121
ANTHONY BURGESS Paklena naranča NASLOV IZVORNIKA A Clockvvork Orange Copyright © 1962 by Anthony Burgess Sva prava pridržana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektroničkim ili mehaničkim, uključujući fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatičkim sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pismene dozvole izdavača. C”IP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK 821.111-31 = 163.42 IIIIRCiHSS, Anthonv Paklena naranča / Anthonv Burgess ; [prijevod Mm ko Fančović], - Zagreb : Zagrebačka naklada, 1999. 1K”) sir. ; 18 cm. - (Feniks) Prin”viKt djela: A clockwork orange. ISI1N "“53-6234-54-8 ““•iiiki ;imi AMTHOMY BURGESS Paklena naranča [zagrebačka naklada] ZAGREB, 1999. PREDGOVOR MRVATSKOM IZDANJU Mac Kada je Anthonv Burgess (rođen 1917. u Manches-teru) svakako jedno od najvećih imena suvremene engleske književnosti i vrstan romanopisac i esejist, on svoju slavu uglavnom duguje djelu koje je upravo pred vama - Paklenoj naranči (ili, ispravnije, Naranči na navijanje). Paradoksalno je da je djelo, preko kojeg se Burgess pročuo, najveću pozornost privuklo u nepotpunom obliku. Naime, kada je čuveni redatelj Stanlev Kubrick na filmsko platno prenio svoju viziju Burgessovog antiutopijskog romana, on je to učinio prema američkom izdanju, koje je jedino svjetsko izdanje (pored bivšejugoslavenskog BIGZ-ovog, u biblioteci FEST-romani, prijevod Z. Živković) bez posljednjeg poglavlja.

Anthony Burgess - Paklena narandža

Embed Size (px)

Citation preview

  • ANTHONY BURGESS Paklena narana NASLOV IZVORNIKA A Clockvvork Orange Copyright 1962 by Anthony Burgess Sva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim, ukljuujui fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikim sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pismene dozvole izdavaa. CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.111-31 = 163.42 IIIIRCiHSS, Anthonv Paklena narana / Anthonv Burgess ; [prijevod Mm ko Fanovi], - Zagreb : Zagrebaka naklada, 1999. 1K) sir. ; 18 cm. - (Feniks) PrinviKt djela: A clockwork orange. ISI1N "53-6234-54-8 iiiki ;imi AMTHOMY BURGESS Paklena narana [zagrebaka naklada] ZAGREB, 1999. PREDGOVOR MRVATSKOM IZDANJU Mac Kada je Anthonv Burgess (roen 1917. u Manches-teru) svakako jedno od najveih imena suvremene engleske knjievnosti i vrstan romanopisac i esejist, on svoju slavu uglavnom duguje djelu koje je upravo pred vama - Paklenoj narani (ili, ispravnije, Narani na navijanje). Paradoksalno je da je djelo, preko kojeg se Burgess prouo, najveu pozornost privuklo u nepotpunom obliku. Naime, kada je uveni redatelj Stanlev Kubrick na filmsko platno prenio svoju viziju Burgessovog antiutopijskog romana, on je to uinio prema amerikom izdanju, koje je jedino svjetsko izdanje (pored bivejugoslavenskog BIGZ-ovog, u biblioteci FEST-romani, prijevod Z. ivkovi) bez posljednjeg poglavlja.

  • Mladi i jo neafirmirani pisac A. Burgess je 1961., u pregovorima sa svojim amerikim izdavaem, nerado pristao na izdavaev prijedlog da se posljednje, dvadeset i prvo, poglavlje izbaci iz amerikog izdanja. Time je od zaokruenog romana, u kojem protagonist proivljava burne dogaaje i na kraju biva promijenjen, odrasta, napravljena neka vrsta bajke prepune eksplicitnog nasilja, nepotpun ali gorak komentar otuenja u suvremenom svijetu - koji je upravo u tom obliku podigao najvie praine. Kubrickov film, snimljen deset godina kasnije, izazvao je burne reakcije i uveo izraz "ultranasilje" u svakodnevnu uporabu. Bio je megahit u kino-dvoranama i kandidat za etiri Oskara (u kategorijama najboljeg filma, reije, montae i adaptiranog scenarija; u sve etiri kategorije izgubio je od Francuske veze Williama Friedkina). Bio je to jedan od 5 prvih filmova koji su se, nakon pada zloglasne hollywood-ske cenzure, Havesovog koda, usudili izravno prikazati fiziko nasilje. U vrijeme kad je knjievni predloak napisan, takva nasilnost je jo uvijek bila isuvie okantna, te je Burgess svoje pasae tunjava, pljaki i silovanja nastojao prikriti briljantnim jezinim bravurama - kojima, naravno, u filmu nije bilo mjesta. Zbog toga je, kao to sam Burgess gorko primjeuje u predgovoru prvom cjelokupnom amerikom izdanju (A Clockwork Orange Resucked, Ponovno sisanje paklene narane), veini ljudi film bio prijemiviji od knjige. U romanu, Burgessov Alex i njegova tinejerska (nad-satska) banda govore argonom koji je neobina mjeavina ruskog i engleskog. Naalost, u prijevodu nikako nije bilo mogue prenijeti briljantno duhovit nain na koji se autor sluio mehanizmima nastanka engleskog ulinog slan-ga da uklopi ruske rijei u engleski izgovor. Najvie stoje bilo mogue postii (bez tolikog prekrajanja strukture knjige da bi to predstavljalo nedopustivo zadiranje u Burge-ssovu autorsku viziju) bilo je da se - za razliku od svih drugih prijevoda "na prvu loptu" - barem ostavi atmosfera pubertetske afektacije sluenja stranim jezikom u svakodnevnom izraavanju. U originalu je knjiga predstavljala takvu "lingvistiku avanturu" (Burgess, n. dj.) da su neka izdanja zbog lakeg itateljskog snalaenja donosila prirune rjenike. Zbog mnogo vee srodnosti ruskog i hrvatskog nego ruskog i engleskog, smatrali smo da za to u naem izdanju nema prijeke potrebe. Veini prevoditelja i sam naslov zadavao je problem; clockwork orange prevoenje kao mehanika ili ak (zbog nejasne asocijacije na pakleni stroj ili paklenu prirodu radnje) paklena narana, a najpreciznije bi bilo narana na navijanje. U pitanju je stari cockney

  • argonski izraz, koji oznaava neto to ne moe postojati, i koristi se za 6 usporedbu s neim stoje isto toliko neobino kao zamisao narane koja se navija - udno ili izopaeno, npr. homoseksualno. Autor na dovoljno mjesta u knjizi spominje navijanje narane pa je jasno na kakav je izraz mislio. Mada je Burgess nakon 1961. napisao mnogo izvrsnih romana, i u "glavnom toku" literature i u znanstvenofan-tastinoj domeni antiutopije (od ega valja posebno napomenuti zanimljivu Tisuu devetsto osamdeset petu, polemiku kritiku/obradu uvenog Orvvellovog djela), njegova slava jo uvijek poiva na Narani. Konano se hrvatski itatelji mogu u integralnom obliku uvjeriti zato. M. Fanovi o "A t-\ onda, to emo?" Bio sam tu ja, to jest Alex, i moja tri druzja, to jest Pete, Georgie, i Tupi, koji je bio zbilja tup, i sjedili smo u mlijenom baru Korova (to e rei Krava) lupajui razu-doke to da napravimo od te veeri, gadnog mranog zimskog veernjeg kopilana mada suhog. Mlijeni bar Korova bio je mjasto za mlijeko-plus, a vi ste moda, O brao moja, zaboravili kakva su ta mjasta bila, jer se stvari tako skoraj-o mijenjaju ovih dana i svi su brzi na zaboravu, a ni novine se ba neto ne itaju pretjerano. Pa, ono to su tamo prodavali bilo je mlijeko plus jo neto. Nisu imali dozvolu za toenje pia, ali jo nije bilo zakona koji bi branio neke od novih veica koje su stavljali u staro moloko, pa si ga mogao pjati s vellocetom ili svnthemescom ili dren-cronom ili jednom ili dvije druge vee to bi ti dale finih mirnih horroro petnaest minuta divljenja Gospodjinu i svim Njegovim svetim anelima u tvojoj lijevoj cipeli sa svjetlima koja ti prte svud po mjazgu. Ili si mogao pjati mlijeko s noevima unutra, kako smo govorili, i to bi te izotrilo i uinilo spremnim za malo prljavog dvadeset-na--jedan, i to je bilo ono to smo pjatili ove veeri s kojom otpoinjem cijelu ovu priu. Nai depovi bili su puni engi, pa nije bilo stvarne potrebe s gledita krastanja jo lijepih parica da se tolokira neki stari vjek u uliici, vidja ga se kako pliva u svojoj krvi dok mi brojimo plijen i dijelimo na etiri, niti da se napravi ultranasilje nad nekim drhtavim starejim sjedokosim 11

  • komadom u nekom duanu i odlepra s utrobom blagajne. Ali, kao to kau, nije sve u novcu. Nas etvorica bili smo odjeveni po najnovijoj modi, stoje u tim danima znailo crne jako tijesne tajice sa starim kalupom za hladetinu, kako smo ga mi zvali, koji je prianjao uz prepone ispod tajica, to da titi, a isto i nekakav lik koji si mogao vidjati dovoljno jasno na odreenom svjetlu, tako daje moj bio u obliku pauka, Pete je imao rukaju (to e rei aka), Georgie je imao jako lijepo uraen cvijet, a jadni stari Tupi je imao jako isplaenu i iskeenu klauno-vog licoja (to e rei lice), jer Tupi nikad nije imao nekih jakih ideja i bio je, izvan svake sumnje bilo kog nevjernog Tome, najtuplji od nas etvorice. I nosili smo strukirane jakne bez ovratnika, ali s tim jako napumpanim ramenima (to smo zvali "pleojke") stoje bilo otprilike izigravanje da odista imamo takva ramena. Onda smo, brao moja, imali one prljavobijele marame oko vrata to su izgledale kao pasirani kartofli ili pire s nekakvim uzorkom napravljenim vilicom. Kosu smo nosili ne predugu i imali smo fajn hor-roro izme za cipelarenje. "A onda, to emo?" Bile su tri djevoke za pultom skupa, ali bili smo etiri nas maljika i bilo je obino kao jedan za sve i svi za jednog. Ti komadi isto su bili odjeveni po posljednjoj modi, s purpurnim i zelenim i naranastim perikama na golovama, od kojih je svaka kotala ne manje od trotjedne ili etvo-rotjedne plae tih komada, ja bih rekao, i odgovarajuom minkom (dugine boje oko golozja, a usne naminkane veoma iroko). Onda su imale i te duge ravne haljine, a na dijelu za grudaja imale su znakice kao srebrne s imenima raznih maljika - Joe i Mike i tako to. To su trebala biti imena raznih maljika s kojima su spatjalc prije etrnaeste. Stalno su gledale u naem smjeru i skoro mi je dolo da kaem da nas trojica (kutom usana, naime) trebamo otii 12 na malo spolnosti i ostaviti jadnog starog Tupog, jer bi to bilo samo pitanje kupjati Tupom pol litre bijelog ali ovaj put s malkice svnthemesca unutra, ali to ba ne bi bilo po kao pravilima. Tupi je bio jako jako ruan i tup ba kao i njegovo ime, ali je bio horroro gadan borac i vrlo vjet na izmi. "A onda, to emo?" elovjekkoji je sjedio kraj mene, jer je tamo bilo dugo postavljeno sjedalo koje je ilo du tri zida, bio je itekako daleko sa golozjima staklastim i nekako je brboljio slovja kao "Aristotel tamo vamo radno vani biciklistini daj for-fikularno pametno". Bio je zbilja tamo drugdje, ba daleko, u orbiti, i ja sam znao kako je to, iskuavi to

  • kao i svatko drugi, ali u to doba sam doao do toga da mislim kako je to nekako kukavika ve, O brao moja. Leali biste tamo nakon to ste popili staro moloko i onda biste dobili misal da je sve oko vas nekako u prolosti. Mogli ste sve vidjati dobro, sve to, sasvim jasno - stolove, stereo opremu, lustere, komade i maljike - ali je to bila kao neka ve to je bila tamo, ali vie nije tu. I bili biste nekako hipnotizirani vaom izmom ili cipelom ili noktom kako ve bude, a istodobno biste bili podignuti za stari ovratnik i protreseni poput make. Bili biste treseni i treseni dok ne bi nita ostalo. Izgubili biste svoje ime i svoje tijelo i sebe i ba vas nije bilo briga, i ekali biste dok vam izma ili nokat ne postanu uti, onda sve ui i ui cijelo vrijeme. Onda bi svjetla poela pucketati poput atomike i izma ili nokat ili, to ve bude, djeli praine na vaim hlaama, pretvorili bi se u veliko veliko veliko mjasto, vee od cijelog svijeta, i upravo biste bili upoznati sa starim Gospodji-nom iliti Bogom kad je sve bilo gotovo. Vratili biste se u ovdje i sada nekako cvilei, s ustima sasvim spremnim za kmekme. Sad, to je jako lijepo, ali veoma kukaviki. Niste stavljeni na ovaj svijet samo da biste doli u dodir s Bogom. 13 Takva itv&T mogla je izvui svu snagu i dobro iz elovje-ka. : "A onda, to emo?" Stereo oprema bila je ukljuena i pomislili biste da se pjevaev golos kree iz jednog dijela bara u drugi, letei do stropa i onda se obruavajui i jurei od jednog do drugog zida. Bio je to Berti Laski koji je strugao zbilja stareju stvar zvanu "Ti mi ljuti boju". Jedna od tri komada za ankom, ona sa zelenom perikom, stalno je uvlaila trbuh i izbacivala ga u ritmu onoga to su zvali glazbom. Mogao sam osjetiti da noevi iz starog moloka poinju bockati, i sad sam bio spreman za malo dvadeset-na-jedan. Pa sam skiknuo: "Van van van van!" kao pseto, i onda sam opalio tog vjeka stoje sjedio kraj mene, i bio daleko i razble-betan, jednim horroro udarcem na ukho iliti organ sluha, ali on to nije osjetio i nastavio je sa svojim: "Telefonska zamjeancija i kad frfularije budu dumbidumbidu." Osjetit e on to kad se vrati, kad stigne iz onog dalekog mjesta. "Kamo van?" pitao je Georgie. "Ma, samo etati", rekao sam, "i vidjati to e naii, O brao moja mala." Pa smo izili u veliku zimsku noaju i krenuli niz Bulevar Marghanita i skrenuli u Aveniju Boothbv, i tamo nali ono to smo ba i traili, maljutku poalicu da s njom ot-ponemo tu veer. Bio je to jedan drhtavi stareji vjek uiteljskog tipa, s naoalama, usta

  • otvorenih na hladnom zraku noaje. Imao je knjige pod rukom i uljivi kiobran i dolazio je iza ugla iz Javne knjinice, koju nije ba puno ljudo-va koristilo tih dana. Niste zbilja vidjeli ba mnogo starih buroaskih tipova vani nakon mraka tih dana, zbog malobrojnosti policije i nas finih mladih maljika uokolo, i ovaj elovjek profesorskog tipa bio je jedini pjeak u cijeloj ulici. Pa smo dogiljali do njega, veoma pristojno, i ja sam rekao: "Ispriavam se, brate." 14 i Izgledao je maljenko puglan kad je vidjao nas etvoricu tako, kako prilazimo sve tiho i pristojno i nasmijeeno, ali je rekao: "Da? Stoje?" veoma glasnim uiteljskim golosom, kao da nam pokuava pokazati da nije puglan. Ja sam rekao: "Vidim da ima knjige pod rukom, brate. Odista je rijetko zadovoljstvo u ova vremena naii na nekog tko jo ita, brate." "Oh?" rekao je, drhtei. "Je li? A, shvaam." I stalno je prelazio pogledom s jednog na drugog od nas etvorice, sada se nalazei kao u sredini veoma nasmijeenog i uljudnog etverokuta. "Da", rekao sam. "Zanimalo bi me veoma, brate, ukoliko bi mi ti ljubazno dozvolio vidjeti kakve knjige su to to ih nosi pod rukom. Nita na ovom svijetu nije mi milije od dobre iste knjige, brate." "iste", rekao je. "iste, ha?" A onda je Pete zgrabjao te tri knjige od njega i dao nam ih zbilja skoraje. Kao trojica, svi smo imali po jednu da vidjamo osim Tupog. Ona koju sam ja dobio zvala se Osnove kristalografije, pa sam je otvorio i rekao: "Izvrsno, odista prvorazredno", stalno okreui stranice. Onda sam rekao veoma okiranim golosom: "Ali to je ovo ovdje? Kakva je ovo prljava slovja? Sav crvenim to sam pogledao takvu rije. Razoarava me, brate, zbilja me razoarava." "Ali," probao je on, "ali, ali ..." "Sad," rekao je George, "ovdje je ono to bih ja nazvao zbilja prljavim. Ovdje ima jedna slovja koja poinje na k i jedna na p." On je imao knjigu koja se zvala udo pahuljice. "Oh", rekao je jadni stari Tupi, smotrajui preko Pete-ovog ramena i idui predaleko, kao to je uvijek i iao, "ovdje pie to joj je sve uradio, i tu je i slika i sve. Ma", rekao je, "ti si samo pokvarena stara ptiurina." 15 "Starac tvojih godina, brate", rekao sam ja i poeo kidati knjigu koju sam drao, i ostali su uinili isto s knjigama koje su oni imali, Tupi i Pete se otimajui oko Rombo-hedralnog sustava. Stareji profesorski tip poeo je kriati: "Ali one nisu moje, to je vlasnitvo

  • zajednice, ovo je isti bezobrazluk i vandalsko djelo", ili tako neka slovja. I pokuao nam je kao oduzeti knjige, to je bilo patetino. "Ti zasluuje dobru lekciju, brate," rekao sam, "zasluuje je." Ta knjiga o kristalima koju sam ja imao bila je vrlo tvrdo uvezana i teka za razrazjati u komade, bivajui zbilja stareja i napravljena u danima kad su se stvari pravile da kao potraju, ali sam uspio poderati stranice i baciti ih aku po aku poput pahuljica, mada velikih, posvuda po tom kriuem starom vjeku, a onda su ostali uradili isto sa svojima, dok je stari Tupi plesao okolo poput klauna kakav je i bio. "Eto ti", rekao je Pete. "To ti je kaa od Ijuskica za tebe, ti odvratni itatelju gadosti i prljavtina." "Ti zloesti stari vjee, ti", rekao sam ja, i onda smo ga poeli ritati. Pete mu je drao rukaje, a Georgie mu je nekako rastvorio usta i Tupi mu je istrgnuo umjetne zubaje, gornje i donje. Bacio ih je na plonik i ja sam ih podvrgnuo starom gaenju izmom, mada su bili tvrdokorni, bivajui nainjeni od nekakve nove horroro plastine tvari. Stari vjek poeo je putati nekakve raspadajue umovaje - "vuf vaf vof - pa je Georgie popustio stisak kojim mu je drao gubaje razmaknute i samo mu dao jednom po bezu-bim ustima svojom oprstenjenom akom, i od toga je stari vjek poeo puno stenjati, a onda eto krvi, brao moja, stvarno prelijepo. Pa smo onda samo mu skinuli vanjske platje, skidajui ga do veste i dugih gaa (jako stareje; Tupi mu je skoro otkinuo glavu), i onda ga Pete prekrasno udario u pjat, i pustili smo ga. Krenuo je nekako teturavo, jer to stvarno nije bio previe jak tolok, stalno: "Oh oh oh", ne 16 znajui gdje je i stoje zbilja, i mi smo mu se rugali i prevrnuli mu depove, dok je Tupi u meuvremenu plesao uokolo s njegovim uljivim kiobranom, ali u njima ba i nije bilo puno toga. Bilo je nekoliko starejih pisama, od kojih su neka potjecala jo iz 1960., s: "Moj najdrai najdrai" u njima i sva ta epuka, i privjezak s kljuevima i stareja rasklimana penkala. Stari Tupi odustao je od svog plesa s kiobranom i naravno morao poeti itati naglas jedno od pisama, kao da pokae praznoj ulici da zna itati. "Moje drago," recitirao je, vrlo visokim golosom, "mislit u na tebe dok nisi tu i nadam se da e zapamtiti da se toplo odjene kad izlazi na veer." Onda je ispustio jako um-naji smjah - "ho ho ho" pretvarajui se da poinje brisati svoju jamuku s njim. "U redu", rekao sam. "Pustite, O brao moja." U hlaama tog starejog vjeka bilo je samo malenko love (to jest novca) - ne vie od tri golije - pa smo podvrgli sve te prljave male novie tretmanu razbacivanja, postoje to bio kokoji napoj prema iznosu lijepovica koji smo ve imali kod sebe. Onda smo polomili kiobran i razrazjali mu platje i prepustili ih vjetrovima, brao moja, i onda smo bili gotovi sa

  • starejim vjekom uiteljskog tipa. Nismo uradili mnogo, znam, ali to je bilo samo kao poetak veeri i ja nemam namjeru davati iza priku vama ili vaima za to. Noevi u mlijeku-plus sad su bockali fino i horroro. Sljedea stvar je bila da se poigramo samaria, to je bio nain da se rijeimo neto lovice kako bismo imali vie inicijative za kao malo duanskog kraovanja, pa smo uli u Duke of New York na Amisovoj aveniji i svakako da su tamo udobno smjetene bile tri do etiri stare babuke koje su pjatjale svoje crno s pjenom od DP (dravne pomoi). Sad smo mi bili jako dobri maljici, smjeei se dobro-veernje svakome i svima, mada su se te stare naborane paljerice poele skroz tresti, sa starim rukajama, proaranim 17 venama, koje su drhtale oko aa i prolijevale pjenu na stol. "Ostavite nas na miru, deki," rekla je jedna od njih, s licem kao tloris od toga stoje bilo oko tisuu godina staro, "mi smo samo sirote starice." Ali mi smo samo izloili zube, bijes bijes bijes, sjeli, pozvonili, i ekali da momak doe. Kad je stigao, sav nervozan i trljajui ruke o svoju masnaju pregau, naruili smo nam etiri veterana - veteran je rum i seri brendi izmijean, stoje bilo popularno ba tad, a neki su voljeli i malo limete u to, to bi bila kanadska varijanta. Onda sam ja rekao momku: "Daj onim jadnim starim babukama tamo preko neto hranjivo. Veliki koti za sve i neto za ponijeti." I istresao sam pun dep engi svud po stolu, i ostala trojica su slijedila moj primjer, O brao moja. Pa su dupli zlatnjaci bili donijeti za stare izbrazdane pa-ljerice, i one nisu znale to da kau ili uine. Jedna od njih je uspjela protisnuti: "Hvala, deki", ali si mogao vidjeti kako one misle da se neto prljavo kao sprema. U svakom sluaju, dana im je svakoj po boca Yank Generala, to je vinjak, za ponijeti, i dao sam novce za njih da im se dostavi svakoj po tucet crnog s pjenom sljedee jutro, da one ostave svoje smrdljive stare enskaje adrese na pultu. Onda smo s lovom stoje preostala otkupili, brao moja, sve mesne pite, perece, sirne grickalice, ips i okolade u tom mjastu, a i to je bilo za stare komade. Onda smo rekli: "Vraamo se za minjutu", a stare pticaje su jo govorile: "Hvala, momci", i: "Bog vas blagoslovio, deki", i mi smo izlazili bez i prebite pare u naim karmanima. "Od toga se osjeti ba dobrajo, zbilja", rekao je Pete. Mogao si vidjeti da jadni stari tupi Tupi nije ba ponjimao sve to, ali nije rekao nita iz straha da bude nazvan glupa-jom i upljotikvim udakom. Pa, krenuli smo sad oko ugla u Aveniju Attlee, i tamo je bio taj

  • duan sa slatkiima i tumorima jo otvoren. Ostavili smo ih na miru, ima tome 18 tri mjeseca, i cijeli frtalj bio je vrlo miran u cjelini, tako da se naoruani milicajkani ili ophodnje razova nisu previe motali tamo, bivajui vie sjeverno od rijeke tih dana. Stavili smo maskaje - nove stvari su bile, zbilja horroro, stvarno izvrsno napravljene; bile su kao lica povijesnih osoba (rekli bi vam imena kad ste kupovali) i ja sam imao Dis-raelija, Pete je imao Elvisa Preslevja, Georgie je imao Hen-ryja VIII., a jadni stari Tupi imao je jednog vjeka pjesnika zvanog PiBi Shellev; bile su kao stvarno preruavanje, s kosom i sve, i bile su neka jako vrlo specijalna plastina ve pa si ih mogao smotati kad ti vie ne treba i sakriti ih u izmu - onda smo nas tri ula unutra, Pete je drao asu vani, ne da se imalo oko ega brinuti tamo. im smo udarili po duanu krenuli smo na Slousea to gaje drao, veliku trbuastu hladetinu od vjeka koji je vidjao odmah to se zbiva i krenuo ravno unutra gdje bio je telefon i moda njegova dobro nauljena pjukaja, sa est gadnih punjenja. Tupi je preao pult skoraje kao pticaja, razbacujui pakete njuaja i lomei veliki pano na kojem je bio komad stoje kesila zubaje muterijama i grudaje su joj skoro ispadale kao reklama za neku novu marku tumora. to ste onda mogli vidjati bilo je kao velika lopta to se kotrlja po duanu iza zavjese, to su bili stari Tupi i Slouse nekako spojeni u samrtnoj borbi. Onda ste mogli slujati dahtanje i frktanje i vei kako padaju i psovanje i onda staklo kako krah krah krah. Majka Slouse, ena mu, bila je kao zaleena iza tezge. Mogli smo znati da e vrisnuti kao zaklana im dobije priliku, pa sam ja jako skoraje preao tezgu i zgrabio je, i horrorou velika gromada je bila, sva njua-jua na parfem i s pljaspljas velikim poskakujuim gruda-jima na njoj. Stavio sam joj rukaju na gubjac da je sprijeim da razglasi umorstvo i razaranje na sve etiri strane, ali ta gospoa pasja mije uputila veliki gadan ugriz na istu i ja sam bio taj koji je obavio vritanje, a onda je ona krenula 19 s krasnim vapajem za milicajkanima. Pa, onda ju je trebalo tolokirati kako valja jednim od tegova s vage, a onda poten dodir ipkom to su je drali za otvaranje sanduka, i to je izvuklo crveni kao starog prijatelja. Pa smo je na pod i poderali joj platje iz zabave i malo njeno izmom da se prekine njeno stenjanje. I, vidjavi je kako lei s gruda-jima na vidjelu, pitao sam se da li, ali to je bilo za kasnije te veeri. Onda smo oistili blagajnu, i bilo je super hor-roro plijena te noaje, i uzeli smo po koju kutiju od samo najboljih tumora za svakog, i odosmo mi, brao moja.

  • "Ba zbilja veliki teak kopilan je bio", stalno je govorio Tupi. Nije mi se svialo kako Tupi izgleda; izgledao je prljavo i neuredno, kao vjek to je bio u tunjavi, to i jest bio, naravno, ali nikad ne trebate izgledati kao da ste bili. Mana muje bila kao daje netko gazio po njoj, maskaja mu je bila svuena i imao je prljavtinu s poda na licaju, pa smo ga odveli u pokrajnju uliicu i malenko ga uredili, moei tatuke pljuvakom da ojastimo prljavtinu. to sve ne inimo za starog Tupog. Bili smo natrag u Duke of New York jako skoraje, i raunao sam po mom satu da nismo bili odsutni vie od deset minuta. Stareje stare babuke jo su bile tamo dudlajui crno s pjenom i kote kojima smo ih astili, i rekli smo: "Bog, cure, to ete popiti?" Poele su sa starim: "Jako ljubazno, momci, Bog vas blagoslovio, momci", i tako smo pozvonili na zvrczvrc i pozvali ovaj put drugog konobara i naruili pive s rumom unutra, bivajui jako oednjeli, brao moja, i to god su stare pticaje htjele. Onda sam rekao starim babukama: "Nismo izlazili odavde, zar ne? Bili smo tu cijelo vrijeme, zar ne?" Sve one su ukopale zbilja skoraje i rekle: "Tako je momci. Bili ste nam pred oima, stalno. Bog vas blagoslovio, momci", pijui. Ne da je to ustvari bilo bitno. Oko pol sata je prolo prije nego to je bilo bilo kakvog znaka ivota meu milicajkanima, a onda su to bila samo dva vrlo mlada roza to 20 su ula, jako ruiasti pod svojim velikim drotovskim kacigajama. Jedan je rekao: "Znate li vi ovdje neto o dogaanjima u Slouseovom duanu veeras?" "Mi?" rekao sam ja, nevino. "Zato, stoje bilo?" "Kraa i prebijanje. Dvoje u bolnici. Gdje ste vi bili veeras?" "Ne svia mi se taj gadan ton", rekao sam. "Nije me briga za te gadne insinuacije. O vrlo sumnjiavoj naravi sve to progovara, brao moja mala." "Bili su ovdje cijele veeri, momci", poele su kriaja-ti stare harpije. "Bog ih blagoslovio, nema boljih deki meu ivima glede ljubaznosti i dareljivosti. Bili su ovdje cijelo vrijeme, jesu. Ni da mrdnu ih nismo vidjele." "Samo pitamo", rekao je drugi mladi milicajkan. "Imamo posla koji radimo kao i svi drugi." Ali su nas gadno upozoravajuce pogledali prije nego to su izili. Dok su izlazili mi smo im uruili malo glazbe s usana: prrrrrrrr. Ali sam ja, za sebe, bio pomalo razoaran stvarima kakve su bile tih dana. Nita protiv ega bi se mogli boriti. Sve lako kao poljubi mi arje. Ipak, no je jo bila vrlo mlada. 21 Ka

  • smo izili izvan Duke of New Yorka vidjali smo na svjetlu dugog osvijetljenog barskog prozora brboueg starog pjanistu ili pijanicu, kako urla prljave pjesme svojih otaca i pravi bljurp bljurp izmeu toga kao da mu je prljavi stari orkestar u njegovom smrdljivom trulom elucu. Jedna ve stoje nikad nisam mogao podnijeti je bilo to. Nisam nikad podnosio da vidim muaja svog prljavog kako se valja i podriguje pijan, ma koliko bio star, ali jo naroito kad je bio zbilja stareji kao ovaj. Bio je nekako stisnut uz zid i krpe su mu bile u sramotnom stanju, sve zguvano i neisto i prekriveno drekom i blatom i prljavtinom i tim stvarima. Pa smo ga dohvatili i dokaili s par dobrih horroro toloka, ali je on i dalje nastavio pjevati. Pjesma je bila: I vratit u se mojoj dragoj, mojoj dragoj, . Kada tebe, moja draga, ne bude bilo. Ali kad gaje Tupi iaketao nekoliko puta po prljavoj pijandurskoj gubici prestao je pjevati i poeo kriati: "Hajde, dokrajite me, vi kukaviki kopilani, ionako ne elim ivjeti, ne u smrdljivom svijetu kao stoje ovaj." Tada sam rekao Tupom da malo smiri, jer me ponekad zanimalo da sluajem to neki od tih starejih raspadotina imaju rei o ivotu i svijetu. Pitao sam: "Oh. A to je to smrdljivo u njemu?" On je povikao: "Smrdljiv je ovo svijet jer puta mlade navaliti na stare kao to ste vi uinili, i vie nema ni zakona ni reda." Kriao je glasno i mahao rukajama i inio 22 stvarno horroro sa slovajama, dok mu je tek pokoji blurp blurp dolazio iz kiki, kao da neto orbitira tamo unutra, ili kao neka jako neprilina upadica muja koji pravi umaje, tako da je taj stari vjek stalno kao prijetio mu akama, viui: "Nije to vie svijet za starca, a to znai da se ja ni mrvicu ne bojim vas, djearci, jer sam previe pijan da osjetim bol ako me udarite, i ako me ubijete bit e mi drago to sam mrtav." Mi smo mekali i onda se nakesili, ali nismo rekli nita, a onda je on rekao: "Kakav je to uope svijet? Ljudi na Mjesecu i ljudi se vrte oko Zemlje kao muice oko svjetiljke, i vie se uope ne pazi na zemaljski zakon ni red. Pa najgore to moete uinite, vi prljavi kukaviki huligani." Onda nam je dao malo glazbe usnama - "prrrrzzzrrrr" - kao to smo mi onim mladim milicaj-kanima, a onda je poeo opet pjevati: 0 draga draga zemljo, za tebe sam se borio 1 donio ti mir i pobjedu - ir; Pa smo krenuli u njega lijepo, smijeei se preko cijelih licoja, ali je on nastavio pjevati. Onda smo ga sapleli tako da se ispruio na dugo i iroko i iz njega je nahrupio cijeli lonac pivske bljuvotine. To

  • je bilo odvratno pa smo ga izmom, svatko po jednom, a onda je krvca, a ne pjesma ili bljuvotine, krenula iz njegove prljave stare gubice. Onda smo krenuli svojim putem. Tamo kod Gradske strojarnice smo naili na Billyboya i njegovih pet druzja. Sad u tim danima, brao moja, udruivanje je bilo veinom u etvorke ili petice, to su bile kao auto-ekipe, postoje pet udoban broj za auto, a est je bio krajnji broj za veliinu bande. Ponekad bi se bande okupile da naprave kao maljenke vojske za veliki noni rat, ali uglavnom je bilo najbolje lutati u tim kao malim brojevima. Billyboy je bio neto od ega mi je bilo zlo 23 samo kad bih vidjao njegovo debelo nakeeno licoje, a uvijek je imao taj vonj kao jako ueglo ulje u kojem se mnogo puta prilo, ak i kad je bio odjeven u svoje najbolje platje, kao sad. Vidjali su nas ba kad smo mi vidjali njih, i sad je bilo kao jedno jako tiho uzajamno gledanje. Ovo e biti stvarno, ovo e biti kako treba, ovo e biti no-aja, uaje, britvaja, ne samo pesti i izme. Billyboy i njegovo drugaje prestali su s onim to su radili, to je bilo da su se ba spremali napraviti neto jednoj rasplakanoj maloj djevoki to su je imali tamo, ne starijoj od deset, ona je kriajala ali s platjama jo na sebi, Billyboy ju je drao za jednu rukaju, a njegov broj jedan, Leo, za drugu. Vjerojatno su ba obavljali dio s prljavim slovajama prije nego to se spuste na malenki dio ultranasilja. Kad su vidjali nas da stiemo pustili su taj buhuhuhui mali komad, poto ih je bilo jo koliko hoe tamo gdje su i nju nali, i ona je otrala na svojim mravim bijelim nogicama koje su bljeskale u mraku, jo uvijek viui: "Oh oh oh". Rekao sam, smijeei se veoma iroko i druzjarski: "Pa, zar nije to stara debela jarina Billyboy glavom i smradom. Kako ste mi, vi mutna zdjelo jeftine smrdljive masti? Doi da dobije malo po jajcima, ako ih uope ima, ti ukopljena hladetino." I onda smo poeli. Bilo je etvorica nas na est njih, kao to sam ve istaknuo, ali jadni stari Tupi, i pored sve svoje tuposti, vrijedio je za trojicu drugih u istom ludilu i prljavoj borbi. Tupi je imao ba horroro dugo uaje iliti lanac oko pasa, dvaput omotan, i razmotao je to i poeo njim lijepo ibati po oima iliti glazojama. Pete i Georgie imali su zdravo otre no-aje, ali sam ja to se mene tie imao finu stareju horroro koljaku britvaju koju sam, u to doba, mogao trgnuti blistavo umjetniki. 1 tako smo se mi zadratirali u mraku, sa starom Lunom, i ljudima na njoj, koja je ba izlazila, zvijezdama to su ubadale kao da bi mogle biti noevi nestrpljivi 24

  • da se prikljue dratiranju. S mojom britvajom uspio (tom prosjeci ba kroz platje naprijed najednom od Bil!yboyevih druzja, jako jako precizno i nisam ni dotakao pljot ispod tkanine. Onda se, u dratsovanju, taj druzja Billyboyev najednom naao otvoren kao mahuna, golog trbuha i pokazujui gae, i onda se on jako jako razdrajao, maui i vritei i gubei gard i putajui starog Tupog s lancem stoje vijugao hhhh, pa gaje stari Tupi zalanio ba po glazjama, i taj druzja Billyboyev se oteturao urlajui iz sveg srca. Ilo nam je jako horroro, i uskoro nam je Billyboyev broj jedan bio pod nogama, zaslijepljen lancem Tupog i puzei i urlajui kao zvijer, ali jedna dobra izma u golovu i on je bio ugaen ugaen ugaen. Od nas etiri Tupi je, kao i obino, proao najgore glede izgleda, to e rei licoje mu je bilo sve krvavo, a krpe prljavi nered, ali mi drugi bili smo mirni i cijeli. Sad je smrdljivi debeli Billyboy bio onaj kojeg sam htio, i tamo sam ja plesao s mojom britvajom kao da sam brico na palubi broda na jako nemirnom moru, pokuavajui ga zakaiti s par dobrih rezova po njegovom neistom masnom licoju. Billyboy je imao noaju, dugi skakavac, ali on je bio malen-kajo prespor i teak na pokretu da vrijedne bilo koga ba gadno. I, brao moja, bio je pravo zadovoljstvo meni taj valcer - lijeva dva tri, desna dva tri - i da reem lijevi obra-i i desni obrai, tako da su dvije kao zavjese od krvi potekle istodobno, jedna sa svake strane njegove ugojene prljave gubice na zimskoj svjetlosti zvijezda. Tekla je ta krv kao crvene zavjese, ali mogao si vidjati da Billyboy nije nita osjetio, i trupkao je i dalje kao debeli stari medvjed, bockajui prema meni svojim noajem. Onda smo oslujali sirene i znali da milicajkani stiu s pukajama na gotovs kroz prozore policijskih auta. Ona 25 mala raskmeena djevoka im je rekla, izvan svake sumnje, poto je bila kutija za pozvati rozove nedaleko iza Opinske strojarnice. "Jo u te ja, ne boj se," zazvao sam, "jaretino smrdljiva. Ostat e ti bez jajca, kako treba." Onda su oni otrali, polako i zadihano, osim Broja Jedan Lea koji je hrkao na zemlji, dalje na sjever prema rijeci, i mi smo otili na drugu stranu. Odmah iza sljedeeg skretanja bila je uliica, mrana i pusta i otvorena s oba kraja, i tamo smo se odmorili, daui brzo pa polaganije, onda diui kao normalno. Bilo je to kao odmaranje izmeu dvije strane i veoma ogromne planine, to bi bili blokovi stanova, a u prozorima svih stanova mogao si vidjeti kao plavo pleue svjetlo. To bi bila telka. Noas je bilo to su zvali svjetskim programom, stoje znailo da isti program gleda svatko na svijetu tko hoe, to su uglavnom bili sredovjeni srednjeklasni ljudovi. Bit e neki veliki slavni glupi komini elovjek

  • ili crni pjeva, i sve se to odbijalo od speci-janih telkakih satelita duboko u svemiru, brao moja. ekali smo daui, i mogli smo slujati sirenirajue mili-cajkane kako idu na istok, pa smo znali da smo sad u redu. Ali jadni stari Tupi stalno je gledao gore u zvijezde i planete i Lunu s ustima irom otvorenim kao klinac koji nikad prije nije vidjao bilo to takvo, i on je rekao: "to li je na njima, pitam se. to bi bilo tamo gore na takvim stvarima?" Ja sam ga jako gurnuo, rekavi: "Hajde, glupaje kopile kakav ti jesi. Nemoj ti misliti o njima. Bit e ivot kao i ovdje dolje najvjerojatnije, s tim da neki dobiju no, a neki ga zabiju. A sad, dok je noka jo molodoja, hajdemo mi svojim putem, O brao moja." Drugi su se meknuli na to, ali jadni stari Tupi pogledao je ozbiljno u mene, pa opet gore u zvijezde i staru Lunu. I tako smo mi krenuli za svojim poslom niz uliicu, dok se svjetski program plavio oko nas s obje strane. Ono to nam je sad trebalo bio je auti, pa 26 smo skrenuli lijevo iz uliice, znajui istog trena da smo na Priestlev Placeu im smo vidjeli veliki bronani kip nekog starejeg pjesnika s majmunskom gornjom usnom i lulom zabijenom u iskrivljena stara usta. Idui na sjever doli smo do prljavog starog Filmodroma, zguljenog i raspadnutog jer nitko vie nije ba puno iao tamo osim malj-ika poput mene i mojih drugaja, i onda samo da viemo ili razrezujemo ili malo unutra-van-unutra-van u mraku. Mogli smo vidjati po plakatu na fasadi Filmodroma, s nekoliko mrlja od muha, daje na programu uobiajena kauboj-tina, s arhanelima na strani erifa koji puca na kradljivce stoke iz pakla, ivahne stvari kakve je Dravfilm proizvodio u tim danima. Auti parkirani kraj kina nisu bili ba horroro, uglavnom bijedne stareje vee, ali bio je jedan prilino nov Durango 95 za kojeg sam mislio da bi mogao posluiti. Georgie je imao jedan od onih poliklefa, kako su ih zvali, na svom privjesku za kljueve, pa smo uskoro bili ukrcani - Tupi i Pete otraga, gospodski puckajui svoje tumore - a ja sam okrenuo paljenje i pokrenuo ga i preo je zbilja horroro, fino toplo vibrirajue utilo svud u crijevci-ma. Onda sam pritisnuo nogajom, i lijepo smo krenuli unatrag, i nitko nas nije vidjao kad smo krenuli. Motali smo se oko onog dijela koji su zvali predgraem neko vrijeme, plaei stare vjekove i enaje koji su prelazili put i krivudajui za makama i tako to. Onda smo krenuli putem na zapad. Nije bilo mnogo prometa, pa sam starom nogajom skoro probio pod, i Durango 95 je derao put kao pagete. Uskoro je bilo zimskog drvea i mraka, brao moja, sa zemljom u mraku, i najednom mjestu sam pregazio neto veliko s iskeenom zubatom gubicom u svjetlu farova, to je onda zakrialo i zakrckalo ispod i stari Tupi otraga smijao se da mu golova otpadne - "Ho ho ho" - na

  • to. Onda smo ugledali jednog mladog malj ika sa svojim komadom, kako se ljubiljubi ispod stabla, pa smo stali i zaklicali im, 27 pa smo ih onda lupili s par toloka onako preko volje, to ih je rasplakalo, i odosmo mi dalje. Ono to nam je sad bilo na umu bio je stari iznenadni posjet. To je bilo ba fino i dobro za mek i malo ultranasilja. Konano smo dospjeli u neto kao selo, i odmah izvan tog sela bila je nekakva mala kua na osami s malo vrta. Luna se sad ve dosta uzdigla, i mogli smo vidjati tu kolibu fino i jasno kad sam ja usporio i zakoio, dok su se ostala trojica kikotala kao bezumnaji, i mogli smo vidjati da je ime na kapiji te kucaste vee bilo DOM, jako glupajo ime. Izaao sam iz auta, zapovjedivi svojim drugajima da utihnu s kikotanjem i ponaaju se kao ozbiljno, i otvorio sam tu maljenku kapiju i doao do ulaznih vrata. Pokucao sam fino i njeno i nitko se nije pojavio, pa sam pokucao jo malo i taj put sam mogao slujati da netko dolazi, onda se zasun pomakao, i vrata su se otvorila par centimetara, pa sam mogao vidjati to jedno glazje kako me gleda, a vrata su bila na lancu. "Da? Tko je?" Bio je to golos nekog komada, mlade djevoke sudei po zvuku, pa sam rekao veoma profinjenim nainom govora, pravim gospodskim golosom: "Oprostite, gospo, vrlo mi je ao to vas uznemiravam, ali moj prijatelj i ja izili smo u etnju, i mom prijatelju je pozlilo sasvim iznenada i to je velika nevolja, on je tamo na putu i jei bez svijesti. Biste li bili toliko ljubazni da me pustite da upotrijebim va telefon da telefoniram hitnoj pomoi?" "Nemamo telefon", rekla je ta djevoka. "ao mi je, ali nemamo. Morat ete ii nekamo drugamo." Iznutra iz te maljutke kue mogao sam slujati klak klak klaki klak klak klakiti klakklak kako neki vjek tipka, a onda je tipkanje stalo i zauo se glas tog elovjeka kako pita: "Stoje, draga?" "Pa", rekao sam, "biste li mogli biti toliko dobri da mu date au vode? To je kao neki napad, znate. Izgleda da se sruio od nekakvog napada." > ; 28 Djevoka je kao oklijevala i onda rekla: " Onda je otila, a moja tri druzja su izali iz kola tiho i pr li se zbilja horroro skriveki, sad stavljajui maskaje, onda sam i ja stavio svoju, onda je samo stvar bila u tome da ja zavuem staru rukaju i otkvaim lanac, poto sam smek-ao tu djevoku mojim gospodskim golosom, tako da nije zatvorila vrata kako je trebala, poto smo mi bili noni stranci. Nas etvorica smo tada uletjeli urlikajui, sa starim Tupim koji je kao i obino izigravao budalu skakanjem gore--dolje i pjevanjem runih slovaja, i bila je to fina maljutka kua, rei u to. Svi smo meknuli u

  • sobu u kojoj je bilo upaljeno svjetlo, i tamo se ta djevoka kao skupila od straha, mlad zgodan komad sa zbilja horroro grudima, i s njom je bio taj elovjek to je bio njen muaja, mladog izgleda, ali s oajama s ronatim okvirom, a na stoluje bio pisai stroj i sve papiri rasuti svuda, ali ruje bila jedna mala hrpa papira stoje kao moralo biti ono stoje ve otipkao, pa je tu bio jo jedan inteligentan vjek knjikog tipa kao onaj s kojim smo se zezali prije nekoliko sati, ali ovaj je bio pisac, a ne itatelj. U svakom sluaju, rekao je: "to je ovo? Tko ste vi? Kako se usuujete ui u moju kuu bez dozvole." A cijelo vrijeme glasja mu je drhtio kao i rukaje. Pa sam ja rekao: "Ne boj se. Ako straha ima u srcu svome, O brate, molim te iz njega ga odsad izbaci." Tada su Georgie i Pete otili nai kuhinju, dok je stari Tupi ekao zapovijedi, stojei pokraj mene s gubicom sasvim otvorenom. "Stoje ovo, onda?" rekao sam ja, uzimajui hrpu kao otipkanog sa stola, i muaja s ronatim okvirom rekao je drhtavo: "Ba to i ja elim znati. to jest ovo? to elite? Odlazite odmah prije nego to vas izbacim." Pa se jadni stari Tupi, maskiran kao PiBi Shellev, dobro glasno za-mekao na to, urlajui kao nekakva ivotinja. 29 "To je knjiga", rekao sam. "To je knjiga koju ti pie." Moj stari golos uinio sam veoma grubim. "Uvijek sam se veoma divio onima to mogu pisati knjige." Onda sam pogledao gornji list, i tamo je bilo ime - NARANA NA NAVIJANJE - i rekao sam: "To je dosta glupaji naslov. Tko je ikad uo za naranu na navijanje?" Onda sam proitao maljenki dio jednim veoma glasnim kao popujuim golosom: "- Pokuaj da se nametne ovjeku, biu razvoja i sposobnom za slatkou, za sono curenje po konanim bradatim usnama Boga, pokuati nametnuti, kaem, zakone i uvjete prigodne mehanikoj kreaciji, protiv toga ja podiem ma svog pera -" Tupi je na to ispustio staru glazbu s usana, a i ja sam se morao nameknuti. Onda sam poeo trgati listove i razbacivati komadie po podu, a taj muaja pisac postao je bezumnaja i krenuo na mene sa zubjima stisnutim u utom sjaju i noktima uperenim poput pandi. Pa je to bio lagvort za starog Tupog i on je krenuo smijeei se i govorei op op i a a a na drhtavu glavu tog vjeka, prvo lijevom akom pa desnom, pa je na dragi stari druzja crveno - crveno vince iz bave i isto posvuda, kao da ga pravi ista velika tvrtka - poelo liti i prljati lijepi isti tepih i komadie knjige koju sam ja jo kidao, razrez razrez. Cijelo to vrijeme ta djevoka, njegova ljubljena i vjerna supruga, samo je stajala sleeno pokraj kamina, a onda je poela isputati maljucke kriove, kao u ritmu

  • rada aka starog Tupog. Onda su Georgic i Pete doli iz kuhinje, obojica vaui, mada s maskajama navuenim, mogao si to raditi kroz njih bez problema, Georgie s hladnim butom neega u jednoj rukaji i pola truce kljeba s velikom grudom maslaca u drugoj, a Pete s bocom piva koja se sva zapjenila i hororo komadom kolaa od ljiva. Oni su poeli ha ha ha, kad su vidjali starog Tupog kako plee okolo i akari tog vjeka pisca tako daje vjek pisac poeo plaovati da mu je 30 kao ivotno djelo uniteno, sve bu hu hu iz jako okrvavljenih usta, ali to je bilo ha ha ha na priguen nain nekog tko jede i mogao si vidjeti zalogaje onog to su jeli. Nije mi se to svialo, postoje to prljavo i lampavo, pa sam rekao: "Ostavite te jestvine. Nisam dao dozvolu. Uhvatite ovog vjeka ovdje da moe sve vidjati i da ne moe izmai." Pa su oni ostavili svoju masnu piu na stol medu razbacane papire i otrupkali do vjeka pisca ije su ronate oaje bile slomljene, ali mu jo visjele na glavi, dok je stari Tupi jo plesao okolo od ega su se tresli ukrasi na polici (ja sam ih sve oborio i vie se nisu mogli tresti, brao mala) dok se zabavljao s autorom Narane na navijanje, inei mu licoje sve crveno i obliveno poput nekakve jako posebne vrste sone voke. "U redu, Tupi", rekao sam. "Sad ona druga ve, Gospodjin nam svima pomogao." Pa je on bio jak prema djevoki, koja je jo uvijek kri kri kriala u jako hororo etvoroetvrtinskom taktu, drei joj ruke iza lea, dok sam ja cijepao to i ovo i ono, a ostali su jo isputali ha ha haove, i stvarno su dobro hororo grudaje bile te koje su tad izloile svoje ruiaste oi, O brao moja, dok sam seja svlaio i spremao za zarivanje. Dok sam se zarivao, mogao sam slujati krike uasa i taj krvarei vjek pisac kojeg su Georgie i Pete drali skoro se oslobodio urlajui bezumnajavo najgora slovja koja sam ve znao i druga koja je izmiljao. Onda je nakon mene stari Tupi trebao doi na red, to je uinio na zvjerski frktavi viui nain bez obraanja panje na maskaju PiBi Shelleva, dok samje ja drao. Onda smo se izmijenili, Tupi i ja smo drali raslinjenog vjeka pisca koji se vie nije zbilja otimao, samo isputao razna slovja kao daje u zemlji iz mlijeko-plus bara, i Pete i Georgie su obavili svoje. Onda je bilo kao mirno, a mi smo bili puni mrnje, pa smo izlomili stoje ostalo za izlomiti - pisai stroj, svjetiljku, stolce - a Tupi, to je bilo tipino za starog Tupog, pomokrio se da ugasi vatru i htio 31 se olakati na tepih, poto je bilo dosta papira, ali sam ja rekao ne. "Van van van van", zaurlao sam. Vjek pisac i njegova enaja nisu

  • bili ba prisebni, krvavi i poderani i isputali su zvukove. Ali ivjet e. Pa smo uli u auto koji je ekao i ja sam volan prepustio Georgieju, poto sam bio maljenko iscrpljen, i vratili smo se u grad, usput gazei poneku udnu krieu stvaricu. 32 Je Jekatali smo natrag u grad, brao moja, ali ba pred gradom, nedaleko onog to zovu Industrijskim kanalom, vidjali smo da se kazaljka goriva spustila, ba kao to su se i nae ha ha ha kazaljke spustile, i auto je stenjao kalj kalj kalj. Nije to bilo za veliku brigu, jer je postaja eljeznice treptala plavo - pali gasi pali gasi - tu odmah. Pitanje je bilo ostaviti auto da ga subiraju rozovi ili, kako smo se osjeali puni mrnje i ubijanja, da ga lijepo toloknemo u stareju vodu za jedan dobar glasan pljesak prije nego to veer umre. Za to drugo smo se odluili, pa smo izali i, bez konica, sva etvorica ga tolokirali do ruba prljave vode koja je bila kao sirup izmijean s produktima ljudske jamuke, onda jedan dobar hororo tolok i ode on unutra. Morali smo odskoiti bojei se da nam pljusak ne poprska platje, ali splje i glurb upao je, tonui ba krasno. "Zbogom, stari druzja", rekao je Georgie, a Tupi je dodao klaunovski smijeh - "Ho ho ho ho." Onda smo otili do postaje da se odvezemo jednu stanicu do Centra, kako se zvalo sredite grada. Platili smo karte lijepo i pristojno i ekali gospodski i mirno na platformi, stari Tupi se zafrkavao s automatima, poto su mu karmani bili puni malih maljut-kih novia, i spreman ako se potreba ukae da razdijeli okoladice sirotima i gladnima, mada nije takvih bilo u okolini, a onda se stari espresso rapido doklimao i mi smo se ukrcali, a vlak je izgledao skoro prazan. Da nam bre proe trominutna vonja zafrkavali smo se s onim to zovu tapecirung, obavljajui malo krasnog horroro cijepanja sjedala i stari Tupi je lupao lancem po oknaju dok staklo 33 nije popucalo i zablistalo na nonom zraku, ali svi smo se osjeali pomalo umorno i iscrpljeno i izmodeno, postoje to bila veer ne malog troenja energije, brao moja, osim Tupog, klaunovske ivotinje kakav je ve bio, punog veselja, ali sasvim prljavog i s odvie vonjaje znoja na njemu, to je bila jedna stvar koju sam ja imao protiv starog Tu-pog- Izali smo u Centru i odetali polako natrag do Korova mlijenog bara, svi pomaljutko radei zijeeeev i pokazujui mjesecu i zvijezdama i svjetlosti svjetiljki nae plombe, jer smo bili maljiki koji jo rastu i ili u kolu preko dana, i kad smo doli do Korove

  • nali smo je punijom nego to je bila kad smo ranije otili. Ali elovjek koji je brboljio, u onoj zemlji, na bijelom i svnthemescu ili emu god, jo je nastavljao, s: "Mangupi usmrtbaenih na put-u-but glab platonsko vrijeme vjetrom noeno". Vjerojatno mu je to bila trea ili etvrta runda te veeri, jer je imao onaj blijedi neljudski izgled, kao daje postao stvar, i kao daje njegovo licoje bilo zbilja komad rezbarene krede. Zbilja, ako je htio toliko se zadrati u toj zemlji, trebao je otii ujedan od privatnih odjeljaka otraga, a ne ostati u velikom mjastu, jer bi se tu neki od maljika malo poigrali s njim, mada ne previe jer bilo je jakih mlatitelja skrivenih u staroj Korovi koji bi mogli zaustaviti bilo kakvu guvu. U svakom sluaju, Tupi se uvukao pored tog vjeka i, sa svojim velikim klaunovskim zjapom od kojeg mu se vidjela visea groica, zgnjeio je stopalo tog vjeka svojom vlastitom velikom prljavom sabogom. Ali vjek, brao moja, nije uo nita, bivajui sad skroz izvan tijela. Uglavnom su se nadsati mljekirali i kolairali i poigravali okolo (nadsatima smo zvali tinejdere), ali bilo je i nekoliko starejijih, vjekova i enaja (ali ne buruja, njih nikad) koji su se smijali i govorjali za barom. Mogli ste vidjeti po njihovoj oianosti i labavim platjama (uglavnom velike 34 konane veste) da su bili na probi u TV studijima iza ugla. Djevoke meu njima imale su ta veoma ivahna licoja i iroka velika usta, jarko crvena, pokazujui mnogo zuba, i mekujui i ne brinui za zloesti svijet ba ni malo. A onda je ploa na stereu zavrila i utihnula (bila je to Jonny ivago, jedan ruski komad, koja je pjevala "Samo svaki drugi dan"), i u kao intervalu, kratkoj tiini prije nego to je sljedea poela, jedna od tih djevoki - vrlo bijela i s nasmijeenim velikim crvenim usnama i u kasnim tridesetima rekao bih - najednom je poela pjevati, samo takt i pol kao daje davala primjer neega o emu su svi oni govorjali, i bilo je kao na trenutak, O brao moja, daje neka velika ptica uletjela u mlijeni bar, i osjetio sam kako mi se sve male maljutke dlaice na tijelu diu i drhtaji poput sporih maljutkih gutera puzaju gore i dolje. Jer sam znao to je pjevala. Bilo je to iz opere Friedricha Gitterfenstera zvane Das Bettzeug, i bio je to onaj dio kad ona skvikne preklana, a slovaje su: "Bolje je ovako moda." U svakom sluaju, uzdrhtao sam. Ali stari Tupi, im je slujao tu slatku kap pjesme poput lomtika vrueg mesa stavljenog vam na tanjur, ispustio je jednu od svojih vulgarnosti, stoje u ovom sluaju bilo trum-betanje usnama za kojim je uslijedio psei urlik za kojim su uslijedila dva prsta dvaput dignuta u zrak i klaunovski smijeh. Osjetio sam se sav u groznici i kao da se guim u usijanoj krvi, slujajui i vidjajui vulgarnost Tupog, i rekao sam: "Kopilan. Prljavi slinavi bezobrazni kopilan."

  • Onda sam se nagnuo preko Georgieja, koji je bio izmeu mene i uasnog Tupog, i skoraje dao Tupom akom po gubici. Tupi je izgledao veoma iznenaeno, otvorenih usta, briui krvcu s gubice rukajom i naizmjenino iznenaeno gledajui crvenu tekuu krvcu i mene. "Zato si to to napravio?" rekao je na svoj neznalaki nain. Nije mnogo njih vidjalo ono to sam uradio, a one koji su vidjali nije 35 bilo briga. Stereo je opet radio i svirao jako bolesnu veu s elektrinom gitarom. Rekao sam: "Zato jer si kopile neodgojeno i nema ni pojma kako se dri glede javnosti, O brate moj." Tupi se zlo i potuljeno namrtio, govorei: "Ne dopada mi se da ti napravi to si sad napravio onda. I ja vie nisam tvoj brat niti hou biti." Uzeo je veliku zamazanu tatoku iz depa i brisao je crveni tok zbunjeno, stalno ga gledajui namrteno kao da je mislio da je krv za druge vjekove, a ne za njega. Bilo je kao da on pjeva krv da se iskupi za svoju vulgarnost dok taje djevoka pjevala glazbu. Ali ta djevoka se sad mekala ha ha ha sa svojim druzji-ma za ankom, miui crvene usne i bljeskajui zubjama, ne primijetivi prljavu vulgarnost Tupog. Ustvari sam ja bio taj o koga se Tupi ogrijeio. Rekao sam: "Ako ti se ne svia ovo i ne eli to, onda zna to ti je initi, brate mali." Georgie je rekao, na otar nain koji mi je skrenuo panju: "Dobro. Nemojmo sad poinjati." "To skroz ovisi o Tupom", rekao sam. "Tupi ne moe cijelog iznja ostati kao malo dijete." I otro sam pogledao Georgieja. Tupi je rekao, a crvena krvca je sad prestajala tei: "Koje prirodno pravo on ima misliti da moe zapovijedati i tolokirati me kad hoe? Muda kaem ja njemu, i lancem u ga po oima kad ga pogledam." "Pazi sad", rekao sam ja, onoliko tiho koliko sam mogao uz stereo koji je odjekivao sa zidova i stropa i vjeka u onoj zemlji iza Tupog koji je postajao sve glasniji sa svojim: "Iskra zbliava, krnjejajnje". Rekao sam: "Pazi, O Tupi, ukoliko nastaviti ivjeti ti eli." "Muda," rekao je Tupi podrugljivo, "velika boljaja mudetina tebi. to si napravio nisi imao prava. Stat u ti s 36 lancem ili noajom ili britvajom kad god, nema da me tolokira bez razloga, razlono je da ja to neu." "Sukob na no kad god hoe", zareao sam ja zauzvrat. Pete je rekao: "A ne, nemojte, vas dva maljika. Druga-je, zar ne? Nije pravo da se drugaje ponaaju takosmjemo. Vidi, tamo su neki brbljavi maljiki koji nam se mekaju, cerekaju. Ne smijemo sebe iznevjeriti."

  • "Tupi", rekao sam, "mora nauiti gdje mu je mjesto. Tono?" "ekaj", rekao je Georgie. "to je sve to o mjestu? Ovo je prvi put da ujem da ljudovi ue gdje im je mjesto." Pete je rekao: "Da se zna istina, Alex, nisi trebao tako bez potrebe tolokirati starog Tupog. Rei u to jednom i ne vie. Kaem to s punim potovanjem, ali da si mene tako morao bi odgovarati za to. Vie nita ne kaem." I uronio je svoje licoje u au mlijeka. Mogao sam osjetiti kako postajem sav razdaraojan iznutra, ali sam to pokuao prikriti, rekavi mirno: "Mora biti vodstva. Stege mora biti. Tono?" Nitko od njih nije skazovao ni rije, ak niti kimnuo. Postao sam jo razdra-ojaniji iznutra, mirniji izvana. "Ja sam", rekao sam, "bio na elu ve dugo. Mi smo svi druzja, ali netko mora biti na elu. Tono? Tono?" Svi su oni kimnuli, kao oprezno. Tupi je suajao zadnje dijelove krvce. On je bio taj koji je tad rekao: "Tono, tono. Dobro-dobraje. Moda malo umorni, svi jesmo. Bolje je vie ne govoriti." Bio sam iznenaen i pomalo maljutko pugljan da sluajam Tupog da govoritja tako pametno. Tupi je rekao: "U krevet je pravi smjer sad, pa bolje kui da krenemo. Tono?" Bio sam jako iznenaen. Druga dvojica su kimnula, tono tono tono. 37 Rekao sam: "Razumje za taj tolcok po ustima, Tupi. Bila je to glazba, zna. Postajem sav bezumnaji kad se bilo koji vjek mjea u to to komad pjeva, kako ve jest. Kao to onda." "Bolje da krenemo prema doma i malo odspatjamo", rekao je Tupi. "Duga je ovo no za maljike koji rastu. Tono?" Tono tono kimnula su druga dvojica. Rekao sam: "Mislim daje najbolje da sad odemo kui. Tupi je dao zbilja horroro prijedlog. Ako se ne sretnemo glede dana, O brao moja, dobro onda - isto vrijeme isto mjesto sutra?" "O da," rekao je Georgie, "mislim da se to da srediti." "Mogao bih", rekao je Tupi, "samo malo maljutko zakasniti. Ali isto mjesto i skoro isto vrijeme sutra, svakako." Jo uvijek je brisao gubaju, mada vie nije tekla krv-ca. "I", rekao je, "za nadati se je da tada nee biti vie komada to pjevaju." Tada se nasmijao svojim starim cerekom Tupog, glasnim klaunovskim hohohohoho. inilo se daje previe tup da se jako uvrijedi. Pa odosmo mi na razne strane, uz moje podrigivanje arrrgh od hladne kole koju sam pitjao. Imao sam svoju koljaku britvaju pri ruci za sluaj da neki od Billyboyevih druzja bude blizu stambenog bloka ekajui, ili to se toga tie bilo koja od drugih bandi ili grupaja ili ajki s kojima bi se s vremena na vrijeme zaratilo. A ja sam ivjeo s tati-com i mamicom u stanu u Zajednikom bloku 18a,

  • izmeu Avenije Kingslev i Wilsonovog puta. Doao sam do velikih ulaznih vrata bez nevolje, mada jesam proao pokraj jednog mladog maljika koji se opruio i kriajao i stenjao u jarku, sav krasno isjeen, i vidio pri svjetlu lampe takoer pruge krvi tu i tamo poput potpisa, brao moja, nonog poigravanja. I jo sam vidjeo ba pored 18a par djevokimh ninija grubo strgnutih u vrelini strasti, O brao 38 moja. I tako, unutra. U hodniku je bila stara dobra zajednika freska na zidu - vjeki i komadi jako dobro razvijeni, strogi u dostojanstvu rada, uz radne stolove i strojeve i bez i krpice platja na njihovim dobro razvijenim tijelima. Ali naravno da su neki od maljika koji ive u 1 8a, kao to se i dalo oekivati, nadopunili i uresili reenu veliku sliku praktinim olovkama i flomasterima, dodajui dlake i ukru-ene udove i nepristojna slovja u balonima koji su izlazili iz dostojanstvenih usta tih nagojih (to jest golih) enaja i vjekova. Otiao sam do lifta, ali nije bilo potrebe pritisnuti elektrinu knopku da vidim radi li ili ne, jer je bio toloki-ran zbilja horroro te noi, metalna vrata skroz iskrivljena, podvig neke odista velike snage, pa sam morao pjeaiti deset katova gore. Psovao sam i puhao penjui se, umoran u tijelu ako ve ne u mozgu. Veoma snano sam udio za glazbom te veeri, moda me pokrenula ona pjevajua djevoka u Korovi. elio sam kao veliku gozbu toga, prije nego to ovjerim svoju putovnicu, brao moja, na granici sna i prugasta estka se digne da me propusti. Otvorio sam vrata 10-8 mojim vlastitim malim kljua-jem, i u naim maljutkim odajama sve je bilo tiho, t i m oboje u zemlji snova, a mama je ostavila na stolu maljutku veeru - par lomtika mesnog doruka i ivu-dvije kruha i putra, au starog hladnog moloka. Hohoho, starog molo-ka, bez noeva ili svnthemesca ili drencroma unutra. Kako gadno, brao moja, nevino mlijeko mora meni sad uvijek izgledati. Ipak, pio sam i jeo reui, poto sam bio gladniji nego to sam mislio, i uzeo sam vonu pitu iz smonice i otkinuo komade da ih strpam u svoja pohlepna usta. Onda sam proakao zube, istei stara usta jazjakom iliti jezikom, pa sam otiao u svoju sobicu ili jazbinu, smiui platje u hodu. Tu je bio moj krevet i stereo, ponos mog iznja, i moje ploe u ormariu, i barjaci i zastavice na zidu, to su bile uspomene na moj ivot u popravnim domovima od 39 jedanaeste godine, 0 moja brao, svaka svjetlucava s istaknutim imenom ili brojem: JUNO 4; METRO POPRAV-DOM PLAVA DIVIZIJA; DEKI ALPHE.

  • Mali zvunici mog sterea bili su postavljeni svud po sobi, na stropu, zidovima, podu, tako da sam, leei u krevetu i slujajui glazbu, bio kao upleten i utopljen u orkestar. Sad, ono to mi se prvo prohtjelo noas bio je novi violinski koncert Amerikanca Geoffreva Plautusa, u izvoenju Odvsseusa Choerilosa s Filharmonijom iz Macona (Georgia), pa sam ga izvukao s mjesta gdje je bio uredno spremljen i ekao. Tada je, brao, to stiglo. O, blaenstvo, blaenstvo i raj. Leao sam sav nagoj prema stropu, golova na rukaja-ma na jastuku, glazja zatvorenih, usta otvorenih u blaenstvu, slujajui bujicu predivnih zvukova. O, bilo je to uitak i uivanje otjelotvoreno. Tromboni su krali zlatno-crveno pod mojim krevetom, a iza moje golove trube su tri srebrno plamsale, a tamo pored vrata timpi su se kotrljali kroz moju utrobu i opet van krkajui poput eerne grmljavine. O, bilo je to udo nad udima. A tada, ptica od najrjee istkane rajske kovine, ili poput srebrnog vina koje tee u svemirskom brodu, gravitacija sad tek glupost, stigao je violinski solo preko svih ostalih gudaa, a ti gudai bili su poput kaveza od svile oko mog kreveta. Tada su se flauta i oboa arili, poput crva od kao platine, u gusto gusto karamelno zlato i srebro. Bio sam u takvom blaenstvu, brao moja. T i m, u svojoj spavaoj sobi pored, do sad su ve nauili da ne lupaju u zid alei se na ono to su oni zvali bukom. Nauio sam ih. Sad bi uzeli tablete za spavanje. Moda su ih, znajui za uitak koji ja nalazim u nonoj glazbi, ve uzeli. Dok sam sluajao, glazji vrsto zatvorenih da zatvore blaenstvo koje je bilo bolje od bilo kojeg svnthemesc Gospodjina ili Boga, spoznao sam tako lijepe slike. Bilo je vjekova i komada, i mladih i starejih, 40 kako lee na tlu molei za milost, a ja sam se mekao cijelim usnama i gazio izmom njihova licoja. A bilo je po-drapanih djcvoki kako kriaju uz zidove dok sam se ja zarivao kao ljaga u njih, i odista kad se glazba, koja je imala samo jedan stavak, uzdigla do vrha svoje velike najvie kule, tada, leei tamo na krevetu s glazjama vrsto zatvorenim i rukajama iza golove, ja sam se prosuo i ispr-skao i povikao aaaaah od blaenstva u tome. I tako je pre-divna glazba uklizala u svoj svjetlucavi zavretak. Nakon toga sam imao lijepog Mozarta, Jupiter, i bilo je novih slika raznih licoja da se gaze i razbijaju, i poslije toga sam pomislio da u uzeti samo jo jednu plou prije prijelaska granice, i elio sam neto stareje i jako i veoma vrsto, pa sam pustio J. S. Bacha kojeg sam imao, Bran-denburki koncert samo za srednje i nie gudae. I slujajui s razliitim blaenstvom nego prije, vidjao sam opet to ime na papiru koji sam razrezjao te veeri, davno prije inilo

  • se, u onoj kuici zvanoj DOM. Ime je bilo o narani na navijanje. Sluajui J. S. Bacha, poeo sam sad bolje ponjati to to znai, i pomislio sam, slujajui smeu zamamnost starejeg njemakog majstora, da bih volio oboje ih tolokirati jae i poderati ih u vrpce na njihovom vlastitom podu. 41 !^>ljedeeg jutra probudio sam se u nula osam nula nula sati, brao moja, i poto sam se jo osjeao umorno i iznureno i iscrpljeno i izmodeno i glazje su mi bile slijepljene ba horroro snoljepilom, pomislio sam da ne idem u kolu. Pomislio sam da ostanem jo maljenko vremena u krevetu, recimo sat ili dva, i onda se odjenem lijepo i polako, moda ak i probrkam u kadi, napravim sebi prepeenac i sluajam radio ili itam gazetu, sam samcit. A onda bih poslije ruka mogao moda, ako mi jo bude do toga, idjati do stare koline i vidjeti to se varije u tom velikom sjeditu glupajeg nepotrebnog uenja, O brao moja. uo sam tatu kako guna i trupka i onda idjaje do tvornice boje gdje je rabotao, a onda me mama pozvala golo-som punim potivanja kao i obino sad kad sam narastao veliki i snaan: "Prolo je osam, sine. Ne eli opet zakasniti." Pa sam ja odvratio: "Imam neto bola u golovi. Ostavi me pa u se pokuati naspavati i onda u biti dobro za to poslije." Slujao sam je kako nekako uzdie i rekla je: "Stavit u ti doruak u penicu onda, sine. Ja sad moram krenuti." Stoje bilo tono, postoje postojao taj zakon da svatko, tko nije dijete ili ne nosi dijete ili nije bolestan, mora ii rabo-tati. Moja mama je radila u jednom od Dravsluivanja, kako su ih zvali, punei police juhom u konzervi i grahom i svim tim drekom. Pa sam je ja slujao kako treska tanjurom u plinsku penicu i onda se obuvala i uzimala svoj kaput od iza vrata i onda opet uzdahnula, pa je rekla: "Idem 42 ja sad, sine." Ali ja sam se pravio da sam natrag u zemlji snova i onda zbilja jesam zadrijemao ba horroro, i imao sam udan i kao vrlo stvaran sanjet, sanjajui iz nekog razloga mog druzja Georgieja. U tom sanjajetu on je postao kao mnogo stariji i jako otar i vrst i govorjao je o stegi i poslunosti i kako svi maljiki pod njegovom kontrolom moraju poskakivati i salutirati kao da su u vojsci, i tamo sam bio ja u vrsti kao i ostali i govorio da, gospon, ne, gos-pon, i onda sam vidjao jasno da Georgie ima te zvijezde na svojim pleojima i daje kao general. A onda je doveo starog Tupog s biem, a Tupi je bio mnogo starejiji i sijed i nekoliko zubja mu je falilo to se moglo vidjeti kad je ispustio jedan mek vidjevi me, i onda je moj druzja Georgie rekao, pokazujui kao na mene: "Ovaj

  • ovjek ima smea i izmeta svud po platjama", i to je bilo tono. Onda sam ja zakriao: "Ne udarajte, molim vas ne, brao", i poeo trati. I trao sam kao u krugovima i Tupi me slijedio, mekajuci se da se tresao, puckajui starim biem, i svaki put kad bih dobio ba horroro tolok s tim biem ulo se kao veoma glasno elektrino zvono dringdringdring, i to zvono je isto bilo kao bol. Onda sam se probudio ba skoraje, srce mi je radilo lup lup lup lup, i naravno daje zbilja zvono radilo brrrr, i bilo je to zvono na naim vratima. Pravio sam se da nema nikoga kod kue, ali se to brrrr jo nastavljalo, i onda sam uo golos kako vie kroz vrata: "Hajde, izlazi, znam da si u krevetu." Odmah sam prepoznao golos. Bio je to golos P. R. Deltoida (stvarno glupaja nazivka) koji je bio ono to su zvali mojim poslijepopravnim savjetnikom, prezaposlen vjek sa stotinama njih u svojim dosjeima. Povikao sam dobro dobro dobro, golosom kao bolesnim, i ustao sam iz kreveta i odjenuo se, O brao moja, u jako lijep ogrta od kao svile, s crteima kao velikih gradova preko cijelog tog ogrtaa. Onda sam stavio nogaje u jako udobne vunene 43 tofle, zaeljao kosicu, i bio spreman za P. R. Deltoida. Kad sam otvorio on je upuzio izgledajui izmodeno, s izlizanom starom alapom na golovi i prljavim balonerom. "Ah, Alex, mome", rekao mi je. "Sreo sam tvoju majku, da. Ona je rekla neto da te negdje boli. Stoga nisi u koli, da." "Prilino nepodnoljiv bol u glavi, brate, gospon", rekao sam svojim gospodskim golosom. "Mislim da e proi do popodneva." "Ili sigurno do veeras, da", rekao je P. R. Deltoid. "Veer je krasno vrijeme, zar nije, Alex mome? Sjedi," rekao je, "sjedi, sjedi", kao daje to njegov dom, a ja gost. I sjeo je u taj stareji stolac za ljuljanje mog tate i poeo se ljuljati, kao daje to bilo sve zbog ega je doao. Rekao sam: "Moe alica starog ajia, gospon? aja, hou rei." "Nemam vremena", rekao je. I ljuljao se, upuujui mi stari mrki pogled pod namrtenim obrvama, kao da ima vremena koliko hoe. "Nemam vremena, da", rekao je, glupaja. Pa sam ja stavio ajnik. Onda sam rekao: "emu dugujem ovo veliko zadovoljstvo? Da li neto nije u redu, gospon?" "Nije u redu?" rekao je on, veoma skoraje i podmuklo, pogrbljeno me gledajui, ali jo se ljuljajui. Onda je ugledao neku reklamu u gazeti koja je bila na stolu - zgodni meknuti mladi komad ije su grudaje ispadale da oglase, brao moja, Ljepote jugoslavenskih plaa. Tada je, nakon to ju je skoro pojeo u dva zalogaja, rekao:

  • "Zato misli da neto nije u redu? Da nisi radio neto to ne bi trebao, da?" "To je samo nain izraavanja", rekao sam ja, "gospon." "Pa," rekao je P. R. Deltoid, "samo je nain izraavanja meni da ti kaem da se pazi, mali Alexe, jer sljedei put, 44 kao to jako dobro zna, vie nee biti popravna kola. Sljedei put e biti mjesto s reetkama i sav moj trud upropaten. Ako nema obzira prema svojoj groznoj osobi mogao bi imati bar prema meni, koji sam se toliko naznojio zbog tebe. Velika loa ocjena, kaem ti ovo u povjerenju, za svakog kojeg ne izvuemo, poraz za svakog od vas koji zavri u prugastoj rupi." "Nisam radio nita to ne bih trebao, gospon", rekao sam. "Milicajkani nemaju nita o meni, brate, hou rei gospon." "Nemoj tu pametovati o milicajkanima", rekao je P. R. Deltoid veoma umorno, ali jo se ljuljajui. "Samo zato to te policija u zadnje vrijeme nije pokupila ne znai, kao to ti dobro zna, da nisi bio upleten u nekakve gadosti. Bilo je tunjave sino, zar ne? Bilo je malo guranja s no-ajama i lancima i takvim stvarima. Jedan od prijatelja stanovitog debeljka je bio odvezen hitnom kasno sino s mjesta blizu Strojarnice i zavrio je u bolnici, jako je neprijatno isjeen, da. Tvoje ime je spominjano. Do mene je dolo uobiajenim kanalima. I odreeni tvoji prijatelji takoer su imenovani. Izgleda daje bilo poprilino raznih gadosti sino. O, nitko ne moe nita dokazati za nikoga, kao i obino. Ali upozoravam te, mali Alexe, poto sam ti dobar prijatelj kao i uvijek, jedini ovjek u ovoj jadnoj i bolesnoj zajednici koji te eli spasiti od tebe samoga." "Cijenim ja sve to, gospon," rekao sam, "zbilja iskreno." "Da, cijeni, zar ne?" nekako se podrugnuo. "Samo se pazi, to je sve. Znamo vie nego to misli, mali Alexe." Onda je rekao, golosom velike patnje, ali se i dalje ljuljao: "to to vas sve spopada? Prouavamo problem i prouavali smo ga skoro ve cijelo stoljee, da, ali nismo napredovali u prouavanju. Ti ovdje ima dobar dom, roditelje koji 45 te vole, nema ba lo mozak. Je li to neki vrag koji se uvukao u tebe?" "Nitko nema to rei o meni, gospon", rekao sam. "Nisam bio u rukama milicajkana ve dugo." "To me ba i brine", uzdahnuo je P. R. Deltoid. "Malo predugo da bi to bilo zdravo. Sad ti je ve vrijeme, po mom raunu. Zato te upozoravam, mali Alexe, da pazi kamo gura svoj zgodni mladi nos, da. Jesam li jasan?"

  • "Kao bistro jezero, gospon", rekao sam. "Jasan kao aurno nebo najdubljeg ljeta. Moete se osloniti na mene, gospon." I lijepo sam mu se nasmijeio sa svim zubajama. Ali kad je okadjatao i ja sam kuhao taj vrlo jaki lonac ajia, nasmijao sam se u sebi zbog te vee oko koje P. R. Deltoid i njegovi druzja brinu. Dobro, ja inim zlo, s tim kraovanjima i tolocima i rezanjem britvajom i starim unutra-van-unutra-van, i ako me ulovjaju, pa, teta za mene, O brao moja mala, i ne moete imati zemlju u kojoj bi se svaki elovjek ponaao na moj nain nou. Pa ako me ulovjaju onda je tri mjeseca u tom mjastu i jo est u onom, a onda, kao to P. R. Deltoid tako ljubazno upozorava, sljedei put, i pored mojih njenih mladih ljeta, brao, to je sam veliki nezemaljski zooloki vrt, pa, ja kaem: "Poteno, ali teta, gospodo moja, jer ja jednostavno ne mogu podnijeti da budem zatvoren. Moje nastojanje bit e, u onoj budunosti koja prua meni svoje snjenobijele ruke, prije nego to noaja nadvlada ili krv poprska svoj zavrni stavak u iskrivljenoj kovini i raspuklom staklu na cesti, da se ne dam opet ulovjati." Stoje fina govorancija. Ali, brao, ta grinja nonih noktiju oko toga to je uzrok zloe je ono to me pretvara u finog nasmijanog maljika. Oni ne zalaze u to to je uzrok dobrote, pa zato onda ta druga radnja? Ako su ljudovi dobri to je zato to im se tako svia, a ja se ne bih htio mijeati u njihova zadovoljstva, i isto je i za tu drugu radnju. A ja sam zalazio u tu drugu radnju. tovie, 46 zloa je u osobi, jedinki, vama ili meni samom samcitom, a tu osobu pravi stari Gospodjin iliti Bog i njegov je veliki ponos i radostja. Ali ne-osoba ne moe imati zlou, to znai da oni u vladi i suci i kole ne mogu doputati zlo jer ne mogu doputati osobnost. I nije li naa suvremena povijest, brao moja, pria o naim maljutkim osobama koje se bore protiv tih velikih strojeva? Ozbiljan sam s vama, brao, glede toga. Ali ja radim ono to radim zato jer volim to raditi. Tako sad, ovog nasmijeenog zimskog jutra, pijem taj vrlo jaki aji s molokom i licom za licom za licom eera, poto imam sklonost k slatkosti, i izvukao sam iz penice doruak koji mije moja jadna stara mama pripremila. Bilo je to jedno preno jaje, to i nita drugo, ali napravio sam prepeenac i pojeo jaje i prepeenac i dem, mljackajui dok sam itao gazetu. Gazeta je bila kao i obino o ul-tranasilju i pljakama banaka i trajkovima, i nogometaima koji su sve paralizirali strahom kad su zaprijetili da nee igrati u sljedeu nedjelju ako ne dobiju vee plae, ba su to gadni maljiki. Takoer je bilo jo putovanja u svemir i veih stereo televizora i ponuda besplatnih paketa deterdenta u zamjenu za etikete s

  • konzervi juhe, udesna ponuda samo ovaj tjedan, emu sam se mekao. I bio je bolji veliki lanak o suvremenoj mladei (to je znailo meni, pa sam se lijepo naklonio, kezei se kao bezumnaja) koji je napisao neki jako pametni elavi elovjek. Proitao sam to paljivo, brao moja, srui stari aji, alicu za tasom za aajom, hrskajui moje lomtike crnog prepeenca umoenog u demi i jajce. Taj ueni vjek rekao je uobiajene vee, o nedostatku roditeljske stege, kako je on to zvao, i nestaici zbilja horroro uitelja koji bi izlemetali vrake klince iz njihovih nevinih gaa da viu buhuhu traei milost. Sve to je bilo glupaje i namekalo me, ali bilo je lijepo nastaviti znajui da se stalno dospijeva u novine, O brao moja. Svaki danje bilo neto o suvremenoj mladei, 47 ali najbolja ve to su je ikad imali u staroj gazeti bila je od nekog starejeg popca s pseim ovratnikom koji je rekao da po njegovom miljenju, a govorjao je kao boji ovjek, VRAG JE BIO VANI i kao uvlaio se u mlada nevina tijela, i svijet odraslih je bio odgovoran za to sa svojim ratovima i bombama i tim glupostima. Tako daje to bilo u redu. Pa je on znao o emu govori, poto je ovjek Boga. Pa mi mladi nevini maljiki nismo krivi. Tono tono tono. Kad sam burp burp par puta od mog nevinog punog eluca, poeo sam vaditi dnevne platje iz ormara, ukljuujui radio. Svirala je glazba, jako lijep maljutki gudaki kvartet, brao moja, Claudiusa Birdmana, koji sam dobro znao. Mada, morao sam se mekati, mislei na ono to sam vidjao jednom u nekom od tih lanaka o suvremenoj mladei, o tome kako bi suvremena mlade bila bolja kad bi se mogla ohrabriti u Intenzivnom poznavanju umjetnosti. Velika glazba, pisalo je, i Velika poezija smirili bi suvremenu mlade i uinili suvremenu mlade civiliziranijom. Civiliziranijom moja sifilistina muda. Glazba me uvijek nekako izotravala, O brao moja, i inila da se osjeam kao sam stari Gospodjin, spreman za stari donner i blitzen i da vjekovi i komadi kriaju pod mojom ha ha moi. A kad sam oistjao licoje i rukaje i obavio odijevanje (moje dnevne platje bile su kao uenika odjea: plave hlae i vesta sa slovom A za Alex) pomislio sam daje najzad vrijeme da idjam do disk-butika (i depovi su mi bili puni lijepe lovaje) da vidim za davno obeanu i davno naruenu stereo Beethovenovu Broj devet (Zborsku simfoniju, to je), snimljenu za Masterstroke od strane Esh Sham Simfonije pod L. Muhaiwirom. Pa van sam iziao, brao. Dan je bio veoma razliit od noi. No je pripadala meni i mojim druzjima i svim ostalim nadsatima, i stareja buroazija se skupljala unutra upijajui glupaje svjetske programe, ali danje bio za stareje,

  • i inilo se da uvijek ima vie rozova ili milicajkana okolo tijekom dana, tako- 48 dcr. Uhvatio sam autobus na uglu i odvezao se do sredita, ;i onda sam otpjeaio natrag do Tavlor Placea, i tamo je bio disk-butik kojeg sam aavao svojim neusporedivim kupovanjem, O brao moja. Imao je glupaje ime MELODIJA, ali bio je zbilja horroro mjasto i skoraje, uglavnom, u nabavljanju novih snimaka. Uao sam i jedine druge muterije bile su dva mlada komada koja su lizala sladolede (a, pazite, to usred zime) i kao prebirale po novim pop--ploama - Johhnv Burnaway, Stash Kroh, The Mixers, Neka vas opuste Ed i Id Molotov, i svi ti ostali drekovi. Ta dva komada nisu bila starija od deset godina, i one su, kao i ja, inilo se, oito, odluile da na jedno jutro preskoe staru kolicu. Smatrale su sebe, moglo se vidjeti, za ba odrasle djevoke, sa sve starim ljuljanjem bokova kad su vidjele vaeg Vjernog Pripovjedaa, brao, i punjenim grudnjacima i crvenilom razmazanim po gubajama. Otiao sam do pulta, uputio pristojan zubaji smjeak starom Andvju iza njega (uvijek pristojan, uvijek usluan, zbilja horroro vjek, mada elav i jako jako mrav). On je rekao: "Aha, znam to ti hoe, mislim, Dobre vijesti, dobre vijesti. Stiglo je." I s kao velikim dirigentskim rukama maui u taktu otiao je po nju. Dva mlada komada poela su se kikotati, kako ve biva u tim godinama, i ja sam ih kao hladno pogledao glazjama. Andy se vratio vrlo skoraje, maui velikom sjajnom bijelom omotnicom Devete, na kojoj je bilo, brao, namrteno kukcasto kao gromovito licoje samog Ludwiga van. "Evo", rekao je Andy. "Hoemo li je pustiti za probu?" Ali elio sam je kui, na mom stereu da je sluam sam samcit, vraki pohlepan. Iskopao sam enge za platiti i jedna od malih komada je rekla: "to si kupajao, braca? to veliku, to samo?" Te mlade djevoke imale su svoj nain govoretjenja. "The Heaven Seventeen? Luke Sterne? Goggly Gogol?" I obje su se zakikotale, zaljuljale bokovima. Onda mi je uletjela 49 ideja od koje sam se skoro sruio od uasa i ekstaze, O brao moja, pa nisam mogao disati skoro deset sekundi. Oporavio sam se i rairio svoje novooiene zubaje i rekao: "to vi imate kod kue, sestrice male, da putate svoje cvrkutavce?" jer sam mogao vidjati da su ploe koje su kupile bile one iparike pop vee. "Kladim se da nemate nita nego male prijenosne izletnike gramofone." A one su malo isturile donje usnice na to. "Doite sa striekom", rekao sam, "i ujte kako treba. ujte aneoske trube i

  • avolje trombone. Pozvane ste." I kao sam se naklonio. One su se opet zakikotale i jedna je rekla: "O, ali tako smo gladne. O, ba bi jele" Druga je rekla: "Da, moe to rei, ba moe." Pa sam ja rekao: "Jedite sa striekom. Recite gdje." Onda su se one vidjale kao zbilja profinjene, stoje bilo kao patetino, i poele spominjati glasom velikih dama Ritz i Bristol i Hilton i II Ristorante Granturco. Ali ja sam to prekinuo sa: "Slijedite strieka", i odveo ih do restorana s tjesteninom na brzinu iza ugla i pustio ih da napune svoje nevine mlade gubice pagetima i kobasicama i kremnita-ma i banana splitovima i vruim okoladnim ejkovima, dok mi nije skoro pozlilo od tog prizora, a ja sam, brao, ruao skromno tek nitu hladne unke s malo ilija. Ta dva komada bila su jako slina, mada ne sestre. Imale su iste ideje ili nedostatak njih, i istu boju kose - kao obojena slama. Pa, danas e zbilja odrasti. Danas u to uiniti pravim danom. Bez kole poslije ruka, ali obrazovanje svakako, Alex kao uitelj. Njihova imena, rekle su, bila su Marty i Sonictta, dovoljno bezumnaja i vrhunac njihove djetinjaste mode, pa sam ja rekao: "Dobrano dobro, Marty i Sonietta. Vrijeme za veliko putanje. Doite." Kad smo bili vani na hladnoj ulici sjetile su se da nee ii autobusom, o ne, nego taksijem, pa sam im ja udovoljio, mada uz zbilja horroro smijeak u sebi, i pozvao taksi s postaje pored Centra. 50 Voza, stareji vjek sa zaliscima u veoma zamrljanim platjama, rekao je: "Bez trganja. Bez gluposti s tim sjeditima. Ba su nanovo tapecirana." Smirio sam njegove glu-paje strahove i odvezli smo se do Zajednikog bloka 18a, dok su se ta dva smjela mlada komada kikotala i aputala. Pa, da skratim, stigli smo, O brao moja, i ja sam ih poveo gore do 10-8, i one su uzdisale i mekale se do gore, a onda su bile edne, rekle su, pa sam otkljuao koveg s blagom u mojoj sobi i dao tim desetogodinjim djevokama po jednog pravog horroro kota, mada dobro popunjenog boc-kavom sodom. Sjele su na moj krevet (jo nenamjeten) i mahale nogama, mekujui se i pjatjajui svoje sa sodom, dok sam ja pustio njihove kao patetine maljutke ploe na mom stereu. Kao pjati neko slatkasto djeje pie, bilo je to, iz veoma lijepih i divnih i skupocjenih zlatnih pehara. Ali one su napravile oh oh oh i rekle "Super" i "Guba" i druge udne slovaje koje su bile vrhunac mode u toj skupini mladei. Dok sam im ja putao te drekove ohrabrivao sam ih da popiju i uzmu jo po jedno, i nisu bile s raskida, O brao moja. Pa, do vremena kad su njihove patetine pop-ploe bile po dva puta putene (bile su dvije:

  • "Medeni nosi" koji je pjevao Ike Yard, i "No za danom za noi", koju su stenjala dva uasna bezmuda eunuha ija sam imena zaboravio) stizale su blizu vrhunca svoje histerije mladih komada, s poskakivanjem svud po mom krevetu, a ja u sobi s njima. Stoje bilo zbilja uinjeno tog popodneva nema potrebe opisivati, brao, poto biste mogli lako pogoditi sve. Te dvije bile su razplatjane i mekale se da puknu u tili as, i mislile su daje bolja zabava da vidjaju starog striku Ale-xa kako stoji sav nagoj i ukruen poput drke od tave, stiui iglu za injekcije poput nekog razgolienog lijenika, onda dajui sebi stari ubod reeih izluevina praum-ske make u rukaju. Onda sam izvukao divnu Devetu iz omota, pa je i Ludwig van sad bio nagoj, i stavio sam iglu 51 da iti na zadnji stavak, koji je bio sav blaenstvo. Tada je bila tu, bas gudai kao da su govorjali ispod mog kreveta ostatku orkestra, a onda je uao muki ljudski golos i rekao im svima da se raduju, i onda divna blaena melodija sva o tome kako je Radost predivna iskra kao nebeska, i onda sam osjetio kako stari tigrovi skau u meni i bacio sam se na ta dva mlada komada. Ovaj put nisu mislile daje neto zabavno i prestale su kriati od velikog veselja, i morale su se podati udnim i izopaenim eljama Alexan-dra Velikog koje su, to zbog Devete a to zbog injekcije, bile udesnaje i zamjeatne i veoma zahtjevne, O brao moja. Ali one su bile obje jako pijane i teko da su mnogo osjetile. Kad se posljednji stavak izvrtio po drugi put, sa svim lupanjem i krianjem o Radosti Radosti Radosti Radosti, onda se ta dva mlada komada nisu ponaala kao velike profinjene dame. Sad im se probudila svijest o onom stoje uinjeno njihovim malenkim osobama i govorile su da hoe kui i da sam ja divlja zvijer. Izgledale su kao da su bile u nekoj velikoj bitvi, kao to zbilja i jesu, i bile su pune modrica i izubijane. Pa, ako nee u kolu, ipak moraju dobiti obrazovanje. I obrazovanje jesu dobile. Kriale su i govorile joj joj joj dok su oblaile svoje platje, i mene su kao lupale svojim iparikim ruicama dok sam ja leao tamo prljav i goloj i dosta iscrpljen i izmoden na krevetu. Mlada Sonietta je kriala: "Zvijeri i odvratna ivotinjo. Prljavi gade." Pa sam ih pustio da pokupe stvari i izau, to i jesu, govorei kako bi trebalo rozove poslati na mene i sav taj drek. Onda su silazile stubama i ja sam utonuo u san, dok je stara Radost Radost Radost Radost lupala i urlikala. 52 5 se desilo, meutim, bilo je da sam se probudio kasno (u skoro sedam i trideset po mom satu) a to, kako se ispostavilo, nije bilo

  • ba pametno. Moete vidjati da se sve u ovom zlobnom svijetu rauna. Moete ponjati da jedna stvar uvijek vodi do druge. Tono tono tono. Moj ste-reo nije vie isputao Radost i Grlim vas O vi milijuni, znai da gaje neki vjek iskljuio, a to bi mogao biti ili t ili m, poto se njih dvoje sad sasvim jasno slujalo iz dnevne sobe i, po kuc kuc tanjuria i slurp slurp pirjanja aja iz alica, znalo da su za stolom i umorno jedu obrok nakon dnevnog rabotanja njega u tvornici a nje u duanu. Jadni starci. Bijedni stareji. Stavio sam svoj ogrta i izvirio, kao pravi voljeni sin jedinac, da kaem: "Bok bok bok vama. Mnogo mije bolje nakon odmaranja. Spreman sam sad za veernji posao da zaradim ono malo para." Jer to su rekli da vjeruju da radim u to vrijeme. "Njam njam, mama. Ima li i za mene?" Bilo je to kao neka smrznuta pita koju je odmrzla i onda pod-grijala i izgledala je ne ba jako privlano, ali morao sam rei to to sam rekao. Tata me je pogledao s ne ba zadovoljnim sumnjiavim pogledom ali nije rekao nita, znajui da se ne usuuje, a mama mije uputila jedan umorni kao mali mek, tebi plodu utrobe moje moj sine jedince, tako nekako. Otplesao sam u kupaonicu i vrlo skoraje se oistjao posvud, jer sam se osjeao umorno i ulijepljeno, onda natrag u moju jazbinu po veernje platje. Onda, sjajei, oeljan, ietkan i prei van, sjeo sam za svoj lomtik pite. 53 Tatata je rekao: "Nije da elim njukati, sine, ali gdje to tono ide raditi naveer?" "Oh", vakao sam, "to su uglavnom razne sitnice, kao ispomo. Tu i tamo, kako ve biva." Uputio sam mu ravan gadan pogled, da kaem da gleda svoja posla, a ja u gledati svoja. "Nikad ne traim novac, zar ne? Ni novac za odjeu ni za izlaske? Dobro onda, zato pita?" Moja tata je kao postid promrlj eprtlj. "Oprosti, sine", rekao je. "Ali ponekad se brinem. Ponekad sanjam. Moe se smijati ako hoe, ali ima mnogo toga u snovima. Prole noi sanjao sam taj san s tobom u njemu i nije mi se uope svidjelo." "Oh?" Sad me zainteresovatjao, tako sanjajui mene. Imao sam osjeaj da sam i ja neto sanjao, ali se nisam dobro mogao sjetiti to. "Da?" rekao sam, prestajui vakati moju ljepljivu pitu. "Bio je jasan", rekao je moj tata. "Vidio sam te kako lei na ulici i tukli su te drugi djeaci. Ti djeaci bili su kao oni s kojima si se motao prije nego to si poslan u zadnju popravnu kolu." "Oh?" Nasmijao sam se u sebi na to, da tatata vjeruje da sam seja zbilja popravio ili vjeruje da vjeruje. A onda sam se sjetio svog sna, koji je bio san od tog jutra, da Geor-gie daje svoje generalske

  • zapovjedi i stari Tupi se bezubo meka dok vitla biem. Ali snovi su suprotno od jave, jednom mije reeno. "Nemaj brige za tvog sina jedinog i nasljednika, 0 oe moj", rekao sam. "Bojati se nemoj. On o sebi brigu voditi zna, dota." "I", rekao je moj tata, "bio si bespomoan u lokvi vlastite krvi i nisi se mogao braniti." To je bilo zbilja suprotno, pa sam se jo maljutko nasmijao u sebi, a onda sam izvadio sve enge iz karmana i zazveketao njima na grubi Stolnjak. ": --!- ...: > - ../:
  • "alim zbog bola", rekao je Georgie, kao veoma zabrinut. "Koritenje golove previe kao, moda. Sigurno je bol nestao? Sigurno da ti ne bi bilo drae da se vrati u krevet?" I svi su se pomalo nasmijali. "ekajte", rekao sam. "Da mi lijepo stvari blistavo raistimo. Ovaj sarkazam, ako ga mogu tako nazvati, ne stoji vam, O prijatelji moji mali. Moda ste pomalo tiho govori-tjali iza mojih lea, napravili svoje male ale i tako to. Poto sam ja va druzja i vo, svakako bih trebao znati to se zbiva, eh? Onda, Tupi, to taj veliki konjski zijev od smjeka oznaava?" Jer Tupi je otvorio usta u kao bezumnajom nijemom meku. Georgie je dometnuo vrlo skoraje: "Dobro, nema vie podrugivanja Tupom, brate. To je dio novog reda." "Novi red?" rekao sam. "to je to o novom redu? Bilo je nekih velikih razgovora iza mojih zaspalih lea i to je sigurno. Da sluajam jo." I nekako sam prekriio rukaje i naslonio se udobno za sluanje na razbijeni rukohvat stuba, poto sam bio jo vii od njih, druzja kako su se zvali, na treoj stubi. "Bez uvrede, Alex," rekao je Pete, "ali htjeli smo imati stvari malo demokratinije. Ne kao da ti kae to raditi i to ne raditi cijelo vrijeme. Ali bez uvrede." Georgie je rekao: "Uvrede nema ni ovdje ni drugdje. To je pitanje tko ima ideje. Koje je ideje on imao?" I drao je smjeli pogled svojih glazova na meni. "To su sve sitne stvari, malenke vee kao sino. Mi odrastamo, brao." "Jo", rekao sam, ne miui se. "Da ujem jo." "Pa," rekao je Georgie, "kad ba mora, uj onda. Idja-mo okolo, kradujemo duane i tako, i dobijamo po bijednu aku para svaki. A tamo je Will Englez u kavanskom mja-stu Muscleman koji kae da moe utopiti sve to bi neki maljik htio kraovati. Sjajne stvari, staklie", rekao je, i 56 dalje s tim hladnim glazjama usmjerenim u mene. "Velike velike velike love ima u tom to Will Englez kae." "Pa", rekao sam ja, veoma oputen izvana ali zbilja razdra unutra. "Otkad se to ti drui i uruje s Willom Englezom?" "Tu i tamo", rekao je Georgie. "Idem okolo i sam sam-cit. Kao prole subote na primjer. Ja mogu ivjeti svoj iznj, druzja, zar ne?" Nije mi ba bilo milo sve to, brao moja. "A to e napraviti", pitao sam, "s tim velikim velikim velikim enga-ma ili novcem kako ga ti tako uzvieno naziva? Zar nema svaku ve koja ti treba? Ako ti treba auto samo ga ubere s drveta. Ako ti treba lijepa lovica uzme

  • je. Da? Zato ta iznenadna ilarna da se bude veliki naduti kapitalist?" "Ah", rekao je Georgie, "ti misli i govorja ponekad kao malo dijete." Tupi je to popratio s hu hu hu. "Noas", rekao je Georgie, "izvodimo pravo odraslo kraovanje." Pa je moj san rekao istinu. Georgie general govori to da radimo a to ne, Tupi s biem kao praznoglavi iscereni buldog. Alija sam igrao paljivo, s velikom panjom, najveom, govorei, nasmijeeno: "Dobro. Zbilja horroro. Inicijativa doe onima koji ekaju. Nauio sam te mnogo, mali druzja. Sad mi reci to ima na umu, Georgie deko." "O," rekao je Georgie, lukavo i vjeto nasmijeen, "prvo staro moloko-plus, ne bi li rekao? Neto da nas malo izotri, djeae, ali tebe posebno, poto smo mi prije poeli." "Govorjao si moje misli mjesto mene", smjekao sam seja. "Upravo sam htio predloiti dragu staru Korovu. Dobro dobro dobro. Povedi, mali Georgie." I kao sam se duboko naklonio, smjekajui se kao bezumnaja, ali razmiljajui cijelo vrijeme. No, kad smo doli na ulicu, vidjao sam da je razmiljanje za glupaje i da umnaji kao koriste inspiraciju i to Gospodjin poalje. Jer sad mi je lijepa glazba pritekla u pomo. Jedan je auto idjao pored i radio mu 57 je bio ukljuen, i mogao sam ba slujati takt ili dva Lud-wiga van (bio je to Violinski koncert, posljednji stavak) i vidjao sam odmah to da radim. Rekao sam, vrlo jakim dubokim golosom: "Dobro, Georgie, sad", i trgnuo svoju koljaku britvaju. Georgie je rekao: "Uh?" ali je bio dovoljno skoraji sa svojim noajom, otrica je izala sviii iz drke, i krenuli smo jedan na drugog. Stari Tupi je rekao: "0, ne, to ne ide tako, nikako", i krenuo da razmota lanac oko svog struka, ali je Pete rekao, stavljajui rukaju vrsto na starog Tupog: "Ostavi ih. Tako je kako treba." Pa su onda Georgie i Iskreno Va obavili staro maje vrebanje, traei priliku, poznajui stil jedan drugog malo previe horroro, Georgie tu i tamo radei mah mah mah svojom sjajnom noajom ali nikako ne pogaajui. Cijelo vrijeme ljudovi su prolazili i vidjali sve to ali su gledali svoja posla, poto je to bio uobiajeni ulini prizor. Ali onda sam ja izbrojao edjin dva tri i krenuo cak cak cak britvajom, mada ne na licoje ili glazje nego na Georgiejevu rukaju s noajom i, brao moja mala, on je pustio. Jest. Ispustio je svoju noaju s kling klang na tvrdi zimski plonik. Samo sam pokakljao njegove prste svojom britvajom, i on je gledao maljutki izvor krvce koji se crvenio na svjetlu svjetiljke. "Sad," rekao sam ja, i ja sam bio taj koji je poinjao, jer je Pete dao starom Tupom sovjet da ne razmota uaju

  • sa struka i Tupi je to posluao, "sad, Tupi, hajdemo ja i ti ovo razrijeiti, neemo li?" Tupi je poeo "Aaaaaaaargh", kao neka bolje bezumnaja zvijer, i kliznuo lancem sa struka zbilja horroro i skoraje, tako da ste se morali zadiviti. Sad, pravi stil za mene u tome bio je da se drim nisko kao u abljem skakanju da zatitim licoje i glazje, i tako sam i uradio, brao, tako da je jadni stari Tupi bio maljutko iznenaen, postoje bio naviknut na izravno suoenje mah 58 mah mah. Sad, priznat u da me zakaio uasno po leima pa je peklo kao bezumnaje, ali taj bol mi je rekao da krenem skoraje jednom za svagda i zavrim sa starim Tupim. Pa sam zamahnuo britvajom na njegovu lijevu nogaju u veoma tijesnim tajicama i rasjekao sam pet centimetara tkanine i izvukao maljutku kap krvi da napravim Tupog zbilja bezumnajom. Onda dok je on vikao auuuu auuuu kao pseto pokuao sam isti stil kao i za Georgieja, ulaui sve u jedan potez - gore, naspram, rez - i osjetio sam kako se britva zariva dovoljno duboko u meso zapea starog Tupog i on je ispustio svoju zmijoliku uaju skviei kao malo dijete. Onda je pokuao popiti svu krv iz svog zapea i urlati istodobno, i bilo je previe krvce za popiti i napravio je glub glub glub, crveno je trcalo ba lijepo, ali ne za dugo. Rekao sam: "Dobro, moji druzja, sad bismo trebali znati. Da, Pete?" "Ja nisam rekao nita", rekao je Pete. "Nisam govor-jao ni slovja. Vidi, stari Tupi krvari na smrt." "Nikako", rekao sam. "Moe se umrijeti samo jednom. Tupi je umro prije nego to je roen. Ta crvena crvena krvca e uskoro prestati." Jer nisam zasjekao kao glavne ile. I, ja osobno izvadio sam istu tatoku iz karmana da zamotam oko ruke jadnog starog umirueg Tupog, dok je on zavijao i stenjao, i krvca je prestala kao to sam rekao da hoe, O brao moja. Pa su oni sad znali tko je gospodar i voa, ovce, mislio sam ja. Nije trebalo mnogo da se stiaju ta dva ranjena vojnika u udobnom okruenju Duke of New Yorka, to s velikim brandvjima (kupljenim njihovim novcima, poto sam ja sve dao svom tati) i brisanjem tatokama namoenima u vru s vodom. Stan komadi prema kojima smo bili tako.horroro 59 sino bili su opet tu, govorei "Hvala, momci" i "Bog vas blagoslovio, deki" kao da ne mogu prestati, mada nismo ponovili stari samaritski tos s njima. Ali Pete je pitao: "to ete popiti, cure?" i donio im crno s pjenom, postoje izgleda on imao znatan iznos ljepovica u karmanima, pa su nastavile glasnije nego ikad sa

  • svojim: "Bog vas blagoslovio i uvao, momci", i "Nikad vas ne bismo otkucale, deki", i "Najbolji deki na svijetu, to ste vi." Konano sam ja rekao Georgieju: "Sad smo natrag kako smo bili, da? Ba kao i prije i sve je zaboravljeno, u redu?" "U redu u redu u redu", rekao je Georgie. Ali stari Tupi je jo izgledao pomalo oamueno i ak je i rekao: "Mogao sam srediti onog velikog pizduna, zna, mojim uajom, samo se neki vjek isprijeio izmeu", kao da se podratao ne sa mnom nego nekim drugim malj ikom. Rekao sam: "Pa, Georgie deko, to si imao na umu?" "Oh", rekao je Georgie, "ne noas. Ne ove nooje, molim." "Ti si veliki snaan elovjek", rekao sam, "kao i svi mi. Nismo mala djeca, zar ne, Georgie deko? Pa, onda, to na umu si imao ti?" "Mogao sam ga lancem po oima ba horroro", rekao je Tupi, a stare babuke su i dalje nastavljale sa svojim: "Hvala, deki." "Tamo je ta kua, zna", rekao je Georgie. "Ona s dvije svjetiljke ispred. Ona s glupajim imenom, kao." "Kojim glupajim imenom?" "Palaa ili Plaa ili neka takva glupajast. Gdje taj jako stareji komad ivi sa svojim makama i svim tim jako starejim vrijednim veima." "Kao recimo?" "Zlato i srebro i kao dragulji. To je Will Englez kao rekao." . " :;)": ." .; ....
  • kao lajui pukovnici sa tapovima i stari komadi koji su bili udovice i gluhe stareje gospoe s makama koje nisu, brao moja, osjetile nikakav dodir elovjeka u svojim djevianskim kao iznjima. I tu su, odista, bile stareje vee koje bi donijele svoj dio novaca na turistikom tritu -kao slike i dragulji i drugi stareji predplastini drek tog tipa. Pa smo doli fino i tiho do tog doma zvanog Palaa, i tamo su bile okrugle svjetiljke vani na eljeznim stupovima, kao uvajui prednja vrata s obje strane, i bilo je svjetlo kao prigueno u jednoj od soba u prizemlju, i mi smo otili u fino zamraeni dio ulice da gledamo kroz prozor to se zbiva. Prozor je imao eljezne reetke ispred, kao da je kua zatvor, ali mogli smo vidjati lijepo i jasno to se