Aristotel

Seminarski Rad1

UvodAristotel Je Stvorio Originalno Etiko Uenje Koje Je Povezano Sa Njegovom Metafizikom. Za Njega Svrha ovekovog ivota Je Da Usavri Delatnost Karakteristi nu Samo Za Njega (I Boga) - Delatnost Miljenja. ovek Moe Da Tei I Bogatstvu I Slavi I Moi, Ali U Njima Nema Neke Vrednosti Po Sebi; Vredna Po Sebi Je Srea Koju ovek Moe Na i Samo U Nekoj Delatnosti Koju Je Usavrio.

Ako Usavrava Miljenje, Na Taj Na in ovek Postaje Slian Bogu.Ue Eti ke Vrline Su Naje e Sredina Izmeu Dve Krajnosti. Tako Je Npr. Hrabrost Vrlina, A Kukaviluk I Luda Smelost Mane, Velikodunost (Dareljivost) Vrlina, A Rasipnitvo I Tvrdiluk Mane, Ponos Vrlina, A Malodunost I Oholost Mane, Itd.Od Onoga to ovek Moe Da Zna Neke Stvari Ne Mogu Biti Druga ije (Vene Su I Nepromenljive) I Njima Se Bavi Mudrost, Ali ovek Se Bavi I Stvarima Koje Su Stalno Drugaije, Kao to Su Npr. ivotne Okolnosti I Problemi K Oji Se Javljaju U Njima. Za Reavanje Tih Problema Potrebna Je Prakt Ina Mudrost Koju Aristotel Naziva Razboritost (Gr. Fronesis). Razboritost Je Spoj Dobrih Krajnjih Ciljeva, Koji Se Stiu Vaspitanjem, I Sposobnosti Da Se Iznau Sredstva Za Njihovo Ostvarenje, to Se Najvie Sti e Iskustvom. Ue Eti ke Vrline Su Naje e Sredina Izmeu Dve Krajnosti. Tako Je Npr. Hrabrost Vrlina, A Kukaviluk I Luda Smelost Mane,Velikodunost (Dareljivost) Vrlina, A Rasipnitvo I Tvrdiluk Mane, Ponos Vrlina, AMalodunost I Oholost Mane, Itd.seminarski Rad2

Analiza Aristotelovog Delanikomahova EtikaAristotelova nikomahova EtikaU Nikomahovoj Etici Aristotel Na Dvama Mjestima Raspravlja O Tome to Je Ljudska Srea: Na Poetku, U I. Knjizi, U Kontekstu Rasprave O Tome to Je Najvie Ljudsko Dobro, Te Ponovno Na Samome Kraju, U X. Knjizi.To Moe Navesti Na Pomisao Da Aristotel Ima Jednu K Onsistentnu Teoriju O Ljudskoj Srei Koju Iznosi U Nikomahovoj Etici: Tvrdnje Koje Se Na Poetku Mogu Samo Skicirati I Iznijeti U Uglavnom Formalnom I Nepotpunom Obliku Nakon to Se Raspravilo O Karakternim I Intelektualnim Vrlinama, O Deliberaciji, Slabosti Volje, Uitku I Drugim Temama Kojima Je Aristotel Z Aokupljen U Veem Dijelu Nikomahove Etike Mogu Na Kraju Rasprave Dobiti Sv Oj Puni Sadraj. Doista, Nita Presudno Ne Stoji Na Putu Takvu Razumijevanju Rasprave Iz X. Knjige, Kao Nastavka Prethodne Rasprave Na Naprednijoj I Informiranijoj Razini: Ono Bitno Novo to Tu Raspravu Razlikuje Od One U I. Knjizi, Naime Uvoenje Pojma U Definiciju Sree, Ne Dovodi Nuno U Pitanje Prethodnu Definiciju, Nego Se, Prema Odreenoj Interpretaciji, Moe Tuma iti Kao Pojam Implicitno Sadran Ve U Njezinoj Prvoj Formulaciji. Ipak, Problemi S Interpretacijom Aristotelove Teorije Sree Samo U Posljednjih Nekoliko Desetljea Izazvali Su itav Niz Rasprava Koje Pokuavaju Odgovoriti Na Pitanje to Na Temelju Tek Sta Nikomahove Etike Moemo Prihvatiti Kao Aristotelovu Koncepciju Sre e. Ti Odgovori Dijelom Nude Dvije Razliite Koncepcije Koje Se Meusobno Iskljuuju, A Dijelom Pokuavaju Ponuditi Takvu Interpretaciju Koja Ne Iskljuuje, Nego Na Zadovoljavajui Nain Moe Pomiriti, Obje Koncepcije Koje Aristotelov Tek St Na Neki Nain Pretpostavlja. ini Se, Ipak, Da Koju God Interpretaciju Aristotelove Koncepcije Sree Prihvatimo, Za Nju Se Moe Pokazati Da Je U Protusl Ovlju Barem S Nekim Dijelovima Teksta Ili Stavovima Koje Aristotel Prihvaa U Nikomahovoj Etici. Onaj Tko eli Argumentirano Tvrditi Kako Aristotel Doista Ima Konsistentnu Teoriju O Ljudskoj Srei Mora Objasniti (Prividna) Protuslovlja I Povezati Naizgled Nepomirljive Tvrdnje.U Ovom Radu Ne Pokuavam Pokazati Da Aristotel Ima Takvu Teoriju, Niti Nudim Interpretaciju Aristotelove Koncepcije Sree. Ograniavam Se Na Raspravu U I. Knjizi Nikomahove Etike, U ijem Se Sreditu Nalazi Pojam ljudskog Dobra. U Toj Raspravi Aristotel Iznosi Niz Argumenata U Kojima Najprije Nastoji Pokazatiseminarski Rad3

Da Je Srea Najvie Ljudsko Dobro, A Zatim Do i Do Odredbe Ljudskog Dobra, Koja e Pokazati U emu Se Srea Sastoji. U lanku Pokuavam Utvrditi Kakvu Koncepciju Sree Nudi I. Knjiga Te Pokazujem Da Odredba Sree Koja Proizlazi Iz Analize Formalnih Kriterija Koje Srea Kao Ljudsko Dobro Mora Zadovoljiti I Sama Moe Biti Tek Preliminarna Odredba Koja Utvr uje Formalne Uvjete I Tip Dobra Na Koji Se Sretan ivot Moe Svesti.Kljuno Pitanje Na Koje Treba Odgovoriti Svaka Interpretacija Aristotelove Koncepcije Sree Jest Sljedee: Sastoji Li Se Ljudska Srea Samo U Jednom Dobru Ili Ukljuuje Vie Tipova Dobra (Odnosno Sva Intrinzi na Dobra)? Prva Knjiga, Kao I Rasprava U Veem Dijelu Nikomahove Etike, Upuuje Na to Da Aristotel Prihvaa iru Verziju, Koja Pretpostavlja Da Se Sre a Sastoji U Djelatnosti U Skladu S Vrlinom U irem Smislu, Te Uklju uje Cjelinu Praktinog Djelovanja Pojedinca U Zajednici. U X. Knjizi, Meutim, Aristotel Sasvim Nedvosmisleno Tvrdi Da Se Srea Sastoji U Djelatnosti U Skladu S Jednom Vrlinom, Mudro u, Djelatnosti Koju Naziva kontemplacija. Aristotel Je Tako Poistovjeivanjem Sree S Djelatno u U Skladu S Jednom Intelektualnom Vrlinom Iskljuio Vrline Karaktera Iz Definicije Sree.1 tovie, Kontemplacija Je Takva Vrsta Djelatnosti ije Izvravanje ini Djelovanje U Skladu S Vrlinama Karaktera, Ukoliko Ono Ukljuuje Vanjska Dobra, Interakciju S Drugim Ljudima I Aktivan Politiki ivot U Zajednici, Gotovo Nemogu im. Iz Toga Moemo Zaklju iti Da Se Dvije Koncepcije Sree S Kojima Se Susreemo U Nikomahovoj Etici Meusobno Iskljuuju.Stoga Se ini Da Aristotelu Moramo Pripisati Samo Jednu Od Njih Ili Moramo Tvrditi Da On Prihvaa Dvije Koncepcije Sree Za Razliite Djelatnike, Jednu (Sreu U Najboljem Smislu Ili Savrenu Sre u) Za One Koji Su Sposobni Za ivot Koji Se Sastoji U Kontemplaciji I Drugu (Sreu Drugoga Reda Ili Nesavrenu Sre u) Za Ostale, One Koji Mogu Postii ivot U Skladu S Vrlinama Karaktera.Na Temelju Onoga to Je Re eno Moglo Bi Se Pomisliti Da Se Problem S Razumijevanjem Aristotelove Koncepcije Sree Pojavljuje Tek U X. Knjizi, I Sastoji Se U Tome to Tamo Aristotel Nudi Druk iji Odgovor Na Pitanje O Tome to Je Ljudska Srea Od Onoga to Ga Je Ponudio U I. Knjizi. To Bi, Me utim, Pretpostavljalo Da Je Aristotel U I. Knjizi Ponudio Jednako Odreen I Jasan Odgovor Na Pitanje to Je Sre a, Iako Sadrajno Druk iji Od Onoga Iz X. Knjige. No to Nije Sluaj.Odreenje Sree U I. Knjizi Openitije Je Od Onoga U X. Knjizi I Ne Iskljuuje Tu Drugu Odredbu. tovie, ini Se Da Je U Pojedinim Tvrdnjama Iz I. Knjige Ve Prisutna Kljuna Neodlunost Oko Toga Sastoji Li Se Ljudska Srea U Jednom Dobru Ili U Vie Njih. Stoga Se U Interpretaciji Aristote Love Teorije Problem S Dvjema Koncepcijama Sree Pojavljuje Ve U I. Knjizi, U Tom Smislu to Ta Rasprava Doputa Obje Koncepcije I Posve Je Neodre ena U Pogledu Toga Koju Od Njih Aristotel Prihvaa.seminarski Rad4

Osnovne Ideje U Delu nikomahova EtikaSredinje Mjesto U Aristotelovoj Raspravi O Najvie M Ljudskom Dobru, Pa Tako I U Interpretacijama Koje Nastoje Utvrditi to Je, Prema Aristotelu, Najbolji ivot Za ovjeka Pripada Sljedeoj Tvrdnji Koja Je Zakljuak Argumenta Iz ovjekova Ergona, Tj. Funkcije Ili Karakteristine Djelatnosti:ako Je, Dakle, Tako, Proizlazi Da Je Ljudsko Dobro Aktivnost Due U Skladu S Vrlinom, A Ako Je Vrlina Vie, Onda U Skladu S Onom Najboljom I Najpotpunijom. (I. 7, 1098a16-18)Na Ovom Je Mjestu Aristotel Ve Napredovao U Svojoj Raspravi O Ljudskom Dobru. Tanije, To Je Konaan Odgovor Koji e On U I. Knjizi Ponuditi Kao Odgovor Na Pitanje: to Je Ljudsko Dobro? Taj Je Odgovor Za Kljuak Argumenta Iz Ergona I Ovisi O Pretpostavkama Toga Argumenta. ini Se, Dakle, Da Argument Iz Ergona Sam Moe Odgovoriti Na Pitanje to Je Ljudsko Dobro . No, Iako On to Moe, Aristotel U Nikomahovoj Etici Ne Postupa Tako Kao Da Je U Razmatranju Ljudskog Dobra Mogue Odmah Prijei Na Taj Kljuni Argumentacijski Korak.Prije Nego to e Tim Argumentom Pokazati U emu Se Srea, Odnosno Ljudsko Dobro Sastoji, Razmotrit e Formalne Zahtjeve Koje Neto Mora Zadovoljiti Da Bismo Ga Nazvali Ljudskim Dobrom.U Prethodnim Je Razmatranjima Aristotel Pokazao Da Je Srea Odgovor Na Pitanje to Je Ljudsko Dobro. Poistovjetiti Ljudsko Dobro Sa Sreom Jo Uvijek, Meutim, Ne Znai Rei Niti Za Dobro Niti Za Sreu to Je. U Smislu U Kojem Je Oko Takva Poistovjeivanja Mogue Postii Slaganje, Rije Je O Identifikaciji U Kojoj, Na Jednoj Strani, Od Razliitih Tipova Dobara Odabiremo Jedno I Stavljamo Ga Na Mjesto Najvieg Ljudskog Dobra A, Na Drugoj, Za Tu Stvar Kaemo Da Je Treba Nazvati Sreom. Takva Identifikacija Jo Ne Pretpostavlja Da Zn Amo Koje Od Dobara Treba Staviti Na Mjesto Najvieg Ljudskog Do Bra, Nego Samo Kae Da to God Bilo Najvie Ljudsko Dobro, Posjedovanje Takva Dobra Jest Ono to ini Sretan ivot. Stoga e Se Pokuaj Da Se Odredi to U Sadrajnom Smislu ini Ljudsku Sreu Svoditi Na to Da Se Odredi Koje Je Dobro Najvie Ljudsko Dobro. Moe Se initi Da Se U I. Knjizi Nikomahove Etike Aristotel Vrti U Krug. On Najprije Pokuava Utvrditi Da Postoji Neto Takvo Kao to Je Ljudsko Dobro Te, Nakon to Je to Utvrdio, Ispituje Koji Su Formalni Kriteriji Koje Neto Mora Zadovoljiti Da Bi Bilo Ljudsko Dobro. Na Temelju Toga Ispitivanja Pokazuje Da Je Srea Ljudsko Dobro, Jerseminarski Rad5

Jedina Zadovoljava Spomenute Kriterije. Nakon to J E Pokazao Da Je Srea Ljudsko Dobro, Nastoji Odrediti to Je, U Sadrajnom Smislu , Srea. A to Sadrajno Odreenje Sree Nije Nita Drugo Nego Definiranje Ljudskog Dobra. To Sad Oito Nije Mogue Uiniti Niti (Ponovnim) Ispitivanjem Formalnih Zahtjeva Koje Ljudsko Dobro Treba Zadovoljiti, Niti to Proizlazi Iz Same Identifikacije Ljudskog Dobra I Sree. Stoga U Sljedeem Koraku, U Kojemu Nastoji Odrediti U emu Se Srea, Odnosno Ljudsko Dobro Sastoji, Aristotel Iznosi Argument Iz Ergona, Argument Koji Se Temelji Na Pretpostavci Da Se ovjekovo Dobro Podudara S Karakteristinom Djelatno u Dobra ovjeka.Cirkularnost Je Prividna I Taj Je Dojam Rezultat Strukture Aristotelova Argumenta U I. Knjizi U ijem Je Sreditu Identifikacija Najvieg Dobra I Sr Ee. Budui Da Identifikacija Ljudskog Dobra I Sree Ne Kae Nita Ni O Dobru Ni O Srei, Postupak Pretpostavlja Vie Koraka. Najprije Tre Ba Odrediti to Je Ljudsko Dobro U Skladu S Formalnim Zahtjevima. Nakon Toga Mogue Je Pokazati Da Je Srea Ljudsko Dobro Utoliko to Jedina Zadovoljava Te Z Ahtjeve. Na Koncu Treba Pokazati to ini Sreu. Stoga, Polazite U Nikomahovoj Etici Nije Pitanj E U emu Se Sastoji Ljudska Srea. To e Se Pokazati Kao Sredinje Pitanje Na Koje Etika Treba Odgovoriti, No to Nije Pitanje Od Kojega Aristotel Polazi. On Zapoinje Pitanjem O Ljudskome Dobru, I to Ne Pitanjem U emu Se Ono Sastoji (Ili to Je Ljudsko Dobro), Nego Najprije Nastoji Utvrditi Postoji Li Najvie Ljudsko Dobro (Odnosno Pokazati Da Ono Uistinu Postoji). U Tako Koncipiranom Argumentu Stoga Nijedna Tvrdnja Koja Se Odnosi Na Ljudsko Dobro (Npr. ljudsko Dobro Je X Ili postoji Neto Takvo Kao to Je Ljudsko Dobro) Ne Moe Biti Po etna Premisa, Budui Da Se to Tek Nastoji Utvrditi. Aristotel U Nikomahovoj Etici Zapoinje Od Teleoloki Definiranog Pojma Dobra, Dobra Shva enog Kao Svrhe Djelovanja I Tenje.Polazei, Dakle, Od Tako Shvaenog Pojma Dobra, Aristotel Nastoji Doi Do Pojma Najvieg Dobra, Ili: Od injenice Da Je Ljudsko Djelovanje U Svakom Pojedinom Sluaju Upravljano Takvim Dobrima Kao Svrhama Do Tvrdnje Da Postoji Najvie Ljudsko Dobro Kao Krajnja Svrha. I ini Se Kako On Zakljuuje Neposredno Od Jednog Na Drugo, Zakljukom Koji Se Temelji Na Oitoj Logikoj Pogreci. Naime, ini Se Da Aristotel Zakljuuje Od sve Tei Nekom Dobru Napostoji Neko Dobro Kojemu Sve Tei. Ipak, Nije Vj Erojatno Da Aristotel ini Tako Bjelodanu Pogreku. Ako Pak Dopustimo Da Je On Spreman Izvesti Takav Zakljuak, Onda, ini Se, Moramo Dopustiti Da Je On to Uinio Odmah U Prvim Dvjema Reenicama Nikomahove Etike, Dakle, Bez Ikakvih Dodatnih Pretpostavki, Te Da Na Tako Izvedenom Zakljuku Temelji Raspravu U Nastavku.seminarski Rad6

(1) Svako Umijee I Svako Istraivanje A, Sli no Tome, Svaka Djelatnost I Odluka ini Se Da Tee Nekom Dobru. (2) Stoga Je Valjano Re eno Da Je Dobro Ono emu Sve Tei. (1094a1-3).Kako God Razumjeli Te Dvije Tvrdnje, Odnos Je Meu Njima Problematian. Povezanost Reenica Rijeju stoga Upuuje Na to Da (2) Slijedi Iz (1).No dobro U Drugoj Tvrdnji Nije Ono Isto O Kojemu Je Rije U Prvoj. U (1) Je Pretpostavljeno Postojanje Mnogih Pojedinanih Dobara, Koja Se Kao Dobra Mogu Definirati Samo S Obzirom Na Djelatnost Koja I'm Kao Pojedinanoj Svrsi Tei I Koja Su, Prema Tome, Meusobno Razliita (Npr. Zdravlje Je Dobro Kojemu Medicina Tei, Dok Je Dobro Brodogradnje Neto Drugo). U (2) Je Rije O Jednom Dobru, Ali Ne O Nekom Jednom Od Mnogih Pojedinanih Dobara Iz (1), Nego O Odreenom Jednom Dobru, Koje Nije Nijedno Od Tih Prethodnih, Nego Se Od Svih Njih Razlikuje Time to Je Isto Za Svaku Razli itu Djelatnost Koja Takvom Dobru Tei. Stoga Je Nemogue Zakljuiti Direktno Iz (1) Na (2).No I Kada Odbacimo Pretpostavku Da Je Ovdje Izveden Zakljuak Koji Ukljuuje Gore Spomenutu Logiku Pogreku, Povezanost Me u Tim Tvrdnjama ini Se Neprirodnom. Stoga Je Uputno Zanemariti Logiku Povezanost Koju Formulacija Reenica Sugerira I Razmatrati Svaku Od Tih Tvrdnji Zasebno, Te Na Taj Nain Pokuati Utvrditi to One Zajedno Formuliraju Ka O Problem Ili Temu O Kojoj e Se U Nastavku Raspravljati. Jer, Prirodno Je Na Ovom Mjestu U Tekstu Oekivati Neku Vrstu Formulacije Problema, A Nije Prirodno Oekivati Zakljuak U Kojemu Se U Jednom Koraku Dolazi Do Tvrdnje Koju Aristotel e Li Dokazati.Obje Tvrdnje Su O Dobru. U Tom Pogledu (2) Je Izravnija I Jasnija, Jer Daje Definiciju Jedne Vrste Dobra, Najvieg Dobra, Na Na in Na Koji Je Na Ovome Mjestu, Sasvim Openito, Taj Pojam Mogue Definirati: Najvie Dobro Je Ono emu Sve Tei. Ono to Se U (1) Kae O Dobru Nije Jednako O ito. Svaka Racionalna Ljudska Djelatnost Ima Karakteristiku Da Tei Nekoj Svrsi K Oja Je Njezino Dobro. A Jasno Je Da Ovdje Aristotela Ne Zanima Narav Ljudskih Djelatnosti Poput Umijea Ili Istraivanja, Nego Ga Zanima Dobro Koje Je Svrha Ta Kvih Djelatnosti.to On Takvom Tvrdnjom Kae O Dobru? U Osnovnom, Ka e Da Je Dobro Uvijek Svrha Neke Djelatnosti Kojoj Ta Djelatnost Tei. No Mislim Da eli Re i I Vie, Naime Odrediti Takva Dobra Na Taj Na in Da Se Istakne Ono to Ih Bitno Razlikuje Od Najvieg Dobra O Kojemu Je Rije U (2). Stoga Ta Tvrdnja Upuuje I Na to Da Su Takva Dobra Uvijek Neposredna Dobra Pojedinih Djelatnosti, Ograniena Dobra, Kao I Na to Da Postoji Mnogo Takvih Pojedinanih Dobara. Potvrdu Da eseminarski Rad7

Aristotela U Nastavku Zanimati Upravo Taj Aspekt Pojedinanih Dobara Nalazimo Nekoliko Redaka Dalje U Tekstu:budui Da Postoje Mnoge Djelatnosti, Umijea I Znanosti, Proizlazi Da Postoje I Mnoge Svrhe; Jer Zdravlje Je Svrha Medicine, Brod Brodogradnje, Pobjeda Vojskovodstva, Bogatstvo Gospodarstva. (1094a6-9)U Prvim Dvjema Reenicama Nikomahove Etike Tako Nalazimo Prvu I Jo Uvijek Sasvim Openitu Formulaciju Odnosa Izmeu Najvieg Dobra I Pojedinih Ogranienih Dobara. Taj Je Odnos Tu Sasvim Formalno Odreen S Obzirom Na Ono to Proizlazi Iz Pojma Dobra, Odnosno Najvieg Dobr A. Takvo Formalno Pojmovno Odreenje Moe Ve Naznaiti Razliku Izmeu Najvieg Dobra I Ograni enih Dobara. No I Najvie Dobro Jest Dobro I Do Znanja O Njemu Moemo Do i Samo Razmatranjem I Analizom Odnosa Koji Postoje Meu Pojedinanim Dobrima. Takav e Postupak Aristotel U Nastavku I Primijeniti. Stoga Je Za Definiranje Najvieg Dobra Nuno Uzeti U Obzir Njegov Karakter Dobra Kao Svrhe, Ono to Dijeli Sa Svim Ostalim Dobrima, Kao I Ono to Ga Iz Dvaja Od Svih Ogranienih Dobara.seminarski Rad8

Prikaz Etike U Aristotelovom Delu nikomahova EtikaPostoje Dve Vrste Vrlina: Moralna I Intelektualna, No Nijedna Nije Po Prirodi Usaena. Mi Imamo Sposobnost Stei Ih I Usavravati Ih. Zakonodavci Navikavanjem ine Graane Dobrima I to Je U Stvari elja Svakog Zakonodav Ca. Prema Naim Postupcima U Odnosima S Ljudima Postaje Mo Pravedni Ili Nepravedni. Pravednim Se Postupcima Postaje Pravedan. Moramo Postupati U Skladu Sa Zdravim Razumom, Jer Preteranost Unitava , A to Se U Detinjstvu Mora Naviknuti: Koliko I Kada Oseati. Onaj Koji Se Odrie ulnih Uitaka Nalazi Radost.Postoje Tri Stanja, No Samo Je Jedno Ispravno. Srednji Put (Drugo Stanje) Zasluuje Pohvalu, No Skretanja Su Nuna Jer Se Tak O Najlake Nalazi Pravi Put. Vrlina Bi Trebala Biti Ona Osobina Na Osnovu Koje ovek Postaje Dobar. Strasti Su Prolazni Afekti (Strah,Pouda..., Ose aji Zadovoljstva Ili Nezadovoljstva). Sklonosti Su Ono Na Osnovu ega Smo U Stanju Npr. Naljutiti Se. Osobine Su Ono Na Osnovu ega Se Odnosimo Pravilno Ili Nepravilno Prema Afektima.Prvo Stanje: Razmetanje, Nadutost, Razmetljivost, Lakrdijatvo, Laskavac, Srameljivac, Naprasitost, Luda Smelost, Neobuzdano St, RasipnostDrugo Stanje: Izdanost, Plemenita Ambicija, Istino Ljubivost, Drutvenost, Ljubaznost, Stidljivost, Blagost, Hrabrost, Umerenost, VelikodunostTree Stanje: Sitniavost, Malodunost, Ironija, Mrzovolja, Preterana Uslunost, Bestidnost, Ravnodunost, Plaljivost, O Buzdanost, krtostRazboritost Je Prava Stvar U Pravoj Situaciji. Kreposti Postoje udoredne I Razumne. Takoer Postoje Dva Dela Due - Razuman I Nerazuman. Nep Romenjivi (Umee, Razboritost) I Promenjivi (Umnost, Mudrost,).Ljudska Srea Se Moe Definisati Funkcijom Koja Pripada Svakom oveku. Svaki ovek Mora Biti Deo Praktinog ivota, A Krajnje Dobro Bi Trebalo Proiza i Iz Toga Da Se Ta Funkcija Dobro Obavlja I Treba Biti Celi ivot Konstantna. 1 Etike Vrline Su One U Skladu Sa Razumom, A Intelektualne Su Superiornije Jer Razum Razmilja, A Miljenje Je Najbolja ovekova Sposobnost. No, ovek Ne Moe Celi

1 Prosveta 1978.,Opta Enciklopedija, Str. 134seminarski Rad9

ivot Provesti Neprekidno Razmiljaju i. Za Sreu Ljudi Su Potrebne I Neke Stvari Kao to Su Zdravlje, Zdrava Deca, Hrana, Sklonite I Sloboda.U Elejskoj koli Parmenid Je U Svom Spisu o Prirod I Istakao Da Postoje Dva Puta Istraivanja, Jedan Koji Vodi Mnjenju, A D Rugi, Bolji Znanju. Tu Je Prvi Put U Istoriji Filozofije Istaknuta Potreba Metode U Filozofskom Istraivanju, Jer Bez Nje Razum Ne Moe Imati Siguran Oslonac U Svom Prouavanju.I Drugi Filozofi Su Prihvatili Misao, Da Nije Dovoljno Postaviti Objekt, Nego Prouiti, Kako I ime Se Moe Spoznati Taj Objekt. Zatim Je Vano Pit Anje Da Li Se Odmah Moe Pre i Na Filozofska Istraivanja Bez Prethodne Pripreme Na Drugim Podrujima Nauke.Platon Je Smatrao, Da Je Matematika Vaan Preduslov Za Filozofiju (Dijalektiku), I Ko Nju Ne Pozna, Ne e Biti Sposoban Za Apstraktno Miljenje O Filozofskim Problemima.2 Meutim Aristotel Je Video, Da Se U Tom Prouavanju Ni Ono Najosnovnije Nije Reilo, Jer Nisu Do Voljno Proueni Zakoni Ljudskog Miljenja, A Dok to Nije Poznato, Ne Moe Biti Nika Kvog Istraivanja Na Podru ju Nauke. Svakodnevne Rasprave Sa Sofistima Pokazale Su Da Je Dobro Argumentirana Re Najvanija U Pridobivanju Pristalica Za Neko Milj Enje, I Da Bez Uverljivog Govora Niko Ne Moe Posti i Uspeh U Svom Obrazlaganju.Ljudsko Miljenje Ne Moe Logi ki Odraavati Objektivnu Stvarnost Niti Spoznati Objektivnu Istinu, Ako Samo Nije Postavljeno Nasjigunije Principe. Da Se Pronae Ta Zakonitost Miljenja, Treba Najprije Ispitati U Kakvom, Odnosu, Stoji Pojam Prema Pojedinanom Konkretnom Predmetu, I ta Je Izvor Spoznaje. O Tom Pitanju Govori Aristotel U Anal. Post. II. 19, Gde Pokazuje Da Je Metoda Indukcije Put Do Spoznaje, I to Na Taj Nain, Da Se Od Pojedinane Stvari Doe Do Njenog Pojma. Aristotel Kae Da Svako ivo Bi e Ima Sposobnost Opaanja, Ali Ljudi Se Odlikuju Jo I Time, Da Zapaeno Mogu Zadrati U S Eanju.3Aristotel Polazi Od Uenja O Kategorijama - O Najoptijim Predikatima. Ti H Najoptijih Predikata Aristotel Je Pronaao 10, Pre Mda esto Spominje I Manji Broj. Da Bi Preko Kategorija Ljudsko Miljenje Mogl O Odraavati Spoljnju Realnost, Ono Ne Moe Po ivati Na Sluaju, Nego Miljenje Mora Imati Svoje Osnovne Principe, Koji e Biti Opte Vae i, I Nee Ih Trebati Dalje Dokazivati.

2Branko Bonjak, Gr ka Filozofija, Str. 196

3Enciklopedijski Leksiokon, Filozofija, Beograd 1973., Str. 182

seminarski Rad10

Prema Aristotelovom Sistemu Problemi Etike Pripadaju U Praktinu Filozofiju, Jer Taj Deo Filozofije Istrauje Delatn Ost Ljudi I Njihovu Tenju Da Postignu Sreu I Da Budu Zadovoljnii. Meutim U Tom Delovanju Ne Postoji Opte Vae a Odreena Norma, U emu Bi Se Sastojala Srea, Ali Ipak Razum Svojim Shvatanjem Omoguuje Volji Da ovek Uvek Postupa Tako Da Moe Raditi Dobre I Korisne Stvari. Razumu I Volji Koja Je U Vezi S Razumom I S Njim Zajedno Deluje Odgovaraju I Odreena Merila I Ljudi Su Odgovorni Za Svoje Postupke.Prema Razumskoj I Voljnoj Delatnosti Ljudi, Aristotel Deli Vrline Na Dve Grupe, Na: Razumske (Dianoetine) I Moralno-EtikePrve Su Po Svojoj Vrednosti Vie I Me u Njima Se Istiu: Misaona Delatnost, Sigurno Znanje O Onome to Se Istrauje. Pored Te D Ve Vrline Vana Je I Razboritost Koja Se Oituje U ovekovom Praktinom Radu.U Moralno Etikim Vrlinama (Na Primer Umerenost) Uvek Se Pokazuje Za Nas Kao Najbolje Srednja Mera to Jest Neto Izme u Onog to Je Premalo I Onog to Je Previe. Tako Na Primer Dareljivost Kao Vrlina Zauzima Sredinu Izmeu Sebinosti I Preteranog Razbacivanja.Taj Praktini Smisao Etike Stoji Ljudima Mnogo Blle, Nego Pla Tonov Zahtev, Da Se Dostigne Ono to Je Po Sebi Dobro (Id Eja Dobra). Aristotel Je U Svoju Etiku Uneo One Nazore, Koji Su Vladali U Klasnom Drutvu. Kako U Drutvu Ne Zauzimaju Svi Ljudi Jednak Poloaj, Niti Su Jednaki H Moi, To Se Ni Na Podruju Etike Ne Moe Zahtevati Jednakost Normi Za Sve Ljud E. Svako Ima Vrlinu Svog Stalea Kao I Prirodnog Stanja. Za enu Je Drugi Pr Opis Nego Za oveka, A Opet Za Roba Drugi Nego Za Slobodnog.Ljudi Su Izmeu Sebe Jednaki Samo Unutar Istog Stalea (Deobena Pravednost, Iustitia Distributiva), Ali U Pravima I asti Stoje Iznad Ljudi Nieg Stalea. Ipak Drava Mora Po ivati Na Pravednosti (Formalno Izjednaenje Ljudi) I Obraa Panju Na Ljudska Delovanja, A Ne Na Pojedina Lic A. Samo Pravedna Drava Osigurava ivot Celine, A Te Probleme Obra uje Ve Aristotelova Politika.4za Aristotela, Najvee Dobro Je Srea. Ona Zavisi Od Naih Umnih Sposobnosti. Tvrdio Je Da Je Najvea Vrlina Sredina Izmeu Dvije Krajnosti.

4 Prosveta 1978.,Opta Enciklopedija, Str. 130seminarski Rad11

Uenje O Vrlini Aristotel Je Izloio U Svom Djelu Nik Omahova Etika Gdje Je Polazio Od Onoga U emu Se Svi Ljudi Slau, A to Je Da Je Cilj Ljudskog ivota Ili Blaenstvo, Koje Nije Povrni Hedonizam, Niti Mater Ijalno Bogatstvo Ili Slava, Ve Je Srea Ili Blaenstvo - Dobro Po Sebi Ili Samovrijednost . Aristotel Je Tvrdio Da Je ovjek Po Prirodi Politiko Bie (Zoon Politikon) I Da Svoju Sutinu Izraava Tek U Zajednici.Aristotel, Za Razliku Od Platona, Cijeni Umjetnost a Naroito Grke Tragedije Jer Etiki Djeluju Na Gledaoca (Tvorac Je Termina Katarza-Proi enje Putem Straha I Saaljenja).seminarski Rad12

ZakljuakOpte Je Prihva ena injenica Da Je Najvee Dobro Ono Kojem Teimo Radi Njega Samog, A Ne Radi Neke Druge Svrhe. To Moe Bi Ti Srea, Blaenstvo..., I Svaki ovek Po Naravi Tei Tome Dobru. Isto Tako Svako Ume e I Svako Istraivanje Tei Nekom Dobru, No Razlikuju Se Svrh E Delovanja, Iako Bi Svrha Uvek Trebala Biti Dobro. U Nikomahovoj Etici Aristotel Deli ivljenje ivota Na Tri Naina; To Su ivot Uitaka, Dravni (Politi ki) I Misaoni ivot.Oni Se Razlikuju Po Delovanju I Svrhama Delovanja, Te Se Postavlja Pitanje Koje Je Najvee Dobro. Blaenstvo, Dakle, Biramo Radi Njega Samog , Takoer I Kreposti, Ali, Je Li to Uistinu Najvee Dobro, Te Gde Je Pravednost U Tome? Krajnje Je Dobro Samodostatno, Zadatak oveku Je ivot, Ma Kakav On Bio, A ivot Je Samodostatan.5Budui Da Su Meuljudski Odnosi Rezultat Uticaja Morala, Etiku Interesuje Sama Priroda Kategorija Koje Obavezuju Ljude Na Odreeno Ponaanje I Posledice Koje Nastaju Kada Se Prekre. S Obzirom Na Sloenos T Moralne Savesti Kao Unutranje Strukture Koja arbitrira U Slu ajevima Kada Se Kre Moralne Norme, Priroda Moralnosti Pokuava Se Objasniti Na Razli ite Naine Od Moralnih Univerzalija Koje Postoje Same Po Sebi Izvan oveka (ak Po Nekim Kao Kosmiki Zakoni) Do Psiholokih Entiteta Koji Kao Sadraji L Judske Duhovnosti Predstavljaju Takoe Univerzalne, Od ovekova Iskustva Nezavisne Sutine.I Jedno I Drugo Stanovite Predstavljali Su Pogodan Izvor Nastajanja Teorija O Venosti Moralnih Kategorija, O Njihovoj Prirodnoj Postojanosti, Pa Prema Tome I O Determinisanosti ovekovog Poloaja U Drutvu I Odnosa Kakvi Vladaju U Datim Drutvenim Uslovima. Ni Deterministi ka Ni Indeterministika Stanovita O Prirodi Moralnosti Nisu Mogla Izdrati Snagu Kritik E Ni Udovoljiti Objanjenju Pojava Koje Namee Praksa Drutvenog Na ina ivota I Me uljudskih Odnosa.Etika Istrauje Delatnost Ljudi I Njihovu Tenju Da Postignu Sreu I Da Budu Zadovoljnii. Meutim U Tom Delovanju Ne Postoji Opte Vae a Odreena Norma, U emu Bi Se Sastojala Srea, Ali Ipak Razum Svojim Shvatanjem Omoguuje Volji

5 Perovi Milenko, Uvod U Etiku, Str. 107seminarski Rad13

Da ovek Uvek Postupa Tako Da Moe Raditi Dobre I Koris Ne Stvari. Razumu I Volji Koja Je U Vezi S Razumom I S Njim Zajedno Deluje Odgovaraju I Odreena Merila I Ljudi Su Odgovorni Za Svoje Postupke.U Moralno Etikim Vrlinama (Na Primer Umerenost) Uvek Se Pokazuje Za Nas Kao Najbolje Srednja Mera to Jest Neto Izme u Onog to Je Premalo I Onog to Je Previe. Tako Na Primer Dareljivost Kao Vrlina Zauzima Sredinu Izmeu Sebinosti I Preteranog Razbacivanja.seminarski Rad14

Literaura1. Aristotel, Nikomahova Etika, Izdavaka Knjiarnica Zorana Stojanovi a,Sremski Karlovci - Novi Sad, 2003.2. Branko Bonjak, Gr ka Filozofija, Prosveta 1978., Opta Enciklopedija3. ivkovi G., Mudrost Helena, Filozofija, Beograd 1973.seminarski Rad15

SadrajUvod1Analiza Aristotelovog Delanikomahova Etika2Aristotelova nikomahova Etika2Osnovne Ideje U Delu nikomahova Etika4Prikaz Etike U Aristotelovom Delu nikomahova Etika 8Zakljuak12Literaura14Www.Maturski.Org