ANTUN GUSTAV MATO POEZIJA

1. SRODNOST

8

uric, sitan cvjeti, skroman, tih i fin,Dre, strepi i zebe kao da je zima.Zvoni bijele psalme snjenim zvoniimaPotajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.Pramaljea blagog ovaj rosni sinNajdrai si nama meu cvjetovima:Boju i svjei miris snijega i mlijeka ima,Nevin, bijel i ist ko edo, suza i krin.Viega ivota otkud slutnja ta,to je kao glazba budi miris cvijea?Gdje je tajna due koju uric zna?Iz urica die naa tiha srea:Miris tvoga bia, moja ljubavi,Slavi drobni uric, cvjeti ubavi. U pjesmi Srodnost, uric je motiv odnosno pojedinost prirode koji je predmet pjesnikova subjektivnog doivljaja. Motiv urica je u pjesniku prvenstveno pobudio osjeaj ljubavi. U pjesmi se proimlju dva osnovna motiva: a) izgled (ljepota) urica proljetnog cvijeta b) pjesnikova intimna ljubav Izgled odnosno ljepotu urica potkrepljuju sljedei stihovi: uric, sitan cvjeti, skroman, tih i fin i Boju i svjei miris snijega i mlijeka ima, Nevin, Bijel i ist ko edo, suza i krin. Motiv pjesnikove intimne ljubavi potkrepljuju sljedei stihovi: Iz urica die naa tiha srea: Miris tvoga bia, moja ljubavi Svoj doivljaj urica A.G. Mato izraava pjesnikim slikama, i to:a) vizualnima (koje primamo osjetom vida),b) akustikima (koje primamo osjetom sluha),c) olfaktivnima (koje primamo osjetom njuha).

Primjer vizualne pjesnike slike prikazuje sljedei stih: Nevin, bijel i ist ko edo, suza i krin. Primjer akustike pjesnike slike prikazuje sljedei stih: Zvoni bijele psalme snjenim zvoniima Primjer olfaktivne pjesnike slike prikazuje sljedei stih: Boju i snjeni miris snijega i mlijeka ima Ako glasno interpretativno proitamo prva dva stiha, osjetit emo muzikalnost odnosno akustinost i zvunost Matoeva stiha. Akustinost odnosno zvunost u pjesmi pjesnik postie prvenstveno interpunkcijama. Ritmotvorni element je i rima. Primjeri rime: fin mlin , zima zvoniima obgrljena rima ; sin krin , cvjetovima ima Osim slikovitosti i ritminosti odlika Matoeva jezika jest i emocionalnost. Nju Mato postie izrazima poput: sitan cvjeti; snjeni zvonii; rosni sin; nevin, bijeli ist ko edo, suza i krin; drobni uric: cvjeti ubavi. U ovim izrazima pjesnik se koristi epitetima ukrasnim pridjevima. Mato u pjesmi ljepotu urica (njegov opi izgled, boju, miris) usporeuje s duhovnom ljepotom, s najdubljim ovjekovim osjeajem ljubavlju. Pjesma Srodnost sastoji se od etiri strofe. Od toga se prve dvije strofe sastoje svaka od po etiri stiha. Iz ovoga zakljuujemo da je ova pjesma sonet jer se lirska pjesma sa dvije strofe od po etiri stiha i dvije sa od po tri stiha naziva sonet.

2.GRIKI DIJALOGuju, gospon, zakaj neejuNai ludi bit za bana zdigani,Zakaj nai novci drugom teeju?- komi, Bara, nismo dost prefrigani!Dragi gospon, naj mi reeju,Zakaj nai ludi jesu cigani,Zakaj v Petu nau zemlu vleeju?- komi, Bara, komi, mi smo frigani!A po nebu udnim slovimaOblacima jesen govori.Tee vee tihim snovima.Prestae ve stari dobri govoriGdje ve spava Barica i japica.U susjednoj kui, samo viri kapica.

U ovim Matoevom sonetu Griki dijalog, ije su dvije katrene pisane kajkavski, a dvije tercine tokavski, kajkavtina je upotrebljena kao sredstvo dijalokog portretiranja, ali ve i povrna analiza pjesme pokazuje kako se taj kajkavski dijalog u pjesmi gotovo osamostaljuje i kao pjesniki jezik svojom se ivou suprostavlja tokavskom dijelu. Ipak, pjesma je nedjeljiva cjelina bez obzira na umjetniku snagu i jezik njezinih dijelova, i to cjelina koja prvenstveno pokazuje Matoevo stvaralako i spontano sintetizitanje kajkavtine i tokavtine emu je dokaz i injenica to su ti Matoevi kajkavski stihovi ugraeni u jedan tokavski tekst. Upravo zbog toga to je pisan kajkavskim i tokavskim narjejem, ovaj sonet je privukao na sebe osobitu pozornost zbog jezika i oblika kojim je napisan. Ritminost i aklustinost pjesme ostvarena je uglavnom rimom. Primjeri rime: neeju teeju, prefrigani cigani , reeju vleeju unakrsna rima, slovima snovima , japica kapica1909.Na vjealima. Suha kako prut.Na uznikome zidu. Zidu srama,Pod njome crna zloinaka jama,Ubistva mjesto. tamno kao blud.Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,Jer takvo lice ima moja mama,A sline oi neka krasna dama:Na lijepo mjesto zaveo me put!I mjesto nje u kobnu rupu skoih,I krvavim si njenim znojem smoihMoj drski obraz kao suzama.Jer Hrvatsku mi moju objesie,Ko lopova, dok njeno ime brie,Za volju ne znam kome, bir u suzama! Mato je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mrani pejzani okvir koji mu slui da bi izrazio sjetu i alost to daje posebni ton odnosno boju pjesmi. Na Matoevu duu je uvelike utjecao ovakav tamni, mrani pejza. Prva strofa pjesme opisije pejza. U drugoj i treoj strofi pjesme, pjesnik opisuje svoje drutveno stanje uvjetovano pejzaom i prilikama, a u etvrtoj strofi pjesnik izraava svoj oaj shvaajui da mu je oduzeta njegova domovina. Ritminost u pjesmi ostvarena je rimom. Primjeri rime: srama jama, skut put obgrljena rima, mama dama Pjesma 1909. nastala je povodom stote godinjice roenja Ljudevita Gaja. Pjesnik kae da je usnuo ruan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Povratak u domovinu dovodi Matoa do direktnog susreta sa stvarnou, to e i modificirati njegove patriotske teme: one vie nee, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost naega povijesnog i drutvenog ivota, nego e se usmjeriti vie na trenutane i konkretne pjesnikove reakcije na stvarne dogaaju unutar naih hrvatskih relacija. Slikovitost u pjesmi ostvarena je poredbama. Primjeri poredba: suha kao prut, ubistva mjesto, tamno kao blud , moj drski obraz kao suzama, ko lopova, dok njeno ime brie

O MATOEVOJ POEZIJI :

Matoeve pjesnike teme esto imaju prepoznatljivo mjesto u suvremenoj stvarnosti, a kadto izmeu njih i realnoga svijeta posreduju odreeni oblici izvan knjievnoga govora, npr. novinski feljton ili politika esejistika. U mnoge pjesme prodiru i intelektualistika stajalita, sa svojim karakteristinim leksikom.(...) Mato se oituje kao intelektualan pjesnik, koji ne literarizira samo svoje osjeaje ili ideale nego cjelinu svoje svijesti, sa svim u njoj pohranjenim iskustvenim sadrajima, kulturno povijesnim znanjima i komunikacijskim rutinama. Ipak, on pri izboru svojih tema ne iskljuuje kriterij estetike osjetljivosti,a poetne zamisli, bez obzira na stupanj njihove prozainosti, ini predmetom bogate literarne razrade.Osim pozitivnom ili negativnom estetikom obiljeenou tema, Matoeve pjesme ojaavaju svoju literarnost i intertekstualnim vezama s raznim knjievnim djelima i tradicijama, a napose svojom formalnom sloenou i doraenou, tj. briljivo izvedenom, najee vrlo sloenom stihovnom i pjesnikom for-mom. Od pjesnikih oblika Mato izrazito preferira sonet, oblik koji je u doba moderne zahvaljujui dubokim vezama s rano novovjekovnim ljubavnim pjesnitvom, ali i povlatenu mjestu u oblikovnom repertoaru Baudelairea i francuskih simbolista posjedovao veliku evokativnu vrijednost.JESENJE VEE

pejsana pjesma pisana u formi soneta. Kao i svaki sonet, pjesma ima etrnaest stihova rasporeenih u etiri strofe: dva katrena i dvije tercine. U katrenima je rima ukrtena, a u tercinama parna s time da se trei stih prve tercine rimuje s treim stihom druge tercine. Stihovi su uglavnom jedanaesterci, dvanaesterci, a ima ideseteraca. Ritam pjesme je relativno polagan, pogotovo u katrenima i kao da ima neto u sebi od velike i spore rijeke, hladne i duboke vode iznad koje su magloviti oblaci:Olovne i teke snove snivajU , Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sijene rijekom plivaju, utom rijekom meu golim granama I sami pridjevi sugeriraju neto teko i mrano: snovi su olovni i teki, gorske strane su tamne, rijeka je nekako siva i uta, a drvee je golo i beivotno. Iza mokrih njiva magle skrivaju Kuice i toranj; sunce u ranama, Mre i motri kako mrke bivaju , Vrbe, crnei se crnim vranama. Dakle, i tu prevladava neto mokro, magleno, hladno, bez prave snage i crno. Kue u kojima ljudi ive nisu kue ve kuice, neto malo, skromno i derutno, a i sunce kao da slabije sjaji nego negdje drugdje. Oito je tu Mato mislio na svoj zaviaj, domovinu i Hrvatsku. Sve je mrano, hladno, u prvom sutonu, Tek se slute ceste, dok ne utonu, U Daljine slijepe ljudskih nemira. Dakle, sve je i dalje mrano i hladno, utonulo u polumrak, a ceste koje bi iz toga vodile jedva se nasluuju u daljini. Moda e biti bolje jednog dana u budunosti, mada pjesnik ak ni u to nije siguran. No sam kraj soneta, zadnja tercina, ipak je nekako drukiji. Mato tu govori o sebi, svom ivotu i poloaju unutar takvog krajolika, odnosno drutva, vremena i zemlje. Pa kae:Samo gordi jablan lisjem suhijem, ape o ivotu mrakom gluhijem, Kao da je samac usred svemira.

Znai, u svemu tome olovnom, tekom, prizemljenom, monotonom i mranom tek je on jedan od onih visokih jablana koji se iznad svega toga uzdie, a njegovo je lie suho kao da ono mokro i magleno u njega ne prodire. Pokuava drugima neto rei o ivotu u tom mraku gluhoi i beznau, ali se osjea kao da je samac usred svemira. Koliko god da je on sam iznad svega toga, takve egzistencije i razmiljanja, kao da, na alost, nije siguran da on tu ita moe promijeniti, u tom zatvorenom svemiru umalosti i provincijalizma. On, svjetski putnik i gordi jablan kojem se lie sui i koji vjerojatno nee doivjeti da vidi neto bolje.

Suvremenici su najvie cijenili njegove putopise (Oko Lobora, 1907), dok je Mato osobno najvie drao do svojih pripovijedaka, a do danas je dolo do svojevrsnog uravnoteenja vrijednosti itavog njegovog opusa, osobito u korist poezije (neke od njegovih pjesama;Mora,Notturno,Jesenje vee,Mauhica,Utjeha kose- smatraju se ponajboljim ostvarenjima hrvatske moderne). Europska poezija toga vremena sva je bila u znaku simbolizma, esteticizma i artizma, a Mato je, slijedei primjer svojih europskih kolega, insistirao na dotjeranoj formi (pa je sonet postao kanonskim oblikom). U okviru Matoeve kole velika se panja posveivala zvukovnim, "glazbenim" kvalitetama izraza, a osobito se njegovala ista i bogata rima. Tematski se njegova lirika kree od simbolizacije krajolika (Notturno, Jesenje vee, Srodnost, Mauhica), preko estetizacije smrti, starosti ili drugih fenomena koji inae pobuuju osjeaj odbojnosti i nelagode (Utjeha kose, Prababa). Matoevi poetski tekstovi ipak ne usvajaju tzv. "estetiku runoga", tada popularnu u europskoj poeziji (Baudelaire, Rimbaud). Drugi dio Matoeva opusa blizak je njegovom kritikom i polemikom temperamentu. Te pjesme su satiriki ili humoristini pogledi na moralne kvalitete suvremenika (Stara pjesma, Mora) ili politike okolnosti (Griki dijalog, Basna), a u najpoznatijim patriotskim pjesmama (1909.Pri svetom kralju,Gospa Marija,Iseljenik) satira uzmie pred domoljubnom tualjkom ili alegorijskim prikazima traginog poloaja domovine.

NOTTURNO Notturno je posljednja Matoeva pjesma, antologijske vrijednosti koju je napisao u suton svojega relativno kratkoga ivota u bolnikom krevetu. U njezinu nastanku znaajno je i to da je posljednju korekturu izvrio nekoliko dana prije smrti. Ovo su podatci koji e znaajno utjecati na ton i raspoloenje u pjesmi. Vanjska struktura pjesme :Pjesma je napisana u zatvorenoj formi soneta, stihu desetercu i petercu s ukrtenom rimom. Pripada skupini pejzanih pjesama. Izraz je pjesnikovih knjievnih opredjeljenja koja su artistika, s puno elemenata impresionizma ( iza svakog se izraza ili stilskog postupka krije neki dojam ili impresija), ali i simbolizma budui da se iza tajnovitih rijei i stilskih postupaka kriju slutnje nekih novih dubljih znaenja (.. eljeznicu guta ve daljina.. ). Doivljajni sloj ( sadraj ) : Pjesma je pravi pjesniki kola nonih zbivanja: vizualnih, akustinih taktilnih, olfaktivnih koji smjenjuju jedni druge u meusobnoj uzajamnosti. Sugestivno smo uhvaeni u pravo bogatstvo osjetilnih senzacija: od osjeta blage topline (mlana no), preko tajnovitih sjena nonih ivotinja i graevina ( uk ili netopir, toranj ) i diskretne svjetlosti (... blaga svjetlost sipi sa visina...), do prave raskoi zvukova razliitoga registra; otrih ( lave, zvuk eljeznice), muklih ( odbrojavanje crkvenog sata), blagih, ugodnih, (cvranja) te na kraju opojnih i snanih mirisa cvijea ( miris jak i strasan). I sva se ta sinfonija zatamnjenih oblika, sjena, zvukova, mirisa, dodira slijeva u aroliju jakih impresija i neoekivanih nonih raspoloenja. Dojmovi tajnovitosti, gaenja, nestanka, prolaznosti i trenutanosti svega (... eljeznicu guta ve daljina... ) valjaju se kao valovi i struje pjesmom. U skladu sa simbolizmom koji se snano osjea, naroito u zadnjim stihovima, pjesma je dobila svoj tajanstveni, mistini kraj, svoju mranu sjenu, teku egzistencijalnu prazninu. Iz toga mnogi u njoj nalaze osjeaje pesimizma , nespokoja i egzistencijalne izgubljenosti. Stilski postupci : Za pjesmu je karakteristino obilje stilskih izraajnih sredstava koja se izmjenjuju jednom svojom posebnom dinamikom dajui pjesmi jedinstven identitet. Priemo li ovoj tvorrevini u cjelini, odmah e nam se nametnuti gradacija kao stilski postupak kojim se intenzitet impresija sputa od onoih najjaih u poetnim stihovima do onih smirenih, stianih , uspavanih, gotovo beujnih, jednolinih. Kroz cijelu se pjesmu nameu eliptine reenice (... u selu lave.., kasan uk il netopir..., kroz samou muk...). Te su reenice snano sredstvo iskazivanja iznenadnih, trenutnih impresija. Takav dojam stvara i brza izmjena stihova deseteraca i peteraca te opkoraenje koje svojim nedovrenim stihom i prebacivanjem teita na drugi stih, proizvodi kolebanje i nedoumicu ( 1. stih .... u selu lave, kasan; 2. stih: uk il netopir..). U ovom mozaiku postupaka impreionistikoj izraajnosti posebno pridonosi sinestezija gdje se iz jednog osjetilnog podruja izraz prenosi u neko drugo osjetilno podruje (..blaga svjetlost sipi..). Posebno su zastupljeni i epiteti koji sigurno stvaraju atmosferu osebujne tonalnost i intenziteta nonih zbivanja. ( .. mlana no.., miris jak i strasan..., tajni pir.., teke oi..., mrkog tornja...). U nekim od ovih epiteta pridjevi se pojavljuju u inverziji. ime se pojaava dojam onoga simbolinog, neoekivanog. Mozaiku ovakvog impresionistikog artizma, ali i simbolistike tajnovitosti pridruuje se i personifikacija ( ljubav cvijea, miris jak i strasan... ili ...eljeznicu guta ve daljina...ili broji pospan sat ). Mono sredstvo modernistike poezije je i kontrast, tipian matoevski stilski izriaj. Kontrastom se pjesnike slike slau u oprrene, neoekivane sprege koje pjesmi daju posebnu izraajnost i velik intenzitet osjeajnosti. (iza izraza: mlana no..., slijedi prodoran zvuk: lave pasa... ili iza ...s mrkog tornja bat, broji pospan sat... slijedi stih ..blaga svjetlost sipi sa visina...). Nalazimo i jednu usporedbu koja se u svoj toj dinamici nonih dogaanja izvrsno uklapa u cijeli ovaj artizam nosei u sebi i sinesteziju (.. sitni cvrak sjetno cvri jasan kao srebren vir ). Prvi dio usporedbe je onomatopeja u kojoj se oponaa cvranje, zvuk ugodan uhu koji se lijepo uklapa u cijelu tu tajanstvenu orkestraciju zvukova razliitog intenziteta. Ovoj zvunoj kulisi pridruuje se i posebno dojmljiva aliteracija s uporabom glasa S koji svojim sitnim i "prosipajuim" zvukom, zrai nekom posebnom ljepotom ( ... blaga SvjetloSt Sipi Sa viSina...). Nasuprot aliteraciji asonanca nas dubokim, muklim samoglasnikom U uvodi u poantu s tekim slutnjama, u turoban zadnji stih. ( ... kroz samoU mUk... sve je tii hUk ... eljeznicu gUta ve daljina.). Ostajemo tako u nekom posebnom ozraju pred ovom posebnom modernistikom pjesmom, prepunom impresionistikih dojmova, ali i simbolistikih slutnji. Ostajemo pred izraajnim artizmom koji zaokuplja sva naa osjetila, nudi pravo bogatstvo razliitih intenziteta dojmova, posebno onih zvunih, neoekivanih. Zateeni smo mnotvom obrata, izraza i stilskih postupaka prepunih nagovjetaja i slutnji. Ostanemo li u pjesmi, u njezinim raspoloenjima, ostali smo u jednoj od najljepih Matoevih pjesama tipinih za njegovo stvaralatvo. Ritam : U ritmikom smislu pjesma je usklaena s dinamikom cijele pjesme; od onoga varirajueg intenziteta naglijih ubrzanja i usporavanja u poetnim stihovima do smirenih i naglaeno usporenih sekvenci u posljednjim stihovima. Takva ritmika dinamika postignuta je naroito eliptinim reenicama, izmjenom stihova deseteraca i peteraca, varirajuom ukrtenom rimom, opkoraenjima, aliteracijama i asonancama ( samoglasnik u na kraju pjesme ). Umjesto poruke :Ovu je pjesmu Mato pisao u posebnom ozraju i raspoloenju s obzirom na svoju teku bolest. Koje se tu dublje ivotne poruke kriju, posebice ako se usredotoimo na zadnje stihove, ostaje tajna ove simbolistike pjesme. Vratimo se malo na cijelu pjesmu. Kao prvo, pjesnik je za temu izabrao no. To je doba kada predmeti dobijaju nejasne tamne obrise ili postaju potpuno nevidljivi. Zbog toga nou mogu ivnuti i zavladati neki drugi osjeti, pa mirisi postaju mirisniji, a zvukovi zvuniji. Crkveni sat, koji se u buci ne bi niti uo, u tiini noi pospano, ali sigurno odbrojava vrijeme koje je nemilosrdni egzekutor svega prolaznoga. Utiajmo se samo i prepoznat emo ga. Zvukovi su ovdje postali bitni za ukupni doivljaj pjesme i njezino tumaenje. I onda, kada sve utone u san i kada jo samo kao blagoslov, blaga svjetlost sipi sa visina po svemu to poiva, javlja se zadnji, uznemirujui zvuk eljeznice kao crna neka slutnja. No, i on brzo utihne; guta ga daljina. Ba u ovoj presonifikaciji, u kojoj se daljina pojavljuje u tom svom stranom izdanju gutanja kao neko udovite svega to nije uspavala duboka no, moe se potraiti beznae i pesimizam cijele pjesme, a onda i poruka neminovnog nitavila. Ako bismo se zaustavili ovdje, vjerojatno bismo se mogli sloiti s ovakvim vienjem poruke pjesme. Meutim iza daljine ostalo je jo neto beskrajno i fundamentalno, ostala je tiina. A sada malo o tiini. Mnogi ne vole tiinu. Ona ih lako onespokoji jer je za njih obino nagovjetaj nitavila i nestanka. Zato se okruuju zvukovima, pa i bukom da bi izbjegli taj muni osjeaj. to su dalje od tiine, sigurniji su u svoju egzistenciju. Drugi u tiini vide predznake vjenoga postojanja. Tiina je za njih duhovna kategorija. Oni u tiini naziru predvorje vjenosti, slutnju viega ivota kako je pjevao Mato u jednoj svojoj drugoj pjesmi. Pjesnik nas je ostavio u tiini, u najboljoj maniri simbolistike slutnje, a izbor je na nama, nadahnue je nae.PJESNITVO :Bez obzira na skroman pjesniki opus najbolji dio Matoeve poezije ulazi u sam vrh hrvatske pjesnike ostavtinei. To je poezija koja u sebi nosi impresionistika i simbolistika poetska obiljeja. Vidno je prisutna tenja za artizmom u naglaenim stilskim efektima, profinjenim pjesnikim slikama, brojnim trenutnim dojmovima, glazbenoj strukturi stiha, estim sinestezijama, kontrastima, ali i izrazima iza kojih se ire dublja znaenja i intuitivna nasluivanja. Iza ovakvih struktura stoji jedan promiljeni stilski postupak iza kojega ivi jaka potreba za onim estetskim, to se kod Matoa ogleda u savrenoj formi. U tematskom i osjeajnom pogledu ta se lirika kree u rasponu od intimne i ljubavne, preko pjesama atmosfere i raspoloenja do domoljubne i pejzane pjesme. Zbog domoljubnih osjeaja, svojih intimnih preokupacija, pjesnik se nije mogao otrgnuti niti u poeziji od korijena i svoje tradicije.To Matoevo pjesnitvo zato nosi u sebi neto vie i dublje, nacionalno odreenije od obinog formalnog impresionistikog i simbolistikog artizma. Nosi njegovu intimu i njegovu ljubav za domovinu.

Utjeha kose

Gledo sam te sino. U snu. Tuan. Mrtvu. Vrsta: Lirska ljubavna pjesmaU dvorani kobnoj, u idili cvijea,struktura : sonetNa visokom odru, u agoniji svijea, Tema: Doivljaj njegove drage. Meutim, nisu vani Gotov da ti predam ivot kao rtvu. njezini osobni osjeaji ve doivljaj bola Motivi: Temeljni motiv je ljubav. Smrt,tuga i bol.Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam staoStilska sredstva:-usporedba: ivot kao rtvuU dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, epiteti:kobna dvorana, visokom odru, krasna smrt, tamne Sumnjajui da su tamne oi jasne oi, bolji ivot.Odakle mi nekad bolji ivot sjao.inverzija: U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

Sve ba, sve je mrtvo: oi, dahi ruke,-kontrast: U dvorani kobnoj-U idili cvijea.Sve to oajanjem htjedoh da oivim - oksimoron: Krasna smrt, strasti muke.U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.Samo kosa tvoja jo je bila ivaPa mi ree: Miruj! U smrti se snivaRaspoloenje: Tjeskobno.Rima: Obgrljena(abba).U prve tri strofe, pa ak i u prvom stihu zadnje strofe gotovo da i nema radnje. Sve je nekakomonotono i tmurno. Kada malo bolje pogledamo u smisao poetske pjesme svaka rije moe imati svoju smisao i stajati sama za sebe. Na kraju, odnosno u zadnja dva stiha dolazi do dramatinoga preokreta, to jest dolazi do poante cijele pjesme- oivljavanje kose. U smrti prestaju sve muke , dolazi slatki , dugi san. Gnijezdo bez sokola Sonet domoljubna pjesama Mato se divi hrvatskim velikanima Zrinski, Lisinski, Vraz, Gaj, Matija Gubec ljubav prema Zagrebu bol i gorina zbog loe drutveno-politike situacije u Hrvatskoj; kritiki odnos prema stvarnosti anafora (u gradu tom...)STARA PJESMAPriloeni tekst pripada knjievnom rodu lirici (rije je o pjesmi). Vanjsku kompoziciju ili strukturu pjesme ine njen oblik, strofa, stih , ritam i rima. Pjesma je pisana u obliku soneta (dvije strofe po etiri stiha, i dvije strofe po tri stiha). U pjesmi prevladava stih, dvanaesterac (O, ta uska varo, o ti uski ljudi...emu iskren razum koji zdravo sudi), ali na dva mjesta stih je trinaesterac (emu polet due i srce koje sniva ... Osueni pasti i propasti bez asti). Kroz stihove se preplie ukrtena rima (...sudi,...sniva...udi..diva) dajui pjesmi na taj nain bri ritam i inei je zanimljivom. Tema kojom se pjesnik bavi je stanje u Hrvatskoj koje je zatekao nakon to se, iz progonstva, vratio u svoju domovinu.U prvoj strofi pjesnik nam govori o stanju u narodu koji biva gluplji svakim danom i koji je u loem poloaju u dravi.(...O, ta uska varo, o ti uski ljudi...Pa ta svakidanja glupa perspektiva!). U drugoj je strofi, pak, strofi pjesnik kritian prema tom narodu koji, po njegovo miljenju, ne ini dovoljno kako bi se otrgao iz okova u kojima se naao (...emu ar, slobodu i pravdu kada udi, Usred kukavica emu krepost diva?). Trea pjesnika slika je slika pjesnikove tuge zbog svega s ime se susree (... Jesmo zadnji, robovi bez vlasti, Osueni pasti i propast bez asti.). Pjesma zavrava(etvrta strofa) zlokobnom najavom jo gorih dana za Hrvate (Domovino moja...Ni umrijet za te Hrvat snage nema, Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema).Naslovom pjesme Stara pjesma pjesnik eli ukazati na to da su Hrvati ve bili u ovakvom stanju i da im poloaj potlaenih nije nepoznat, ve je to naalost stara pjesma koja se ponavlja kroz povijest. Upravo to je i tema ove pjesme , to njen ton ini tekim i tromim, dok se kao dominantno raspoloenje javlja pjesnikova ogorenost i razoarenje drutvom kojem i sam pripada. Sva je svoja razmiljanja Mato uobliio koristei se velikim stilskim figurama. Tako, na primjer pjesnik pita: Usred kukavica emu krepost diva? to je svojevrsno retoriko pitanje. Zatim u prvim stihovima vidimo kako pjesnik anaforino ponavlja uzvik O,.., kako bi naglasio svoj oaj, a tu takoer moemo prepoznati i gradaciju kao figuru. Anafora se ponavlja i u drugoj strofi prilogom emu- kao znakom upita. Pjesnik opisuje stvarnost u Hrvatskoj za vrijeme Austro- ugarskog upravljanja, i to ini sintagmama poput uski ljudi, uplje glave, Slijepi puk. Time pokazuje iskrenu razoaranost u sve ono to vidi oko sebe. On je osim toga, i pomalo ljut na svoje sunarodnjake koji mirno primaju ono to im se dogaa i koji se ne bune zbog toga to im se sprema propast.Pjesma nam pokazuje kako borbu za neke ciljeve mogu, ponekad, predvoditi i pjesnici. Drim, kako je ova pjesma, iako je napisana prije vie od sto godina, dosta suvremena i opisuje atmosferu koja, naalost, vlada u naem drutvu na neki nain. Ona, kritizira sve nas koji, iako smo slobodni, nismo dovoljno hrabri boriti se za bolje sutra.