoj grupi, a nas petero drugoj. Ali kad se sukobimo s trećom grupom, nema nas stotinu, nema nas petero. Ima nas stotinu pet! Kad je riječ o borbi s trećom osobom, mi smo jedinstveni.”

Kakva je to lekcija! Čak i danas, kad bi svi narodi bili jedinstveni, kad bi svi ljudi bili jedinstveni, na svijetu bi postojao raj, svijet bi bio pravo nebo, ne sumnjajte u to!”

Tako je to Bhagavãn objasnio.

TKO JE VEĆI?

“Svami, u Mahãbhãrati sam naišao na dva karaktera, jedan je Vidura, a drugi Sanjaya. Tko je od njih dvojice veći?”

To je bilo moje pitanje. Oba su veliki i plemeniti. Ali �elio sam ih svrstati u red po veličini – prvi razred, drugi razred, kao na ispitu.

Ali naš milosrdni Bog u Svojoj beskrajnoj milosti,


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • LIPA

NJ 2

006.

19

odgovorio je ovako: “Vidura je bio učen čovjek, potpuno upoznat s etikom, moralom i pravilima ponašanja u životu, dok je Sanjaya, uvijek bio u Kõšniïom društvu i živio ispravno, duhovnim životom. Zato je Sanjaya veći od Vidure.”

“Tko je Sanjaya, Svami? Je li to onaj Sanjaya o kome često govoriš? Jer svi mi mislimo da je Vidura veći od njega.”

Svami je odgovorio: “Sanjaya je čuo Bhagavadgìtu – dijalog između Arjune, jednoga od petero braće Pãïåava, i Kõšïe, Arjuninog upravljača bojnih kola, Božjeg avatara te ga je počeo prenositi Dõtaraštri – ocu braće Kaurava. Arjuna je bio zbunjen i duboko nesretan. Nalazio se na bojnom polju gdje je trebao ubiti svoje rođake, prijatelje i poštovane učitelje. Predao je svoju volju Kõšïi, moleći ga za spoznaju i duhovno vodstvo. Tada je Kõšïa nesretnog Arjunu poučio istini. Njihov dijalog je postao besmrtan i poznat kao Bhagavadgìtã - Bo�ja pjesma. Sanjaya je vidio cijelo bojno polje kao na televiziji i sve što je vidio i čuo ispričao je Dhõtaraštri. Zato je Sanjaya svakako veći od Vidure.”

BOG NIJE ODGOVORAN

“Svami, sada kad smo čuli te lijepe priče od tebe, muči me jedno pitanje.”

“Ti uvijek imaš pitanja! Hmm… hajde, pitaj! Koje je tvoje pitanje?”

“Svami, što je pralãya?”

“Pralãya znači uništenje.”

“Dolazi li do uništenja čovječanstva zbog čovjekovih djela ili je to Božja volja? Kako se to događa? Kako nastaje uništenje čovječanstva? Dakle, nastaje li ono zbog čovjekove pogreške ili Božje volje?”

Bog neće prihvatiti da je to Njegova pogreška. On će, kao i obično, braniti Svoje stajalište.

Tada me Bhagavãn pogledao i rekao: “Uništenje nastaje zbog čovjekove pogreške. Bog nije za to odgovoran.”

“O, zar je to tako, Svami? Kakav je onda Bo�ji polo�aj?”

“Bog je svjedok. I to je sve. On nije ni za što odgovoran.”

“Svami, kako smo mi to odgovorni?”

“Vaša sebičnost, pohlepa, mržnja, požuda i ljutnja – sve te vaše slabosti dovode do propasti. Bog nije uzrok propasti jer Njegovo drugo ime je ljubav.”

To je rekao Bhagavãn. A spomenuo je i potres u Gujuratu. Vjerojatno ste čuli za taj potres. Svami je rekao: “Na tisuće ljudi izgubilo je svoje živote. To je propast. Danas je moderan um sebičan, čovjekovo ponašanje je izopačeno, iskrivljeno, iskvareno i samo ono je odgovorno za uništenje – pralãya .”

“Svami, ja mislim da mi nismo odgovorni. Odgovoran je utjecaj kãlì doba – željeznog doba, to jest mračnog ili zlog doba. Dakle, ja sam loš zbog djelovanja toga doba. I zato se čovječanstvo ne može okriviti zbog uništenja, Svami. Takvo je kãlì doba. Što ja mogu tu učiniti?”

Ali Bhagavãn je odmah odgovorio: “Hej, zašto tako govoriš? Nije djelovanje krivo. Ti ne smiješ mijenjati svoju prirodu ni zbog čijeg utjecaja. Nikakvi utjecaji ne smiju djelovati na tebe. Ne smiješ mijenjati svoju prirodu i postati �rtvom bilo kakvog utjecaja.”

To je lekcija, prijatelji moji, koju vam �elim objasniti.

Samo zato jer na mene djeluje moderna kultura, samo zato jer na mene djeluje moderna civilizacija, ja ipak ne smijem mijenjati svoju prirodu. Sve što je izvanjsko je djelovanje – prabhãva. Ali sve što pripada meni, što mi je urođeno, to je moja vlastita priroda – svabhãva.

Baba kaže: “Nikad nemoj mijenjati svoju prirodu slijedeći utjecaje okoline.”

Na primjer – vidim da netko puši. To je vanjski utjecaj. Zato i ja poželim pušiti. To znači da mijenjam svoju urođenu prirodu, što je loše. Neka postoje bilo kakvi utjecaji, mi se ne smijemo promijeniti.

To je bila današnja lekcija.

NI DOBITAK, NI GUBITAK

U međuvremenu Bhagavãn je pozvao jednog čovjeka iz redova poklonika.

“Dođi ovamo! Hmm… što radiš?”

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

LIP

AN

J 2006.

20

“Svami, brinem se za kantinu u super specijalističkoj bolnici.”

“Hmm… dobro!”

Tada je Bhagavãn veoma ljubazno i nje�no rekao: “Znaš, moraš odr�avati istu kvalitetu hrane kakva je u našem studentskom domu ili u kantini. Jela ne smiju biti samo ukusna, već moraju biti i dovoljno obilna. A ni cijene ne smiju biti previsoke. Snizi cijene. Mnogi poklonici koji dolaze ovamo ne mogu potrošiti mnogo novaca. Zato moraš imati niske cijene. Moraš imati ovaj motiv – ne smiješ ni gubiti, ni dobivati. Jer mi ovdje ne smijemo zarađivati.”

Dok je razgovarao s tim čovjekom, pogledao je u mene.

MORAM SE BRINUTI ZA NJIH

Tada je rekao: “Gledaj, za sve te stvari moram se brinuti sâm. Moram istraživati što se događa u kantini, što se događa na koledžu, a što u trgovinama. Moram znati što se događa u bolnici. Sve te stvari pratim, znaš li to? Moram se o njima brinuti. Moram se osobno brinuti za njih.”

To je Baba. On je to tako objasnio.

Kad sam to čuo, iskreno govoreći, sažalio sam se nad Njim jer nema nikoga tko bi Mu pomagao. Mora se mnogo truditi.

KORACI DO SREĆE

Zatim je iznenada pogledao knjigu koju sam dr�ao u ruci. Naslov knjige je bio Koraci do sreće. Pitao je kakva je to knjiga, je li to roman ili fikcija. Skupivši svu svoju snagu, dao sam Mu tu knjigu. Pogledao ju je i pročitao naslov – Koraci do sreće ?

“Da, Svami!”

Zatim je upitao: “Ima li uopće koraka do sreće?”

Što da ka�em?

“Svami, još nisam pročitao knjigu. Mogu Ti odgovoriti kad je pročitam.”

“Nema nikakvih koraka do sreće. Samo je jedan korak, i to je sve! Nema koraka!”

“Svami, zar samo jedan korak? Koji je to korak?”

“Jedinstvo s Bogom, to je sreća. Nema nikakvih drugih koraka do sreće.”

Rekavši to, Svami se okrenuo i napustio verandu toga popodneva.

Srpanj 2001. godine

DEFINICIJA SLU�ENJA

To je zanimljiv dio. Ne mislim da prijašnji dijelovi nisu bili zanimljivi. Jedan je zanimljiviji od drugoga. Zanimanje je poslije svakog sastanka sve veće.

Božanski dijalozi su slatki. Božanski razgovori su tako dragocjeni i vrijedni. A naši prijatelji ovdje koji se trude učiniti te razgovore dostupnima svim poklonicima cijeloga svijeta, vjerujte mi kad vam iz dubine srca ka�em, da je njihovo slu�enje najuzvišenije i najva�nije. U to nema sumnje. Sâm to ne bih mogao učiniti.

Baba je dao definiciju riječi – služenje. Želio bih da je svi znate jer možda niste ni svjesni što radite. Zato vam moram reći, ne laskam vam, niti od vas bilo što očekujem. Do sada ste već morali saznati da nikad ništa ni od koga ne očekujem. Dovoljno mi je ako od Njega primim Njegovu bezgraničnu milost i milosrđe. Dovoljno mi je ako On ovako razgovara sa mnom svakoga dana. Dovoljno mi je ako na ovaj način prenesem Njegovu poruku do svakoga. To najviše volim. Ništa drugo ne trebam. Ništa drugo!

A što je Baba rekao o ovoj riječi – služenje? Evo definicije te riječi: “Sve što radiš da bi nekoga približio Bogu je najviši čin služenja.” Služiti u kantini i trgovinama je bez sumnje služenje. Ali najviši čin služenja jest dijeliti Saijevu poruku svima kako bi poklonici bili što bliže Bogu. Što još više možemo poželjeti od života? Zahvaljujemo Svamiju za tu priliku koju nam je dao.

VRSTE KARME

Sada ću vam pričati o karmi. Karma je djelovanje. Bhagavãn nam je toga popodneva govorio o toj temi. Većina vas zna da karma znači djelovanje. Bhagavãn je govorio o raznim vrstama djelovanja. Dopustio mi je da slobodno


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • LIPA

NJ 2

006.

21

i otvoreno postavljam pitanja držeći tako temu usredotočenom na određeni smjer.

Dok Svami govori o karmi, naravno da Mu ne smijemo postavljati pitanja o odanosti - to bi bilo pogrešno. Ne smijemo reći: “Svami, pričaj nam o Svom djetinjstvu.” To se ne bi uklapalo u kontekst. Mi možemo održavati razgovor samo na onoj valnoj dužini koju Bhagavãn odabere. Dakle, toga je popodneva On odlučio govoriti o karmi.

O, kako je to bio lijep razgovor! Ova tema će možda biti nova nekim strancima. Zašto? Jer taj koncept nije prisutan ni u jednoj drugoj religiji. Tri su vrste karme. Karma ima i razna druga značenja – plodovi djelovanja, posljedice djelovanja i zasluge djelovanja.

Svami je spomenuo tri riječi za karmu:

1. prarãbdhakarma - to su rezultati iz prošlog �ivota, djelovanja iz prošlog �ivota,

2. saócitakarma - to su rezultati djelovanja u sadašnjem �ivotu,

3. ãgãmikarma - to su rezultati djelovanja za budućnost.

Dakle, posljedice djelovanja su ono što dobivamo iz sva tri vremenska razdoblja - iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ona iz prošlosti su prarãbdhakarma, ona is sadašnjosti su saócitakarma, a ona iz budućnosti ãgãmikarma.

NE MOŽEMO POBJEĆI OD POSLJEDICA SVOGA DJELOVANJA

“Svami, koja je razlika između te tri karme? Zašto su toliko važne posljedice naših djelovanja iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Hoćeš li nam, molim Te, objasniti razliku među njima?”

Baba je ovako odgovorio: “Bilo da se radi o prošlim, sadašnjim ili budućim posljedicama,

jedno je sigurno - ne možemo ih izbjeći. Dobra djela donijet će dobre rezultate, loša djela donijet će loše rezultate. Ne možeš izbjeći posljedice svojih djelovanja.”

Braćo i sestre, dok djelujemo, budimo svjesni onoga što radimo. Mi možemo nešto raditi i osjećati se sretnima, ali nakon toga se suočiti s posljedicama sa suzama u očima. Tada će biti prekasno. Zato, neka naše djelovanje bude dobro, pa će i rezultati biti jednako tako dobri. To nam je upozorenje, ako ne i opomena.

Bhagavãn je naveo primjer vlaka. Vlak ima tri odjeljka – prvi, drugi i treći razred. Vlak juri i stiže na peron. Sva tri odjeljka stižu na peron – ne samo prvi razred, ne samo drugi ili treći. Slično tome, morate se suočiti s posljedicama triju vremenskih razdoblja. Prihvatite rezultate, prihvatite izazove. Dobro za dobro, zlo za zlo! Prihvatite štogod se dogodi. Tako je to rekao Bhagavãn.

“Svami, vidimo da mnogi loši ljudi napreduju. Zar se oni ne suočavaju s posljedicama? Na primjer, netko poput mene suočava se s mnogim teškoćama, dok netko drugi nema uopće nikakvih problema. A taj je prvorazredni lupež, no čini se da napreduje. Ja to ne shvaćam. Zašto je to tako? Trebaju li se događati takve stvari?”

“To se tako može samo činiti, može tako izgledati. Ali rezultati djelovanja prisilit će vas da se svakako suočite s njima.”

OÇ OÇ OÇ

OÇ asato mã sad gamaya….



SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SRPA

NJ

/ KO

LOVO

Z 2

006.

6


OÇ OÇ OÇ

Sai Ram

Duboko se klanjam Bhagavãnovim lotosnim Stopalima i sve vas pozdravljam.

12. veljače 2003. godine

KARMA OBAVEZE I KARMA DU�NOSTI

Današnji razgovor je nastavak onoga što je Bhagavãn govorio o karmi ili djelovanju.

Jučer smo jedan dio toga objasnili, a danas ćemo ostalo. Riječju karma može se označiti akcija. Karma znači i posljedice akcije. Kao što je već spomenuto, riječ se odnosi na tri vremenska razdoblja – na prošlost, sadašnjost i budućnost. Danas ćemo otkriti svjetlost kojom je Svami obasuo ovu temu.

Ja sam pitao: “Svami, ljudi govore o vidhãyakakarmi i karthãvyakarmi. Kakva je razlika između njih?”

Za vašu informaciju – vidhãyakakarma su propisane obveze koje se prenose na nas s generacije na generaciju, dok je karthãvyakarma dužnost koju moramo obaviti, ono što se očekuje od nas.

Pitao sam dakle Svamija kakva je razlika između karme obveze i karme du�nosti.

A Svami je ovako odgovorio: “Karma obveze koja se na nas prenosi s generacije na generaciju ostavljena nam je da je obavimo po volji. Možemo je čak odgoditi, kao što je i s obredima štovanja. Te se stvari prenose na nas putem tradicije. One su čvrsto ukorijenjene u našu kulturu. Svaka zemlja ima svoju kulturu. Ova du�nost, ovo djelovanje, temeljeno na kulturi zemlje zove se vidhãyakakarma. S druge strane, karthãvyakarma je dužnost koju čovjek svakako mora obaviti.

LIJEPI PRIMJER

Tada je Bhagavãn naveo lijepi primjer da objasni ovu temu: “Pretpostavimo da ste priredili primanje u svojoj kući i pozvali mnogo ljudi. Nažalost, navečer, kad se trebala održati zabava, vi ste dobili visoku temperaturu. Ljudi bi se trebali početi okupljati za sat vremena, a vi imate temperaturu. Što ćete učiniti? Odmah ćete uzvanike nazvati telefonom i ispričati se: ‘Žao mi je, svladala me groznica. Oprostite za ovu neprijatnost. Sastat ćemo se drugom prilikom.’ Zar ne biste to rekli? Odgodili biste svoju obvezu, sastanak ili dogovor jer postoji mogućnost odgode. Kad postoji izbor, radi se o vidhãyakakarmi.”

Što se tiče karme du�nosti, Bhagavãn je naveo drugi primjer: “Pretpostavimo da u vaš ured dolazi inspekcija. Upravo toga dana dobili ste groznicu. Viši slu�benici dolaze provjeriti spise, a vi imate groznicu. Što ćete učiniti? Ne možete tražiti od službenika da dođu sutra, ne možete ni otkazati njihov dolazak. Što možete učiniti? Odmah ćete otići do svoga liječnika i tražiti da vam dade injekciju. Pobrinut ćete se da obavite svoju du�nost jer je ne mo�ete odgoditi niti opozvati.”

To je Svami rekao o karmi dužnosti, to jest o onom što čovjek mora učiniti. To su dakle stvari što ih moramo obaviti.

DJELOVANJE IZ PRIJAŠNJIH �IVOTA

Tada sam ja postavio ovakvo pitanje: “Svami, ljudi kažu da čovjek sada doživljava posljedice iz prijašnjeg života. Što možeš reći o tome?”

Nisam znao kakvog je Svami raspoloženja. Odmah se okrenuo k meni i rekao: “Hej, momče, ti ne znaš ni što si jeo prije deset dana. Ne sjećaš se ni što si jeo

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

RPA

NJ / K

OLO

VO

Z 2

006.

7

prije tri dana. Kako ćeš se sjećati svojih djelovanja iz prijašnjeg života? Zašto te to brine? Zaboravi to! Pazi na sadašnjost, to je dovoljno.”

KARMA AKTIVNOSTI – VÕTTI DHARMA

“Dobro, Svami…”

“Što je opet? Još uvijek sumnjaš?”

“Da, Svami, oprosti!”

“Što te muči?”

“Hoćeš li mi, molim Te, objasniti karmu profesionalnih du�nosti – võttikarma. Molim Te, reci riječ dvije o tome.”

Bhagavãn je rekao ovo: “Profesionalne du�nosti nisu nikad stalne. Kad promijeniš profesiju, i tvoja se du�nost promijeni.”

Ja sam predavač i moja je dužnost poučavati. Sutra mogu započeti neki biznis, pa neću moći poučavati ovdje. Tada ću se morati posvetiti vođenju poslova.

Dakle, profesionalne dužnosti se mijenjaju. Kad se promijeni zvanje, i du�nost se promijeni.”

TO NIJE ZAVRŠNI RAČUN

“Svami, opet jedna mala sumnja.”

“O čemu se radi?”

“Molim Te, nemoj me krivo razumjeti. Moje pitanje je ovo: učinim li deset dobrih djela, a pet loših, hoću li biti kažnjen samo za onih pet loših, a ne za svih deset? Jer deset minus pet je pet. Je li to točno?”

Svami se nasmijao i rekao: “Karma nije završni račun. Nema takvog računanja. Primit ćeš sve dobro za svoja dobra djela, a zlo za loša. Ne postoji ništa poput kredita ili dugovanja, nema nikakvih izuzetaka.”

“O, Bhagavãn, zar je to tako? Hoćeš li mi, molim Te, navesti jedan primjer.”

Bhagavãn je to ovako objasnio: “Pretpostavimo da imaš deset sjemenki neke voćke i deset sjemenki nekoga trnovitog drva. Sve zajedno imaš dvadeset sjemenki. Ako ih zasiješ, deset sjemenki će izrasti u voćke, a drugih deset u trnovito grmlje. Ovdje se ne radi ni o kakvom kreditu ili dugovanju, ne postoji pitanje nesklada. Kakva sjemenka, takvo drvo. Moraš shvatiti da život nije nikakav financijski obračun.”

NE POSTOJI SVJEDODŽBA KOJA BI ČOVJEKA OSLOBODILA KARME

“Svami, ja znam, veoma je bolno čuti da ću morati patiti, ali što da radim? Teško je uvijek biti dobar. Ja sam ljudsko biće, što mogu učiniti? Katkad se dogodi da nisam dobar. Ponovno me muči jedna sumnja.”

“Kakva je to opet sumnja?”

“Svami, ljudi kažu, ako ponudim nekoliko kokosovih oraha u hramu, ili ako ponudim svoju kosu Bogu u Tirupatiu, tada ću dobiti svjedodžbu koja će me osloboditi karme. Kaže se da ću biti oslobođen svih

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SRPA

NJ

/ KO

LOVO

Z 2

006.

8

dugovanja. Nudeći deset kokosovih oraha, sve će biti izravnato. Svami, što kažeš na to?”

Evo Njegova odgovora: “S moje točke gledišta, te radnje će ti pružiti samo usku i nisku razinu zadovoljstva. One ne mogu ništa poništiti, niti ti dati bilo kakvu vrstu oslobođenja. One ne mogu ukloniti posljedice tvojih djelovanja.”

“Svami, oprosti što Te uznemirujem. U hinduističkoj filozofiji postoje svećenici. Ako im nešto platim, oni će za mene obaviti obred abhišeka.”

Znate taj obred – to je prskanje svetom vodom po ûivaliógi .

“Ako im platim, oni će prizivati majku gãyatrì i obaviti pþju umjesto mene. Ako obavim neke religijske obrede, ili svećenik izvrši za mene obred abhišeka, hoću li biti oslobođen svojih grijeha?”

Svami je ovako odgovorio: “To se neće nikad dogoditi! To se neće nikad dogoditi!”

“Ali, zašto ne, Svami?”

Bhagavãn se nasmijao i rekao: “Pretpostavi da tvoje dijete koje veoma voliš, slomi nogu. Mo�eš li ti, umjesto njega, nositi zavoj? Ili – tvoj te sin veoma voli, ali mo�e li on jesti umjesto tebe? Ne mo�e! Ako si gladan, ti moraš jesti. Ako si žedan, ti moraš piti. Tvoje dijete mora nositi zavoj ako slomi nogu. Ako svećenik obavlja obred, ne postoji ništa slično ‘prijenosu moći’ što bi tebe oslobodilo karme. Tako nešto ne postoji.”

VELIKI MUDRAC I ZASLUŽNI UČENIK

“Svami…”

“Da?”

“U svetom tekstu Bhãgavatam ka�e se da je jednom �ivio mudrac imenom Suka koji je pomagao kralju Parikšitu. Svakoga dana Suka je kralju dr�ao predavanja, i na kraju je Parìkšit postigao oslobođenje – mokša. Možeš li reći nešto o tome, molim Te!”

“Suka je bio veliki mudrac, znalac Boga – brahmãjñãnin, nesebičan čovjek koji je obavljao duboku pokoru. Zato je mogao imati zaslužnog učenika poput Parikšita koji je stekao oslobođenje. Ti možeš otići svećeniku, ali ti nemaš zasluga. Možeš otići k učitelju koji može biti velik, ali ti kao učenik možda nećeš zaslužiti učiteljevu milost. Zato

je taj slučaj drukčiji – radi se o spoju idealnog gurua i idealnog učenika.”

Tada je Bhagavãn naveo primjer iz Rãmãyaïe. Ne znam koliko vas je čulo tu priču. Zbog svoje neposlušnosti, neka žena imenom Ahãlya, bila je prokleta. U šumi se pretvorila u kamen i morala je tako le�ati na tlu. Rečeno joj je da će je u život vratiti Rãma kad prođe onuda i stane na njezin okamenjeni lik.

Svami je to ovako prokomentirao: “Kad bi postojala osoba kakva je bila Ahãlya i netko sa sposobnošću Sri Rãme, tada bi to i danas bilo moguće. Ali to se ne događa svakome.”

GDJEGOD POSTOJI PROBLEM, POSTOJI I RJEŠENJE

“Svami, u redu, ne želim Ti zadavati brige. Ti mi nećeš učiniti nikakav ustupak, nećeš mi oprostiti posljedice mojih loših djela. Rekao si da ne postoji završni račun niti neki financijski obračun. Zatim si rekao da se moram suočiti s posljedicama, da tu nema nikakve alternative. Mogu li postaviti samo jedno pitanje, Svami?”

“Koje je to pitanje?”

“Postoji li neko rješenje toga problema?”

“U čemu je problem? “

“Da se čovjek mora suočiti s posljedicama svojih djela. Mi svi činimo tako velik broj pogrešaka u životu. Nitko nije oslobođen svojih ludosti. Mogu li ja okajati svoje grijehe? Ispaštanje je način da se čovjek oslobodi svojih ludosti. Svami, gdje je tu rješenje?”

“Gdjegod postoji problem, postoji i rješenje.” Polako i s mnogo razumijevanja, Gospod se spustio na moju razinu. Veoma dobro!

“Gdjegod postoji problem, postoji i rješenje. Kad je problem dijabetes, rješenje je inzulin. Neki lijekovi, ispravna prehrana i svakodnevne vježbe su rješenje za dijabetes ili probleme s viškom šećera u krvi. Tako postoji rješenje i za tvoje probleme – to je jedna vrsta žaljenja, kajanje i obećanje da više nećeš ponavljati svoje grijehe. Neprestana molitva može dovesti do rješenja problema i pomoći čovjeku da okaje svoje grijehe.”


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

RPA

NJ / K

OLO

VO

Z 2

006.

9

DJELUJU LI NA KARMU UTJECAJI OKOLINE?

“Svami, djeluju li na karmu utjecaji okoline?” �elio sam pronaći neki izlaz!

“Moraš trpjeti, moraš trpjeti!”

Želio sam zapravo reći da ne želim trpjeti, da želim pronaći neki način da ne moram trpjeti. To je slično situaciji kad želimo izbjeći plaćanje poreza na dohodak – pokušavamo pronaći mnoge načine da to izbjegnemo. Možda svoja nedjela mogu opravdati riječima: “Na mene je djelovala okolina. Okolina je kriva što sam učinio sve te loše stvari, inače - ja sam svetac! Zato proklinji okolinu, a ne mene!”

Ali Baba je rekao: “Ne, ništa od toga! Vrijeme i okolina neće djelovati na tvoju karmu, niti na posljedice tvojih djela.”

Zatim je dodao: “Zašto postavljaš tako mnogo pitanja? Svatko zna je li ono što čini dobro ili zlo, je li to grijeh ili nije. Svatko to zna!”

Bhagavãn je dao ovaj primjer: “Kad se automobil zaustavi, brzinomjer će to pokazati.”

No, ja nemam automobil i zato ne poznam njegov mehanizam.

“Slično tome, um će pokazati kad netko učini nešto dobro ili loše. Čovjek će sâm saznati je li učinio nešto dobro ili loše.”

HOĆE LI MOJ GRIJEH DJELOVATI SAMO NA MENE, ILI I NA CIJELU MOJU OBITELJ?

“Svami, još jedno pitanje!”

“Hmm… slušam!”

“Pretpostavimo da ja počinim neki grijeh ili pogriješim. Hoće li to utjecati samo na mene, ili i na cijelu moju obitelj? Može li to imati utjecaja na cijelo moje porodično stablo, na cijelu moju lozu i na buduće generacije?”

“Ne, jedna osoba neće biti uzrok propasti i pada svih ljudi koji pripadaju toj obitelji, ne!”

“Je li to baš tako, Svami? Smijem li postaviti još jedno pitanje?”

“Da.”

“Zar Rãvaïa nije bio odgovoran za uništenje svih

stanovnika Laóke? Zbog njegovih nedjela u ratu su poginula sva njegova braća i sva djeca. Je li tako, Svami? A Ti sada kažeš da jedan čovjek nije odgovoran za sve to. Molim Te, objasni mi!”

Radi se o tome da se pokušava shvatiti i pronaći istina. Bhagavãn je veoma jasan u tome. Tu se ne mo�e ništa uljepšati, kolikogod bih ja mogao pokušati da se izvučem iz svega toga. Ali On nam nikad neće dopustiti da se izvučemo. Mi sličimo uhvaćenom štakoru koji više ne može izići iz svoje stupice.

Tada je Svami rekao: “Oho – ho! Gle, gle! Ne! Sva Rãvaïina braća i djeca odigrala su također svoju ružnu ulogu u Sìtinoj otmici. Ali njegov brat Vibhìšana nije sudjelovao u tome i nije li stoga on bio spašen? Da je Rãvaïa bio odgovoran za uništenje cijele svoje obitelji, tada bi i Vibhìšana stradao. Ali nije se tako dogodilo. Zašto? On se razlikovao od drugih i bio je spašen. Stradali su samo oni koji su odigrali svoju ulogu čineći zlodjela.”

HOĆU LI BITI OSLOBOĐEN POSLJEDICA SVOJIH GRIJEHA?

“O, Svami, Ti uvijek imaš pravo! Bhagavãn, ka�e se da sjeme neće proklijati kad se sjemenke prže ili zagrijavaju, kad se vanjski sloj makne. Je li to istina?”

“Da, riža u ljusci ima taj omotač oko sebe. Ako je zasijete s ljuskom, ona nikad neće izrasti.”

Mislim da to znate. I vi u Rusiji imate rižu, ali je nikad ne jedete. Imam li pravo? Vi jedete krumpir i miješate ga s raznim povrćem, zar ne? O, možete mi ta jela poslužiti kad dođem u Rusiju! Da, molim Boga za priliku da dođem tamo, ali ne zbog krumpira, naravno. Ja ću sa sobom donijeti moje ljutkaste mirodije, ljute papričice, moju hranu.

“Svami, molim Te da mi objasniš nešto. Pretpostavimo da su svi moji grijesi i posljedice mojih loših djela spaljeni, zar neću biti oslobođen posljedica tih grijeha?”

“O, kako ćeš ih spaliti? Hoćeš li upotrijebiti plinsku peć? Ne! Moraš ih spaliti u vatri mudrosti – jñãna. Dakle, moraš ih uništiti. Sve što učiniš mora biti spaljeno na vatri mudrosti. Tada se nećeš trebati suočiti s posljedicama svojih djela. To je jedini način.”

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SRPA

NJ

/ KO

LOVO

Z 2

006.

10

KARMA, MARMA, DHARMA, BRAHMÃ

“Da, Svami! Mogu li stići ravno do mudrosti, bez djelovanja? Zašto djelovanje, a tek onda mudrost? Zašto se ne može stići ravno do mudrosti?”

“To nije moguće. Prije svega, djelovanje ili karma je potrebno. Ono će ti dati iskustvo karme, svijest o karmi u obliku mudrosti – jñãna.”

Na kraju je Svami spomenuo ove teme pune poezije i sklada zvuka – govorio je o tajni djelovanja – karmaloni marma.

Marma znači tajna - dakle radi se o tajni djelovanja ili njegovu značenju. Je li to jasno? Tajna djelovanja odvest će vas do Boga – brahmã.

To su te četiri riječi koje je Bhagavãn upotrijebio – čovjek mora znati tajnu djelovanja, to jest ispravnost, što će mu pomoći da doživi sâmoga Boga – brahmã.

Vidite li kako to skladno zvuči – karma, marma, dharma, brahmã.

JA ZAPISUJEM SVE ŠTO TI KA�EŠ!

Tada se začula svirka iz hrama. Bilo je vrijeme da Bhagavãn ode u mandir gdje se pjevaju bhajani. Već su se usklađivali instrumenti.

Svami je ustao i rekao: “O, moram ići! Potrošio sam dovoljno vremena s vama. Raspravljali smo o mnogim temama. Dječaci, jeste li čuli što sam govorio? Svi vi, jeste li me čuli? Govorio sam tiho.”

Trebao sam šutjeti. Ali nije u mojoj prirodi da šutim. I što sam učinio? Rekao sam: “Svami, ja zapisujem sve što kažeš i svima ću to objaviti.”

“Oh – ho! Kad će se to dogoditi? Kad ćeš to izdati i ispričati drugim ljudima? Kad je netko gladan u srijedu, to jest upravo sada, ti želiš da on čeka i pozivaš ga na objed u nedjelju. Moraš poslužiti hranu onda kad je netko gladan. Ako ljudi doista žele to saznati, moraš im to reći sada. Kakva smisla ima reći: ‘Ispričat ću vam to sutra!’

Svi su se srdačno nasmijali. Tako je završio današnji sastanak s Bhagavãnom.

SVI BABINI RAZGOVORI

Shvaćate da svi ti razgovori nisu mogli biti u

potpunosti objavljeni u teluškom izdanju časopisa Sanathana Sarathi. Časopis mi ne može prepustiti toliko stranica. Budući da objavljuje i Bhagavãnove govore uz mnogo drugih priloga raznih autora, oni mi ne mogu prepustiti cijeli časopis. Zato su u najboljem slučaju tiskali tri ili četiri stranice materijala u svakom broju, a to nije obuhvatilo sve što su dobili. Ali vi koji ste ovdje imate prednost da čujete cijele razgovore bez ikakva kraćenja, bez cenzure, da čujete sve!

Studeni 2001. godine

FAKTOR VREMENA

Jednoga popodneva mjeseca studenog, kao i obično poslije intervjua, Bhagavãn je izišao i razgovarao s nama. Stajao je pred nama, provevši tako sat i pol u razgovoru. Bili smo doista veoma sretni.

Odmah nakon toga, okružilo me je mnogo ljudi koji su pitali: “Anil Kumar, hoćeš li nam dati ispis tih razgovora? Hoćeš li nam dati svoje bilješke? Što je On govorio?”

Premda je to veoma zabavno i ugodno, premda mi je to duhovna dužnost, ograničava me vrijeme. Ja još uvijek radim kao predavač na koledžu i moram se pripremati za predavanja. Također se brinem za izdavanje svojih knjiga, a pišem i dopise za časopis Sanathana Sarathi. Osim toga, razgovaram s grupama stranaca iz različitih zemalja. Zato mi je vrijeme doista važan faktor. Kad bih imao sve vrijeme na raspolaganju samo za tu dužnost, tada ne bih tražio ništa drugo u životu. Mogao bih samo pripovijedati i dijeliti s drugima sve što Svami ka�e.

Kad me ljudi pitaju mogu li im dati bilješke, što da im odgovorim?

“Gospodine, zapisao sam samo teme. Ako te bilješke ne pretvorim u esej, nećete ih moći razumjeti.”

To popodne je bio gotovo duhovni banket, pun filozofije, dubine i visokog stupnja razgovora. Podijelit ću to s vama onoliko, koliko se sjećam.

DEHÃTMAN, JIVÃTMAN, PARAMÃTMAN

Bhagavãn je spomenuo ove tri riječi – dehãtman, jivãtman i paramãtman. Ãtman je zajednički dio svih tih triju riječi. Ãtman znači svijest, duša, duh, božanskost, bo�anska Svijest. Mo�ete je nazvati bilo kojim od tih izraza. Baba je dalje objašnjavao:


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

RPA

NJ / K

OLO

VO

Z 2

006.

11

tijelo – deha plus svijest – ãtman jednako je dehãtman. To znači da tijelo funkcionira zbog ãtmana, duha. Nemojte misliti da tijelo djeluje. Ako nema bo�anskosti u ruci, ona se sama ne može pokrenuti. To je nemoguće. Ja ne mogu govoriti bez božanskosti. Dakle, tijelo je djelotvorno, ono funkcionira i djeluje zbog ãtmana, to jest zbog duha. Je li to jasno? Deha + ãtman = dehãtman.

Tada je Bhagavãn spomenuo drugu riječ – jivãtman. Jìva, pojedinac, plus ãtman, duša, jest jìvãtman, individualna duša. Bhagavãn je to objasnio. Ranije u riječi – dehãtman, radilo se o tijelu, sada se spominje tijelo, um, i ãtman koji zajedno čine individualnu dušu - jìvãtman. Je li to jasno?

Treća riječ je paramãtman. Param znači uzvišen, transcendentan, vrhovni, sveprožimajuća, univerzalna Svijest. Svami je također naglasio da se tu univerzalnu Svijest može smatrati vječnim svjedokom svega što se događa.

Dao je i ovakav primjer: “Pretpostavimo da nekog čovjeka muče bolovi u tijelu. On dobiva injekciju koja ga dovodi u nesvjesno stanje. Ta injekcija djeluje tako da on ne osjeća bolove, ali njegova bolest je još uvijek u tijelu. To znači da individualna duša počiva. Ona nije ničega svjesna.”

ŠTO JE ILUZIJA – BHRAMA

“Svami, muči me jedna sumnja.”

“Što je opet?”

“Što je iluzija - bhrama.? Molim Te, Svami, trebam li reći da je sve što vidim iluzija? Znači li da je sve što radim zabluda – mãyã ? O čemu se tu radi? Želim li isto iskustvo uvijek iznova, je li to također zabluda, imaginacija ili iluzija – bhrama?”

Evo Svamijevog odgovora: “Sve je iluzija. Ponavljanje ili ne ponavljanje, sve je iluzija. Sve je tvoja uobrazilja. Sva tvoja iskustva su samo iluzija. Ništa od toga nije vječna istina, ništa!”

BUDNO STANJE, SAN I DUBOKO SPAVANJE

“Svami, je li to zaista tako? Ja imam nekih iskustava u budnom stanju. Ali imam i nekih iskustava u snovima. Zar je sve to iluzija, imaginacija?”

“Da, sve je imaginacija. Budno stanje na sanskrtu

se ka�e jagrat. Stanje snova je svapna, a duboko spavanje je suûupti. Sva iskustva u ta tri stanja svijesti su iluzija, zabluda i imaginacija. U njima nema ničega istinitog, ničega stvarnog.”

“Svami, ne razumijem što misliš time? �elio bih da mi navedeš neki primjer, kako bih to mogao bolje shvatiti.”

Svami je rekao: “Dakle, pretpostavimo da se odmaraš u svom krevetu. I tvoja žena i djeca čvrsto spavaju. Ti sanjaš. U tom snu bio si u svome rodnom mjestu. U snu si također sanjao da su ondje bili i svi članovi tvoje obitelji. A ti si zapravo sve to vrijeme bio u Puttaparthiu, u svom krevetu. No u tvom snu, svi ste bili negdje drugdje – u tvom rodnom mjestu.

U snu, ti si sâm stvorio sebe i sve članove svoje obitelji. Sva ta iskustva bila su samo kreacija tvoga uma u jednom snu. Dakle, to je bila iluzija. Kako je to moglo biti istinito? U vrijeme kad se probudiš, shvatit ćeš da se sada nalaziš u svom krevetu u Puttaparthiu. Možeš misliti na New York ili Chicago i osjećati kao da si posjetio te gradove, ali tvoje tijelo ostaje u Puttaparthiu. Dakle, sva iskustva u ta tri stanja samo su iluzija.”

“Svami, postoji li um u dubokom snu – suûupti?”

“Um postoji, ali se nalazi u pasivnom stanju pa ne stvara ništa.”

TRANSCENDENTNO STANJE – TURÌYA

“Svami, čuo sam da postoji i četvrto stanje svijesti.”

“Da? Četvrto stanje?”

“Da, Svami.”

“ Koje je to stanje?”

“Četvrto stanje svijesti je transcendentno stanje, više stanje svijesti – turìya.”

Baba je na to odmah odgovorio: “Ovo transcendentno stanje je istinsko stanje svijesti. Ona druga su uobrazilja, iluzija, zabluda. Ali to stanje – turìya je krajnje stanje svijesti, istinsko stanje i zove se svjedok. Dakle, to transcendentno stanje ostaje svjedok ostalih triju stanja.”

“Svami, ne razumijem to, ne razumijem! Ništa mi od toga ne ide u glavu. Molim te, navedi mi neki primjer.”

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SRPA

NJ

/ KO

LOVO

Z 2

006.

12

“Ti postojiš u budnom stanju, u stanju snova i u dubokom snu. Ali ti postojiš i u ovom četvrtom stanju. Dakle, postojiš u sva četiri stanja. Zato je to istina. Ti si ta istina, ti si istina.”

“Svami, rekao si da je krajnje stanje svijesti samo svjedok- turìya. Kako da to shvatim?”

Anil Kumar se obraća slušateljstvu: Ne znam koliko ste upoznati s tom ozbiljnom filozofijom. Razumijete li je? Molim vas da mi to otvoreno ka�ete. Ako �elite, ja je mogu nadopuniti vlastitim znanjem. Ova filozofija je osnovna zagonetka Ûaókarine vedãnte koja se temelji na tri stanja svijesti. To je veoma važno. Ako to razumijete, možete reći da ste shvatili Ûãókarinu advaitu, njegovu teoriju nedvojstva.

Dopustite mi da tome posvetim nekoliko minuta i da s time završimo. Ima mnogo ljudi koji nisu upoznali ovu školu filozofije. Niti ja nisam neki stručnjak. Samo Bhagavãnova milost i Njegovi govori poma�u mi da objasnim te stvari.

TRI PRIZORA U DRAMI

Pretpostavimo da glumim neku ulogu u drami – jednu ulogu u prvom prizoru, drugu ulogu u drugom, a posve različitu u trećem prizoru. Ja sam isti čovjek koji glumi sve te tri uloge. Recimo da u prvoj ulozi glumim neku ženu. Ona nosi lijepi sari i sve ostalo što tome pripada.

Jednog dana se dogodilo da je Svami dijelio sarije studenticama iz Anantapura. Kad je završio s dijeljenjem, jedan sari je ostao nepodijeljen. On se obratio Anil Kumaru: “Hoćeš li sari?”

“Svami, mislim da ne, bar u ovom �ivotu.”

“Zašto ne, zašto to ka�eš?”

Tada sam pomislio da moram skrenuti u drugi kanal.

“Svami, kad bih obukao taj sari, siguran sam da bih izgledao ljepše od mnogih �ena ovdje.”

Svi su prasnuli u smijeh. Nitko to ne bi rekao! Čak i kad bi to bila istina, nitko to ne bi rekao.

U prvom sam dakle prizoru glumio ulogu žene, u drugom prizoru bio sam dobar čovjek, u trećem sam imao ulogu razbojnika, slaboumna čovjeka. A ipak sam bio potpuno ista osoba. Kao žena, junak i razbojnik, ja sam isti čovjek. Dok sam glumio ulogu žene, ponašao sam se kao žena, ljupko i sve tako

kako dolikuje ženi. Ulogu junaka također sam dobro odigrao. A dok sam glumio razbojnika, bio sam okrutan i divlji. U svim tim ulogama ostajao sam ono što jesam, je li tako? Tri uloge su bile različite, ali ja sam ostajao isti.

Slično tome, budno stanje, stanje snova i stanje dubokog spavanja su poput prizora u kojima sam glumio razne uloge. Ali “ja” u četvrtom stanju ostaje nedirnut, neuznemiren i neizvještačen. On ostaje isti i samo prolazi kroz druga tri stanja.

“Ja”, Anil Kumar, je nešto odvojeno. U ulozi �ene bio sam sve što je tada bilo potrebno. A ipak sam bio Anil Kumar i samo sam glumio ulogu �ene. “Ja” se kretao od uloge do uloge i tek je glumio u sva tri prizora.

Slično se događa u četvrtom stanju koje je temelj za ostala tri stanja svijesti. “Ja” prolazi kroz njih, ali ostaje netaknut. Je li to jasno?

ÛÃÓKARINA FILOZOFIJA NEDVOJSTVA – ADVAITA

Ûãókarina filozofija nedvojstva je najveća misao u vedãnti. Nećete naći mnogo ljudi koji provode u djelo to učenje. Čak i hindusima se čini teško slijediti je. Lakše im je slijediti jednostavne putove, na primjer mitologiju. Sai poklonici su obuzeti svojim iskustvima s Babom i samo razmišljaju kako stići do Njega, što je lijepo. No filozofija advaite nije tako jednostavna. Kad se čovjek udubi u nju, mora imati i neka iskustva. On se ne može samo zabavljati pričama. Život nije pun priča, život je pun stvarnosti.

Zato Bhagavãn ka�e: “Struja postoji, ali �arulja mora dati svjetlo. Svjetlo ne dodiruje struju. Ventilator je ovdje, ali struja je ona koja ga pokreće. Povjetarac ne djeluje na struju. Kao što svjetlo ni povjetarac ne djeluju na struju, tako na “ja” ne djeluje iskustvo budnog stanja, snova ili dubokog spavanja. “Ja” i dalje postoji kao vječni svjedok.”

“Svami, mnogo Ti hvala! Kako si to prekrasno objasnio. Objašnjenje sa strujom koju svakodnevno koristimo upravo odgovara kontekstu pa mo�emo slijediti tu analogiju. Hvala, Svami! Nitko Ti nije ravan u objašnjavanju tih suptilnosti vedãnte na tako jednostavan način, s prikladnim primjerima. Ti si neusporediv, nitko Te ne može nadmašiti.”


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

RPA

NJ / K

OLO

VO

Z 2

006.

13

ŠTO DA RADIM DA SE OSLOBODIM ILUZIJE?

“Svami, imam jedno pitanje. Što da radim da se oslobodim iluzije – bhrama ? Ona svakako postoji. Ti kažeš da je sve iluzija. Kako da je se oslobodim? Kako to mogu učiniti? Kakvu jogu da provodim? Joga je duhovna disciplina. Kakvu duhovnu požrtvovnost – yãga da slijedim? Da li duhovnu disciplinu ili duhovnu po�rtvovnost? Joga ili yãga, što od toga moram slijediti da bih se oslobodio iluzije?”

Svami je rekao: “Pobrini se za to, ah – ha!”

Možda ćete se pitati, zašto kažem ‘ah – ha, oh – ho ’ i sve te riječi. Objasnit ću vam. Nemojte ih krivo shvatiti. Čak i dok prevodim, katkad ih koristim i onda me Bhagavãn teško prekorava.

“Hej, od tebe se očekuje da prevodiš! Zašto kažeš ‘oh – ho’ i ‘ah – ha?’ Tvoj je posao samo da prevodiš!”

“Svami, oprosti mi! Ali ja nisam samo mikrofon niti stroj koji prevodi. Ja nisam samo magnetofonska vrpca. Uz to, i duboko cijenim Tvoje govore. I ja se opijam nektarom Tvoje bo�anske poruke i onda se gubim. Tada ka�em ‘ab – baa!’”

“No time samo gubiš vrijeme. Ja govorim veoma brzo, a ti govoriš ‘ab - baa’ i ‘ah- ha’, a što sve to znači?”

“O, oprosti mi za ovaj put!”

Zato mislim da ćete mi i vi oprostiti za tako logične, podnošljive promašaje i pogreške s moje strane.

A On je rekao ovo: “Nije potrebna duhovna po�rtvovnost – yãga, nikakva yoga nije potrebna, ni duhovna vje�ba! Ne! Dovoljno je da niste vezani – rãga, da ne patite od osjećaja posesivnosti.”

Tada je Svami naveo primjer oca i sina. Oba su bila veoma, veoma veliki mudraci. To su bili Vyãsa i njegov sin Suka. Čini se da je sin Suka jednom hodao veoma brzo, a otac, mudrac Vyãsa, trčao je za njim, moleći ga: “O, sine, nemoj otići! Ostani s nama. Sine, nemoj otići, ostani s nama!”

Mladi čovjek, sin Suka, okrenuo se i pogledao oca te rekao: “Znaš, sa stanovišta ovoga tijela, ti si otac,

a ja sam sin. Ali sa stanovišta ãtmana, Svijesti, mi nismo u rodu. Isti ãtman koji je u tebi, i u meni je. U tom smislu ãtmana ili Svijesti nema nikakvih odnosa.”

“O, Svami, kako je to dobar primjer!”

KALENDAR PAÑCAGAMA1

Baba je rekao nekoliko riječi i o kalendaru pañcagama. Ne znam tko je od vas čuo za taj kalendar. Reći ću vam samo to da Hindusi imaju i nekih predrasuda. Ja ih ne kritiziram. Njihov tradicionalni način života uključuje te predrasude. Pañcagama je kalendar koji određuje pogodne trenutke svakoga dana. U njemu je točno zapisano vrijeme kad morate, odnosno ne smijete nešto učiniti.

Mene ne privlači ta grana znanosti, ali moja supruga ima nekih saznanja o tome. Ona svakodnevno navodi taj kalendar. Ja je ne ometam u tome, a niti ona ne opterećuje mene svojim pogledima. Mi živimo na demokratski način. Nekako je prošlo trideset devet godina vezanosti ili zajedništva. Moramo proći još nekoliko godina. I to je sve, nema problema!

Bhagavãn je rekao: “Taj kalendar vas nikad neće osloboditi zablude. Ne, ne, ne!”

Zapravo, pañcagama se bavi planetama, planetarnim konjunkcijama i položajem planeta. Mislim da Zapadnjaci imaju posebna imena za planete – Mars, Jupiter, Venera i druga imena. Naravno, ispričavam se onima koji čvrsto vjeruju u to, sebe isključujem iz toga.

Svami je rekao da su planete u tom kalendaru spomenute poput zidova. Zidovi dijele, oni dijele jednu prostoriju od druge. Slično tome, i planete razdvajaju, odvajaju. Kao što vam zidovi dopuštaju da razlikujete jednu prostoriju kao blagovaonicu, a drugu kao kuhinju, tako i planete razdvajaju ljude. Kad jednom odmaknete zidove, sve će biti jedno. Tako je i vaša iluzija odgovorna za tu raznolikost, mnogostrukost, različitost.

Ja koristim mnogo više riječi, ne zato da pokažem svoju govornu vještinu, nego zato jer se nadam da će neke od tih riječi stići do vas. Tome težim. To

1 pañcagama – pet osjetila koja su vezana na pet elemenata

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SRPA

NJ

/ KO

LOVO

Z 2

006.

14

obično kažem i svake nedjelje. Moja stalna težnja jest stići do vas. Teme vas moraju dirnuti u srce. Kako bih to postigao, ne marim za broj riječi koje moram koristiti.

Dakle, radi se o tome da je iluzija odgovorna za tu raznolikost, kompleksnost i mnogostrukost.

MOGU LI OBAVLJATI SVOJU DU�NOST BEZ VEZANOSTI?

“Svami, imam jedno pitanje.”

“Da, o čemu se radi?”

“Rekao si da ne smijem biti vezan. Mogu li bez toga uopće obavljati svoje dužnosti? Može li se majka brinuti o svom djetetu ako nije vezana za njega? Može li učitelj u razredu poučavati svoje učenike ako nije vezan za njih? Može li poslovan čovjek voditi poslove ako nije vezan za njih? Molim Te, objasni mi to, Svami!”

Odgovor je stigao odmah, poput strijele odapete s luka – tak! Što je Svami odgovorio?

“Slušaj, učini sve kao svoju dužnost, ali bez vezanosti. To je tvoja dužnost, i to je sve! Nemoj se vezati. Obavljaj svoje dužnosti bez vezanosti. To će biti dobro, tako je propisano.”

Zatim je Bhagavãn dodao: “Ako nešto učiniš kao svoju dharmu, svoju dužnost, to će postati duhovna disciplina, joga.”

Prijatelji moji, kakva je to prekrasna izjava! Netko je možda domaćica, profesor, liječnik ili inženjer. Ako obavljate te dužnosti bez osjećaja vezanosti, tada te dužnosti postaju duhovna disciplina – joga. Dobri Bože, kako je to prekrasna poruka. Bhagavãn ne �eli da mi odavde pobjegnemo u šumu, da isprevrćemo tijelo naglavačke i to vježbanje zovemo jogom. Hej, nije to ono, ne, ne, ne!

TKO JE ONAJ KOJI JE NEVEZAN?

“Svami, �elio bih znati tko je nevezan – virãgi? Rãga je vezanost, a virãga je nevezanost. A tko je nevezan – virãgi?”

Baba je odgovorio: “Zar ne vidiš nevezanoga upravo pred sobom?”

“Da.”

“Anil Kumar, znaš li što se dogodilo majci ovoga

tijela za vrijeme ljetnog seminara 1972. godine?”

“Što se dogodilo?”

Dakle, te godine su se studenti koled�a iz svih dijelova Indije okupili da prisustvuju ljetnom seminaru. Iznenada, jednog dana usred održavanja seminara, umrla je Easvaramma, Babina majka. Svi su očekivali da će se otkazati predavanja toga dana, da će se taj dan slaviti kao blagdan. Očekivali su da će se provesti neko vrijeme u meditaciji, razmišljajući o duši koja je otišla. Ali Baba je rekao: “Tu se ne da ništa učiniti.” Sva su se predavanja održala po unaprijed najavljenom rasporedu. Zašto?

“Svi su dolazili k meni i molili me da otkažem predavanja. Ja sam samo rekao: ‘Tu se ne da ništa učiniti.’ Ona je bila majka ovoga tijela, i to je sve. Ja nisam tijelo i nisam vezan za ovo tijelo! Kako onda mogu biti vezan za majku koja mi je dala ovo tijelo? Zašto me onda pitaš tko je nevezan? Zar ne vidiš mene ovdje?”

JE LI I TO ILUZIJA?

“Svami, Sri Rãmacandra je plakao zbog odvojenosti od Sìte.”

Svi znate tu priču iz Rãmãyaïe.

“Je li i to bila iluzija? �elim znati je li to bila iluzija?”

Baba je odgovorio: “Da, i to je bila iluzija.”

“Zašto je onda toliko plakao?”

“Ne, ne, on je plakao, ali samo se pretvarao da plače. Zapravo, nije plakao.”

Što da kažem na to? Ne mogu se naći s Rãmom i provjeriti to kod njega. Budući da je sâm Svami Rãma, kad On tako ka�e, tko sam ja da i dalje ispitujem?

“Svami, molim Te, hari om tat sat, ne shvaćam to. Molim Te, objasni mi!”

Tada je Baba rekao: “Kad je Rãvaïa oteo Sìtu, ona je bila…”

Kako da to objasnim? Rãvaïa je oteo drugu �enu. Ta �ena bila je slična Sìti, ali ona je bila personifikacija, ili mãyã Sìtã. Prava Sìtã ostala je u vatri. Ona koju je Rãvaïa oteo bila je samo iluzija. I to je sve. Na kraju epa Rãmãyaïa Rãma je prizvao pravu Sìtu iz vatre. Zato je takozvani plač bio samo pretvaranje. Čak su i Rãmine suze bile iluzija.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

RPA

NJ / K

OLO

VO

Z 2

006.

15

“Svami, je li i Mahãbhãrata iluzija? Rãmãyaïa je iluzija, doviđenja! Je li i Mahãbhãrata iluzija?”

“Da, i ona je iluzija.”

To je bio dan iluzije. Nema više pitanja, točka. I to je iluzija.

Baba je dao primjer. Onih dana bio je običaj da mladenka odabire muža. Okupilo bi se mnogo muškaraca i ona bi odabrala jednoga. Je li to jasno? To se zvalo svayãmvara ili odabiranje mladoženje. To nije isto što se događa danas s odabranim brakovima u Indiji kad roditelji odabiru umjesto djece. Onih dana je mladenka uživala slobodu odabira.

Kako je to radila? Ne na temelju fotografije ili nečega sličnog. To je morao biti test. U Rãmãyaïi testirao se čovjek koji će podignuti Ûivin luk. U Mahãbhãrati se u ribnjaku nalazila riba. Svi su prinčevi gledali u njezin odraz. Dok su promatrali ribu s visine, morali su je pogoditi - ili nešto slično. Draupadì je odredila uvjete svoga vjenčanja. Ona će se udati samo za onoga princa koji će pogoditi oko rotirajuće vodene ribe, gledajući u njezin odraz.

I tako, ako netko nije bio pobjednik, nije se mogao ni o�eniti, jadan momak. Mladenka bi držala vijenac u ruci, promatrajući koji će momak biti uspješan. Čim je otkrila takva momka, ona bi ga ovjenčala vijencem.

Sada je Baba rekao: “Arjuna se pojavio skriven u lik siromašnog brahmina. Draupadì nije znala da je on kraljev sin.

Dakle, štogod je Kõšïa radio, nije bila iluzija. On je bio samo upravljač. Njegove akcije se samo čine iluzijama s naše točke gledišta. Štogod je je Kõšïa radio bila je samo dharma, nikad ništa što bi bilo suprotno od dharme toga vremena. Naša iluzija nas navodi da ga krivo razumijemo, u tome je stvar.”

JE LI KÕŠÏA BIO PRISTRAN U ODNOSU NA PÃÏÅAVE?

Tada sam pomislio da nema smisla i dalje prepirati se. Zato sam rekao: “Svami, ne očekujem od Tebe više od ovoga. Koga ćeš štititi ako ne Kõšïu? Kad si Ti Kõšïa, naravno da ćeš ga štititi. To razumijem. Ti si dakle istina, mi smo iluzija.” Ali rekao sam i ovo: “Kõšïa je bio pristran prema Pãïåavama.”

Čitate li Mahãbhãratu, saznat ćete da je Kõšïa bio

veoma pristran. Koristio je sve moguće lukavštine kako bi Pãïåave pobijedili u ratu. Moderna mladež neće prihvatiti taj stav, ali naši roditelji i djedovi su to prihvaćali. Naša djeca reći će nam izravno: “Molim te, prestani s tim. Zašto bi to Kõšïa učinio? Bog ne mo�e biti pristran. Bar to ne bi smio biti.”

Zato sam pitao: “Svami, Kõšïa je bio pristran prema Pãïåavama. Je li bilo u redu da Bog bude takav? Molim Te, objasni mi to.”

Svami je rekao: “Hej, čini se da si ti glup!”

“Naravno, znam to. Mo�da ne izgledam glup, ali sam glup. Zašto sve to?”

“Kõšïa se mo�da činio pristran, ali u istini, u stvarnosti, on nikad nije bio pristran.”

Bhagavãn je nastavio: “Prije nego što je rat započeo, najstariji brat Pãïåava, Dharmarãja došao je do Bhišme, dotaknuo mu stopala i rekao: ‘Djede, brinuo si se za nas sve ove godine. Odgojio si nas. Veoma smo ti zahvalni, djede. Oprosti mi ovaj rat. Moram se u njemu boriti. Duboko ti se klanjam i tra�im tvoje dopuštenje za borbu.’ Znaš li što je Bhišma odgovorio? Evo njegova odgovora: ‘Gdje je dharma, ondje je i uspjeh. Blagoslivljam te!’

Tada je Dharmarãja otišao svom učitelju Droni. I pred njim se duboko poklonio i rekao: “Ti si nas naučio svemu tom umijeću strijeljanja. Sada se idem boriti. Želim tvoje blagoslove i dopuštenje za borbu.” Drona je odgovorio: ‘Dragi moj, gdje je dharma, ondje je Kõšïa. Gdje je Kõšïa, ondje je uspjeh. Ne brini se. Uspjet ćeš. Idi s mojim blagoslovima.’

Zašto onda ka�eš da je Kõšïa bio pristran u odnosu na Pãïåave? Drona ih je blagoslovio, Bhìšma ih je blagoslovio. Oni su uvijek slijedili put dharme. Zato su na kraju i pobijedili.”

Bhagavãn je dalje nastavio: “Sva braća Kaurave poginula su u borbi. Tada je Kõšïa otišao do Gandhari, njihove majke, da je utješi. Ali ona ga je počela prekoravati: ‘O, Gospode, jesi li sada sretan? Bio si veoma pristran prema Pãïåavama. Ti si odgovoran za smrt mojih sinova. Kakav si ti to Bog?’ I dalje je nastavila govoriti na taj način. Napokon, ona je bila majka Kaurava.

Zato je Kõšïa odgovorio: ‘Zašto plačeš Gandhari? Tvoj suprug Dhõtaraštra nije bio podoban da bude kralj ovoga kraljevstva jer je bio slijep. Ti znaš da slijep čovjek ne može biti kralj. Premda nije imao

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SRPA

NJ

/ KO

LOVO

Z 2

006.

16

to pravo, ipak je dugo godina sjedio na prijestolju. Ti si slijedila njegov primjer. Budući da je tvoj muž bio rođen slijep, ti si oslijepila svoje oči zavezavši povez preko njih. Zato nisi vidjela vlastitu djecu. Nisi ih ni blagoslovila. Kako onda možeš očekivati da ih blagoslovi netko drugi? Djecu koju ne blagoslovi njihova majka, ne može blagosloviti ni Bog. Griješiš kad mi prigovaraš.’”

Dok je Bhagavãn pričao taj prizor iz Mahãbhãrate, svi su veoma dirnuti slušali.

Baba je dao još jedan primjer. To je kratka priča. Jedan slijep čovjek imao je dijete. Njegova žena morala je poći na posao.

Prije odlaska, rekla je svome slijepom mužu: ‘Ja moram ići. Ako dijete zaplače, molim te nahrani ga mlijekom.’

Slijepi čovjek je upitao: ‘Kako izgleda mlijeko?’

�ena je odgovorila: ‘Zar ne znaš? Mlijeko je bijelo.’

‘O, znam! Ali što misliš kad ka�eš da je bijelo?’

Zato jer je bio slijep, pitao je što je to bijelo.

�ena je rekla: ‘Bijelo poput �drala.’

‘Dobro, a što je �dral?’

Žena je počela oponašati kretnje ždrala. (Anil Kumar je to i sâm pokazivao) Ali čovjek je bio slijep. Ruku savijenih poput ždralovih krila, žena je počela davati upute svome slijepom mužu.

Tako je bilo i u Mahãbhãrati. Slijepi kralj Dhõtaraštra znao je istinu, ali nije je slijedio. Sličio je čovjeku koji se utapa pa ne može govoriti. Jer Dhõtaraštra je potpuno uronio u vodu vezanosti pa nije mogao govoriti.

KAKO VJE�BATI ISTINU ?

Tada sam ja rekao: “Svami, kako lijepo objašnjavaš istinu. Nitko ne mo�e o njoj govoriti kao Ti jer Ti si Sathya Sai. Satya je istina. Svami, kako da vje�bamo tu istinu? �elio bih to znati. Istina je velika, Ti si je prekrasno objasnio. No kako da je vje�bamo?”

“Veoma jednostavno.”

“Ali kako, Svami?”

“Kao što su dva i dva četiri, tako je i istina jednostavna i jasna. Tu nema zabune, nema dvosmislenosti. Možeš je odmah slijediti.”

ON PRIVLAČI I VUČE PREMA SEBI

U međuvremenu, Svami je usredotočio Svoje poglede na poklonike. Tada je opet pogledao nas i rekao: “Vidite li, iz Rusije je ovdje sedamdeset jedan poklonik. Vidite ih odavde. Oni svi sjede s punom koncentracijom, misleći samo na Svamija. Samo ih promatrajte! Dečki, vi to ne znate, danas ima bezbroj poklonika iz Rusije ovdje. Većina njih ima Babine fotografije u svojim uredima i domovima.”

Tada sam ja rekao: “Svami, isto kao što si kao Shirdi svezao uzicu za nogu papige, tako i sada privlačiš i vučeš ljude k Sebi. Privukao si Svoje poklonike iz cijeloga svijeta do Svojih lotosnih Stopala.”

Toga dana činilo se da je Svamijevo učenje bilo tako puno filozofije. Sve je bilo duboko i ispunjeno ozbiljnošću.

TRI MOMKA IZ MEKSIKA

Svami se počeo okretati u Svom naslonjaču. Kao što znate, Svami obično sjedi u naslonjaču koji se može okretati. Iznenada je pozvao tri mlada stranca da Mu se približe. Oni su poskočili! Bilo je zanimljivo promatrati ih kako se približavaju Svamiju. Došli su izdaleka, puni odanosti za Svamija.

Kad Svami pozove bilo kojega stranca, čini mi se da ga snimam na video film. Svaki je momak tako pun sreće kao žarulja struje od tisuću volti. O, ti su momci doista tako doskakutali. Nije to lako. Ali lijepo ih je promatrati. Kad ih Svami pozove na intervju, ja obično sjedim ovdje – vidite me. Ovi ljudi uđu i tako su sretni, hmm… hmm… tako su sretni, o…!

Dakle, Svami je pozvao momke. Oni su doskakutali, gotovo poput jelena. Pitao ih je odakle su. Naravno, On to zna. Bili su iz Meksika.

“Hmm… iz Meksika! Da! Što radite u Meksiku?”

Jedan je bio inženjer elektronike, drugi poslovan čovjek, a treći profesor na meksičkom sveučilištu.

“Da, da! Što želite? Hajde, recite što želite, dat ću vam sve što želite.”

Znate da su oni bili odrasli ljudi premda ih je Bhagavãn zvao “momci.” Napokon, nitko ne �eli da ga se zove “stari gospodin.” Svi smo mi djeca, osobito pred Svamijem.

Oni su odgovorili: “Svami, mi �elimo Tebe! �elimo


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

RPA

NJ / K

OLO

VO

Z 2

006.

17

Tebe!” rekli su gotovo jednoglasno.

Svami ih je pitao : “Kad odlazite? Kad se vraćate u Meksiko?”

“Svami, 25. travnja.”

“Zašto ste ovdje? Zašto ste došli ovamo?”

Jedan od njih je rekao: “Svami, �eljeli smo provesti svoje slobodno vrijeme s Tobom, zato smo došli.”

“Dobro, idite sada na svoja mjesta.” Prije nego što su otišli, On je rekao: “Pozvat ću vas sutra. Budite spremni. Budite spremni. Pozvat ću vas!”

Kad je Svami izrekao zadnje dvije rečenice, vjerujte mi, ti momci nisu više hodali. Počeli su lebdjeti. Bilo je poučno i samo promatrati ih. Da, i ja sam bio veoma sretan!

Tada nas je Svami pogledao i rekao: “Vidite li ove strance? Kako su sretni. Pogledajte njihova lica! Uvijek su nasmiješena. Vidite li! Ti stranci najkorisnije provode svoje vrijeme od svih u Prasanthi Nilayamu. Znate li da će oni poslije bhajana sjesti u krug i razgovarati o Svamijevoj poruci. Zatim pjevaju bhajane i meditiraju. Oni veoma korisno provode svoje vrijeme ovdje. Morate znati te stvari.”

INDIVIDUALNE, DRUŠTVENE I DUHOVNE VRIJEDNOSTI

U međuvremenu je Svami pogledao u stranu i pozvao nekog mladića upitavši ga što studira. On je odgovorio da priprema doktorat iz filozofije s temom društva osnovanog na ljudskim vrijednostima.

“Oh - ho! Društvo osnovano na ljudskim vrijednostima?!”

Ja sam odmah iskoristio priliku i rekao da me muči jedna sumnja.

Zapravo, Svami je razgovarao sa studentom, ali ja sam prekinuo razgovor jer taj momak sigurno ne bi ništa pitao. A Svami bi mogao otići i mi ne bismo imali drugu priliku da saznamo neke činjenice. Ako se Njemu ne bude svidjelo pitanje, u najboljem

slučaju će reći: ‘Hej, zašuti! Sjedni! Vrijeme je isteklo.’ I to će biti sve. Ali neće smetati, dobijemo li još neku informaciju, vrijedi pokušati.

Zato sam rekao kako me opet muče sumnje.

“Koje su individualne vrijednosti, koje su društvene, a koje duhovne? Jesu li sve tri komplementarne? To bih �elio znati.”

“Temeljne vrijednosti su one koje se ne mijenjaju, koje ostaju trajne dugi niz godina. To su vrijednosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To su duhovne vrijednosti. Vrijednosti koje se povremeno mijenjaju, koje ovise o odredbama, običajima i djelovanju društva su društvene vrijednosti. Individualno ponašanje, individualni stavovi koje provodi svaki pojedinac zbog individualnog napredovanja te kao doprinos društvu za njegovu dobrobit, to su individualne vrijednosti.”

“Svami, to je veoma zanimljivo. “

Bhagavãn je na to rekao: “Znači, oblaci nastaju i nestaju, dok nebo ostaje. Mora postojati lonac i poklopac, ali oboje je izrađeno iz zemlje. Slično tome, duhovne vrijednosti ustoličuju trajni kontinuitet, jedinstvo u različitosti društva. Duhovnost i duhovne vrijednosti nikad ne dovode do raznolikosti, niti do pluralizma. Jedinstvo je tema i cilj duhovnih vrijednosti.”

U međuvremenu je počela glazba i Bhagavãn je ustao s naslonjača. Držeći Svoju narančastu haljinu jednom rukom, darovao nam je prekrasan osmijeh i počeo hodati polako, nježno i veličanstveno prema dvorani za pjevanje bhajana.

SAI RAM, SAI RAM, SAI RAM!

Loka samasta sukhino bhavantu…

Izvornik: http://www.saiwisdom.com/saipearls/S engleskog prevela: Stanka Hrabač

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

RU

JAN

2006.

12

Saijevi biseri mudrosti - 16. dio

18.veljače, 2003.

OÇ OÇ OÇ

Sai Ram svima! Klanjam se Bhagavanovim Lotosnim stopalima!

Draga braćo i sestre!

Prošli smo kroz sve Bhagavanove razgovore sa studentima i učiteljima na verandi Prasanthi Nilayama i Sai Kulwant Halla koji su se dogodili kroz 2001. godinu. Ako sam u pravu, završili smo sve razgovore za 2002. godinu, a završili smo i nekoliko mjeseci – lipanj, srpanj, studeni i dalje, u 2001. godini.

Zaista želim zahvaliti Bhagavanu što nam je ovo omogućio. Nikad nisam ni sanjao da bi se ovo moglo dogoditi. Mnogi su me čitatelji tražili englesku verziju ovih Bhagavanovih razgovora jer su čuli da su objavljeni u Sanathani Sarathi na teluškom jeziku. Rekao sam im da ćemo razmotriti stvar. Dvije i pol godine su prošle i sada se eto dogodilo. To je razlog zašto Svami kaže: “Postoji pravo vrijeme da se stvari dogode i materijaliziraju.” Dakle, čestitam vam što ste bili učinkoviti instrumenti u Bhagavanovim rukama i što ste pomogli da se ovo završi.

Studeni 2001. godine

SJEDI USPRAVNO, NE SAVIJAJ LEĐA

Dakle, ovo se odnosi na studeni, 2001. Kao obično Bhagavan je poslije podne šetao okolo, polagano, pažljivo, dražesno, smješkajući se i konačno je sjeo u Svoj stolac. Pogledao je u jednog studenta koji je sjedio naprijed. Taj je mladić sjedio savinutih leđa.

Svami mu je odmah rekao: “Sjedi uspravno!

Ne trebaš savijati leđa. Sjedi uspravno! Zašto? Kičmeni stup treba omogućiti cirkulaciju. Ako se savijaš kao sada, to će postati problem. Savinuta kralježnica dovodi do pomanjkanja pamćenja. Vi mladi studenti ne biste trebali izgubiti pamćenje. Dalje, ako je kralježnica povrijeđena u nezgodi, to je veoma ozbiljna stvar i ponekad čak dovodi do smrti. Dakle, kičmeni stup je veoma važan i morate s njim biti veoma pažljivi.” To je rekao Bhagavan.

GOVORI PA�LJIVO – KAD SE JEZIK POSKLIZNE TO SE NE MO�E POPRAVITI

Kao dodatak, Bhagavan je rekao: “Mladići, vidio sam vas kako razgovarate jedan s drugim. Želim

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • R

UJA

N 2

006.

13

da budete veoma pažljivi kad govorite. Želim da govorite nježno i slatko. Ne dopustite si neistinu ili bilo kakvu priliku za kritiziranje, optuživanje ili pripisivanje bilo čega nekom drugom. Ne. Dakle, budite veoma pažljivi kada govorite. Pretpostavimo da se okliznete. Tada možete oprati svoja stopala, ali kada se jezik oklizne – jednom kada ste se tako okliznuli to ne možete povući natrag. Ne možete to uzeti natrag. Dakle, trebali biste biti veoma pa�ljivi.”

SPREMAN SAM SE UTRKIVATI

I onda kada je Svami pogledao okolo, Njegova se glava okrenula u oba smjera, vidio je jednog starca te je rekao: “Mladići, ako pogledate u njega, on je moje godište. Vidite kako je zgrbljen, ruke i noge mu se klate kao klatno na zidnom satu? Pogledajte kakav je. Izgledam li ja tako star za svoje godine? Ja, ne! Čak i sada, ja sam se spreman utrkivati. Nikada, ni u koje vrijeme nisam imao nikakve bolesti niti oboljenja. Nisam nikada stavljao nikakve masti. Nisam uzimao nikakve lijekove.”

SVAMI PREUZIMA NA SEBE BOLEST POKLONIKA

Molim vas podcrtajte ovu sljedeću Svamijevu izjavu jer je ona veoma važna za Sai poklonike svuda u svijetu:

“No, ja izgledam bolesno kada preuzmem bolest od poklonika. Kada prihvatim ili uzmem na sebe bolest svog poklonika, izgledam bolesno, ali to nije ništa.”

U tom kontekstu Bhagavan je spomenuo poklonika imenom Biddala Kishtappa i počeo je govoriti o njemu. “Biddala” znači “djeca”. Biddala Kishtappa je imao mnogo djece, jako mnogo.

Bhagavan se počeo šaliti: “Kada je Kishtappa sa svojom djecom došao u kantinu to je izgledalo kao da učitelj iz osnovne škole ulazi u razred zajedno sa đacima.”

Tako je to izgledalo. Taj je Kishtappa zarađivao za život tkanjem, bio je tkalac. Tkao je sarije i prodavao ih te je od toga zarađivao za život. Onda se jednoga dana taj Kishtappa zajedno sa svojom brojnom djecom, ozbiljno razbolio, a Bhagavan je

na Sebe preuzeo bolest tog čovjeka. Podsjećam vas, ja navodim samo Bhagavanove riječi. Sve što tu piše je izravno iz Bhagavanovih usta – ništa nije izmišljotina, nema manipulacije. Kažem vam ovo da me ne biste ispitivali, tako da ne sumnjate u moju izjavu. Ovo je izravno od Bhagavana.

Dakle, s ciljem da spasi Kishtappu i njegovu djecu, On je na Sebe preuzeo Kishtappinu ozbiljnu bolest i petnaest dana nije uzeo čak ni žličicu vode.

Tamo je bio liječnik imenom Patel koji je Bhagavanu davao tablete kao lijek za Njegovu bolest, a Svami je rekao: “Obično sam ih bacao. Nikada nisam uzimao nikakve tablete. Dakle, mogu izgledati bolesno, ali to nije zbog moje bolesti. To je zbog bolesti mog poklonika koju sam preuzeo na sebe.”

NIKADA NISAM KUŠAO NIKAKAV SLATKIŠ

I tada je također pričao o danima Svog djetinjstva, kada su ljudi mislili da je lud i počeli su mu davati lijekove.

Bhagavan je rekao: “Kadgod mi se netko približio, držao sam usta čvrsto zatvorena.”

Ovdje je napomenuo: “Kad jednom čvrsto zatvorim svoja usta, čak ih ni King Kong ne može otvoriti! To je nemoguće.”

A govoreći o Sebi, On je rekao: “Nikada nisam dirnuo ili kušao nikakav slatkiš, čak ni bombon. Ne. Nisam kušao nikakve mentol bombone ili biskvite. Znate li koju sam veličinu idlija jeo?”

I onda reče: “Anil Kumar zna veličinu idlija koji sam jeo.”

Ja znam jer sam puno puta objedovao sa Svamijem. Veličina idlija koji je Svami jeo nije čak ni veličine malog prsta. Čak i On reče: “Veoma mala veličina.”

HRANA KOJU UZIMAM NE SADR�I VIŠE OD 40 KALORIJA

Ovdje je napomenuo: “Nekako nisam previše zainteresiran za hranu. Odlazim za stol jer tako zabavljam goste. Oni moraju jesti. Dakle, sjedim tamo da bih im pravio društvo. Ali ja ne volim

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

RU

JAN

2006.

14

hranu. Zaista se osjećam odvratno uz sve te stvari servirane tamo. Nisam zainteresiran.”

Osim toga On je rekao: “Za posao koji radim, po kalkulacijama naučnika, trebao bih 2000 kalorija na dan; no hrana koju uzimam ne sadrži više od 40 kalorija. Kako sam onda sposoban raditi? Vidite li vi ovo? Cijeli je ašram pod mojom brigom. Samo ja brinem o čitavoj Internacionalnoj Sai organizaciji. Sav je posao napravljen bez tuđe pomoći. Vi to možete posvjedočiti.”

To je rekao Baba.

Tada sam ja rekao: “Svami, nemoguće! U našem je to slučaju suprotno. Mi moramo puno jesti. Zato nije moguće da jedemo tako kao Ti. Ne, �ao mi je.”

Tada se Baba nasmijao i rekao: “Rekao sam vam što ja jedem. Nikada vam nisam rekao da jedete kao ja. Vi jedete na svoj način. Ne brinite.”

I konačno On reče: “Nakon svega, ja jedem malu količinu zaslađenog ragija1, i malo prelijeva od kikirikija, dok ovaj Anil Kumar uvijek traži slane i jako začinjene stvari, južnoindijske stvari.”

Onda ja rekoh: “Svami, tamo za stolom za jelo pokazujem svoje junaštvo i svoju hrabrost.”

Svi su se srdačno nasmijali, a Bhagavan reče: “Pogledaj moju težinu – za posljednjih 60 godina ona je samo 108 funti.”

Kao ashtothara – ashtothara je molitva Bogu koja sadrži 108 imena – Svamijeva je težina također 108, samo funti.

MOJ KRVNI PRITISAK JE POSTOJAN

Dalje je primijetio: “Moj je krvni pritisak postojan. Nikada nije ni visok ni nizak. On se nikada ne mijenja čak ni nakon govora. Obično bi se nakon govora trebao povisiti, ali to se ne događa. On je isti.”

Odmah sam rekao: “Svami, oni poklonici koji su te sreli prije pedeset godina, kada se vrate uvijek primjećuju: ‘Pogledaj kako smo ostarjeli. Stari

smo, ali Baba je isti. On je isti, a mi se osjećamo iscrpljeno.’”

Usput bih vam trebao reći još jednu drugu stvar koju je Bhagavan spomenuo: “Ja ne jedem ni jedno voće i ne uzimam kokosovu vodu.”

Dakle, prijatelji moji, možete li mi pokazati ijedno ljudsko biće na zemlji koje može živjeti ovako, s ovakvim dijetalnim navikama – živjeti na žlici zaslađenog ragija – bez slatkiša, bez voća, bez kokosove vode, bez sladoleda, gotovo bez ičega i raditi dvadeset četiri sata na dan? Zato je On Bog, a mi smo ljudi.

NJEGOVO JE TIJELO BO�ANSKO, PUNO ENERGIJE

Prije nekoliko godina, �ivio je sa Svamijem jedan starac, sveta osoba imenom Svami Karunyananda. Neki od vas su ga možda sreli, Karunyananda, čovjek u narančastoj haljini.

On mi je obično znao reći: “Nikada nemoj pogrešno smatrati da je Svamijevo tijelo isto kao ljudsko! Ne. Njegovo je tijelo puno energije. Njegovo je tijelo Božansko, dok je naše tijelo samo ljudsko.”

Dakle, nikada nemojte uspoređivati naše tijelo s Njegovim. Ona su potpuno različita.

BHAGAVAN JE LIJEČNIK NAD LIJEČNICIMA

Zatim se Bhagavan okrenuo jednom učitelju, starijoj osobi. Pogledao je u njega i rekao: “Hmm, uzmi B-kompleks2, započni sutra. Ti trebaš B-kompleks.”

To je ono što je Svami rekao.

Učitelj tada reče: “OK, Svami, uzet ću B-kompleks počevši od sutra.”

U međuvremenu su trebali započeti bhajani. Liječnici su počeli utrčavati, - liječnici koji sjede tamo naprijed na verandi počeli su utrčavati.

Svami je pozvao jednog liječnika: “Dođi ovamo.

1 zobena kaša – op. prev.2 vitamini B skupine.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • R

UJA

N 2

006.

15

Što je potrebno ovom starom čovjeku?”

Liječnik je pogledao u njega i rekao: “Aaa… Svami, on treba B-kompleks.”

Smiješeći se Baba reče: “Pogledaj, nisam li i ja to rekao? On treba B-kompleks.”

Bhagavan je liječnik nad liječnicima.

“MRS” NAKON “MSC”

Sljedeća epizoda govori o Bhagavanovom razgovoru sa studentima i odnosi se na ispite.

Jedan student reče: “Svami, ovoga ću ožujka završiti MSc. Što ću onda raditi?”

(Prijatelji moji, iako sam to rekao zadnji put, opet ponavljam; mjeseci koje sam spomenuo odnose se na mjesece koji sadrže članke koji pokrivaju ove stvari u teluškom primjerku Sanathane Sarathi. Ali stvarni događaji su se dogodili u drugo vrijeme, jer mi Sanathana Sarathi ne može dodijeliti sve svoje stranice. Ona u svakom broju može pokriti dvije do tri epizode. Zatim može objaviti drugi događaj u sljedećem broju. Takav je slijed. Mislim da me razumijete.)

Dakle, mladić reče: “Svami, završio sam MSc. Što bih sada trebao raditi?”

Svami reče: “Sada učini MRS.”

Nitko nije razumio što je “MRS.”

Mladić upitno ponovi: “MRS?”

Svami odgovori: “MRS3 – oženi se. To je ono što trebaš učiniti.”

O�ujak 2001. godine

NAPORAN RAD I BO�JA MILOST

U 2001. godini, negdje oko o�ujka mjeseca, deseta i dvanaesta klasa studenata imala je zadnje ispite. Mo�da znate da 10. i 12. klasa studenata spada pod CBSE sistem – Centralni vladin sistem. Oni se natječu sa studentima iz cijele Indije, a za vašu informaciju, Svamijevi studenti Više srednje škole – 10. i 12. klasa studenata – svi oni, 100% njih, imaju postotak uspjeha 90. Možete to provjeriti u svjedodžbama. Zajedno s njihovim napornim

radom, ovdje je i Božja milost. Oni dobivaju svoje ocjene, a Baba ih ocjenjuje Svojom milošću pa je prirodno da imaju postotak iznad 90.

U SAI OCJENJIVANJU 90 POSTO JE PROLAZNA OCJENA

Tada je Svami počeo promatrati dječake: “Hmm, Neki od vas će imati 80%.”

On je to pripisao dnevnim papirima, ne totalu. Taj su dan imali ispit iz fizike. Na pitanja su odgovarali ujutro, ali odgovori još nisu bili poslani u Delhi, još nisu bili poslani ispitivačima i ispitivači ih još nisu pregledali. Ipak, Svami je govorio o ocjenama. Vidite?

“Hmm, U današnjim pitanjima neki će dobiti iznad 80%, ali mnogi među vama dobit će 60% – 70%. Pazite momci, moje je mišljenje da ćete proći samo onda ako imate iznad 90%.”

Dakle, vidite to? To je On rekao.

“A ako imate iznad 80%, to se tolerira, ali manje od toga, ja vjerujem da je greška.” To je rekao Svami.

A onda je primijetio: “Ako imate procent 70%, to znači da ste načinili 30% grešaka. Što se dogodilo s tih 30%? 70% su ispravni odgovori, a 30% su krivi. Dakle, ja ne želim da vi činite tako mnogo grešaka.”

Onda je pogledao u jednog momka: “Mladiću, hmm… jutros nisi točno odgovorio na jedno pitanje. Tvoj odgovor na jedno pitanje nije bio točan. Nije bio zadovoljavajući. Malo si bio zbunjen.”

Momak je zaista bio zbunjen i počeo je drhtati.

A onda je On pogledao drugog mladića i rekao: “Mladiću, kako si ti odgovorio jutros?”

“Dobro, Svami.”

“Ne, ne, ne! Ti misliš da si odgovorio dobro, ali ne do razine do koje ti misliš.”

Onda je iznenada pozvao dva studenta po imenu: “Vas dvojica ćete na današnjim pitanjima dobiti iznad 90 posto.”

3 Mrs. – (kratica u engleskom jeziku) naslov uz porodično ime udate �ene.

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

RU

JAN

2006.

16

Kada Svami tako govori, kakav je tada naš položaj? Kao što sam rekao ranije, pitanja još nisu poslana u Delhi. Ona se još trebaju dostaviti ispitivačima. Još je bilo vremena za njihovu procjenu, ali Bog je dao Svoju ocjenu već danas. Huh! To je krasno! I tako smo se počeli čuditi.

Svami reče: “Hej momci, iako sam ovdje, ja gledam u vaše odgovore tamo dok ih pišete u sali za ispite. Ja vidim vaša pitanja. Sjedeći ovdje, ja znam sve.”

To je rekao Svami.

IZVRŠAVAJTE SVOJE ODGOVORNOSTI

A onda su se neki post-diplomci približili k Svamiju i rekli: “Bhagavan, mi ćemo ostati s Tobom čak i nakon što završimo naš studij. Mi želimo ostati s Tobom. Želimo Ti služiti. Nemoj tra�iti od nas da odemo. Zadr�i nas kraj sebe.”

Oni su tako molili.

Onda je Baba rekao: “Slu�ite svojim roditeljima.”

Jedan je student odmah odgovorio: “Ne, Svami, naši roditelji također žele da budemo ovdje.”

A onda je jedan profesor, koji je sjedio naprijed, primijetio: “Svami, ako bilo tko želi biti s Tobom, on mora imati Tvoju Božansku milost. Nije moguće svakome biti s Tobom.”

BO�ANSKA MILOST ILI BO�JA VOLJA

Prijatelji moji, to je istina za svakoga. Oni od vas koji su bili ovdje godinama, oni koji su bili ovdje dugo vremena, složit će se sa mnom kada kažem da smo mi tu samo zbog Njegove milosti. Ponekad se možda osjećamo kao da bježimo odavde – ali ne možemo pobjeći! Ja nisam izuzetak. Ponekad se osjećam odbačenim, potištenim, frustriranim, veoma umornim, iscrpljenim pa se počinjem prisjećati svih onih udobnosti koje sam imao, moje rodbine i svega toga. Osjećam se kao da bježim. Sljedeće jutro On mi daje polovičan osmjeh koji me čini potpuno zadovoljnim. Mi ne znamo ništa; samo On zna. I tako On ima vlastitu metodu kojom ljude oko Sebe drži da plešu. Dakle, ja to nazivam “Njegova Božanska milost” ili možemo reći: “Njegova Božanska volja.”

Ako itko dođe i kaže: “Anil Kumar, ti si sa Svamijem”, ja kažem, “Ne, ne, ne. Ja nisam sa Svamijem. Ja sam ovdje unatoč sebi samom, ne zbog sebe. On želi da budem ovdje i zato sam ovdje.”

Ašramski život – ne mogu vjerovati da sam ovdje proveo već 14 godina – jer ja sam tip slobodnjaka koji se slobodno kreće, smije se i razgovara, druži se sa svima i sve to. Jesam li to ja ili netko drugi? Dakle, konačna je tvrdnja da čovjek mora tražiti Njegovu dodatnu milost da bi bio ovdje s Njim. To je bio komentar tog profesora.

IMAT ĆETE MOJU MILOST AKO ĆETE ME SLUŠATI

Bhagavan je tada odmah dao odgovor: “Imat ćete moju milost ako ćete me slušati. Imat ćete moju milost ako ćete slijediti moje zapovijedi.”

I tada je dao primjer: “Voda se pretvara u paru, skuplja se u obliku oblaka i silazi dolje u obliku kiše.”

Nije li to istina?

Svami je uzeo tu metaforu i počeo je objašnjavati: “Božja milost je kao kiša. Voda se pretvara u paru - to je vaša poslušnost Svamiju, vaša lojalnost Svamiju. Dakle, ta voda postaje para, skuplja se u obliku oblaka – to je vaša poslušnost, vaša disciplina i vaša iskrenost u slijeđenju Svamijevih riječi. A hladna kiša koja dolazi je moja milost.”

To je rekao Bhagavan.

Onda je dodao: “Ali…”

To je riječ na koju trebamo jako paziti. Taj “ali” je sve. Evo jednostavnog primjera: “Svami, on je dobar mladić. On je dobar mladić, ali samo ponekad…” Dakle, u Svom uobičajenom stilu, Svami je ovdje također rekao “ali”.

“Što, Svami? Ali što?”

“Postoje neki oblaci s prašinom – oni ne stvaraju kišu. Oblaci s vodom u kapljicama past će kao kiša. Ali oblaci od dima ili magle ne daju kišu. Oblak sa vodenim kapljicama doći će k vama u obliku kiše. Oblaci sa kišnim kapima su vaše odluke da slijedite Svamijeve naredbe. Tada ćete primiti prekrasnu kišu moje milosti.”


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • R

UJA

N 2

006.

17


SVEZNANJE I SVEPRISUTNOST

Gledajući u šest stotina studenata, On je spomenuo imena četvorice studenta – Vipin, Sai Charan, Deepak i Vinay. Samo je spomenuo imena. Ovi su mladići ustali. Tko su oni?

On je gledao u njih i rekao: “Vi ste četvorica mladića koji su sigurno dobili 100 % na ispitu.”

Momci su odmah potrčali i pali pred Njegova stopala uzevši pãdanamaskãr.

A tada On reče: “Današnja pitanja iz fizike bila su lagana. Znam. Najviše vas je dobilo pitanja koja su vam jako dobro poznata.”

Kada Svami ovako govori o studentima, njihovim ispitima, ocjenama, prozivajući ih imenom, to nije samo pokazivanje Bhagavanove sveprisutnosti i sveznanja, već to ojačava našu vjeru u Njega jer nam On tako približava Svoju Božanskost.

MODERNI UČITELJI NE ZNAJU

Sljedeća epizoda sadrži Bhagavanove upute učiteljima. Dan prije, On je govorio o studentima, a u ovoj epizodi je dao prednost razgovoru o učiteljima jer, znate, i mi smo također trebali dobiti svoju dozu.

Tada On reče: “Učitelji, trebali biste znati kako postavljati pitanja u razredu. Ne biste trebali zbunjivati studente. Trebali biste biti pažljivi oko toga koliko im dajete vremena za odgovore. Učitelj bi trebao znati koje pitanje treba postaviti, kako pitati i koliko vremena treba dati za odgovor. Ali nesrećom, moderni učitelji ne znaju te stvari.”

Bhagavan tada reče: “Pogledajte. Pozvao sam grupu poklonika i dao im intervju. Prije toga dao sam im malo vremena. Nakon toga sam pozvao sljedeću grupu i njoj sam dao nešto vremena. Dao sam im nešto vremena da bi mogli razmisliti o tome što će zamoliti Svamija. Dakle, ja pozivam grupu za grupom, dajući im vremena da razmisle. Slično tome, moj je život moja poruka. Vi biste to trebali razumjeti. Trebali biste znati što pitati i kako dati vremena.”

Zatim je rekao: “Post-diplomci će imati usmene ispite, viva voce ispite. Vaši bi profesori trebali znati kako postavljati pitanja.”

PREKRASAN, MISTIČAN BOŽANSKI STIL

Dok je Svami govorio, dogodilo se da su neki studenti sjedili iza Njega jer nije moguće da svi sjede tako da Mu gledaju u lice. No, promatranje i oslikavanje koje im Svami izabire dati s obzirom da ne sjede u ispravnom smjeru, zna biti veoma oštro i prikladno. Što je dakle, rekao?

Nije rekao: “O mladići, dođite i sjednite ovdje ispred mene.” Nije to rekao. Da je to rekao bio bi isti kao i bilo tko od nas ovdje. No, On je Bog. Dakle, On objavljuje Svoje upute na prekrasan, mističan, Božanski način, znate.

Što je rekao?

Rekao je: “U dobrim starim vremenima, �ivio je znalac koji je dr�ao seriju govora o Bhagavad Giti. Obično bi mnogo ljudi odlazilo u polovici govora – nisu ostajali do kraja. No, taj je znalac primijetio da jedan čovjek svaki dan sjedi tamo do kraja i cijelo vrijeme plače. Znalac je bio veoma sretan.

Zadnjega dana, znalac ga je pozvao i rekao mu: ‘Iako tako mnogo ljudi prisustvuje mojim govorima, ti si jedini čovjek koji ostaje do kraja. Veoma sam sretan moj mladiću. Mogu li znati što to tebe toliko interesira u Giti?’”

Onaj čovjek reče: “O dragi gospodine, sve ove dane nisam čuo da si objasnio ni jednu jedinu sloku. No, mo�eš me pitati zašto sam svaki dan ostajao do kraja? Samo iz jednog razloga. Da objasni Gìtu, Gospod Kõšïa, koji je bio vozač kočije i sjedio je naprijed, morao je okrenuti svoju glavu prema natrag da bi razgovarao s Arjunom, koji je stajao iza njega. Moralo je postojati neko uganuće ili grč u Kõšïinom vratu. Taj beskoristan momak Arjuna, zašto je morao tako mučiti Kõšïu? Trebao je doći naprijed i slušati Ga na doličniji način. Zašto je učinio da se Kõšïa morao tako okretati? Ne volim to!”

Svi su razumjeli. Mladići koji su sjedili otraga odmah su došli i sjeli su ispred Svamija. To je neizravan način davanja sugestije ljudima, uz šalu i zafrkanciju.

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

RU

JAN

2006.

18

TREBALI BISTE ZNATI KAKO GOSPODARITI

I tada je pogledao u jednog drugog mladića. On je student poslovno-upravljačkog smjera.

On reče: “Hej mladiću, jutros si imao usmeni ispit, viva voce. Nisi odgovorio ispravno. Kada su te pitali jedno pitanje, ti si dao mnogo odgovora. To nije ispravno. To je kao pripravak koji spremaju u Tamil Naduu, a zove se aviyal. Aviyal je pripravak od sveg mogućeg povrća načinjen kao juha. Dakle, tvoji su odgovori bili kao aviyal, mješavina, to nije bio pravi odgovor.”

Taj je mladić zaista bio jako šokiran. On nikada ne bi očekivao da će Svami razgovarati s njim na takav način.

A tada Bhagavan reče: “Vi biste također trebali znati kako na lijep način izbjeći odgovor. Pretpostavimo da vam ljudi postave pitanje. Ako ne znate odgovor, trebali biste ga na lijep način izbjeći. Vi biste trebali znati kako da vladate situacijom.”

“Svami, kako da to postignemo?”

Svami je dao jedan primjer: “Pretpostavimo da vidite kradljivca koji ide u ovom smjeru. Nakon nekog vremena jedna druga osoba vas pita: ‘Gospodine, jeste li vidjeli lopova da ide ovim putem?’ Kako biste trebali odgovoriti? Ne biste trebali reći: ‘Nisam vidio.’ Ako tako kažete, lagat ćete. Ako kažete: ‘Vidio sam.’ to će vas dovesti u rizičnu situaciju, jer on je lopov, on će vas dokrajčiti kasnije. Pobrinut će se za vas sljedeći put. Dakle, trebate iznaći način da izbjegnete odgovor. Koji je to način?

‘Gospodine, oni koji su vidjeli, ne mogu govoriti. Oni koji mogu govoriti, nisu vidjeli.’ Taj će momak biti zbunjen i otići će.”

Koje je značenje ovoga? ‘Oni koji su vidjeli’: to znači da oči koje su ga vidjele ne mogu govoriti. ‘Oni koji mogu govoriti’: usta i jezik mogu govoriti, ali ne mogu vidjeti. To se mislilo s tim.

“Kada ovako kažete, onaj drugi momak će misliti:’ Sam ću tražiti lopova iako pokušavam shvatiti ovaj odgovor.’ Zato morate imati neku logiku ili trik da se oslobodite od nezgodnih pitanja na koja ne mo�ete odgovoriti.”

NISAM POGOĐEN NI VRUĆINOM NI HLADNOĆOM

Prošloga ljeta ili pretprošle godine, mislim, - ljeto je bilo jako, jako vruće. Svami je ostao duže u Prasanthi Nilayamu. Bilo je to 2001. Ostao je ovdje sve do svetkovine Rãminog rođendana. Svami je obično dolazio ovamo oko 230 poslije podne, kada je bilo tako jako vruće. (Upravo sada svi imamo iskustvo vrućine u Prasanthiju). Dakle, Svami je ostao ovdje sve dok nije počelo ljeto.

Rekao sam: “Svami, jako je vruće.”

Odmah je pogledao u mene i rekao: “Ja nisam pogođen ni vrućinom ni hladnoćom. Ne nosim papuče. Ja, jednostavno, hodam.”

Iako je mramorni kamen toga ljeta bio jako vruć, On je ipak kao uvijek hodao po njemu.

“Čak u i zimi, ljudi se moraju pokriti dekama i nositi veste i rukavice. Ne, ja neću biti kao oni jer mene ne pogađa ni vrućina ni hladnoća.”

To je Bhagavan rekao.

“Neka je i dalje vruće ljeto. Ono neće utjecati na mene.”

MAGNETSKA SNAGA MOJIH STOPALA JE TAKO VISOKA

Molim vas zabilje�ite ovu stvar – ona je veoma va�na posebno za sve poklonike:

“Magnetska snaga mojih stopala je jako visoka. Gravitacijska snaga zemlje i visoka razina magnetske moći mojih stopala se privlače tako da ponekad čak imam poteškoća s hodanjem. Stopala se ponekad zalijepe za zemlju pa ih moram vući da bih hodao jer ta magnetska snaga i gravitacija privlače jedna drugu. Teško je pa je neophodno da hodam polagano. Mnogi ljudi to ne razumiju.

A drugi razlog je ovaj: ja sam dopustio da se to dogodi da bi poklonici tako mogli imati duži daršan. Svi me mogu vidjeti. Ako se krećem sporije, svi me mogu vidjeti. To je također za vaše dobro.”

Svami je još rekao: “Ova je kosa također visoko magnetizirana. Ako koristim neku vrste čelične četke, odmah se zalijepi za nju, a sve to zbog ovog


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • R

UJA

N 2

006.

19

magnetskog efekta.”


Svi smo se čudili – magnetska snaga, kosa se zalijepi za čeličnu četku, stopala su privučena k zemlji!? Pa to su stvari koje su tako zadivljujuće, gotovo nevjerojatne. A zatim je od Svamija došao odgovor: “Pazite, postoji magnetska snaga u svakom od vas, ne samo u meni. U svakome postoji generator. Toplina, svjetlo – sve je u vama. Vaše je sjećanje vaš kompjutor. Energija je vaš generator. Postoji toplina u vašem tijelu. Postoji svjetlo u vašim očima. Nema ničega vani što se već ne nalazi u vama.”

To je On rekao.

DNEVNA PRAKSA

Na kraju je studentima rekao da ne bi trebali previše govoriti, da bi trebali spremati energiju kako bi imali bolje pamćenje. Rekao im je da bi se uvijek trebali pridruživati dobrom društvu i ne trošiti energiju uzalud. Objasnio im je da je neophodno potrebno da neko vrijeme budu u tišini bez da se zabavljaju s beskorisnim mislima te da bi trebali imati minimalne kontakte. Također se ne bi trebali dodirivati jer tako gube svoje vibracije. To je Svami rekao svim mladićima toga dana, pripisujući to određenim stvarima koje bi trebali vježbati svakodnevno.

SARANGADHARA

U sljedećoj epizodi Bhagavan je ispričao priču o osobi imenom Sarangadhara. Sarangadhara je bio sin kralja Narendre, Raja Raja Narendre. Raja Raja Narendra je veoma volio svog sina Sarangadharana, ali kao što to nesreća hoće, otac je imao dvije žene, a druga je žena bila veoma mlada. Ta mlada žena imenom Chithrangi zaljubila se u mladića. Druga očeva žena je bila zaluđena mladićem jer je i sama bila jako mlada.

Sarangadhara joj je rekao: “Nije u redu da ti kao takva budeš ovdje. Ti si druga �ena mog oca. Jednaka si mojoj majci. Nemoj podr�avati takve ideje.”

On ju je odbio, ali ta je �ena i dalje insistirala. U ono

vrijeme poruke su se slale po golubovima. Poruke su se vezale golubima za noge, a oni bi letjeli i nosili ih kud je trebalo. Nije bilo fakseva, kurirske slu�be, niti telefona, samo golublja komunikacija.

Tako je jednoga dana da bi pokupio poruku, Sarangadhara morao ući u unutrašnjost palače. Otkrivši da je Sarangadhara u palači, Chithrangi je tada iskoristila priliku, poduprla je vrata iznutra i počela je glasno plakati. Kada je kralj pokucao ona je otvorila i on je vidio da plače.

Chithrangi je rekla kralju: “Ovdje je tvoj sin, momak koji mi je �elio nanijeti štetu, koji me je �elio uznemirivati. To je jako loše. Nitko me ne mo�e zaštititi.”

Kad je ona izrekla ovu priču protiv Sarangadharana siroti otac nije imao drugog izbora. Bio je jako ljut na sina i naredio je vojnicima da mu odmah odrežu noge i ruke. Budući je jako volio svog sina nije mogao podnijeti da se amputacija izvrši pred njim. Dakle, kraljeva se naredba trebala izvršiti nakon što mladić bude odveden u šumu. Tada je šef policije, koji je ušao u spavaću sobu, na kraljičinom krevetu vidio ispod jastuka sva ona pisma. Pokupio je taj svežanj pisama koja je Chithrangi pisala Sarangadharanu izjavljujući u svoju ljubav.

Odmah je rekao kralju: “O kralju, tvoj sin je plemenit čovjek. On ima savršen karakter. Tvoja druga žena je ta koja ga je obeščastila na ovaj način.”

Tada je kralj bez odlaganja poslao poruku kojom povlači svoje prijašnje naređenje.

Zato trebate shvatiti koliko pažljivi trebate biti u životu. Čovjek može biti savršen pa ipak može doći u opasnost na ovaj ili onaj način, posebno u odnosu sa ženama. To je Svami rekao.

A onda je napomenuo: “Žena može reći: ‘Želim muža kao što je Rãma”, ali ta žena mora biti kao Sita. Ako ste kao Sita, imat ćete muža kao što je Rãma. Ali ako ste kao Šurphanaka, koja simbolizira �elju – Šurphanaka, majmunica, demon s po�udom, kako takva �ena mo�e očekivati Rãmu za svog supruga? Ne, ne, ne!”


SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

RU

JAN

2006.

20

SUPER-SPECIJALISTIČKA BOLNICA

Onda je Svami spomenuo neke stvari koje su se dogodile u Super specijalističkoj bolnici toga dana te kako je On insistirao da pacijent koji je imao tako mnogo komplikacija ipak bude operiran. Operacija je trajala osam sati. Bhagavadgìta ka�e: “Tamo gdje je Kõšïa, tamo je uspjeh.” Tamo gdje je Baba, tamo je obilje uspjeha. Ništa nije nemoguće u životu Bhagavãna Sri Sathya Sai Babe.

PORED SVAMIJA SVI LJUDI IZGLEDAJU MLADI

Svami je zatim počeo ispitivati sve prisutne: “Koliko ti je godina? Koliko ti je godina?” Neki od njih su rekli: “Sedamdeset, šezdeset, pedeset, četrdeset”, tako nekako. No, svakodnevna je stvar da svatko izgleda deset do petnaest godina mlađi nego su njegove stvarne godine. Molim vas, vjerujte mi. Ja ne znam zašto. Ili bih umjesto ‘ja ne znam’ trebao reći ‘pitajte Babu’. Mnogi ljudi ovdje nisu mladi, ali izgledaju mladi. Neki mi studenti dolaze i kažu – posebno onda kada nosim košulju kao ova: “Gospodine, vi izgledate mladoliko.”

Tog momka onda pozovem natrag: “Hej, to nije kompliment! Trebao si reći: ‘Vi ste mladi.’ Ako kažeš ‘Vi izgledate mladoliko’, što to znači? Znači li to da kažeš da sam već star i pokušavam izgledati mlad? To nije kompliment.”

Dakle, pored Svamija ljudi izgledaju mladi. Zašto? To je zbog Svamijevih vibracija. Ima nekih mladih ljudi koje je Svami odabrao da rade na ovom mjestu, ali najviše onih na dnevnom daršanu i bhajanima, te većina ljudi koji ovdje rade su jako, jako stari ljudi. Da! Idite u knjižaru, idite u kantinu, idite u ured Central Trusta, na univerzitet ili u opću bolnicu, svi su oni preko sedamdeset. Ali kako to da su sposobni raditi? Mislim da kod kućene ne bi bili sposobni ni pomaknuti se, ali ovdje oni rade. To je zbog Svamijeve milosti.

DUG I AKTIVAN �IVOT

Tada je Svami spomenuo: “Svi oni koji su �ivjeli pored mene imali su u �ivotu dugo aktivno razdoblje. Oni su �ivjeli dugo i napustili su ovaj svijet bez ikakva bola.” Samo me prenese/

dovede do drugog aviona – promjena, to je sve. Iz Frankfurta u New York, to je sve. Uopće nema problema.

Svami je spomenuo neke ljude: Pujari Kishtappa, jedan drugi čovjek imenom Sheshagiri Rao i treći je Surraiya. Svi su oni služili Svamija najiskrenije i živjeli su duge živote. Da, iznad devedeset.

I Kasturi je imao dug �ivot. Jednog je dana Svami od njega zatražio da ode u bolnicu samo na kontrolu. On je otišao tamo da ga prekontroliraju, a liječnici su tražili da ostane da se malo odmori.

Svami je otišao tamo i pitao ga je: “Kako si Kasturi?”

“Dobro, Svami.”

“Ako si dobro, zašto si onda u bolnici?”

“Samo zbog kontrole Svami, i da se malo odmorim.”

Svami se vratio u hram i zatražio da sve bude spremno za Kasturijevo ‘zadnje putovanje’. Za vrijeme dok su svi aranžmani bili načinjeni Kasturijeva je duša napustila ovaj planet – koja je to bila lijepa smrt, bez bolesti. Vidite vi to?

A onda ovdje imamo jednog starca, Gopal Raoa koji ima 94 godine. Tu je također i dr. Alreja koji ima 85 i dr. Budhwar koji je 90 i još uvijek radi.

SVAMI JE VRATIO ALREJU U �IVOT

Dr. Alreja, da, on je imao srčani udar u Bombayu prije 30 godina, kada se također tamo našao Svami. Alreja je zbog srčanog udara već napustio ovaj svijet. Svami je došao i stresao ga je: “Hej, Alreja! Ustani!” I tako ga je vratio u život.

A danas, iako je prošlo četrdeset godina, još ga nalazimo sasvim aktivnog kako radi u bolnici. Do nedavno je išao pješice čitav put do bolnice, a i ovdje živi na drugom katu i penje se uz stepenice. Dakle, življenje u Božjem društvu nam daje potrebnu energiju.

SVEĆENIK IMENOM KAMAVADHANI

Bio je ovdje svećenik imenom Kamavadhani – velik poznavalac sanskrta koji je slavio ovdje jednu važnu svetkovinu. On je ponudio sve vrste štovanja idolima. Kamavadhaniju je bilo dopušteno da ima


Izvornik: http://www.saiwisdom.com/saipearls/ S engleskog prevela: Lidija Horvat

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • R

UJA

N 2

006.

21

Babin daršan i ujutro i poslije podne.

Toga dana, nakon što je završio svoj ritual došao je i dobio padanamaskar te se taman htio vratiti.

Svami mu reče: “Kamavadhani, ne moraš doći danas poslije podne. Idi i odmori se.”

Tako je toga dana otišao kući gdje je imao obilan obrok, s kiselim mlijekom i ostalim slasnim stvarima, jer taj je dan bio praznik, a onda se otišao odmoriti. Bio je to njegov ‘vječni odmor’ – bez ikakvog problema. Ovu nam je epizodu ispričao Bhagavan.

KADA ZNATE DA JE NEKA STVAR ISPRAVNA – PODUPRITE JE

Bhagavan je spomenuo studentima jednu važnu stvar: “Kada znate da je neka stvar ispravna, poduprite je. Kad znate da je neka stvar loša, maknite se od nje. Ne podupirite čovjeka koji čini nešto loše. Ako bilo tko počini grešku, on je grešnik. Druga osoba koja ga podupire je veći grešnik. Zato, ako je bilo tko ispravan, poduprite ga, a ako je loš maknite se od njega.”

Spomenuo je dva karaktera, Vibhišana iz Rãmãyaïe je jako dobro znao da je njegov brat Rãvaïa bio loš. On je napustio Rãvaïu i tako je postao plemenit. Ali u Mahãbhãrati Bhišma je znao da su Kaurave loši, a ipak ih nije ostavio. On im je slu�io do kraja. Dakle, prema Bhagavanu, Bhišma, iako je bio znalac, bio je manje vrijedan od Vibhišane.

Pa ako ste dovoljno sretni moći ćete čuti Veliku poruku čak još u vašem djetinjstvu. Ne morate čekati da odrastete, ne!

Prahlãda je čuo učenje još dok je bio u majčinoj utrobi. Tamo je primio sveto učenje. Zbog toga što je primio sveto učenje još u djetinjstvu Prahlada iz Mahãbhãgavate mogao se suočiti sa svim svojim testovima. Lako je mogao progutati otrov, skočiti u vatru ili u ocean, dopustiti si da ga grizu škorpioni i zmije, i mogao je dopustiti da ga gaze slonovi – sve to zato što se je dogodilo da je primio Božansko učenje još u svom djetinjstvu.


Profesor Anil Kumar je završio svoj govor s bhajanom: “Narayan, Narayan Jai Jai Govinda Hare….”

OÇ OÇ OÇ

asato mã sad gamayatamaso mã jyotir gamayamrityor mã amritam gamaya

lokãh samastãh sukhino bhavantulokãh samastãh sukhino bhavantulokãh samastãh sukhino bhavantu

Oç ûãnti, ûãnti, ûãnti

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

STU

DEN

I 2006.

12

20. veljače 2003.

OÇ... OÇ... OÇ...

Sai Rãm!

Klanjam se Bhagavãnovim lotosnim stopalima.

Draga braćo i sestre, danas ćemo proći materijal koji je tiskan u veljači 2001. godine u teluškom izdanju Sanathane Sarathi.

Tiskano u teluškom izdanju Sanathane Sarathi u veljači 2001. godine.

INTERVJU TISUĆAMA

Znamo da Svamijev daršan ima izvanredan učinak na svakoga. U trenutku kada ugledamo Svamija osjećamo se energičnima, entuzijastičnima i postajemo dinamični. Isto tako u nedostatku fizičkog daršana kroz duže razdoblje, osjećamo jaku bol odvojenosti. Osjećamo se veoma osamljeni, izolirani i čak fizički slabi.

Kada Svami govori studentima i učiteljima svake večeri na verandi, možemo o tome razmišljati kao o ‘masovnom intervjuu’. On daje intervju tisućama u isto vrijeme. Svi Ga vidite, tisuće će Ga čuti i svi imaju od toga koristi. Nije li to istina? To je manje-više uistinu masovni intervju!

SPOZNAJTE GA U DUHU

Slušanjem Svamijevih privatnih razgovora ove vrste, odvojeno od Njegovih javnih govora, imamo koristi tako što Ga spoznajemo u duhu. Mi ćemo Ga razumjeti duhovno, što će nam konačno pomoći i da Ga do�ivimo duhovno.

Zato je za sve nas neophodno da upoznamo našeg Boga, našeg dragog Boga kome se molimo. Ako mu se samo molimo bez da smo Ga upoznali, tada je to samo mehanički, samo rutina. Međutim, ako Ga


znamo, razumijemo i onda se molimo, od toga ćemo iskusiti plodove. To je ono što je svetac Tyagaraja već odavno govorio. Čovjek mora poznavati Boga kojega štuje.

AKO SI ROB OKUSA1 – ŽIVOT TI JE POTRAĆEN

Te je večeri Bhagavãn izabrao govoriti o zdravlju. Rekao je da bismo trebali biti mršavi i skladni2. Ne bismo se trebali osjećati teškima. Trebali bismo moći ustati odmah nakon što smo pojeli naše jelo, a ne osjećati se kao da vučemo naše tijelo. Dalje je govorio da neki ljudi imaju veoma snažno tijelo, ali tanke noge. Njihove su noge tanke dok je njihovo tijelo

1 Igra riječi: taste - waste2 Igra riječi: slim and trim

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

TUD

ENI 2

006.

13

veoma dobro građeno. Baba kaže da je takvo tijelo kao građevina na slabim stupovima. Ta građevina može pasti u bilo koje vrijeme. Takve jadne noge ne mogu nositi veliku težinu tijela i to ponekad uzrokuje artritis i probleme s kostima. Dakle, ljudi bi trebali voditi brigu da ne budu teškog tijela niti debeli.

Svami je rekao: “Ako postanemo rob našeg ukusa, onda je naš život potraćen.”

Zatim je Bhagavãn počeo govoriti o prošlosti. Dvadeset i pet ili trideset godina ranije Bhagavãn je običavao posjećivati okrug Istočni Godavari u državi Andhra Pradesh. Zapravo je posjetio svako selo u tom okrugu.

Svami je rekao: “Znate, tih dana sam svuda putovao automobilom. Automobil je morao proći kroz tako mnogo gradova, i unatoč dugom putovanju, vjerovali ili ne, čitavo to vrijeme nisam ništa jeo. Nisam jeo i nisam pio.”

A dalje je Bhagavãn govorio o Rahimu, vozaču kojeg je jednom imao. Svami je rekao da je Rahimu obično davao voće i pjevao mu pjesme. On bi mu također pričao priče, tako da Rahim ne bi zaspao dok je vozio noću.

Svami je rekao: “Znao sam se šaliti s njim: ‘O vozaču Rahim, ti si na prvom sjedalu dok sam ja na stražnjem. Kada auto poveća brzinu sve drmusanje dođe k meni, a ne tebi.’”

VIÛVÃMITRA JE TRA�IO ZAŠTITU OD RÃME I LAKŠMAÏA

A onda je Bhagavãn počeo govoriti o Rãmãyaïi. Vi znate, Rãma i Lakšmaïa su u toj priči dva brata. Mudrac Viûvãmitra je tra�io da ga braća slijede u šumu da bi zaštitili yajñu koju je odlučio izvesti. Šuma je bila puna demona koji su uvijek napadali svece i mudrace koji su izvodili rituale. Viûvãmitra je �elio da mu Rãma i Lakšmaïa pomognu, ne zato što on sam ne bi mogao poraziti te demone, već zato što osoba koja izvodi yajñu ne bi nikoga trebala ubiti. Takva je bila disciplina. Dakle, Viûvãmitra je otišao k Daûarathi, ocu dječaka, i zatražio je dopuštenje.

On je tra�io od kralja: “O Daûaratha, pošalji svoja dva sina sa mnom.”

Daûaratha je počeo plakati: “Ne mogu ih poslati s tobom. Ta su djeca rođena nakon veoma dugog razdoblja čekanja i odricanja i ja se ne mogu rastati od njih.”

Viûvãmitra je odgovorio: “O kralju, dao si obećanje da ćeš učiniti sve što budem od tebe tražio. Sada ne možeš prekršiti to obećanje.”

Daûaratha reče: “O Viûvãmitra, molim te ostavi ovo dvoje djece na miru. Oni su mladi – slabašni momci i ja ne mogu �ivjeti bez njih. Ja ću te slijediti i zaštititi tvoju yajñu.”

Tada je Viûvãmitra rekao: “Pogledaj ovamo Daûaratha, ti pripadaš lozi u kojoj su ljudi �ivjeli i umirali za istinu, a sada želiš prekinuti svoje obećanje.”

Na ovaj je način Viûvãmitra inzistirao da Rãma i Lakšmaïa budu poslani s njim.

Viûvãmitra je dalje dodao: “O kralju, ne znam koju to vrstu vezanosti imaš. Ti misliš da su Rãma i Lakšmaïa tvoji sinovi, ali ustvari ne znaš tko su oni. Oni su zapravo bo�anski. Rãma je sâm Bog. Dakle, zašto brineš? Zašto misliš da su oni tek tvoja djeca?”

Govoreći tako, Viûvãmitra je konačno uspio uzeti dva dječaka sa sobom u šumu, da zaštite i osiguraju njegovu yajñu.

Nakon ponešto otežanog putovanja i pristizanja u večernje sate, Viûvãmitra je imao dva brata uz sebe. On reče: “Pazite Rãma i Lakšmaïa, noć se brzo približava i bit će demona oko nas. Oni bi vas mogli pokušati ubiti. Morat ćete ostati budni cijelu noć da biste ih mogli otjerati s ovog mjesta.

Vi ste prinčevi, djeca velikog kralja, stoga ste navikli jesti skupu i ukusnu hranu, koja nam u ovoj šumi nije dostupna. Zato, dragi moji dječaci, podučit ću vas dva oblika znanja. Jedno je bala, a drugo je athibala. Ova dva oblika znanja će vam pomoći da možete opstati bez spavanja i da nećete trebati jelo jer ćete izgubiti apetit. Ne brinite!”

VIÛVÃMITRINA ZABLUDA

Zatim je Bhagavãn rekao: “Vidite li kako je Viûvãmitra bio u zabludi? Ranije je rekao Daûarathi: ‘Zašto misliš da su oni tvoji sinovi? Rãma je Bog.’ Zatim je kasnije isti taj Viûvãmitra rekao dječacima da su ondje u šumi demoni koji bi ih mogli napasti pa će ih on podučiti ove dvije vrste znanja. U jednom slučaju je rekao da su oni bogovi, dok je u drugom slučaju to zaboravio. Smatrao ih je običnim dječacima i želio ih je podučavati.”

Dakle, zabluda je tako moćna da čak i svece i mudrace može odvući. Slično tome, i mi ponekad osjećamo da je Baba Bog. Da. Ali, nakon nekog vremena

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

STU

DEN

I 2006.

14

mislimo: “Zna li On da ja patim? Zna li On zaista moje probleme? Zna li On da moja viza uskoro ističe? Zna li On da li je moja povratna karta potvrđena ili nije?” Počinjemo sumnjati u Njega. No kasnije, On je opet Bog: “Pojavio se u mom snu. Rekao mi je ovo i ono, i sve se dogodilo onako kako mi je pokazao.” Dakle, to su učinci iluzije ili zablude.

DISCIPLINIRAJTE SVOJE PREHRAMBENE NAVIKE

Bhagavãn je nastavio: “Rãma je jeo šumske smokve. Tamo je bilo nekoliko stabala voćaka pa je on jeo voće koje je želio, a drugo je davao prisutnim pticama i ostalim životinjama. Isto tako, i vi dječaci morate disciplinirati svoje prehrambene navike. Ne biste trebali jesti previše.”

“Svami, je li moguće u tim godinama uvježbati bilo koju disciplinu koja se odnosi na jelo?”

Ono što sam mislio bilo je, da nisam spreman disciplinirati svoje prehrambene navike. Volim začinjenu hranu, ukiseljenu prema ukusima iz Andra Pradesha, ljuto, ljute stvari, čili i sve to, i nisam se toga spreman odreći. Zato sam postavio pitanje na taj način: “Je li moguće u tim godinama uvježbati disciplinu u navikama ishrane?”

Svami je rekao: “To nema nikakve veze s godinama. Ako doneseš čvrstu odluku, onda sigurno možeš regulirati i disciplinirati svoje prehrambene navike.”

RIJEČI ČEKAJU DA IH ON UPOTRIJEBI

Sada prelazim na sljedeću epizodu. Bhagavãn nam je rekao da postoje dva pjesnika u Andra Pradeshu koji su bili poznati kao Tirupathi Venkata Kavulu - veoma popularni u teluškoj literaturi. Većina ljudi zna njihove pjesme jer su poznati. Ta su dva pjesnika posjetila Babu prije pedeset godina.

Pitao sam iz radoznalosti: “Svami, što su rekli? Što su rekli?”

Bhagavãn je rekao da su mu ta dvojica rekli: “Svami, mi skupljamo riječi da bismo stvorili pjesme, dok riječi čekaju da ih Ti upotrijebiš za Svoju kompoziciju. Riječi čekaju, književnost čeka da bude pretvorena u pjesme tvojom Božanskom rukom. Ali mi obični ljudi, skupljamo poneke riječi i pišemo pjesme. U tome je

razlika.”

Zatim je Bhagavãn spomenuo jednog drugog velikog znalca, Ramakrishna Raoa. On je bio guverner i vrhunski poznavatelj dvanaest indijskih jezika. Bio je prvi prevoditelj Bhagavãnovih govora. Jednom je u Bombayu prevodio Bhagavãnov govor na maratski3 jezik. Na kraju govora cijelo je slušateljstvo počelo pljeskati i glasno klicati Bhagavãnovom govoru.

Prevoditelj, Ramakrishna Rao je ustao i rekao: “Dame i gospodo, molim vas shvatite da ovo nisu moje riječi, ovo nije moj govor. To je samo moj prijevod na maratski jezik. Originalni govor je Babin.”

Nakon što su čuli ovu objavu ljudi su počeli još jače pljeskati i to je potrajalo duže vrijeme. To je ljepota Bhagavãnovog govora.

NIKADA NE DIJELITE TRULO VOĆE

Sada idemo na sljedeću epizodu. Vi znate za ono sitno voće koje Svami dijeli svim studentima i poklonicima. Jednog je dana od studenata tražio da podijele to sitno voće, koje izgleda kao bobice.

Pozvao je jednog mladića k sebi i rekao mu: “Mladiću, pazi da dijeliš samo dobro voće, nikada ne dijeli trulo voće. Grijeh je dijeliti pokvareno voće. Nikada to ne bi trebao učiniti jer ćeš to morati kasnije platiti. Zato izaberi najbolje voće da bi ga dao ljudima.”

Zatim su svi dječaci počeli dijeliti voće. Ali naš je Bhagavãn, kao što znate, pa�ljivo promatrao kako će oni to podijeliti.

Na kraju je rekao: “Arre4, dečki! Vi ste studenti M. i Sc.stupnja. Vi jedino znate kako čitati i proizvesti informaciju za vrijeme ispita, ali nemate običan osjećaj i opće znanje. Ne znate kako podijeliti voće! Zašto ste zaboravili onu grupu? Niste podijelili voće tamo u zadnjem redu poklonika. Kakva ste vi to vrsta M. i Sc. mladića?”

POŠTUJTE SVOJE UČITELJE

I dalje je rekao: “Arre, vidio sam da su neki od vas momci, dok ste hodali, svojim stopalima doticali svoje učitelje. Trebali biste poštovati svoje učitelje, to nije način na koji se trebate ponašati. Vi studenti trebali biste imati poštovanje i poniznost. Samo tada možete

3 Maratski (Marãýhì) jezik se govori u zapadnoindijskoj dr�avi Maharaštra kojoj je glavni grad Mumbai.4 Are – iz hindi jezika Hej!; Oh!.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

TUD

ENI 2

006.

15

dobro učiti.” To je rekao Bhagavãn.

Iznenada se Svami okrenuo k jednom studentu i rekao: “Reci mi jednu stvar. Tko je najbolji učitelj na tvom koledžu?”

“Tko je najbolji učitelj?” To je jako teško pitanje! Mladić nije odgovorio, ali Svami je inzistirao.

Mladić konačno reče: “Svami svi su dobri učitelji… ne, Svami, svi su najbolji.”

Zatim je Bhagavãn rekao: “Znam, svi su dobri ljudi, svi su dobri učitelji. Međutim, neki su možda grubi prema vama. To je za vaše dobro – trebali biste to znati.”

DJECA TRANSFORMIRAJU SVOJE RODITELJE

Sada idem na sljedeću epizodu. Bilo je to u vrijeme kada je Bhagavãn završio s intervjuima. Počeo je govoriti o paru koji je imao privilegiju da mu bude podaren razgovor s Njim. Nakon što su izašli iz sobe za intervju, Svami je počeo govoriti o njima. No oni to nisu znali jer su već otišli.

On je pogledao u nas i rekao je: “Vidite - vidite li onog mladića?”

“Ah da, Svami, vidimo.”

“Znate, rekao sam tom mladiću: ‘Reci svom ocu da odustane od one loše navike. Reci mu da to nije dobro za njega’.”

Zatim je mladić otišao kući i počeo je plakati.

Otac je pitao: “Arre, zašto plačeš?”

Mladić reče: “Tata, prekini sa svojom lošom navikom inače ću plakati. Ne želim uzimati hranu. Obećaj mi da ćeš se odreći te svoje loše navike.”

Otac je pitao: “Koja je to loša navika?”

“Pušenje, tata – ti pušiš. Nemoj više nikada pušiti.”

Tada je otac odlučio da više neće pušiti. Vidite li koju transformaciju Bhagavãn donosi među roditelje putem njihove djece? Djeca se mijenjaju u Njegovoj prisutnosti, a kroz njih se mijenjaju i roditelji. To je prekrasna stvar koja se događa u sadašnjoj inkarnaciji.

PRED NJIM NE MO�ETE NIŠTA SAKRITI

U to je vrijeme Bhagavãn počeo svima govoriti: “Mladići, ispričat ću vam nešto što se dogodilo u

Brindavanu. Anil Kumar zna za to.”

Bilo je to za vrijeme ljetne škole i dječaci su uživali u veoma finom jelu i večernjem čaju. Svami je krenuo prema prisutnima zbog večernjeg Božanskog govora.

Iznenada je stao, pogledao je jednog mladića i rekao: “Mladiću, ne čini to! Tu nije mjesto za takve stvari. Prestani s tim!”

Mladić reče: “Što to, Svami?”

Svami je rekao: “Ne čini to.”

“Što je to, Svami?”

Istog trenutka Baba je, zamahom Svoje ruke, materijalizirao fotografiju koja je pokazivala tog mladića kako puši ispod drveta pored zgrade koled�a. To je nešto što je Bhagavãn sâm spomenuo. Dakle, to znači da ne možemo ništa sakriti pred njim. Ništa ne možete zadržati kao tajnu, a da to Baba ne zna.

NIKADA NISAM OKUSIO KAVU, ČOKOLADU ILI KOLAČ

Rasprava se nekako okrenula prema meni i On reče: “Anil Kumar, jedeš li ti ispravno?”

“Svami, ja jedem normalno.”

“Jesi li sretan sa svojim kiselim i ljutim stvarima?”

“Veoma sam sretan, Svami!”

“Zašto neprestano jedeš to kiselo?”

“Svami, između toga uzimam juhu i dal, ali kisele stvari su stalne.”

“Huh! Uvijek si takav!”

A tada je rekao pokazujući na Sebe: “Vjerovali ili ne, nikada nisam kušao kavu ili čaj. Ne dotičem uljaste stvari. Nisam kušao kekse, čokoladu niti kolače. Znate, za mojih školskih dana u školu sam sa sobom nosio mali pripravak načinjen od kukuruza.”

PRIPADAO SAM SIROMAŠNOJ OBITELJI – MORAO SAM JESTI U TAJNOSTI

Od te kukuruzne stvari, spravljao se tvrdi okrugli pripravak koji se zvao jonna rottelu. Jonna rottelu znači ‘od kukuruza’. Svami je te okrugle pripravke nosio sa sobom u školu.

Tada sam ja rekao: “Svami, to je moralo biti tako tvrdo - pretvrdo za jelo. Kako si to mogao jesti?”

“Ne, ne, ne. Ako samo poprskate s nešto vode, postat

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

STU

DEN

I 2006.

16

će mekani. Onda ih možete lako pojesti.”

Tada sam pomislio u sebi: “Svami, samo Ti si to mogao. Ja ne bih mogao.”

A zatim je Bhagavãn rekao: “Dok su svi moji školski drugovi imali svoj uobičajeni obrok, ja sam jeo samo taj mali pripravak načinjen od kukuruza. Da se drugi ne bi osjećali posramljeno što sam pripadao siromašnoj obitelji, morao sam jesti u tajnosti. Nisam si mogao priuštiti ri�u i druge stvari koje su jeli moji školski drugovi, pa nisam htio da se oni stide.”

Kako ćemo ovo primiti? Koja je to jednostavnost, visoka kao Himalaja! Koja otvorenost! Bhagavãnov je �ivot otvorena knjiga.

S ovim ću zaključiti ovomjesečni izvještaj.

Objavljeno u o�ujku 2001, u teluškom izdanju Sanathane Sarathi:

EPIZODE IZ LIPNJA 2000. GODINE

Sada prelazim na teme objavljene u sljedećem mjesecu, u ožujku 2001. godine, u teluškom izdanju Sanathane Sarathi. Tako sam radostan što mi je Bhagavãn dao priliku da sav ovaj materijal učinim dostupnim onima koji razumiju engleski jezik, i tako sam zahvalan Svamiju jer sam se osjećao jako loše što sav taj materijal na teluškom nije dostupan i čitateljima engleskog jezika. Dakle, dok smo svi zajedno zahvalni Bhagavãnu, ja sam zahvalan i svima vama za ovu priliku.

Pa dobro, što je Bhagavãn rekao?

Ova epizoda počinje s Bhagavãnovim povratkom iz Bangalorea nakon ljetnog tečaja. On obično dolazi u mjesecu lipnju, ali moj izvještaj je objavljen u ožujku 2001. zato jer su epizode iz prethodne godine.

Kao što sam vam ranije rekao, grupi koja radi Sanathanu Sarathi, dajem svežanj epizoda. Međutim oni mogu objaviti tek nekoliko njih istovremeno, ovisno o dostupnosti i dodjeli stranica jer cijeli magazin nije samo za mene. Svi bi trebali imati priliku prilo�iti svoje priloge, a i Bhagavãnovi govori moraju biti objavljeni. Dakle, mjesec kada su ove epizode tiskane nije isti kao mjesec kada su se one dogodile. Jeli to jasno?

BHAGAVÃN SE VRATIO U PUTTAPARTHI UZ VELIČANSTVENU DOBRODOŠLICU

Dakle, Bhagavãn se vratio iz Bangalorea, a cijelo

je selo skakalo od radosti. Sve su ulice bile lijepo okićene. I sva su sela pored ceste bila okićena. Kao dodatak tomu, 60 do 70 ljudi, lokalnih stanovnika i trgovaca, na motorima je došlo dočekati Svamija na ulasku u grad, te su Ga pratili do Prasanthi Nilayama. To me podsjeća na one dane iz Bhãgavatama. Gospod Kõšïa je morao biti tako dočekan i primljen kada je došao iz Brindavana u Mathuru. Dakle, Bhagavãn Baba je tako primljen, uz svečano i veselo raspoloženje.

Saznali smo da je Svami putem stao u selu zvanom Muddenahalli. Muddenahalli ima školu koju je osnovao Baba. Ta škola ima preko tisuću učenika, uz dodatak da ima povjerljive i predane učitelje koji su svi redom neženje i visoko kvalificirani. Unatoč putovanju i zaustavljanju u Muddenahalliju te tamo održanom govoru, Bhagavãn je stigao u Prasanthi Nilayam i izgledao je veoma, veoma svježe. Nije izgledao umoran, nije bilo znoja na Njegovu čelu – jednostavno veoma svjež. To je osobina Boga.

Dakle, Bhagavãn je ovdje primljen uz bučnu dobrodošlicu. Dječaci su Ga pozdravili uz recitiranje Veda. Sastav je svirao i ljudi su pjevali i plesali. A Svami, iako je stigao u 1430, bio je spreman za daršan u 1600 sati. Vidite to? Samo Bhagavãn mo�e tako raditi! To je nemoguće bilo kome od nas. Mi smo umorni od samog pogleda na Njegov raspored, a da i ne govorimo o njegovom slijeđenju. No, On je izgledao veoma svje�e. To je bilo zaista izvanredno.

PACIJENTI JEDU DAN NAKON OPERACIJE

Svami je ovamo došao u 4 sata poslijepodne te je razgovarao s dječacima kao i obično. Govorio je o Superspecijalističkoj bolnici u Bangaloreu.

Rekao je: “Superspecijalističku bolnicu, u razdoblju od deset dana od njenog otvaranja, posjetilo je na stotine ljudi i izvedene su brojne operacije. Većina pacijenata je bila veoma, veoma siromašna, a tamo je bilo i djece.”

Također je rekao: “Znate li da je posebnost u našoj bolnici ta da pacijenti počinju jesti već idući dan nakon operacije?”

Već idući dan nakon operacije, momak će početi jesti idli! To je tamo posebnost.

I dalje je rekao: “Posjetio sam bolnicu i iznenada sam ugledao djevojčicu kako jede idli i smiješi mi se. Ona je napravila namaskar. Liječnici su mi rekli da je dijete operirano dan prije, no ona je napravila namaskar i


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

TUD

ENI 2

006.

17

izgledala je tako svježa kao da se ništa nije dogodilo. Takve se stvari događaju u našoj bolnici.”

UNUTARNJA SREĆA PREKRIVENA IDEJOM O ODVOJENOSTI

Tada sam nje�no rekao: “Svami, kroz ovo vrijeme Tvoje odsutnosti, šarm Puttaparthija se izgubio. Bilo je to pusto selo. Dok Te nema ovo mjesto postaje ‘jadno i napušteno mjesto’5 mjesto. Osjećali smo se veoma, veoma osamljeno.”

Baba je odgovorio: “Zašto tako govoriš? Ja mo�da nisam bio ovdje, ali svi ste vi bili. Zašto govoriš da je selo bilo pusto? Svi ste vi bili ovdje. Zašto to ka�eš?”

Tada sam rekao: “Svami, oprosti što komentiram. Vidiš li sada sreću svuda okolo? Vidiš li sada nasmijana lica? Ranije su to bila lica koja ‘kao da su progutala riblje ulje’ – nitko nije bio sretan, svi su bili mrzovoljni i ozbiljni.”

Baba je zatim rekao: “Ne, ne. U krivu si. Sreća je u tebi. Jedino u tebi.”

Zatim sam ja rekao: “Svami, oprosti mi. Ako je sreća u meni, što joj se onda dogodi kada Ti nisi ovdje? Kako se dogodi da se ona pojavi samo kada se Ti vratiš ovamo? Ona možda jest u meni, ali se pokazuje samo kada Ti dođeš. Ja nisam znao za njeno postojanje u Tvojoj odsutnosti. Kako je to moguće, molim Te objasni?!”

Bhagavãn je rekao: “Ne. Ti si utjelovljenje bla�enstva. Sreća je u tebi, ali osjećaj odsutnosti – sama ideja o Svamijevoj odsutnosti, prekriva tu unutarnju sreću u tebi. Unutarnja sreća je bila prekrivena idejom o odvojenosti, mislima o Svamijevoj odsutnosti.”

Kako je to istinito! Mi smo zaboravili našu istinsku prirodu. Mi smo utjelovljenja istine, mira i ljubavi, ali naš je istinski identitet zaboravljen već odavno. Naše krive misli prekrile su našu istinsku prirodu. Dakle pogreška le�i u našim mislima, a ne u našoj istinskoj prirodi.

POTRES U GUJARATU

Zatim se razgovor polagano prebacio na potres u Gujaratu. Razgovaralo se o vremenu potresa u Gujaratu. Prije no što se vratio natrag u Puttaparthi, Svami je dao upute o tome. Poslao je kamione i kamione s pokrivačima, hranom i potrepštinama za

žrtve potresa.

Tada sam ja rekao: “Svami, saznali smo da si iz Bangalorea poslao tako mnogo stvari �rtvama toga potresa.”

Baba je odmah rekao: “Ja ne reklamiram ono što radim. Ne objavljujem to što radim. Vi to govorite svima. Zašto? Zato jer mislite da nekome poma�ete. Za mene nitko nije ‘netko drugi’, svi su moji ljudi. Svi pripadaju meni. Dakle, zašto bih to trebao objavljivati. Poma�em svojim ljudima pa nema potrebe to objavljivati u javnosti.”

Kako je to bila prekrasna ideja. Bhagavãn je u Gujarat poslao oko 75 000 sarija, odjeću za odrasle i djecu, potrepštine, vreće s rižom, brašno, ulje u limenkama, platnene zaklone i oko 2000 šatora. Zajedno s tim materijalima, iz Prasanthija je otišlo 50 dobrovoljaca kojima su se pridru�ili stariji od kojih se tra�ilo da nadgledaju ovu podjelu, te da prate operaciju spašavanja �rtava. Uistinu, bilo je nevjerojatno.

Tada sam ja rekao: “Svami, ne mogu izraziti veličinu pomoći koju si Ti ponudio tim žrtvama.”

Baba je, okrećući se k meni rekao: “Ja to uopće ne smatram kao ‘pomoć’. Misliš li ti da pomažeš svojoj supruzi i svojoj djeci? Ne. Tvoja je odgovornost da se brineš o njima. Svi su moja djeca. Zato je moja odgovornost da se brinem o njima. Dakle, nitko to ne treba znati, zahvaljivati mi ili prepoznati.”

U redu, to je bilo pravo vrijeme da se postavi pitanje.

“Svami, Ti si Bog. Zašto si dopustio da se dogodi potres u Gujaratu? Mogao si to spriječiti. Zašto si dopustio da se to dogodi, a onda si organizirao ovakav kamp za pomoć? Zašto? Zašto si dopustio da dijete zaplače, a onda ga kasnije tetošiš? Zašto učiniš da dijete zaplače, a kasnije mu pjevaš uspavanku da bi zaspalo? Zašto je tamo uopće trebao biti potres?”

NEĆU SE MIJEŠATI U POSLOVE PRIRODE

Molim vas obratite pažnju na slijedeće.

Baba je rekao: “Sve što se događa u svijetu događa se prema zakonima prirode. Priroda je Božja kreacija. Ona se ponaša prema vlastitoj disciplini i nikada neće prekoračiti svoja ograničenja. A ja se neću miješati jer je to moja kreacija. Zato ne dopuštam nikakvo prekoračenje njenih zakona. Dakle, potresi, vatra, poplave itd., sve se to događa prema zakonu prirode.

5 God forsaken (eng.)

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

STU

DEN

I 2006.

18

Ali otići i pomoći siromašnima i potrebitima, ljubav je za čovjeka. Dakle, to što se događa u svijetu po zakonu je prirode. Ono što bi čovjek trebao činiti jest da posjeduje ovu ideju ‘o ljubavi za čovjeka’, prema onima koji pate –siromašnima i potrebitima.”

Zašto se događaju potresi, vatre i poplave?

“Zašto se moraju dogoditi ovi potresi, vatre i poplave? Zašto?”

Želim da naši prijatelji pažljivo obrate pažnju na slijedeće, tako da bi svi znali glavni uzrok koji stoji iza ovakvih prirodnih nevolja.

Svami je tada počeo objašnjavati: “Danas čovjek ima neograničene želje. Postao je veoma pohlepan i izrabljuje prirodu. On crpi metale iz nevjerojatnih dubina zemlje. Kopa sve dublje i dublje, tisuće i tisuće stopa da bi izdvojio rude i metale iz Majke zemlje. Zatim također odlazi i duboko u ocean da bi crpio naftu te ekstrahirao petrolej i benzin. Kao rezultat toga, nestala je ravnoteža u zemlji. Kada nestane ravnoteža u zemlji, onda nastaju poplave. A zatim nastaju udubine i šupljine u raznim dijelovima zemlje, i to dovodi do potresa. Dakle, čovjek stvara potrese i poplave. Bog nije ništa učinio. Sve ove stvari su neka vrsta odraza na čovjekovu okrutnost, njegovo izrabljivanje prirode, njegovu pohlepu i bijedu koja nastaje zbog njegovih neograničenih želja.”

To je rekao Bhagavãn. Tako je objasnio razlog ovih prirodnih nevolja.

JE LI LOŠE IMATI �ELJE?

“Dakle, Svami, je li loše imati �elje?”

Svami se sućutno nasmiješio i rekao: “Možeš imati želje, ali ograničen broj njih – ne previše. Kada trebaš popiti malo vode, čaša bi ti trebala biti dovoljna, ne bi trebao donijeti ovamo cijelu rijeku. Isto tako, ako čovjek ima ograničene želje, onda neće izrabljivati prirodu, jer to uzrokuje prirodne nepogode. Konačno, ako radite s obje svoje ruke, ako naporno radite, zar ne možete nahraniti jedan trbuh? Zar ne možete nahraniti vaš jedan trbuh? Ali čovjek ne radi, i postao je jako sebičan i pun neograničenih želja. A danas, kao što znanost dan za danom dokazuje, kontrola nad osjetilima se svakodnevno gubi. To je razlog za sve te tragedije.”

EPIZODE IZ SIJEČNJA 2000. GODINE

Također smo saznali da je Bhagavãn, dok je bio u Bangaloreu 31. siječnja, posjetio mjesto zvano Alike u državi Karnataki. Svami nam je rekao: “Znate, govorio sam samo kanada6 jezikom, a ne teluški. Svi ljudi u publici bili su veoma sretni jer sam govorio njihovim materinjim jezikom.”

ARJUNA JE IMAO DVANAEST TITULA

Sada prelazim na sljedeću epizodu. Bhagavãn je te večeri govorio o Mahãbhãrati. Pričao je tako mnogo priča, kao što su priče o Pramìlarjunìyamu, Gograhanamu, Abhimanyuu i priča o Parikšitu. Način na koji je pričao svaku dogodovštinu, učinio je da smo osjećali kako se događaj odigrava baš tada. Sve su priče bile ispričane na način da smo mogli osjetiti grafičko, fotografsko, panoramsko, dramatično oslikavanje čitavog događaja što može učiniti jedino Bhagavãn, i nitko drugi.

On je spomenuo jednu va�nu osobu u Mahãbhãrati imenom Arjuna. Bhagavãn je rekao: “Arjuna je imao dvanaest titula – najviših titula.”

Tada sam ja rekao: “Svami, dvanaest titula? Kako je dobio te titule? Je li ih dobio zbog svoje stručnosti u streljaštvu? Jesu li mu dane zbog prepoznavanja njegove hrabrosti ili zbog pobjede ili možda zbog priznavanja njegovog trijumfa nad zlim snagama?”

Svami je rekao: “Ne, ne, ne. On je zaslužio dvanaest titula zbog svoje kontrole nad osjetilima i svoje duhovne discipline te odricanja. Zadobio je Božju milost i zato je bio nagrađen s tako mnogo darova.”

Svami je hvalio Arjunu na ovakav način.

JE LI ARJUNA BIO VEĆI OD BHIŠME?

Dakle, ja nisam čovjek koji šuti. Znao sam za jedan drugi lik u Mahãbhãrati – Bhišmu. Bhišma je bio star čovjek, starješina, čovjek mira, smiren čovjek, čovjek od iskustva i čovjek koji se žrtvovao – takav kakvog nećete naći nigdje.

“Svami, misliš li Ti da je Arjuna bio veći od Bhišme?”

Bhagavãn je razumio moje misli i odmah je odgovorio: “Bhišma je bez sumnje bio velik čovjek. Nedvojbeno, bio je starješina – mudar čovjek, čovjek od odricanja, čovjek od discipline, iskren čovjek i

6 Kanada jezik – slu�beni jezik indijske dr�ave Karnatake.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

TUD

ENI 2

006.

19

izvanredan poklonik. Ali bio je u društvu loših ljudi. On je podupirao zle Kaurave. U drugu ruku opet, Arjuna nikada nije bio u lošem društvu. Iako razmjerno mlađi od Bhišme, Arjuna je bio jednako dobar jer se držao društva dobrih ljudi. Zato je Arjuna bio veći od Bhišme.”

ABHIMANYUOVA ODLUKA DA SE BORI

A tada je Svami ispričao priču o Abhimanyuu. Abhimanyu je bio Arjunin sin. Dogodilo se tako da su Abhimanyua neprijatelji izazvali na borbu. Dakle, on je morao otići u rat i boriti se s njima. Tamo je i umro iako je bio još veoma mlad čovjek.

“Svami, Abhimanyu je bio mlad čovjek. Bio je oženjen i supruga mu je bila trudna. Njegov otac Arjuna i ujak Kõšïa, obojica su bili daleko. Jadni Abhimanyu! Bio je tako mlad da umre na ratištu. Kakva šteta! Svami, čuo sam da Abhimanyu nije poslušao svoju majku Subhadru.”

Majka mu je rekla: “Dragi moj sine, ne idi. Tvoj otac nije ovdje, tvoj ujak nije ovdje, a i �ena ti je trudna. Ne idi.”

“Svami, je li bilo dobro za Abhimanyua da ne posluša svoju majku i samo tako ode?”

Mislio sam da ću ukazati na neku grešku u Abhimanyuu, ali naš dobri Bog nije dopustio nikakvo nerazumijevanje.

On je rekao: “Pogledaj ovamo, Anil Kumar! Kada neprijatelji dođu i izazivaju, dužnost je svakog ratnika, kšatrije, ili zajednice ratnika da odmah odu na bojno polje. Ne bi trebali to izbjeći. Ne bi trebali nalaziti izgovor.”

“Dakle, Abhimanyu nije poslušao svoju majku jer su ga njegovi neprijatelji izazvali, a on je bio istinski ratnik. Da nije otišao, kada se njegov otac vratio kući, kakvi bi bili njegovi osjećaji? Njegov bi se otac osjećao posramljenim zbog njega. Mislio bi: ‘Je li to moj sin, koji je ostao kod kuće? Ja sam veliki ratnik i moj bi sin trebao biti kao ja. Kakva sramota što je ostao kod kuće kada ga je neprijatelj izazvao’. Takvi bi bili osjećaji njegovog oca.”

Abhimanyu nikada ne bi želio da se to dogodi. Zato se suočio s izazovom. Suočio se s neprijateljima sâm, bez ičije pomoći i konačno je morao umrijeti prema planu Bo�anskog majstora. Abhimanyu je znao da je

Droïãcãrya osmislio cijelu ratnu strategiju. Znao je isto tako jako dobro da je sâm nasuprot stotinama ljudi, stotinama starješina, ali nije mario umrijeti da bi uzdigao ime, presti� i dignitet svoje obitelji i svog oca.”


ŠTO JE KŠATRA?

Tada sam ja pitao: “Svami, imam jedno pitanje. Što je kšatra?”

To je sanskrtska riječ, ali mi je u engleskom podrazumijevamo kao ‘hrabrost’. Pitao sam Svamija ovo pitanje zato jer je On poznat kao onaj koji daje nove definicije i nove interpretacije.

“Da”, Svami se okrenuo sa smiješkom i rekao, “vrijednost i hrabrost koja uvijek stoji uz moralnost, karakter i integritet naziva se kšatra.”

Trebali bismo shvatiti, prijatelji moji, da ubiti drugog čovjeka možda jest čin hrabrosti, ali nije kšatra. Razumijete li? Pretući neku osobu možda je čin hrabrosti, ali nije kšatra. Stvoriti svoj karakter, biti spreman boriti se i umrijeti da očuvaš svoj karakter, to je kšatra. To je bilo objašnjenje koje je dao Bhagavãn.

Društvo bi danas trebalo prepoznati da je takva kšatra, pravedna ljutnja, potrebna kada se borimo protiv podbadanja i uznemiravanja. Palež i nasilje su svuda, ali ni na koji način ih ne možemo nazvati hrabrošću. Te su akcije surovost, uznemirivanje i bezakonje. Ono što danas trebamo je hrabrost - hrabrost, vrijednost i pravednu ljutnju.

Neka vas Bhagavãn blagoslovi. Hvala vam, Sai Rãm.

OÇ... OÇ... OÇ... Asato Mã Sad Gamaya Tamaso Mã Jyotir Gamaya Mrityor Mã Amritam Gamaya Om Lokãh Samastah Sukhino Bhavantu Lokãh Samastah Sukhino Bhavantu Lokãh Samastah Sukhino Bhavantu

Om Ûanti Ûanti Ûanti


S engleskog prevela: Lidija Horvat

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

PRO

SIN

AC 2

006.

14


22.02.2003.

OÇ… OÇ… OÇ…

Sai Ram! Klanjam se pred Bhagavanovim Lotosnim stopalima. Draga braćo i sestre!

Dobro došli na ovo večernje druženje. S Bhagavanovim blagoslovima mi smo skoro pri kraju našeg projekta. To ne znači da ovo nećemo nastaviti. Svakako ne! Nastavit ćemo. Ja sam također u traganju za Svamijevim razgovorima sa studentima u 1998. i 1999. godini. Zatim ćemo proći kroz njih i odaslat ćemo ih u svijet Sai poklonika. Uzeli smo to kao sadhanu.

I CRNO I BIJELO – OBOJE JE U MENI

Dakle, napravio sam neku vrstu zadaće da bih vam večeras održao prezentaciju. Ovo se odnosi na mjesec travanj 2001. godine. Kao što sam već rekao, ovo su mjeseci iz teluške verzije Sanathane Sarathi.

Bilo je oko 430 poslije podne i Svami je s predivnim smiješkom na licu izašao iz sobe za razgovore. Te je večeri bio baš raspoložen da nam objavi nešto posebno. Prišao nam je blizu i rekao je: “Jeste li ih vidjeli?”

Možemo li reći, “Da”? Onda će On reći: “Zašto ste gledali?(Smijeh) Niste tu da gledate u svakoga tko se nalazi ovdje okolo.” Pretpostavimo da smo rekli, “Ne”. Tada bi odgovor mogao biti: “Sjedite tu, a što uopće radite?” (Smijeh) Zapravo to je tek jedno nesuvislo pitanje. Momci su naučili vještinu komunikacije – naime, šutnju. (Smijeh)

Tada sam ja rekao: “Svami, primijetio sam.” To je rizičan trenutak dokazivanja! (Smijeh)

Svami je onda upitao: “Koga si primijetio?”

“Svami, vidio sam da si pozvao na razgovor grupu mladića iz Afrike.”

Baba je rekao: “Da, u pravu si. No, oni nisu samo mladići, oni su Bal Vikas učitelji.”

“O da Svami. Dobro je to znati.”

Zatim je Bhagavan rekao: “Jesi li vidio jednog starijeg čovjeka u grupi?”

Dakle, pošto smo došli tako daleko, sada nije bilo svrhe ništa skrivati. Rekao sam: “Da Svami, vidio

SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • PR

OSIN

AC 2

006.

15

sam ga.” (Smijeh)

Tada On reče: “Ti ga znaš?”

“Svami, znam ga, ali ga nisam upoznao.”

“Kako to da ga znaš?” (Smijeh)

“On se obratio studentima u Bangaloreu, a također i u Prasanthi Nilayamu, otuda ga znam.”

Zatim je Bhagavan rekao: “On je Viktor Kanu, rukovodi Sai centrom i Sai školom za obrazovanje u ljudskim vrijednostima. Čovjek je s vrlinama i dugogodišnji je Bhagavanov poklonik.” zatim je Bhagavan dodao: “Toga Viktora Kanua, znaš li?”

“Ah Svami, da.”

“Ja sam obavio njegovo vjenčanje.”

“O da.”

“Onda su oboje i muž i žena odlučili raditi za Svamija. Oni sve vrijeme razmišljaju kako bi najbolje slu�ili Svamiju. To je bilo njihovo neprekidno nastojanje i neprekidna molitva. Oni veoma uspješno upravljaju školom.” To je Bhagavan rekao.

Na neki način sam izgovorio: “Svami, svi su oni crnci, svi su oni crnci.”

Izraz Svamijeva lica je postao ozbiljan. “Ja ne pravim nikakve razlike između crnaca i bijelaca, smeđih, žutih ili ružičastih. (Smijeh) Nikakve razlike! Meni su svi isti – razumiješ li?!”

“Da, Svami, razumijem, ali ja govorim o onima koji su izašli iz sobe za razgovore. Svami, ja na neki način imam određene sklonosti u odnosu na boju tena. Ne osuđujem nikoga, samo sam rekao da imam određene sklonosti.”

Baba je rekao: “S obzirom da vi momci imate sklonosti u odnosu na boju ko�e, zato patite. Patite zato što polazite od vanjskog izgleda, od boje ko�e. Zato svi vi patite. Znajte da je i crno i bijelo u meni.”

“O da. Oboje je u Tebi, Svami?”

“Da, zašto ne?”

Prijatelji moji, većina vas zna da su Kõšïu opisivali kao onog koji ima tamno-plavi ten. Kõšïa je bio taman u licu. Rama je bio plave puti. Balarãma je bio svijetlog tena. Dakle, sve te puti, sve te boje su u Bogu.

Vi ćete se također složiti sa mnom kada kažem da su sve boje prisutne u sjaju sunca. Sunčev sjaj se može

činiti potpuno bijele boje. Međutim, kada prolazite zrakom bijelog svjetla kroz staklenu prizmu uočit ćete sedam boja, zar ne? Isto tako u Bhagavanu postoje sve boje, sve puti.

JESTE LI SRETNI? JESTE LI ZDRAVI?

Sada ću prijeći na sljedeću zgodu. Nakon duge odsutnosti veoma stari doktor dolazio je preko verande. Saznali smo da je nedavno bio operiran. Dakle, nije dolazio na daršan. Toga dana se dogodilo da je došao na daršan. Znate li što je Bhagavan rekao?

“Jesi li sretan doktore? Jesi li zdrav?”

Pitao ga je ta dva pitanja: “Jesi li sretan? Jesi li zdrav?” Bez da si zdrav kako možeš biti sretan? Dakle, čovjek neophodno mora biti sretan kada je zdrav.

Rekao sam: “To je oboje isto, pa zašto dvoje?”

Svami je rekao: “Zašto? Što je tebi?”

“Svami zašto si postavio ta dva pitanja? Jesi li sretan? Jesi li zdrav?”

Bhagavan je rekao: “To dvoje je neophodno. Neki ljudi su zdravi, ali nisu sretni. Što je zdravlje bez sreće? Neki ljudi su sretni izvana, ali nisu zdravi. Njihovo je zdravlje nestalo. Dakle, nije dovoljno ako ste tek tako sretni. Neophodno je da budete također i zdravi. Ali nije dovoljno da ste zdravi, također trebate biti i sretni.”

ZA ČINITI DOBRO, NIKAD NE ODGAĐAJTE VRIJEME

Sada ću ići na sljedeću epizodu. Bhagavan je rekao jednu stvar: “Što god dajem, to je samo za moju sreću. Svi darovi milosti su za moje vlastito zadovoljstvo. Ja ih ne smatram poklonima ili milodarima jer svi vi pripadate meni. Osjećam da smo vi i ja jedno. Vašu sreću smatram Svojom srećom.”

Interesantno je također primijetiti, osobito kada Svami pođe davati svima, kako je pri tom neumoran. Neumoran Bog, bez imalo umora dijeli odjeću, satove, prstenje ili lančiće. On ne zna za odmor. Ipak, On nikada nije umoran jer ta ruka uvijek daje i oprašta.

U tom trenutku Svami je napomenuo: “Momci, pazite. Kada odlučite učiniti bilo što dobro, učinite

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

PRO

SIN

AC 2

006.

16

to odmah. Ne odgađajte. Ne odgađajte vrijeme. Učinite to odmah. Ako vam na um padne bilo kakva loša misao ne poduzimajte ništa; uzmite si malo vremena. Čekajte i razmišljajte. Za učiniti dobro nikada ne odgađajte vrijeme. Odmah nastavite.”

Zatim je Bhagavan na dobrodušan način rekao: “Postoje neki ljudi koji za govornicom obećavaju donaciju od 100.000 rupija – kao čin milosrđa! No, onda odu kući, a njihova supruga kaže: “Odakle nam novac da ga damo?” Tada taj momak ima druge misli. (Smijeh) Zašto 100.000? Mislim da je 50.000 dovoljno. (Smijeh) Iduće jutro kada netko dođe po novac, on mu daje 10.000, za sada. “Kasnije ću ti dati više.” (Smijeh) Dakle, sa 100.000, momak dolazi na 10.000. Zašto? On je imao vremena za razmišljanje.”

DOBIVATE SAMO ONDA KADA DAJETE

Mogu s vama također podijeliti jednu krasnu Svamijevu napomenu koja je veoma interesantna i važna za sve nas: “Kada dajete, dobivate!” Mi ne dajemo zato što se bojimo da ćemo izgubiti. Ipak, tajna je u tome da dobivamo samo ako dajemo.

Bhagavan je dalje rekao: “Ako budete davali imat ćete beskrajnu sreću, beskrajni napredak i obilje. Zato naučite davati. I ne samo to, davanjem će se vaša karma umanjiti.”

Onima koji još nisu otkrili Sai literaturu, koji ne znaju detalje o utjecaju karme, mogu dati jedan primjer koji Baba daje kao neku vrstu objašnjenja. Dok dajete, a to je čin milosrđa, vaši karmički učinci će biti u opadanju. Bit će umanjeni. Jednostavan primjer – on je iz Babinih knjiga. (Nikada nemojte misliti da Anil Kumar nešto izmišlja i tumači. Ne. Živeći u blizini živog, pokretnog, ljubljenog, nikad pogrešivog, uvijek voljnog Boga, zašto bih bilo što trebao tumačiti?)

Dakle, što je Svami rekao? Pretpostavimo da trebamo platiti 20.000 rupija poreza. Što trebamo učiniti? Mi ne želimo platiti 20.000 rupija za naš teško zarađeni novac. (Smijeh) Zašto bismo trebali platiti porez? Dakle, što možemo učiniti? Ako platimo nešto rupija za osiguranje, porezni račun će biti umanjen. Ako poklonimo nešto novca dobrotvornom trustu, porezni račun će biti umanjen. Popust na porez, smanjenje poreza ili njegov izuzetak je moguć i može se usporediti sa primanjem milosti.

Slično tome, kada dugo vremena patim zbog

karmičkih učinaka i prisustvujem bhajanima, jedan dio patnje se smanjuje. (Smijeh) Meditiram i neka kazna se smanjuje. Služim i primam drugi izuzetak od ‘osnovne kazne’. (Smijeh) Isto tako, nema ništa velikog u gomilanju novca, ništa velikog u njegovom zgrtanju. Veličina leži u davanju i pomaganju drugima.

Bhagavan je spomenuo priču o Draupadi i Kõšïi. Dogodilo se to jednom kada se Kõšïa pretvarao, pravio se da je posjekao prst. Počeo je krvariti. Draupadi je toga dana nosila novi sari. Mnoge su žene primijetile krvarenje. Jedna je otišla kirurgu po savjet za liječenje. Druga je otišla po zavoj. Sljedeća je otišla u kuću da pronađe neku mast. No, Draupadi je odmah poderala svoj svileni sari i kao zavojem povezala njime ranu. Kasnije kada je Draupadi bila ponižavana, vrijeđana i razodjevena u javnosti na dvoru, kao čin zahvalnosti Kõšïa ju je blagoslovio s nebrojenim sarijima. Draupadi je dala komadić tkanine, a Bog joj je kasnije dao bezbroj odjeće (da zaštiti njenu vrlinu). Isto tako, kada dajete, dobivate. To je Bhagavanova poruka.

UM JE SVE�ANJ MISLI

Sada prelazim na sljedeću epizodu. Dječak je Svamiju dao list papira. Na njemu je napisao nekoliko riječi. Bhagavan ih je pročitao i poderao je papir u komadiće. On to tako lijepo drapa, po običaju. (Smijeh) U Bo�jim rukama sve je umjetnost.

On je tada rekao: “Znaš li što je napisao?”

Kako bih mogao znati? A �elio sam znati.

Svami je ponovno rekao: “Znaš li što je napisao?”

“Svami, što je napisao?”

“Napisao je: ‘Bhagavan, moj um je pun negativnih misli. Moj um je pun negativnosti. Molim Te spasi me!’”

Bio je dovoljno hrabar, otvoren i slobodan da to napiše. Zapravo, ovo je istina za mnoge od nas.

A ovo je bio Svamijev odgovor: “Dječače shvati. Um je odgovoran za vezanost ili oslobođenje. Negativan um te vodi u negativno djelovanje. Negativno djelovanje ubire negativne rezultate. Um će te, ako je pozitivan, poticati na poduzimanje pozitivnih djela. A pozitivna djela će ti dati pozitivne rezultate. Zato ne podržavaj nikakve negativne misli.”


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • PR

OSIN

AC 2

006.

17

Bhagavan je nastavio objašnjavati: “Um nema oblika. Kakva je misao, takav je i um. Kada su misli dobre one sačinjavaju dobar um. Kada su loše, one čine loš um. Um nije ništa drugo nego svežanj misli. I sada, ti dječače pišeš u pismu da je tvoj um pun loših misli. Točno. U redu. Ti znaš da su misli negativne i ti patiš. Jednom kada znaš da su misli negativne i uzrokuju ti patnju, kreni! Odreci ih se, odbaci ih! Ne podržavaj takve misli jer će ti one uzrokovati patnju. Zašto bi trebao patiti? Otresi ih se.”

Zatim je dao ovaj primjer: “Vi mislite da je nešto konopac. Jednom kada shvatite da je to zmija, što ćete učiniti? Hoćete li je poljubiti? (Smijeh) Odmah ćete je odbaciti, zar ne? Isto tako kada jednom shvatite da vas negativne misli vode u patnju, odbacite ih odmah!”

ZAPIŠI U UM – ČUVAJ U SRCU

Sada idem na sljedeći događaj. Bhagavan je počeo govoriti o velikom filozofu. Vi ga također znate – o Sokratu. Sokrat je poznat po svojoj filozofiji. Poznat je također i po svojoj supruzi koja je bila svadljivica i neprestano je prigovarala. (Smijeh) Dakle, on je poznat na kućnom frontu kao i po svom veoma visokom stupnju intelekta.

Bhagavan je pričao o Sokratu. Sokrat je uvijek nešto zapisivao na papir. Grčka je bila obdarena velikim intelektualcima – Platonom, Aristotelom i Sokratom. Oni nisu bili obični ljudi. Svami je govorio o Sokratu. On je bio mislilac i uvijek je nešto zapisivao na papir. Njegova se supruga zgražala nad njim. (Smijeh) Da, mnoge se žene zgražaju (smijeh) kada otkriju da su njihovi mu�evi veoma zaposleni i ne nalaze vremena (smijeh) koje bi provodili s njima. Ni ja nisam iznimka! (Smijeh)

Ona je rekla: “Što je to, što uvijek pišeš?”

“Draga, imam neke misli koje bilje�im na papir.”

“Prestani zapisivati!”, rekla je ona. (Smijeh)

“Ne, kasnije bi ih mogao zaboraviti, zato ih zapisujem sada.”

Ona nije mogla kontrolirati svoju ljutnju i bijes. Donijela je vrč pun vode i prolila mu je na glavu. (Smijeh) Momak je bio potpuno mokar. Njegova je odjeća bila potpuno mokra i papiri su bili sasvim mokri.

Sokrat se nasmijao i rekao: “Do sada sam mislio da

samo grmi. Ali počelo je i kišiti.” (Smijeh) Zatim je rekao: “Pogledaj draga, mogu razumjeti ako si ljuta na mene, mogu shvatiti tvoju narav, ali namočila si sve papire. Tražim objašnjenje.”

Onda je ona njemu počela govoriti: “Što si zapisao? Zapisao si sve ono što je vani. Da si zapisao ono što je unutra ne bi trebao papir. Sve te svjetovne predmete, svjetovne stvari napišeš i zaboraviš. No, ono što je iznutra, iz tvog srca, čak i ako se papiri izgube ne moraš se brinuti jer će to biti utisnuto u tvoj um.”

Tada je Sokrat rekao: “Prihvaćam da si i ti također inteligentna. Prihvaćam, da!”

Bhagavan je rekao: “Dječaci, učitelji uvijek traže od vas da zapisujete na papire. Ne kažem da to ne biste trebali činiti, ali važnije je upisati u um, važnije je sačuvati u svom srcu, nego samo jednostavno zapisati na papir.”

FIZIČKI PRISUTAN, ALI MENTALNO ODSUTAN

Zatim idemo na sljedeću epizodu, koja nosi, siguran sam, poruku za sve od nas. Prijatelji moji, nisam umoran da bih ponovio sada i opet da je svaki Babin razgovor značajan za čitavo čovječanstvo. Kada Svami stoji i govori Anilu Kumaru, tada daje daršan tisućama ljudi u dvorani. Anil Kumar je samo izlika, to je sve. Ako Anil Kumar misli da Svami stoji tamo zbog njegove važnosti u poklonstvu, on je budala broj jedan! (Smijeh) Bože sačuvaj da se to ikad dogodi. Možda nisam mudar čovjek, ali hvala Bogu, sve do sada nisam bio budala. Svaki razgovor je značajan za svakoga – za cijeli svijet.

Dok je govorio, Svami se okrenuo prema dječaku i rekao je: “Svi me slušaju, ali ti momče misliš o nečem drugom.” Zapravo, to se događa svima nama. Zahvalni smo Svamiju da nam nije rekao istu stvar. Da je počeo pokazivati svakog takvog, mislim da ne bismo stali tamo.

Budući da je on bio mladić, Svami je gledao u njega i rekao je: “Kada me svi slušaju, ti misliš o nečem drugom. To je loše. Ti se pretvaraš da me slušaš, ali ja znam da ne slušaš. Zašto? Gdje sam ja? Ja sam u tebi? Ja znam gdje je tvoja koncentracija.”

Onda se okrenuo prema svima i ispričao je priču iz biografije Sri Ramakrišne Paramahamse, velikog indijskog mudraca. On je bio poznat po svojoj odanosti prema Majci Kali.

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

PRO

SIN

AC 2

006.

18

Oni koji imaju vremena trebali bi otići u Kalkutu i vidjeti Božicu Kali. Ljudi kažu da je Kali hram jedan od najvažnijih hodočasničkih centara u Indiji. Ja, do sada, nisam mogao otići tamo. Ne znam kada će me Baba blagosloviti da obiđem ta mjesta. Jednoga dana bih želio otići do Arunachale (sveto brdo u Tiruvannamalaiju). Jednom bih želio otići u Pondicherry. �elio bih vidjeti Belur Mutt gdje je Ramakrišna Paramahamsa provodio vrijeme. Sva su ta mjesta legendarna. Ona čine ljudsku povijest velikom, ona čine naše živote oplemenjenima i uvijek bismo im trebali biti zahvalni za to.

Bhagavan je spomenuo priču vezanu uz život Sri Ramakrišne Paramahamse. Svake večeri on je razgovarao s grupom poklonika. Svami je rekao: “Isto kao sada!” (Smijeh) Vidite li vezu? Molim vas shvatite to: “Isto kao sada.” To znači da je svrha neke inkarnacije da pouči zalutalo čovječanstvo, da ga uputi.

Svami je rekao: “Jednoga dana kada je Sri Ramakrišna Paramahamsa govorio o duhovnim stvarima, mnogi ljudi su slušali s ushićenom pozornošću. Tamo je bila jedna gospođa, veoma bogata žena koja je sagradila hram u kojem je Paramahamsa radio kao svećenik. Ta gospođa, Rani Rasamani, financirala je izgradnju cijeloga hrama. Ona je bila bogata i visoko utjecajna žena. Bila je tamo među publikom. Dok je govorio, iznenada je ustao, otišao je ravno do nje i pljusnuo ju je jednom – dva puta po oba obraza. Zatim se vratio, sjeo je u stolac i opet započeo govoriti. Svi su se osjećali veoma loše misleći: ‘Paramahamsa, učeni, ne može tek tako otići i javno ispljuskati gospođu’.

Nakon nekog vremena Paramahamsa je počeo ovako govoriti. ‘Pogledajte! Dok govorim o duhovnim stvarima, ne slušate me. Mentalno ste odsutni. Razmišljate o svom parničenju na sudu. Mislite na vaše sudske stvari. Privučeni ste vašim bogatstvom. Trebali biste ostati od kuće. Trebali biste spavati i odmarati se. Zašto bi trebali doći ovamo? Vi ste fizički ovdje, ali mentalno ste odsutni. Čemu sve to?’

Rani Rasamani se odmah ispričala: ‘Gospodaru moj, molim te oprosti.’”

Svami je spomenuo ovo: “Zato, budući da ste došli ovamo, trebali biste dati 100% pozornosti svemu ovome što je rečeno.” Ovo je kraj mjesečnih epizoda.

PRAVILA I PROPISI

Sada prelazim na sljedeći mjesec. Bilo je određenih praznina koje su ostale u našim prethodnim razgovorima. Pa�ljivo sam ih zabilje�io i pokušavam ih ispuniti. Ono o čemu vam sada pokušavam govoriti bilo je objavljeno u rujanskom broju Sanathane Sarathi na teluškom jeziku 2001. godine. Bhagavan je govorio o pravilima i propisima.

Rekao je: “Danas, onaj koji radi zakone – on ih i krši. Vladari zemlje nikada ne slijede pravila. Ali pogledajte, ja uvijek slijedim pravila dr�ave. Ja slijedim zakon ove zemlje. Nikada neću prekršiti zakon i pravila ove zemlje!”

Drugi put Bhagavan je rekao: “Bog je glumac i re�iser – oboje – i glumac i re�iser.”

Obično režiser režira, a glumac glumi prema re�iserovim uputama, nije li tako? Ali Bhagavan, Božanski kozmički režiser, režira i glumi također. Zašto? U režiji On je Gospodar. U glumi, On postavlja ideale. Kao najbolje glumiti? Trebali bismo naučiti od Njega. On predstavlja ideal i kako treba igrati. On koristi Sebe kao primjer.

Rama je bio glumac, Kõšïa je bio glumac, ali Bog unutar njih je bio režiser. Jesam li jasan? Rama je dobro glumio tako da mi možemo glumiti kao on – tako da ćemo mi biti idealni roditelji, idealni građani i idealni upravitelji. Od Kõšïe, koji je bio najveći glumac, diplomat i upravitelj, mi možemo naučiti lekciju ljubavi, lekciju mira te kako se ponašati u kozmičkoj drami života. Dakle, Bog igra ulogu glumca za sve nas da bismo se natjecali i kopirali Ga. Pored toga On sâm je režiser svega. To je Bhagavan rekao.

Pravila i propisi su kao dvije obale, svaka s jedne strane rijeke. Bez tih obala sa svake strane, voda teče u svim smjerovima – u tom slučaju voda se ne može usmjeriti ili iskoristiti za natapanje. Podizanjem obala s obje strane tijek vode se može usmjeriti. Pravila i propisi reguliraju ljudski život tako da on bude sistematičan i discipliniran.

Pogledajmo Svamijev život – kako je to discipliniran život! Može li mi itko reći neki slučaj kada je Svami otkazao bilo koju od točaka u Svojoj dnevnoj rutini? Ne! Bio to dan posjete Predsjednika Indije, indijskog Premijera ili Premijera Sri Lanke – bilo koji VIP čovjek može doći u posjetu Prasanthi Nilayamu, ali naš Bhagavan ima Svoj uobičajeni raspored daršana, intervjua i bhajana iza kojih slijedi ručak, a


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • PR

OSIN

AC 2

006.

19

onda opet poslije podne daršan, intervjui i bhajani. To je sve. Nikada neće biti nikakvog prekida. Ako dođu VIP-ovci ili važni ljudi, On će dodatno imati posla. Za vrijeme posebnih događaja ili svetkovina, On će imati dodatnog posla. Sve je sa Svamijem ‘u dodatku nečemu’ Ništa nije ‘pored toga’. Ništa nije ‘umjesto nečega drugoga’. Sve je uvijek ‘u dodatku nečemu’. Vi razumijete što govorim: Svami nastavlja raditi – uvijek dodatni posao. Nikada se ništa ne skraćuje u Njegovoj dnevnoj rutini. On je najbolji primjer discipline i poštivanja pravila i propisa.

DJECA IZ OSNOVNE ŠKOLE NAJBOLJE GOVORE

Sada prelazim na sljedeći događaj. Svami je sjedio tamo i bio je dobro raspolo�en.

“Umm… Idemo dečki, recitirajte Vede, recitirajte Vede.”

U savršenom skladu, svih 1500 studenata je započelo recitirati Vede. Cijela je dvorana odzvanjala, odjekivala zvukom Veda. Svi okupljeni osjećali su vibracije vedskog recitiranja.

Veoma je interesantno primijetiti ovo: u svim Sathya Sai obrazovnim institucijama, studenti, odmah od djece u vrtićima do onih na najvišim studijama, svi znaju Vede. Svi ih mogu recitirati. Morali ste to primijetiti. U svim prilikama oni recitiraju Vede.

Iznenada se naš Bog okrenuo na stranu i zatra�io od jednog dječaka iz osnovne škole: “Hej dječače, dođi ovamo.” Taj je mališan došao. Zatim je Bog zapovjedio: “Hmm, govori neko vrijeme.”

Dječak je počeo govoriti. Bio je veoma malen dječak. Ako bi Svami zatra�io od vas da sada govorite, biste li mogli tako govoriti? Nemoguće! Mala djeca to mogu. Svami zaista uživa slušajući ih.

“Hmm, idi.” Tada je zatražio od drugog dječaka: “Daj ti govori.”

Taj je momak govorio na hindi jeziku.

Onda je Svami rekao: “Accha, idi, idi!” Zatražio je isto i od sljedećeg dječaka i on je govorio na sanskrtu.

Kada se Svami okrenu prema nama, petnaest od onih dječaka je stajalo u redu čekajući. Svaki je dječak želio govoriti!

Svami je rekao: “Arre, arre, arre, tako mnogo dječaka! Dosta. Ovo je dosta. Dat ću vam drugu

priliku (kasnije).” Ali On ih nije želio razočarati. Dakle, opet im je dao da govore, jedan za drugim.

Zaista bilo je to izvanredno iskustvo! Pred tisućama ljudi, djeca su se poredala da bi govorila pred Bhagavanom. Onda je Bhagavan polagano došetao do mene: “Jesi li čuo njihove govore?”

“Svami, čuo sam ih.”

“Mogu li tvoji studenti ovako govoriti? Tvoji sveučilišni momci, mogu li oni tako govoriti?”

Razmišljao sam: ‘Trebam li reći da ne mogu? (Smijeh) Što da kažem? Ja moram živjeti s njima.’ (Smijeh) Ako kažem da oni to mogu, Svami će reći: “Sjedni! Što ti znaš?” (Smijeh) Dakle, šutio sam.

Zatim je Svami rekao: “Oni ne mogu. Osnovnoškolska djeca mogu imati najbolje govore, a ne tvoji sveučilištarci.”

Razmišljao sam da ako šutim, mladići sa sveučilišta će se osjećati loše. Reći će: “Gospodine, trebali ste nas poduprijeti tamo.”

I tako sam rekao: “Svami, zašto? Zašto oni mogu? Zašto mi ne mo�emo? �elim znati.”

Baba je rekao: “Sva djeca mogu izvanredno govoriti. Zašto? Oni su nevini. Zbog njihove nevinosti oni nemaju straha. Ali kod sveučilištaraca nema nevinosti. Oni su puni ega. Zbog ega oni su u strahu hoće li njihov govor biti uspješan ili potpuni promašaj. Dakle, oni počinju sumnjati. Shvati da tamo gdje je nevinost, tamo je Bog.”

“U redu Svami. Moram to prihvatiti. Zašto ima ega među studentima na koledžu? Zašto su studenti sa koledža egoistični?”

Svami je rekao: “Kako s godinama rastu, zajedno sa snagom mišića raste i ego.”

“O Svami što nam je činiti? Što ćemo sada učiniti?”

Svami je rekao: “Snaga tvoga srca je va�nija nego snaga mišića. Stariji dječaci su egoistični zbog njihove fizičke snage. Ona nije va�na.”

Tada sam rekao: “U redu Svami. Ti kažeš da je snaga mišića kod mladih odgovorna za ego. Imam jednu sumnju.”

“Hmm, koja je to sumnja?”

“Stari ljudi su slabi. Oni nemaju jake mišiće. Znači li to da oni nemaju ega?” (Smijeh) Vidimo mnogo starih ljudi – abba, ego im je kao Himalaja! Postoje

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

PRO

SIN

AC 2

006.

20

neki ljudi koji nam ne dopuštaju da stojimo; ne dopuštaju nam ni sjesti. (Smijeh) Čine li oni to zbog senilnosti? Što da radimo?”

Jedan je poklonik došao k meni i rekao je: “Gospodine, ovaj mi čovjek ne dopušta sjesti. On kaže: ‘ Ustani.’ Kada stojim, čovjek kaže: ‘Ne stoj ovdje.’ Što da radim?”

Ka�em mu: “Kreći se.” (Smijeh) Što da ka�em? Rekao sam: “Budući da ti on ne dopušta ni stajati ni sjediti, kreći se. Nastavi se micati.” Ako ka�e: “Zašto stojiš?” ti ka�i: “Idem.” (Smijeh) Kada sjediš, “Zašto sjediš?”, reci: “Idem stajati.” (Smijeh) Nema drugog načina. (Smijeh)

“Prema tome Svami, ako stari ljudi nemaju jake mišiće misliš li Ti da oni nemaju ega? Mladi imaju jake mišiće, mislim fizičku snagu, zato su egoistični. Razumijem.”

Tada je Bhagavan rekao: “U starosti nestaje snaga mišića, ali njihova srca su još uvijek veoma gruba, veoma nasilna, veoma tvrda. Oni su momci kamenog srca. Zato su još uvijek egoistični. Snaga mišića nestaje, snaga mišića se smanjuje, ali njihova srca su kamena, veoma gruba, veoma nasilna. Zbog toga su egoistični.”

Svami uvijek ima najbolji odgovor. Ne mo�emo Ga satjerati u ugao. Ne, nije moguće!

“Onda Svami, što je to što bi mi trebali imati da budemo bez straha? Da budu bez straha, što savjetuješ mladima da trebaju njegovati?”

Baba je rekao: “Jednakost – samatha, integritet – samagratha, jedinstvo – samaikyatha, i bratstvo –sowbhrathratha. Kada je ovo četvoro u vama, bit ćete neustrašivi.”

Ponavljam još jednom: “ Jednakost – samatha, integritet – samagratha, jedinstvo – samaikyatha, i bratstvo –sowbhrathratha. Kada je ovo četvoro u vama, bit ćete neustrašivi.”

JA NEMAM SVJEDOKA

Sada idem na sljedeću epizodu. Bio je četvrtak. Kao što znate na našem koledžu svakog četvrtka ujutro imamo jedan cijeli sat za duhovne aktivnosti. Imamo gosta-predavača, panel diskusiju ili duhovni kviz – nešto takvo.

Te večeri Svami je pitao: “Što ste imali ovog jutra na koled�u?”

Dječaci su rekli: “Imali smo jednog gosta–predavača koji je govorio o Madhavacharyi, velikom tumaču, velikom filozofu koji je zastupao princip dvojnosti.”

Bhagavan je počeo ispitivati: “Što ste shvatili iz tog govora? Recite mi nekoliko pojedinosti.”

Dječaci nisu mogli odgovoriti. Mogli su reći: “Bilo je fantastično.” No, nisu bili spremni za odgovor. Kad je Svami pitao koje su bile pojedinosti, nisu mogli odmah reći.

Tada je On pogledao u mene: “Što ti ka�eš?”

Dakle, ja sam se �elio usmjeriti na to da mogu izazvati Svamija da istupi s novom dimenzijom u odnosu na istu stvar pa sam rekao: “Svami, jutros smo slušali znalca koji je govorio o jednom aspektu koji se naziva ‘svjedok’ ili na sanskrtu, sakshi. Sakshi – svjedok. On je govorio o tome. Svami, mo�eš li, molim Te, to malo pojasniti?”

Bhagavan je rekao: “Kada je on govorio, zašto bih ja trebao objašnjavati? (Smijeh) Idi i razgovaraj s njim.” Onda je iznenada rekao: “Ja nemam svjedoka.”

Molim vas shvatite dubinu i dubokoumnost ove tvrdnje. “Ja nemam svjedoka.” Ovo je zaista dubokoumna tvrdnja. Ona se može činiti jednostavnom. Ali nije! Svjedok je Sebstvo u svakom od nas. Mislim da sam jasan. Svjedok je Sebstvo. To znači da ja znam što je ispravno, a što nije. Ja znam što se događa. Ja znam što se događa u mom snu. To “Ja” – koje je iznad prostora i vremena, područja, kaste, zajednice, jezika, spola, dobi ili čega sve može biti, Vječni je Svjedok. To “Ja”, taj svjedok, je Bog. To “Ja”, taj svjedok, je Brahman – Bog. Dakle, kad je Baba rekao: “Ja nemam svjedoka”, što je time mislio? On je svjedok! Nema pitanja o postojanju drugog svjedoka u Njemu jer je On svjedok u svima (u svemu). Jesam li jasan? Zato je Baba rekao: “Ja nemam svjedoka.”

Vjerujte mi, ne znam kakve su reakcije drugih studenata i učitelja kojima je poznata Njegova literatura i koji su zainteresirani za duhovnost i filozofiju, ali čuvši ovo, za mene je to bilo nešto kao električni šok. Da! Izgubio sam se razmišljajući o tom Vječnom svjedoku koji je veoma dobro utvrđen u svim svetim spisima.

“Onda Svami?”

“Ah da, što sada?”

“Svami, ovoga je jutra učeni poznavalac klasika spomenuo određene primjere.”


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • PR

OSIN

AC 2

006.

21

“Koji su to bili?”

“Ne mogu ih ispravno razumjeti, Svami.”

S napomenama o dvojnosti, uvjetnoj nedvojnosti i nedvojnosti, predavač je dao neke primjere. �elio sam da Svami govori kako bismo svi imali koristi. (Ljudi ne dolaze ovamo čuti moj govor. U potpunosti sam siguran u to, toga sam duboko svjestan. Moj je posao samo da izvučem što više informacija – da Ga navedem da govori!)

Zatim je Baba započeo ovako govoriti: “Tri škole filozofije – dvojnosti, uvjetne nedvojnosti i nedvojnosti, nadopunjuju jedna drugu. One nisu u suprotnosti. One su evolutivne, a ne revolucionarne. One su uzastopne, jedna je prirodna posljedica drugoj.”

“Ah Svami.”

Zatim je dao primjere: mekan plod, nezreo plod i zreo plod. Zreo plod danas, bio je nezreo plod nekoliko dana prije. Mnogo ranije, nezreo plod je bio mekan. Dakle isti meki plod se razvija, postaje zreo i potpuno dozrijeva. Slično tome, dvojnost vas dovodi do kvalificirane ne dvojnosti i onda do kraja, do ne dvojnosti. Prema tome dvojnost, kvalificirana ne dvojnost i ne dvojnost su tri stupnja prelaska, jedan vodi ka drugome.”

Tada je Svami rekao: “Ovdje je glina, vrč i osoba – troje. Čovjek upotrebljava vrč koji je načinjen od gline. Isto tako glina je priroda. Bog je lončar. Vrč je pojedinac. Jasno? Oni su kao tri stanja svijesti, tri filozofske škole – dvojnosti, kvalificirane ne dvojnosti i ne dvojnosti.

Zatim sam ja rekao: “Svami oprosti mi za ovo pitanje.”

“Da, koje pitanje?”

“Dvojnost kaže da su Bog i čovjek odvojeni. Prema teoriji dvojnosti - dvaita, Bog i čovjek su različiti. Što je onda mokša ili oslobođenje?” (Prijatelji moji nemojte smatrati ovo pitanje jednostavnim ili glupim. Naša ideja o mokši ili oslobođenju postoji zato da nađemo jedinstvo s Bogom, da nađemo svoju jednakost s Bogom. Sada dvojnost govori: Bog i čovjek se razlikuju. Ako je to istina, onda što je mokša? Što je oslobođenje?)

Baba je rekao: “U mom umu, odsutnost vezanosti je mokša. Kada nema vezanosti - moha, to je oslobođenje - mokša. Moha kšaya (moha

– vezanost, kšaya – smanjenje) je mokša.” Jesam li jasan?

Na kraju je Svami rekao: “Možete reći mnoge stvari, ali Istina je jedna, Istina je jedna.”

Budući da sam bio student na Kršćanskom koledžu odmah sam rekao: “Svami, u Bibliji se ka�e: ‘Spoznat ćeš istinu i istina će te osloboditi’.” A onda je Svami rekao da je Istina jedna, kako je to samo istinito!

KNJIŠKO ZNANJE JE POVRŠNO

U sljedećoj je epizodi Svami pitao: “Što se dogodilo ovoga jutra na koled�u? Kakav je bio program?”

Rekao sam: “Svami, studenti su govorili o kršćanstvu.”

“O, da. Dobro. Što su rekli o Bibliji? Što su rekli o Deset zapovijedi? Što su rekli o Isusu Kristu?”

Nastavio nas je bombardirati s pitanjima, jedno za drugim. Dječaci su ustali i na svoj osobit način su rekli: “Svami, ovo je Deset zapovijedi…” nabrajajući prvu, drugu, treću itd. Zatim: “Svami, Krist je bio velik. Bio je čovjek ljubavi i požrtvovnosti.”

“O dobro!” Svami to voli.

Konačno On je rekao: “ Gledajte, sve što ste rekli zasniva se na vašem knjiškom znanju, koje je površno. Ono što ste trebali reći je, što o tome osjećate iz vlastitog srca, iz vlastitih vibracija, iz vašeg unutarnjeg glasa, vaše intuicije. Trebali ste govoriti na bazi toga, radije nego na bazi sakupljenih informacija iz različitih knjiga. Sve je knjiško znanje naobrazba. Naobrazba je samo pokazivanje. Naobrazba je čin taštine. Nemojte to činiti.”

“Dakle, Svami što ćemo sada? Hoćemo li prestati čitati?” (Smijeh)

Svami je rekao: “Ne. Govorite na osnovu vaših iskustava. Ne polazite samo od pukih utisaka. Imajte iskustvo kao temelj. Onda će izričaj imati neku vrijednost.”

Zatim je Svami rekao: “Dječaci vi znate Vedantu.”

Mi u engleskom ka�emo filozofija. Ali istinski govoreći filozofija je samo prijevod, analogija za riječ. Ona ne iznosi dubinu značenja riječi Vedanta. Vedanta je sanskrtska riječ. Filozofija je engleska riječ.

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

PRO

SIN

AC 2

006.

22

Svami je rekao: “Potpun gubitak, ispunjen gubitak1 - filozofija. (Smijeh) Potpun gubitak – pun gubitaka. Ispunite taj gubitak tako da postane filozofija.”

“O da, onda Svami, što je Vedanta?”

Svami je rekao ovo: “Vedanta je vrhunac. Vedanta je zenit. Vedanta je konačna.”

“Kako? Ne znam to.”

Baba je rekao: “Ovdje je mlijeko. Skuhaj ga. Pričekaj neko vrijeme i možeš ga ukiseliti. Idućeg jutra imat ćeš kiselo mlijeko, zar ne? Onda što činiš dalje? Bućkaj ga i bućkaj, i dobit ćeš maslac, zar ne? Sada zagrij maslac i dobit ćeš maslo - ghee. Zatim zagrij maslo; no ono ostaje maslo. Mlijeko je prvi stupanj, drugi stupanj je kiselo mlijeko, treći stupanj je maslac, a četvrti maslo. Nema drugog stanja iznad toga. Dakle, Vede su mlijeko dok je Vedanta kraj, maslo, završetak, ono što je konačno ili krajnje.”

“Ah Svami! Mi koristimo maslo i volimo maslac, ali nismo znali da se to mo�e primijeniti na filozofiju i Vedantu. Koji izvanredan način da se objasni!”

KADA DJELUJETE PREMA BOŽJOJ NAREDBI, DOBIT ĆETE SVE U ŽIVOTU

Iznenada je Svami pozvao jednog dječaka i upitao ga: “Kako ti je ime?”

On je rekao: “Svami, moje ime?”

“Da.”

“Parashuram, Parashuram.”

“O da.” Pogledao je u mene: “Znaš li nešto o Parashurami?”

“Svami, on je M.Sc. momak2.”

“Cha! Ne o ovom momku! Paraûurãmi iz vaše mitologije, iz vaših epova.”

“O da, znam, Svami.”

“Što? Što znaš?”

“Paraûurãma je bio jedan od deset inkarnacija Boga Višnua. Paraûurãma je poubijao čitav klan ratnika, kšatrija. Ubio je sve osim dvojice koji su pobjegli. Jedan je bio Rãmin otac, Daûaratha. Drugi je bio Sitin otac Janaka. Svami, kako su oni mogli pobjeći? Kada je Paraûurãma poubijao sve kšatrije, ratničku klasu, kako su njih dvojica uspjeli pobjeći?”

Svami je rekao: “Čak i u ubijanju postoji određena disciplina.” (Smijeh)

“O da, koja disciplina?”

“Ako se bilo tko nađe da radi obred - jagna, njega ne bi trebalo ubiti. A i kada se čovjek ženi, njega ne bi trebalo ubiti. Daûaratha je imao tri �ene. U vrijeme kada ga je Paraûurãma trebao napasti, on se �enio za jednu od svojih �ena, dakle bio je izuzet. Kada je Paraûurãma htio ubiti Janaku, našao ga je kako izvodi neki obred pa je i on bio izuzet. To je dovelo do Raminog rođenja ovdje i Sitinog tamo. Dovelo je do nebeskog vjenčanja Site i Rame.” To je rekao Svami.

Zatim je Svami počeo objašnjavati priču koja se odnosila na Parashuramu. “Ime Parashuramina oca bilo je Jamadagni, ime sveca. Ime Parashuramine majke bilo je Renuka. Jednoga je dana Jamadagni, Parashuramin otac, bio veoma ljut na svoju suprugu Renuku pa je pozvao sina Parashuramu.

‘Dođi ovamo dječače. Uzmi mač i ubij svoju majku.’ Istog trenutka Parashurama je podigao mač i ubio svoju majku. Njegov je otac bio veoma sretan jer je sin odmah poslušao njegovu zapovijed.

Otac je tada rekao: ‘Dragi moj sine, zadovoljan sam tvojim ponašanjem. Sada ću ti podariti dar. Što po�eliš ja ću ti dati.’ Sin je rekao: ‘Dragi oče, vrati moju majku natrag u život.’ Istog trenutka Renuka je uskrsnula, bila je vraćena u život.”

Svamijev nam je komentar dao do znanja da ako ispunimo Božju želju, ako djelujemo prema Božjoj zapovijedi, dobit ćemo sve u životu. Za svoju poslušnost prema Jamadagniju, Parashurama je dobio najviši ugled, ime koje se pamti do današnjih dana. Njegovo je dobro djelo vratilo njegovu majku natrag u �ivot. To je Svami rekao.

Sa zahvalom Bhagavanu, srest ćemo se opet kasnije. Hvala vam mnogo. Sai Ram.

OÇ... OÇ... OÇ... Asato Mã Sad Gamaya… Oç Lokãh Samastah Sukhino Bhavantu…Oç Ûanti Ûanti Ûanti

1 igra riječima: full loss, fill loss2 master of science – majstor znanosti



SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

IJEČAN

J 2007.

21

25.02.2003.

“ISKUSTVO SLUŽENJA U SELU”

Hvala Svamiju što nas je opet okupio na ovom večernjem sastanku. Sve što smo do sada radili bilo je vraćanje unatrag kroz vrijeme. Ono što ću sada govoriti bilo je objavljeno u Sanathani Sarathi, teluškom izdanju za mjesec prosinac 2000. godine, odnosno za studeni. 23. studeni ima posebno značenje jer je to Bhagavãnov rođendan. Bhagavãn je započeo rad u selu, povjerivši ga studentima za vrijeme mjeseca studenog te 2000. godine.


PRILIKA SLUŽENJA SELJACIMA

Dakle, zatraženo je od mladića da poduzmu taj posao u selu. Najprije su učinili sljedeće: u različitim su grupama posjetili mnoga sela, u i oko Puttaparthija te su načinili iscrpan pregled svakog od njih.

Bhagavãn je pozvao sve, i studente i učitelje te je rekao: “Pogledajte, šaljem vas u sela dajući vam priliku da služite tamošnjim seljacima. Želim da im poslužite hranu – dajte im pakete s hranom. Želim da im date slatkiše. Želim da im date odjeću. I želim da pazite da nikoga ne zaboravite. Svaki seljak bi trebao neizostavno primiti ove darove Milosti.”

Bhagavãn je bio veoma određen u tome. Dao im je sve moguće upute vezane uz to. Također ću vam skrenuti pažnju na to da je u tu svrhu unajmljeno oko 35 kamiona – da bi odvezli studente do raznih sela. 35 kamiona! Odvojeno od kamiona i drugi su četvero-kotači bili također stavljeni u rad. Dakle, mladići su bili podijeljeni u skupine. Dobili su brojeve kamiona i ukrcali su se u njih spremni otići u sela.

PRAVA INDIJA JE U SELIMA

Prijatelji moji, želim da znate da je prava Indija u selima. Indijska kultura može se spoznati jedino u selima. U gradovima kao što su Bombay, Hyderabad, Lucknow ili Delhi, onakvi kakve ih danas vidite, ostalo je malo tragova indijske kulture. Ali u selima unutrašnjosti možete naći kulturu koja se do danas slijedi. Dakle, Svami je želio da program za taj ruralni razvitak poduzmu studenti kao dio njihovog studija da bi mogli upoznati život sela. Tada će moći znati i njegove probleme.Oni će također znati kako se suočiti s tim problemima i kao ih riješiti. Dakle, to je dio njihovog studija.

SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SIJ

EČAN

J 2007.

22

PUTTAPARTHI: PRETVOREN U GLOBALNO SELO

A tko je vođa u kojeg se možemo ugledati kao na ideal, u ovoj ruralnoj aktivnosti? Mogu vam reći da je Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba najbolji mogući vodič i ideal u kojega se možemo ugledati, kojeg možemo slijediti i usvojiti Njegov primjer. Možete me pitati, zašto i kako? Kada je Bhagavãn ovdje rođen, bilo je tu oko 100 stanova – to je sve! U ovom selu Puttaparthiju bilo je oko 100 kuća.

Danas je to globalno selo. Onih dana nije bilo energenata, nije bilo struje. A danas, imamo struju i najmodernije elektroničke naprave. Onda uopće nije bilo škola, a danas imamo sveučilište. Onih dana nije bilo čak ni primarnog zdravstvenog centra, nikakve medicinske mogućnosti, a danas imamo Super-specijalističku bolnicu. Onih dana ljudi su morali hodati kilometre i kilometre da bi zahvatili vrč vode, a danas je pitka voda dosegla dotle da je imamo u slavinama gotovo u svakoj sobi, u svakom domu.

To je ono što se može nazvati ruralnim razvojnim programom! Do te je veličine Bhagavãn razvio selo, dakle ondašnje je selo transformirano u današnje globalno selo.

MODUS OPERANDI

Za vrijeme desetodnevne aktivnosti služenja ženama je podijeljeno oko 75000 sarija, 75000 dhotija je podijeljeno muškarcima, a 75000 školskih uniformi podijeljeno je školskoj djeci.

Ovdje mi dopustite govoriti o modus operandi ili o usvojenoj proceduri. Imali smo oko 1000 djevojaka iz kampa iz Anantapura, koje su radile noću da bi paketi s hranom bili spremni da ih mladići podijele. One su počele pakirati materijale oko ponoći i to je trajalo do 730 ili 800 ujutro. Tih je 1000 studentica, koje su bile pod vodstvom učitelja, radilo pakete s hranom. Bila su dva paketa: jedan slatki, a drugi ljuti. Te smo pakete svakoga dana morali dati, svakom članu, svake obitelji, u svakom selu. Dakle, možete zamisliti kakva je to vrsta posla bila.

Kuhanje je počelo u 10 sati uvečer. Bilo je gotovo nevjerojatno – ne znam kako bih to nazvao. Bile su tu stotine i stotine posuda, stotine i stotine pripravaka, kao kada se sprema veoma velika yagna, sa reflektorima svuda naokolo! Oh! Oh! Oh! Da se na taj način radi posao, to je moguće samo kod Babe – nemoguće je kod bilo kog drugog!

MLADIĆI SU JELI ONO ŠTO SU DIJELILI – NIŠTA POSEBNO

Svi paketi hrane bili su spremni oko 730 ujutro. Bile su tamo posebne ekipe studenata koji su tovarili kamione – ogromne košare koje su sadržavale pakete, ovisno o broju kuća i broju stanovnika u svakom domu. Dakle, svi su ti kamioni natovareni s hranom, a također i studentima. Odavde su kretali svakog jutra, najprije izvevši nekoliko bhajana i primivši Bhagavãnov blagoslov tek tada su mogli otići. Morali ste ih vidjeti. Ulazili su u kamione i kamioni su odlazili daleko da bi došli do sela. Vraćali bi se do večernjih bhajana. Dječaci su dakle morali tamo jesti. Za njih je također bilo spremljeno nekoliko paketa. Oni su jeli ono što su dijelili – ništa posebno. To je bilo nešto zaista značajno.

BHAGAVÃNOVA POMNA BRIGA

Za taj ruralni razvojni program odabrano je oko 350 sela. Pogledajte našeg Bhagavãna kakvu je pomnu brigu vodio! Kada su kamioni krenuli prema svojim odredištima, oko pola sata kasnije, Bhagavãn je poslao dodatne kamione s još hrane i odjeće. Dodatne stvari! Zašto? U slučaju da nam se dogodi da smo kratki sa zalihama ovo bi se odmah koristilo. Dakle, nigdje nije nedostajalo paketa s hranom ili odjećom jer smo imali dodatne količine iz kamiona koje je Bhagavãn poslao, a koji su dolazili iza nas. Bilo je to zaista veoma, veoma lijepo iskustvo!

Kao dodatak tome bilo je nekoliko studenata koji su putovali u automobilima i imali su radio-prijemnike pa su svima davali savjete:

“Kamion broj 4, gdje se nalaziš? Koliko paketa ima tamo?”

“Kamion broj 10, koliko tamo ima studenata? Koliko paketa?

“Gospodine, paketi su gotovi, ima li ikoji dodatni kamion iza nas?”

Bilo je to kao da ide neki vojni kamp! (Smijeh)

Mislim da čak ni neki ratni kamp ne bi imao takvu vrstu savršenosti kakvu sam tamo vidio! Ti su momci svi bili M.Sc. studenti, M.Tehn. studenti. Dakle, oni su u ovaj rad stavili svu svoju tehnologiju. Da, to je bilo očaravajuće!

“Gospodine Anil Kumar! U kom se kamionu nalazite? U kamionu 10 ili 12?” (Smijeh)

“Gospodine. Molimo vas zaustavite kamion. Gospodin Anil Kumar se izgubio!” (Smijeh)


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

IJEČAN

J 2007.

23

Veoma interesantno, znate! Veoma interesantno!

I uopće nije bilo zbrke, ni u kom trenutku! Ni u kom trenutku!

VELIKO SLAVLJE U SVAKOM SELU

A tamo u selima, odmah čim su studenti sišli s kamiona, izveli su nagarsankirtan. Zatim su od jedne točke krenuli s podjelom hrane da bi cijelo selo vibriralo Božjim imenom. Ja sam također sudjelovao u toj aktivnosti na svoj skroman način, putujući u kamionima, skačući i sve to. Najneočekivanije je bilo to, u svakom selu gdje god smo stali, bilo je na stotine djece… oh! Svi su vikali prilazeći nam! Bilo je tamo odraslih ljudi, svi stanovnici – bio je to značajan gala doček, velika svečanost u svakom selu!

Sada bismo trebali vidjeti Svamijeve komentare koji su još važniji. Moja namjera nije puko opisivanje onoga što se dogodilo za to vrijeme. Poruka iza toga je mnogo važnija jer ovaj ruralni razvojni program bio je samo izgovor da se svakome prenese Božanska poruka.

BOŽANSKA MAJČINSKA BRIGA

Nakon našeg povratka uvečer, uvijek smo našli Svamija kako nas čeka, stojeći tamo.

“Svi su kamioni došli? Ne? Zašto? Tko je odgovoran? Zovite tog momka? Pet kamiona još treba doći? Zašto? Što se dogodilo?”

Ah! Veoma zabrinut! Veoma nervozan! Mnogo više no što bi to bila majka koja čeka svoje dijete! U slučaju da se dijete vrati kući pola sata kasnije majka će imati povišeni tlak i sve te stvari. (Smijeh) Sai, Božanska majka, bio je pun brige.

“Zašto? Što se dogodilo?”

“Svami, oni su na putu kući.”

“Zašto? Zašto ste vi došli ranije, ostavivši njih? Svi kamioni trebaju doći u isto vrijeme, razumijete li?”

Dakle, nismo Mu se uopće usudili pogledati u lice. Pa bilo je također situacija u kojima smo još vani zaustavljali kamione da se uvjerimo da su svi na okupu, tako da kad se susretnemo sa Bhagavãnom, da znamo jesu li svi sigurno stigli ovamo. (Smijeh)

GLAD JE ISTA ZA SVAKOGA

Nakon našeg povratka, jednog od onih dana, jedan

je predavač rekao Svamiju: “Svami, kada smo dijelili one pakete s hranom, svatko je bio sretan što ga je dobio! Svi oni, iz svih religija, muslimani i kršćani – svi su primili paket s hranom!”

Baba je rekao: “Ne govori tako. Zašto kažeš – muslimani i kršćani? Glad je ista za svakoga. Ne postoji nešto kao ‘muslimanski apetit’, ‘hinduski apetit’ ili ‘kršćanski apetit’. Beskoristan si momak! Svi trebaju hranu. Hrana je ista. Glad je ista. Nema ‘muslimana i kršćana’! Tsk! Daj šuti.” (Smijeh)

PJEVAJTE BHAJANE – BHAJANI NAM DAJU DODATNU SNAGU

Zatim je On također rekao: “Provjerite jeste li posjetili svaku kuću i razgovarali s njima sa smiješkom. Recite im: ‘Gospodine, Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba vam je poslao prasadam. Poslao vam je odjeću. Recite nam koliko je ovdje muškaraca, koliko žena, a koliko je djece? Mi smo spremni podijeliti te stvari.’ Dijelite na taj način.”

“Govorite meko i nježno, tako da će imati najbolje mišljenje o vašoj instituciji. I upamtite, bolje je da ponesete više paketa nego što se traži. Nikada nemojte ići s određenim brojem, a nikada nemojte uzeti ni manji broj nego se traži.” Bio je u tome veoma uvjerljiv.

I onda je rekao: “Dok dijelite hranu, pjevajte bhajane. Pjevajte bhajane.”

To je lekcija za svakoga, prijatelji moji! Dok radimo, pjevajmo bhajane. Jedan može biti u kuhinji, drugi u dnevnoj sobi, a jedan u radnom prostoru i svi možemo pjevati bhajane. Zašto ne? Bhajani nam daju neku vrstu dodatnog poleta, dodatne snage. To je poruka za svakoga.

SAMA ENERGIJA NIJE DOVOLJNA – TREBATE IMATI NEKI INTERES

Tada je rekao: “Najprije dajte prasadam, a zatim dajte odjeću. To je indijska tradicija.”

Mi ne dajemo prvo odjeću, a poslije hranu.

“Poslužite najprije hranu, a zatim odjeću. To je veoma važno.” To je rekao Bhagavãn.

Osim toga: “Budite učtivi. Pokažite poštovanje svakome i budite poštovani.”

“Kasnije dopustite da vas poštuju. Pokazujući poštovanje drugima i vi ćete za uzvrat biti poštovani.” To je rekao Bhagavãn, a rekao je i ovo: “Nije dovoljno ako imate dovoljno energije za služenje. Također


SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SIJ

EČAN

J 2007.

24

trebate imati i interes.”

“Postoje mnogi ljudi koji imaju energije. Oni rade mnoge stvari. Ako ste samo snažni, vi ste mehaničari. Sama energija nije dovoljna. Vi biste trebali imati neki interes, nešto dinamike, neko vodstvo, neko djelovanje, neku podršku da biste to rado radili.” To je rekao Bhagavãn.

BABINA POSJETA SELIMA

Dakle, Bhagavãn je svaki dan, s košarama punim jabuka, spremno čekao dječake tamo na verandi. Počeo je dijeliti svakom mladiću po jednu jabuku, promatrajući svakog od njih, gledajući duboko u oči drugog mladića, šalio se sa svakim od njih i sa svima njima. To vidjeti, bilo je za bogove!

Mogu vam također reći da kada smo spomenuli imena određenih seljaka, naš dobri Bog prizvao je Svoja sjećanja od prije šezdeset godina, pričajući nam kada je posjetio to mjesto, koga je tamo posjetio i kako je tamo proveo Svoje vrijeme. To je bio jedan dodatni bonus za sve studente. Zaboravili su sav napor, sav svoj umor i smijali su se kada je Svami počeo govoriti o Svojim ‘starim dobrim danima’ od prije šezdeset godina, kada je posjetio ta udaljena sela.

JANAKAMPALLI

Na primjer, spomenuli smo jedno selo imenom Janakampalli.

Svami je odmah rekao: “Oh! Prije šezdeset godina otišao sam u to selo. Tamo sam proveo popriličan broj dana. Postoji tamo jedna obitelj imenom Reddy. Taj čovjek - on sada mora biti veoma star. Jeste li ga sreli?”

“Da, Svami! Sreli smo ga i on nam je pričao o tome kako si ih usrećio – kako si bio tamo s njima.”

“O da.” Bhagavãn je bio sretan.

A zatim sam ja tek tako pitao: “Svami, što si rado tamo u tom selu, prije šezdeset godina?”

“Što? Neke stvari. Govori, prasadam. Neke stvari.”

“Svami, jesu li se ljudi okupljali?”

“Iz svih okolnih susjedskih sela – tamo je sve bilo puno ljudi! Običavao sam razgovarati s njima.”

“O Svami!”

ENUMULAPALLI

Zatim je Svami počeo govoriti o drugoj stvari. Upitao je nekog drugog: “Gdje si ti išao?”

“Svami mi smo išli u jedno selo imenom Enumulapalli.”

“O da. Išli ste tamo?”

“Da.”

“Ah! Na putu tamo postoje dvojica ludih ljudi. Jeste li im dali prasadam?”

Vidi ti ovo!

“Da Svami, dali smo im.”

“Umm… ako idete još dalje, tamo ima jedan stari čovjek koji ne može stajati. Jeste li mu dali prasadam?”

“Da Svami.”

“A kada ste prešli preko ceste tamo je jedan stari slijepac. Jeste li i njemu dali prasadam?”

Vidi ti ovo! Govorio nam je gdje ljudi žive, raspitujući se je li prasadam primljen ili nije. To je pomna briga koju je Bhagavãn vodio u odnosu na našu aktivnost.

KARNATAKANAGEPALLI

Zatim smo mu rekli: “Svami, bili smo u jednom drugom selu imenom Karnatakanagepalli.”

“Oh da, znam!” Svami reče: “Bio sam tamo dugo vremena. Običavao sam ići tamo gotovo svaki drugi dan.”

Ali Karnatakanagepalli, koji je ovdje veoma blizu, pun je brda i guste šume. Svami je kao dječak znao otrčati u šumu, popeti se na brdo i ostati tamo.

Karanam Subbamma, koja je jako voljela Babu, služila Mu je od Njegovog djetinjstva. Ona je bila veoma bogata žena u tom selu. Dakle svi su se odnosili prema njoj s poštovanjem i cijenili su je. Ta je žena otišla u potragu za Babom, da bi otkrila gdje je, a sa sobom je svaki dan za Njega nosila hranu.

“Gdje je taj Baba? Na vrhu brda? Ili duboko u šumi? Što da radim?”

Dakle, ta je žena, bogata žena iz bogate obitelji, obično uzimala sa svoja dva odrasla pahilvana (sluge), vrlo dobro građena momka, pronalazeći Babu donosili bi ga natrag na svojim rukama.

“Taj mali Baba, bili On bio u stanju pješačiti cijeli put ili ne?” Željela je da ga oni nose natrag na


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

IJEČAN

J 2007.

25

svojim rukama. To nam je Bhagavãn pričao o onim danima.

KUNKALAPALLI I DUPAMPALLI

Onda smo spomenuli jedno drugo selo, Kunkalapalli.

Svami je rekao: “Što ste tamo vidjeli?”

“Svami sreli smo 400 ljudi. Svi su oni Tamilci. Došli su iz velike udaljenosti i rade tamo kao radna snaga u poljima. Kada smo dijelili odjeću i pakete s hranom vidjeli smo suze ljubavi i zahvalnosti na njihovim licima, Svami! Bili smo tako sretni.”

Drugi je gospodin rekao: “Svami, bili smo i u drugom selu imenom Dupampalli.”

Dječaci koji su otišli u selo Dupampalli rekli su: “Svami, svi su mještani počeli pjevati svoje bhajane, ne naše bhajane iz Prasanthija!”

Svako selo ima vlastitu lokalnu kulturu, kao što sam ranije rekao. Oni imaju vlastite lokalne bhajane, pune filozofije koju izražavaju svojim veoma jednostavnim jezikom.

Svami je bio jako sretan. “Znam!”, rekao je.

A zatim je odgovorni predavač rekao: “Svami, kada smo rekli: ‘Baba vam je poslao prasadam, Baba vam je poslao odjeću, oni nisu mogli kontrolirati svoje osjećaje. Svami, mnogi od njih su zaplakali! Zaista su bili izgubljeni u ekstazi.”

DHARMAVARAM

Tada sam i ja također morao spomenuti gradić imenom Dharmavaram. (Mnogi od vas sigurno znaju to mjesto.) Bili smo u tom gradiću, a bilo je 930 kada smo se vratili – 930 u noći. Trebalo je vremena jer je to gusto naseljen gradić.

A kažem vam, do 930 uvečer naš je Bog čekao ovdje na verandi! On čak do tada nije uzeo ni gutljaj vode! Otkazao je bhajane, otkazao je i intervjue. Samo je stajao ondje na verandi do 930 uvečer, čekajući da se dječaci vrate. Možete li ikako procijeniti ovu Njegovu ljubav za dječake? Možete li uopće zamisliti Njegovu zabrinutost za njih? To je nezamislivo!

SRI SATHYA SAI SUPER-SPECIJALISTIČKA BOLNICA

Dakle, bili smo u mnogim selima. Nije potrebno znati sva njihova imena jer imena zbunjuju, ali mogu

vam reći što su izrazili neki od seljaka kada smo bili u tim mjestima.

Sreli smo jednog starog čovjeka koji nam je prišao rekavši: “Momci, pogledajte! Operirao sam oko ondje, u Sri Sathya Sai bolnici. Dakle danas sam sposoban vidjeti, sposoban sam zarađivati za svoj kruh jer mi je vid normalan.”

A onda smo na drugom mjestu naišli na čovjeka koji nam je prilazio: “Gospodine, vidite, ja sam operirao srce u Sri Sathya Sai Super-specijalističkoj bolnici. Da nisam operiran moja bi cijela obitelj bila na ulici. Ja sam jedini hranitelj. Baba mi je dao drugi život.”

Dirljivo je iskustvo čuti ljude koji govore kako su polučili dobro kroz Babine uslužne institucije.

Dječaci su također odgovorili na Bhagavãnov poziv. Odgovorili su na Bhagavãnovu poruku. Dakle, dok su se kamioni vraćali prema Puttaparthiju, gdjegod su naišli na ljude koji su radili na polju, dječaci su zaustavili kamione i odnijeli pakete s hranom poljoprivrednicima i radnicima koji su tu radili. To je Svamija učinilo veoma, veoma sretnim.

A tada su u određenim selima, saznavši da dolaze Babini studenti, načinili posebne seoske dekoracije i svima su priredili veličanstven doček! Uz to su počeli pjevati pjesme u Bhagavãnovu slavu, dočekavši sve nas veoma bučnim dočekom.

ON VOLI SVE RELIGIJE

U nekim su nam selima prilazili ljudi i govorili nam: “Gospodine, mi do sada nismo imali vode. Donosili smo je iz susjednog sela. Zahvaljujući Svamiju mi sada imamo vodu ovdje u ovom selu. Hvala Svamiju!” To su govorili.

U nekom drugom selu sreli smo nekoliko muslimana koji su prišli i rekli nam: “Gospodine, Baba je za nas izgradio džamiju, mjesto štovanja za muslimane, dargu. Baba je za nas sagradio ovu dargu ili džamiju da se u njoj molimo. Mi smo Mu veoma zahvalni.”

Sve su to Bhagavãnova djela koja nam govore da On voli sve religije. Sve su religije jedno. Istina je jedna, samo su putovi mnogi. Cilj je jedan, putovi su mnogi. Odredište je jedno, ali način štovanja može biti različit, prakticiranje može biti različito. No Bog je jedan. To je poruka.

NAKLONOST SVUGDJE

U nekim su selima siromašni ljudi rasprostrli hasure na zemlji. “Dječaci, molimo vas da sjednete.”


SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SIJ

EČAN

J 2007.

26

Govorili su nam: “Hoćemo li vam donijeti malo vode? Imamo hladne vode. Molimo vas uzmite vode.” Neki su nam ljudi nudili buttermilk1 .

Neki su ljudi rekli: “Dječaci, vi ne poznajete selo. Da vam damo kikirikija za jelo? Molimo vas, nemojte odbiti. Imamo malo kikirikija, pojedite ih.”

A neki su im seljaci dali komad šećerne trske. “Hajde, hoćete li je pojesti?”

Oni su na svoj način pokazivali gostoprimstvo, poštovanje i prihvaćanje. To je zaista veličanstveno, veličanstveno!

‘GRADSKA KULTURA’ ILI ‘STAMBENA KULTURA’

Mnogi su od dječaka bili iz gradova. U gradovima nitko ne mari ni za koga. Čovjek se ne brine čak i ako mu je susjed na samrtnoj postelji. Čak i ako je vjenčanje u susjednoj kući, čovjek se ne da ometati. To je ‘gradska kultura’, određenije, za one koji žive u stanovima – ‘stambena kultura’. Nema ničega – život je stan. Nema ljudskih odnosa, nema poštovanja, nema poznanstava i nema društvenih kontakata. Nikoga tamo ne poznajemo.

“Tko je tvoj susjed?”

“Ne znam!” I više od toga, nije nas stid. Mi to čak nazivamo ‘kulturom i civilizacijom’!

Ali u selima nije tako. Oni su svi jedno, oni surađuju jedni s drugima. A koliko tek imaju poniznosti i poštovanja! Poštovanja i tako lijep pristup, sklopljenim rukama: “Molim vas, dođite gospodine!”

U gradovima to ne nalazimo. Ako vide nekog stranca, kažu: “Haj!” To je sve. Nitko neće reći: “Gospodine, što želite?” Nitko to neće reći i to je sve. Momak, stranac će se plašiti takvih mjesta jer tamo nema dobrodošlice ni brige o njemu.

Dakle dječaci koji dolaze iz gradova, gledajući ovu vrstu seoske gostoljubivosti i prijama, nisu mogli vjerovati svojim očima, kažem vam! I više od toga, koja je to vrsta poklonstva u tim selima! Seljaci su nevini. Oni su siromašni i čista srca. Oni nemaju sumnji. Ali mnogi od momaka iz gradova, koji su visoko obrazovani, njihove su glave pune sumnji! Oni nemaju vjere u Boga ni vjere u sebe. Danas nigdje u gradovima po cijelom svijetu nema ljubavi.

OBRAZOVANJE SRCA JE ‘EDUCARE’2

Dakle, obrazovanje srca je odgoj. To je ono što smo našli u selima. Znanje u glavi je naobrazba. Osjećaji, vrijednosti i osjetljivost srca su odgoj. To smo našli u selima. U gradovima su, sjaj, pokazivanje, javnost, ponos, ego i ispraznost, uobičajeni oblici. Poniznost, jednostavnost, štovanje, poštovanje, vjera, poslušnost, briga, simpatija i smirenost - to su vrijednosti koje se nalaze u selima.

Mi smo svi veoma zahvalni Bhagavãnu što nam je dao ovu priliku posjetiti sela i dobiti to iskustvo dok ih služimo, da bolje upoznamo što je to indijska kultura – što ona uistinu jest u odnosu na duh. To je bilo iskustvo svih dječaka.

Od tada oni svake godine nastavljaju pitati Svamija: “Svami, hoćemo li i ove godine također ići?” Kao rezultat toga programa ruralnog razvoja, grama seva3 je išla zadnje dvije godine. Mislim da to znate.

Dječaci su tražili Svamija dozvolu za sudjelovanje, odričući se svojih praznika. Jeste li to znali? Obično na našim mjestima ljudi žele otići kući za vrijeme praznika da bi uživali sa svojim roditeljima i prijateljima u kolačima i posebnim pripravcima. Ali ovdje dječaci ne žele praznike. Oni žele takve aktivnosti služenja. To je gotovo nevjerojatan fenomen!

LISTOPAD 2000. godine

Sada ću prijeći na slijedeći mjesec i podijeliti s vama nekoliko točaka. Ovi su detalji objavljeni u Sanathani Sarathi na teluškom jeziku u listopadu 2000. godine. Siguran sam da ove stvari predstavljam prema kronološkim pravilima i dosljedno, najbolje što mogu.

Iako su ovdje baš sada neki žurni angažmani i sastanci, posebno u to vrijeme kada se akademska godina bliži kraju, a dječaci se pripremaju za ispite, mi učitelji smo također u nekoj žurbi da završimo nastavni plan i program. No, ja sam također marljiv u tome da završim ovaj plan i program. Ovo je također jednako nastavnom planu i programu. (Marljiv sam u tome da završim ovo, tako da biste imali malo vremena tamo u Bangaloreu urediti i završiti ovaj posao.)

Sada je ovdje nekoliko točaka koje se odnose na epizode iz listopada 2000. godine.

1 buttermilk, eng. – stepko, mlaćenica; ostatak od pravljenja maslaca2 Educare - odgoj3 Grama seva – podjela hrane po selima


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

IJEČAN

J 2007.

27

Bhagavãn ima studente iz svih država, iz cijele zemlje, a također i nekoliko njih iz inozemstva. Vi znate kako je teško prilagoditi se drugačijim prehrambenim navikama. Znate, kada se od vas traži da uzmete začinjenu hranu u Južno-indijskoj kantini, mogu zamisliti vašu reakciju. Ja jedino ne mogu zamisliti ni u snu da vi jedete naše kisele pripravke! Nemoguće! Jer bi vas naš kiseliš otposlao izravno na mjesec i bez pomoći satelita ili svemirske letjelice! (Smijeh) Znate, to je moja uobičajena hrana! Ja sam jeo mnogo čilija, mnogo ljutih stvari, još od početka. Stvar je u mojoj tjelesnoj konstituciji. A dječaci ovdje, oni koji su sa sjevera jedu chapati. Oni koji dolaze s juga imaju sambar i rasam. No, svi dječaci moraju tamo u hostelu nešto jesti. Zamislite samo kako je to teško!

PUTOVANJE U USA KOJE SE PAMTI

Sjećam se svog puta u USA 1975. godine. Tamo nisam imao što jesti. Bio sam u državi Indiani u USA. Bio sam u Brazilu, u Indiani; u Corydonu, u Indiani; Bloomingtonu, u Indiani; Terre Hauteu, u Indiani i u Indianapolisu, u Indiani. Tamo sam bio u tako mnogo mjesta, ali nisam imao što jesti. Ipak, svi znadu da sam vegetarijanac. Dakle, ono što su učinili bilo je da su mi donosili veliku zdjelu s krumpirima potpuno smrvljenim u pastu (pire – krumpir).

“Anil Kumar, vi ste vegetarijanac – dakle, krumpir!” (Smijeh)

No, oni su vrlo dragi ljudi. Do sada nisam vidio tako prijateljski raspoložene ljude. Voljeli su me – veoma su prijateljski raspoloženi ljudi. A krumpir je sigurno vegetarijanska hrana. Kako sam mogao reći da to nije vegetarijansko. I nije. No, mislio sam: “Kako mogu jesti tu pastu?” (Smijeh) Dakle zbog poštovanja i dobrog ponašanja rekao sam: “Veoma lijepo! Mnogo vam hvala!”

Ali neki od njih su pazili što ću jesti jer sam tamo trebao biti šest tjedana kao njihov gost. Morali su me poslati kući čitavog i živog (smijeh) pa su pazili na mene. Dakle, netko je morao shvatiti da taj momak ne jede pa su mi neki veoma dobri ljudi, kažem vam, veoma dobri ljudi, neki od tih amerikanaca, prišli i rekli: “Gospodine Anil Kumar, vi ništa ne jedete. Molimo vas recite nam što biste vi zaista htjeli jesti? Ja ću kuhati za vas, gospodine Anil Kumar.”

Hoću li im reći da jedem ljute stvari i sve to? Rekao sam: “Ne brinite! Ja sam dobro.”

Konačno, ono što su smislili bilo je - rekli su: “Volite

li kolače, gospodine Anil Kumar?”

“Da.”

“Volite li kekse?”

“Da.”

“Čokoladu?”

“O da!”

“Napitak od mlijeka?”

“Zašto ne?!” (Smijeh)

“Kikiriki?”

“Da, silno ga volim!”

“Indijske oraščiće?”

“Svakako, odmah!” (Smijeh)

Rezultat je bio da je moj stol bio pun tih kolača i kruha, peciva i napitka od mlijeka. Dok momci ne-vegetarijanci imaju samo jednu do dvije stvari, ja sam ih imao tako mnogo! I molim vas vjerujte mi, bio sam snažniji nego svi oni zajedno, živeći na keksima, kolačima, mliječnom napitku, oraščićima, kikirikiju, kremama, siru i pizzi! Vaah!

TEŠKO SE PRILAGODITI U DRUGOJ ZEMLJI

Dakle, s našim navikama je tako teško prilagoditi se u drugoj zemlji. Oni su bili tako dobri ljudi – ne mogu ih zaboraviti za cijeli svoj život. Evo što su ti ljudi radili: Moj bi sljedeći domaćin znao nazvati sadašnjeg i rekao bi: “Gospodin Anil Kumar će biti s nama sljedeći tjedan. Molim vas recite nam što on jede?” (Smijeh)

“Oh, kao 1. rižu.”

“Dobro!”

“2. neke indijske ljute začine.”

“Mi ćemo takve stvari donijeti za njega iz indijskog restorana.”

“3. on se boji pasa, mačaka i gvinejskih svinja.”

“Oh da, držat ćemo ih na sigurnom u sobi i zaključane.” (Smijeh)

“4. on veoma voli vruće, vruću kavu.”

“O, u redu!”

“5. voli držati neograničeni broj govora.”

“U redu! Organizirat ćemo nekoliko sastanaka.” (Smijeh)

“Ah, OK! I voli se družiti s ljudima, razgovarati s


SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SIJ

EČAN

J 2007.

28

američkim prijateljima, upoznati njihovu kulturu.”

“Oh, zabilježeno. Pozvat ćemo ih.”

Naravno, sve je ovo moje osobno iskustvo. Ovo vam govorim jer mislim da ćete sigurno uživati kad to čujete.

PJEVANJE BHAJANA

Jednoga dana tamo, nekako sam se zapitao: “Što da radim?” Bio sam veoma ozbiljan. Svi Amerikanci imaju nasmijana lica. O da! Još tražim jednog Amerikanca s ozbiljnim licem. Ne. Sva su lica nasmijana i puna prštećeg entuzijazma. Sva!

“Anil! Zašto ste ozbiljni? Što je loše s vama? Jeste li OK?”

“Dobro sam.”

“Zašto ste tako ozbiljni?”

“Ne, ne, ne! Želim vam pjevati večeras.”

“Pjevati?”

“Da, zašto ne? Neke bhajane!”

“Bhajani? Što je to?”

“To su duhovne pjesme. Dat ću vam njihovo značenje također i na engleskom. Molim vas pozovite i svoje prijatelje.”

Kao rezultat toga, molim vas da mi vjerujete, od tog sam dana imao 200 ljudi – sve su to bile američke obitelji koje su slušale moje govore i uživale u mom društvu. I ja sam uživao u njihovom toliko da smo zadnji dan svi zajedno počeli plakati jer se nismo mogli rastati jedni od drugih!

Dakle, sa svim tim učinjenim i rečenim, neka bude što mora, ono što vam želim reći jest da se teško prilagoditi drugačijim prehrambenim navikama. Dječaci koji dolaze s Himalaja, iz dalekih mjesta, oni jedu južno-indijski rasam i sambar! To je zbog njihove ljubavi za Bhagavãna. Inače to ne bi bilo moguće. Izvrsno, a zašto? Kako vam je inače ovdje kad slušate glazbu komaraca u noći? (Smijeh)

Ostavljajući vašu hranu koju jako volite, što je to što čini da se i dalje smiješite i da i dalje ostajete ovdje? To je vaša odanost Bhagavãnu. Nema sumnje u to. Ja se osjećam tako ponizan, tako malen pred vama. Vjerovali vi meni ili ne, pred svim strancima se osjećam veoma, veoma, veoma, tužno! Kako je moguće da se nisam u stanju prilagoditi? Kako je moguće da se svi ovi ljudi mogu ovdje prilagoditi? Dakle, svi ste vi zaista djeca Bhagavãna Babe. Ne govorim vam to samo da prosipam riječi hvale.

Govorim vam zaista iz dubine svog srca. Zaista to mislim.

LJUBAV JE MOTIV

Jednom kada je Svami razgovarao s dječacima, iznenada je pogledao u jednog momka: “Dođi ovamo, dječače! Hmmm… Ti imaš problema s želucem, jeli istina?”

“Da Svami. Bolovi u želucu!”

“O da!” Svami se nasmijao i rekao: “Vidiš Anil Kumar, ovaj je dječak iz Sjeverne Indije. On je naviknuo uzimati chapati, roti i parothe. Ali ovdje u našem hostelu on mora uzimati sambar i rasam. Jadnik, zato ima problema sa želucem! Ne brini, ne brini!”

Tada je za njega materijalizirao tablete, tri tablete.

“Dajem ti tri tablete. Sada uzmi jednu, jednu uzmi večeras, a jednu sutra ujutro. Bit ćeš oslobođen od ovoga.”

To je Bog! Ljudi su ovdje zbog Svamijeve ljubavi. A Svami je ovdje zbog ljudske ljubavi. Ljubav je ta koja je učinila da smo svi mi ovdje. Ja tako mislim.

A onda, ovdje također nalazimo ljude iz različitih zemalja kako svaki dan sjede u krugovima i razgovaraju o Svamijevim porukama te vježbaju bhajane kao što Svami svima govori da rade. Oni moraju učiti od drugih ljudi. Svake sekunde oni iskorištavaju svoje vrijeme najbolje što mogu,

misleći o Svamiju i vježbajući bhajane. To je zaista veličanstveno!

Podsjećam vas, govorim sve ove stvari onako kako su objavljene u Sanathani Sarathi, ašramskom časopisu, koji ima Njegovu dozvolu i odobrenje i u kome niti jedna jedina riječ ne može biti preuveličana. Ona mora biti istinita – točna prema činjenici. To je sve! Dakle, ono što govorim, zabilježeno je ovdje. Zbog toga ćete znati da to ima Svamijevo odobrenje i dozvolu.

ON RADI UNUTAR NAS

Moram vam reći da sam sreo ljude španjolskog govornog područja koji su nosili sa sobom knjige Sanathana Dharme, čiji naslovi čak nisu poznati ni hindusima! Neke od tih knjiga nismo ni mi pročitali. No, ti ljudi iz Argentine, Perua, Venezuele, Brazila i Gvatemale, nosili su knjigu s naslovom “Tripura Rahasya”, koja sadrži srž filozofije Vedante, koju ja čak ni ne razumijem. Ali ti ljudi iz Argentine to čitaju.


SA

TH

YA

SA

I GLA

SN

IK • S

IJEČAN

J 2007.

29

Ona govori samo o tome kako Svami radi unutar svakoga od nas! Kada sam rekao Svamiju: “Svami Španjolci čitaju sve te knjige i literaturu!”, Svami je rekao: “Vi biste momci trebali učiti od njih. Idite i učite od njih! Nije li vas stid zbog toga?”

“Svami, oni to čitaju!?”

Nije me stid reći vam da sam sreo nekoliko poklonika iz Argentine koji su nosili neki komad papira. “Annayya!” (Oni me zovu Annayya.) “Annayya, ti si dao englesko tumačenje sat-cit-anande. Pogriješio si. OK?” (Smijeh)

“Jesam li?”

“Da, jesi! Ovdje je ono što Baba kaže! Razumiješ li?”

Skakao sam od radosti. Osjećao sam se kao da plešem. Španjolci su me ispravljali, govoreći mi da sam pogriješio u svom prijevodu. To samo govori o njihovoj zadubljenosti i njihovoj temeljitosti o tome – govori o tome da su oni tako određeni u želji da imaju pravilan prijevod. Ja ne mogu raditi kako bih želio, ne mogu stvari uzeti ‘zdravo za gotovo’. Ja nosim veliku odgovornost. Odgovoran sam za njih. Ne mogu misliti da će svi stranci reći: “Hvala ti, Anil Kumar! Ti radiš dobar posao!” Ne, nije nužno. Postoji popriličan broj ljudi koji kažu: “Nisi u pravu! OK? Razumiješ li?”

“Oh, žao mi je, sestro. Hvala ti!” I ispravljam se.

TOME NE MOGU POMOĆI

Postoje neki koji mi govore: “Ti vičeš. Zato nismo u stanju ništa razumjeti. Shvaćaš li?”

“Da sestro. Razumijem, ali ne mogu si pomoći.” (Smijeh)

“Zašto?”

Ja nisam stroj. Kada Svami izgovori tvrdnju s naglaskom na svakoj riječi, dakle, ja to trebam prenijeti s istom snagom.

Kada Svami kaže: “U meni nema sebičnosti”, ja ne mogu nježno reći: “U meni nema sebičnosti.” (blago izgovoreno)

Chee! Onda je istinski duh toga izgubljen! (Smijeh)

Ili Baba kaže: “Sve moje obrazovne ustanove nude besplatno obrazovanje!”

“Sve moje obrazovne ustanove su…” (blago izgovoreno)

Eh! Sve je to samo zato da shvatite kako ja ne

mogu otupiti Bhagavãnov govor. (Smijeh) Ne mogu Njegov govor učiniti neukusnim i bez teka. “Oprostite mi! Nosite se s mojom vikom – ja tome ne mogu pomoći. Molim vas, oprostite mi.” To im govorim.

VEOMA SKUP RIZIK

Neki ljudi kažu: “Prevodiš veoma brzo.”

“Da, brz sam. Ali shvatite moj problem. Kada Svami govori jako brzo ja ne mogu biti spor. (Smijeh) Prije nego završim rečenicu, On već završi sljedeće tri. (Smijeh) Molim vas zamislite moju situaciju. On mi ne želi dati vremena. Umjesto da me tako lupate, molim vas, žalite me, braćo moja. Molim vas da se sažalite nada mnom. Molim vas da molite za mene.”

Postoje također i neki stranci koji mi govore: “Molimo te, da li bi rekao Bhagavãnu da ti da malo više vremena za prevođenje?” (Smijeh)

Rekao sam: “Ne mogu poduzeti takav rizik.” (Smijeh)

To je veoma skup rizik – ja ne mogu to učiniti. Bojim se da bih mogao biti smijenjen. (Smijeh)

ZAHVALITE MI ZA ZABAVLJANJE!

A postoje i neki koji kažu s osmjehom: “Oh, Anil Kumar! Učinio si dvije greške. Svami te ispravio, zar ne?”

Rekao sam: “Da, tako sam sretan što si tako pažljiv i što si i ti također uživao kada sam doživio fijasko.” (Smijeh)

Kad pogriješim pa me Svami ispravi, vi ste sretni! Dobro! Dakle, pružam vam također određenu zabavu za koju biste mi trebali zahvaliti! (Smijeh)

Ako ikada netko komentira na taj način, nikad to neću uzeto osobno. Ne uzimam to osobno. Uživam u tome jer oni govore svoje mišljenje. Nema ništa loše u tome. Svi smo mi poklonici. Mi smo braća i sestre. U tome čovjek može biti slobodan i iskren. Ništa tu nije loše. Dakle, ovo su stvari koje sam nekako osjećao da trebam podijeliti s vama.

SAI JE SVUDA OKOLO!

Zatim vam također mogu reći jednu stvar koju sam primijetio. Ja imam sa sobom diskete – kompjutorske diskete, koje nose svu Sai literaturu razvrstanu u 1500 naslova! Možete li to zamisliti?


SA

TH

YA

SA

I G

LA

SN

IK •

SIJ

EČAN

J 2007.

30

Kanađani temeljito čitaju Svamijevu literaturu, razvrstanu u 1500 naslova te izrađuju diskete za trenutnu upotrebu. Gdje sam ja u usporedbi s tim ljudima? Oni su mi poslali izlistane primjerke oko 2000 stranica. Moj ormar je pun tih papira! Dakle, kakvo se tu istraživanje izvodi!

Onda je jedan Australac objavio knjigu nazvanu: “Sathya Sai sažetak”, mislim. To je velika knjiga. To je Svamijeva literatura, nešto kao rječnik, složen po abecednom redu! Oni su sakupili svu Svamijevu literaturu. Dakle, svuda po svijetu intenzivno teče istraživanje Sathya Saijeve literature, posebice na Zapadu, u inozemstvu se izvodi tako ozbiljno proučavanje.

A nevjerojatno je i to da je tako mnogo knjiga objavljeno na ruskom jeziku! Ranije, u Rusiji, u vrijeme Staljina i Lenjina tamo nije bilo ničega sličnog religiji. Ali danas, tamo je Sai literatura na ruskom i imamo prevoditelje koji rade bolji posao i od Anila Kumara. (Smijeh) Ova dva prevoditelja (pokazuje na dvoje ljudi u publici), kako oni to lijepo rade, kako brzo govore, kako su entuzijastični! Oni to rade bez ikakvog papira. Dakle, ja to ne mogu tako. Dolje kapa vama obojici! Vi radite zaista dobar posao!

NAŠ BOG, SVOJU DJECU KOJA SU VANI, ČINI VEĆOM OD ONE KOJA JE PORED

NJEGA

Ah! Vidite li to! Ima toga sve više i više! Oh, ja se bojim da ćete me veoma brzo učiniti nezaposlenim! (Smijeh) Ali molim vas vjerujte mi, bio bih najsretnija osoba da sam izgubljen, da sam pobijeđen vašim rukama! Da, jer naš Bog, Svoju djecu koja su daleko vani, čini daleko većom nego djecu koja su veoma blizu Njega. To govori o jačini vaše odanosti.

Dakle, ja molećivo iščekujem dan kada ćete me sigurno nadmašiti. Vas dvoje ste me već nadmašili! Čekam da sretnem i drugo dvoje također! (Smijeh) Ako želite, dat ću vam ovo napismeno. Hitno otpremite ovo Rusima: “Sestra ta i ta i brat taj i taj nadmašio me je u prevođenju. Mislim to i slovima i duhom. Potpisano, K. Anil Kumar.” (Smijeh)

Ovo je tamo zapisano. Možete to pokazati svima. Da, tako sam sretan. Svaki učitelj bi volio pretrpjeti gubitak u rukama vlastitog studenta. Svaki učitelj želi da ga nadmaši njegov student. Svaki roditelj želi da ga nadmaše njegova djeca. Zar vi ne mislite tako? Dakle, slično tome kada ste vi tu, ja sam zbog toga sretan!

JA VAS NEĆU ZABORAVITI ČAK NI AKO VI ZABORAVITE MENE

Onda, OK! Dogodilo se tako da se Svami počeo šaliti s dječakom. Pozvao ga je i rekao mu: “Arey, dječače! Kako je tvoj brat?”

Taj dječak reče: “Vrlo dobro, Svami!”

“Ahaa! Oženio se, zar ne?”

“Da, Svami!”

“Jesi li mu dao odjeću koju sam mu poslao?”

“Da, Svami!”

Jesi li mu dao prsten koji sam želio da mu daš?”

“Da, Svami!”

“Hmmm… reci mu jednu stvar: Da ne zaboravi svoju mladu suprugu. Nije važno ako zaboravi mene, ali neka ne zaboravi svoju mladu suprugu!”

To je Bhagavãn rekao. Molim vas, pogledajte ovo! Svami reče: “Dječaci, pazite! Ja vas neću zaboraviti čak i ako vi zaboravite mene. Neću vas napustiti, čak i ako vi napustite mene!”

Tko bi danas to rekao, kažite mi? To je Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba!

Nastavit ćemo sutra. Žao mi je da je u današnjem zapisu bilo nekih osobnih bilježaka i nekih mojih osobnih iskustava kao prevoditelja. Svejedno, žao mi je što sam vam uzeo vrijeme. Kriv sam i nadam se da ćete me ispričati što sam vam oduzeo vrijeme. Ali to je nekako izašlo van samo po sebi.

Hvala vam veoma mnogo! Sai Ram!



Documents

Anil Kumar - Saijevi Biseri Mudrosti