^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX 2010 ... · jentalnih naroda: Indije, Afganistana, Perzije, arapskih ze-malja, Turske, `idovskog naroda (Sefarda) i Bo{njaka. I ovaj

$Page 1: ÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX 2010 ... · jentalnih naroda: Indije, Afganistana, Perzije, arapskih ze-malja, Turske, ìdovskog naroda (Sefarda) i Bo{njaka. I ovaj$
BEHARÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX 2010. BROJ 97 CIJENA 40 KN

Najljep{e orijentalne pri~eIndijske Afganistanske Perzijske Arapske Turske Sefardske Bo{nja~ke

Ilustrirala Melita Kraus

2 BEHAR 97

BEHAR

Selma KUKAVICA

Sead Begovi}Ostvarenje tzv. dje~jih èlja: O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~eRije~ urednika 3

Filip Mursel Begovi}Erotika neutaène ljubavne ~e`njePredgovor 4

Naslovna strana: Ilustrirala Melita Kraus

Grafi~ki dizajn i prijelom:

Tisak:

BEHAR, ddvomjese~ni bbo{nja~ki ~~asopis zzakulturu ii ddru{tvena ppitanja

Nakladnik:Kulturno ddru{tvo BBo{njaka HHrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BBEGOVI]

Izvr{ni urednik:Filip MMursel BEGOVI]

Uredni{tvo:Ibrahim KKAJAN, SSenad NNANI], EErvin JJAHI],Sena KKULENOVI], AAzra AABAD@I] NNAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH ““Preporod”Ilica 335, 110000 ZZagreb, HHrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godi{nja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godi{nja pretplata 20 KM.

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-11101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:703000-2280-33755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma KKukavica

Tisak: Hitra pprodukcija kknjiga dd.o.o., Sveta NNedjelja

Tiskano uz financijsku potporu iz dràvnogprora~una Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunu`no i stavovi uredni{tva.

SADR@AJ

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊIndijske Afganistanske

Perzijske Arapske

Turske Sefardske Bo{nja~ke

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ

Indijske pri~e 7

Afganistanske pri~e 25

Perzijske pri~e 33

Arapske pri~e 43

Turske pri~e 61

Sefardske pri~e 71

Bo{nja~ke pri~e 79

Ilustrirala Melita Kraus

Ohrabreni ~injenicom da je "Behar"broj 83-84 iz 2007. godine ve} obja-vio prilog pod naslovom "Pri~e iz ~a-robne torbe", odnosno, "Arapske {a-ljive pripovijetke i basne", koje je s ara-pskog preveo Besim Korkut, i koje sunai{le na vi{e nego odli~an prijem kodredovitih ~italaca "Behara", odlu~ilismo se za tematski broj u kojem pred-stavljamo pro{ireni izbor pri~a sa sli~-nim, prete`no muslimansko obi~ajnimi anegdotalnim pripovjeda~kim kolori-tom i tematsko motivskom kulturnomokomicom i mudro{}u, europskih i ori-jentalnih naroda: Indije, Afganistana, Perzije, arapskih ze-malja, Turske, ìdovskog naroda (Sefarda) i Bo{njaka. Iovaj put, pri~e je ilustrirala na{a suradnica ìdovskog po-drijetla i nemjerljivo {irokog svjetonazorskog pogleda -Melita Kraus. Podsjetimo, njoj su upravo takve i sli~ne pri-~e, svojedobno, za ìvota u Sarajevu, odredile kakvo}udjetinjstva te ih je, pra}ena unutra{njim nalogom, samo-inicijativno ilustrirala, a nama to nije promaklo.

Pod pojmom pri~a podrazumijevamo i one prozne vrstekoje grani~e s bajkom, zatim one koje su prepoznate kaobasne, mikro pri~e ili minimalne pri~e (primjerice one oNasrudin - hodì) i pri~e koje svojim zna~ajkama vr{e je-dinstven dojam na ~itaoca upravo svojom kontroliranomfabulom. I {to je va`no, kratka pri~a ima tendenciju da po-put anegdote koncentrira svoju teìnu na zavr{etku, nakrajnjoj neo~ekivanosti zavr{nog obrata uslijed svegaonoga {to joj je prethodilo.

Basna kao usmena tvorevina ukazuje na animisti~ki i ani-malisti~ki pogled na svijet te personificira pojave ìve i ne-ìve prirode u to~kama gdje se moè poistovjetiti ~ovjek iìvotinjski svijet. To su uglavnom pri~e iz kojih bi trebaloizvu}i pouku primjenjivu u svakodnevnom ìvotu. Dakle,iz logi~nih inscenacija izvla~i se implicitna i eksplicitna po-

uka. To dobro ilustrira indijska basna olavu i volu koja izvanredno suprotstav-lja shemu uobraènog i samozadovolj-nog silnika lava - prepla{enom, poniz-nom, dobro}udnom i pametnom volu.Basna kao da nam oporu~no ostavljageneracijama prikupljeno iskustvo ne-posredno crpljeno iz ìvota. U basni nasprivla~e uzro~no posljedi~ne situacije iz-me|u lukavih, pla{ljivih, podani~ki po{-tenih i krvolo~nih. Naravno da takvihpri~a ima i u bo{nja~koj usmenoj na-rodnoj knjièvnosti, ali smo se mi odlu-~ili za moderne i provjerene pripovje-

da~e Edhema Mulabdi}a, ]amila Sijari}a i Hamzu Humu,koji su se koristili sli~nom poetikom kratke pri~e, zagra-biv{i u narodnu predaju. Ovi na{i ugledni pisci koristili sukarakteristike bajke: ne~uveni doga|aj, neo~ekivani obrati plasti~no oblikovane likove.

@anr (genre) kratke pri~e koristi i narativne elementebajke, a to podrazumijeva artikulaciju fikcijskih obilje`ja.Bitna joj je odrednica epska fantazija, sretan zavr{etak,~udesno i ~arobno, blistave slike pune zna~enja, i {to jeva`no ista}i: ostvarenje takozvanih dje~jih èlja. Bajkovi-ti uresi prepuni su pradoìvljaja romantike gdje je cijelisvijet prepun ~uda, ali i slika iz zagrobnog ìvota kao iputovanja na drugi svijet.

Nadamo se da }e ove pri~e, koje su samo kap u moru bo-gate ba{tine zastupljenih naroda, zaokupiti ~itala~kupa`nju izvanrednim doìvljajima, za~udnom zanimljivo{-}u opisa, ìvotnom mudro{}u pripovijedanja i ponekadprikazom cjeline dru{tvenog ìvota koji nas privla~e kao"prava stvarnost". Jedno je sigurno, neupitni su i uvjer-ljivi karakteri njihove radnje kao i u~inak te radnje i nje-nog povoda. Na kraju ne zaboravimo i ~uvstveni efekt,stoga - ~itajte!

SSeeaadd BBeeggoovvii}}

3BEHAR 97

RIJE^ UREDNIKA

Ostvarenje tzv. dje~jih èlja: O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e

Orijentalna knjièvnost je u pro{losti, bez sumnje, bila na visokojumjetni~koj razini, a po opsegu nekoliko puta ve}a od cjelokup-ne europske knjièvnosti Srednjega vijeka. Orijent je, u to doba,svojim visokim znanstvenim i kulturnim pregnu}ima bio ku-dikamo napredniji od evropskih zemalja. Posve je razumljivo da jesve ono {to je lijepo, korisno i zanimljivo, lako prelazilo i prelije-valo se putem usmene predaje i prijevodne knjièvnosti iz jednezemlje u drugu, iz naroda u narod. Jasno je da je zamr{eneputove narodnih pri~a, legendi i bajki, te{ko pratiti, ali u ovombroju ~asopisa, posve}enom najljep{im orijentalnim pri~ama, mismo poku{ali dati neku vrst razvojne linije - od Indije do Bosne iHercegovine. Naravno da se ta razvojna linija ne mora nu`noprimje}ivati na samom tekstu i da je naslov „najljep{e“ tek u svoj-stvu epiteta koji privla~i pozornost. Naime, rije~ je o tek malombroju pripovjednog blaga iz bogate riznice Orijenta. Poku{ali smotek okvirno predstaviti osnovne zna~ajke, sadrìnu i ljepotu proz-nih umotvorina orijentalne knjièvnosti koja je nesumnjivo utje-cala na knjièvnost Zapada. Me|u zna~ajkama vremena u kojimasu pri~e nastajale izraèna je i vidljiva religiozna obojenost, kojaje nekada imala pove}ani utjecaj na sve ~ovjekove djelatnosti. Ugotovo svim pri~ama nagla{ena je vjera u Boga, Tvorca svijeta, iarhetipsku misao o sudbini kao neminovnosti.Arapi imaju veliki broj zbornika narodnih pri~a. Neki od njih su{tampani, a ve}i broj se ~uva u rukopisima. Naro~ito je poznatazbirka pri~a Kelile ve Dimne (Kelila i Dimna), u biti zbornik sta-roindijskih pri~a, koje je sa pehlevijskog preveo na arapskiPerzijanac Abdulah ibn el-Mukaffa (preselio na ahiret 756.godine). Svakako je najpoznatiji glasoviti i opse`ni zbornik arap-skih pri~a pod nazivom Tisu}u i jedna no}. U znanosti prevlada-va mi{ljenje da jezgru te zbirke ~ini perzijska zbirka Hezar efsane(Tisu}u pri~a), kojoj je opet izvor u indijskoj knjièvnosti. Naà-lost, ta je zbirka davno izgubljena te se ne zna to~no u kolikojmjeri se te pri~e oslanjaju na pripovijednu indijsku knjièvnost ikoliko su utjecale na arapski zbornik 1001 no}. Jo{ u 6. st. noveere sa staroindijskog je na perzijski prevedena Pancatantra (Peto-knji`je), zatim na arapski pa na druge jezike. Rije~ je o najpoz-natijem djelu stare indijske proze i vrhunskom ostvarenju staresanskrtske knjièvnosti koji vjerojatno datira iz 3. st. nove ere.Skladna i rafinirana pripovijedna tvorevina zarana je po~ela, krozmnogobrojne prerade, dorade i prekrajanja i kroz prijevode pri-jevoda, poprimati oblik pu~ke knjige, pa je takva stala prodiratina Zapad jo{ u 12 stolje}u, posredstvom arapskih i perzijskih pri-jevoda. Pancatantra zauzima va`no mjesto u kulturi Zapada, nesamo zato {to je obogatila europske knjièvnosti novim motivi-ma i pri~ama, ve} i zbog toga {to se, pojaviv{i se u vrijemeza~etaka mnogih od njih, aktivno sudjelovala i u oblikovanju nji-hovog knjièvnog izraza. Prvi prijevod datira iz 6. st. nove ere ipreveden je s perzijskog na arapski pod nazivom Kelile ve Dimne.

Upravo taj arapski prijevod, koji se do danas sa~uvao, bio je putkojim je Pancatantra u{la u evropsku knjièvnost. Zanimljivo jestda je prvo preveden na gr~ki, a preko tog jezika u{ao je u starusrpsku knjièvnost pod nazivom Stefanit i Ihnilat. Ta zbirka jav-lja se u bizantinskoj knjièvnosti u 11. st., a u srpskoj ve} u 13st. Drugi naslov Stare indijske pri~e pojavio se u 1953. godine ipreveo ga je Besim Korkut s arapskog jezika. Dio tog prijevodapredstavljen je u ovom izboru.[to se ti~e Afganistanskih pri~a prezentiranim u ovom izboru,one vjerojatno datiraju iz 13. stolje}a i, bez obzira na nacionalneosobitosti, svoje stilske uzore vidljivo nalaze u indijskoj, perzij-skoj, ali i arapskoj tradiciji. ̂ itaoca }e za~uditi da je narod s tolikomu~nom pro{lo{}u i sada{njo{}u u svojim pri~ama njeàn, ple-menit i liri~an. Afganistanci, o~ito je iz ovih pri~a, svjedo~e svojuherojsku, pjesni~ku pro{lost, kao izraz svoga bogatog duha. Tajduh se nije pokolebao ni danas, iako povijest nije bila pravednaprema zemlji koja se nalazila na granici dva svijeta. Naime, poh-lepni pogledi osvaja~a neprestano su bili upereni prema tom„klju~u vratnica Indije“. Osnovna pouka ovih ljubavnih pri~a jeda dobro i pravda uvijek pobje|uju, a zlo, ma koliko sna`no bilo,uvijek biva ka`njeno. Za nadati se da }e po tom pou~ku afga-nistanski narod do~ekati bolja i svjetlija vremena. Nakon arapskog osvajanja Perzije u 7. i 8. stolje}u nove ere Per-zijanci ulaze u krug nove islamske knjièvnosti koja se tekpo~ela formirati. U 9. stolje}u javljaju se knjièvnici koji pi{unovim perzijskim jezikom te su upravo oni postali veliki dopri-nos svjetskoj knjièvnosti. Najve}i broj perzijskih pri~a u ovomkra}em izboru iz pera je Mustafe Muslihudina Sadija iz [iraza tj.njegovog \ulistana, a odlikuju se filozofsko-pou~nim karak-terom. [to se ti~e izbora iz turskih pri~a posebno mjesto u tojknjièvnosti zauzimaju kratke, {aljive pri~e, kojih Turci imaju uobilju. Dodu{e veliki broj tih pri~a je nastao pod arapskim i per-zijskim utjecajima, ali su se one do danas o~uvale u specifi~noturskom folklornom duhu. Jedan od najupe~atljivijih likova izturskih {aljivih pri~a upravo je popularni Nasrudin-hodà. Naro-dna tradicija tvrdi da je ìvio u doba sultana Bajezida i velikogazijskog osvaja~a Timurlenka (prijelaz 14. na 15. stolje}e) uAk{ehinru gdje se ~uva i njegovo turbe. Prvi prijevod Nasrudin-hodìnih {ala na na{ jezik datira iz 1892. i preveo ih je EdhemMulabdi} u svojoj zbirci Rukovijet {ala. Kasnije su izlazile uNovom Beharu. Pri~e objavljene u ovom izboru potje~u iz Zbo-rnika stanovitog Husejna koji sadrì 400 anegdota i 80 ilustraci-ja, a autoru su pristizale iz raznih dijelova Turske. Pri~e o Nas-rudinu-hodì omiljene su i u Bosni i Hercegovini, a jedan odrazloga, mimo njihove privla~ne snage, jesu vi{estoljetne vezebo{nja~kog naroda s Turcima.Sasvim neslu~ajno su u ovom izboru svoje mjesto na{le i se-

fardske pri~e suvremenog autora, sefardskog rabina Eliezara

4 BEHAR 97


Erotika neutaène ljubavne ~e`njeFilip Mursel Begovi}

PREDGOVOR

Papa rodom iz BiH. Sefardske pri~e, objavljene u ovom izboru,pojedina~no su izlazile u sarajevskim Danima, u redovnoj dvo-nedeljnoj rubrici Sa zida pla~a, tokom 1998. i 1999. godine.Rije~ je o pri~ama iz starine, koje je autor bri`ljivo sakupljao ireinterpretirao. Budu}i da je rije~ o jednom nadasve zanim-ljivom kulturnom naslje|u, naime, sefardski jevreji su nakonprogona iz [panjolske svoje uto~i{te na{li u BiH, posve jelogi~no da i ove pri~e na|u svoje mjesto u naljep{im orijental-nim pri~ama - jer, iako pisane od suvremenog autora, obilujutoplim, slikovitim i pou~nim tradicijskim predlo{cima kojesvoje upori{te nalaze u judaizmu i sefardskoj kulturi u BiH. Bo{nja~ke pri~e, odnosno bosanske, koje se nalaze na kraju izbo-ra, proizi{le su iz bogate orijentalne kulture te su autenti~niprikaz jedne stare i iz dana{nje perspektive neponovljive Bosne.Posebno raduje {to je svoje mjesto na{la i pri~a Bajram EdhemaMulabdi}a, jednog od utemeljitelja prvog Behara koji je izlaziopo~etkom pro{log stolje}a. Njegove pri~e ~uvaju toplu atmosferuharmoni~nijeg svijeta zasnovanog na tradicionalnim vrijednosti-ma. U pri~i Bajram, nesre}a koja se nadvila nad glavne junakerasplinjuje se posredstvom moralne principijelnosti i vjerskihuvjerenja. Pri~a ]amila Sijari}a Hasan, sin Huseinov donosi namsugestivnu snagu pri~anja i ~ovjekove potrebe za pri~anjem pri~akoja na koncu postaje uvjerljivija od same svakodnevice. Upravo}e ova pri~a biti paradigmati~na za ~itav izbor kojega donosi ovajbroj Behara - upravo zbog prepoznatljive poetike govora kojimse, ba{ kao i u simbolici Tisu}u i jedne no}i, odga|a ponekadnepodno{ljivo suo~avanje sa stvarno{}u tj. odga|a se svijest oneminovnoj prolaznosti ìvota. Jedna od najljep{ih bo{nja~kihpripovijetki je Sevdalijina ljubav, autora Hamze Hume. Osim {tonam ta pri~a naprosto uprizoruje zavodljivu poeti~nost ljeta uHercegovini, na trenutke autor uspijeva u ~itatelja probuditi i~ulo mirisa - dakle, jedan sasvim sugestivno olfaktivni pripo-vjeda~ki postupak. Posvema ovu pri~u karakterizira zavodljivasnaga a{ikovanja koja snagu crpi iz bogate tradicije bosanskihsevdalinki. Za razliku od fatalnih ljubavi iz starijih orijentalnihpri~a - ovdje se osje}a i nostalgi~ni pjev neutaène ljubavne ~e`-nje jednog bo{nja~kog a{iklije (bekrije) i njegove drage. Isku{enja koja glavni junak mora savladati da bi do{ao do svojeizabranice, i da bi ona na{la njega, jedva da su minula, a ve}nova ~ekaju. U orijentalnim pri~ama koje donosi Behar nijesamo rije~ o nadilaènju prepreka koje postavljaju neprijateljskesile, savladavanju opasnosti, probijanju velova tajni, koji su sepostavili izme|u ljubavnika, jer, javljaju se razne dru{tvene iporodi~ne te{ko}e te uvjetovanosti. Eroti~no je dano tek unaslutu i budi radoznalost u ~itatelja tj. nema eksplicitnog opi-sivanja intimnog susreta i ~ulni dodir je prepu{ten ma{ti ~itate-lja. Tuma~i ovih pri~a su s pravom postavili zabranu za ~itateljada ulazi u prostor intime dvoje ljubavnika i takvo tuma~enje jepotpuno ispravno i - ima li intimnijeg mjesta od odaje u kojemse vr{i magijski ~in ljubavi. Tu je i razlika izme|u orijentalnihopisa ljubavi i onih suvremenih zapadnja~kih prikaza gdje jeerotika svedena na gimnastiku, potpuno razgoli}avanje i razot-krivanje. Treba re}i da je u ovim pri~ama erotiziran i pejza`, tese sjedinjenje ~ovjeka i prirode uobli~uje u neku vrstu tajan-stvenog govora o jedinstvu svega stvorenog. Ono {to je skri-veno, upravo je najprivla~nije i gura ~ovjeka da krene u pus-

tolovinu - kroz doìvljaj ma{te u potragu za saznanjem, a kas-nije ga, upravo zbog pretpostavke da je intima posve}en pros-tor, sprje~ava da dospije do stvarnosti.Kada bi ove pri~e otkrile svoje tajne postale bi tek goli diosvakodnevnog, takva vrsta radoznalosti i nametljivosti uni{tila bi~udesnu ali nevi~nu eroti~nost ovih pri~a. Ve} od prvog trenuta-ka ljubavnici su jedno drugome rekli sve {to je bitno, a neposred-ni, istinski dodir je uspostavljen pogledima i tajanstvenim spaja-njem ruku. Razumije se i neophodno je da, èna u orijentalnimpri~ama, pokrivena mahramom i feredòm, ~ije su o~i o~arava-ju}e, na koncu, svome dragome otkrije lice. @ena, do tada aps-traktni simbol èlje, tim pokretom otkrivanja punim povjerenja,kao izrazom pristanka i popu{tanja, pretvara se u jedinstvenuènu, onu koju ni jedna druga ne moè zamijeniti. Isti principotkrivamo i u opisima prirode. Ovdje je rije~ o fatalnim ljubavi-ma, koje se ostvaruju ve} u prvim susretima. Ljubavnici se odmahprepoznaju kao su|eni jedno drugome. Planula je strast, po svo-joj èstini usporediva s udarom groma. I tada po~inju pri~e oljubavnim ~udima, jer tuma~i ovih pri~a ne smiju dopustiti darazum ubaci zloslutnu sumnju. Ljubavnici strepe da }e biti `rtveneke opsjene i nisu im dovoljni tek o~iti dokazi, oni su u stalnojpotrazi za neobi~nim doga|ajima koji }e u~vrstiti njihovaljubavni~ka uvjerenja. U prvim trenutcima svog strasnog i sud-bonosnog susreta, oba ljubavnika ìve u takvom stanju osje}ajnenapetosti da nema èlje koju izraàvaju, a da je odmah doga|ajine ispune preko svakog o~ekivanja. Rekli bismo da sru{eni zidnije imao vremena da se ponovo podigne i da se veza me|uljubavnicima ne prekida ni kada su razdvojeni jedno od drugog.Dolazi do posvema neobi~nog suu~esni{tva izme|u potrebe srca,razvoja doga|aja i prirodnih zakona za koje po~esto pogre{nomislimo da su mehani~ki (bez upletanja Vi{e sile), ravnodu{ni ibezimeni. Naravno, to nije i ne}e biti tako.O~ito je da interes za Orijentom itekako postoji, odnedavnopoja~an raznim turskim sapunicama koje su preplavile hrvatsketelevizije, ali je jednako zbunjuju}e da je zaista mali broj recent-nih prijevoda. To je prije svega nasu{na potreba trì{ta, jer, izponude onoga {to zovemo najljep{e pri~e ili bajke za djecuodavno se ponavlja jedna te ista izdava~ka matrica. Upravo zatosu prijevodi orijentalnih pri~a (s arapskog i perzijskog) BesimaKorkuta, Alije Bejti}a i [a}ira Sikiri}a, ura|eni polovinom pro{logstolje}a, zanimljivi i kao reizdanja potrebna trì{tu. Treba spo-menuti i prijevode koje su uradili srpski prevodioci, poput onoguvr{tenog u ovaj broj prevoditeljice s ruskog Milene Magli} Jo-vanovi} (afganistanske pri~e). Me|utim, prijevodi s ruskog nasrpski pate od vi{ka nepoznavanja obi~ajnosti i vjerske speci-fi~nosti orijentalnih kultura. Mogli bi re}i da je posrijedi i nerazu-mijevanje kulture ali i moèbitno krivo tuma~enje kulturolo{kihznakova. Razumijevanje teksta uvelike se razlikuje u onih pre-voditelja koji su sami ba{tinici orijentalnih kultura i prevodedirektno s izvornika. Gre{ke tada ne postoje ili su minimalne (onestilske i leksi~ke) te se ne moè dogoditi da, iako nenamjerno,neka autenti~na i napredna kultura doìvi svoje kvalitativno sro-zavanje i krivo tuma~enje. U tom smislu uredni{tvo je interveni-ralo u prijevod afganistanskih pri~a i u~inilo znatne redaktorskepromijene, koje nisu promijenile smisao u prijevodu, ali su ga,vjerujemo, koliko-toliko pribliìle izvorniku.

5BEHAR 97

EROTIKA NEUTA@ENE LJUBAVNE Ê@NJE

6 BEHAR 97


UVOD

avno nekada ìvio je u dalekoj zemlji Indijicar, po imenu Dep{elim. Vladao je ogrom-nom dràvom, bio je veoma mo}an i bogatpa se zbog toga osilio. Po~eo je tiraniziratisvoje podanike, zlostavljati ih i ~initi im na-

silje preko svake mjere. Ukoliko je njegova mo} rasla, utolikoje bivao nesnosniji. U doba cara Dep{elima ìvio je neki mu-drac, zvani Bejdeba, veoma pametan i ~estit ~ovjek, koga sumnogo uvaàvali i priznavali, i ~ija se rije~ slu{ala. Vidjev{ikakav zulum ~ini svojim podanicima car Dep{elim, mudracBejdeba odlu~i da ga odvrati od toga i da ga vrati na putpravde i ~ovje~nosti. Smisliv{i dobro {ta }e i kako }e, mudracBejdeba odlu~i da jednog dana po|e caru Dep{elimu. Odre-|enog dana on obu~e svoje sukneno odijelo, kakvo su u onodoba nosili mudraci, i po|e ka carskoj kapiji.

- @elim da posjetim cara zbog jednog savjeta - re~emudrac Bejdeba, kada stiè na carsku kapiju, dvoraninukoji je odobravao ulazak kod cara.

Dvoranin odmah u|e kod cara i re~e mu:

- Na kapiji ~eka neki ~ovjek, po imenu mudrac Bejde-ba, pa veli da bi èlio posjetiti cara zbog jednog savjeta.

Car odmah naredi da se Bejdeba uvede. Kada Bejdebau|e kod cara, stade pred njega, najprije mu se pokloni, paonda pade pred njega ni~ice na zemlju, a zatim se {ute}ipodiè. Caru Dep{elimu bi ~udno za{to Bejdeba {uti pa mure~e:

- Iako su carevi prvi u svome carstvu, ipak su mudraciispred njih. Mudracima nisu potrebni carevi ba{ zato {to

su mudraci, a carevima su potrebni mudraci, iako su mo}-ni i bogati. Savjeti mudraca mogu biti samo dobri, pa on-da, hajde, Bejdeba, reci nam {to èli{?

Kada Bejdeba saslu{a {to mu car re~e, malo se pribra,pa se ponovo pokloni caru, preda nj na zemlju pade ni~i-ce, a onda se podiè i re~e:

- Najprije }u re}i ovo: Molim Svevi{njeg da caru podaridug ìvot i da mu carstvo o~uva. Meni je u~injena osobi-ta ~ast {to mi je car dopustio da mogu stajati pred njim.Ja sam se usudio da zamolim da me car primi zbog jednogsavjeta koji bih èlio samo caru da kaèm. Ako mi car do-pusti da govorim i zapamti moje rije~i, to mu i prili~i; aako ih omalovaì, ja sam sa svoje strane u~inio sve {totreba da u~ini jedan mudrac prema svome vladaru.

- Govori, Bejdeba, {ta god ho}e{! - re~e mu car. - Ja}u te pa`ljivo saslu{ati samo da saznam {to èli{. Kako bu-de{ zasluìo, tako }u te i nagraditi.

- Kada mi je car, Svevi{nji ga dugo poìvio, dopustio dagovorim koliko ho}u - re~e mudrac Bejdeba - neka ondacar iz mojih rije~i izvu~e korisnu pouku, jer to èlim. Carod toga moè imati samo koristi, a ja }u sa svoje straneu~initi ono {to mi nalaè du`nost. Zato ti, care, velim:

- 0, care, ti si naslijedio svoje silne pretke koji su prije te-be osnovali i osnaìli tvoje carstvo. Oni su izgradili tvr|ave iutvr|ene gradove, osposobili zemlju, vodili ratove, opremalivojske i vladali dugo. Imali su mnogo oru`ja i vladali su stol-je}ima u svakoj sre}i i zadovoljstvu. Ali im ipak sve to, care,nije smetalo da ne ostave lijep spomen u narodu. înili su

7BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

S arapskog preveo BBeessiimm KKoorrkkuutt

Indijske pri~e

DD

dobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili suodmjereni u svojim postupcima, lijepo pos-tupali prema svojim podanicima, iako sui oni bili izloèni isku{enjima vlasti ipijanstvu sile. A ti si, o sretni care,~ija zvijezda sre}e blista, naslijediood njih zemlju, pokrajine, blago i dvor-ce, i sada ̀ ivi{ u carstvu kojim sam upravlja{.Naslijedio si ~itavo bogatstvo carstva i mo}nuvojsku, ali, care, ti ne vlada{ kako treba. Ti si u svo-joj vladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta,osilio si se, ru`no postupa{ sa svojim podanicima, pa zbogtebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si po{aoputem svojih prethodnika, da ide{ stopama careva koji suvladali prije tebe, da se ugleda{ na njih, da se ~uva{ svega {tote moè osramotiti, da {titi{ svoje podanike i da ih okre}e{na pravi put, pa da u narodu ìvi vje~na uspomena na tebe.Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svo-jim postupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigratisama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman~ovjek. Razmisli, care, o svemu {to ti rekoh, i neka ti to nebude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik kojiti èli dobro, a ne sebe radi.

Kad ~u {ta mu Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pamu doviknu:

- Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dos-tojanstvenika usudio da mi u brk rekne ono {to si mi tiizgovorio, a kamoli ti, tako si}u{an i nemo}an. Zaprepa{-}uje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mje-ru. Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti da bi sedrugi pou~ili na tvom primjeru. Neka to ujedno bude opo-mena svakom onom koji bi poku{ao da se prema carevimaponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vi{e kada ih ca-revi susretljivo primaju.

Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne.Kada odvedo{e Bejdebu na gubili{te, car razmisli o svomnare|enju i donese drugu odluku da se mudrac baci u ta-mnicu i stavi u okove. Tako je mudrac Bejdeba danima ~a-mio u zatvoru, a car se za njega uop}e nije raspitivao. [ta-vi{e, niko se nije ni usu|ivao da ga pred njim spomene. Alijedne no}i car ne moga{e dugo da zaspi. Bdiju}i tako, onpade u duboke misli pa se tad sjeti mudraca Bejdebe i nje-govih rije~i. "Ru`no sam se ponio prema onom mudracu,a na to me navela nagla srd`ba - re~e u sebi car. - Eto,meni je bio do{ao ~ovjek da mi da savjet, a ja se premanjemu nisam ponio kako treba. Nisam ga smio ovako kaz-niti, nego je trebalo da saslu{am njegove rije~i i usvojimnjegove savjete."

Prekoriv{i tako sebe, car odmah zapovjedi da mu se

mudrac Bejdeba dovede. Kad Bejdebu do-vedo{e pred cara, car mu se obrati

ovim rije~ima:

- O, Bejdeba, zar ti nisi,izgovoriv{i mi onakve rije~i, po-

ku{ao da me potcijeni{ i da kaè{kako ne umijem vladati?

- O, ~estiti, dobronamjerni i blagi care- odgovori mu Bejdeba - Ja sam ti htio samo

predo~iti kako treba da vlada{, pa da i tebi i tvojimpodanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna.

- Reci mi ponovo sve {to si mi ranije rekao, ne izostavini jednog slova! - re~e car Bejdebi.

Bejdeba onda po~e redati svoje rije~i, a car ga pa`ljivoslu{a{e. Kad je Bejdeba zavr{io svoj govor, car ga je pog-ledao i naredio mu da sjedne, rekav{i mu:

- O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje rije~i, jer one prijat-no djelovahu na moje srce! Ja }u jo{ razmisliti o svemu {tosi rekao i gleda}u da poslu{am tvoje savjete.

Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kadmu ih skido{e, on ga ogrnu svojim ogrta~em, pokazuju}imu na taj na~in da ga veoma cijeni.

Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci bu-du kako treba i u tome je uspijevao. Car Dep{elim je ìvio~estitim ìvotom i pravedno postupao sa svojim podanici-ma, upravo onako kako mu je mudrac Bejdeba preporu~i-vao, pa njegovi podanici i velika{i bijahu njime zadovoljni.

Jednoga dana kopkao je car Dep{elim po knji`nici svo-jih predaka, pa vidje kako je svakom njegovom pretku bilanapisana i posve}ena po neka knjiga koje su napisali indij-ski mudraci. I ne potraja dugo, a car Dep{elim pozva mu-draca Bejdebu i re~e mu:

- 0, Bejdeba, ti si indijski mudrac. Ja sam, evo, razgle-dao knji`nicu svojih predaka i vidio sam da je svaki mojpredak posjedovao knjigu koja je bila njemu napisana iposve}ena. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj knji`-nici ne ostane knjiga u kojoj }e se govoriti o meni. Zatobih volio da mi ba{ ti napi{e{ takvu knjigu i èlim da ovaknjiga ostane kao uspomena za sva vremena! Neka ta knji-ga bude po svojoj sadrìni i ozbiljna, i duhovita i mudra.Ja }u postavljati pitanja, a ti na njih odgovaraj!

Saslu{av{i careve rije~i, Bejdeba pade pred njega ni~icena zemlju, a onda se diè i re~e:

- O, sretni care, neka ti zvijezda uvijek blista, neka tesre}a prati, budi nam ìv i zdrav! Neka car pita {ta god ho-}e, ja }u se potruditi da ga u svemu zadovoljim.

I tako je car Dep{elim postavljao pitanja, a mudracBejdeba je odgovarao...

8 BEHAR 97


LAV I VO’

Car Dep{elim re~e mudracu Bejdebi:

- Navedi mi jedan primjer o dvojici koji se vole, a me|ukoje je neki lukavi la`ljivac bacio ugarak, i me|u njima stvo-rio neprijateljstvo i mr`nju.

- Ako dva prijatelja dopuste da se u njihovo dru{tvo u{u-lja lukavi la`ljivac, me|u njima brzo pukne tikva i razvrgne seprijateljstvo - odgovori caru Bejdeba. Kao primjer za to moèposluìti ovaj slu~aj. U zemlji Destavendu ìvio je nekakavstarac koji je imao tri sina. Kad oni poodrasto{e, po~e{e rasi-pati o~ev imetak. Nisu znali nikakvog zanata da bi pomo}unjega mogli ìvjeti, pa ih otac zbog toga izruì i istovremenonasavjetova. On im, izme|u ostalog, re~e:

- O, djeco moja, ~ovjek treba da se bori za udoban ìvot iugled me|u ljudima. Da bi to postigao, treba da stekne ime-tak na dozvoljen na~in, da ga dobro ~uva, da svoj imetakunapre|uje i da tro{i tako da pobolj{a ìvot i zadovolji po-rodicu i svoje prijatelje. Me|utim, ko ma i jedno od re~enogzanemari i zapostavi, ne moè posti}i ono {to èli. Jer, ako~ovjek ne privre|uje, ne}e imati od ~ega ìvjeti. A ako jebogat, i jo{ usto privre|uje, a nije ~uvaran, imetka }e mu brzonestati i on }e ostati praznih {aka. Ako se imetak zapusti i neunapre|uje, brzo ga nestaje, makar se i pretjerano {tedjelo,isto kao {to nestaje i surme iako se uzima koliko prione zadrvce kojim se o~ni kapci maù. Ako ~ovjek imetak rasipa iako ga ne ulaè gdje treba, imetka }e brzo nestati. Ali,upamtite, imetak moè da propadne i uprkos ~uvanju; on jeuvijek ne~im ugroèn. On mi izgleda kao ustava bez otvora ipropusta u koju se sliva voda. Takvu ustavu sila vode ili o{teti,pa se ona izlije na sve strane, ili je provali, i tada sva voda uza-lud ote~e.

Sinovi primi{e savjet svoga oca i pridràvahu ga se, jer seuvjeri{e da je dobar. Najstariji izme|u njih po|e u zemlju kojase zvala Mejun pa u putu upade u glib. Putovao je kolimakoja su vukla dva vola od kojih je jednom bilo ime [etreba adrugom Bendeba. [etreba se zaglibi pa star~ev sin i njegovidrugovi uloì{e sve napore da ga izvuku, ali ne uspje{e. Ondastar~ev sin produì put, a kod [etrebe ostavi jednog od svo-jih saputnika da ga pripazi, vjeruju}i da }e se osu{iti blato i da}e mu dovesti vola. Taj ~ovjek preno}i tu, ali mu dosadi~ekanje i dodija samo}a, pa ostavi vola, uputi se za svojimdrugom i kad ga stiè, najprije mu javi da je [etreba uginuo,a zatim mu re~e:

- Kada ~ovjeku budu dani odbrojani i pribliì mu se smrt-ni ~as, ne}e mu ni{ta pomo}i ako se ne znam koliko ~uvaosmrti. [tovi{e, njegova opreznost i nastojanje da se sa~uvamogu da budnu kobni po njega.

Pri~a se da je nekakav ~ovjek i{ao predjelom u kome suìvjele opasne zvijeri. Taj je ~ovjek znao da je taj kraj nepro-hodan i opasan. Usput ga presrete jedan najlju}i i najopasnijivuk. Kada taj ~ovjek vidje vuka kako ide prema njemu, pre-

pade se, pa pogleda desno i lijevo ne bi li na{ao kakav zaklon,ali ne vidje ni{ta drugo nego nekakvo selo iza rijeke, pa ùrnopo|e prema njemu. Do{av{i do rijeke, vidje da na njoj nemamosta. Iz straha da ga vuk, koji samo {to ga nije stigao, nerastrgne, on sko~i u vodu. Nije umio plivati, i udavio bi se daga ne ugleda{e i ne spaso{e stanovnici onog sela u posljed-njem ~asu. Na{av{i se me|u seljacima i ne strahuju}i vi{e odvuka, pribra se, i tada opazi na obali rijeke osamljenu ku}u pau sebi re~e:

- U}i }u u onu ku}u i u njoj }u se odmoriti.

Kada u|e u tu ku}u, zate~e nekoliko razbojnika koji sudijelili imovinu nekog trgovca koga su presreli na putu i op-lja~kali, pa ho}e da ga ubiju. îm to onaj ~ovjek vidje, pobojase za sebe pa se vrati u selo. U èlji da se odmori od pretr-pljenog straha i umora, nasloni se le|ima na jedan seoski zidkoji se iznenada na njega sru{i i tu na|e smrt.

- Istinu govori{, i ja sam za to ~uo - odgovori mu star~evsin.

Onaj vo’ zvani [etreba izvu~e se nekako poslije iz gliba ipo|e. Zaustavi se najzad na jednoj livadi bogatoj pa{om i vo-dom. Tu se, ìve}i spokojno, utovio, pa stade rikati. U blizinite livade nalazila se gusta {uma u kojoj je boravio ogromanlav, car toga kraja. S lavom bijahu mnoge zvijeri: vukovi,{akali, lisice, leopardi i panteri. Ovaj je lav bio na svoju ruku,nije slu{ao mi{ljenja ni jednog od svojih drugova. Kad je on~uo riku, jako se prepade jer nikada ranije nije ~uo takav glasniti je kad vidio vola. Ovaj lav je bio nepokretan, nije nikudai{ao, niti je ma {ta poduzimao, a za hranu mu se svakog danabrinula njegova vojska. Me|u zvijerima, koje su ìvjele slavom, bila su i dva {akala. Jednom je bilo ime Kelila, a dru-gom Dimna. Ti su {akali bili o{troumni, u~eni i lijepo odgo-jeni. Jednoga dana upita Dimna svoga brata Kelilu:

- Brate, za{to se lav nikuda ne kre}e, za{to nikuda ne ide,niti i{ta poduzima?

- [to se tebe ti~e, i za{to se za to raspituje{? - odgovorimu - Mi smo pred kapijom svoga cara, zato i radimo ono {toje njemu drago i ne ~inimo ono {to ne voli; Mi ne spadamou one ugledne koji mogu s carevima da razgovaraju i da onjihovim poslovima vode brigu. Jezik za zube, jer znaj da }esvakoga ko se usudi da govori i radi ono {to mu ne prili~i sna-}i neprilika sli~na onoj koju je priredio stolar majmunu.

- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.

- Pri~aju da je jedan majmun gledaostolara kako pili dasku na kojoj je sjedio.Kad god bi pilom razrezao jedanlakat daske, umetnuo bi udasku klin. Majmunu se tosvidje pa ostade da i daljegleda stolara. Stolar poslije odenekuda nekim svojim poslom, amajmun se popne nadasku i po~ne da

9BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

10 BEHAR 97


radi ono {to mu ne prili~i: uzjaha na dasku, okrenu le|a pre-ma klinu, a lice prema dasci tako da mu rep upade u procijep.Majmun onda izvadi klin te mu procijep pritisnu rep, i on seumalo ne onesvijesti od bola. Poslije nekog vremena stolar sevrati i zate~e majmuna u takvom stanju. On ga po~e tu}i i bi-jahu mu teè stolarove batine, nego {to ga daska pritiskivala.

- ûo sam {ta re~e - odgovori mu Dimna. - Ali treba dazna{ da svako ne sluì careve iz koristoljublja. Neko im se do-dvoruje samo zato da bi obradovao prijatelja, a okahario du{-manina. Ima ljudi koji nemaju ponosa, a to su ve}inom onikoji se raduju sitnicama i zadovoljavaju ~ime bilo, upravo kao{to se pas raduje kad na|e suhu kost. Ali ljude s dosto-janstvom i ponosom ne mogu zadovoljiti sitne stvari. Oni teèka Uzvi{enom, ka onome {to njima dolikuje, isto kao {to i lavpojuri za kamilom kad je ugleda, iako je ve} pred njim ulov-ljen zec. Zar ti ne vidi{ da pas ma{e repom dogod mu se nebaci korica hljeba, a da slon, ~ija se vrlina i snaga priznaje,ne}e da jede donesenu hranu dok se ne pogladi i ne pomilu-je po licu i dok mu se ne umiljava. Ko bogato ìvi i pomaèsvoju porodicu i svoje prijatelje, taj }e, makar i kratko ìvio,biti dugovjek, a ko ìvi u tjeskobi i neima{tini, i oskudijeva ion i porodica mu, toga se nikada nitko ne}e sje}ati. Tko mislisamo na svoj stomak, i to mu pri~injava jedino zadovoljstvo,a sve ostalo zanemaruje, ubraja se me|u ìvotinje.

- Ja sam razumio {ta ti re~e - odgovori Kelila Dimni - aliti utuvi u glavu ovo i znaj da svaki ~ovjek zauzima nekakavpoloàj i ima svoju vrijednost. Ako je ~ovjek na poloàju ustal-jen, treba da bude time zadovoljan. [to se mene i tebe ti~e,na{ je poloàj takav da ne moèmo niè pasti.

- Za poloàje se treba boriti, i oni su svakom pristupa~ni,samo ako se ima dostojanstva - re~e Dimna. - ôvjeka dosto-janstvo moè uzdi}i s nièg na vi{i poloàj, a onaj koji nemadostojanstva strovali sam sebe na nizak poloàj. Te{ko sedomo}i visokog poloàja, a s njega je sletjeti vrlo lako, istokao {to je te{ko di}i na rame teàk kamen, a lako ga je spusti-ti na zemlju. Mi ba{ treba da traìmo vi{i poloàj i da se bori-mo za to, jer imamo dostojanstva. Za{to da se zadovoljimosada{njim svojim poloàjem kada smo u stanju da postigne-mo vi{i?

- Pa {ta si odlu~io? - upita ga Kelila.

- Ja namjeravam da iskoristim priliku i da se nekako na-metnem lavu, jer je o~igledno da je on kratke pameti. Mo`da}e mi po}i za rukom da mu se dodvorim i da na taj na~insteknem bolji poloàj.

- A otkud ti zna{ da lav ne zna {ta radi? - upita ga Kelila.

- Ja to znam, jer tako osje}am i mislim - odgovori mu Di-mna. - Pametan ~ovjek moè da prozre svoga druga i spoznanjegovo unutarnje raspoloènje po njegovim kretnjama iizrazu.

- Ama kako ti moè{ misliti da }e ti lav dati poloàj kadnisi ni carev drug, niti zna{ kako se carevi dvore? - upita gaKelila.

- Snaàn ~ovjek moè da nosi teàk teret makar i ne bionaviknut na to, a slabi ga ne}e mo}i ni dignuti makar mu tobilo stalno zanimanje - odgovori mu Dimna.

- Car ne nagra|uje najbolje iz svoje svite, nego odabireone koji su mu najbliì i nadomak. Davno je re~eno da je carsli~an vinovoj lozi koja se ne penje uz najplemenitije drvo,nego uz ono koje joj je najbliè. Kako ti onda moè{ o~eki-vati poloàj kada nisi lavu tako blizak? - upita Kelila Dimnu.

- Ja sam shvatio sve tvoje rije~i i razmislio o njima, i ti is-tinu govori{ - odgovori mu Dimna. - Ali ti treba da zna{ danesposoban, koji zauzima visok poloàj i koji je blizak caru,nije ravan sposobnome, koji je tek uspio da se caru pribliì. Ja}u nastojati da mojim trudom postignem visok poloàj. Poz-nato je da na carskim vratima moè ostati samo tko nije gord,tko moè podnijeti uvrede i ugu{iti u sebi srd`bu, ko je blagprema ljudima i umije da ~uva tajnu. Samo takav moè posti}iono {to èli - odgovori mu Dimna.

- Eto, recimo, da si nekako dopro do lava. Kako }e{, pitamte, uspjeti da postigne{ ono za ~im teì{, kako }e{ kod njegaste}i poloàj i ugled? - upita ga Kelila.

- Kad bih se pribliìo lavu i upoznao njegovu }ud, ja bihmu obazrivo povla|ivao i rijetko bih mu se kad protivio - od-govori Dimna. - Ako bi on èlio ne{to {to je samo po sebidobro, ja bih mu to jo{ ljep{im prikazao, preporu~io bih muda u tome istraje, iznio bih mu kakve bi sve koristi imao odtoga i stalno bih ga potsticao da to ostvari da bi se on jo{ vi{eradovao. Ako bi èlio da u~ini ne{to nevaljalo, ja bih ga upo-zorio na to i poku{ao bih na sve mogu}e na~ine da ga uvje-rim da }e biti po njega mnogo bolje i korisnije ako to ne u~ini.Ja vjerujem da bih tada stekao ugled kod lava i da bi on uvi-dio da se ja razlikujem od drugih. Obrazovan, a umiljat ~ovjekmoè, ako ho}e, da istinu proglasi neistinom a krivdu prav-dom, ba{ kao {to vje{t slikar naslika na zidovima likove kojiizgledaju kao da izlaze, a u stvari ne izlaze, ili kao da ulaze, aoni zaista ne ulaze. Kad lav upozna moje sposobnosti i uvjerise da sam pametan i o{trouman, nastojat }e da me prigrli inagradi.

- Govorio ti ovo ili ono, ipak se bojim da ti car ne zabibe-ri, jer opasno je s carem se druìti - re~e mu Kelila. - U~eni suljudi davno rekli: "Postoje tri stvari od kojih ne preza samolu|ak, a malo tko, ako s njima ima posla, ostane zdrav i ~itav,a to su: druènje s carem, povjeravanje tajni ènama i pijenjeotrova probe radi". U~eni ljudi su usporedili cara s brdom nakoje se te{ko uspeti i na kome ima zrelih plodova, skupoc-jenog dragog kamenja i korisnih lijekova, ali je ono istovre-meno i stjeci{te lavova, pantera, vukova i svega {tetnog iopasnog. Na takvo se brdo te{ko uspeti, ali se jo{ teè nanjemu odràti.

- Istina je to {to ti re~e - odgovori mu Dimna - samo, dra-gi moj, ako se ne pogleda opasnosti u o~i, ne moè se niposti}i ono {to se ̀ eli. Tko iz straha ostane neborben i ne nas-toji da postigne ono {to èli, taj u ìvotu ne}e posti}i bogzna

11BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

{to. Re~eno je: "Samo je pregalac kadar, ali ne bez izlaganjaopasnosti, da druguje s carem, da trguje po moru i da izlazina mejdan neprijatelju". U~eni ljudi su rekli da ~estit i zreo~ovjek treba da bude ili u dru{tvu careva po{tovan ili udru{tvu pustinjaka poboàn, isto kao {to se i slonova ljepotamoè samo vidjeti kad je on divlji ili kad ga kao pripitoml-jenog isklju~ivo car ja{e.

- Daj boè da ostvari{ {ta si naumio! - re~e Kelila Dimni.Dimna se onda uputi lavu. Kad je stao pored njega, dubokose poklonio u znak pozdrava.

- Ko je ovo? - upita lav jednog od prisutnih.

- Taj i taj - odgovori mu upitani.

- Poznavao sam mu oca, — re~e lav, pa odmah zatim upitaDimnu:

- [ta radi{?

- Stalno sam pred carevim vratima i ~ekam da se {togodslu~ajno ne dogodi da bih caru mogao biti pri ruci. Predcarskim vratima ~esto se doga|a {to{ta, pa je caru potreban itakav kome se ne pridaje va`nost. I najneznatniji ima svojihvrijednosti, i on moè biti od koristi. âk i drvce na zemljiponekad moè da koristi kad ~ovjeku ustreba.

Lavu se dopado{e Dimnine rije~i, i on ste~e utisak da jeDimna razborit i pametan, pa prisutnima re~e:

- êsto o{trouman i velikodu{an ~ovjek ìvi zaboravljen izapostavljen, ali ipak njegova vrijednost izbija na povr{inu,isto kao {to i plameni jezici uvis liù, iako ih ~ovjek poku{avada utrne.

Kada se Dimna uvjerio da se lavu svidio, re~e mu:

- O, care, vladarevi podanici dolaze pred njegova vrata unamjeri da pokaù caru {to sve oni znaju. Davno je re~eno dase vrlina najbolje ogleda u takmi~enju dvaju junaka, i dvajuu~enjaka. Jedan posao mogu valjano obaviti samo sposobnislu`benici, zato nije va`no koliko ima slu`benika, nego kakvisu oni. To je isto kao kad ~ovjek uprti teàk kamen i pod tere-tom malak{e i ne znaju}i da mu teret ne vrijedi ni{ta. ôvjekune}e biti dovoljne grane, makar ih bilo i mnogo, ako su mupotrebni trupci. Ne bi trebalo sada, care, da podcjenjuje{ vri-jednost malog ~ovjeka, jer takav ~ovjek moè da postane velikkao {to i tetiva, makar bila i od uginule ìvotinje, dobija svojuvrijednost tek kad se od nje napravi luk, jer je tada vi careviuzimate u ruke i ona vam sluì i u borbi i kad se zabavljate.

Postigav{i ono {to je htio, Dimni bija{e drago {to mu sepruìla prilika da uvjeri prisutne da je lavova naklonost premanjemu uslijedila zato {to je on pametan i sposoban, a ne zbogcareva poznanstva s njegovim ocem, kako su oni mislili, pare~e:

- Car ne prima u svoju svitu ljude zato {to su mu njihovio~evi bili prisni prijatelji, niti ih udaljuje od sebe zbog toga {tosu njhovi o~evi bili daleko od njega, nego on postupa naosnovu svog li~nog zapaànja. Kao {to je god ~ovjek, koji jenajpre~i samom sebi, prisiljen da potraì lijek kad oboli, tako

i car mora da potraì sposobne ljude ako ih nema.

Dimnine rije~i veoma odu{evi{e lava, i on mu zato ukazajo{ ve}u po~ast, a onda re~e prisutnima:

- Car ne treba da osporava i zapostavlja i~ija prava, samotreba da ima na umu da postoje dvije vrste ljudi: opaki i ljutikao zmije, koje kad prvi put ne ujedu, sigurno }e ujesti drugiput ako se na njih nagazi; a drugi su dobro}udni i mirni kaohladno sandal-drvo, koje, ako se dugo trlja, moè i da se upalii ope~e.

Otada se Dimna stalno nalazio u lavovu dru{tvu, s njimnasamo, bivao, pa mu jednog dana re~e:

- Primijetio sam da car nikuda ne ide, {to je razlog tome?

Dok su oni tako razgovarali, vo’ [etreba iznenada stra{noriknu, pa se lav od toga uznemiri, ali mu bi mrsko da o tomema {ta rekne Dimni. Dimna primijeti da je ta rika prestra{ilalava, pa ga upita:

- Da nije cara uznemirila ta rika?

- Ba{ me to uznemirilo - odgovori mu lav.

- Car ne treba da napu{ta svoje mjesto zbog nekakvogglasa - re~e mu Dimna - Davno su u~eni ljudi rekli da odsvakog glasa ne treba strahovati.

- Pa, moè{ li ti meni navesti kakav primjer za to? — upitaga lav.

- Pri~aju da je jedna lisica do{la u nekakvu {umu u kojojje o jedno drvo bio obje{en bubanj. Kada god bi duhnuo vje-tar kroz grane tog drveta, zanjihao bi ih, i one bi udarile obubanj, pa bi se tada ~uo jak i zvonak glas. ûv{i taj zvonkiglas, lisica po|e prema bubnju. Kad je do{la tamo, primijeti daje bubanj velik pa pomisli da je on pun loja i mesa. Mnogo senamu~ila dok ga nije poderala. Kada se uvjeri da je bubanj{upalj i da u njemu nema ni{ta, uzviknu: Ne znam, ali mi se~ini da su najbezna~ajnije stvari najzvonkije i najve}e! Ja tinavedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da se uvjeri{ da bi itaj glas, koji nas je upla{io, bio bezna~ajniji nego {to nam jeizgledalo, kad bi ga izbliza ~uli. Ako car èli neka ostane gdjeje, a neka mene po{alje tamo da mu donesem pravu vijest otome glasu.

Lav se sloì s Dimnom i dozvoli mu da ode tamo otkudaje dopirao glas. Dimna se onda uputi u pravcu [etrebe. îm jeDimna izi{ao od lava, lav se zamisli i pokaja {to ga je poslaotamo.

- Nisam postupio kako treba {to sam Dimnu prisno prigr-lio i {to sam mu otkrio svoju tajnu - re~e u sebi lav - jer se onvucarao pred mojom kapijom kao nitko i ni{ta. Nije pametnoda car lakomisleno povjeruje ljudima koji obijaju carske pra-gove, pa ostanu i bez svoje krivice dugo nezapaèni. Isto takocar se ne smije oslanjati ni na ljude kojima je li~no u~iniozulum, koje poznaje kao pohlepne i nezaja`ljive, koje je sna{lakakva bijeda i nevolja pa ih on ne prihvati, ili koji su zgrije{ili,pa se boje kazne, ili koji prièljkuju caru nesre}u iz koje bi zasebe izvukli korist, ili koji se boje da ne bi ono {to bi caru

12 BEHAR 97


koristilo, njima {tetilo, ili, najzad, koji su s carevim neprijatelji-ma u dobrim odnosima, a s prijateljima na ratnoj nozi. Dimnaje neobi~no pametan, obijao je moje pragove i ostao dugonezapaèn. Zebem da me zbog toga nije zamrzio i da ga tone ponuka na izdaju svog cara, pa da ne pomogne mogneprijatelja protiv mene i pred njim me okleve}e. Moè Dimnakojim slu~ajem i da utvrdi da je onaj {to je riknuo mo}niji odmene, pa da njega prizna za cara i s njim po|e protiv mene.

Lav onda ustade i malo prohoda. Ne potraja dugo kad etoti Dimne. Opaziv{i Dimnu, lav se veoma obradova i vrati nasvoje pre|a{nje mjesto. Kada mu Dimna pri|e, on ga upita:

- [ta je to tamo, {ta si vidio?

- Vidio sam vola. Taj vo’ je riknuo i njegov si glas ti ~uo,care - odgovori mu Dimna.

- Je li snaàn? - upita ga lav.

- Nije ba{ jak - odgovori mu Dimna - bio sam blizu nje-ga, s njim sam razgovarao kao {to razgovara jednak s jed-nakim i nije mi mogao ni{ta.

- Ama, da se ti nisi u njemu prevario, nemoj ga nipo{topotcjenjivati! - re~e lav. - Jak vjetar se i ne osvr}e na slaba{-nu travu, nego ~upa visoke palme i ogromna drveta.

- Nemoj se ti njega nimalo pla{iti, care, i neka te on neuznemirava! Ja }u ti ga dovesti i prisili}u ga da ti bude poko-ran rob - odgovori mu Dimna.

- Pa de, u~ini {ta si naumio! - re~e mu lav.

Dimna se onda uputi volu [etrebi, i kad se sastade s njimre~e mu neustra{ivo i s omalovaàvanjem:

- Hajde sa mnom, poslao me lav po tebe! Naredio mi je dati kaèm da ti ne}e uzimati za zlo {to mu nisi prije do{ao napoklonjenje, ako iz ovih stopa po|e{ sa mnom. Ako se bude{skanjivao, naredio mi je da se brzo vratim i da ga izvijestim otome.

- A ko ti je taj lav {to te meni poslao? - upita Dimnu [et-reba. - Gdje je on, i {to radi?

- On je car zvijeri, a nalazi se tu i tu i ima ogromnu vojsku- odgovori mu Dimna.

[etreba se prepade kada ~u za lava i zvijeri, pa re~e:

- Ako mi ti moè{ zajam~iti ìvot, ja }u s tobom po}i dolava. Dimna ga onda uvjeri da mu se ne}e ni{ta dogoditi pa snjim krenu. Kad je Dimna uveo [etrebu kod lava, lav ga lije-po primi i upita:

- Kada si do{ao u ove krajeve i {ta te u njih dovelo? Vo’[etreba mu ispri~a sve po redu, a lav mu na to re~e:

- Budi moj nerazdvojni drug, a {to se mene ti~e, ja }uznati da te cijenim!

- Bog ti dao svako dobro! - re~e [etreba hvale}i lava.

Kasnije je lav jo{ ja~e prigrlio [etrebu, jo{ mu je ve}u ~astukazivao, s njim se potpuno sprijateljio, svoje mu tajne povje-ravao i u svemu se s njim savjetovao. Kako je koji dan prola-zio, lav se volu sve vi{e divio, sve ga je vi{e volio, sve je s njim

usrdniji bio tako da mu [etreba postade najprisniji drug. KadaDimna vidje da se [etreba bez njega i njegovih drugova druìs lavom, da je postao carev savjetnik i da se car s njim nasamodruì i zabavlja, silno mu pozavidje i njegov gnjev dostièvrhunac. Dimna se onda poàli na ovo svome bratu Kelili i re-~e mu:

- Zar se ne ~udi{, brate, mojoj kratkoj pameti i nespretnos-ti? Ja sam mislio da lavu pomognem, a zaboravio sam na svojvlastiti interes. Dovedoh mu vola [etrebu koji me istisnu sapoloàja.

- Ama najprije ti meni reci {to ti misli{, i {ta si odlu~io da~ini{? - upita ga Kelila.

- [to se mene ti~e, ja od lava vi{e ne o~ekujem kakav boljipoloàj, ali }u se truditi da se vratim na poloàj na kome samranije bio. Pametan ~ovjek treba da crpi pouku iz svojih rani-jih gre{aka da mu se tako ne{to ponovo ne bi dogodilo, bilodanas, bilo sutra. Isto tako on mora da uvijek vodi ra~una osvojim ranijim uspjesima i da nastoji da ih postiè i ubudu}e.Kad pomislim na koji sam na~in istisnut s poloàja i kad mina um padnu napori koje ulaèm da ga se ponovo domog-nem, meni ne preostaje ni{ta drugo nego da onoga {to pasetravu li{im ìvota. Kad vola nestane, ja se mogu tek tada do-ma}i svog ranijeg poloàja. A i za lava bi to, po svoj prilici bilobolje, jer prevelika prisnost s volom moè ga samo osramoti-ti i umanjiti mu ugled.

- Ja mislim da se lav ne}e osramotiti niti }e imati kakveneprilike {to o volu tako misli i {to ga toliko cjeni - re~e Kelila.

- Kada car nema pametnih, povjerljivih i odlu~nih surad-nika, savjetnika i upravlja~a i ne nastoji da ih na|e, kada uzemlji vladaju bune i neredi, kad previ{e voli ène, sijela,zabave, pi}e, lov i drugo, kad za malenkost psuje, vrije|a i tje-lesno ka`njava ljude, kad su nerodne godine, pa nastupipomor stoke, podbace prihodi i doìve se neuspjesi u ratnimpohodima i, najzad, kad je neopravdano o{tar ili blag - sve to{to ti nabrojah, ako kojim slu~ajem cara sna|e, moè ga lakoupropastiti. Lav se po mome mi{ljenju zaljubio u vola, i to mumoè okrnjiti ugled.

- Kako se ti moè{ boriti protiv vola kada je on od tebeja~i, kada ga lav po{tuje vi{e nego tebe i kada ima vi{e pri-jatelja? - upita ga Kelila.

- Ama, nemoj ti gledati {to sam ja mali i slab! - odgovorimu Dimna. - Nije u tome stvar, nije va`no da li je neko snaànili slab, krupan ili sitan, jer ~esto mali i nejaki mogu posti}isvojom lukavo{}u i o{troumno{}u ono {to nisu u stanjumnogi jaki. Pa zar ti nisi ~uo da je slabi gavran prevario crnuzmijurinu i ubio je?

- A kako je to bilo? - upita ga Kelila.

- Pri~aju da je neka gavranu{a imala gnijezdo na jednomdrvetu koje je raslo na brdu. U njenoj je blizini bila rupa crnezmijurine. Kad god bi gavranu{a izlegla mlade, zmija bi se prik-rala njezinim pti}ima, pa bi ih pojela. To gavranu{u te{ko oà-losti, pa se potuì jednom {akalu, svom prijatelju, i re~e mu:

13BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

- Ja èlim da se s tobom posavjetujem o jednoj svojojodluci.

- A {to je to? - upita je {akal.

- Odlu~ila sam da odem onoj zmijurini pa da joj, kadabude spavala, kljunom iskopam o~i, ne bih li je se tako oslo-bodila - re~e gavranu{a.

- Ne valja to {to si smislila ni prebijene pare! - odgovorijoj {akal. - Gledaj ti da ostvari{ svoju èlju tako da sebe neizlaè{ opasnosti! ûvaj se, da te ne sna|e ono {to je sna{lopatka kada je htio da ubije raka, pa ubio sama sebe.

- A kada je to bilo? - upita ga gavranu{a.

- Pri~aju da je neki patak bio savio gnijezdo u jednom {u-marku u kome je bilo jezerce sa dosta ribe. Taj je patak dugoìvio love}i te ribe, ali kad je ostario nije ih vi{e mogao loviti,pa izgladni i pade u veliku bijedu. Sav àlostan potrudi se dana|e neki izlaz. Pored njega pro|e jedan rak, koji mu se,primijetiv{i njegovu tugu i nevolju, pribliì i upita ga:

- Za{to si ti, ptico, tako tu`na i àlosna?

- A kako ne}u biti àlostan? - odgovori mu patak. - Jasam ìvio love}i ribe na ovom mjestu, a danas sam vidio dvaribara kako pro|o{e pored ovog mjesta i jedan re~e drugome:"Ovdje ima mnogo ribe, ho}emo li najprije nju da lovimo?""Ja sam na tome i tome mjestu prona{ao da ima vi{e ribenego ovdje - odgovori mu drugi. - Zapo~nimo lov tamo, pakada zavr{imo, do}i }emo i ovdje, i sve }emo ribe pohvatati".Ja znam da }e oni - re~e patak raku - kada zavr{e onamo, do-}i do ovoga jezerceta i pohvatati svu ribu. A kada se to dogo-di, to }e onda biti moja pogibija i moj kraj.

Rak istoga ~asa ode ribama i to im saop{ti. A one se od-mah obrati{e patku, zatraì{e od njega savjeta rekav{i mu:

- Mi ti do|osmo da nas posavjetuje{, jer se pametan i sasvojim neprijateljima savjetuje.

- Ja se ne mogu nositi sa ona dva lovca - odgovori impatak. - Ja ne znam drugog izlaza nego da pre|ete u obli`njurijeku u kojoj ima mnogo vode i riba, i koja je obrasla {ibljem.Ako vam po|e za rukom da tamo pre|ete, bi}e vam dobro iima}ete dosta hrane.

- Tu nam uslugu niko drugi ne moè u~initi nego ti! -odgovori{e mu ribe.

Patak onda po~e svakoga dana da prenosi po dvije ribe,samo bi ih odnosio na jedan breùljak i tamo jeo. Tako jed-noga dana kad patak do|e da uzme i prenese dvije ribe, rakmu pri|e i re~e mu:

- Ama i ja se tako|er bojim da ostanem ovdje, jer seosje}am nekako usamljen. Odnesi ti i mene u tu rijeku!

- Patak ga uze i s njim odletje. Ali kada se pribliìle onombreùljku na kome je patak jeo ribe, rak baci pogled i ugledahrpu ribljih kostiju. On se onda uvjeri da je patak pojeo sveribe i da sada ho}e i njega da pojede.

- Kada se ~ovjek sretne sa svojim neprijateljem na pop-ri{tima borbe i zna da }e tu nastradati, borio se ili ne, on i

tada treba da se brani i da ~uva svoju ~ast - zaklju~i u sebirak, pa svojim klije{tima stisnu patka za vrat i udavi ga.

Rak se poslije toga vrati preostalim ribama i re~e im {ta sesve dogodilo.

- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e {akal gavranu{i - da seuvjeri{ kako poneko lukavstvo moè da upropasti i lukavog.Ali ja }u te nau~iti kako }e zmija glavom platiti, samo ako tobude{ mogla izvr{iti. I znaj da ti od toga ne moè{ stradati,naprotiv, ti se tako i jedino moè{ spasti.

- A kako? - upita ga gavranu{a.

- Ti }e{ letjeti i u letu motriti ne bi li opazila kakav ènskinakit. îm ga opazi{, zgrabi ga pa leti i spu{taj se dok nedo|e{ do rupe te zmijurine, samo pazi da se svijetu ne izgu-bi{ iz vida. Kad doleti{ do rupe, onda nakit baci pored nje.îm ljudi to vide, oni }e nakit uzeti i tebe izbaviti od te zmi-jurine.

Gavranu{a poslu{a {akala i diè se u vazduh. Kruè}i ugle-da ènu nekog velika{a kako se na krovu kupa i kako je svojeodijelo i nakit stavila na stranu. Gavranu{a sletje kao strijela,zgrabi jedan |erdan i s njim odletje. Ljudi po|o{e za njom, aona je neprestano letjela i spu{tala se da bi je svak vidio, dokse ne nadvi nad rupu one zmijurine. Tad baci pred rupu onaj|erdan nao~igled svih posmatra~a. Kada ljudi do|o{e do terupe, na|o{e i uze{e |erdan, a zmijurinu ubi{e.

- Ja sam ti sve ovo ispri~ao - re~e Dimna Kelili - da seuvjeri{ kako se lukavstvom moè posti}i vi{e nego snagom.

- Bilo bi to tako kao {to ti veli{ - odgovori Kelila Dimni -da vo’ nije i jak i pametan. Ali {ta mu ti moè{ kada on ima isnage i pameti.

- Vo’ je, kao {to ti re~e, i jak i pametan, ali on mi prizna-je da sam mu valjao. Ja sam kadar da ga pobijedim, kao {toje zec pobijedio lava.

- A kako je to bilo? - upita ga Kelila.

- Pri~aju da je u nekom kraju koji je bio bogat pa{om ivodom ìvio jedan lav. U tom je kraju bilo mnogo divljihìvotinja koje su ìvjele u izobilju, ali nisu bile zadovoljne ispokojne, jer su strahovale od lava. One se jedanput sakupi{e,odo{e lavu i reko{e mu:

- Ti s trudom i velikom mukom uspijeva{ da uhvati{ po-neku od nas. Mi }emo ti ne{to predloìti {to }e za tebe bitidobro, a i mi }emo biti spokojne. Ako ti nama zajam~i{ miranìvot i ne bude{ nam ulivao strah u kosti, obavezujemo se dati svaki dan po{aljemo po jednu ìvotinju u ru~ano doba.

Lav pristade na to, nagodi se s njima, i one se pridràvahuugovora. Poslije nekog vremena do|e red na zeca da budelavov ru~ak, pa se on obrati divlja~i ovim rije~ima:

- Ako vi meni pomognete, a to vam ne}e biti uzalud, ja senadam da }u vas osloboditi od lava.

- [ta traì{ da uradimo? - upita ga divlja~.

- Traìm da naredite onome, koji me bude vodio lavu dane ùri, kako bih malo zakasnio.

14 BEHAR 97


- Pristajemo! - odgovori mu divlja~.

Zec po|e lavu, ali je usput zastajkivao u namjeri da nestigne u lavovo ru~ano doba. Do{av{i tamo, on sam polakopri|e lavu, koji bija{e veoma ogladnio i ljut. Lav ustade sasvoga mjesta, po|e prema zecu i upita ga:

- Otkuda dolazi{?

Ja sam izaslanik divljih ìvotinja. Posla{e po meni jednogazeca tebi za ru~ak. Neki drugi lav po|e putem za mnom, otemi zeca i re~e: "Jedini ja imam pravo na ovaj kraj i na divlja~u njemu". "Ovo je carev ru~ak koji mu je po meni poslala divl-ja~, ne otimaj mu ga!" - rekoh mu ja. - On te opsova i izgr-di, pa, evo, ja navrat-nanos dotrkah da te o tome obavijestim.

- Hajde sa mnom, pokaì mi gdje je taj siledìja! - re~e lavzecu.

Zec odvede lava do jedne jame, koja je bila puna bistrevode, nadnese se nad nju i re~e:

- Evo, ovdje je!

Lav se nadnese nad jamu, pa u vodi ugleda svoju i ze~evusjenku i ne posumnja u ono {to mu zec re~e. Sko~i put onoglava kojeg je ugledao u vodi da se s njim obra~una, ali se ujami utopi. Zec se onda vrati divljim ìvotinjama i kaza im {taje s lavom u~inio.

- Ako si kadar da i vola na neki na~in upropasti{, a da setime lavu ne nanese {teta, ti to u~ini, jer je vo’ dozlogrdio imeni, i tebi, i ostaloj vojsci - re~e Kelila Dimni. - Ali ako timora{ ni{te}i vola upropastiti i lava, onda se ne usu|uj da to~ini{, jer bi to bilo vjerolomstvo i s moje i s tvoje strane.

Pro|e dugo vremena, a Dimna ne ode lavu. Do|e mu kas-nije kad je lav bio sam.

- Ama gdje si ti, odavno te nisam vidio? - upita lav Dim-nu. - Da te nije kakvo dobro zadràlo?

- Da je bogdo dobro, care! - odgovori mu Dimna.

- Da se nije {ta desilo? - upita ga lav.

- Ama dogodilo se ono {to nije èlio ni car niti iko od nje-gove vojske - odgovori mu Dimna.

- A {ta to? - upita ga lav.

- Nevaljale rije~i - odgovori mu Dimna.

- Ispri~aj mi to! - re~e uznemireno lav.

- Te su rije~i takve, care, da nisu prijatne onom {to ihslu{a, a da se ne usu|uje da ih izgovori onaj koji treba da ihkaè. Ti si, care, visoka li~nost, pa samo je po sebi razumljivoda meni ne}e biti prijatno ako kaèm ono {to tebi nije drago.Ja pouzdano znam da ti vjeruje{ u moju iskrenu ljubav i davi{e cijenim tebe nego samoga sebe. Ponekad mi se u~ini dane}e{ povjerovati u ono {to }u ti kazati, ali kada se sjetim ipomislim da smo mi, divlje ìvotinje, zavisne od tebe, ondanemam kud nego da izvr{im ono {to mi du`nost nalaè, iakome nisi pitao za to i ma da strahujem da }e{ me saslu{ati.Davno je re~eno: "Ko izbjegava da da savjet svome caru i kaè{to misli prijatelju, taj vara samog sebe".

15BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

16 BEHAR 97


- A {to je to? - upita ga lav.

- Meni je pri~ao neki povjerljivi i istinoljubivi, da se vo’[etreba nasamo do{aptavao s glavarima tvoje vojske i da jerekao: "Ja sam ve} upoznao lava, doku~io sam {ta misli, vidiosam njegovu snala`ljivost i snagu i sada mi je jasno da }e oniz dana u dan bivati slabiji i nemo}niji. Ima}emo ja i onposla!" Kad sam to ~uo, uvjerih se da je [etreba izdajnik. Tisi ga odlikovao kako moè biti bolje i u~inio si ga ravnim sebipa on sada misli da je ono {to si i ti. Odsada }e on na svakomkoraku gledati da ti naudi, a poslije tebe on }e se do~epatitvoga carstva! Davno je re~eno: "Ako car primijeti da se neki~ovjek s njim izjedna~io ugledom i poloàjem, neka gaodmah uni{ti, jer ako s njim tako ne postupi, bi}e samuni{ten". A [etreba bolje no iko zna kako treba postupati.Pametan je onaj koji pripremi otstupnicu prije nego se ma {tadogodi, a ti, care, nisi spreman da suzbije{ ako se slu~ajno{togod dogodi. Re~eno je: "Ima tri vrste ljudi, odlu~nih, od-lu~nijih i slabi}a. Odlu~an je onaj koji se ne zbunjuje niti pla-{i, jer se pomo}u svoje snala`ljivosti, svog lukavstva i razbori-tosti zna izvu}i iz {kripca. Odlu~niji od ovoga je onaj kojiunaprijed sve pripremi, koji moè da predosjeti nesre}u prijenego {to se ona dogodi, koji moè da utvrdi kakve je onanaravi i da je onemogu}i kao da je ~itavog ìvota imao snjom posla. Eto, takav je u stanju da i bolest i svaku druguneda}u na vrijeme sprije~i. Nemo}ni je onaj koji se koleba,prièljkuje ne{to i skanjuje se u svojim odlukama dok nenastrada. Kao primjer za to moè da posluì slu~aj triju riba.

- A kako je to bilo? - upita ga lav.

- Pri~aju da su u nekoj lokvi ìvjele tri ribe: o{troumna, jo{o{troumnija i nerazborita. Ta je lokva bila na jednoj visoravni,kojoj gotovo niko nije mogao pri}i. Pored nje je protjecaojedan potok. Slu~aj htjede da pored tog potoka pro|u dva rib-ara i da ugledaju tu lokvu. Njih dvojica se dogovore da se sasvojim mreàma vrate do te lokve i da pohvataju sve ribe kojesu u njoj. Ribe ~u{e njihov razgovor. îm ona najo{troumnija~u {ta oni govore, posumnja u njih, poboja ih se, pa, neobaziru}i se ni na {ta, izi|e kroz otvor kojim je uticala voda izpotoka u lokvu. Ona o{troumna otade na svome mjestu dokne do|o{e ona dva ribara. Kad ih ona vidje i saznade {ta onièle, pohita da izi|e kroz otvor kojim voda uti~e, kad tamo, aribari za~epili to mjesto. Vidjev{i to, ona re~e:

- Ja sam se skanjivala, evo, ovo je posljedica skanjivanja.Kako }u se izvu}i iz ovog {kripca? Rijetko kada koristi i pre-brzo i sporo dovijanje. Samo pametan nikada ne gubi nadu.On nikad ne o~ajava, on uvijek razmi{lja i trudi se.

Riba se onda napravi kao da je mrtva, pa po~e ploviti popovr{ini vode, izvr}u}i se, ~as na le|a, ~as na trbuh. Ona dvaribara je uze{e i metnu{e na zemlju izme|u rijeke i lokve, aona se odmah baci u rijeku i tako se spase.

- A {to se ti~e one nerazborite ribe, ona je po vodi lutalatamo amo dok ne bi ulovljena.

- Dobro sam te razumio - re~e lav Dimni - ali ja mislim da

vo ne}e mene prevariti i da mi ne èli zlo. Kako bi to onmogao uraditi kada mu nisam nikad ni{ta ru`no u~inio. Nemadobra koje mu nisam u~inio, niti èlje koju mu nisam ispunio.

- Nevaljalac moè da se pravi iskren sve dotle dok se neuzdigne na poloàj kojeg nije dostojan - re~e Dimna lavu. -Kada se domogne jednog poloàja, traì jo{ ve}i. Takvi sunaro~ito izdajnici i gre{nici. Nevaljalac sluì cara i premanjemu je toboè iskren samo iz straha. Kada se u svemu za-dovolji i kada se prestane bojati, odmah se pokaè onakavkakav je. Isto kao {to je i pse}i rep prav dok je zategnut, a~im se opusti on se savije i zakovrne. Znaj, care, nijepametan onaj koji od svojih savjetnika ne prima i savjete kojisu mu neprijatni. Takav car je sli~an bolesniku koji ne slu{aljekara i radi {ta ho}e. Potrebno je da carev pomo}nik pod-sti~e svog cara na sve ono {to njegovu vlast moè osnaìti iljep{om u~initi, a da ga ~uva od svega {to bi mu moglona{koditi i nanijeti sramotu. Najbolji su oni prijatelji i pomo-}nici koji su kod savjetovanja najmanje licemjerni. Najboljisu oni poslovi ~iji se ishod moè samo pohvaliti, najbolja jeona èna koja se slaè sa svojim muèm, najbolja je onapohvala koja se ~uje iz usta ~estitih ljudi i najbolji je onaj carkoji nije nadut. Davno je re~eno: "Ne bi trebalo da san prijaonome kome su vatra jastuk, a zmije du{ek". Kada ~ovjekosjeti da mu drug ho}e da u~ini naào, ne smije mu vi{evjerovati. Nisu pametni oni vladari koji sve olako shva}aju ikoji malo razmi{ljaju o budu}nosti. Oni su u tome najsli~nijirazjarenom slonu, koji se dok je razjaren ni na {to ne osvr}e.Ako takvog vladara {togod oàlosti, on preko toga olakoprelazi, a ako u~ini kakvu nesmotrenost, on to svaljuje nasvoje najbliè.

- Ti mi izgovori te{ke rije~i, ali su rije~i iskrenog savjetni-ka sno{ljive - re~e mu lav. - Ako je vo’ [etreba moj neprijateljkao {to ti veli{, on ipak nije u stanju da mi ma kakvo zlo u~ini.Kako bi on to i mogao kada se hrani travom, a ja mesom. Jase mesom takvih hranim, pa za{to da ga se bojim. Ali ja njegane mogu iznevjeriti zato {to sam ga ranije hvalio i {to sam musa~uvao ìvot. Ako bih postupao druk~ije nego dosada, ondabih pljunuo na svoje mi{ljenje, ispao bih neznalica i prekr{iobih rije~ koju sam dao.

- Nemoj da te prevari to {to govori{: "Ja sehranim mesom takvih, pa se zato i ne bojim".Ako [etreba ne mogne sam nauditi tebi, on}e na}i na~ina, da ti to ko drugi u~ini.Re~eno je: "Ako neko poèli da makarkra}e vrijeme proboravi kod tebe kaogost, a ti ne bude{ poznavao njegovunarav, nemoj mu vjerovati i mislitida si siguran, jer moè{ zbog njeganastradati kao {to je nadrljala u{zbog buhe.

- A kako je to bilo? - upita ga lav.

Pri~aju da se jedna u{ dugo nalazilau postelji nekog bogata{a. Ona mu je pila

krv dok je on spavao, a on to nije ni osje}ao. Lazila je polakoi ìvlja{e neko vrijeme tako dok je jedne no}i ne zamoli buhada je primi u goste.

- Dobro, preno}i no}as kod nas, ima ovdje lijepe krvi imeka postelja! - re~e joj u{.

Buha ostade kod nje na konaku. Kada bogata{ leè u po-stelju, buha na njega sko~i i tako ga àcnu da ga probudi isan mu razbije. Bogata{ ustade i naredi da mu se postelja pre-trese. Sluge pregleda{e postelju, ali primijeti{e samo u{, kojuuhvati{e i ubi{e, a buha pobjeè.

- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da zna{da se od zloga ne moè niko za{tititi. Ako zao ~ovjek ne budekadar da to u~ini li~no, zlo }e se ipak dogoditi njegovimposredstvom. Ako se ti ne boji{ [etrebe, boj se ostalih svojihvojnika koje je on nahu{kao protiv tebe i privolio ih da ti buduneprijatelji.

Dimnine rije~i djelova{e na lava, pa lav re~e:

- Pa {to ti onda misli{ i {to mi savjetuje{?

- Ko ima kvaran zub stalno }e trpjeti bol sve dok taj zubne izvadi. Nema mira dok se zaostala hrana iz stomaka neizbaci, a neprijatelja kojeg se boji{, treba ubiti - odgovori muDimna.

- Ti si kriv {to mi sada [etreba vi{e nije u volji. Ja }u ponjega poru~iti i kad do|e re}i }u mu {ta mislim o njemu, azatim }u mu narediti da ide kud mu je drago - re~e lav Dimni.

Dimni to ne bija{e drago, jer je znao da }e se lav uvjeritida je neistinu govorio ~im porazgovara sa [etrebom. A kad od[etrebe sve ~uje, lavu }e onda biti jasno da ima posla s varal-icom i laòvom, pa lavu re~e:

- Ja smatram da nije ni pametno ni razborito da ti [etre-bu zove{ k sebi. Neka car o tome promisli! Ja se bojim da se[etreba, kada to osjeti, odmah ne podigne protiv cara. Ako seon bude s tobom borio, bori}e se spreman, a ako se od teberastane, rasta}e se na takav na~in da }e te to osramotiti. Pa-metni carevi ne ka`njavaju javno onoga koji tajno u~ini prest-up. Za svaku krivicu oni na|u i kaznu: za javnu krivicu pos-toji javna kazna, a za tajnu, tajna kazna.

Kada car nekoga kazni na osnovu sumnje i ne uvjeri se daje ka`njeni kakav zlo~inac, onda on sebe ka`njava i sebi ~ininepravdu - primijeti lav.

- Ako je ve} takvo carevo mi{ljenje, neka onda car nipo{tone primi [etrebu sve dok ne bude sasvim spreman. ûvaj se,care, da te [etreba ne prevari i ne iznenadi! Ja mislim da }ecar, kada mu [etreba u|e, primijetiti da je on odlu~io da u~ini

ne{to krupno. A da je to tako uvjeri}e{ se, care, lako,jer }e{ primijetiti da je [etreba promijenio boju li-

ca i da mu udovi dr{}u. Vidje}e{ ga kako seobazire desno i lijevo i kako vrti rogovima kaoda ho}e da se bode i bije.

- Ja }u biti na oprezu - odgovori mu lav.- Ako primijetim to {to ti napomenu, onda }e

mi biti sve jasno i ne}u vi{e ni najmanje sumnjati.

Kada Dimna pripremi i okrenu lava protiv vola, uvjeriv{i seda je potpuno uspio u onom {to je htio, on onda odlu~i daode volu da i njega natutka protiv lava. Iz bojazni da car nebi doznao za njegov odlazak volu, Dimna odlu~i da ga o tomeobavijesti i da mu se preporu~i, rekav{i mu:

- O, care, kako bi bilo da odem [etrebi, da pogledam {toradi i oslu{nem {to govori? Mo`da }u nekako doku~iti nje-gove tajne misli pa da o tome i ostalom {to primijetim izvijes-tim cara?

Lav na to pristade. Dimna se onda uputi [etrebi i u|e mutoboè tuàn i àlostan. Kada ga vo’ ugleda, najprije ga poz-dravi, pa mu onda re~e:

[to je uzrok tvojim vrlo rijetkim posjetama? Odavno te ni-sam vidio. Kakva te sre}a nanijela?

- A kada je bilo dobro onome koji nije svoj gazda i ~iji ì-vot zavisi od onoga u koga se ne moè pouzdati? Takav jestalno u opasnosti i strahu, nikada nije siguran.

- [ta se dogodilo? - upita ga [etreba.

- Dogodilo se ono {to je su|eno i {to mora biti. Ko semoè boriti protiv sudbine? Ko je na ovom svijetu postigaoma {ta veliko, a da se nije osilio? Ko je ostvarivao svoje èlje,a da se najzad nije prevario? Ko je i{ao za svojom stra{}u, ada se nije nasamario? Ko je od nitkova ne{to zatraìo, a danije bio odbijen? Ko se druìo sa nevaljalima, a da je ostaonepo{te|en? Ko se druìo s carem, a da je bio siguran za svojìvot i da mu je on ostao duè naklonjen?

- Ama, {to to ~ujem od tebe, izgleda mi da si ne{to po-sumnjao u lava i da si ga se prepao - re~e mu [etreba.

- Da, posumnjao sam u njega, ali to se ne ti~e mene.

- A koga se onda ti~e? - upita ga [etreba.

- Ti zna{ {to je izme|u mene i tebe i {to ti dugujem, zna{da sam ti onoga dana kada me lav poslao tebi dao tvrdu rije~.Sada ti moram kazati {to sam doznao da bih te za{titio, jerme strah da lav {to ne u~ini.

- Pa {to si to ~uo? - upita ga [etreba. - Pri~ao mi je jedankoji je upu}en u sve, koji uvijek govori istinu i u ~ije se rije~ine moè posumnjati da je lav rekao nekim svojim prijateljimai sabesjednicima: "Svi|a mi se [etrebina debljina i smatram daon vi{e ne treba da ìvi. Ja }u ga zaklati i njegovim mesomnahraniti sebe i svoje drugove". Kad sam ~uo te rije~i i uvje-rio se da }e lav prekr{iti zadanu rije~, do|oh da te o tomeobavijestim i da tako oduìm svoj dug prema tebi. A ti se,bogme, spa{avaj sada kako zna{ i umije{.

- Kada [etreba saslu{a Dimnu, sjetiv{i se tvrde rije~i kojumu je on dao, i kada razmisli o lavu, pomisli da Dimna gov-ori istinu i da je prema njemu iskren. On povjerova da je stvarvjerovatno onakva kako je pretstavlja Dimna, i to ga zabrinupa re~e:

- Nije lijepo {to lav ho}e da pogazi svoju zadatu rije~.Otkako se s njim druìm, nisam u~inio ni{ta naào ni njemu

17BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

niti ikome iz njegove vojske. Ja samo mislim da je lava nekonatutkao protiv mene, da me neko kod njega oblagao i da jeon sada u velikoj nedoumici. S lavom se druè nevaljalci, i onse ve} uvjerio da oni laù i da nije istina ono {to je od njih odrugima ~uo. Druènje sa nevaljalima ~esto natjera onoga kojise s njima druì da misli ru`no o ~estitima i da zbog togagrije{i, kao {to je pogrije{ila i patka. Vele da je jedna patkaugledala otsjaj zvijezde u vodi, pa pomislila da je to riba. Tru-dila se da je ulovi, ali poslije nekoliko uzaludnih poku{ajauvjerila se da je to varka, pa je od toga odustala. Sutradan jestvarno ugledala ribu i pomislila da je to isto ono {to je ju~evidjela, pa nije ni poku{ala da je ulovi. Ako lav bude pov-jerovao u la` koja se protiv mene iznosi, onda }e se i menidogoditi ono {to se dogodilo drugima. Ali ako nije nalaganona me, a lav ipak èli da mi bez razloga u~ini zlo, onda je tozaista vrlo ~udno. Davno je re~eno: "ûdno je to da ~ovjeknastoji da ga njegov drug zavoli, pa ne uspije u tome, ali jo{je ~udnije ako ga umjesto toga drug zamrzi". Ako se nekoopravdano ljuti, on se moè i odljutiti i oprostiti onome nakoga se ljutio, jer ako je srd`ba ne~im prouzrokovana, njemoè nestati nestankom samog uzroka. Ali ako se neko ljutibez razloga, onda nema nade da }e oprostiti. Ja sam, eto, raz-mi{ljao i ne vidim da izme|u mene i lava postoji i{ta {to binas moglo zavaditi. @ivota mi moga, niko nije u stanju, akose dugo druì s prijateljem, da bude uvijek oprezan i prisebani da ne u~ini ne{to {to nije po volji njegovu prijatelju. Samo}e pametan i vjeran ~ovjek, kada njegov drug ne{to pogrije{i,promisliti o toj njegovoj gre{ci, i utvrditi kolika je, bilo da jeu~injena hotimi~no ili nehotice. On }e tako|er razmisliti i otome da li ga ne}e poklopiti kakva bijeda ako oprosti svomeprijatelju. Ali kad se uvjeri da ne}e, on }e mu oprostiti kad godbude mogao. Ako lav misli da sam {togod skrivio, ja te kriv-ice nisam svjestan. Ali mi se ~ini da je lav mogao o menidonijeti pogre{an sud da sam drzak i neposlu{an zato {to namse ponekad nisu mi{ljenja podudarala. Ja smatram da u tomenema nikakva grijeha {to sam se ponekad, i to vrlo rijetko, su-protstavljao njegovu mi{ljenju ako je ono bilo upereno protivzdravog razuma i svega onoga {to je dobro i korisno. Tonisam nikada ~inio pred glavarima njegove vojske i njegovimprijateljima, nego sam uvijek s njim nasamo govorio, i to{ap}u}i, kako obi~no govore oni koji imaju strahopo{tovanjeprema nekome. Ja znam da se jo{ vi{e zapetlja i uvali u jo{ve}u nepriliku svaki onaj koji sili svoje prijatelje da se uvijekslaù s njegovim mi{ljenjem, koji, kad je bolestan, traì odljekara ustupke i koji prisiljava pravnike da tuma~e zakon ka-ko njemu godi. Ako se lav ne ljuti na me zbog ovog {to tirekoh, onda je, mo`da, po srijedi carev bijes. A drugovati scarem veoma je opasno, makar to druènje s njim bilo iskreno,prijateljski i u ljubavi. Ako ni to nije, onda ja samo mogu stra-dati zbog svojih vrlina. A ako nije ni jedno ni drugo, onda jepo srijedi neminovna sudbina. Sudbina }e lavu oduzeti snagui èstinu i otjera}e ga u grob. Ona ponekad omogu}uje ~ak inejakom ~ovjeku da uzja{e na razbje{njelog slona, ona zmiji

otrovnici odre|uje ko }e joj i{~upati otrovni zub i s njom seposlije toga igrati, ona od nemo}nog stvara odlu~nog ~ovje-ka, ona zbunjuje o{troumnog, olak{ava ìvot bijednom, bodrikukavicu, a od junaka, kada ga baci u teàk poloàj, stvorikukavicu.

- Ono {to ti lav èli da u~ini nije ni zbog nagovaranjanevaljalaca, ni zbog bijesa njegova, ili ne~eg drugog, nego jeto u stvari vjerolomstvo i pokvarenost careva. On je gre{nik,nevjera i izdajnik, slatka je hrana koju daje, ali ona na krajukrajeva postaje smrtonosan otrov - odgovori mu Dimna.

- Osjetio sam ja slast lavove hrane ~im sam je okusio - re~evo’ - ali koja mi je korist kad sam ve} pri kraju - smrt mi je zavratom. Da je sre}e ja i ne bih bio kod lava, jer se on hranimesom, a ja pasem travu. Ja sam u ovom }orsokaku sli~anp~eli koja u|e u cvijet lokvanja da uìva u njegovoj slasti imirisu. To uìvanje nju zadrì u cvijetu i kada se spusti no}cvijet se sklopi, a ona tako u njemu zatvorena vrte}i se ugine.Ko na ovom svijetu traì hljeba nad poga~om ne boje}i se {taga sve moè zbog toga sna}i, sli~an je muhi kojoj nijedovoljno drve}e i cvije}e, nego traì smolu koja curi iz slono-va uha, pa je slon udari uhom i usmrti. Onaj koji poklanjasvoju ljubav i iskrenost nezahvalnome, sli~an je onom koji sijepo neobra|enoj zemlji. Ko daje savjet uobraènom, sli~an jeonome koji gluhu {ap}e, a }oravu namiguje.

- Pro|i se takvih rije~i i na|i na~ina da se spasi{! - re~e Di-mna volu.

- Ama kako }u se spasti, kad lav ho}e da me pojede? Pazar mi nisi rekao {to lav smjera i kakva mu je }ud. Ta, ja znamda me njegovi drugovi mogu uni{titi spletkarenjem i laìma,makar mi lav èlio i dobro. Kada se spletkari udruè protivnevinog, oni ga brzo mogu unesre}iti makar bili i slabi, a onjak, isto kao {to su vuk, gavran i {akal upropastili kamilu, kadasu se, u èlji da je prevare i izdaju, udruìli protiv nje.


- Pri~aju da je ìvio jedan lav u nekoj {umi, a ta je {umabila blizu puta. Taj je lav imao tri druga: vuka, gavrana i{akala. Jednoga dana pro|o{e tim putem pastiri s kamilama.Jedna kamila izostade od ostalih, u|e u tu {umu i na|e sepred lavom.

- Otkuda dolazi{? - upita lav.

- Iz toga i toga mjesta - odgovori mu kamila.

- [to traì{ ovdje? - upita je lav.

- Traìm ono {to mi ti naredi{, care - odgovori mu kamila.

- Osta}e{ kod nas, ìvot }e ti biti osiguran, ìvje}e{ u izo-bilju i ima}e{ ovdje bogatu pa{u - re~e joj lav.

Tako kamila proìvje s lavom duè vremena. Jednoga da-na lav po|e da {togod ulovi, pa usput srete ogromnog slonas kojim se stra{no pokla. Lav jedva uma~e izmoren i sav uranama, krv se s njega cijedila, jer ga je slon izgrebao svojimkljovama. Kada stiè doma, pade, ne mogav{i ni da makne smjesta, a kamoli da i{ta lovi. Nekoliko dana vuk, gavran i {akal

18 BEHAR 97


ne imado{e {to da jedu, jer su se oni hranili onim {to je osta-jalo iza lava. Zato oni stra{no izgladnje{e i omr{a{e. Lav toprimijeti, pa im re~e:

- Napatili ste se mnogo, treba da ne{to jedete.

- Ama, lako je za nas, nego nam je ào {to cara takvoggledamo. E, da nam je da caru na|emo {togod za jelo, pa dase on okrijepi!

- Ja ne sumnjam u va{u iskrenost - odgovori im lav. - Po-|ite na razne strane, mo`da }ete {togod uloviti, pa }u timlovom nahraniti i sebe i vas!

Onda vuk, gavran i {akal izi|o{e od lava, povuko{e se us-tranu i posavjetova{e izme|u sebe.

- Ama {to }e nam ona tamo {to se hrani travom? - reko{eoni. - Ta, me|u nama nema ni{ta zajedni~ko. Ona ne misli {tomi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da je pojede ida i nas nahrani njenim mesom!

- To ne smijemo ni pomenuti lavu - re~e {akal - jer je onkamili obezbijedio ìvot i dao joj ~asnu rije~.

- Ja }u to urediti s lavom - re~e gavran i uputi se lavu.- Da li si {to ulovio? - upita lav, ~im ugleda gavrana.- Moè loviti samo onaj koji moè da vidi i da se kre}e -

odgovori mu gavran - a mi se ne moèmo ni maknuti s mjes-ta niti {to vidjeti, jer nam se navuklo na o~i od gladi. Ali mismo ne{to smislili i zaklju~ili, ako se i car s nama slaè, mi}emo mu re}i.

- Deder, da vidim {ta je - re~e mu lav.- Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, uìva, a od nje

nikakve koristi nemamo. Ni{ta ne radi {to bi bilo korisno.îm lav to ~u, veoma se rasrdi i viknu:

- Ala si ti na pogre{nom putu, kako ti moè{ tako buda-lasto da govori{ i koliko si daleko od vjer-nosti i samilosti! Nisi se smio drznuti ida mi rekne{ te rije~i kada zna{ dasam kamili zajam~io ìvot i dao jojtvrdu rije~. Zar ti nije poznato danema ni{ta plemenitije negoza{tititi onoga koji se boji, i ne do-pustiti da mu ko prolije krv. Ja samkamili zajam~io ìvot i ne}u jojnevjeru u~initi!

- Dobro, ja znam {to car ho}eda kaè - odgovori mu gavran - alicar sigurno zna da jedan ~ovjekmoè iskupiti ~itavu porodicu, po-rodica pleme, pleme ~itav grad, a gra-|ani svog cara. Cara je sna{la nevolja, ali ja}u na}i na~in da sve uredim, a car ne treba niprstom da makne, niti da i{ta nare|uje. Sve}emo mi to smi{ljeno izvesti, i to }e i za carai za nas biti spas.

Lav za{uti i gavranu ni{ta ne odgovori.

Kada se gavran uvjeri da je lav pristao, do|e dvojici svojih dru-gova i re~e im:

- Ja sam lavu predloìo da zakolje kamilu. Mi }emo skamilom do}i kod lava i razgovara}emo o njegovoj nevolji.Pravi}emo se kao da ga àlimo da bismo toboè pokazalikoliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegovaìvota. Svaki }e od nas po redu sebe ponuditi lavu da gapojede, i kad jedan od nas to bude ~inio, druga dvojica ne}epristajati na to, govori}e da to nema nikakva smisla, i da bicaru {kodilo ako bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo,svi }emo se spasti i lavu }emo biti u volji.

Kako reko{e, tako i postupi{e i brzo se na|o{e kod lava.

- Care, ti treba da se okrijepi{ - prvi re~e gavran. - Svi mitreba da se `rtvujemo za te, jer samo tebi ima da zahvalimo{to ìvimo. Ako ti umre{, ni jedan te od nas ne}e preìvjeti.Zato vi{e nikakva dobra ne}emo vidjeti. Evo, neka mene carpojede, ja na to pristajem drage volje.

- ûti, {ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni nazub da natakne, zagraja{e vuk i {akal.

- Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! -re~e onda {akal. - Ja mislim da }e se najesti.

- Ama, kako }e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan -do~eka{e sada vuk i gavran.

- Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car menepojede, pristajem drage volje - re~e onda vuk.

Gavran i {akal mu upado{e u rije~ i reko{e:

- Ljekari su davno rekli: "Ko traì s lu~em belaja, nekasamo jede vu~jeg mesa!"

Najzad do|e red i na kamilu. Ona je vjerovala da }egavran, {akal i vuk i za nju na}i kakav izgovor kad bude sebeponudila lavu da je pojede i mislila je da }e se tako spastinesre}e i ostati lavu u volji.

- Ako car mene zakolje - re~e kamila - moè se najesti imojom krvlju è| ugasiti. Moje je meso lijepo i lako probavlji-

vo, unutrica mi je ~ista. Pa, neka me car zajedno sa svojimdrugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem.

- Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona{ta govori! - povika{e vuk, gavran i {akal, pa onda na

nju sko~i{e i rastrga{e je.

- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e vo’ Dimni- da zna{ da se ne}u mo}i da odbranim i sa-~uvam od lavovih drugova ako oni odlu~e dame unesre}e, makar lav o meni mislio druk~ijenego {to oni misle. To mi ne}e niti moè i{takoristiti. Davno je re~eno: "Najbolji je onaj carkoji je ljudima pravedan". Da je lav prema

meni i naklonjen, ipak bi se pod uticajem bujicerije~i izmijenio, jer rije~i, kad ih je mnogo, brzoistisnu iz srca nje`nost i blagost. Zar ne zna{ da jevoda kao i ljudski govor i da je kamen tvr|i od~ovjeka. Pa kao {to rije~i djeluju na ~ovjeka tako i

19BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

voda izdube kamen i na njemu ostavi trag ako na njega duèkaplje.

- [to sada smjera{? - upita Dimna vola.

- Ja mislim da mi ne preostaje ni{ta drugo nego borba -odgovori mu vo’. Ne moè zasluìti nagradu ni onaj koji semoli i milostinju dijeli, ni pobo`ni kao onaj koji se bori brane}isvoj ìvot i istinu.

- Niko ne treba da sebe izlaè opasnosti, ako moè druk-~ije postupiti - re~e Dimna. - Pametan smatra da je bitka pos-ljednje sredstvo. Da ne bi pao u takvo isku{enje, treba kolikogod vi{e moè da bude blag i da se posluì lukavstvom.Davno je re~eno: "Nemoj nipo{to potcjenjivati nemo}nogneprijatelja, pogotovu ako je lukav i ako ima pomaga~a". A tipo{ao protiv lava! A zna{ li ti, vole, koja je on smjelost isnaga? I upamti dobro, ko potcjenjuje svoga neprijatelja zato{to je on nejak, mora doìvjeti nepriliku sli~nu onoj koju judoìvio Gospodar mora od ptice Tajtave.

- A kako je to bilo? - upita ga [etreba.

- Pri~aju da je neka morska ptica, koja se zvala Tajtava,ìvjela na morskoj obali. Tajtava je imao svoju ènku. Kadado|e vrijeme da legu mlade, ènka re~e mu`jaku:

- Dobro bi bilo da potraìmo kakvo sigurnije mjesto nakojem }emo izle}i mlade, jer se bojim, kada Gospodar morapo{alje plimu da nam voda ne odnese ptice.

- Snesi ti jaja gdje si ih i dosada nosila, jer nam to mjestonajbolje odgovara, voda i cvije}e su nam blizu - odgovori jojmu`jak.

- O, ludo jedna, promisli dobro, ja se bojim da namGospodar mora ne odnese mlade! - re~e mu ponovo ènka.

- Snesi ti jaja, kad ti kaèm, gdje si ih i dosad nosila,Gospodar mora ne}e to u~initi - odvrati joj mu`jak.

- Ala si ti tvrdoglav! - viknu mu ènka. - Zar si zaboravionjegove prijetnje, i zar ne poznaje{ sebe i svoju snagu?

Mu`jak je ne poslu{a. Me|utim, ona ostade pri svom, i kadvidje da joj ni{ta ne pomaè, re~e svome mu`jaku:

- Ko ne prima savjete mora doìvjeti nepriliku sli~nu onojkoju je doìvjela kornja~a zato {to nije poslu{ala dvije patke.

- A kako je to bilo? - upita je mu`jak.

- Pri~aju da su u nekoj mo~vari, oko koje je rasla trava,ìvjele dvije patke i jedna kornja~a. Kornja~a i patke ìvljahuu najboljem prijateljstvu. Slu~aj htjede da u toj mo~vari po~nevode ponestajati, pa one dvije patke odlu~i{e da odatle sele, iprije odlaska do|o{e kornja~i da se s njom oproste.

- Da si nam zdravo, mi idemo odavde jer vode ponestaje- reko{e joj.

- To {to vode ponestaje, moè uznemiriti samo mene -odgovori im kornja~a. - Ja sam kao la|a, i ne mogu ̀ ivjeti bezvode, a vi moète gdje god ho}ete. Pa, molim vas povedite imene sa sobom.

- Dobro - odgovori{e joj one.

- A kako }ete me ponijeti? - upita ih kornja~a.

- Mi }emo uzeti za krajeve jednog {tapa, a ti se uhvatiustima za njegovu sredinu, pa }emo te tako lete}i odnijeti. Ne{ali se glavom da izusti{ i jednu jedinu rije~ kada ~uje{ govorljudi!

One je onda uze{e i odletje{e s njom.

- ûda Bo`jeg! Pogledajte kako one dvije patke izme|usebe nose kornja~u! - povika{e ljudi.

- Dabogda vam o~i iskapale, ljudi - viknu im kornja~a kad~u njihov govor.

îm to izgovori, kornja~a tresnu na zemlju i razlijepi sekao smokva.

- Ja znam {ta ti ho}e{ da kaè{ - re~e Tajtava svojoj ènki- ali se ipak nemoj bojati Gospodara mora.

@enka, najzad, poslu{a svog mu`jaka, snese jaja gdje ih jei ranije nosila i izleè mlade. Ali ne potraja dugo, kad eto tiplime, i voda odnese mlade, pa ènka re~e svome mu`jaku:

- Znala sam ja unaprijed da }e se ovo dogoditi!

- Osveti}u se ja njemu! - uzviknu mu`jak, pa se odmahuputi jednom jatu ptica, i kad stiè do njeg, re~e mu:

- Vi ste moje sestrice i moje uzdanje, pomozite mi! - obratise on pticama.

- [ta traì{ od nas? - upita{e ga ptice.

- Molim vas, da sa mnom odmah sve po|ete ostalim pti-cama da im se poàlimo na Gospodara mora i da im reknemo:"Pa i vi ste ptice kao i mi, pomozite nam!"

To jato ptica mu re~e:

- Na{a gospodarica i carica jeste ptica Anka. Hajde ti s na-ma k njoj, pa }emo je nekako dozvati. Kada nam se pojavi,poàli}emo joj se na Gospodara mora koji ti pakost u~ini izamoli}emo je da mu se ona u na{e ime osveti i da pokaèsnagu svoje vlasti.

Ptice sa Tajtavom po|o{e k njoj, zovnu{e je i zamoli{e daim pomogne. Ona im se pokaza, a oni joj ispri~a{e {ta sedogodilo i zamoli{e je da po|e s njima u boj protiv Gospodaramora. Ona udovolji njihovoj molbi, ~im Gospodar mora doz-nade da je Anka s jatom ptica po{la protiv njega, poboja seda se bori s carem s kojim ne}e mo}i da izi|e na kraj, paTajtavine mla|e vrati i s njim se izmiri. I carica Anka se vratinazad.

- Ja ti ispri~ah ovo - re~e Dimna volu - da zna{ da ti nijepametno {to namjerava{ da se bori{ s lavom.

- Ja se s lavom ne}u boriti, ne}u mu biti ni prikriveni, niotvoreni neprijatelj, niti }u prema njemu biti druk~iji no {tosam ranije bio, a ako primijetim ono ~ega se bojim, tek tada}u stupiti s njim u borbu.

- Dimni se ne dopade to {to re~e vo’, jer je znao da }e lavnjega osumnji~iti i o njemu r|avo misliti ako na volu ne pri-mijeti znake o kojima je svome caru ranije govorio.

20 BEHAR 97


21BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

- Po|i ti lavu - re~e Dimna volu - samo }e{ iz njegova po-gleda vidjeti {to ti èli!

- A kako }u to vidjeti? - upita ga [etreba.

- Kada u|e{ kod lava, ti }e{ vidjeti da je on ~u~nuo, da seprema tebi isprsio i da te netremice gleda na~ulenih u{iju irazjapljenih ~eljusti, spreman da svakog trenutka sko~i natebe - odgovori mu Dimna.

- Ako sve to vidim, zaista }u se uvjeriti da istinu govori{ -re~e mu [etreba.

Kada je Dimna uspio da nahu{ka lava protiv vola i volaprotiv lava, on se onda vrati svom bratu Kelili. îm se njihdvojica na|o{e, Kelila upita Dimnu.

- [to si dosad postigao?

- Pri kraju sam, sve }e biti po volji i meni i tebi - odgov-ori mu Dimna.

Odmah poslije toga Kelila i Dimna odo{e da svjedo~e bit-ki izme|u lava i vola, da vide {ta }e me|u njima biti i do ~ega}e sve to dovesti. Uto [etreba do|e, u|e kod lava i vidje gakako je ~u~nuo upravo onako kako mu ga je opisao Dimna.

- Carev drug je kao vlasnik zmije koja se nalazi u njegov-im njedrima, a ne zna kad }e ga ujesti - re~e u sebi [etreba.

Lav baci pogled i ugleda na volu sve one znake o kojimamu je govorio Dimna. Odmah mu bi jasno da je vo’ do{ao dase s njim bije pa, nimalo ne oklijevaju}i, na njega prvi sko~i.Me|u njima se zametne borba. Lav i vo’ su se borili takoèstoko da im krv pote~e. Kad je Kelila vidio da }e lav nadvla-dati vola, re~e Dimni:

- Car je silan kad je okruèn svojim prijateljima, a snagamora je u njegovim talasima! Uzalud ja nastojim da te nasav-jetujem i otvorim ti o~i i u tome sam sli~an ~ovjeku koji jeuvjeravao pticu ovim rije~ima: "Ne nastoj da ispravlja{ ono {tose ne da ispraviti, niti poku{avaj da preodgaja{ onoga koji sene da preodgojiti!"


- Pri~aju da je jedan ~opor majmuna ìvio na nekom brdu.Jedne hladne, vjetrovite i ki{ovite no}i majmuni potraì{evatru, ali je ne na|o{e. Ugleda{e krijesnicu kako leti kao iskravatre, pa pomisli{e da je to vatra. Oni onda nakupi{e mnogodrva, nabaca{e ih na tu krijesnicu, i po~e{e duvati ne bi livatru upalili da se ugriju i za{tite od studeni. U njihovoj blizi-ni se nalazila jedna ptica na drvetu koja je gledala majmune,a i oni nju. Kad vidje {ta majmuni rade, ona ih onda po~edozivati govore}i im:

- Nemojte se mu~iti, ama nije to vatra {to ste vidjeli!

Kada ptica vidje da se majmuni i ne obaziru na njene rije~i,odlu~i da sleti do njih i da ih nekako odvrati od onog {to ~ine.Upravo tada pored nje pro|e neki ~ovjek, pa kad doznade {tonamjerava, re~e joj:

- Nemoj se truditi da ispravlja{ ono {to se ne da ispraviti,jer se sablja ne mjeri na tvr|u nelomljivu kamenu, niti se

lukovi prave od nesavitljive grane, ne mu~i se!

Ta ga ptica ne htjede poslu{ati, nego pri|e majmunima daih uvjeri da ona krijesnica nije vatra, a uto je jedan majmun{~epa, udari njome o zemlju, i ona izdahnu.

- Upravo se to moè primijeniti na tebe i na mene - re~eKelila Dimni. - Ti me ne}e{ da poslu{a{, moji savjeti ni{ta nekoriste, jer si odlu~io da vara{ i grije{i{. Ali upamti, to su ru`nasvojstva, a naro~ito varanje ~ije su posljedice mnogo teè.Zato postoji i primjer.

- Ho}e{ li mi ga re}i? - upita ga Dimna.

- Pri~aju da su se varalica i glupak uorta~ili u trgovini ikrenuli na put. Usput onaj glupak zaostade. Tu na|e kesu ukojoj bija{e hiljadu dukata i uze je. Varalica to primijeti. Napovratku s puta u svoje rodno mjesto njih dvojica, kad stigo{enadomak grada, sjedo{e da podijele dukate.

- Podijeli po pola, pola meni pola tebi! - re~e onaj glupak.

Varalica, koji je ve} unaprijed odlu~io da uzme sve duka-te, re~e glupaku:

- Ne}emo dijeliti dukate, jer smo ortaci, a ortaci treba dabudu jedni prema drugima iskreni i da su uvijek zajedno. Ja}u uzeti malo za tro{ka, a uzmi i ti toliko. Ostatak }emozakopati pod ovo drvo, jer je to sigurno mjesto. Kada namzatreba dukata, do}i }emo zajedno, uze}emo koliko nambude trebalo, a nitko drugi ne}e znati za ovo mjesto.

Tada njih dvojica uzmu po nekoliko dukata, a ostatak za-kopaju pod ono veliko drvo, i odu u grad. Poslije nekog vre-mena varalica ode bez glupaka po zakopane dukate, uze ih, azemlju poravna kao {to je i bila. Do nekoliko mjeseci do|eonaj glupak varalici i re~e mu:

- Treba mi novaca, hajde da uzmemo koliko nam jepotrebno!

Varalica s njim ode na ono mjesto gdje su zakopani dukati.Kad do|o{e tamo pod ono drvo, odmah otkopa{e, ali nena|o{e ni{ta. Varalica se po~e udarati po licu prenemaù}i se:

- Evo, ovako izgleda drugovanje s prijateljem! Oti}i bezmene po dukate i uzeti ih!

Glupak se po~e zakljinjati da to nije u~inio i proklinjationoga koji dukate uze, a varalica se sve vi{e udara{e po licugovore}i:

- Nitko ih drugi nije mogao uzeti nego ti! Zar je itko drugiza dukate znao?

Oni se oko toga dugo sva|ahu, i najzad odo{e kadiji da impresudi. Kadija odmah zatraì da mu kaù kako je sve bilo.Varalica je tuìo glupaka da je on uzeo zakopane dukate, aglupak je to odricao.

- Moè{ li ti to dokazati? - upita kadija varalicu.

- Mogu - odgovori mu varalica. - Posvjedo~i}e mi drvopod kojim su bili zakopani dukati, da ih je on uzeo.

Varalica je, prije no {to je s glupakom do{ao pred kadiju, bionaredio svome ocu da ode i da se sakrije u {upljinu debla kako

22 BEHAR 97


23BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

bi mogao posvjedo~iti umjesto onog drveta. Njegov je otacoti{ao i zavukao se u {upljinu debla. Kadiji se u~ini neobi~no dase neko poziva na drvo da mu svjedo~i pa krenu sa svojim dru-govima, varalicom i glupakom, ka tome mjestu. Kad su stiglitamo, kadija upita drvo, a onaj starac iznutra odgovori:

- Glupak je uzeo dukate.

Kada kadija to ~u, silno se za~udi, pa zatraì drva i naredida se pod stablo naloì vatra, te da se ono zapali. Kad plamenobuhvati stablo sa svih strana, otac onog varalice zapomaga.Izvadili su ga u posljednji ~as. Kadija ga upita otkud on tu, aon mu sve kaza. ûv{i to, kadija izmlati varalicu, naredi muda vrati dukate, koje on uze i predade glupaku, a oca i{amarai obruka.

- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da zna{kako ponekad i varalica i spletkar mogu biti prevareni. A {tose tebe ti~e, Dimna, u tebi se ujedinilo i varanje, i spletkare-nje, i grije{enje. Ja se pla{im {to }e te sve sna}i. Ti ne moè{izbje}i kazni, jer si obojen s dvije boje i sa~injen od dva jezi-ka. Voda rijeka je slatka dok se ne ulije u more, a sre}a uporodici traje dok se u nju ne u{ulja smutljivac. Ti si najsli~nijizmiji otrovnici s dva jezika, a tvoj je jezik kao njen otrov.Stalno sa zebnjom mislim na taj tvoj otrovni jezik, strepimpred kaznom koja }e te sna}i. Onaj koji pravi razdor me|u pri-jateljima i drugovima isti je kao zmija koju ~ovjek gaji, hrani,gladi i pazi, a ona ga, najzad, pecne. Davno je re~eno: "Stalnobudi sa pametnima i plemenitima, s njima se druì i gledaj dase od njih ne odvaja{. Druì se s drugom koji je i pametan iplemenit, ili koji je samo pametan, a nije plemenit, ili koji jesamo plemenit, a nije pametan. Pametan i plemenit ~ovjek jesavr{en. Druì se s pametnim, makar i ne bio plemenit, samose ~uvaj njegove pogane }udi, ali iskoristi koliko god mogne{njegovu pamet! Budi stalno sa plemenitim, makar i ne biopametan, i iskoristi njegovu plemenitost, a njega pomozi svo-jom pame}u. Bjeì koliko god moè{ od glupa nitkova! I ja odtebe treba da bjeìm. Kako se tvoji prijatelji mogu od tebenadati ma kakvoj plemenitosti i ljubavi, kada si prema svomecaru, koji ti je dao poloàj i odlikovao te, postupio tako. Tvojpostupak je sli~an slu~aju nekog trgovca koji je rekao: "Nijenimalo neobi~no da u jednoj zemlji sokolovi hvataju slonove,kada u istoj zemlji mi{evi mogu pojesti stotinu oka èljeza!"


- Vele da je u nekoj zemlji ìvio jedan trgovac koji jednomprilikom odlu~i da pode u neku zemlju radi trgovine. Imao jestotinu oka èljeza koje ostavi na ~uvanje kod jednog svogprijatelja, a on ode kuda je naumio. Poslije nekog vremenatrgovac se vrati s puta i odmah zatraì svoje èljezo.

- Izjeli su ga mi{evi - re~e mu prijatelj.

- Pa ve} sam ~uo da mi{ji zubi najbolje grizu èljezo! -odgovori mu trgovac.

Trgov~ev se prijatelj obradova jer je pomislio da mu to oniskreno povla|uje. Napustiv{i prijateljevu ku}u, trgovac sretne

njegova sina kojeg uze za ruku i odvede svojoj ku}i. Sutradantrgov~ev prijatelj navrati kod trgovca i re~e mu:

- Ama zna{ li ti i{ta o mome sinu?

- Kad sam ju~e izi{ao od tebe - odgovori mu trgovac - vi-dio sam kako jedan soko ugrabi nekog dje~aka, mo`da je totvoj sin?

Trgov~ev prijatelj se udari po ~elu i re~e:

- O, narode, da li ste ikada ~uli i vidjeli da sokolovi grabedjecu!?

- Da - odgovori mu trgovac - nije nikakvo ~udo da u nekojzemlji, u kojoj mi{evi mogu pojesti stotinu oka èljeza, isokolovi hvataju slonove!

- Ja sam pojeo tvoje èljezo, evo da ti ga platim, a ti mivrati sina! - re~e trgovcu njegov prijatelj.

- Ja sam ti naveo ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da teuvjerim da }e{ ti jo{ lak{e prevariti drugog, kad si bio u stan-ju da prevari{ svoga druga. Ako neko s nekim prijateljuje paprevari tre}ega, njegov }e se prijatelj uvjeriti da vi{e me|unjima ne moè biti prijateljstva. Ni{ta se jeftinije ne prokockanego poklonjena ljubav nevjernome, dar darovan nezahval-nome, odgoj koji se daje onome koji ne slu{a i tajna povjere-na onome koji je ne}e ~uvati. Druènje s dobrim samo vodidobru, a druènje s nevaljalim samo zlu, i ono je kao vjetarkoji kad pre|e preko ne~eg mirisnog donosi miris, a kad pre|epreko ne~eg smrdljivog donosi smrad. Dugo sam ti govorio, ive} sam ti dodijao! - re~e na koncu Kelila Dimni.

Kada Kelila bija{e pri kraju svog govora, lav je ve} bio ubiovola. Ubiv{i vola lav pade u duboke misli i gnjev ga pro|e.

- Smrt [etrebina mi pri~ini veliki bol! - re~e u sebi lav. -Bio je pametan, o{trouman i blage }udi. Ja ne znam, mo`daje bio nevin, mo`da je bio `rtva spletke i laì.

Lav zbog toga postade nespokojan i snu`den, i to mu semoglo vidjeti i na licu. Dimna to opazi, pa odmah prekide raz-govor s Kelilom i pristupi lavu govore}i:

- êstitam ti pobjedu, ti uni{ti tvog neprijatelja! Pa, {to sionda àlostan, care?

- Ja àlim za [etrebinom pameti, njegovim razboritimmi{ljenjem i ugla|eno{}u - odgovori mu lav.

- Ne àli ga, care, jer pametan ne treba da àli onoga kogase boji! Razborit ~ovjek moè ponekad nekog i da zamrzi, ali,kad se uvjeri da mu taj moè biti od koristi, on onda nastojida ga pridobije za sebe, isto kao {to bolestan ~ovjek uzimagadan lijek da se izlije~i. On nekada opet moè da nekogazavoli i da ga veoma cijeni, pa ga iz straha da mu {togod nena{kodi odgurne od sebe i upropasti, isto kao {to i ~ovjekkoga za prst pecne zmija otsije~e taj prst jer se boji da mu seotrov ne razi|e po cijelom tijelu.

Lava su tada zadovoljile Dimnine rije~i, ali kad se poslijenekog vremena uvjerio da je Dimna lagao, varao i grije{io,smaknuo ga je na najgrozniji na~in.

24 BEHAR 97


Kutub-kan i Nazo

davna vremena ìvio neki bogat ~ovek,pa imao nebrojeno blago. Ali najve}enjegovo blago bje{e mu sin, Kutub-kan.Pazio otac sina kao malo vode na dlanu,i nije bilo èlje Kutub-kanove koja mu

odmah ne be{e ispunjena. Rastao tako Kutub-kan, a bioje toliko lijep i stasit da je vi{e li~io na nje`nu djevoj~icunego na momka-deliju. O~ev zanat i trgovinu Kutub-kannije mogao podnijeti; rat ga tako|e nije privla~io kaoostale momke. Volio je odlaziti u lov, lutati po gorama i{umama, uìvao je u ljepoti cvije}a i pjesmi ptica, usvemu ìvom {to se suncu radovalo.

Ali je zato Kutub-kan bio obdaren divnom vje{tinomkojoj nije bilo ravne me|u ostalim njegovim vr{njacima.Bio je sjajan pjeva~, i u svirci na rababu niko se s njimenije mogao mjeriti. Kada je svirao i pjevao svoje pjesme,~as tu`ne ~as vesele kao plaha proljetna ki{a, ljudi suplakali ili se radovali, a ptice, o~arane njegovom pjes-mom, slijetale su mu na ruke. Jer ~ovjek koji pjeva takvepjesme ne moè biti lo{ ~ovjek.

Tako pro|o{e godine, i jednog dana Kutub-kanu umreotac. Kutub-kan nije nastavio o~ev posao. Malo pomalo jesve vi{e siroma{io, ali nije prestajao da svira na svom ra-babu. I na kraju je sasvim osiroma{io. Ali se njegova pje-va~ka slava pronijela po cijeloj zemlji i ljudi su zastajali da~uju divnu pjesmu kad bi prolazili pokraj njegove ku}e. Uto vrijeme je ìvio u Afganistanu veliki ratnik i juna~inaAdem-kan. I on je krasno svirao na rababu, te kad do nje-

ga stiè glas o neobi~nom pjeva~u Kutub-kanu, zaèlio jeAdem-kan upoznati tog ~uvenog pjeva~a.

Jednom je Kutub-kan sjedio sa svojim prijateljima i svi-rao im nove pjesme. Potom }e jedan od prijatelja ispripo-vijedati Kutub-kanu kako ima u zemlji neki ~ovjek, poimenu Adem-kan, koji ne svira gore od njega na rababu.Kutub-kan se za~udi, a onda mu se u srce uvu~e nemir.Po~eo je svakodnevno razmi{ljati kako bi se mogao na}isa zagonetnim Adem-kanom koji tako lijepo svira na rab-abu. I tako jednog dana pokupi Katub-kan svoje stvari,priveza za sedlo rabab i krenu na daleki put da traìAdem-kana. A no}u, uo~i Katub-kanovog odlaska iz gra-da, Adem-kan usni san; kako Kutub-kan uzjahao konja,nasmijan i veseo, pjeva pjesme i raspituje se kod ptica gdjebi mogao da na}i Adem-kana.

Rano ujutro probudio se Adem-kan i saop}io prijate-ljima radosnu vijest:

- Ko prvi ugleda Kutub-kana i dovede ga meni, njemu}u dati za ènu svoju sestru Nazo.

Njegovi prijatelji smjesta osedlaju konje te se razlet-je{e na sve strane. Svaki je u sebi nosio jednu jedinumisao - da prvi ugleda pjeva~a, jer je kao nagradu Adem-kan obe}ao lijepu Nazo. A Nazo je bila toliko lijepa da senjena ljepota nije mogla perom opisati. Njena nje`naglavica bje{e kao cvijet bademov, vrat - kao stabljika,koà kao pavlaka - tako bijela i mirisna. Adem-kan ju jetoliko volio da je samo za nju sagradio prekrasan dvor sogromnom ba{tom.

25BEHAR 97

AFGANISTANSKE PRIÊ

S ruskog prevela MMiilleennaa MMaaggllii}} JJoovvaannoovvii}}

UU

Afganistanske pri~e

Ne slute}i ni{ta, jahao je Kutub-kan na svome konju iradovao se svemu na {ta bi usput nai{ao. Bje{e topaodan. Kutub-kan se umorio od ège pa je prilegao u hladupod jedno veliko drvo, da se odmori. Rabab je objesio nagranu, pravo iznad glave. Prilegao i zaspao... a nije bilodaleko od dvorca Adem-kanova. Nekako ba{ u taj ~asAdem-kanov vjerni sluga Bilo iza|e iz ku}e i uputi seprema kanalu pokraj drveta pod kojim je spavao Kutub-kan. Pri|e Bilo drvetu, kad ima {to da vidi: neki ~ovjekspava, a o grani mu visi rabab.

"Oho - pomisli Bilo - da to nije mo`da Kutub-kan?Ala je lijep! A i rabab po svoj prilici nije lo{!” Dotr~a BiloAdem-kanu, pa re~e:

- O, veliki Adem-kanu, donosim ti dobru vijest!

- Kakvu?

- Kutub-kan spava pod drvetom nedaleko odavde.

Za~udi se Adem-kan, obraduje se veoma, ali mu po-malo bi i krivo: "Zar ba{ sluzi moram dati za ènu ljepo-ticu Nazo? Ta nju su prosili toliki ratnici, slavni po ju-na{tvu i bogatstvu! [to sad?!” Po|e Adem-kan zajednos Bilom onom drvetu. Pogleda, kad u hladu zaista spavamom~e lijepo kao upisano. Zamisli se Adem-kan pa re~e:

- Ako je to odista Kutub-kan, onda ga ne treba buditi;na}i }e on i sam put do mojih dvora. Nego hajdemo nazad...

A za to vreme Kutub-kan se odmorio, probudio, pa sestane spremati da nastavi put. Sko~i on na konja i za tili~as stigne u neku veliku varo{. Tu Kutub-kan uspori hod.Vidio je da se neka djeca igraju na putu, pa ih upita gdjeìvi Adem-kan, i obe}a novac onome ko mu pokaè put.Djeca se polakome, i uskoro je Kutub-kan stajao predvratnicama dvora Adem-kanova. Prevu~e on preko stru-na rababa i glasno zapjeva:

Da l’ su ovo dvori slavnog Adem-kana?

Ako jesu, onda nek preda me si|e!

Ako o~i moje vide Adem-kana,

srce }e mi zaigrat milije i radije!

Adem-kan ~u njegov glas, obraduje se i iza|e u sus-ret dugo o~ekivanom gostu.

- Neka ti Allah Uzvi{eni bude u pomo}i, dragi moj go-ste! Da nisi ti lijepi pjeva~ Kutub-kan, ~ija slava odjeku-je po celoj zemlji?

Kutub-kan skromno odvrati:

- Istina je, ja sam Kutub-kan. A nisi li ti onaj Adem-kan, ~ija se slava pronijela daleko izvan granica na{edomovine?

Osmjehnu se Adem-kan pa pri|e Kutub-kanu i pruìmu ruku.

- Ako te je Allah meni poslao, mojoj sre}i nema kraja,o najljep{i me|u pjeva~ima!

Pa zajedno u|o{e u ku}u, a sutradan su ve} bili takviprijatelji kao da ih je jedna majka rodila. A kad bi sutradanuve~e, do|e Adem-kanu njegov vjerni sluga Bilo, pa posli-je malog oklijevanja pred vratima ovako re~e:

- O Adem-kanu, mo}ni gospodaru moj! Tvoja rije~ jetvr|a od èljeza. Obe}ao si da }e{ lijepu Nazo dati ono-me ko prvi na|e Kutub-kana. Ja sam svoje u~inio. Sadaje na tebe red.

Adem-kan mu na to odvrati:

- Budi bez brige, Bilo, ja svoju rije~ ne}u pogaziti.Po|i s mirom.

Umiri se Bilo i ode ku}i. Ali poslije ovog razgovorarastuì se Adem-kan. Po|e on Kutub-kanu, sjede krajnjega i zamoli ga:

- Sviraj mi ne{to, o Kutub-kanu! Tvoja pjesma }e bitimehlem za moju bolnu du{u.

Na to Kutub-kan uze rabab pa zasvira Adem-kanutu`nu i nje`nu pjesmu, nalik na ùbor potoka u pozneve~eri kada u prirodi sve tone u san. Navrije{e suze nao~i Adem-kanu, i on stade uìvati u divnoj muzici zabo-raviv{i sve na svijetu. A Nazo tog ~asa bje{e u susjednojku}i. ûla je i ona ~arobne zvuke, pa otr~a u gornjeodaje, prisloni lice uz otvor na tavanici i sa uìvanjempo~ne posmatrati lijepog momka. U njenom srcu raspalise oganj ljubavi. Nije mogla odvojiti pogled s lica Kutub-kanova. A onda dvije male biserne suze pado{e na nje-gov rabab. Uzdrhta Kutub-kan i podiè o~i. Susreto{e sepogledi prekrasnog momka i lijepe Nazo. Zaboravi Ku-tub-kan o ~emu je pjevao. Netremice je gledao djevoj-~ine krupne o~i pune suza, a srce mu je sve sna`nije lu-palo.

A Adem-kan se ~udio nje`nim zvucima {to su dolaziliiz rababa, i ushi}eno vrtio glavom. Onda Adem-kan od-vede Kutub-kana u odaje za njega pripremljene, pa sevrati u svoju sobu i te{ko se zamisli nad sudbinom svojevoljene sestre Nazo. A Nazo i Kutub-kan ostado{e tugu-ju}i i izgarahu od uzajamne ljubavi. Tako pro|e nekolikodana. Nazo je sasvim smr{avjela i jedino su joj krupne o~iisto tako sjale na licu. A Kutub-kan nije ni o ~emu mo-gao razmi{ljati osim o Nazo. Opaziv{i da je njihov gost iprijatelj problijedio, Adem-kan se rastuì. îtave dane jeprovodio kraj Kutub-kana ne slute}i zbog ~ega tugujelijepi peva~. Pozvao Adem-kan bolesniku najbolje ljekare,ali oni su samo odmahivali glavama. Svi njihovi lijekovibjehu uzaludni. Kutub-kan je venuo kao ruà u hladnezimske dane. Kad je za to saznala Nazo, pozva k sebistaru sluàvku pa joj ovako re~e:

26 BEHAR 97


- Reci mi ti, koja si me odgajala, moè{ li ~uvati tajnu?

Starica odvrati:

- Neka mi se jezik osu{i ako ne{to reknem, k}eri moja.

- Onda ~uj. Ja volim lijepog Kutub-kana. Nikakvi lije-kovi ne}e mu pomo}i, nego ti po|i Adem-kanu i reci muda }e{ izlje~iti Kutub-kana, ali je za to potrebno da gaprenesu u tvoju ku}u na mjesec dana i da nikog k njemune pu{taju. Jesi li razumijela?

- Da, k}eri moja.

- Ja }u ti dati ovu maramicu, pa njom izbri{i ~elo Ku-tub-kanu. Posle toga on mora ozdraviti. A sada idi i u~inisve onako kako sam ti zapovijedila.

Ode starica Adem-kanu i pade na kolena preda nj.

- O veliki Adem-kanu! Tvoj prijatelj Kutub-kan leìbolan i ljekari nikako ne mogu da ga izlije~e. Daj ga menina mjesec dana i ja }u ga izlije~iti.

Za~udi se Adem-kan, ali odlu~i poku{ati. Naredi daprenesu Kutub-kana u stari~inu ku}u. Kako je naredio ta-

27BEHAR 97

AFGANISTANSKE PRIÊ

ko i u~ini{e. Samo {to momka preneso{e ustari~inu ku}u, ova ga obrisa Nazinom marami-com. I gle ~uda: Kutub-kan otvori o~i, pogledaoko sebe pa zdrav ustade s postelje. Spazi star-icu i odmah upita:

- [to je to, otkud Nazina maramica?

Stara se osmjehnu i radosno potvrdi glavom.

- Ona mi je dala i zapovijedila da ti izru~impozdrav i rije~i ljubavi. Pri~ekaj malo, Allah jedobar, i vi }ete biti zajedno.

Obradova se Kutub-kan, poljubi maramiculijepe Nazo pa zapjeva radosnu pjesmu ljubavi.Pro|e tako jedan dan, a drugog dana u pred-ve~erje Kutub-kana ponovo obuze bljedilo, pare~e staroj:

- Ne mogu vi{e ìvjeti daleko od moje dra-ge. Kaì mi, o dobra èno, kako da vidim mojuNazo?

Zamisli se stara, pa re~e:

- Budi bez brige. Smislit }u ve} da se sas-tanete. Moj sin je ~obanin kod Adem-kana.Svako jutro izgoni ovce u vrt pored Nazinogvrta. Zakolji najve}u ovcu, navuci njeno runote }e{ tako najlak{e dospijeti do vrta i sastat}e{ se sa svojom dragom.

U~ini tako Kutub-kan. I kad nasta jutro, na-|e se on u Nazinom vrtu, zbaci sa sebe ov~jeruno pa se sakri iza `buna. Dugo je ~ekao Kut-ub-kan dok najzad nije ugledao svoju draguNazo. Bila je u bijeloj haljini, i Kutub-kan seo~aran divio njenom lijepom licu, vitkom stasui nje`nim rukama. Onda iza|e Kutub-kan izsvog skrovi{ta, i ne bje{e kraja njihovoj radostikada se na|o{e zajedno. Dan je proletio kao je-dan tren. Do|e ve~e, i Kutub-kan suznih o~ijunavu~e ov~je runo i sretno se iskrade iz vrta. Avrt je ~uvao Bilo, spreman da ubije svakog kopoku{a da se na|e s lijepom Nazo. Ali sve sesretno svr{i, Kutub-kan se vrati u stari~in domi ona ga upita:

- Pa kako je, sinko, jesi li video svoju dragu?

- Da sam vidio, ma vidio sam, neno, ali jemoja ljubav prema njoj jo{ vi{e porasla. Neznam {to da radim!

- Ne tuguj, pjeva~u. Bit }ete i vas dvojesretni.

Nekoliko dana uzastopce i{ao Kutub-kan uov~jem runu na sastanak s dragom i svaki putse vra}ao od nje sretan i radostan. Za to vri-

28 BEHAR 97


jeme Adem-kan se svakog dana raspitivao kod stare zazdravlje svog voljenog pjeva~a, i starica je svaki put od-govorila jedno te isto:

- Danas mu je bolje nego ju~e, gospodaru. Ali jo{ nemoè{ k njemu. Pri~ekaj jo{ koji dan, pa onda navrati.

A toga dana Kutub-kan na rastanku re~e svojoj dra-gani:

- 0 sunce moga ìvota, ovako se vi{e ne moè. ‘Ajde dasve kaèmo tvome bratu a mome prijatelju Adem-kanu.

- O dragi! Zna{ li da moram po}i za Bila? Samo, nika-da na to ne}u pristati. Bolje i smrt, nego rastanak stobom. Nego zna{ {to? Uradi ovako: uzmi sablju i pok-rov, oti|i bratu, poloì to pred njega i reci: ili me ubijovom sabljom i umotaj u ovaj pokrov, ili mi daj tvojusestru za ènu.

Tako se i dogovori{e. A sutradan Kutub-kan do|epred Adem-kana. Za~udi se i obradova Adem-kan kadvidje svog prijatelja ìva i zdrava, ali se jo{ vi{e za~udikad saslu{a Kutub-kanove rije~i. A evo {ta je rekaoKutub-kan:

- O hrabri ratni~e i prekrasni pjeva~u, voljeni Adem-kanu! Ja volim tvoju sestru i bez nje mi nema ìvota. Ai ona mene voli. Bez nje mi nema radosti. Ako mi je neda{ za ènu - bolje me odmah ubij ovom sabljom i umo-taj u ovaj pokrov.

Zamisli se Adem-kan i dugo je tako razmi{ljao. A kakoi ne bi: zaista je volio Kutub-kana! Ali Bilo ne bje{e samonjegov vjerni sluga nego i dobar prijatelj koji ga je ~estoizbavljao iz nevolje. Najzad se odlu~i Adem-kan, pa re~e:

- Dobro, o prekrasni pjeva~u, voljeni prijatelju moj!Dat }u ti za ènu moju sestru Nazo. Neka tako bude.

Sutradan posla on Bila nekim poslom u jedno udal-jeno mjesto, a onda zapovijedi bratu Bilovom - Miru, dazakolje ovaca i spremi rasko{nu gozbu za svadbu Kutub-kana i njegove sestre Nazo. I toga dana priredi{e takvusvadbu kakva ve} odavno nije bila vi|ena u cijeloj okoli-ni! Tek predve~e se veselje sti{alo. Nasta no} i Adem-kanpovede Kutub-kana u ku}u njegovoj nevjesti. Odjednomopazi{e da pred ulazom u dvor stoji Bilo. Ve} se bio vra-tio, ali za svadbu jo{ ni{ta nije znao i po obi~aju je ~uvaovrata Nazinih odaja. [to sad? Onda Adem-kan ogrnuKutub-kana svojom bundom i po|e pravo prema Bilu.Ovaj propusti gospodara, ali kad pogleda njegove noge,za~udi se:

- O Adem-kanu! Ili sam ja poludio, ili ti ima{ ~etirinoge!

- Ti si doista poludio, Bilo! Ja imam samo jednu glavui dvije noge, kao i svi ljudi. A ono {to se tebi ~ini kaodvije tu|e noge, to su rukavi bunde!

I to rekav{i, Adem-kan u|e u odaje svoje sestre.Kasno u no} ode Bilo ku}i i tek tamo saznade sve {ta sedogodilo. Razbjesnio se Bilo, o~i mu se zakrvavi{e, i onnajprije pojuri u ku}u svoga brata Mira. Po~e da raz-valjuje vrata, ali se Miro bojao bratove osvete pa sedobro zaklju~ao tako da Bilo nije mogao u}i unutra. Nato Bilo pojuri u Nazine odaje da ubije mladence. Ali iNazo je znala Bilovu narav, pa je i ona dobro zaklju~alavrata. Po~eo je Bilo razvaljivati vrata, ali ona nikako dapopuste. Tada on gromko povika:

- Ej ti, kukavice, iza|i ovamo na megdan!

Kutub-kan zgrabi sablju i htjede da iza|e pred Bila, alimu Nazo pade na koljena i stade ga moliti da ne izlazi.

- Nemoj, dragi, on je kao zvijer! Izgubit }e{ glavu prveno}i! Preklinjem te, nemoj izlaziti, dragi!

I Kutub-kan popusti nagovaranju Nazinom i ne iza|epred Bila. A Nazo potr~a majci i po~e je preklinjati daode do Adem-kana. Mati saslu{a k}erinu molbu, pa otr~asinu i po~e ga moliti da spasi Nazo. Do|e Adem-kan iuhvati Bila za ruku, pa mu re~e:

- Ne valja tako postupati Bilo, ako si mi prijatelj.Vjeruj mi, ja }u ti na}i drugu ènu, isto tako lijepu i istotako ~uvena roda. A Kutub-kan mi je drag kao i ti.Nemoj mu se svetiti! Tim prije {to je on tako usamljen!Ne valja tako, Bilo...

I Bilo poslu{a Adem-kana. Vrati se ku}i, ali svu no}nije oka sklopio razmi{ljaju}i kako da se osveti Nazo iKutub-kanu. Dugo je promi{ljao Bilo, a u zoru ustade ipo|e da po obi~aju ~uva Nazine odaje. Stajao je tako nasvom mjestu oborena pogleda, ali je stalno ne{to vrebaoi promi{ljao. Tako pro|e nekoliko dana. Razveselio seAdem-kan zaklju~iv{i da je Bilo odustao od osvete Ku-tub-kanu. Ali {ejtan nije odustao! U glavi Bilovoj je saz-rela stra{na namjera. Jednom u podne bila je velika èga,a Kutub-kan je zaspao. Opazi to Bilo pa pri|e njegovojpostelji i zakuca u zid nekoliko velikih i o{trih klinovapravo iznad glave zaspalog. Onda se odma~e ustranu ipovika:

- Ustaj, Kutub-kanu! Nazo je umrla! Prepla{en Ku-tub-kan sko~i iz postelje i sru{i se na licu mesta oblivenkrvlju. Poletje Nazo dragome, po~e ga ljubiti misle}i da}e time oìvjeti Kutub-kana. Ali sve bje{e uzalud. Kaotamnocrvena ruà, sav obliven krvlju, leào je na posteljimrtav Kutub-kan. Onda Nazo namaza svoje ~elo krvljudragoga i leè pored njega. Pritr~a{e i stado{e je podiza-ti, ali i ona je bila mrtva.

Tako izgubi{e ìvote istog ~asa prekrasna djecaljubavi, lijepa Nazo i Kutub-kan.

29BEHAR 97

AFGANISTANSKE PRIÊ

Dèmal- kan i Ziba

Davno, vrlo davno, prije mnogo godina, ìvio je u div-nom gradu Kandaharu Dèmal-kan. U cijelom kraju bioje poznat zbog svoje ljepote i ~uvena roda. Nedaleko odKandahara, u dvoru opasanom visokim zidinama, ìvio jeMusa-kan, u koga bje{e prekrasna k}i Ziba. Sve je naovom svijetu u Bo`jim rukama! I eto jednom Dèmal-kanspazi Zibu. U srcu lijepog momka buknu poàr ljubavi.Mu~io se on daleko od drage, sanjao no}u njene o~i, i nakraju, poslije vi{emjese~nih du{evnih muka, posla on udvor Musa-kanu mudre starce ne bi li uspjeli da muisprose lijepu Zibu za ènu. Saznade Musa-kan da jeposlao provodadìje Dèmal-kan ~ije ime bje{e poznatou cijelom kraju, pa pristade da za njega uda svoju k}er.

Obradova se Dèmal-kan. Obradova se i Ziba, u ~ijemsrcu je tako|e goreo snaàn plamen ljubavi. I uskorocijeli kraj po~ne da se priprema za njihovu svadbu. Alisre}a je varljiva kao vjetar... Nekoliko dana prije svadbeDèmal-kan potro{i sav svoj imetak. Uhvati se za glavuDèmal-kan, ne znaju}i {ta }e i kako }e te kako dapreìvi tu sramotu. Odlu~i da potajno ode u Indiju ne bili se tamo za kratko vrijeme ponovo obogatio i vratiosvojoj dragoj Zibi. Odlu~i tako Dèmal-kan, pa kakoodlu~i tako i u~ini. Svi se veoma za~udi{e njegovom nes-tanku, pa ubrzo zaklju~i{e da je Dèmal-kan negdjepoginuo. Kad za to saznade Ziba, danima je bezprestanka plakala i molila se Allahu da sa~uva Dèmal-kana, jer nije vjerovala u njegovu smrt.

Ne pro|e mnogo vremena, a Dèmal-kana svi zabora-vi{e. Onda drugi kan, poznat po svom bogatstvu, poslaprosce Musa-kanu. Razmisli Musa-kan, razmisli, pa seodlu~i da mu da Zibu za ènu. Kad Ziba saznade za to,briznu u pla~ i stade kose ~upati. Radije je pristajala daumre nego da iznevjeri svoga dragoga. Iste no}i napisapismo Dèmal-kanu, pozva glasono{u i zapovijedi mu daga potraì u Indiji.

- Po|i samo - re~e ona - na|i moga dragoga i predajmu ovo pismo.

A evo {ta je stajalo u pismu:

"Mili Dèmal-kanu, suputni~e ìvota moga! Trebaloje da postanem tvoja èna, ali je sada otac pristao da meuda za drugog. Svadba treba biti o prazniku Loj Ahtara.Ali za mene je sramota biti èna nekog drugog, te znaj

da me, ako ne stigne{ na vrijeme, ìvu ne}e{ zate}i. Ja}u se otrovati, jer ne mogu podnijeti ovu sramotu...”

Sakri glasono{a pismo u njedra, pa jo{ iste no}i osed-la brza konja i odjaha u Indiju. Prolazio je kroz mnogegradove i sela prije nego {to je stigao u Hindustan. I{aoglasono{a iz jednog grada u drugi, skitao se po bu~nimtrgovima i va{arima - svuda je traìo Zibinog dragog. AliDèmal-kanu se zametnuo svaki trag, a dan Loj Ahtarave} se bliìo. I{ao umorni glasono{a po va{arima,zagledao u lice ljudima koje bi sreo, raspitivao se kodprolaznika ne poznaje li tko god Afganistanca po imenuDèmal-kan. Ali sve bje{e uzalud - njegova traganja nisudonosila ploda.

Odlu~io ve} glasono{a da se sa tu`nom vijesti vrati uzavi~aj lijepoj Zibi, koja je danima i no}ima bez pres-tanka stajala na visokoj kuli o~ekuju}i dobre vijesti. Kadnajednom on ugleda, u bu~noj gomili na trgu, Dèmal-kana gdje stoji okruèn grupom bogato odjevenih ljudi.Obradova se glasono{a, pojuri k njemu, pa se progurakroz svjetinu i uru~i mu pismo od Zibe. Kada uze u rukedragocjenu poruku od drage, na Dèmal-kanove lijepeo~i navrije{e suze radosnice. Ali ne bje{e kraja njegovojtuzi kada je pro~itao pismo. Stade se moliti Dèmal-kanAllahu i preklinjati ga da mu sa~uva ìvot drage, jermolbe napa}enog srca stiù do Svemogu}eg. A ondaDèmal-kan i glasono{a uzjaha{e konje pa kasom od-jezdi{e kroz gradske vratnice, ne raspoznaju}i puta, hitalisu sve dalje i dalje, i uskoro se na|o{e u nekakvoj gus-toj, neprohodnoj {umi. Dìnovsko drve}e raslo je visokodo neba, kroz guste kro{nje nisu dopirali sun~evi zraci —tu je vladao trajni polumrak. Najednom opazi Dèmal-kan na malom proplanku ~etiri putnika. Sva ~etvorica suse bu~no prepirali oko ne~ega, vikali su i pljuvali nazemlju, prizivaju}i Boga kao svjedoka da su u pravu.

Pri|e im Dèmal-kan, pa ovako re~e:

- Da ste ìvi i zdravi, putnici! Ko ste vi? Kuda ste sezaputili? I oko ~ega se prepirete?

- Mi smo muridi1 jednoga {ejha2, koji je prese-lio na bolji svijet pro{le nedjelje i ostavionam u amanet ~etiri stvari: torbicu,serdàdu za molitvu, batinu ikonopac. I eto, nikako daih podijelimo.

30 BEHAR 97


1 Dervi{, sljedbenik sufijskog puta2 U~itelj dervi{a, osoba na visokom duhovnom stupnju

I pored uzbu|enja i jada koji ga je zadesio, Dèmal-kan se osmjehnu:

- Ba{ na|oste oko ~ega da se prepirete! Kakvo mi jeto blago - torbica i konopac?

- O putni~e, nikada nemoj prenagliti, jer ti se moèdogoditi da po~ini{ mnoge gre{ke u ìvotu - re~e na tojedan murid. - Nisu ovo obi~ne stvari nego ~arobne, zarbismo se ina~e prepirali? Evo ova torbica izgleda kaoobi~na, a poèli{ li ne{to odmah }e se to u njoj stvoriti!

- A ova serdàda3 za molitvu? - upita Dèmal-kan.

- To ti je tek ~arobna serdàda! - uzdahnu drugimurid pa nje`no pre|e rukom preko njenih od molitvepohabanih resa. - Treba samo da stane{ na nju, da klan-ja{ dva rekjata namaza4, i u isti mah moè{ odletjetikuda ti je volja...

- A batina? - dodade tre}i murid. - Nema ravne tojbatini. Samo zapovijedi, pa }e istu}i koga zaèli{.

êtvrti murid uze u ruke konopac i re~e:

- A zna{ li ti kakav je to konopac? Koga zaèli{, vezat}e, i ne}e ga pustiti ni podkoju cijenu.

ûv{i sve to, Dèmal-kan se u mislima zahvali Allahu,pa se obrati muridima i ovako im re~e:

- O muridi! Ja mogu rije{iti va{u prepirku. Pristajete lida me saslu{ate?

- Pristajemo! - povika{e muridi uglas.

- Lijepo, onda me ~ujte. Ja }u pustiti strijelu iz mogaluka, pa ko je od vas prvi na|e i donese nazad, tomeneka pripadnu sve ove ~arobne stvari. Pristajete li?

- Pristajemo! - uzviknu{e muridi opet uglas, ovogaputa radosno. Onda se poreda{e oko Dèmal-kana istado{e o~ekivati da ovaj odapne strijelu. Dèmal-kan jetako jako zategao tetivu da ona o{inu, a onda se za trenoka vine visoko, visoko ~ak do neba. Na to muridipojuri{e za strijelom kao lova~ki psi, obaraju}i i potisku-ju}i jedan drugog. A Dèmal-kan je samo to i ~ekao. Onse brzo pomoli, stade na serdàdu, uze torbicu, batinu ikonopac, pa izgovori èlju:

- Ho}u da budem u Kandaharu!

I istog ~asa vinu se serdàda pod oblake, a Dèmal-kan, smiju}i se od sre}e, ugleda kako pod njim promi~urijeke, {ume i gore. S nestrpljenjem je ~ekao kada }e seukazati zavi~aj. Ne pro|e ni jedan sat, kad se }ilim lagah-no spusti na gradski trg. Unaokolo je uveliko vladaloveselje, svuda se ~uo àgor ìvahne i radosne svjetine kojase ve} okupljala.

- Daj, konop~i}u, sveì ih sve i ne pu{taj! Ako se nekone pokori, ti, batino, udaraj! - pro{aputa tiho Dèmal-kan.

Kakva je samo gu`va nastala! Nijedan ~ovjek se nijemogao i{~upati! A ko je i poku{ao, taj se gorko kajao iàlio na nemio udes trljaju}i ogromne ~voruge. Umahpadne no} uo~i praznika Loj Ahtara. Ziba je sjedila usvojoj sobi i suze su joj samo navirale na o~i. êkala jepono} pa da uzme smrtonosni otrov i tako odrì zakletvukoju je dala svome dragome. Najednom ona za~u glasDèmal-kana koji je doziva{e.

"Da to nije san?” - pomisli Ziba i uze u ruku zrnceotrova. Ali Dèmal-kan ju je dozivao sve glasnije i gla-snije. Ziba nije mogla do}i sebi od ~u|enja. Najednom sevrata njene sobe {irom otvori{e, i ona na pragu ugledaradosnog Dèmal-kana koji se smije{io. Razdragani i sre-tni baci{e se jedno drugome u zagrljaj i zaboravi{e nasve. Sutradan priredi{e svadbu, i otada za Dèmal-kana iZibu po~e ìvot ispunjen sre}om i blagostanjem.

31BEHAR 97

AFGANISTANSKE PRIÊ

3 Tepih, }ilim4 Molitva

32 BEHAR 97


@eèn ka{u hladi

eki vladar putovao na la|i na kojoj senalazio i nekakav dje~ak Perzijanac. Ka-ko dje~ak nikad prije nije vidio mora, ni-ti iskusio muka i pomorskog putovanja,po~e plakati i jaukati tresu}i se cijelim

tijelom od straha. Koliko god su ga tje{ili, nije se mogaosmiriti. Vladaru to dozlogrdilo, ali nije bilo nikakva iz-laza. Na la|i se slu~ajno nalazio i nekakav pametan ~ov-jek i on najposlije zavika:

- Ako dopustite, vladaru, ja }u ga za~as u{utkati. Vla-dar to jedva do~eka. A onaj ~ovjek tada naredi da se di-jete opa{e uètom i uvali u more. Kad je dje~ak jedam-put-dvaput zagnjurio u vodu, uhvate ga za kosu i povu-ku na la|u. Dje~ak se objema rukama brè-bolje uhvatiza krmu, a kad za koji ~as iza|e, sjede u jedan ugao i,gle, umiri se, pa ni da glasa pusti. Vladaru se svidjeladosjetljivost onoga ~ovjeka, pa ga tada zapita:

- Kakva je u tome mudrost?

Na to }e onaj:

- Dje~ak nije nikad zapadao u utopljeni~ke muke panije ni znao blagodati sigurnosti na la|i. Ta pravu vrijed-nost sre}e poznaje samo onaj koji je zapadao u kakvunevolju.

Istina i la`

Jednom je neki vladar naredio, da se nekakav zarobljeniksmakne, a jadni osu|enik po~eo onda u beznadnom sta-nju grditi vladara na svome jeziku i nedostojne mu rije~igovoriti, jer je davno re~eno, tko se pomiri sa smr}u, mo-è govoriti sve {to mu je na srcu. Vladar tada zapita pri-sutne, {to ono osu|enik govori, i jedan mu vezir1 re~e:

- On vas podsje}a na kur’anske2 rije~i, kojima se obe-}aje dènnet3 onima koji savladavaju srd`bu i pra{tajuljudima...

A drugi vezir, protivnik prvog, do~eka na to:

- Ljudi na{ega zvanja u prisutnosti vladara moraju sa-mo istinu govoriti. Zarobljenik vladara grdi i nedoli~nemu rije~i govori.

A vladar se, gle, na te rije~i silno namr{ti pa }e odri-je{ito tome drugome veziru:

- Meni se ona njegova la` vi{e svi|a od te tvoje istine,jer je namjera od one laì bila neka korist, a tvoja se isti-na zasniva na pakosti. Ta bolja je i la`, koja donosi nekukorist, negoli istina, koja }e prouzrokovati kakvo zlo!

33BEHAR 97

PERZIJSKE PRIÊ

S perzijskog preveo ddrr.. [[aa}}iirr SSiikkiirrii}}

NN

Perzijske pri~e

1 Naslov visokih dostojanstvenika (ministara) na dvorima islamskih vladara2 Kur’an kao op}a imenica zna~i ~itanka ili {tivo, koje se ima ~itati, a kao ter-

min ozna~uje muslimansko sveto pismo, tj. zbirku religioznih, moralnih ipravnih propisa, koje je, po u~enju islama, Svemogu}i Allah objavio prekoposlanika Muhammeda ~ovje~anstvu.

3 Dènnet je raj, a dèhennem pakao.

Nije zlato sve {to sija

Pri~aju, da je neki kraljevi} bio nizak i malen, a njegovabra}a visoka i lijepa. Jednom prilikom pogleda ga otac snegodovanjem i omalovaàvanjem, a dijete se dosjeti, zbog~ega je to, pa }e roditelju:

- O~e, bolji je nizak, a pametan, negoli visok, a glu-pan. Nije sve, {to je stasom najvi{e, i vrijedno{}u najbol-je. Ovca je malena, ali ~ista, a slon je obi~na le{ina. Otacse na to samo nasmija, prisutnim dràvnicima to se svid-jelo, a bra}a se do dna du{e na|o{e uvrije|eni. Kaù dase uskoro iza toga pojavio nekakav te{ki neprijatelj togavladara, pa kad su se dvije vojske suo~ile, prva osoba, kojazaigra konja na mejdanu bija{e upravo taj mladi} kojitada povika:

Nisam onaj, kom u borbi vidjet moè{ le|a,

nego onaj, koji glavu u krvi ostavlja.

Vladar, koji borbu prima, ìvotom se kocka,

onaj, koji bjeì — vojsku svu na kocku stavlja.

Re~e to pa navali na neprijateljsku vojsku i obori ne-koliko proku{anih boraca. A kad se poslije pojavi predoca, odano poljubi zemlju i prozbori ovako:

Ti, kom se spodoba neznatna ~inila moja,

ne smatraj vrlinom krupno}u; sitno i ~vrsto

vitko konj~e vi{e vrijedi na dan stra{na boja,

negoli gove~e gojno, nezgrapno i tusto.

Kaù, da je neprijateljske vojske bilo mnogo, a njihmalo, pa su im se redovi bili pokolebali. Ali u taj ~asmladi} zavika:

- Ljudi! Nastojte, da se ne bi odjenuli ̀ enskom odje}om!

Na te njegove rije~i ohrabri{e se konjanici i navali{esvi kao jedan, i pri~a se, da su istoga dana pobijedili nep-rijatelja. Vladar tada poljubi sinu ~elo i o~i i zagrli ga, paga je otada s dana na dan sve vi{e pazio, a najposlije gapostavio i svojim nasljednikom. Bra}a su mu bila silnozavidna na toj ~asti, pa mu najposlije stavi{e u jelo otro-va. Njegova sestra opazi to sa ~ardaka pa zalupi prozor,a mladi} se dosjeti jadu pa se okani jela uzviknuv{i:

- Nemogu}e je da vrijednih nestaje, a da nevrijedninjihovo mjesto zauzimaju!

Odmah obavijeste o tome njegova oca, a kralj ondapozove njegovu bra}u pa ih ukori kako treba, a potom,da bi zlu u~inio kraj, svakome od njih odredi po jedanzadovoljavaju}i dio svoje zemlje, jer je ono dobro re~eno:I deset siromaha moè biti i leàti na jednome }ilimu, alidva vladara u jednom kraljevstvu nikako i nikada.

Blagoslov

U Bagdadu se pojavio neki dervi{4, ~ije su molitve nala-zile odziva. Jedanput ga pozove Had`dàd`, sin Jusufov5,i zamoli ga, da ga blagoslovi. A dervi{ za~e:

- Boè, uzmi mu du{u!

- Zaboga, kakav je to blagoslov?

- To je blagoslov za te i za sve tvoje podanike.

Vladarska obijest i siroma{ka nevolja

Nekakav vladar u pijan~evanju pretvarao no} u dan, ijednom zgodom ba{ onako pijan zazbori:

Od mene ovog trena sretnijeg na zemlji nije,

jer ni za kog i ni za {to mene briga sad ne bije!

U tome ~asu neki siromah leà{e go golcat na studenipred vratima, pa }e na te vladareve rije~i:

Ej ti, od kog na svijetu sretnijeg cara nije,

misli{ li, da briga nema, briga tebe {to ne bije?

Vladaru se te rije~i svidje{e pa kroz prozor pomolikesu sa hiljadu dukata i re~e:

- Siromahu, drì skut!

A na to }e bijednik:

- Kako }u dràti skut, kad na sebi nemam ni odijela?Vladaru se saàli na njegovu bijedu, pa mu jo{ dade ijedne haljine. Za kratko vrijeme siromah pojede i potro{isav novac pa se ponovno navrati vladaru s rije~ima:

Ne moè se zadràti novac u skitnice ruci,

ko ni voda u re{etu, ni ljubav u mladu srcu.

To se, me|utim, dogodilo u neprili~nu ~asu kad jevladar bio zauzet poslom, i kad mu kaza{e za siromahabi mu neugodno, i namr{ti se. A pametni i upu}eni ljudidavno su rekli, da se treba ~uvati vladarske ljutnje i srd`-be, jer su vladari ve}inom zabavljeni dràvnim poslovi-ma, pa ne podnose navale obi~na svijeta. I kad vladaruizneso{e siromahovu molbu, on do~eka:

- Otjerajte toga rasipnog i drskog prosjaka, koji je

34 BEHAR 97


4 Dervi{ je pripadnik sufijskog reda. Njega uvijek vodi u~itelj, koji se zove {ejh(starje{ina). Spominje se ~esto u ovim pri~ama.

5 Poznati vojskovo|a i dràvnik u doba halifa Omejevica. Njegova strogost~esto je prelazila u pravo nasilje, i zbog toga je bio na vrlo zlu glasu. Na tonjegovo nasilje cilja i ova pri~ica.

toliko blago za tako kratko vrijeme potratio. Valjda on nezna, da je dràvna blagajna namijenjena opskrbi siro-maha, a nikako propalicama.

A na to }e jedan iskren vezir:

- Gospodaru, ja smatram umjesnim da se onakvimosobama daje u obrocima, koliko im je najnu`nije pot-rebno, pa se ne}e odavati rasipni{tvu. Velikodu{nim lju-dima nikako ne odgovara da odbiju i uvrijede nekoga ko-me su jedanput ispunili nade.

]ud vladara

Neki vezir bija{e svrgnut s ~asti pa se umije{a u kolo der-vi{a. Blagodati druènja s tim ljudima osjetile se brzo nanjemu, i on je bio potpuno zadovoljan. Jednom prilikomvladar se prema njemu udobrovolji i ponudi mu prija{njipoloàj. A vezir to odbije i istakne da voli ìvjeti u dokoli-ci, negoli na se primiti odgovornost. Vladar mu tom prili-kom napomene da njemu treba dorastao i pametan ~o-vjek koji zna upravljati dràvom. A vezir }e na to:

- Dorastao i pametan ~ovjek raspoznaje se ba{ po tomeda se ne upu{ta u takve poslove. Ono su pitali karakala,za{to stalno boravi uz lava: "Zato" - odgovorio je on - "dajedem ostatke njegove lovine i da ìvotarim za{ti}en nje-govom silom od neprijatelja." Dalje ga zapita{e: "Kad si ve}u njegovoj za{titi i priznaje{ mu dobro~instvo, za{to mu sevi{e ne pribliì{, pa te on ne primi u krug svojih odabranikai ubroji u svoje odane sluge?" A on }e im na to: "U tomeslu~aju ne bih bio siguran od njegove sile." Dogodi se, davladarev pomo}nik nekad dobije suha zlata, a nekad i glavuizgubi. Mudraci isti~u, da od promjenljivosti vladareve }uditreba biti na oprezu, jer vladara nekad i pozdrav uvrijedi, anekad za nanesenu uvredu dijeli odore. Dosjetljivost je, ka-è se, vje{tina vladarskih drugova, ali ona nikako ne doliku-je mudrim ljudima.

Carska slu`ba je korisna, ali i opasna

Jedan od mojih drugova tuìo mi se na zla vremena,isti~u}i da ima malu opskrbu, a brojnu porodicu, i da muje teàk ìvot ve} dodijao.

- êsto mi na um padne - govorio je - da se odselim u

drugu zemlju, pa kako god budem ìvotario nitko ne}eznati ni za moje zlo ni dobro. Mnogo razmi{ljam o tome,ali opet pomislim i na svoje neprijatelje koji }e mi se izale|a pakosno smijati i moj postupak prema porodici sma-trati ne~ovje~nim. A ja sam, kako ti je poznato, donekleupu}en u ra~unarsku struku, pa ako bih na tvoje zauzima-nje dobio kakvu slu`bu, koja bi me li{ila ìvotnih briga, nebih ti se mogao zahvaliti kako treba do kraja svoga ìvota.

- Druè - upozorit }u ga tada ja - carska slu`ba imadva kraja: nadu u zaradu i strahovanje za ìvot. I stoga nebi bilo pametno uzdati se u jedno, a strahovati za drugo.

- Te rije~i ne mogu se odnositi na moj slu~aj, i nisi miodgovorio na moje pitanje. Zar nikad nisi ~uo onu poslo-vicu, da se ne boji zveke, tko u dèpu nema oraha? Mudrarije~ veli: êtvorica ljudi u du{i osje}aju nemir druge~etvorice: razbojnik od vladara, kradljivac od no}obdije,nevaljalac od uhode i bludnica od nadzornika javnog reda.[ta se ima bojati onaj, u koga su ra~uni ~isti?

- Tome tvom slu~aju odgovara postupak lisice, kojuje netko opazio kako bjeì glavom bez obzira pa je zapi-tao: "Kakvo je zlo, koje ti zadaje toliko straha?" A lisicaodgovorila: "ûla sam da deve hvataju u komoru." Ljudijoj na to reko{e: "Glupi stvore, {to ti ima{ s devom, i ka-kva je sli~nost izme|u tebe i nje?" "[uti" - do~eka lisica- "jer ako zavidnici zlobno reknu da sam i ja deva, i uh-vate me, koga mori briga za moj spas, pa da ispituje mojslu~aj? Dok protuotrov iz Iraka bude dobavljen, umrijet}e onaj koga je ujela zmija." A ti si, koliko ja znam, vri-

35BEHAR 97

PERZIJSKE PRIÊ

36 BEHAR 97


jedan i poboàn, ali su i zavidnici u zasjedi, i smutljivciiz prikrajka danomice vrebaju, pa ako tvoju ispravnostnaopako prikaù, i ti bude{ pozvan pred vladara i uko-ren, tko }e se tada za te zauzeti? Stoga ja smatram prik-ladnim, da ti i dalje ìvi{ u carstvu zadovoljstva i odrek-ne{ se èlje za poloàjem.

Ja mu to tako ispri~ah i u isti mah opazih, da se mojprijatelj promijenio i moj savjet posve krivo shvatio. Od-em stoga veziru i, koriste}i se starim na{im poznans-tvom, izloìm mu stanje svoga prijatelja, pa ga on pos-tavi na jedan sporedan poloàj.

Pro{lo iza toga neko vrijeme, i njegovi stariji zapazilinjegovu dobru }ud, i svidjela im se njegova sposobnost,pa ga unaprijedili i postavili na vi{i poloàj. Njegova sesretna zvijezda otada sve vi{e penjala, dok nije doprla dovrhunca njegovih èlja, i on najposlije dospije u kolo vla-darevih najbliìh suradnika, pa je uìvao puno povjeren-je dostojanstvenika dvora, te su na njega prstom upirali.Ja sam se toj njegovoj sre}i od srca veselio.

U to vrijeme oti{ao sam sa nekoliko prijatelja na ho-do~a{}e u Meku, a kad se otud vratih, moj prijatelj izi{aomi u susret dva dana hoda. Odmah opazim, da je ne-uredne vanj{tine i siroma{na stanja poput kakva dervi{a,pa ga zapitah, zbog ~ega je to, a on stade kazivati:

- Kao {to si ti ve} bio predvidio, pojavili se zavidnicii obijedili me izdajom, a vladar nije naredio da se stvaristraì. A moji stari drugovi i odani prijatelji nisu vodilibrige o na{em prijateljstvu i ne htjedo{e iznijeti istine.Kratko re~eno, bio sam izvrgnut svakojakim mukama ikona~no sam se upravo ove sedmice, kada je stigla ra-dosna vijest o sretnom povratku hodo~asnika, izbavio iztamnice, ali mi je imetak sav oduzet.

- Ne htjede ti - rekoh mu tada - poslu{ati moga sav-jeta. Ja sam tebi kazao, da je carska slu`ba, kao i puto-vanje po moru, korisna, ali u isto vrijeme i opasna, pa~ovjek do|e do blaga, ali ~esto i glavu izgubi.

Nasilje

Pripovijedaju, da su Nu{irvanu Pravednom6 u lovu pri-premali pe~enje, ali nije bilo soli. Poslali su stoga u selonekog dje~aka, da donese soli i Nu{irvan mu naredio dasol po vrijednosti plati, kako se besplatno uzimanje ne bi

pretvorilo u obi~aj i da zbog toga ne bi propalo selo.Nu{irvana tada zapita{e:

- Kakva bi {teta mogla nastati zbog ovakve malen-kosti?

Nasilja je na zemlji s po~etka bilo malo, pa su ga ljuditokom vremena pove}avali, dok nije do{lo do dana{njegstepena.

Sila poloàja

Pri~aju, da je nekakav sva|alica udario jednog dervi{akamenom u glavu. Ovaj nije bio tada kadar vratiti mumilo za drago, pa je taj isti kamen kod sebe sve ~uvao.Jednoga pak dana vladar se rasrdi na onoga ~ovjeka ibaci ga u tamnicu, a dervi{ tada dokopa onu stijenu pas njom posred glave onog utamni~enog ~ovjeka. Ovaj gatada zapita:

- Tko si ti i za{to me bije{ tim kamenom?

- Ja sam taj i taj, a ovo je isti kamen, kojim si i timene onda udario u glavu.

- Pa gdje si bio za toliko vremena?

- Zazirao sam od tvog poloàja i sada, kad te vidim utamnici, ugrabih zgodnu priliku.

Smijeh pod ma~em

Neki vladar obolio od nekakve stra{ne bolesti, koju ovdjenije prikladno isticati. Gr~ki se lije~nici sloìli da je za tubolest jedini lijek ù~ od ~ovjeka, koji ima takva i takvasvojstva. Na zapovijed vladara dado{e se u potragu nasve strane i na|o{e jedno seosko dijete koje je imalo svasvojstva {to su ih traìli lije~nici. Vladar tada pozove nje-gove roditelje i udobrovolji ih nebrojenim blagom, a ka-dija onda izda osudu, da je dopu{teno proliti krv jednogpodanika da bi se spasio vladar. A kada je krvnik upravohtio dje~aka ubiti, diè on glavu nebu i, gle, stade sesmijati. Vladar ga tada zapita, kakva ima smisla smijati seu onakvu ~asu, a dje~ak }e na to:

- Djeca provode nesta{nosti svojim roditeljima, ljudise u razmiricama obra}aju sudu, a vladara drè za{tit-nikom pravde. Moji roditelji `rtvova{e moj ìvot za blagoovoga svijeta, kadija izdade dopu{tenje, da me ubiju, a

37BEHAR 97

PERZIJSKE PRIÊ

6 Glasoviti perzijski vladar iz dinastije Sasanovi}a.

vladar o~ekuje svoje ozdravljenje od moje smrti, pa menine preostaje ni{ta drugo nego se obratiti jo{ Bogu. Carse silno rastuì.

- Bolje je - osudi tada on - da ja stradam, negoli pro-liti nevinu krv.

Poljubi dje~aka u glavu i me|u o~i, zagrli ga, bogatonagradi i pusti ga da ide odakle je i do{ao. Pri~a se da jetaj vladar za nekoliko dana posve ozdravio.

Zakonitost

Pobjegao jedar rob Amra, sina Lejsova.7 Odmah se dali zanjim u potjeru i povratili ga. Arnrov vezir, kome se onajrob bio ne{to zamjerio, savjetova{e tada vladaru, da gatreba ubiti, kako bi ta kazna posluìla drugima kaoopomena. A rob na to pade ni~ice pred Amra i prozboriovako:

- Gospodaru! Ja sam zasluìo kaznu, kakvu god tiodredi{. Ali mene je othranio hljeb tvoje porodice, i je-dino zbog toga nisam rad da na sudnjem danu za mojukrv bude{ pozvan na odgovornost, pa ako me èli{ ubiti,nastoj bar da to bude osnovano na zakonu, da ne bi nasudnjem danu odgovarao.

Vladar ga zapita, na koji bi to na~in on uveo u zakon,a rob do~eka:

- Dopusti mi, da ubijem vezira, pa onda me kaznismr}u, i tako }e{ me ubiti na temelju zakona.

Vladar udari u smijeh i zatraì od vezira mi{ljenje.

- Tako ti groba tvoga oca, zavapi on, oslobodi ovoganitkova da i mene ne uvali u nesre}u!

Vjera u prijatelje

Neki ~ovjek bija{e se vrlo usavr{io u vje{tini hrvanja. U tojvje{tini poznava{e on ravno tri stotine i {ezdeset na~ina,tako da je za svaki dan znao po jedan posve novi na~inhrvanja. Jednom prilikom slu~ajno mu zapeo za oko jedannjegov u~enik i osvojio njegovu ljubav, pa ga on nau~io tristotine pedeset i devet na~ina hrvanja, ali mu za onajposljednji ne kaza. Mladi} se u toj vje{tini i snazi za malo

vremena usavr{io toliko, da nitko s njim nije mogao iza}i utome na kraj. A jednom prilikom u prisutnosti samoga vla-dara ista~e, gle, da prvenstvo svome u~itelju priznaje samozbog njegovih godina i zbog toga, {to ga je odgojio, jersmatra, da u jakosti i vje{tini nimalo ne zaostaje za njim.

Vladaru se njegova neskromnost nije nikako svidjela,pa odmah naredi da se njih dva oku{aju u hrvanju. U tusvrhu premjeri{e prostran mejdan, a na njemu se skupi{esvi dràvnici i velika{i. Mladi} kao opijen slon iza|e do-malo na popri{te s takvom silom da bi okrenuo i brdo odèljeza. U~itelj je bio svjestan da je mladi} od njegasnagom ja~i i prihvati ga onim vanrednim na~inom, {tomu ga je bio zatajio. A mladi} ne umjede uzvratiti udar-ca, i u~itelj ga u jednom ~asu objeru~ke podiè povi{esvoje glave i tresnu o zemlju. Gledaoci u znak odobra-vanja digo{e pravu graju.

Vladar naredi, da se u~itelju podijeli odora i da se na-gradi, a mladi}a ukori i izgrdi, jer je tvrdio, da moè izni-jeti sa svojim u~iteljem, a nije bio kadar rije~i iskupiti.Mladi} se tada stao braniti, da ga u~itelj silom ne bi biokadar savladati, nego je upotrijebio jedan na~in koji jedotada tajio, i samo ga tako pobijedio. A u~itelj }e na to:

- E, ovu posljednju vje{tinu ~uvao sam ba{ za ovaj~as, jer ono mudraci kaù da prijatelju ne treba dopusti-ti toliko mo}i da bi je mogao iskoristiti, ako bi se pretvo-rio u neprijatelja.

Pustinjski dervi{

Jedan povu~en dervi{ bija{e se smjestio u nekom krajupustinje. Pokraj njega slu~ajno nai|e neki vladar, ali on,kako je bio uronuo u carstvo spokojstva, ni glave ne po-diè, i ne obazrije se uop}e. Vladaru opet, koji je mnogodrào do svoje mo}i, bi to vrlo neugodno, pa }e:

- Ovi su dervi{i kao ìvotinje.

A na to }e vezir dervi{u:

- Pokraj tebe prolazi vladar svijeta, pa za{to se neskloni{ i ne oda{ du`no po{tovanje?

- Reci caru - oglasi se dervi{ - neka pokornost traì odonoga koji od njega ne{to o~ekuje, a ti treba{ znati da suvladari zato da budu pastiri svojih podanika, a podanicinisu na svijetu da sluè vladarima.

Vladaru se ta siromahova rije~ silno svidjela, pa muponudi, da od njega ne{to zatraì.

38 BEHAR 97


7 Vladar iz dinastije Saffâr.

- Ja jedino èlim - do~eka dervi{ - da me vi{e ne uzne-miruje{.

Vladar tada zatraì od njega, da mu bar dade kakavsavjet. A dervi{ prozbori:

- Dok je jo{ vlast u tvojoj ruci, pobrini se za svoju du{u,jer vlast nije stalna i neprestano prelazi iz ruke u ruku.

Prijatelji

Neki siromah zapadne u nepriliku pa od jednog svog pri-jatelja dervi{a ukrade }ilim. Sudac osudi da mu se zbogtoga odsije~e ruka. Vlasnik }ilima zauzme se za krivcaizjavljuju}i da mu on pra{ta. Sudac pak re~e da ga on nemoè li{iti zakonske kazne na temelju vlasnikova zauzi-manja. Vlasnik sucu tada napomenu da ne treba odsje}iruku onome tko ne{to ukrade, a {to pripada vakufu8, jeron kao dervi{ ne moè ni{ta imati, niti ~iji rob biti, i sve{to je dervi{ko smatra se vakufom u korist siromaha.

Na te rije~i sudac odustane od kazne pa zapita okriv-ljenoga:

- Zar si bio u takvoj nevolji, da si ba{ od ovog siro-maha morao ukrasti?

Na to }e krivac:

- Nisi li ~uo onu izreku: Slisti sve {to ima u ku}i tvo-jih prijatelja, a samo ne kucaj na vrata svojih neprijatelja?

Zamjena

Neki gologlav i bosonog pje{ak nai{ao je iz Kufe9 sa kara-vanom, koja je putovala u Hidàz, i pridruìo se nama. Je-dan putnik, koji je jahao na devi, zapita onog siromaha:

- Kamo ide{? Vrati se, jer }e{ skapati od gladi. Rekneto i ne obaziru}i se zagazi u pustinju i ode. Kad smo paliu mjesto Nahlei Mahmud, bogata{a je, gle, iznenada smrtzadesila. A onaj siromah stade mu tada vi{e glave i re~e:

- Ja, eto, od nevolje ne umrijeh, a ti putuju}i na devizaglavi.

Uzor

Pitali su Lukmana10 od koga je nau~io pristojnost.

- Od nepristojnih - re~e on. - [to god mi se njihovonije svi|alo, toga sam se klonio.

Ni{tavnost dragulja

Vidio sam jednom prilikom arapskog seljaka gdje u krugubasranskih draguljara pri~a ovo: "Jedanput sam zabasaou pustinji, a hrane mi bija{e nestalo, pa sam bio uvjerenda }u skapati. Iznenada, gle, na|em kesu bisera. Ne}u ni-kada zaboraviti onog uìtka i veselja {to sam ih tada osje-tio, misle}i da je u kesi poprèna p{enica, a isto tako i onegor~ine i bezna|a kad sam se uvjerio da je to biser!"

Zlato i bra{njenica

Tako opet nekakav putnik zabasao u prostranoj pustinji.Nestalo mu hrane, a imao je uza se ne{to srebrnjaka.Lutao je i lutao, ali nikako nije mogao izbasati i, naj-poslije, od oskudice strada. Tuda kasnije nai{lo nekolikoputnika. Ugledali mrtvaca, pred njim leè novci, a napijesku na{arano:

Uza se kad bi sve zlato svijeta imao,

putnik bez poga~e, zalud bi bisage prebro.

Jadniku, kojeg pustinjsko saìè sunce,

bolje je pe~ena repa, nego ~isto srebro.

âst vladara i bijeda seljaka

Neki vladar krene zimi u lov s nekoliko svojih dràvnikai udalje se od ljudskih naselja. Kad se smrklo opaze se-osku ku}u. Da se ne bi izlagali studeni, vladar predloì dase sklone u tu ku}u. Jedan vezir tada upozori da vladarune dolikuje sklanjati se u ku}u bijedna seljaka, nego da}e biti bolje ako razapnu {ator i naloè vatru. A seljak u

39BEHAR 97

PERZIJSKE PRIÊ

8 Vjerska zaklada9 Grad u ju`nom Iraku, nekad poznato kulturno i privredno sredi{te 10 Glasoviti mudrac

me|uvremenu saznao za prisutnost vladara pa prirediona brzu ruku jelo i odnio ga vladaru, poljubio pred njimzemlju i rekao:

- Da ste odsjeli u mojoj ku}i, ni{ta ne bi umanjilivladarsku ~ast, a ovako niste htjeli ni pove}ati ~astjednog seljaka.

Vladaru se te rije~i svidjele, i iste no}i premjesti se useosku ku}u. A sutradan je doma}in dobio od vladaraodoru i nagradu.

Juna{tvo i sr~anost bez novaca su bezvrijedni

Pri~aju, da je nekom hrva~u zbog zle sudbine bio dodijaoìvot. Pro`drljivost, a i neima{tina bijahu ga natjerale, daglasno procvili. Kona~no se potuì svome ocu i zatraì odnjega dopu{tenje da ide u svijet, ne bi li, mo`da, snagomsvojih mi{ica do{ao do bolje zarade. Otac ga odvra}ao odte lude namjere i preporu~ivao mu da se zadovolji onim{to ima, jer mudraci tvrde da se sre}a ne postiè samo tru-dom, pa se stoga ne treba ni uznemirivati. A sin je, napro-tiv, tvrdio ocu da putovanje donosi mnoge koristi: raspo-loènje, dobitak, promatranje ~uda, slu{anje zanimljivihdoìvljaja, razgledanje raznih krajeva, drugovanje s pri-jateljima, sticanje ~asti i naobrazbe, pove}anje imetka iprihoda, upoznavanje prijatelja i gomilanje iskustava. Otacje priznao da putovanje, prema navedenim rije~ima, imamnogo koristi, ali to vrijedi samo za pet vrsta ljudi:

PRVA su trgovci, koji pomo}u blaga i imetka drè kra-sne mladi}e i robinje i okretne sluge pa uìvaju blagodatiìvota svaki dan u drugome mjestu, svaku no} u novomekrugu i svaki ~as u posebnu obliku.

DRUGI od tih bio bi u~enjak, koji pomo}u svoje bes-jede i rje~itosti nailazi, gdje god do|e, na dobar prijem ipo{tovanje.

TRE]A je od spomenutih osoba ljepotica, jer za nje-zinom naklono{}u ~eznu nje`na srca, njeno dru{tvosmatraju dobitkom a sluènje takvoj ljepotici smatraju zapravu blagodat. Davno su kazali, da je ljepota bolja,negoli imetak. Milo lice lijek je za bolesna srca i klju~,kojim se otvaraju zaklju~ana vrata.

ÊTVRTA je dobar pjeva~, na ~iji glas i voda prestajete}i, a ptica letjeti. Pomo}u svoje vje{tine lovi on ljudskasrca, a za njegovim dru{tvom teè svi, koji imaju imaloosje}aja.

PETI je, kona~no, zanatlija koji vlastitim trudom mo-è zaraditi {to mu je potrebno, pa se za koru hljeba netreba poniàvati.

- Osobine, koje sam nabrojio - veli dalje otac - osigu-ravaju na putu spokojstvo i udobnost. Onaj, pak, kojini{ta od toga nema nego s praznim nadama krene u svi-jet, propast }e bez traga.

A sin }e na to ocu:

- Kako bih ja mogao protivrje~iti mudrim ljudima, kojitvrde da se oko sticanja opskrbe treba truditi, iako je onaunaprijed odre|ena, i da se, isto tako, treba klonitinesre}e, makar je ona i su|ena? Ja sam kadar uhvatiti seu ko{tac i sa silnim slonom ili se porhvati s ljutim lavom,pa pomo}u svoje snage mogu i}i u svijet, jer neima{tinevi{e ne mogu podnositi.

To rekne, zatraì od oca blagoslov, oprosti se s njim ikrene na put. U putu opazi nekoliko ljudi koji su platiliprevozninu pa sjeli na la|u i natovarili svoju prtljagu. Amladi} nije imao ni prebijene pare pa ih molio da ga pri-me, ali sve njegove molbe bijahu uzaludne. La|ar mu re~e

40 BEHAR 97


da on traì od njega prevozninu za jednu osobu, a da gase ne ti~e {to on ima snagu koliko desetorica drugih. Mla-di}a su te rije~i uvrijedile, pa odlu~i da se la|aru osveti.Kako je la|a ve} bila krenula, zovne on la|ara i ponudimu sa sebe odijelo u ime prevoznine. A la|ar se na tu po-nudu polakomi i vrati la|u. îm se mladi} do~epa la|a-reve brade i jake, privu~e ga sebi i stane nemilo tu}i. Nje-govi drugovi iz la|e prisko~e u pomo}, ali ih stiè istasudbina. Na koncu uvidje{e da }e biti bolje ako se s mla-di}em izmire. Da bi toboè popravili lo{ postupak premamladi}u padnu mu po nogama i licemjerno mu poljubeglavu i kosu pa ga ukrcaju na la|u i krenu. Putuju}i sti-go{e do jednog stupa koji je stajao u vodi kao ostatak ne-ke gr~ke gra|evine. La|ar tada re~e da je na la|i nastaoneki kvar, pa bi trebalo da jedan od putnika, koji je naj-sr~aniji, najja~i i najsilniji ode do stupa i da tamo drì ko-nop od la|e, dok je ostali poprave. A momak, ponosan nasvoju sr~anost, nije vodio ra~una o uvrije|enom pro-tivniku, niti je uzeo u obzir savjet mudrih rije~i, koje kaù:da nisi siguran od osvete onog koga si jednom uvrijedio,pa makar mu poslije toga i stotinu puta dobro u~inio, jeri strelica iz tijela moè izi}i, a nanesena uvreda ostajezauvijek u srcu.

îm je mladi} omotao oko sebe konop od la|e i otpli-vao do stupa, la|ar presije~e konop i pokrene la|u. Nes-retni mladi}, sav razo~aran, patio se i mu~io dan-dva,dok ga tre}i dan ne savlada san i on padne u more. Pli-vaju}i cijeli dan i no} jedva ìv dopre do obale. Po~ne tujesti li{}e s drve}a i korijenje od trave, pa se malo opo-ravi i krene onako nasumce kroz pustinju. Putuju}i takogladan, èdan i iznemogao stigne do jednog bunara. Tuga okruè nekakvi ljudi i po~nu mu nuditi za novac nap-itak vode. Kako mladi} nije imao novaca, iskao je vodebesplatno, ali mu ne dado{e. Sad on od njih zatraì vodesilom, ali ni to nije palilo. On ih nekoliko izmlati, ali gaoni savlada{e, nemilosrdno izlupa{e i rani{e. Htio, nehtio, bolestan i ranjen pridruì se tada jednoj karavani inastavi put. Jedne no}i pado{e na no}i{te u neko haj-du~ljivo mjesto. Mladi} opazi da putnici od straha svestrepe i da su u smrtnom strahu. Tada im on rekne:

- Ne treba vam se brinuti. Ja sam onaj koji se moèsuprotstaviti i pedesetorici.

Njemu se tada pridruè i drugi mladi}i iz karavane, pase ljudi ohrabre i ovesele {to ih imaju u dru{tvu. Dado{emu hrane i vode, a kako je bio jako gladan, uzme samonekoliko zalogaja hrane i nekoliko gutljaja vode pa zaspi.A me|u putnicima karavane bija{e jedan iskusan starackoji je mnogo putovao. I on tada ode zboriti:

- Drugovi, ja sam zbog ovog na{eg mladi}a zabrinutvi{e nego zbog opasnosti od razbojnika. Ono se pri~a daje neki Arap imao u{te|enih novaca pa uslijed bojazni odrazbojnika nije smio obno} sam u ku}i spavati. A da biizbjegao samo}u, pozove on jednog prijatelja i s njimeprovede nekoliko no}i. A kad je gost saznao da doma}inima novaca, digne mu ih i pobjegne u svijet. SutradanArapa ugledaju gola i uplakana pa ga zapitaju {to mu je,da mu nije kakav kradljivac pokrao novce. A pokradeniim na to rekne, da ga je pokrao njegov ~uvar. [to viznate, moji prijatelji - nastavi on - da i ovaj mladi} nijejedan od razbojnika koji se varkom me|u nas u{uljao dabi u zgodnoj prilici obavijestio svoju druìnu? Stoga jasmatram pametnim da mi njega ostavimo, neka spava, ada mi idemo.

Putnicima se star~evo mi{ljenje u~ini posve ispravnim,i uhvati ih velik strah od hrva~a. Potovare svoju robu ikrenu dalje, a mladi}a ostave spavaju}i. Probudio se tekkada mu je sunce obasjalo ple}a, podigne glavu i opazida je karavana oti{la. Lutao je, ali nije izna{ao na put, paèdan i iznemogao i gledaju}i smrti u o~i padne na ze-mlju. On je tako leào, a pojavi se vi{e njega neki care-vi}, koji se u lovu, tjeraju}i neku zvijerku, bio odvojio odsvoje pratnje. I kad je pomnije pogledao mladi}a, opazida je pristojne vanj{tine, ali u velikoj nevolji, pa ga zapi-ta, odakle je i kako je ovamo dopro. Mladi} mu tadaispripovijeda neke ~asove iz svojih doìvljaja. Carevi}u sena njega saàli, pa mu dade odoru i dosta blaga ipredade ga povjerljivoj osobi koja }e ga otpratiti u nje-gov zavi~aj. Otac se jako oveselio njegovu dolasku i zah-valjivao Bogu, da je zdrav. Idu}e no}i ispri~a on ocu svojdoìvljaj prilikom vo`nje na la|i i prijevaru la|arevu,zatim postupak onih seljaka na bunaru i nevjeru putnikau karavani. A otac }e na to sve:

- Nisam li ja tebi prilikom polaska rekao da su ju-na{tvo i sr~anost bez novaca bezvrijedni?

- Moj o~e - do~ekat }e sin - dokle god se ne namu~i{,ne treba ti zaimati blaga, dok ne stavi{ u torbu glavu, nemoè{ pobijediti neprijatelja, a ako ne posije{, ne }e{ovrije}i. Zar ne vidi{ koliko sam donio blaga sa razmjer-no malo truda, a sa malo uboda àlaca koliko sam stekaomeda?

- U ovome slu~aju - otac }e na kraju - sudbina ti jepomogla i sre}a te pratila, pa ti je upalilo. Na te je na-basao jedan sretnik i smilovao ti se, pa kad je saznao {toti se dogodilo on ti je sve bogato naknadio, samo su takvislu~ajevi rijetki, a izuzetak ne moè sluìti kao pravilo.

41BEHAR 97

PERZIJSKE PRIÊ

42 BEHAR 97


Ali [ar i robinja Zumruta

io u davna vremena, minulih vijekova istolje}a, jedan trgovac u zemlji Horasan,kome bija{e ime Medùdud-din i kojiima|a{e mnogo para, ornih i bijelih ro-bova i slugu, samo nije imao sina iako

bija{e napunio {ezdeset godina. Ali ipak uzvi{eni Allah mudade sina, kome na|enu ime Alija. I kad dijete naraste, bi-ja{e kao pun mjesec o u{tapu, a kad se zamom~i, otac muse razbolje na smrt, pa ga pozva i re~e mu:

- Dijete moje, samrtni ~as mi se, evo, pribliìo i èliobih da ti dam nekoliko savjeta.

- Kakvih, babo moj? - upita ga Alija.

- Preporu~ujem ti da se ne druì{ ni s kim i da se kloni{svega onog {to ti moè nanijeti {tetu. Dobro se ~uvaj zlogdruga, jer je zao drug kao kova~: ako te ne oprì njegovavatra, naudi}e ti njegov dim. Divno je jedan pjesnik rekao:

Ljubavi nema u dana{nje doba,ni druga pravog ako t’ izda sudba.Samotno ìvi sve do svoga groba,savjet moj primi — ne treba ti dru`ba!

Ali ne}e biti naodmet da ~uje{ mi{ljenje i drugih pjesni-ka o ovome. Evo {ta, naprimjer, drugi pjesnik o tome kaè:

Svi su ljudi promjenljive volje,nipo{to se ti ne uzdaj u njih.Varljivi su, na podvalu spremni,zato treba upoznatih bolje.

A tre}i veli:Druènje s ljud’ma — od koristi nije, samo prazan govor i rekla-kazala.Zato i ne traì ti dokone ljude,nego u~i, sine, dok ti srce bije.Me|utim, ~etvrti kaè ovo:Kad upozna ljude o{trouman ~ovjek, a ja sam ih prozro i upozn’o, sine.Tad }e vidjet’ varku u ljubavi njinoj, a i licemjerstvo u vjeri njihovoj.

- O, moj babo, poslu{a}u te i postupiti tako - re~e Alija.- A {ta jo{ treba da radim?

- îni dobro kad god ti se ukaè prilika za to i budi uvi-jek ljubazan u opho|enju s ljudima - odgovori mu otac. -Iskoristi svaku priliku da u~ini{ uslugu drugima, jer se takvaprilika ne pruà svagda. Evo {to kaè o tome jedan pjesnik:

Ponekiput samo prilika se pruì,da s’ u~ini dobro onom kome treba.Ko j’ propusti jednom iz nehata svoga,te{ko da mu s’ vrati ona posl’je toga.

- Poslu{a}u te i postupi}u tako - re~e Alija. - A {to jo{ima da mi kaè{?

- Dijete moje, slu{aj Allaha pa }e i on paziti tebe - od-govori mu otac. - ûvaj svoj imetak i ne rasipaj ga prekomjere, jer }e{, ako ga bude{ rasipao, biti zavisan od naj-gorih ljudi. Znaj da ~ovjek vrijedi onoliko koliko ima! Evo

43BEHAR 97

ARAPSKE PRIÊ

S arapskog preveo AAlliijjaa BBeejjttii}}

BB

Arapske pri~e

kako divno kaè jedan pjesnik o tome:Nesta para, sine, nesta prijatelja,a s parama lako prijatelja na|e{. Du{manin zbog novca prijatelj postaje,a prijatelj du{man kada para nije.

- Pa {ta jo{ ima{ da mi kaè{, o~e - upita Alija.

- Dijete moje - odgovori mu otac - traì savjeta odstarijih ljudi i nikada ne ùri u onome {to èli{ da uradi{.Budi milostiv prema slabijem, pa }e i drugi biti dobriprema tebi. Nemoj nikome zulum ~initi, jer za to Allahka`njava. ûj {ta kaù pjesnici o tome:

Prvi:Savjetuj se, tu|u mis’o ne potcjenjuj,jer dvojica vi{e znaju nego jedan.Ogledalo pokaza}e lice tvoje,a potiljak da ti vidi{, treba dvoje.

a drugi:Odmjeren ti uv’jek budi i ne ùri, ~ini dobro ako ho}e{ dobra sebi.Ko zlo ~ini, taj ti slabo kod Allaha pro|e,jer ba{ zulum zulum}aru uv’jek glave do|e.

Tre}i:Nemoj drugom zulum ~init’,kad prilika tebi se pruì.Iznad glave zulum}ara,osvetni~ka sablja kruì.Dok ti spava{ i sanjari{,uvrije|eni na te vreba.Za osvetom on tad ~eznei pomo}i traì s neba.

Jo{ ne{to: nemoj nipo{to piti vina, jer je ono uzroksvakog zla, ono oduzima pamet i poniàva ~ovjeka. Evokako jedan pjesnik pjeva o tome:

Allaha mi, ja se ne}u za ìvota vina napit’,da bih znao razborito sa drugima ja govorit.Nikad ne}u poèljeti ledenoga, rujnog vina,ve} }u traìt prijatelja trezvenoga i prisebna.

Eto, to je sve {to sam imao da ti kaèm na svom sa-mrtnom ~asu. Drì se, sine, mojih savjeta, neka ti je Allahna pomo}i - zavr{i otac i klonu izgubiv{i svijest.

Domalo, on opet do|e k sebi, pa se obrati Allahu da muoprosti, izgovori kelimei {ehadet1 i izdahnu. Njegov sinAlija stade plakati i jecati za njim, a kad se malo primiri,po~e da priprema sve {to bija{e potrebno za dènazu. Nepropusti ama ba{ ni{ta; pozva i hafize da u~e Kur’an kodo~eva tabuta, i kad bi sve gotovo ljudi klanja{e dènazu iokupa{e ga, a na ni{anu mu bijahu uklesali ove stihove:

Od zemlje si stvoren i proìvje v’jek,slu{asmo mi ~esto tvog govora jek.A sada te zemlja u okrilje prima,a crna je zemlja — majka nama svima.

Primiv{i sau~e{}e mnogih uglednih ljudi, Ali [ar se sagroblja vrati ku}i tuguju}i jako za ocem. Uskoro mu se raz-bolje i umrije i majka, koju Ali [ar sahrani na isti na~in kaoi oca. Poslije toga, Ali [ar se odade trgovini: po~eo je daprodaje i kupuje, ne napu{taju}i ni jednog ~asa svoj du}ani ne druè}i se ni s kim, kako mu savjetova{e otac. To potra-ja punu godinu dana. A kad pro|e godina, njega obrlati{ekojekakve protuhe i skrenu{e s pravog puta. Ali [ar se odaderazvratu: po~e da pije vino i da odlazi jutrom i ve~erom lje-poticama, govore}i sam sebi: "Moj je otac u{tedio pare zamene, i ako ih ne potro{im, kome }u ih ostaviti?

- Allaha mi - re~e Ali [ar - postupi}u onako kako re~ejedan pjesnik:

Ako bude{ c’jelog v’jeka {komra~io, titizio.Kad }e{ onda potro{iti ono {to si u{tedio?

I tako Ali [ar, poslu{av{i savjet pjesnikov, rasipa{e dano-no}no i nemilice svoje pare dok sve ne pro}erda i ne osiro-ma{i. On isprodava i du}ane i sve ku}e koje mu ostado{e odoca, prodade i sve svoje haljine i ostade samo sa jednim odi-jelom. A kad pro|e pijanstvo i kad mu do|e pamet u glavu,njega obuze gorko kajanje. Sav okaharen i gladan, Ali [ar je-dnog dana odlu~i da potraì svoje negda{nje prijatelje u pi-}u, i re~e samom sebi; "Idem da potraìm one na koje samtro{io svoj novac ne}e li mi koji od njih dati da ne{to poje-dem danas." I Ali [ar po|e redom od jednog do drugog, ali sesvaki njegov biv{i prijatelj pravio da ga ne zna i krio od njega.Razo~aran i pregladnio, Ali [ar se uputi u jednu trgova~ku~etvrt i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu oko ne~eg.

- Zbog ~ega li su se, zaboga, sakupili ovi ljudi? - re~eAli [ar. - E, ne}u, Allaha mi, odavde oti}i dok ne vidimza{to su se ti ljudi ovdje skupili." On onda pri|e tom skupui ugleda jednu robinju, vitku i visoku, s obrazima kao ruài uzdignutih grudi, kojoj po ljepoti ne bje{e ravne, kao {too njoj u stihu veli jedan pjesnik:

Allah stvori momu uprav kako treba,uzorom ljepote i ljupkosti ~arne.On lice joj dade k’o u vile bajne,ba{ ko da bije{e ozarena s neba.

Lice joj je mjesec, a stas vitka grana,dah je kao mo{us — nema njojzi ravna.Tijelo je njeno mjese~eva sjaja,k’o sazdana da je od bisernog vala.

Toj robinji bija{e ime Zumruta. Zanesen njenom lje-potom i draìma, Ali [ar re~e u sebi:

44 BEHAR 97


1 Islamsko o~itovanje koje glasi: Tvrdim da nema boga do Allaha i tvrdim daje Muhammed Allahov rob i poslanik.

- Allaha mi, osta}u ovdje da vidim ko }e i za kolikokupiti ovu robinju.

I Ali [ar pri|e skupu i stade, a ljudi pomisli{e da je ion do{ao da se nadme}e za robinju, jer su mislili da imamnogo para koje je bio naslijedio od svojih roditelja. Telal,zatim, stade pokraj robinje i viknu:

- O, trgovci i bogata{i, ko }e od vas otpo~eti nadme-tanje za ovu robinju, najljep{u me|u najljep{ima, najsjaj-nije zrno bisera, Zumrutu, koja umije da ugodi svim mu{-kar~evim èljama i strastima i koja umije da veze zavjese!Po~nite nadmetanje! Niko ne}e zamjeriti niti ma {ta pred-baciti onome koji prvi po~ne nadmetanje i iznese cijenurobinje. Nato jedan od trgovaca re~e:

- Dajem pet stotina dukata.

- Jo{ deset - dobaci drugi.

Tada jedan starac, po imenu Re{idud-din, koji bija{eplavih o~iju i ruàn, viknu:

- Jo{ stotinu!

- Jo{ deset - dobaci neko.

- Hiljadu dukata! - viknu starac Re{edud-din i takozaveza jezik ostalima.

Telal ode da se posavjetuje sa Zumrutinim vlasnikom, aovaj mu re~e:

- Ja sam se zakleo da }u je prodati samo onome kogona izabere. Upitaj, dakle, nju. Telal odmah pri|e Zumrutipa joj re~e:

- O, naljep{i mjesece, eno, onaj trgovac èli da te kupi.

Zumruta pogleda u trgovca, pa kad ga vidje, re~e telalu:

- Ne èlim da me kupi starac koji je ve} pao na najgoregrane. Ah, divan je onaj pjesnik koji je rekao:

Poljubac ne hdjede da mi da,jer s’jede brade bijah ja.Na bogatstvo moje ne okrenu glave,ve} mi re~e ona k’o od {ale:"O star~e bijedni, sijedih vlasi,

moja usta àrka mladost samo gasi!"

Kad ~u {ta Zumruta re~e, telal joj {apnu:

- Ima{ pravo, Allaha mi, vrijedi{ ti i deset hiljada dukata!

Onda telal ode njenom gospodaru i kaza mu da Zum-ruta ne èli onog starca.

- Vidi, ho}e li nekog drugog - re~e mu njen gospodar.

Evo ja dajem za nju onoliko koliko je davao onajstarac! - re~e jedan od trgovaca.

Zumruta pogleda u tog ~ovjeka, pa kad mu vidje obo-jenu bradu, uzviknu:

- Kakva je ovo sramota i podvala: crna boja na sijedimvlasima!

Rekav{i to, Zumruta, ~ude}i se drskosti tog trgovca, iz-govori ove stihove:

Ja junaka àlosna mu majka!Potiljak mu za papu~e moje,bradurina da s’ mu{ice roje,a nosina da tu konji stoje.

Krivonosi, {to s’ zanosi{ mnome.Slu{aj r’je~i jedne divne mome:"Kao zmija noge ti sakriva{ mane,da bi mog’o varat’ uvijek natenane."

Sa jednom bradom odlazi{,sa drugom se vra}a{.K’o da ~edo ma{te si,takav meni izgleda{.

pa kad ih zavr{i, nastavi stihovima jednog drugog pjes-nika:

"Za{to s’jede vlasi — re~e — ti knom ukrasi?"

"Sakriti ih htjedoh — rekoh — tvome oku dragom."

Ona mi se tad potsmjehnu, pa uzviknu: "Divna ~uda!

Na svijetu la`no sve je, pa i tvoja kosa huda!"

Kad saslu{a stihove, telal joj re~e:

- Allaha mi, sve je tako!

- [ta je to rekla? - upita ga onaj trgovac.

Telal mu ponovi stihove, i trgovac odustade od ku-povine. Uto pri|e jedan drugi trgovac i re~e telalu:

- Upitaj je bi li pristala da dam za nju hiljadu dukata?

Kad joj telal pokaza novog mu{teriju, ona, vidjev{i daje }orav, odgovori stihovima jednog pjesnika:

Ti s }oravim ne druì se nikad,jer on laè i pakosti svakad.Da }oravi dobro misli sebi,zalud oka izgubio ne bi!

- A bi li ti pristala da te prodam eno onom tamo? -upita je telal pokazav{i joj nekog drugog trgovca.

Zumruta se zagleda u tog trgovca, pa kad vidje da jemalog rasta, a da mu brada seè do pojasa, odgovori iovoga puta stihovima:

U mog prijatelja jeste duga brada,bilo bi mu bolje da je bez nje sada.Na no} zimsku tvoja potsje}a me brada,hladna je i mra~na - to ti velim mlada.

- Gospodarice moja - re~e joj na to telal - pogledaj imali me|u prisutnima i jedan dopadljiv, pa reci da te njemuprodam.

Zumruta baci pogled na prisutne i po~e da pa`ljivo mo-tri sve jednog po jednog, dok joj se pogled ne zakova za Ali

45BEHAR 97

ARAPSKE PRIÊ

[ara. îm vidje Ali [ara, koji bija{e ~udo od ljepote i njeànkao jutarnji lahor, ona sve ustrepta i po~e da uzdi{e.

- O, telalu, ho}u da me proda{, eno, onom gospodaru,onom {to ima lijepo lice i vitak stas - re~e Zumruta i izgovoriove stihove:

Kad ugledah tvoje lice to prekrasno,zaljubih se u te odmah mlada strasno.Da su htjeli da me sa~uvaju jada,divno lice tvoje sakrili bi sada.

- Ne}u drugog gospodara osim njega - nastavi Zum-ruta - jer ima divno lice i medna usta koja lije~e i boles-nog, a ljepotom takvih se ushi}uju i pisci i pjesnici. Evo {tajedan pjesnik o takvima veli:

Usta su mu rujno vino, a dah mu je kao mo{us,a osm’jeh, oh, njegov ~arni biser zubi uv’jek krase.Ridvan2 njega istjer’o je iz dènneta zbog bojazni,da hurije u dènnetu on ljepotom ne sablazni.Ljudi njega kore {to je ohol, gord,pa zar mjesec nema veli~anstven hod?

Kad ~u stihove, telal se za~udi Zumrutinoj rje~itosti iduhovitosti ali mu njen vlasnik re~e:

- Nemoj se ~uditi njenoj ljepoti koja zasjenjuje sunceusred dana, a ni tome {to zna napamet tanane stihove.Ona, osim toga, zna da ~ita i pi{e Kur’an na sedam na~inai poznaje nauke kao naju~eniji ~ovjek. Ima zlatne ruke iveze svilene zavjese i prodaje ih, i na svakoj zavjesi zaradipedeset dukata; zavjesu moè da naveze za osam dana.

- Sretan li }e biti onaj u ~ijoj ku}i bude, jer je ona pravoblago! - uzviknu telal.

- Prodaj je onom koga ona htjedne! - re~e opet vlasniktelalu.

Telal ode Ali [aru, pa mu, poljubiv{i ga u ruku, re~e:

- Gospodaru moj, kupi ovu robinju, ona je tebe izabrala!

Rekav{i to, telal onda izreda Ali [aru sve Zumrutineosobine i sposobnosti i na kraju mu re~e:

- Neka ti je sa sre}om i znaj da ti je sami Allah nju na-mijenio!

Ali [ar obori glavu osmjehuju}i se i govore}i u sebi:

- Ja nemam {ta da okusim a kamoli da kupujem robin-ju. Stid me ovih trgovaca da reknem da nemam para.

Zumruta vidje da je Ali [ar oborio glavu, pa re~e telalu:

- Uzmi me za ruku i odvedi njemu da ga privolim da mekupi, jer, kako sam ve} rekla, èlim da me samo on kupi.

Telal je uze za ruku i odvede pred Ali [ara, rekav{i mu:

- [ta misli{, gospodaru moj?

Ali [ar mu ne odgovori ni{ta.

- O, moj gospodaru i miljeni~e srca moga, za{to mene}e{ da kupi{? - upita ga onda Zumruta. - Kupi me po{toho}e{, bi}u ti sretna!

Ali [ar podiè glavu pa pogleda Zumrutu i re~e joj:

- Zar da te kupim na silu? Skupa si ti za hiljadu dukata.

- Gospodaru moj, kupi me za devet stotina! - re~e muZumruta.

- Ne! - odgovori joj Ali [ar.

- Za osam stotina! - re~e Zumruta.

- Ne! - odgovori Ali [ar.

Zumruta onda po~e spu{tati cijenu i na kraju re~e Ali[aru:

- Za stotinu dukata!

- Nemam uza se pune stotine. - odgovori joj Ali [ar.

Robinja se nasmija, pa mu re~e:

- A koliko ti nedostaje do stotine?

- Allaha mi, nemam ti ja ni prebijena gro{a, nego gledajti pa na|i sebi boljeg mu{teriju - re~e joj Ali [ar.

Kad se uvjeri da Ali [ar nema ni prebijene pare, Zum-ruta mu {apnu:

- Uzmi me za ruku i povedi u onaj soka~i}, i pravi sekao da toboè ho}e{ da me dobro vidi{.

Ali [ar poslu{a Zumrutu i odvede je u obli`nji soka~i},a ona mu onda izvadi iz njedara kesu u kojoj bija{e hiljadudukata i dade mu rekav{i mu:

- Izbroj devet stotina dukata i daj ih telalu za me, astotinu ostavi, valja}e nam.

Ali [ar uradi onako kako mu djevojka re~e: kupi je za de-vet stotina dukata, koje dade onom telalu, i odvede je svojojku}i. Kad Zumruta vidje da je Ali [arova ku}a prazna i bezprostirke i posu|a, dade mu kesu sa hiljadu dukata i re~e:

- Hajde u ~ar{iju i kupi nam za tri stotine dukata }ilimai posu|a!

Ali [ar uze pare i po|e u ~ar{iju da kupi {to mu Zumru-ta re~e. Kad se vrati sa stvarima, Zumruta mu onda re~e daponovo po|e u ~ar{iju i da za tri dukata kupi jela i pi}a. Ali[ar obavi i to.

- Hajde sada - re~e mu Zumruta - pa kupi po komadùte i bijele svile za zavjese i sedam kalema svilenog koncaraznih boja.

Ali [ar uradi i to. Zumruta onda prostrije ku}u i upalisvije}e pa sjede da jede i pije sa Ali [arom. Kad se dobronajedo{e i napi{e, njih dvoje onda lego{e u du{ek i prove-do{e no} zagrljeni iza zastora. Ta no} bija{e puna milo-vanja, upravo onako kao {to pjeva jedan pjesnik:

46 BEHAR 97


2 An|eo ~uvar u dènnetu

Voljenoga samo slijedi, od zavidna sklanjaj o~i,jer zavidljiv u ljubavi ne}e biti od pomo}i. U snu sam ja vidio te kako skupa sa mnom leì{,i kako ti usne medne na mojima stalno drì{.Sve {to tada vidjeh u snu, istina je, nek zna{ mlada,ako Bog da neka bude i na javi kao tada. O~i moje nikad dotad ne vidje{e ni{ta ljep{e,

od du{eka na kom dvoje zaljubljenih skupa bje{e.Pod jorganom zagrljeni, zadovoljstvom ozareni,jastuk su im b’jele ruke na koje su naslonjeni.Kad se srca jednom sljube u ljubavi vrlo àrko,tada ljudi blebetaju: jedni ‘vako, drugi ‘nako.Ti {to kori{ zaljubljene {to o strasti samo zbore,da li moè{ izvi|ati srca koja stra{}u gore?

47BEHAR 97

ARAPSKE PRIÊ

Ako s’ kadgod u ìvotu ti zaljubi{ vrlo strasno,ne ostavljaj ljubav svoju niti tajno niti glasno.

Njih dvoje ostado{e tako zagrljeni sve do zore, a ljubavsve vi{e osvaja{e njihova srca. îm svanu, Zumruta se dièi uze onaj komad svile i po~e na njemu da veze s krajevafigure svih ptica a u sredini sviju divlja~i. Kad to zavr{i,ona onda sve obrubi i ukrasi zlatom i srmom, i za osamdana njene ruke napravi{e divnu zavjesu. Ona onda svojurukotvorinu lijepo sloì, pa je dade Ali [aru, rekav{i mu:

- Odnesi ovu zavjesu u ~ar{iju i prodaj je nekom trgovcuza pedeset dukata. Ne {ali se glavom da je proda{ kakvomprolazniku. Znaj, kad bi to u~inio, me|u nama bi bilo svesvr{eno, jer imamo dosta du{mana koji na nas vrebaju.

- Sve sam dobro razumio - odgovori joj Ali [ar, pa uzezavjesu i odnese je u ~ar{iju da proda. Sre}a ga odmahnanese na jednog valjanog trgovca kome proda zavjesu, teza dobijen novac kupi svile, zlatna i srmali konca, zatimjela i pi}a i to sve donese ku}i i predade Zumruti saostatkom novca. Otada je svakog osmog dana Zumrutadavala Ali [aru po jednu zavjesu da je proda za pedesetdukata, i to potraja punih godinu dana. A kad pro|e god-ina, Ali [ar odnese zavjesu, kao i obi~no, u ~ar{iju i dadeje telalu da je proda. To je sve sa strane motrio nekikr{}anin, koji odmah pri|e telalu i ponudi za zavjesu{ezdeset dukata. Telal ne htjede odmah da mu je proda, alimu onaj kr{}anin uporno nu|a{e sve vi{e i vi{e dok mu,najzad, ne ponudi stotinu dukata i njemu deset dukatapovrhu. Telal se odmah vrati Ali [aru i kaza mu koliko onajkr{}anin nudi za zavjesu i po~e ga salijetati da je proda.

- Gospodaru moj - re~e telal Ali [aru - ne boj se ovogkr{}anina, ne}e ti u~initi nikakvo zlo!

Uto se i ostali trgovci umije{a{e i nagovori{e Ali [ara daproda zavjesu kr{}aninu. Ali [ar prodade zavjesu i priminovac pa krenu ku}i, ali i kr{}anin po|e za njim.

- Kr{}anine, za{to ide{ za mnom? - upita ga Ali [ar.

- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - imam nekogposla u ovom sokaku, ne dao Allah da i tebi {ta zatreba!

Kad Ali [ar do|e do svoje ku}e, kr{}anin ga sustiè, pastade pokraj njega.

- [ta ti je, prokletni~e, kud god ja, ti za mnom?

- Gospodaru moj - re~e mu kr{}anin - èdan sam, dajmi malo vode, Uzvi{eni Allah }e te nagraditi za to!

- Ovaj ~ovjek je gra|anin na{e dràve - pomisli Ali [aru sebi - da}u mu, Allaha mi, da se napije vode!

Ali [ar u|e u ku}u i uze ibrik da ga da kr{}aninu da senapije vode, ali ga opazi Zumruta i upita ga:

- O moj dragi, jesi li prodao zavjesu?

- Jesam - odgovori joj Ali [ar.

- Trgovcu ili namjerniku? - upita Zumruta. - Srce mine{to sluti da }emo se skoro rastati.

- Prodao sam je ba{ trgovcu - odgovori joj Ali [ar.

- Reci mi pravu istinu, da se znam ravnati - re~e mu nato Zumruta. - A za{to si uzeo ibrik?

- Da dam vode telalu - odgovori joj Ali [ar.

- Samo dragi Allah ima silu i mo}! - uzviknu Zumrutai izgovori ove stihove:

Ne ùri s rastankom, prijatelju dragi,zagrljaji tebe neka ne zavedu.Ne ùri, velim, sudba tobom vlada,

sa rastankom na{im prijateljstvo pada.

Ali [ar po|e s ibrikom u ruci i na|e onog kr{}anina uavliji.

- Zar si do{ao dovde, pseto jedno? - re~e mu Ali [ar. -Kako smije{ ulaziti u ku}u bez moje dozvole?

- Gospodaru moj - odgovori mu hri{}anin - nemanikakve razlike izme|u kapije i avlije. Ja }u odmah izi}iodavde i zahvali}u ti na dobro~instvu.

Rekav{i to, on uze ibrik od Ali [ara i napi se vode i vratimu ga. Ali [ar uze ibrik o~ekuju}i da kr{}anin ode, ali seovaj i ne ma~e s mjesta.

- Za{to se ne diè{ i ne ide{ svojim putem? - upita gaAli [ar.

- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - nemoj bitiod onih koji ~ovjeku nati~u na nos kad mu u~ine dobrodjelo, niti pak kao oni za koje je jedan pjesnik rekao:

Vi{e nema onih dare`ljivih ljudi,{to voljahu tebe i sve èlje tvoje.Stane{ li ti sada pred ne~ija vrata,njihov gutljaj vode vrijedi suhog zlata.

pa nastavi:

- Dobri ~ovje~e, napio sam se evo vode, a sad te molimda mi da{ da {ta pojedem, {to je Bog dao u ku}i, makar tobio komadi} kukuruza i glavica luka.

- Diì se i ne zanovjetaj tu, u ku}i nema ni{ta! - odgov-ori mu Ali [ar.

- Gospodaru moj - re~e mu nato kr{}anin - ako u ku}inema ni{ta, evo ti stotinu dukata pa oti|i u ~ar{iju i kupinam {ta za jelo, makar somun. Da pojedemo zajedno malohljeba i soli!

- Ovaj kr{}anin je prava budala! - pomisli Ali [ar. -Primi~u od njeg stotinu dukata, a kupi}u mu ne{to za dvagro{a i tako ga namagar~iti.

- Gospodaru moj - re~e mu opet kr{}anin - kupi {ta bilo,samo da utolim glad. Nije meni sada do bogate trpeze. Dob-ro je rekao jedan pjesnik:

48 BEHAR 97


I suhi }e somun utoliti glad,~emu razmi{ljanje, àlo{}enje sad?Smrti niko dosad utekao nije,cara i prosjaka podjednako bije!

Na to mu Ali [ar re~e:

- Pri~ekaj ti ovdje. Idem ja da zaklju~am ku}u, pa }uonda oti}i u ~ar{iju da ti {togod kupim.

- Slu{am i pokoravam se! - odgovori mu kr{}anin.

Ali [ar zaklju~a ku}u, staviv{i na vrata katanac, uzeklju~ i ode u ~ar{iju. U jednom du}anu kupi topljena sira,bijelog meda, banana i hljeba, i sve to donese kr{}aninu.

- O, moj gospodaru - uzviknu kr{}anin kad vidje {ta jeAli [ar sve kupio - toga ima toliko da bi bilo dosta dese-torici ljudi, a ja sam sam! Ho}e{ li i ti jesti sa mnom?

- Jedi ti sam, ja sam sit - odgovori mu Ali [ar.

- Gospodaru moj, re~e mu kr{}anin - jo{ davno su reklimudri ljudi: "Ko ne}e za sofru sa svojim gostom - nevaljalacje".

Kad ~u {ta mu kr{}anin re~e, Ali [ar sjede i malo zaloìs njim. A kad htjede da se digne, kr{}anin uze jednubananu, oguli je i raspolovi, pa onda, da Ali [ar ne vidi,kanu u jednu polovinu banane procije|ena bendà, pomi-je{ana sa opijumom od koga bi jedan dram oborio slona,zamo~i je u med i re~e:

- Gospodaru moj, tako ti tvoje vjere, uzmi ovo!

Ali [ara bija{e stid da odbije gosta kad ga ve} zakleo,pa uze onu polovinu banane i proguta je. Zatrovana ba-nana jo{ mu ne stiè ni u stomak, a glava mu klonu, i onzaspa mrtva~kim snom. Kad vidje to, kr{}anin sko~i kaooparen, uze od Ali [ara klju~ od donje sobe, pa trkom odesvom bratu i kaza mu {ta je uradio.

A evo {ta je bio uzrok svemu tome: Brat onogkr{}anina bio je onaj oronuli starac {to je htio da kupiZumrutu za hiljadu dukata, a ona ga nije htjela, ve} mu senarugala u stihovima. On je bio nevjernik, a preru{io se umuslimana i nadio sebi ime Re{idud-din. A kad ga jeZumruta sa potsmijehom odbila, on se poàlio svomebratu kome bija{e ime Bersum i koji bija{e ~arobnik, va-ralica i gre{nik, pa mu Bersum nato re~e:

- Ne tuguj zbog toga, ja }u se posluìti lukavstvom iote}u ti je bez po muke.

Otada je Bersum stalno pleo zamke i smi{ljao varkekako da se domogne Zumrute, dok mu, najzad, kako smovidjeli, nije po{lo za rukom. Kad je za to ~uo staracRe{idud-din, odmah uzjaha svoju mazgu i povede svojerobove, pa se sa svojim bratom Bersumom uputi Ali [a-rovoj ku}i. Pri polasku uze kesu u kojoj bija{e hiljadadukata da bi mogao podmititi valiju ako ga slu~ajno

sretne. Kad stigo{e Ali [arovoj ku}i, Bersum odmah ot-klju~a prizemnu odaju i Re{idud-dinovi ljudi navali{e naZumrutu i silom je izvuko{e napolje, zaprijetiv{i joj da }eje ubiti ako samo pisne. Ku}u ostavi{e onakvu kakva je ibila, ne uze{e ni{ta iz nje. Ponovo zaklju~a{e odaju imetnu{e klju~eve pokraj Ali [ara, koji jo{ bija{e u du-bokom snu, pa onda iza|o{e napolje pritvoriv{i kapiju.Starac Re{idud-din odvede Zumrutu pravo svojoj ku}i iuvede je me|u svoje robinje i miljenice, pa joj re~e:

- O, gre{nice, ja sam onaj starac {to me nisi htjela i {tosi mi se narugala, a sad sam te se, evo, do~epao bez gro{ai dukata.

Zumruta mu suznih o~iju odgovori:

- Allah }e ti platiti, o, nevaljali star~e, {to si me rastaviood mog gospodara!

- O, gre{nice i ljubavnice - viknu na nju starac -vidje}e{ na kakve }u te muke udariti! Tako mi Isusa i dje-vice Marije, ne primi{ li moju vjeru i ne bude{ li me slu{ala,bi}e ti gore nego u paklu!

- Kad bi me isjekao na komadi}e, Allaha mi, ne bihostavila svoje vjere. - re~e mu Zumruta. - - Nadam se da}e me Uzvi{eni Allah uskoro spasti, jer on moè {ta godho}e! Pametni ljudi su jo{ davno rekli: "Treba podnijeti sveza svoju vjeru".

- Povalite je! - viknu starac na robove i robinje, i oni jepovali{e. Onda starac po~e Zumrutu tako jako da tu~e daje jadnica zapomagala iz sveg glasa, ali joj sve bi uzalud.Iznemogla pod udarcima, ona jo{ {apatom izgovori: "Nekmi je Allah na pomo}i!", pa pade u nesvijest i umuknu. Kadugasi srd`bu srca svoga, stari Re{idud-din re~e slugama:

- Odvucite je i bacite u kuhinju, i ni{ta joj ne dajte daokusi!

Sutradan, rano izjutra, on pozva sluge i naredi im damu dovedu Zumrutu, {to oni odmah u~ini{e. On je opetdo besvijesti istu~e i vrati na staro mjesto. Dok je Zumrutabila na mukama, Ali [ar je leào u svojoj avliji opijenbendòm. Tek drugog dana, on do|e k sebi, i ~im pogle-da, zavapi iz sveg glasa:

- Zumruta!

Kad mu se niko ne odazva, Ali [ar se podiè i po|e kaprizemnoj odaji da potraì Zumrutu, ali od njegove drageni traga ni glasa. Njemu tek tada pu~e pred o~ima da je`rtva podvale onog kr{}anina, pa po~e kroz suze, jecaju}ii kukaju}i, da izgovara ove stihove:

O, ljubavi, ne àli{ ti mene sada,du{a mi je puna bola, puna jada!@ali uv’jek onog {to u ljubav padai {to kao b’jednik zbog ljubavi strada.[ta }e strijelac opkoljeni odasvuda du{manima,

49BEHAR 97

ARAPSKE PRIÊ

ako pukne tetiva mu kad odapne prema njima?Kad ~ovjeka brige sa svih strana skole,zar on moè pobje}’ od sudbine hole?Ma koliko prez’o od rastanka s tobom,sudbini ja ipak nisam izbje}’ mog’o.

Uzalud je Ali [ar i plakao i kajao se, i derao odijelo nasebi, od svega toga ne bija{e nikakve koristi. Sav oja|en ivan sebe, on uze dva kamena i po~e obilaziti gradomudaraju}i se njima u prsa i vi~u}i: "Zumruta!" Djeca tr~ahuza njim i vikahu: "Evo lu|aka, evo lu|aka!". Njegovi poz-nanici sa tugom u srcu pitahu se: "Ama {ta bi Ali [aru!"Tako Ali [ar tumara{e gradom sve do Sun~eva zalaska, akad se spusti no}, on zaspa u jednom sokaku i tu spava{esve do zore. Sutradan on ponovi isto, a u sumrak ode svo-joj, ku}i da tamo prespava no}. Kad htjede da u|e u ku}u,ugleda ga jedna njegova stara kom{inica, koja bija{e dobraèna, pa mu re~e:

- Dijete moje, kad poludje, Allah ti zdravlja dao?

Ali [ar joj odgovori ovim stihovima:"Ti polu|e — reko{e mi — zbog dragane koju voli{.""Samo ludi osje}aju slast ìvota — odgovorih.Vratite mi moju drugu, makar bio i lud sada,

pa ako me ne izvi|a, onda nek’ mi du{a strada."

Saslu{av{i stihove, stara Ali [arova kom{inica vidje u~emu je stvar, pa re~e:

- Dijete moje, deder, ispri~aj mi {ta te mu~i, pa da tipomognem, ako Bog da!

Ali [ar joj ispri~a sve {ta mu se dogodilo s onimkr{}aninom.

- Dijete moje, nisi ti uzalud poludio - re~e starakom{inica Ali [aru, pa kroz suze izgovori ove stihove:

Zaljubljeni mnogo pate, njihova je muka te{ka,oni }e se ba{ zbog toga rije{iti pakla blata.Zbog stradanja u ljubavi i ~ednosti svoje vrle,predanje nam tako veli - pravoj sre}i oni hrle.

Kad izgovori stihove, starica re~e Ali [aru:

- Dijete moje, idi odmah pa kupi jedan sepet, onakavkao u kujundìja, i u njega stavi dosta belenzuka, prsten-ova, burmi i ostalog nakita, pa to sve donesi meni. Ja }ustaviti sepet na glavu i po}i }u od ku}e do ku}e da titraìm dragu, i traì}u je dok je, ako Bog da, ne na|em.

Ali [ar se tome veoma obradova, pa ùrno ode i za tili~as joj donese sve {to je traìla. Starica onda obu~e iskr-pljenu haljinu i nama~e na glavu zar medaste boje, uze{tap u ruku i stavi onaj sepet na glavu, pa po|e od ku}edo ku}e i iz sokaka u sokak. Idu}i tako, ona, uz pomo}Uzvi{enog Allaha, nabasa na ku}u prokletog Re{idud-dina.ûv{i ne~ije jecaje koji dopirahu iz ku}e, starica stade,oslu{nu malo, pa onda zalupa na kapiju. Ubrzo se na kapi-

ji pojavi jedna robinja i upita staricu {ta èli.

- Imam, evo, ovih stvar~ica na prodaju - re~e joj stari-ca. - Bili neko od vas èlio da i{ta kupi?

- Bi - odgovori joj ona robinja, pa uze staricu za rukui uvede u ku}u, ponudiv{i je da sjedne.

Oko starice odmah posjeda{e i ostale robinje, i svakapone{to kupi od nje. Starica bija{e veoma ljubazna premarobinjama i prodava{e im one stvari budza{to, a i ona sesvidje robinjama, jer je postupala prema njima blago i pri-jateljski. Za sve to vrijeme starica zagleda{e na sve stranene bi li vidjela onu ~ije je jecanje ~ula. Najzad joj pogledpade na jednu mladu robinju koja je malo podalje u jed-nom }o{ku odaje opruèna leàla na podu. Slute}i da bi tomogla biti Zumruta, starica se po~e umiljavati robinjama,daju}i im na poklon one stvar~ice iz sepeta, pa ih ondasuznih o~iju upita:

- K}eri moja, za{to ona djevojka tamo onako leì?

Robinje joj ispri~a{e cio slu~aj i dodado{e:

- To nije po na{oj volji, ve} nam je na{ gospodar, kojije sada negdje na putu, naredio tako.

- K}eri moje - re~e im starica - odrije{ite vi onu jadnicu inemojte je vezati dok vam se s puta ne vrati gospodar. A kad~ujete da vam gospodar dolazi, vi je opet sveìte i poloìtena isto mjesto. Allah }e vas zato nagraditi rajskim naseljem.

- Vrlo rado! - odgovori{e joj robinje, pa odmah pris-tupi{e Zumruti, odrije{i{e je i dado{e joj da jede i pije.

- Da sam, Bog dao, prije nogu slomila nego {to sam u{lau va{u ku}u! - uzviknu starica, pa pri|e Zumruti i re~e joj:

- K}eri moja, zdrava i ìva bila, Allah }e tebi pomo}i!Rekav{i to, starica onda do{apnu Zumruti da dolazi odnjenog gospodara Ali [ara i da sutra uve~e bude spremnaza bjekstvo.

- Tvoj }e gospodar do}i po tebe i sakri}e se pod klupupokraj ku}e. Kad ~uje{ njegov zvi`duk, ti mu na isti na~inodgovori i odmah se spusti niz konopac kroz prozor. On}e onda s tobom na konja, pa ku}i.

Zumruta se zahvali starici, a starica odmah napustiku}u pa ode pravo Ali [aru i sve mu ispri~a.

- Sutra u pola no}i po|i u tu i tu mahalu u kojoj jeku}a onog prokletog kr{}anina. Ku}a izgleda ovako iovako. Kad do|e{ blizu ku}e, ti zvizni. Zumruta }e ti seodmah spustiti niz konopac kroz prozor. Ti onda nju zaruku, pa bjeì kud te volja.

Ali [ar se zahvali starici, pa, rone}i suze, izgovori ovestihove:

Okan’te se, vi zlobnici, svake pri~e sad o meni,moje srce te{ko pati iz ljubavi prema èni.Nevolje me natjera{e da za njome pla~em stalno,

50 BEHAR 97


da mi suze same teku, da ih ronim neprestano.Ne pitaj me, prijatelju, kakve brige mene taru,jer ti ne zna{ {ta su jadi u ljubavnom vel’kom àru.Jedna moma vitka stasa i k’o {e}er slatkih usta,zarobi mi srce bolno i du{a mi osta pusta. Srce moje nema mira, iz oka mi suza roni,otkad, draga, ti mi ode, ljubav mene tebi goni. Kao talac u ljubavi ja ti lutam sada, draga,bolna srca tebe traìm, a od tebe nema traga.Razgovorit’ sebe ne znam, pa zato mi srce strada,jer niko mi, osim tebe, nikad na um i ne pada.

Kad zavr{i, on duboko uzdahnu, pa onda nastavidrugim stihovima:

Divan bje{e onaj glasnik {to mi javi da si do{la,a jo{ ljep{e bjehu vijesti da si ipak dobro pro{la.Kad bi prist’o da mu dadem svoje dùbe poderano,dao bih mu srce svoje, za draganom iskidano.

Tako provede sve do no}i, a kad se spusti no} i pri-bliì se ugovoreno vrijeme, Ali [ar se uputi u mahalu ukojoj je ku}a onog kr{}anina. Kad do|e do ku}eRe{idud-dinove, on sjede na onu klupu i tu, savladanneprospavanim no}ima i bolom, zaspa. Dok je Ali [arslatko spavao, prikrade se jedan haramija iz predgra|ada {togod ukrade, i sudbina ga nanese ba{ pred ku}uonog kr{}anina. Obilaze}i oko ku}e i gledaju}i kako dau|e unutra, haramija do|e i do one klupe. Kad ugle-da Ali [ara kako slatko spava, diè mu turban s glavei stade pod jedno drvo. Uto se i Zumruta pojavi naprozoru i ugleda u sjeni neku priliku, pa pomisli daje to njen gospodar. Ona onda zviznu, pa kad dobiisti takav odgovor, brè-bolje se spusti niz uè s tor-bom punom dukata. îm je haramija vidje, veomase za~udi i pomisli: "Ovo nisu ~ista posla. Iza ovogse ne{to vrlo ~udno krije." Boje}i se da ga kogod tune zate~e, on trgnu torbu iz Zumrutine ruke,Zumrutu baci na ple}a, pa s njom bjeì.

- Ona mi je starica pri~ala da si veoma oslabiozbog mene - re~e Zumruta haramiji - a ti, gle,ja~i od konja.

Haramija joj ni{ta ne odgovori. Zumruta gaonda pogladi po licu, i pod prstima joj se u~inida mu je brada kao kusava hamamska metla;li~io je na krmka koji je progutao pticu pa muperje str{i iz usta. Zumruta se upla{i i upita ga:

- Ko si ti?

- O bludnice, ja sam haramija Dèvan Kurd izdruìne Ahmeda Denefa - odgovori joj haramija.- Ima nas ~etrdeset, i svi }emo se no}as od jaci-je do sabaha izredati na tebi.

Kad ~u {ta joj re~e haramija, Zumruta po~e

51BEHAR 97

ARAPSKE PRIÊ

da pla~e i da se udara po licu, ali sve bi uzalud. Na krajuuvidje da joj ne preostaje ni{ta drugo ve} da se prepustisudbini, pa, {ta joj dragi Allah da!

- Boè moj, kad god se spasem jedne nevolje - uzdah-nu ona - upadnem u jo{ ve}u!

A evo za{to haramija Dèvan bija{e do{ao u ovaj grad.On je rekao svom haramba{i Ahmedu Denefu:

- Haramba{o, ja sam ranije dolazio u taj grad i pozna-jem jednu pe}inu izvan grada u koju moè stati ~etrdesetljudi. Ja èlim da odem u tu pe}inu prije vas i da ostavimu njoj svoju majku. Kad to svr{im, vrati}u se u grad iukra{}u {togod i to sa~uvati do va{eg dolaska, jer }ete togdana biti moji gosti.

- Uradi {ta si naumio! - re~e mu haramba{a Ahmed Denef.

Dèvan Kurd ode prije njih u tu pe}inu i tu smjestisvoju majku. A kad izi|e iz pe}ine, on nabasa na jednogvojnika koji je spavao i pokraj koga bija{e privezan konj.On zakla tog vojnika i uze njegova konja, oru`je i odijelo.Oru`je i odijelo sakri u pe}ini kod majke, a konja sveza, paonda ode u grad. Lutaju}i sokacima, slu~aj ga dovede doku}e onog kr{}anina gdje je, kako smo spomenuli, na klupina{ao Ali [ara, ugrabio Zumrutu i odveo je svojoj majci upe}inu, kojoj je rekao da je dobro ~uva dok se on ne vrati.Kad Dèvan ode, Zumruta pomisli:

- Za{to ja ne bi poku{ala da na lukav na~in spasemsvoju glavu? [ta }e biti od mene ako se na meni izmijeni~etrdeset haramija? Izgleda}u kao probu{en ~amac u vodi.

Zumruta se onda po~e umiljavati starici, majci razbo-jnika Dèvana Kurda, pa joj re~e:

- Tetka, kako bi bilo da izi|emo iz pe}ine, pa da temalo pobi{tem na suncu?

- Dobro, Allaha mi, kre}i ti moja - odgovori joj starica.- Ima dugo vremena kako nisam i{la u hamam, jer me ovikrmci stalno vodaju s jednog mjesta na drugo.

Zumruta onda izi|e sa staricom napolje i po~e jebiskati, ubijaju}i joj u{i u glavi. Starica ubrzo zaspa, aZumruta se polako diè i obu~e odijelo onog vojnika kogabija{e ubio Dèvan Kurd. Zatim pripasa njegovu sablju,zavi turban oko glave i izgleda{e kao pravi mu{karac, paonda uzjaha konja, uze onu torbu sa dukatima i re~e:

- O, Ti {to najbolje sakriva{, sakrij i mene za ljubavBo`jeg poslanika Muhammeda!

Kad to izgovori, nju najednom obuze neka sumnja, papomisli:

- Ako odem u grad, moè da me vidi neki od ro|akaubijenog vojnika, pa }u zlo pro}i.

Zato ona i ne po|e u grad, ve} krenu poljem. Punih desetdana je tako jezdila nose}i torbu s dukatima, hrane}i i sebe

i konja biljem i piju}i vodu sa potoka. A kad bi jedanaestidan, Zumruta izbi pred jedan lijep i utvr|en grad, koji upra-vo zima bija{e napustila, a prolje}e ukrasilo raznobojnimcvije}em i ruàma i oìvjelo ùborom poto~i}a i cvrkutomptica. Kad stiè do toga grada i prima~e se gradskoj kapiji,Zumruta ugleda silnu vojsku, zatim emire i velika{e gradske,pa se u ~udu upita:

- Za{to tolika silna vojska i narod stoje pred gradskomkapijom? Nije to bez nekog razloga! @ele}i da dozna {ta jepo srijedi, ona po|e ka onoj gomili naroda i kad joj seprima~e, vojnici pohita{e prema njoj i, sjahav{i s konja ipoljubiv{i zemlju pred njom, reko{e:

- Allah ti bio na pomo}i, o, na{ gospodaru, sultane!Ispred nje se odmah poreda{e ljudi od poloàja, a vojnicistalno uzvikivahu:

- Allah ti bio na pomo}i, i nek ti dolazak bude sretan,o, sultane. Neka te Allah podrì, o, care nad carevima, o,jedini u stolje}u!

- [ta je to s vama, o, stanovnici ovog grada? - upita ihZumruta.

Glavni dvoranin joj odgovori:

52 BEHAR 97


- Znaj da stanovnici ovog grada imaju obi~aj: kad imumre car, a ne ostavi mu{kog poroda, onda vojska izi|eizvan grada i tu ~eka tri dana, i prvog ~ovjeka, koga nam-jera nanese ovim putem kojim si ti do{ao, izabere za svogsultana. Hvala Uzvi{enom Allahu {to nam posla tebe,pravog Tur~ina i ljepotana, jer nam je mogao poslati i nekogdrugog, bezna~ajnog ~ovjeka, pa bi nam sada sultan bio.

Pametna i snalaìjiva Zumruta im odgovori:

- Nemojte misliti da sam obi~an Tur~in; ja sam pravikoljenovi}. Nego sam se malo sporje~kao sa svojima, pa ihnapustio. Pogledajte evo ovu torbu s dukatima. Ponio samje da putem dijelim milostinju siromasima i ubogima.

Na to svi po~e{e blagosiljati Zumrutu, a ona, svaustreptala od sre}e, pomisli:

- Kad me Allah nagradio ovim, mo`da }e mi dovesti imoga gospodara u ovo mjesto, jer on moè {to god ho}e.

Zumruta onda po|e s vojskom, pa kad bijahu blizudvora, vojnici sjaha{e s konja i uvedo{e je unutra, a emirii velika{i je onda uze{e ispod pazuha i posadi{e na prijesto.Zumruta odmah naredi da se otvore carske hazne. Kad jojotvori{e hazne, ona podijeli darove svim vojnicima, koji jojzablagodari{e, mole}i Allaha da je ~uva i da joj podrìcarstvo. Dare`ljiva i veoma ~edna, Zumruta odmah ukidenezakonite namete, pusti iz tamnica zatvorenike i dokraj~isve nepravde, pa je zbog toga stanovnici toga grada jakozavolje{e. Ali Zumruta ipak ne bija{e sretna i zadovoljna,jer, kad god bi se sjetila svog Ali [ara, obuzima{e je tugaoko srca. Tako jedne no}i, sjede}i sama, sjeti se svoga Ali[ara i dana koje je s njim provela, pa bri`nu u pla~ i izgov-ori ove stihove:

Ukoliko vrijeme bjeì, ljubav moja ve}a biva,iz oka mi suze teku, o ljubavi srce sniva.Ranjeno je srce moje, zato pla~em svakog dana,zbog rastanka s tobom, dragi, meni nema vi{e sanka.

Kad zavr{i stihove, otra suze, pa se tako oja|ena uputiu harem, narediv{i da se robinjama daju zasebne odaje ipla}e i izjaviv{i da se od no}as potpuno predaje dragomAllahu. Po~e da klanja i da posti, a emiri po dvoru govo-rahu: "E, ba{ je na{ sultan poboàn!" Od posluge zadràpokraj sebe samo dva mlada evnuha da je posluùju. Takoona provede na carskom prijestolju godinu dana, a o svomgospodaru Ali [aru ne dobi nikakvih vijesti, pa se zbogtoga veoma uznemiri. Kad je obuze jo{ ve}i nemir, onapozva vezire i dvorane i naredi im da joj dovedugra|evinare i zidare da joj naprave jedan mejdan ispoddvora, veoma dug i {irok. Majstori napravi{e mejdan zanajkra}e vrijeme, i on bija{e upravo onakav kakav je onaèljela. Kad bi mejdan potpuno gotov, ona naredi svojimslugama da za nju razapnu veliki {ator i da u {ator poreda-ju stolice za emire, a da po mejdanu postave sofre sa

najukusnijim jelima. Kad bi i to gotovo, Zumruta pozvadràvne dostojanstvenike za sofre, pa im poslije jela re~e:

- @elja mi je da mi do|ete ovako na gozbu kad kod sepojavi mla|ak i da tada naredite telalima da objave pogradu da niko toga dana ne smije da otvori du}an, ve}neka svi do|u i jedu sa carske sofre; a svaki onaj koji neposlu{a nare|enje, bi}e obje{en na kapiju svoje ku}e.

Kad se pojavi mlad mjesec, emiri postupi{e kako imZumruta bija{e naredila. Pozva{e telale da objave: "ûjte ipo~ujte svi, ko god otvori svoj du}an ili magazu, bi}eobje{en na kapiju svoje ku}e. Svi morate da do|ete i dajedete sa carske trpeze" Na poziv telala narod se stje~e sasvih strana na mejdan, gdje ve} bijahu postavljene sofre, aZumruta onda naredi iskupljenom narodu da posjeda zasofre i da jede do mile volje. Ljudi odmah posjeda{e zasofre i prihvati{e se jela, a Zumruta sjede na carski prijestoi gleda{e ih kako jedu. Svaki za sofrom toga ~asa mi{lja{e:"Car samo u mene gleda". I dok su jeli, emiri im, obilaze}isofre, govorahu:

- Samo jedite, i nemojte se stidjeti, sultanu je to milo!

Kad se dobro najedo{e, ljudi se digo{e iza trpeze,blagosiljaju}i cara i govore}i:

- Te{ko da na svijetu postoji vladar koji vi{e voli sirot-inju od na{eg sultana.

Poslije toga, Zumruta se, veoma zadovoljna, povu~e usvoj dvor, pa tada pomisli:

- Ako Bog da, ja }u na ovaj na~in doznati ne{to o svomgospodaru Ali [aru!"

Sljede}eg mla|aka ona postupi kao i ranije, narediv{islugama da postave sofre i da se pozove narod na gozbu.Kad bi sve gotovo, ona sjede na svoj prijesto, motre}i ljudekoji su dolazili i sjedali za sofre. Najednom se zagleda ujednog ~ovjeka u kome prepoznade Bersuma, onog kr{}a-nina koji je kupio zavjesu od Ali [ara.

- Ha - pomisli Zumruta - dolija i ti! Sjedaju}i za sofru,Bersum baci pogled na jedan sahan pun pilava od pirin~a,posuta {e}erom, pa pruì ruku i prima~e ga preda se.

- Za{to ne jede{ ispred sebe, sram te bilo? - re~e mujedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega. - Kako moè{ uzi-mati jelo ispred drugog? Zar te nije stid?

- Ho}u da jedem ba{ iz ovoga - odgovori mu Bersum.

- Ho}u i ja da jedem pilava s njim.

- Pusti ga nek jede - umije{a se u rije~ jedan ha{a{3.

- E jedi, dabogda ti prisjelo! - re~e mu onaj ~ovjek.

- O, najbaksuzniji ha{a{u - re~e mu onaj ~ovjek - nije

53BEHAR 97

ARAPSKE PRIÊ

3 Uìvatelj opijuma i ha{i{a.

to jelo za vas ve} za emire. Ostavite to jelo, neka ga jeduoni za koje je spremljeno.

Bersum ga ne poslu{a, ve} uze jedan zalogaj i stavi gau usta. Kad htjede da uzme i drugi, Zumruta pozva neko-liko vojnika i naredi im:

- Dovedite mi onog ~ovjeka pred kojim se nalazi sahanza{e}erena pilava i nemojte mu dopustiti da pojede zalo-gaj koji drì u ruci, ve} mu ga otmite.

êtiri vojnika pri|o{e odmah Bersumu, koji ima|a{e bijeliturban oko glave, {~epa{e ga i dovedo{e pred Zumrutu. Ljudiza sofrom prestado{e da jedu i po~e{e da se do{aptavaju.

- Allaha mi, sam je kriv - re~e jedan. - Za{to nije jeo{to i drugi.

- Ja sam se zadovoljio samo ovom ~orbom - na to }edrugi.

- Hvala Allahu {to ne okusih onog za{e}erenog pilava- umije{a se u razgovor onaj ha{a{. - Htio sam da vidimkako }e njemu prijati, pa da mu se onda i ja pridruìm.

- Strpite se malo da vidimo {to }e biti s njim - reko{e imostali.

Kad Bersuma dovedo{e pred Zumrutu, ona mu re~e:

- Ej ti, plavooki, kako ti je ime i za{to si do{ao u na{uzemlju?

On ne kaza svoje pravo ime, ve} re~e:

- O, care, meni je ime Alija, a po zanimanju sam tka~.Do{ao sam u ovaj grad radi trgovine.

- Donesite mi dasku sa pijeskom za gatanje i kalem odbakra! - naredi Zumruta.

Sluge joj odmah sve to doneso{e, pa ona uze dasku ikalem i po~e da gata. U pijesku napravi lik majmuna, pa,zagledav{i se u Bersuma, podviknu:

- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Zar ti nisinevjernik, zar ti nije ime Bersum? Da nisi do{ao ovamonekim poslom? Govori istinu ili }u ti, tako mi Uzvi{enogAllaha, odrubiti glavu!

Kr{}anin se zbuni i ne znade {to da odgovori, a emiridobaci{e:

- Bogme na{ car umije da gata u pijesku! Slava Onomkoji ga time obdari!

- Govori istinu - dreknu Zumruta na Bersuma - jer }ute staviti na muke!

- Oprosti, o, care nad carevima, - odgovori joj Bersum- pogodio si gataju}i u pijesku, ja sam, ovdje gluho bilo,kr{}anin.

Emiri i ostali za~udi{e se kako je njihov car pogodiogatanjem u pijesku, pa reko{e:

- Na{ car je pravi astrolog, na svijetu mu nema ravna!

Zumruta onda zapovijedi da se Bersumu odere koà inapuni slamom, pa da se objesi na kapiju mejdana, a damu se meso i kosti bace u neku rupu van grada i da sezatrpaju smetljem i drugom ne~isti.

- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e prisutni iizvr{i{e sve onako kako im bija{e naredila Zumruta.

A kad narod vidje {ta sna|e kr{}anina, re~e:

- [ta je traìo, to je i na{ao! E ba{ mu prisjedepo{e}ereni pilav!

- E, radije bih se razveo sa svojom ènom nego okusioza{e}erena pilava! - re~e neko.

- Hvala Allahu {to mi ne dade da okusim onog pilava!- uzviknu onaj ha{a{.

Poslije toga ljudi se razi|o{e i po|o{e svojim ku}ama sauvjerenjem da je zabranjeno sjedjeti na onom mjestu nakome je sjedio onaj kr{}anin. Kad nastupi tre}i mjesec,sluge opet, kao i obi~no, postavi{e sofre i poreda{e sahanepune jela. Zumruta do|e iz dvora i sjedne na prijesto, avojnici se postroji{e unaokolo. Na poziv telala narod se,kao i ranije, sleè na mejdan i po~e obilaziti oko sofre nakojoj bija{e postavljen sahan sa za{e}erenim pilavom.

- O, hadì Halefe! - najednom }e neko.

- [ta je, o, hadì Halide? — odgovori mu drugi.

- Budi {to dalje od onog sahana sa za{e}erenim pilavom,jer ako ga takne{ beri koù na {iljak! - re~e hadì Halid.

Ljudi onda posjeda{e za sofre i po~e{e da jedu, a Zum-ruta sjeda{e na svom prijestolju i pa`ljivo ih posmatra{e.Sjede}i tako i motre}i, ona ugleda nekog ~ovjeka koji jedolazio od gradske kapije. Kad se taj ~ovjek pribliì, ona unjemu prepoznade Dèvana Kurda, onog haramiju {to jeubio vojnika i nju odnio u pe}inu. A evo za{to je DèvanKurd do{ao u ovaj grad: Kad je ono Dèvan Kurd ostaviosvoju majku u onoj pe}ini, oti{ao je svojim drugovimaharamijama i rekao im:

- Ju~e mi pade sjekira u med: ubio sam jednog vojni-ka i uzeo mu konja, a uve~e mi dopade {aka torba punadukata i jedna djevojka koja vrijedi vi{e nego dukati. Svesam to ostavio u pe}ini kod svoje majke.

Njegovi drugovi se silno obradova{e i krajem danauputi{e se onoj pe}ini. Dèvan Kurd u|e prvi u onu pe-}inu, èle}i da im pokaè djevojku i dukate, ali ne na|e nijedno ni drugo. On upita majku {ta je posrijedi, i ona muispri~a sve kako je bilo. Haramija se ugrize za ruku i ciknu:

- Traì}u, Allaha mi moga, onu rospiju i na}i }u je makarse krila u orahovoj ljusci. Iskali}u ja svoj bijes na njoj!

Rekav{i to, on po|e da traì Zumrutu i luta{e od gradado grada, dok najzad ne do|e u grad u kome bija{eZumruta sultan. Kad u|e u grad, on ne na|e nikog u nje-

54 BEHAR 97


mu osim jedne ène sakrivene iza mu{epka, pa je upitaza{to je u gradu tako mirno. Ona èna iza mu{epka mure~e kako se svakog prvog dana u mjesecu, po nare|enjusultana, postavljaju na onom mejdanu sofre i kako ljudiodlaze tamo i jedu. Kad to ~u Dèvan Kurd ode trkom namejdan i na|e samo jedno prazno mjesto, i to za sofromna kojoj bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, o komje bilo ranije govora, pa tu sjede. Kad htjede da primakneonaj sahan k sebi, ljudi za tom sofrom ga upita{e:

- Brate, {ta ti to ho}e{?

- Ho}u da se na jedem ovog za{e}erenog pilava -odgovori im on.

- Ako samo okusi{, objesi}e te — re~e mu neko.

- Ne brbljaj koje{ta! - odgovori mu haramija, pa pruìruku i privu~e sahan k sebi.

Pokraj njega je sjedio ha{a{, o kome je bilo ranije gov-ora, i kad vidje kako do{ljak metnu sahan preda se,pobjeè sa svog mjesta i sjede podalje, rekav{i:

- Ne}u da znam za onaj sahan!

Haramija Dèvan Kurd, ne obaziru}i se ni na {to, zag-rabi iz sahana pilava rukom koja izgleda{e kao gavranovakandà. Zagrabljeni pilav on najprije zaokrugli u loptu ko-ju brzo i alapljvio ubaci u usta i proguta. Sve to proma-tra{e jedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega, pa mu re~e:

- Hvala Allahu {to me stvori ~ovjekom, a ne jelom. Dabih pilav - smazao bi me ti sada kao od {ale.

- Pustite ga nek jede - dobaci im onaj ha{a{ - ja kao daga gledam obje{enog, a onda se okrenu haramiji, pa mure~e:

- Jedi, dabogda ti prisjelo!

Haramija Dèvan pruì ruku da uzme drugi zalogaj i daga zaokrugli u {aci kao i prvi, a Zumruta dozva vojnike ire~e im, pokazuju}i na njega:

- Brzo mi dovedite onog ~ovjeka i ne dopustite mu dapojede zalogaj koji mu je u ruci!

Vojnici se za tili ~as na|o{e pokraj haramije koji bija{enagnut nad sahanom, {~epa{e ga i odvedo{e Zumruti. Ra-duju}i se njegovoj nesre}i, prisutni ljudi reko{e:

- Neka, vala, i zasluìo je to! Koliko ga opominjasmo,a on ni habera! Ko god sjedne na ono mjesto i okusi onogza{e}erenog pilava - gotov je!

Zumruta onda upita haramiju:

- Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao una{ grad?

- O na{ gospodaru, sultane - odgovori Dèvan - ime mije Osman, po zanimanju sam ba{tovan, a do{ao sam u ovajgrad nekim svojim poslom.

- Donesite mi dasku s pijeskom! - naredi Zumruta. Kadjoj doneso{e dasku, Zumruta uze onaj kalem i po~e da {arapo pijesku, pa }e najednom haramiji:

- Nevaljal~e nad nevaljalcima, kako se samo usu|uje{da laè{ carevima?! Ovaj pijesak mi kaè da je tebi imeDèvan Kurd, da si po zanimanju razbojnik, da krade{ tu|estvari i ubija{ nevine ljude. Krm~e jedan - dreknu Zumruta- govori istinu, ina~e }u ti odrubbiti glavu!

Kad ~u {ta mu re~e, haramija problijedi i po~e da cvo-ko}e zubima. Misle}i da }e spasiti glavu ako kaè istinu,haramija podiè glavu i re~e:

- Sve je to istina, o, care, ali, kunem ti se da }u odsadabiti po{ten!

- Ne smijem da ostavim u ìvotu razbojnika koji pres-re}e na drumovima nevine ljude i ubija ih! - uzviknu Zu-mruta i naredi svojim ljudima:

- Vodite ga i koù mu oderite, pa ga onda tako odera-nog objesite kao i onog prije mjesec dana.

Kad ha{a{ vidje {ta sna|e onog ~ovjeka, okrenu le|asahanu sa za{e}erenim pilavom, pa procijedi:

55BEHAR 97

ARAPSKE PRIÊ

56 BEHAR 97


- Ne}u te, Allaha mi, vi{e ni pogledati! Poslije toga, lju-di se razi|o{e kud-koji, a Zumruta se povu~e u dvor otpus-tiv{i svu poslugu.

Kad nastupi tre}i mjesec, sluge kao i obi~no odo{e namejdan, pa postavi{e sofre i na njih jela, a telal pozva ljudena gozbu. Ljudi se brzo skupi{e i posjeda{e za sofre, aZumruta sjede na prijesto, posmatraju}i ih kako jedu.Za~udi se kad vidje da je mjesto za sofrom, gdje se nalazionaj sahan sa pilavom, prazno, ali se na to ne osvrnu, jer jojsvrati pa`nju jedan ~ovjek koji je upravo ulazio na kapijumejdana. Kako u|e onaj ~ovjek, osvrnu se nekoliko puta, pasjede ba{ na ono mjesto gdje bija{e sahan sa pilavom.Zumruta ga pogleda malo bolje i prepoznade u njemu onogprokletog nevjernika, koji sebi bija{e nadio ime Re{idud-din,pa re~e u sebi:

- E, ba{ su ove moje sofre prava zamka za nevjernike.

A evo za{to je starac Re{idud-din do{ao u ovaj grad: Kadse ono prokleti Re{idud-din vratio s puta, uku}ani mu kaza{eda je nestalo Zumrute i torbe s dukatima. Ta vijest tolikoporazi i razljuti starog Re{idud-dina da u ljutnji .po~e cijepatiodijelo na sebi, udarati se po licu i ~upati bradu. Kad se malopribra i do|e k sebi, on pozva brata Bersuma i naredi mu dapo|e po svijetu i potraì Zumrutu. Brat ga poslu{a i krenu usvijet, ali otada od njega vi{e ne bi ni traga ni glasa. Obuzetslutnjom da mu se bratu nije {to dogodilo, stari Re{idud-dinjednog dana krenu u svijet da potraì i brata, i tako ga sud-bina nanese ba{ prvog dana u mjesecu u grad u komeZumruta bija{e sultan. Kad u|e u grad, pade mu u o~i da unjemu nema ljudi i da su svi du}ani pozatvarani, pa upitaneke ène koje bijahu na pendèrima, za{to je grad takopust. @ene ga izvijesti{e da sultan svakog prvog u mjesecuprire|uje gozbu, eno, na onom mejdanu, i da sve ljude pozi-va na nju. Niko ne smije izostati. Starac Re{idud-din odmahpo|e na mejdan i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahuoko sofri. Po{to ne na|e drugog mjesta za trpezom, on sjedeza sofru gdje bija{e onaj sahan sa pilavom. Kad htjede dauzme pilava, Zumruta pozva svoje vojnike i re~e im:

- Dovedite mi onog {to sjedi pokraj onog sahana pilava!

Vojnici brè-bolje {~epaju Re{idud-dina i dovedu predZumrutu.

- Reci mi kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega sido{ao u na{ grad? - upita ga Zumruta.

- O care nad carevima - odgovori joj starac - ime mi jeRustem, a zanimanja nemam, jer sam siroma{an dervi{.

- Donesite mi onu dasku sa pijeskom i onaj bakrenikalem! - re~e Zumruta svojim slugama.

Kad joj doneso{e dasku i kalem, po~e da ne{to {ara popijesku, a onda diè glavu i re~e starcu Re{idud-dinu:

- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Tebi je ime

Re{idud-din, a zanimanje ti je - otmica muslimanskih dje-vojaka. Ti se preru{io u muslimana, a u stvari si nevjernik.Govori istinu, ina~e ti ode glava sa ramena!

Re{idud-din po~e zamuckivati, pa onda nemade kud,nego re~e:

- Istinu si rekao, o, care nad carevima!

Zumruta naredi vojnicima da ga povale i da mu i pojednom i drugom tabanu udare po stotinu batina, a potijelu hiljadu, pa da mu onda oderu koù i napune jepljevom.

- Kad to u~inite - re~e im Zumruta - iskopajte jamuizvan grada i tu ga spalite, a jamu zatrpajte sme}em ine~isti.

Vojnici u~ini{e sve onako kako im ona naredi, a ljudi sveto posmatrahu sjede}i za soframa i ~ekaju}i kad }e im Zu-mruta dati znak da po~nu jesti. Poslije jela ljudi napusti{emejdan, a Zumruta po|e u svoj dvor zahvaljuju}i Tvorcuneba i zemlje {to joj je pomogao da se osveti zlim na-pasnicima. Ulaze}i u dvor, ona izgovori ove stihove:

Vladali su oni nekad i dugo su silni bili,ali sada k’o mjehuri oni su se ispraznili.Da pravedni oni bjehu, pravedni bi i mi bili,al, pre|o{e svaku mjeru, pa ih sudba sad ucvili.Sa jezika moga, evo, ove rije~i sada teku:"[to traìste, to ste na{li, ne diìte sada dreku!"

Kad izgovori stihove, Zumruti pade na um njen go-spodar Ali [ar, pa po~e plakati i suze roniti, ali ubrzo do|ek sebi i pomisli:

- Mo`da }e mi Allah, koji mi je pomogao da se osve-tim svojim du{manima, vratiti mog voljenog Ali [ara, jeron moè {ta god ho}e. On je milostiv prema svojim robo-vima i poznate su mu sve njihove brige i patnje!

Predaju}i se potpuno sudbini i vjeruju}i da svakipo~etak mora imati i svoj kraj, Zumruta se sjeti ovih stiho-va, pa ih izgovori:

Ne brini ti, prijatelju dragi,sve su niti u ruci Allaha. Do}’ ti ne}e {to su|eno nije,a su|eno mimoi}’ te ne}e!

Ili:Dan za danom smjenjuje se,brigu brinut’ nemoj nikad.Pa i onom {to je te{ko,~as utjehe do|e nekad;

ili:Blag ti budi kad te srd`ba skoli,i izdr`ljiv u nevolji ljutoj. U no}ima punim svakih ~uda,vrijeme te~e, Allah znade kuda;

57BEHAR 97

ARAPSKE PRIÊ

ili:Strpljiv budi tu je sre}a tvoja,ti za o~aj ne}e{ nikad znati.Ne bude{ li takav, prijatelju dragi,sudba }e te silom na to natjerati.

Poslije toga, Zumruta je danju sudila narodu i izdavalanare|enja, a no}u plakala za svojim Ali [arom. A kad sepojavi mla|ak, ona naredi da se, kao i obi~no, postavesofre na mejdan i pozovu ljudi na gozbu. Pozvani ljudi,ve} nau~eni na to, posjeda{e za sofre, o~ekuju}i kad }e imse dati znak da po~nu jesti, ali niko ne sjede na ono mjestogdje je onaj sahan. Zumruta sjede uvrh sofre i okrenu seprema kapiji mejdana da bi mogla vidjeti svakog ko u|e.

- O, Ti {to si vratio Jusufa Jakubu i {to si spasao Ejubapatnji - govora{e Zumruta u sebi - budi Milostiv pa mivrati moga gospodara Ali [ara, jer Ti moè{ sve! O, Gos-podaru svjetova, o, Ti koji upu}uje{ zabludjele i udovolja-va{ molbama ljudi, udovolji i meni!

Zumruta ne stiè ni da zavr{i molbu upu}enu Uzvi{enomAllahu, a na kapiji mejdana pojavi se jedan mladi}, vitak kaograna, mr{av i bljedunjav, ali lijep kao upis. Kad u|e, sjedeza sofru gdje bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, jerne na|e drugog mjesta, a Zumruti, kad ga ugleda, srce jakozalupa. Ona prepoznade u tome mladi}u svog gospodara Ali[ara, pa htjede da vrisne od radosti, ali se uzdrà boje}i seda se ne obruka pred svijetom. Sva ustreptala i uznemirena,ona ipak uspije da sakrije svoja osje}anja.

A evo za{to je do{ao Ali [ar u grad u kome Zumrutabija{e sultan:

Kad se Ali [ar, poslije spavanja na onoj klupi, uvjerio damu nema turbana na glavi i da mu od Zumrute nema nitraga ni glasa, on se, sav obuzet sumnjom, vrati starici izalupa na kapiju njene ku}e. îm se starica pojavi na kapi-ji, Ali [ar umalo ne pade u nesvijest, ali se nekako pribra tejoj ispri~a sve {ta mu se dogodilo. Starica ga izgrdi i o{tromu re~e:

- Ti si svemu kriv!

Stari~ine rije~i toliko djelova{e na Ali [ara da mu je krvudarila na nos i njime ovladala potpuna nemo}. Ali kad vidjekako starica, poslije toga, zaplaka, bi mu jo{ teè, pa neznade u tom ~asu {to da joj kaè, ve} izgovori ove stihove:

Oh, kako je gorko rastati se s dragom, oh, kako je slatko sastati se s njom.Neka Allah zdruì zaljubljene ludo,nek utje{i tako moje srce hudo!

Staricu obuze velika tuga, pa re~e Ali [aru:

- Sjedi ti ovdje, a ja odoh da se raspitam {ta je to bilo,brzo }u se vratiti.

- Dobro! - odgovori joj Ali [ar.

Starica odmah nekuda ode, a Ali [ar ostade sam u njenojku}i. Kad bi oko podne, eto ti one starice, koja bri`no re~eAli [aru:

- Allaha mi, sinak ti }e{ svisnuti od tuge, jer, ~ini mi se,da }e{ vidjeti svoju dragu tek na onom svijetu! Doznalasam od uku}ana one ku}e da im je no}as neko izvalio pro-zor koji gleda u ba{tu, odveo Zumrutu i odnio torbu sdukatima. Zatekla sam tamo i valiju i njegove ljude.

Kad ~u {ta mu starica re~e, Ali [ar izgubi svaku nadu uìvot, smr~e mu se pred o~ima i pade kao pro{tac. Od togadana on ne napu{ta{e ku}u, jer bija{e te{ko bolestan iutu~en. Starica mu je dovodila he}ime, davala mu da pijerazne ljekovite trave, spremala mu hranu, i tako se on jedvaoporavi. Prisje}aju}i se minulih dana i svoje drage, Ali [ar,koga je jo{ morila ljubav, ~esto ponavlja{e ove stihove:

Zbog rastanka s tobom brige mene more,suza suzu tjera, a srce mi vene.Nemam mira, draga, sav izgaram sada,Od ljubavi àrke i ljubavnog jada.Ako meni, Boè, jo{te ima l’jeka,podari ga odmah jer je nu`da prijeka.

Kad nastupi druga godina, starica re~e Ali [aru:

- Dijete moje, jad i tuga koji te more ne}e ti vratiti dra-gu! Po|i ti u svijet, mo`da }e{ ~uti ne{to o njoj.

Tako mu starica svakog dana savjetova{e dok ga, najzad,ne privolje da po|e u svijet. Kad joj to po|e za rukom, onapo~e jo{ bolje da njeguje Ali [ara da bi se {to prije oporaviood bolesti: hranila ga je koko{ijim mesom i pojila {erbetom.îm se dobro okrijepi, Ali [ar krenu na put, i poslije dugogputovanja stiè u grad u kome Zumruta vlada{e. Odmahode na mejdan i sjede za sofru i to ba{ na ono mjesto gdjebija{e onaj sahan sa pilavom. Ljudi za sofrom se poboja{eda ne strada, pa mu reko{e:

- O, mladi}u, ne jedi iz tog sahana! Ko je god dosadsamo poku{ao da jede iz njega - stradao je!

- Pustite me da jedem, pa nek bude {ta god ho}e! -odgovori im Ali [ar. - Mo`da }u se tako rije{iti ovognepodno{ljivog ìvota.

Kad Ali [ar uze prvi zalogaj, Zumruta htjede da naredisvojim ljudima da joj ga dovedu, ali pomisli da je gladan,pa samoj sebi re~e:

- Bolje je da ga pustim da se najede. Ali [ar, ne osvr}u}ise ni na kog, nastavi da jede, a ljudi sa zebnjom u srcu o~eki-vahu kad }e ga sultan pozvati preda se. Kad Ali [ar ispraznisahan, Zumruta pozva svoje evnuhe i re~e im:

- Idite onom mladi}u {to jede pilav pa mu u~tivo recite:"Zove te sultan da te samo ne{to upita".

- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e evnusi, papri|o{e Ali [aru i reko{e mu:

58 BEHAR 97


- Gospodaru, zove te na{ sultan da te ne{to upita, ni{tase ne boj!

- Slu{am i pokoravam se! - odgovori Ali [ar i po|e sevnusima.

- Zaboga, {ta li }e sada sultan uraditi s njim? - zapita{ese neki od prisutnih.

- U~ini}e mu samo dobro - odgovori{e neki. - Da jesultan htio da mu u~ini {ta naào, ne bi ga pustio da po-jede sav pilav.

Kad Ali [ara dovedo{e pred Zumrutu, on je pozdravi ipoljubi zemlju pred njom, a ona ga ljubazno upita:

- Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao uovaj grad?

- O, care - odgovori mladi} - ime mi je Ali [ar,trgova~ki sam sin, a rodom sam iz Horasana. U ovaj gradsam do{ao da traìm jednu robinju koja mi je nestala, adraà mi je od o~injeg vida. Otada samo mislim na nju.Eto, to je sve {to imam da ti kaèm.

Kako to re~e, Ali [ar briznu u pla~ i pade u nesvijest,te Zumruta naredi slugama da ga po{krope raìnom vo-dom. Kad do|e Ali [ar k sebi, Zumruta re~e slugama:

- Donesite mi onu dasku s pijeskom i onaj kalem od ba-kra!

Kad joj doneso{e dasku i kalem, Zumruta po~e ne{to{arati u pijesku, pa najednom podiè glavu i re~e Ali [aru:

- Govorio si istinu. Allah }e ti pomo}i da uskoro na|e{svoju dragu! Budi bez brige!

Zumruta onda naredi glavnom dvoraninu da Ali [araodvede u hamam, da mu da carsko odijelo i konja, pa daga predve~e dovede u dvor.

- Slu{am i pokoravam se! - odgovori joj dvoranin, paodvede mladi}a u hamam.

- [ta bi sultanu da s onim mladi}em tako lijepo pos-tupi? - pitali su se prisutni.

- Zar vam ne rekoh - re~e jedan - da mu ne}e ni{tanaào u~initi ~im mu je dopustio da dokusuri onaj pilav.

Prisutni izme|u sebe progovori{e jo{ po neku, pa serazi|o{e svojim ku}ama. Zumruta jedva do~eka da padneno} pa da se na|e nasamo sa miljenikom svoga srca. Kadse spusti no}, Zumruta u|e u svoju spava}u sobu sa dvamala evnuha koja su je dvorila, prave}i se da je zadrije-mala. Odmah posla po svog dragog Ali [ara, pa sjede nadu{ek, a odaja joj bija{e obasjana svije}ama i zlatnim fen-jerima. Kad Ali [ara uvedo{e u Zumrutinu odaju, on padeni~ice, pa se diè i zamoli Allaha da joj da svako dobro.

- Moram se malo na{aliti s njim - pomisli Zumruta - ine}u mu odmah kazati ko sam.

- Alija, jesi li i{ao u hamam? - upita ga Zumruta.

- Jesam, gospo-daru moj - od-govori Alija.

- E, dedersad prihvati seovog koko{i-jeg mesa i na-pij se slatkog{erbeta, pa on-da do|i ovamo -re~e mu Zumruta.

Kad se najede inapi slatkog {erbeta,Zumruta mu re~e:

- Do|i ovamo i sjedi na du{ek, pa mi malo istrljaj noge!

Ali [ar pri|e i sjede na du{ek, pa joj po~e da trlja sto-pala i cjevanice, i za~udi se otkuda caru noge nje`nije odsvile i mek{e od mladog masla.

- Istrljaj ti meni i vi{e koljena - re~e mu Zumruta.

- Oprosti, gospodaru moj, od koljena ne}u dalje -odgovori Ali [ar.

Zumruta se na ovo grohotom nasmija, pa mu re~e:

- O, moj gospodaru, zar me ne poznaje{?

- A ko si ti, o care? - upita Ali [ar.

- Pa ja sam tvoja robinja, Zumruta - odgovori mu. Kadto ~u, Ali [ar je zagrli i poljubi, pa je onda zgrabi kao lovacovcu i po~e joj zagoniti kline u pukline i dizati tabane utavane. Ona je ci~ala i gukala toliko da to ~u{e i ona dvamala evnuha te proviri{e iza zastora. Kad vidje{e svog carakako leì pokraj Ali [ara, reko{e jedan drugom:

- Ovako gu~u samo ène u milovanju. Da nije na{ carèna?!

Rekav{i to, oni u}uta{e i ne progovori{e nikom o tome.Kad svanu, Zumruta poru~i da joj do|u zapovijednicivojske i dràvni velikodostojanstvenici, kojima, kad stigo{epred nju, re~e:

- Ja èlim da otputujem u rodno mjesto ovoga ~ovje-ka. Vi izaberite sebi zamjenika koji }e vam sam suditi dokse ja ne vratim!

- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e joj. Zumrutaonda po~e da sprema za put bra{enicu, pare, poklone,kamile i mazge, i kad bi sve spremljeno, krenu na put s Ali[arom. Poslije putovanja njih dvoje stigo{e gdje bijahunaumili. Ali [ar odmah podijeli darove i milostinju svojimsirotim zemljacima, pa se sa Zumrutom uputi svojoj ku}i.Zumruta mu izrodi mnogo djece i ìvlja{e s njim u velikojljubavi sve dok ih smrt ne rastavi jedno od drugog. Nekaje slava i hvala Vje~nome u svakoj prilici!

59BEHAR 97

ARAPSKE PRIÊ

60 BEHAR 97


Za{to se smijemo Nasrudin-hodì?1

asrudin-hodà je u~io u medresi2 predjednim ~uvenim muderisom3 i dobrim~ovjekom. A taj je muderis imao jednojanje, pa bi ga svaki dan zaklao, ispekaoi pojeo sa Nasrudinom i ostalim

u~enicima, a zatim bi sakupio sve kosti, o~itao nekakvumolitvu i janje bi se opet stvorilo zdravo i ~itavo - te biga opet sutra pojeli. Jednom taj muderis zakasni, au~enici ne mogav{i ~ekati dok do|e, zakolju janje i poje-du ga, ali nijedan nije znao molitvu, da opet janje oìvi.Do|e muderis i vidi ih sve snu`dene.

- [to vam je? - zapita ih, a zatim se prisjeti i re~e:- A gdje je janje?Oni svi {ute i oklempili u{i.- [to si ti radio? - upita jednog u~enika.- Ja sam ga zaklao - odgovori on.- Dabogda i tebe zaklali! - prokune ga muderis pa se

okrene drugome:- A {to si ti radio?

- Ja sam ga oderao.- Dabogda i tebe oderali! A {to si ti radio? - okrenu

se tre}em.- Ja sam ga pekao.- Dabogda i tebe pekli!Tako je muderis pitao, oni mu odgovarali, a on ih

onda proklinjao. Najposlije se okrene Nasrudin-hodì:- A {to si ti, bolan Nasrudine, radio?- Ja se, Boga mi, efendija, smijao.- E dabogda se i tebi smijali!I sve molitve muderisove Allah usli{i. Prvog u~enika

zaklali hajduci, drugi izgorio, tre}i se satro, i tako sveredom, a mi se Nasrudin-hodì evo danas smijemo, jer gaje njegov hodà tako prokleo.

Nasrudinove godine

Netko }e upitati Nasrudina, dok je dje~ak bio:- Ili si stariji ti, ili tvoj brat?- Pro{le godine kazivala mi je majka - odgovori Nasr-

udin - da mi je brat stariji od mene za godinu dana. Potome ra~unu danas izlazi, da smo istih godina.

61BEHAR 97

TURSKE PRIÊ

S turskog preveo AAlliijjaa BBeejjttii}}

Turske pri~e

1 Ovoj tekst uzet je iz srpsko-hrvatske verzije; sadrì osebujno narodnoshva}anje o postanku tih brojnih {aljivih pri~ica, i stoga se ovdjeprenosi u cjelini iz zbirke "Nasrudin-hodà", {to ju je izdao M. B.Kalajdì} u Mostaru god. 1928.

2 Srednje u~ili{te 3 Profesor medrese

NN

Nasrudin-hodà u~i zanat

Maloga Nasrudina dala majka na zanat jednom kazazu4.Nasrudin i{ao i u~io iz dana u dan pune dvije godine ijednoga dana re}i }e mu majka:

- E sine, kaìder mi, {ta si sve nau~io.- S tvojim blagoslovom ve} sam prevalio polovinu za-

nata i za to vrijeme nau~io drije{iti uzlove. Ostala mi jejo{ ona druga polovina, a i ta se sva sastoji od samihuzlova. A i to }u ja za nekolike godine s tvojom dobro-tom valjano savladati!

A na mene prokletstvo Bo`je

U mladim godinama izi|e hodà jednog prolje}a u {etnjusa svojim drugovima. Mjesto, na koje bijahu stigli, bje{etako lijepo da se nijedan nije mogao rastaviti od njega.Netko stoga predloì da se i sutra na|u na tom istommjestu i da svaki ponese pone{to od ku}e.

- Ja }u donijeti burek - javi se jedan.- Na mene neka otpadne janje}e pe~enje.- Na mene vo}e.- A na mene prokletstvo Allaha i Pejgambera5 - javi

se najposlije i Nasrudin - samo ako ne bio uz vas, makarovo go{}enje i ~itav tjedan trajalo!

Velike su pogre{ke

U hodìnim mladim danima bilo jedno vrijeme zabra-njeno nositi oru`je. A Nasrudin idu}i u medresu ponesejednom pod dùbetom6 toliki jatagan,7 da mu je kraj vi-rio ispod skuta. U putu to udari u o~i gradskom suba{i,8

pa }e srdito Nasrudinu:- Zar tebi nije poznata sudska zabrana? [to }e ti to-

liki no`, pa jo{ u po bijela dana?A Nasrudin posve smireno odgovori:- Ovim ispravljam pogre{ke u knjizi kad u~im.

- [ta ti meni pri~a{? - razbjesni se suba{a. - Zar se to-likim predmetom ispravljaju pogre{ke?

- Ah, po{tovani aga - do~eka Nasrudin - kolikih pog-re{aka ima sve u knjigama, ovaj je jatagan jo{ malen,premalen!

U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!

Hodà se oènio i uo~i svadbe pozvao prijatelje na ve~eru.Svi jeli i pili do mile volje, a hodù potpuno zaboravilipozvati. Hodà tako ostao bez zerdeta,9 svog najmilijegjela, pa se naljuti i strugne iz ku}e. A kad bi vrijeme, daNasrudina uvedu u |erdek10 mladoj, stado{e ga traìti, aliNasrudinu nigdje ni traga. Izi|u potom napolje, rastr~a{ese na sve strane, i najposlije ga sa hiljadu muka na|unegdje podaleko od ku}e. S~epaju ga za jaku i vrate ku}i.

- Hodi, du{o, gdje si vi{e? - do~eka tu netko od rodbine.- Evo ~itava dva sata kako te traìmo da ulazi{ u |erdek.

- [ta se to mene ti~e? - do~eka namrgo|en hodà. -U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!

Kadijina sjena

Ode hodà kadiji u Konju i zamoli ga da ga negdjepostavi kadijom. A kadija mu odgovori da nema nijednogslobodnog mjesta. Hodà onda zamoli kakvu bilo slu`buu sudu, ali {to je god traìo, kadija sve iznosio nekakverazloge i odbijao ga. Naposljetku hodà prozbori ovako:

- Po{tovani efendija! Kad ste vi tako skloni premameni, i kad mi obe}ajete prvo slobodno mjesto, ja }u vaszamoliti za jedno posve prazno mjesto, koje nitko netraì. Od te slu`be sudu ni narodu ne}e biti nikakve{tete, a vama }e od mene biti velika pomo}: izvu}i }u vasiz te{kih sporova koje ne mognete sami rije{iti.

- Dobro. A koja je to slu`ba?- Da me imenuje{ svojom sjenom. Kadiji se dopade taj

naslov.- Hajde - re~e potom on - imenujem te kadijskom sje-

nom! Eto ti ta tamo odaja!I hodà ozbiljno nastupi na svoju du`nost. U|e u

odaju i zasjede u jedan ugao. Preda se stavi jedan san-du~i}, a na njega opet pisa}i pribor i ne{to papira. Bio je

62 BEHAR 97


4 Obrtnik, koji plete od svile i vune razne sitne predmete za ukras odje}ei konjske opreme

5 Tu se misli na vjerovjesnika Muhammeda a.s.6 [iroka, sprijeda posve otvorena i do ~lanaka duga kabanica7 Veliki no`, malo nakrivljen na vrhu, koji se u koricama nosi za pojasom8 Upravitelj javne sigurnosti u jednom mjestu, isto ono, {to i valija u ara-

pskim pri~ama

9 Slatko hladno jelo (kompot) od riè, meda ili {e}era i vode10 Odaja ili lo`nica u koju se svode mladenci prve bra~ne no}i

vrlo vrijedan. Svaki je dan dolazio rano ujutro i radio po~itav dan.

Jednoga pak dana do|e pred kadiju nekakav ~ovjek iza jaku dovu~e svoga protivnika na su|enje.

- Efendija - odmah }e onaj prvi - ovaj mi ~ovjek ne}eda plati moju zaradu.

- Kakvu zaradu? [to ho}e{ od toga ~ovjeka?- Ovaj ~ovjek iscijepao je bogata{u Sara~uddin-efen-

diji trideset tovara drva. A kad god je on sjekirom udarioja sam svaki put vikao prema njemu: "Han! Hah!" Takosam tro{io snagu i pomagao mu da brè svr{i posao. Onje, me|utim, malo~as uzeo novac, a meni za moj trudnije ni pare dao.

Kadija upita drugoga ~ovjeka, je li tako bilo, a on ka-è da jest. Kadija nije znao {ta bi radio u tome slu~aju ina|e se u velikoj neprilici. Najednom mu pade na um"Kadijina sjena", pa }e onom prvom ~ovjeku:

- Ja u tu stvar ne}u ulaziti. To vi svr{ite kod"Kadijine sjene", eto tamo u pokrajnjoj odaji.

I glavni sudski pozivar odvede ih hodì. Akadija bio vrlo znatièljan, pa stane iza zavjeseslu{ati, kako }e spor pred hodòm te}i.

Tuìlac izloì pred hodòm sve onako kakoje rekao i kadiji. A hodà }e na to:

- Tako je. Pravo je na tvojoj strani. Sjediprijeko! Zar da se i ti, dok je on cijepao,umara{, a on sav novac da uzme sebi?Moè li to biti?

- Aman, efendija - sko~i drugi ~o-vjek - ja sam drva cijepao! Kakvoon ima pravo {to je samo stajao igledao kako se ja mu~im?!

- [uti! Tvoja to pamet nemoè doku~iti! - okomi sehodà na nj. - Brzo mi done-site sarafsku plo~u!11 - naredipotom pozivarima.

A kad ovi plo~u doneso{e,hodà uze sav novac od ~ovjekakoji je cijepao drva i stade jednupo jednu ak~u12 bacati s visokana plo~u. Jasno se ~uo zveket

novca. Kad je sve izbrojio, upita tuìoca:- Jesi li ~uo zvek novaca?- Jesam.- Eh, ti onda uzmi taj zvek, a novac pripada onom tko

je radio. Evo, uzmi i ti svoje pare!

Moè li ~ovjek sam sebe ugristi za uho?

Kad je hodà bio kadija, do|o{e mu dva ~ovjeka, pa }ejedan tuìti hodì drugoga:

- Ovaj me ~ovjek ugrizao za uho.- Nije istina, efendija, nego se on sam ugrizao -

branio se tuènik.- Pri~ekajte malo, sad }u vam

presuditi.Rekne to hodà, pa u|e u svoju

ku}u i pravo u jednu posebnu odaju."Da vidim, moè li zbilja ~ovjek sam

sebe ugristi za uho" - veli tu on pa stanenatezati uho, i zavijaju}i usta prema uhupadne na le|a i udari se malo u glavu.Poveè odmah glavu nekakvim platnom

i pravo u sudnicu. Ponovo u|o{e ona dva~ovjeka, pa }e odmah tuìlac:

- Po{tovani kadija, reci pravo, moèli uop}e ~ovjek sam sebe za uhougristi.

- O, kako da ne! - do~eka hodà.- Ugristi, sinko, ugristi, pa jo{ pasti iglavu razbiti!

Hodà u progonstvu

Hodìna k}i u{la jednom uku}nu smo~nicu, da ne{touzme, kad ima {to vidjeti:iza jednog velikog kr~agasakrio se i leì hodà.- O~e, {ta radi{ tu?

- A {to bih radio, k}erko!Pobjegao od ruku tvoje majke daovamo u tu|ini u miru umrem, ilibar da se nje rije{im.

63BEHAR 97

TURSKE PRIÊ

11 Kamena plo~a, na koju saraii (mjenja~i nov-ca) bacaju metalni novac i po zveketu ispitu-ju njegovu ~isto}u.

12 Mali i najstariji turski srebrni novac, a imejoj zna~i bjelica. Vremenom joj je teìna, aprema tome i vrijednost sve vi{e opadala. Uosamnaestom stolje}u potisnuo ju je izprometa gro{.

64 BEHAR 97


Hodìna tvrdoglavost

Dodijalo hodì hraniti magarca, pa }e re}i èni:- Odsada ga ti prigledaj.Ali èna ni da ~uje o tome. Nasta prepiranje, sva|a, i

na kraju se u svome inatu zareknu: tko prvi progovori,onaj }e se i brinuti za magarca.

Hodà se odmah povu~e u kut, te je sate i sate {utio.A èni opet {utnja dojadila te ostavi ku}u i ode u susjed-stvo. Zadràla se tamo do samoga mraka. A kad se ve}za~u i ezan13 na dàmiji, ispri~a susjedama svoju dogo-dov{tinu s hodòm, pa }e potom:

- Velik ti je ono ina~ija! I skapat }e od gladi, a ne}eprvi progovoriti. Da mi je poslati mu makar }asu14 ~orbe.

Rekne tako hodìna ̀ ena pa dadne nekom dje~aku }asus ~orbom i po{alje ga ku}i. Ali kad je ono èna oti{la sus-jedama, uvu~e se u ku}u lopov i pokupi sve {to mu je doruku do{lo. Najposlije u|e i u sobu, u kojoj je hodà sjedio.Hodà u uglu - sjedi, a ni najmanje se ne obazire na ono-liko prevrtanje po ku}i. Isprva se lopov prepla{io, ali kadvidje da je hodà posve miran, da ne}e ~ak ni rije~i da pro-govori, i da sjedi kao okamenjen, re~e da je uzet i po~e nanjegove o~i grabiti sve do ~ega je do{ao. A hodà jednako{uti kao zaliven. Najposlije }e lopov: "Skinut }u mu i tur-ban s glave, da vidim, ho}e li tada progovoriti." [to mislio,to i u~inio. Pokupi jo{ one ostale stvari i put pod noge.

Lopov tek izi{ao iz ku}e, a eto ti dje~aka s ~orbom.Hodà jednako sjedi u uglu i {uti kao kamen.

- Evo, poslali su vam ~orbe - re~e mu tu dje~ak.A hodà htio ipak da nekako kaè za kra|u, i da mu

je ~ak i turban s glave odnesen, te zvizne i na~ini rukomtri kruga oko sebe, a onda pokaè prstima na svojuglavu.

A dijete je taj znak ovako shvatilo: "Obnesi ~orbu triputa oko moje glave, a potom mi je izlij na glavu." I takodijete doista i u~ini. Hodìna se glava podobro popari. ôr-ba mu se cijedila preko lica, o~iju, kose i brade, a on ipakne daje od sebe ni glasa. Dijete se okrene i ode. Do{av{i ku-}i ispripovjedi da je {irom otvorena kapija, ~ak dolafi15 isanduci, a unutri sve ispreturano i po ku}i razbacano. Ka-za jo{ i to {ta je bilo i s ~orbom. Hodìna èna odmah seprisjeti jadu i ko bez du{e dotr~a ku}i. Kad vidje svu tu nes-re}u, ne bi joj nimalo vi{e do {utnje, pa vrisnu na hodù:

- Aman, efendija, {to ovo sve zna~i?!- Idi ti poloì magarcu. Progovorila si prva i inatu je

do{ao kraj!

Hodà i njegove ène

Imao hodà dvije ène. Jednoga dana do|u mu obadvijei zapitaju:

- Koju od nas dvije vi{e voli{?- Obje jednako, ja kako - odvrati hodà hote}i se

izvu}i, a da nijednoj ne u~ini naào.A mla|a }e èna na to:- Efendija, kad bi, na priliku, obje bile u ~amcu na

ak{ehirskom jezeru, a i ti me|u nama, pa se ~amac pre-vrnuo, koju bi prije spa{avao, stariju ili mla|u?

Hodà se zamisli, kao da se nesre}a toboè i dogodi-la, pa }e starijoj èni:

- Zna{ li ti imalo plivati?

Koju vi{e voli{?

Imao hodà dvije ène, i svakoj ponaosob donio po plavumaramu.

- Sakrij - rekao on tom prilikom svakoj - i ne pokazujsvojoj ino~i. To ti je znak moje ljubavi.

Jednoga, me|utim, dana obje navale na hodù i sta-nu pitati:

- Koju od nas vi{e voli{? Za koju ti srce vi{e bije?- Za onu kojoj sam donio plavu maramu - do~eka ho-

dà bez imalo premi{ljanja i time zadovolji i jednu i drugu.

Podjela posla

Nekim slu~ajem pojavila se vatra u hodìnoj ku}i. Jedankom{ija odmah otr~i i na|e hodù u ~ar{iji.

- Aman, efendija! Tr~i! Ku}a ti gori! Ja kucao na kapi-ju i kucao, a iznutra nikakva glasa. Tr~i, dok ima jo{ nade!

- Vjere mi, bratac moj - do~eka hodà posve ravnodu{-no - ja sam podijelio sa svojom ènom sve ku}ne poslove,i sad sam ba{ miran. Ja sam uzeo na se da zara|ujem i do-nosim u ku}u, a ona se opet obavezala da radi unutra{njeposlove. Ako ti nije {togod te{ko, oti|i mojoj èni i njoj tito reci. Ja se ne mije{am u njezine poslove!

13 Poziv vjernicima na obavljanje molitve {to ga objavljuje mujezin s mu-nare pet puta na dan: rano izjutra, na podne, na sredini izme|u pod-neva i mraka, neposredno po zalasku sunca i do dva poslije toga.

14 Bakren i kositrom prevu~en sud koni~na oblika, u kojem se iznosi natrpezu obi~no juha, ali i druga ìtka jela.

15 Uzidani ormari}i za svakida{nje ku}ne potrep{tine.

65BEHAR 97

TURSKE PRIÊ

Ima{ pravo, èno!

Hodà se oènio i ve} u tre}em mjesecu braka èna muosjeti poro|ajne znakove i odmah zatraì primalju. A ho-dà ho}e da poludi...

- Koliko ja znam ène ostalih ljudi ra|aju tek kad na-vr{e devet mjeseci. [ta to zna~i?

- A {ta zna~i? - srdito }e èna na nj. - Pa zar nemadevet mjeseci? Na moju du{u, ba{ si pravi smu{enjak! Takoliko ima, ~ovje~e, kako sam ja do{la k tebi?

- Zar nije tri mjeseca? - Jest. A ti si mene uzeo prije tri mjeseca, to je {est, i

tri mjeseca kako nosim dijete - eto devet!Hodà na to razmi{ljaj, premi{ljaj, i najposlije zavi~e:- Ima{ pravo, èno! Takvo ra~unanje do u tan~ine ne

ide u moju glavu. Oprosti, pogrije{io sam!

Kad na jednu postelju legne ~etvoro...

Umrla hodìna èna, i on onda uzeo nekakvu udovicu. Svremena na vrijeme pri~ao joj nadugo i na{iroko o ljepotiprve ène, pa se u tome pri~anju i èna zanijela i po~elapri~ati hodì o vrlinama svoga prvog ~ovjeka. Jedne no}ipri~aju o tome na postelji uzdignutoj na minderu16 a ho-dì se ne{to stisne pri du{i i gurne laktom ènu. Onapade na pod i podobro se udari u ruku. @estoko se razb-jesni. Ujutro odmah ode ocu i potuì mu se na hodù.Ali otac bio pametan i zreo ~ovjek, pa ne htjede dràtini{ta do njezinih rije~i, nego upita hodù o svemu tome.

- Sad }u ja tebi izloìti sve - veli mu hodà - pa sudi,kako je pravo. Leìmo na postelji na minderu ja i mojapokojna èna, to je dvoje, sada{nja moja èna, troje, injezin pokojni ~ovjek, ~etvoro. E moè li na jednu po-stelju stati ~etvoro? Naravno da ne moè. A ona se nala-zila upravo na kraju i, dabome, pala na pod s vikom itutnjavom. E ima li, reci, ikakve moje krivice u tome?

Nemoj ga samo meni pokazivati

Hodù prevarili i doveli mu vrlo ru`nu ènu. Ujutro sehodà brè-bolje obu~e i po|e bjeàti na ulicu, a èna sestane maziti i pitati hodù:

- Efendija, kome od tvoje mu{ke rodbine mogu po-kazati svoje lice?

66 BEHAR 97


16 Minder je neka vrsta divana od dasaka, {irok do 1 m, a proteè se du`~itava ~eonog zida, a negdje se produljuje jo{ uz oba postrana zida sobe.

A hodà do~eka:- Janje moje, ne pokazuj ti njega meni, a drugome

kako god ho}e{.

Dok upita magarca

Jednoga jutra do{ao hodì kom{ija i moli od njega maga-rca, da obavi nekakav posao.

- Dok ga upitam - odgovori mu hodà. - Ako on ho-}e, ja ne branim.

Rekne tako pa ode unutra, malo se zadrì i do|e natrag:- Pitao sam magarca. Ne}e! Jo{ mi veli: "Ti mene

daje{ kojekakvim strancima, a oni ne samo {to mene pou{ima tuku, nego jo{ i tebe psuju."

Kad ni{ador ugrize

I{ao hodà jednoga dana u {umu po drva i magarac munikako ne}e uzbrdo.

- Hodà - re}i }e mu tada netko - uzmi malo ni{adora17

pa natrljaj magarca ispod repa i vidjet }e{ kako }e tr~ati.Hodà to poslu{a i u~ini, a magarac iz sve snage

nadadne tr~ati.A kad se hodà vra}ao iz {ume ku}i i on osjeti u sebi

nekakvu nemo}, umor, te i on uze isti onaj lijek. Kako senatrlja, tako odmah i navali tr~ati i prije magarca do|eku}i. Dotr~a, a ne moè nikako da se zaustavi, pa stanekruìti oko ku}e. Ugleda ga èna i u ~udu stane pitati:

- Efendija, {ta je to bilo od tebe?- @eno - do~eka hodà u trku - ako me èli{ sti}i, natr-

ljaj se i ti malo ni{adorom!18

Magarcu vjeruje, a hodì ne vjeruje

Jednoga dana zamoli susjed od hodè magarca, da ne{topretjera.

- Nije kod ku}e - kaè mu odmah hodà.Hodà to tek izusti, a unutra, gle, stade magarac revati.- Efendija - preuze sad susjed - veli{ da ti magarac

nije kod ku}e, a ~ujder kako unutri reve!

67BEHAR 97

TURSKE PRIÊ

17 Salmijak, amonijumni klorid.18 Poznata je i druga verzija te pri~e, a zavr{ava se ovako: Hodà dotr~i ku}i

prije magarca, a nikako da se zaustavi, pa ga èna stane u ~udu pitati {tomu je, a on joj do~eka: "[to je bilo, bilo je! Ja otr~ah na jezero, a ako imagarac ovuda nai|e, kaì mu neka i on traì glavi spasa kako zna!"

- Boè! Boè! Ja Hu19 — stade hodà mahati glavom.- Ba{ si ti ~udan ~ovjek! Vjeruje{ magar~evu revanju, ane vjeruje{ bijeloj bradi i mojim rije~ima!

Hodìne muke s magarcem

Doveo hodà na pazar magarca i dao ga telalu,20 da gaproda. Pri|e kuipac magarcu i htjede saznati koliko mu jegodina, pa ga uze za vilicu da mu vidi zube, a magarac gau isti ~as ugrize za ruku. ôvjek stane grditi i psovati ma-garca. Do|e drugi kupac i razgledaju}i magarca zadignemu rep, a magarac se ritne i udari potkovom u debelo me-so. I taj ~ovjek stane psovati i proklinjati i {epaju}i ode da-lje. A telal onda do|e hodì i dovede mu magarca:

- Moj efendija, ovoga ti magarca nitko ne}e uzeti:ako mu do|e{ sprijeda, ujede zubom, a pri|i mu odos-traga, ubi nogom.

- Ih - do~eka na to hodà - pa ja ga nisam ni doveoda ga prodam, nego da svijet vidi i razumi, {ta ja sve s nji-me kuburim!

ûdno zadovoljstvo

Hodà izgubio magarca, pa ga traìo, a sve ne{to zahvalji-vao Bogu. Upita{e ga, za{to to zahvaljuje, a on odgovori:

- Zahvaljujem {to se nisam zadesio na magarcu. Dasam ne{to bio na njemu i ja bih se izgubio.

Hodìno zadovoljstvo

Jednom hodà izgubio magarca, pa po ~ar{iji i trgu vi-kao:

- Tko mi na|e magarca dat }u mu ga zajedno sularom i samarom uime nagrade!

- Hodà-efendi - do~ekaju ljudi - kad poklanja{ maga-rca zajedno s opremom, svejedno ti je i kad ga na|e{: i ta-ko i tako ti je izgubljen.

- Varate se - isprije~i se hodà - zar vi ne shva}ate,koliko ima zadovoljstva u samoj rije~i "na}i"?

Za mazginom pame}u

Uzja{e hodà na ne~iju mazgu, ali joj u nekakvoj ùrbi nenataknu dèm na vilicu. A mazga bila vrlo tvrdoglava i ho-dà je nikako ne moè okrenuti pravim putem. I dok je ontako jahao posve drugim putem, susrete ga prijatelj i upita:

- Hodà, kamo ja{e{?- Onamo, kamo me mazga odnese.

Hodìna ~ovje~nost

Natovario hodà magarca drvima, a onda i on jo{ uzjahaona nj, noge uvukao u stremene i stajao onako na nogama.Opazi{e uli~na djeca kako tako hodà ja{e, namignu{ejedno drugome i po|o{e za hodòm. Izglasa mu se smijali.Najednom }e jedan i predbaciti hodì takav postupak:

- Hodà-efendi! Za{to ne sjedne{ na magarca i lijepone ja{e{?

- Imate li vi imalo srca, djeco? Nije zar magarcu dosta isam tovar, nego da i ja jo{ svalim svoju teìnu na njega, a?Zar nije ~ovje~nost di}i noge sa zemlje i odi}i se od sapi ma-garca?

Hodà poznaje ukradenu uzdu

Netko ukrade vezenu uzdu s hodìna magarca. Hodàonda uhvati magarca za u{i i dovede ga ku}i. Do nekolikodana ugleda onu istu uzdu na glavi ne~ijeg magarca. Po-gleda zaprepa{teno jednom u glavu, a jednom opet u tije-lo, pa rekne:

- Glava ovoga magarca moja je, samo se ~udim, kakomu se tijelo ne{to promijenilo.

Ako ima{ pameti, tr~i pravo u jezero!

Jednoga dana natovario hodà na magarca gevena,21 pa}e sam sebi: "Boè mili, da li sirovi geven moè goriti kaosuhi?" Re~e to pa izvadi kresivo i prinese jednom kraju,a vatra ti, uz pomo} jaka vjetra, odjednom obavi ciotovar. Nasta stra{no pucketanje, izvi se prema nebu pla-men. Jadna ìvotinja udari u trk, stade revati i ritati sena sve strane. Hodà uvidje, da ga ne moè vi{e sti}i, a i

68 BEHAR 97


19 Dervi{ki poklik na arapskom koga Turci mnogo upotrebljavaju, a zna~i:O, Boè!

20 Gradski slu`benik koji objavljuje po naredbi vlasti i druge novosti, austo trgova~ki posrednik ili me{etar na javnim dra`bama. O njemu se~esto govori u Nasrudin hodìnim {alama. 21 Divlja graorina (astragalus cicer L).

da ga stigne, ne moè mu pomo}i, pa }e iz sveg glasamagarcu:

- Ako ima{ malo pameti, tr~i pravo u jezero!

Hodà i Timurlenk22

Jednoga dana stavi hodà na veliku tevsiju23 cigle tri {ljivei ponese ih na glavi na dar vladaru Timurlenku. I{ao hodàputem, a {ljive kruìle po praznoj tevsiji sad tamo, sad amo.

- Lijepo sjedite, ne igrajte se! Sad }u vas pojesti! - go-vorio hodà vi{eput, ali se {ljive jednako valjukale. Hodàse najposlije razljuti i pojede jednu, pa drugu, i tako vla-daru Timurlenku preda samo jednu {ljivu. A Timurlenku tobi rijedak darak i hodù bogato obdari.

Za nekoliko dana hodà stavi u ko{ podosta repe iponovo ponese Timurlenku. U putu ga vidi neki ~ovjek ina njegovo pitanje kud }e s repom hodà odgovori da jenosi na dar Timurlenku.

- Bolje bi pro{ao da mu mjesto repe odnese{ smokava- kaè mu onaj ~ovjek.

Hodà ga poslu{a i istrese repu, a uzme nekolike oke24

najljep{ih smokava, i ravno pred Timurlenka. A Timurlenkse tada prigodio ne{to ljut pa naredi svojim sustolnicima idvorjanima, da svaku smokvu omlate o hodìnu glavu. Ioni ti stado{e ga|ati hodù. A kad bi god koja smokva ho-dù pogodila, on, umjesto da vi~e od udarca, kli~e iz sve-ga glasa:

- Hvala ti, Boè! Hvala ti na tvojoj dobroti i daru! Sadtek shva}am blagoslov onoga razgovora!

ûje to Timurlenk pa s ~u|enjem hodù upita:- Hodà, na ~emu to zahvaljuje{?- Padi{ahu25 - do~eka hodà - ja sam tebi najprije bio

ponio nekoliko oka repe, ali me jedan ~ovjek - neka jeblagoslovljen! - odvrati od toga. Da sam donio repu, {tabi sad bilo od mene? Sta bi sad bilo od moje glave, odo~iju! Dosad bi hiljadu komadi}a od mene bilo!

U Ak{ehiru guske s jednom nogom

Jednom hodà ispe~e gusku i ponese je vladaru Timurle-nku. Ali u putu nikako ne mogne odoljeti èlji za pe~enimmesom, i on ti otkine jednu nogu i odjednom je pojede,pa ode vladaru i preda mu tako krnjav darak. Timurlenkuodmah udari u o~i, da guska nema jedne noge, pa }e Nas-rudinu:

- Hodà, a gdje je druga noga?- E - do~eka hodà posve hladnokrvno - pa guske

kod nas u Ak{ehiru imaju samo jednu nogu. Ako ne vje-ruje{, pogledaj one guske eno onamo na ~esmi.

U taj mah uistinu se na ~esmi iskupile guske poradisun~anja, pa jednu nogu podvukle, a glave za vukle podkrila. Vladar pak pogleda kroz prozor i opazi, da guske do-ista stoje samo na jednoj nozi. Timurlenk tada naredi svo-jim ljudima, da popla{e guske, a ovi ti prihvate za kolje paput gusaka. Guske ti onda otpuste onu drugu nogu, pakud koja, a ovamo Timurlenk odmah dozove hodù pro-zoru i rekne mu:

- Hodà, ti meni laè{. Gledaj, guske imaju dvije noge.- Ih - do~eka na to hodà - da tebe potjeraju onim

kolcem, bjeào bi i na ~etiri, a ne na dvije noge!

Koliko vrijedi Timurlenk?

U{ao hodà s Timurlenkom u hamam da se okupaju. Ski-nuli sa sebe haljine i ostali samo s prega~om oko tijela. Ta-da }e Timurlenk upitati hodù:

- Da sam ja sad ne{to rob, {to misli{, koliko vrijedim?- Pedeset ak~i - odgovori Nasrudin.- Zlobni~e jedan! - raspali se Timurlenk. - Ta sama

prega~a na meni vrijedi toliko!- Znam, znam - dokazivao mu hodà - pa ja i jesam

mislio na vrijednost prega~e.

69BEHAR 97

TURSKE PRIÊ

22 Nije historijski sigurno utvr|eno da je Nasrudin-hodà uop}e kada ìvio.U turskoj literaturi, me|utim, imaju dvije verzije o vremenu kada jemogao ìvjeti nosilac tih brojnih {ala. Jedna ga stavlja u trinaesti vijek idovodi u vezu sa seldù~kim sultanom Alaeddinom, koji je ìvio i vladaou tome stolje}u, a druga, mnogo ra{irenija, kazuje da je Nasrudin-hodàìvio u doba sultana Jildirum Bajezida i velikog azijskog osvaja~aTimurlenka, dakle, potkraj ~etrnaestog i na po~etku petnaestog stolje}a.O velikoj ra{irenost te druge verzije govore upravo brojne pri~e oNasrudin-hodì i Timurlenku.

23 Posve plitki bakreni kuhinjski sud za pe~enje, kru`nog oblika i prom-jera do 1 m.

24 Mjera za teìnu — 1280 grama.25 Car, sultan.

70 BEHAR 97


Kako Bog nikad ne odbija dobro srce

jednoj zabitoj kasabi ogromnog Os-manskog Carstva ìvjela je i mala jevre-jska zajednica, siroma{na kao i kasaba ukojoj je na{la uto~i{te. Rabin koji je vo-dio zajednicu uvijek je u svojim propo-

vijedima nastojao podvu}i kako Bo`je misli nisu na{emisli - i kako na nebu ono {to nama izgleda va`no moèbiti sasvim neva`no - dok ono na {ta mi ne obra}amopa`nju moè biti upravo najva`nija stvar na svijetu. @e-le}i odgojiti svoju pastvu u pravim vrijednostima Tore, aistovremeno èle}i im pruìti i utjehu u njihovoj bijedi isiroma{tvu - rabin je stalno podvla~io kako na nebu negledaju na koli~inu (jer sve je i onako vlasni{tvo Tvorca)prinosa - nego na ~isto}u srca i namjere prinositelja.Podvla~io je da biblijski Kralj David, koji je bio mo}anvladar, nije molio od Boga da mu podari mo}, slavu, bo-gatstvo, nove provincije i robove - nego samo srce ~isto

i duh prav - kao {to stoji zapisano u Psalmu pedeset iprvome: "Srce ~isto stvori mi Boè, i duh prav obnovi uutrobi mojoj“. Iz Subote1 u Subotu rabin je ponavljaostihove pedeset i prvog Psalma po kojima je "`rtva Boguduh skru{en“ - a "srce slomljeno i poti{teno Bog neodbacuje“.

Me|u vjernicima, koji su pribivali subotnjim propovije-dima, nalazio se i Mu{on, stariji prostodu{ni i siroma{niJevrejin koji je ̀ enu i tri neudate k}eri izdràvao hamalskimradom. Oduvijek je Mu{on osje}ao potrebu da ne{to u~iniza Boga, ne{to veliko poput onih ~asnih muèva iz Biblijeo kojima je slu{ao i ~itao - ali znao je Mu{on da priliku zatakvo {to ne}e imati. Ne on i ne ovdje. Na koncu, ko je bioMu{on - najobi~nij hamal, a i ko je vidio da se takva juna-{tva i bogougodni podvizi de{avaju u tamo nekoj Bosni.Takve su stvari de{avale u bolja vremena, boljim ljudima ina boljim mjestima. - On, Mu{on nije imao sre}e, rodio se

71BEHAR 97

SEFARDSKE PRIÊ

EElliieezzeerr PPaappoo**

Sefardske pri~e*

UU

* Sefardi (hebr.): [panjolac, u hebrejskom jeziku ovaj termin ozna~ava {pa-njolske Jevreje kao posebnu etni~ko-kulturnu skupinu koja ve} vijekovi-ma ne ìvi u [panjolskoj - tako i ìtelje suvremene [panjolske bez obzi-ra na njihovo etni~ko porijeklo ili vjersku pripadnost. U drugim jezicimaovaj termin se odnosi isklju~ivo na {panjolske Jevreje. U mnogim jezici-ma izvorni hebrejski termin je prilago|en glasovnim uzusima jezika do-ma}ina - recimo na{a prilago|enica: Sefard, ili engleska: Sefardi. Ovdjeje rije~ o pri~ama koje su proistekle i bogate sefardske kulture u Bosni iHercegovini. Naime, Sefardi su nakon progonstva u [panjolskoj na{liuto~i{te u Bosni i Hercegovini, tada{njem Osmanskom carstvu.

** Autor je sefardski rabin ro|en u Sarajevu. Napisao je nekoliko knjigapripovijedaka i jedan je od rijetkih predstavnika pisane sefardske rije~i

na prostorima biv{e Jugoslavije. @ivi i radi kao sveu~ili{ni profesor u Je-rusalimu. Hvale vrijedan je njegov rad na prou~avanju Ladina, te boga-te knjièvnosti stvorene na tom jeziku - predaje sefardsku kulturu iknjièvnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu i zamjenik je direk-tora Mo{e David Gaon Centra za istraìvanje Ladino kulture, koji nosiime jednog od izraelskih pionira u ovom nau~nom polju - koji je pori-jeklom bio Travni~anin.

1 [abat (hebr.): Subota, najve}i jevrejski praznik. Na {abat je strogo zab-ranjeno obavljanje bilo kakvog posla. Poslovi koje je zabranila sama Us-mena Tora nazivaju se avot melahot (prototipovi poslova) - i ima ih tri-deset i devet. Rabinsko zakonodavstvo zabranilo je i poslove koji pro-isti~u iz ovih trideset i devet - ili podsje}aju na njih.

kao niko i ni{ta i kao takav }e i umrijeti. Nije se radilo o to-me da je Mu{on bio ~astohlepan i da je htio ovjekovje~itivlastito ime. - Naprotiv, bio je spreman na potpunu ano-nimnost. Njegovo djelo trebalo je samo da bude iskaz nje-gove sna`ne vjere i njegove ogromne ljubavi za Onog kojinas je posvetio svojim zapovijedima i dao nam Toru. Takoje mislio na{ dobri Mu{on i takve je misli teglio sa svojimsepetom uzbrdo i nizbrdo, iz godine u godinu - a onda jeodnedavno haham2 po~eo govoriti o tome kako Bog nezahtijeva ni{ta drugo nego srce, i kako je `rtva Bogu ~istosrce, i kako takvu `rtvu Bog ne odbija - i tra~ak nade ozariMu{onovo lice. Nije sve izgubljeno, mislio je, niti je sveuzalud. Mogu}e je u~initi ne{to {to Bog cijeni. Samo... gdjeda siroti Mu{on, koji ni Subotom nije jeo mesa, na|e srce?Gdje da namakne pare da kupi ~isto srce, bez loja, dobrosrce, srce kakvo Bog voli?

Ali, vrijedilo je poku{ati, stoga se Mu{on prihvati poslas nekom novom snagom. Revnost koja je izbijala iz njego-vih o~iju i obnovljena snaga ve} ostarjelog hamala kao dasu imali neku magi~nu mo} - i, malo po malo, po~e{e pa-dati novi poslovi. U petak, uo~i Subote, Mu{on po ko znakoji puta prebroji sedmi~ni utràk - pa uvidjev{i da se nijeprevario u ra~unu - nego da je suma dostajala i za teku}etro{kove i za kupovinu srca, sav ozaren otr~a obrednomkolja~u od kog zatraì da mu zapakuje jedno dobro i ~istosrce bez loja s kojim, onda, otr~a u sinagogu i, u trenutkukad je posluìtelj sinagoge iza{ao da sapere sinagogalnodvori{te, otvori vrata Ehala (hebrejski: Ormar Svetinje ukom se ~uvaju svici Tore) i poloì svoje srce, pokloniv{i seduboko do zemlje. Nakon {to se Mu{on neprimjetno iskraoiz sinagoge, Lija~o, posluìtelj koji je jedini bio siroma{nijii od samog Mu{ona u|e da pripremi svitak za sutra{nje ~i-tanje - pa kad u Ehalu na|e zapakovano srce suze mu na-vrije{e na o~i. Ko je rekao da Bog ne ~uje molitve? Evo, ne-koliko mjeseci kako mu èna dosa|uje prigovorima kakodjeca i ne znaju {ta je [abat, kako nikad mesa nisu okusila- i dobri Bog je ~uo njegove molitve i u~inio mu o~igledno~udo. U dva je doma te Subote vladala posebna atmosfera,u Lija~ovom zbog nezasluène nagrade - a u Mu{onovomzbog kona~no utaène revnosti. Jedino {to je pomu}ivaloMu{onovu radost bila je sumnja da bi njegova `rtva moglabiti odbijena. Sutradan, kada je prilikom javne slu`be otvo-ren Ehal da bi se izvadio svitak Tore, Mu{onu stade srce,uspinjao se na prste da vidi {to je bilo s njegovom `rtvom- pa kad uvidje da je zamotuljka nestalo shvati da mu je`rtva prihva}ena. Haham je bio u pravu, dobro i ~isto srceBog ne odbija. Htio je da poleti. Mislio je da }e se u sva-

kom trenutku odvojiti od zemlje. Sre}a koja ga je ispunilavrijedila je svog njegovog dotadanjeg ̀ ivota. Vrijedilo je ̀ iv-jeti da se ovo doìvi - hej, prihva}ena `rtva, i to od Bogali~no. Iz petka u petak Mu{on je u sinagogu donosio po srce- sve u zavisnosti od nafake - nekad deblje, nekad tanje,nekad ve}e, nekad manje, nekad cijelo, nekad samo pola. IzSubote u Subotu obje su porodice bivale sve sretnije.

Jednog petka popodne rabin se zadrào u sinagogi pri-premaju}i sutra{nje ~itanje Tore koje je bilo posebno te{-ko. Mu{on za koga je dono{enje srca u Ehal ve} bila ruti-na, utr~a u sinagogu - i, ne okrenuv{i se da provjeri da liga neko vidi, otvori vrata Ehala i stavi zamotuljak koji jedonio. Rabin je, zate~en, netremice i u ~udu posmatraoMu{ona koji je na {panjolskom izgovarao molitvu koju jes vremenom sro~io za ovu priliku:

- Boè moj i Boè otaca mojih, evo ti prinosim ~isto idobro srce kao {to voli{, molim te nemoj odbiti `rtve slugesvojega, i sjeti se naroda svojega Izraela na dobro, mir ispasenje.

Prinositi `rtvu izvan jo{ neobnovljenog Hrama u Jeru-salimu je prestup zakona kakav se ne moè tolerirati. Sto-ga haham sko~i na noge da izbaci Mu{ona i njegovu `rtvuiz sinagoge i ponovo ustanovi zakon i red. Upravo u tre-nutku kada je haham zaustio da Mu{onu o~ita bukvicu ida mu kaè da je pogre{no shvatio, da se radi o srcu, odu{i, o mislima i osje}anjima svakog pojedinca - a ne onajobi~nijem komadu mesa, da je svojim djelom samo uv-rijedio Boga i ogrije{io se o zakon i sli~no - ba{ u tom tre-nutku stupi u sinagogu dostojanstven starac duge i kaosnijeg bijele brade koji zatraì da nasamo razgovara sa ha-hamom. Kad se obojica na|o{e u avliji sinagoge, staracre~e ovako:

- Ne dirajte naroda mojega Izraela, ovaj siromah u svojojrevnosti izdràva jo{ jednu porodicu i gradi sebi vje~ni i ne-propadljivi dom u svijetu koji dolazi, da je u vo|a narodaovog revnosti, duha i vjere koliko u naroda ve} bi se odavnougodni miris `rtava dizao sa oltara mojega u Jerusalimu.

Haham uvidje da onaj koji govori s njim nije niko drugido Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok3), za koga Biblijaveli da je svojevremeno i sam prinio `rtvu izvan Hrama dabi dao narodu priliku da uvidi ~iju }e `rtvu Bog prihvatiti- njegovu ili onu la`nih proroka mnogoboà~kog kulta, tepromisliv{i o svemu uvidje da zakon i formalizam nisu isto- a da revnost izvire upravo iz skru{enog duha i slomlje-nog i poti{tenog srca o kome je upravo on propovijedaodok ljudi nisu uzeli njegove rije~i ozbiljnije nego {to ih jeuzimao on sam.

72 BEHAR 97


2 Sefardski rabin. 3 U islamu ime za poslanika Ilijasa.

73BEHAR 97

SEFARDSKE PRIÊ

Kako molitva, sadaka i dobro srceproduàvaju ìvot, spa{avaju od kazne i donose nagradu

Kaù da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mo-gao okom vidjeti. Posebno mu je bolo o~i {to je sultanovli~ni ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakavpakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspioprivoljeti sultana da odobri njegov naum - uvijek bi se umi-je{ao re~eni ljekar koji bi sultanu pokazao da ni pravda niinteres Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir- te bi iste bile ukinute. Vezir je znao da starog ljekara, kojise prili~no te{ko kretao ka dvoru, uvijek dovodi jedinac sin- koji je, nikada ne znaju}i koliko }e o~eva posjeta dvorutrajati, obi~no oca ~ekao u vrtu, ljuljaju}i se nad nekomknjigom - te odlu~i da se osveti ocu tako {to bi smakaomladi}a. Iz dana u dan vezir je razmi{ljao kako da svoj na-um sprovede u djelo. Ostali li~ni neprijatelji, kao i ostatakjevrejske populacije Carstva za njega kao da su prestali dapostoje, njegov jedini cilj bio je smaknuti mladi}a kako biuni{tio mrskog sultanovog savjetnika. Pokazalo se da naumne}e biti lak za sprovo|enje, iz jednostavnog razloga {tomladi} gotovo nikada nije napu{tao roditeljski dom. Jed-nom prilikom, kada je stari ljekar ùrno doveden na dvorzbog pogor{anog stanja sultanije majke, veziru se u~ini daje kucnuo trenutak obra~una. Bilo mu je jasno da }e ljeka-rova posjeta potrajati dovoljno dugo da lakovjernog i neis-kusnog mladi}a namami u stupicu.

Carskom pekaru, li~nom prijatelju koji je ~esto obavljao zanjega prljave poslove on posla sljede}u poruku: razgori pe} ipobrini se da bude{ sam, za sat vremena sti}i }e k tebi jedanmladi} u uglednu odjelu i traì}e da mu hitno pripremi{ pre-pe~en somun sa zatarom (isto~nja~ki za~in) i maslinovimuljem, baci ga u uàrenu pe} - i ne govori nikom ni rije~i. Na-kon {to je povjerljivim kanalom poslao re~enu poruku, on seuputi ka vrtu u kome je sjedio mladi} i re~e mu da mu je otaczapovjedio da iz istih stopa ode k carskom pekaru i doneseprepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Mladi}, nesumnjaju}i ni{ta, uputi se ùrnim korakom ka carskom pe-karu - no, kako je da bi stigao do istoga morao iza}i na kapi-ju, pre}i ulicu i u}i na drugu kapiju - u tih nekoliko trenuta-ka, koliko se zatekao na ulici, presrete ga Jevrejin koji je istr-~ao iz obli`nje sinagoge traè}i desetog za minjan (hebrejs-ki: kvorum od deset mu{karaca neophodan za javnu molitvu).Mladi} odbi da se pridruì minjanu pod izlikom da je sprije-~en carskom zapovije|u, ali ga starac prostrijeli pogledomkoji kao da je govorio ‘te{ko onima koji ostavljaju zapovijedCara nad Carevima da bi udovoljili smrtnim vladarima’ te semladi} povinova star~evoj karizmi, nadaju}i se da se njegovozaka{njenje ne}e primijetiti. - No, ‘k’o za |avola’ molitva seoteè, te umjesto predvi|enih pet minuta potraja dobrih dva-

desetak. Kako se svo vrijeme nije pojavio nijedan novi molitelj- mladi} morade ostati prisutan da ne bi vlastitim odlaskomrazvrgnuo minjan i onemogu}io javnu molitvu. Vezir koji jebio siguran da je njegova zapovijed ve} izvr{ena, ne mogav{ido~ekati da dobre vijesti do|u do njega - uputi se glavom ibradom u carsku pekaru.

Isprva se za~udi kad vidje da glavni pekar nije u pekari -te upita jedinog prisutnog radnika da li je zapovijed o so-munu sa zatarom i maslinovim uljem do{la do pekara. Radnikkome je glavni pekar (koji se mudro povukao ne èle}i li~noprljati ruke krvlju ugledno obu~enog mladi}a - ali ne èle}ini propustiti priliku da ispuni vezirevu naredbu) zapovjedioda onog ko zatraì u carevo ime takav i takav somun s tim itim baci u uàrenu pe}, odmjeri vezira od glave do pete - pakad vidje njegovo ugledno odijelo shvati da ne moè bitigre{ke - pred njim je stajao ~ovjek ~iju smrt je toliko èliovezir. Preduzimljiv kakav je bio, a sve zami{ljaju}i masnu ve-zirevu nagradu koju }e glavni pekar morati podjeliti s njim,odalami vezira pekarskom lopatom i ugura ga u razgorjelufurunu u svega nekoliko trenutaka. Nije on ni zavr{io sa ve-zirom - a u to na zakra~unata vrata carske pekare zalupazadihani mladi} traè}i da mu hitno, po carskom nalogu,dadnu prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Ra-dnik, isprva pomisli da je mo`da vezir imao na umu rije{iti sena isti na~in dvaju neprijatelja u isti dan - ali, ne htjev{i riski-rati, uru~i mladi}u {to je i traìo - i pusti ga da ode, znaju}ida ga vezir uvijek moè ponovo poslati ako se ispostavi da jei ovoga trebalo otpremiti na bolji svijet. Mladi} se vrati u dvorupravo u trenutku kad mu je otac izlazio iz sultanijnih odaja.Bez rije~i mu pruì vru} somun koji je nosio, o~ekuju}i grd-nju zbog zaka{njenja. Ocu jedino nije bilo jasno kako je sinmogao znati {ta mu se u tom trenutku najvi{e jelo, ali ga neupita ni{ta - jer je ve} odavno sumnjao da mu je sin pret-jeranim u~enjem otklonio prepreku koja ve}inu ljudi dijeli odmo}i zapretanih u svakom od nas. I tako se sve zavr{ilo sret-no, izuzimaju}i vezira kog je sna{lo ono {to je i zasluìo - azbog ~ijeg su iznenadnog i ni~im obja{njivog nestankaiskreno àlili jedino carski pekar i njegov pomo}nik.

Svaki put kad ~ujem ovu pri~u, a ~uo sam je mnogoputa, zapitam se, a ko je onda nama prenio {to se s veziromdesilo. Prije nekoliko nedjelja imao sam priliku ~uti ovu pri-~u iz usta starijeg jerusalimskog Sefarda, vrsnog poznavao-ca sefardske narodne pri~e - pa iskoristih priliku i postavihmu pitanje koje me je toliko vremena mu~ilo.

- Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok, za koga narod vje-ruje da, budu}i da nikad nije umro, obilazi svijet i pomaèone Jevreje koji to obdràvanjem Boìjih zapovjesti i zaslu-ùju) - odgovori starac ‘k’o iz topa’ - zar nisi ukop~’o da jeonaj starac koji je mladi}a uvratio na molitvu bio Elijau a-Na-vi, e pa on je kasnije svima ispri~ao {to se desilo.

Zadivljen, kako njegovim istovremenim odgovorom - ta-ko i vlastitom nesposobno{}u da sam uvidim tako jednos-

74 BEHAR 97


tavnu ~injenicu, htjedoh upitati jo{ ne{to - ali me staracprekide rije~ima:

- To je isto kao kad je ona trudnica trebala umrijet’ na po-rodu zbog grijehova koje je stigla pogrije{iti za sve dane ì-vota, pa to ~uo Elijau a-Navi, pa se saàli na nju - te pohitada pred nebom dokaè da ni ona nije tako lo{a da ne zas-luùje jo{ jednu priliku. [to }e i kako }e buenu di muestrunavi (ladino4: dobri na{ prorok), on joj zalupa na avlijskavrata. Ona, sve onako u devetom mjesecu si|e niz basamakei otvori mu - a on joj re~e da je siromah i da nema para. Onase, sve othukuju}i, uspe uz basamake, uze koji dinar - i do-nose mu na kapiju. Onda se prorok preobu~e u drugog pro-

sjaka koji joj opet zalupa i kaza joj da nema {ta obu}’. Ona,jadna, opet uz basamake, niz basamake - te donese izno{enomuèvljevo odijelo. Tu se prorok preobrati i tre}i put, te jojopet zakuca na vrata - ovaj put k’o gladan prosjak - a ona,pravednica, ni da se nasekira ni da zagalami - nego uz basa-make, niz basamake i donese mu lijepo upakovanu vlastituve~eru za kojom ju je i pro{la volja. Vidje{e na nebu njenusamoprijekornost i po`rtvovanost - pa joj oprosti{e.

- Blago - rekoh - njima u onaj vakat kad su se proro-ci zahmetili da ljude vrate na pravi put.

- Ne bi’ se ja nikad kladio - re~e mi starac mrtvo oz-biljno - ‘ajd znaj da prvi siromah koji ti sutra do|e na vratanije ba{ Elijau a-Navi koji je do{ao da te dometanjem zas-luga spasi od ve} dosu|ene kazne.

I {to jest jest - ‘ajd znaj.

75BEHAR 97

SEFARDSKE PRIÊ

4 Taj dijalekt predklasi~nog {panjolskog jezika bio je materinji jezik ve}ineSefarda u Osmanskom carstvu. Jezik koji je izgubljen i zanemaren.

Nije lako shvatiti proroke

Budu}i da je prema biblijskom izvje{taju Elijau a-Navi(hebrejski: Ilija Prorok), u vatrenim ko~ijama uzet na nebo- narod vjeruje da prorok nije doìvio tjelesnu smrt - negoi dan danas obilazi svijet, ispravljaju}i nepravdu i po-maù}i one koji to obdràvanjem Boìjih zapovijesti izasluùju. Po narodnom vjerovanju ova je uloga Prorokudodijeljena sve do dolaska Mesije koji }e jednom zauvijekuspostaviti pravedno dru{tvo, i ~ija }e pravedna vladavinakona~no osujetiti poku{aje naroda da vladaju jedni drugi-ma. Do tada, me|utim, u svijetu kakav je sada, neopho-dan je neko poput Elijaua ko }e ispravljati sitne i malenepravde. Posljednji Elijauov zadatak bi}e najavljivanjeMesije i njegovog Carstva. Tek tada }e se stari prorokmo}i povu}i da uìva u zasluènoj nagradi. Kako se Eli-jauov zadatak, zahvaljuju}i op{teljudskoj nespremnostida se boànski naum sprovede u djelo, oduìo - po kojiput bi se desilo i da prorok uzme sa sobom nekog od u~e-nih i dobrih ljudi ne bi li mu pravio dru{tvo na njegovomzadatku. Jedanput je Prorok bio na propovjedi koju jedrào Rabi Jeo{ua prije nego {to se pro~uo po cijelomsvijetu zbog svoje mudrosti i u~enosti. Proroku se mladi}dopao - i on mu ponudi da mu se pridruì na odre|enovrijeme - {to je mladi} s odu{evljenjem prihvatio. Prvogdana Rabi Jo{uinog {egrtovanja kod proroka njih se dvo-jica zateko{e u jednom malom mjestu u kome ~ak nijebilo ni preno}i{ta - jer kome bi uop}e (osim onih koji suse tu rodili) palo na pamet da poèli preno}iti u tommjesta{cetu.

Po mezuzi, pri~vr{}enoj na vrata, prepozna{e jednu jev-rejsku ku}u - pa pokuca{e na vrata. Otvori im sitna sred-njovje~na èna - koja se, ugledav{i strance na ku}nom pra-gu u ovaj pozni ~as (o~ekivala je muà koji se svakog trenatrebao vratiti s rada), za trenutak zbuni - da bi odmah potom{irom otvorila vrata i pozvala strance da u|u. Prorok i nje-gov {egrt u|o{e - ali èna ne zatvori za njima vrata, pridr-àvaju}i se pravila po kome je èni zabranjeno boraviti s tu-|im mu{karcima u zatvorenom prostoru. @enina revnost,odmah, izmami osmjeh na prorokovu licu - i on je zapita:

- Dobra Jevrejko, ima{ li ~ime ponuditi namjernike?Rabi Jeo{ua ne moga{e da se ne za~udi prorokovoj na-

metljivosti. Prvo, bilo je o~igledno da su doma}ini bili si-roma{ni i da su jedva sastavljali kraj s krajem. Drugo, u~e-niku se ~inilo da nije ispravno traìti i{ta od ène prije ne-go se mu` vrati ku}i. No, kako se carska ne pori~e - RabiJeo{ua ne re~e ni{ta. @ena im, bez oklijevanja pokaza nasto koji je postavila sebi i muù. Koli~ina hrane na stolujedva je dostajala za njih dvoje - i Rabi Jeo{ua je bio sigu-

ran da }e Prorok odbiti da pojede njihovu sirotinju. No, Eli-jau sjede za sto i po~e se zalagati velikim zalogajima,mljackaju}i tako da je Rabi Jeo{ui bilo neugodno. Nakon{to je pojeo obje porcije, on upita ènu gdje bi se namjer-nici mogli odmoriti - a ona mu, gledaju}i ga duboko u o~i,i ne odgovaraju}i rije~ima - pokaza na sobu s jedinimkrevetom koji su imali. Prorok se raspremi i leè kao da jeto najuobi~ajenija stvar na svijetu - a Rabi Jeo{ua iza|e udvori{te vidno potresen prorokovom bezobzirno{}u. U todo|e i mu` - pa kad mu èna re~e da ne samo da je ostaobez ve~ere koju je dala nekim strancima - nego da jedanod tih stranaca leì u njihovom krevetu - a da }e oni mo-rati spavati na podu, on po~e galamiti - ali mu ona rukomzatvori usta, {ap}u}i mu na uho:

- Neka, pusti, i mi smo se stisli - pa nemamo ni ono{to imamo... otkako je ovaj ~ovjek u{ao u ku}u - ja osje-}am kao da se neki ~vor negdje duboko u meni razvezao,i kao da... kao da nisam vi{e stisnuta, kao da se neko umeni ispravio... ne}u vi{e da brinem - Bog je veliki - paako zna nama}’ svijetu da mu ni{ta ne fali - nama}i }evaljda i nama...

Mu` promrmlja ne{to o ènskoj neura~unljivosti, leè napod i zaspa. Ujutru, kad su Prorok i njegov u~enik napu{-tali par, dok se u~enik mnogim rije~ima zahvaljivao i izvi-njavao u ime obojice - Prorok re~e samo jednu re~enicu:

- Da Bog da vam do dvije godine u ovo doba cijelaku}a bila ispreturana.

Mu` zausti da odgovori drzniku - ali ga èna zaustavistiskom ruke. Rabi Jeo{ua preblijedi - ali ne upita ni{ta nehtiju}i uvrijediti Proroka. Potom do|o{e u neki grad u ko-me je ìvio jedan bogata{ poznat po svojoj {krtosti.Prorok se odmah uputi njegovom domu, ali bogata{evesluge su imale nare|enje da svakog ko bi se usudio poku-cati na bogata{eva vrata traè}i milostinju otjeraju klet-vama i prijetnjama. Prorok i u~enik mu stado{e kruìtioko zida kojim je velika i prostrana ku}a bila opasana.Kad na|o{e mjesto na kome se zid bio naherio, prijete}ida padne - u~enik pomisli da }e Prorok iskoristiti to mjes-to da prodre do bogata{a i odrì mu pridiku - ali, umjestotoga, Prorok se zagleda u zid koji se po~e ispravljati iu~vr{}ivati. U~enik, zbunjen, i ovaj put o}uta ne pitaju}ini{ta.

Potom do|o{e u jednu siroma{nu sinagogu u kojoj suih lijepo primili, okrijepili i dali im popudbinu. Na ras-tanku Prorok ih blagoslovi rije~ima: Neka se jedan me|uvama izdigne nad ostalim. U~enik zausti da kaè kako jeprorok {tedljiviji na blagoslovima koji ga ne ko{taju ni{tanego ovi ljudi sa hranom koje nisu imali u obilju - ali se,vidjev{i prorokov prodorni pogled, predomisli i ne re~e

76 BEHAR 97


ni{ta. Nakon toga stigo{e u domjesta u kom su ìvjeli neki siro-ma{ni odmetnici koji su tvrdili dasu uzeli pravdu u svoje ruke - azapravo su samo dodavali beza-konje na grijeh i sol na ranu, pre-pu{taju}i se kra|i, prevari i lo-povluku. Iako ih ovi nisu nah-ranili i napojili kao oni prvi - pro-rok ih svejedno blagoslovi rije~i-ma: Neka bi se svaki od vas uzdi-gao nad ostalim.

Rabi Jeo{ua koji vi{e nije mo-gao trpjeti Prorokove nepravdestade bjeàti od Proroka. Prorokpohita za njim - ali on sve vi{eodmica{e. Kad ga je Prorok ipakstigao, Rabi Jeo{ua po~e vikati naProroka iza glasa, daju}i takoodu{ka gnjevu koji se nakupio uproteklim danima:

- Kakav si ti prorok i kakvi sutvoji ar{ini. Ti samo stvara{ ve}unepravdu i pometnju. One dobreljude kojima si oteo posljednji zalo-gaj iz usta prokle da im sve budeispreturano. Bogatom zlikovcu be-splatno izgradi zid u~vr{}avaju}i gau njegovoj obijesti. Me|u dobrimsiromasima blagoslovi jednoga - ame|u odmetnutim sviju. Gdje ti jetu pravda? ̂ iji si ti poslanik, i kojimti ar{inima mjeri{?

Prorok, ni zbunjen ni uzbu-|en, krenu da mu obja{njava abe-cedu proro~kog pogleda:

- Gledaj, Jeo{ua, sine moj,onaj par nije imao djece jer je è-ni du{a bila zapretana. Ja sam jojsamo pomogao da razrije{i svoj~vor, i poèlio joj da im, za dvijegodine od sad, dijete koje tolikoèle ispretura cijelu ku}u. [to seti~e onog bogata{a, zid njegovogvrta napravljen je na podzemnomtrezoru jednog starog kralja. Dasu krenuli popravljati onaj zid -vjerovatno bi otkrili ono blago.U~vr{}ivanjem zida ja sam samo

77BEHAR 97

SEFARDSKE PRIÊ

htio osigurati da blago ne padne zlikovcu u ruke. [to se ti~e siromaha i njihovesinagoge - ako se jedan izdigne nad njima, pove{}e i ostale - a gdje je jednauspje{na glava koja vodi - tamo je i op}i uspjeh. Odmetnicima sam, me|utim,poèlio mnogo glave{ina - pa da se nikad ne sloè i ne uspiju.

Rabi Jeo{ua shvati da iako Prorok ima pravo - on sam nikad ne}e mo}i pos-matrati stvari iz tog ugla, te odlu~i da ostavi {egrtovanje kod proroka - opredi-jeliv{i se, ipak, za karijeru obi~nog hahama - a Elijau a-Navi po ko zna koji putostade sam, ~ekaju}i u~enika koji bi boànsku mudrost pretpostavio ljudskoj.

78 BEHAR 97


BAJRAM

luho je doba. U dolinici, gdje su se stis-nule varo{ke ku}ice, bila gusta tama pabi rekao gledaju}i ozgor s vite Hridineda tu u toj mra~noj jami nema ni ìvastvora. Ali za|i samo kroz tu gustu no},

izme|’ onih starih ku}a {to im {iljke samo prama nebuvidi{, osluhuje{, ~uje{ kretnje, po koju rije~, àmor, {kripuvrata, - sve je budno. No} ti sad nije tako nijema, tamanije vi{e tako gusta; to gluho doba ispunja neki tajin-stveni ~ar, - za koji ~as svi}e Bajram. U svakoj ku}i vidi{slabo svjetlo, sve ustalo, sprema se da u novu ruhu iza|ena Bajram da se u ~istu odijelu klanja namaz. Jo{ od zoreni znaka a na vitoj se munari za~uje mujezinov tanahniglas, zau~i salavat. U to se doba prenula i mlada èna usvojoj skromnoj sobici gdje jo{ nije bilo svjetla. Prenuo jumujezinov glas. Prva joj misao bija{e Bajram, no odmahza tom ona tuga s kojom je provela na stotine no}i. Svakse raduje, svak se gizda, èna sprema muà, mati sina,sestra brata, a ona... ah, gdje je njezin vojno, u askeru,daleko u svijet zanio kosti svoje, a more biti da je do sadi u zemlji... I ona pokri lice rukama, onako proplaka, kakoje svaku no} s pla~em legla i ustala. Najedanput sko~i,upali svjetlo i baci se do svog sin~i}a koji je slatko spavao.Mali}u bilo tek {est godina, jedro dijete ko jabu~ica.

- Arife, sine moj! - po~e ga buditi. - Ustani, eno sa-lavat, Bajram! Ustani!

Mali} progleda. Protrlja o~i, a kad razabra rije~imaj~ine, veseo sko~i.

- Zar Bajram, mati? - u ~udu }e ono, pa pole}e k pro-zoru. Ali napolju bila jo{ tama.

- Eno, ~uje{ salavat! - veli mu ona. - Hajde umij se pa}e ti mati lijepo obu}i nove haljine, pa }e{ onda u dàmiju.

Mali bio veseo, nije znao {ta }e prije. A mati doskoraizvadila ~itav sveànj haljina, umila ga i po~ela obla~iti:nova i ~ista rubenina, pa onda nove ~ak{irice, pa onda{amaladè, anterija, ~ohali fermen, pas, fesi} medìdija,pa ~arapice i nove firale, a sve novo, sve kroja ko zavelikoga. Mali se sve posmjehivao gledaju}i to novo odi-jelo, pa bi istom ubrzao:

- Je l’ de, mati, da su moje ~ak{ire bolje neg’ u Mu-hameda Devlet-hanumina?

- Uh, tvoje su najbolje! - odvra}ala mu ona, a glas jojdrhtao.

Sirota zaklonila lice od svjetla da joj mali} ne vidisuza. Obla~ila ga, sobom mu sapela i najmanju kop~icu,a kad ga sasvim opremi i on ustade, pred njom bija{eprava slika njezina dragog, nepreàljenog muà. Salavatse na munari svr{io i za~uo sabah; napolju je svitalo.Mati se zagledala u sina, zagrlila ga i pokapala suzama.

- Du{o moja! - veli ona. - [to }e{ nam u dàmiji za-

79BEHAR 97

BO[NJA^KE PRIÊ

EEddhheemm MMuullaabbddii}}

Bo{nja~ke pri~e*

GG

* Bo{nja~ke pri~e su nedjeljivi dio bosanskohercegova~kog knjièvnog korpusa.

iskati od Boga? - Tako ga je obi~avala napu}ivati. Malise zamislio.

- Da nam Bog da zdravlje i dug ìvot - veli on - paonda... {to ono jo{, mati?

- Onog svijeta dènnet, sine moj!- Ja, onog svijeta dènnet i... ni{ta vi{e, je 1’ de, mati?- Zaboravio si ne{to! - jedva èna izmuca zagrliv{i

dijete. Mali se opet zamislio.- Ha - uskliknu on - i da nam babo do|e.- Jest, jest, du{o moja! — do~eka ona pla~u}i, a u sebi

dodade:- Ako bude...Sad je mali opazio maj~ine suze, pa se nekako

snu`dio. Ali nije mu se dalo da to bajramsko veselje, paradost za nove haljine pomuti kakvom tugom i stoganekako dirljivo zapita majku:

- Ma {to pla~e{, mati?- Ali ne pla~em, du{o moja - ona }e usiljeno - ve} mi

je drago {to si mi tako valjan i pametan! Opet ga zagrlila.Doskora i ona baci feredù na se i povede mali}a dokapije da ga uputi u dàmiju. Iza avlijskih vrata virila nasokak, kud su ljudi prolazili. Svaki ~as {kripile tuda novefirale il’ cipele, {u{njile nove haljine, {irio se do njih mirismi{ka kojim su ljudi namazali nove haljine, a hladnimjutarnjim zrakom brujio glas “te}bira”, {to su ga pro-laznici tiho u~ili. Mladoj èni grudi da puknu od neketuge. Sjetila se kad bi prije ~etiri godine ovako na Bajramispratila svog dragog Mehagu u dàmiju, a u njeg novoodijelo; bio je vazda najpristaliji. Najedanput ga du{maniuze{e u asker, otjera{e na vojsku, a ona osta sirota sasvojim dvogodi{njim sin~i}em. [to je od onog dana suzaprolila, a svaki dan na svakom namazu od Boga iskala dajoj se povrati njen dragi Mehaga

Pa joj je sad ào na cio svijet. Sprva do{lo dva-tri putapismo od njeg s Drine, iz Hercegovine; a kako reko{e daje oti{o nekud ~ak za Stambol, otada nikakva glasa zanjeg. I kom{ije, dok su imali pouzdanih glasova, do|i ioveseli je svaki ~as, a sad kan’ da i oni vide da se nemani~em dobru nadati za svog muà. Plakala, grlila mali}a,jedinu uspomenu svojih sretnih dana, a ono se otimalo,htjelo u dàmiju. I ona ga naposljetku pusti: on seumije{a u prolaznike, ode u dàmiju onako skromno ipobo`no ko odrasto ~ovjek. Njene o~i ostale uprte zanjim.

U Devlet-hanuminu ku}u, koja je uprav napramaharemu dàmijskom, sleglo se silno ènskinje da vidi giz-davi svijet kad se iz dàmije razi|e. Bajram je i ènskin-je gizdavo, a sve veselo, samo Mehaginica tu`na, àlos-na. Do{la u taj veseli svijet da vidi svog sin~i}a, kad joj iz

dàmije iza|e. @ene ju tje{ile i razgovarale, a ona plakala.Iz dàmije se ~uli dirljivi glasovi i doskora po~e dova astotine i stotine grla zabrujalo haremom: “Amin, amin!”.

Sad osu svijet iz dàmije. Harem pun, sve novo, giz-davo, stiska, oni silni prosjaci cvilili: “Udijeli siromahu sa-daku porad svog zdravlja, porad onog svijeta”! Dugo jetrajalo dok se taj silni {aroliki svijet iztiskao iz harema, asvak se la}ao dèpova i bacao pare ubogima {to su cvililikraj njihovih nogu.

Na kraju, ba{ me|u starcima, i{ao Arif, uzev{i se podruku sa Muhamedom Devlet-hanuminim. Bila oba vr{-njaci. Ba{ na samom izlazu jedan starac sagnuo se i po-milovao oba dje~aka, a objema majkama srce igralo odradosti. Na ovaj sveti dan sve se sje}a preminulih svojih,pa sad sve ovo gizdavo mno{tvo krenulo na mezarluke,da tu na kaburu svojih starih prou~i {to za du{e njihove.U toj je svjetini i{ao i mali Arif, i on }e poput drugihonamo, makar da ne zna za kabur nikoga svog. A kad seljudi po~eli vra}ati ku}ama svojim, i on je veselo potr~aomajci svojoj. Umoran ve} {}a{e uprav da ukora~i u svojuavliju, kad se kod njeg stvori stranac ~ovjek u tu|u odi-jelu. Mali se popla{io pa se poùrio u avliju, ali stranacza njim.

No za~udo bilo malom kako ga taj tu|i ~ovjek gledanekako umiljato i smije{i se na njeg. A kad ga jo{ i poimenu dozvao, ono stalo.

- Je 1’ tebi ime Arif? - upita ga stranac. Mali kimnuglavom, metnuv{i prsti} u usta, a ~udnovato promatraostranca.

- îji si ti?- Materin - ozva se ono sad.ôvjek bio do suza dirnut s ovog dje~ijeg odgovora.Gledao ga ~as-dva a suze mu navrle na o~i. Srce mu

igralo od nekog uzbu|enja; poslije ~etiri godine vra}a seiz dalekog svijeta, susre}e se eto sa sinom svojim, a pre-poznati se ne mogu. Kakve su misli obuzele du{u nje-govu! Pri|e k djetetu, zagrli ga i suzama pokapa. Takoga u zagrljaju ponio preko avlije. A kad se vrata ku}naotvori{e i sirota èna smotri sina svog u zagrljaju svogdragog vojna, srce da joj pukne od ~asovita uzbu|enja.Nije u prvi mah vjerovala svojim o~ima, gledala ga koizvan sebe. A kad joj se mu` javi drhtava glasa, onasuznih o~iju poleti prama njima.

- Sine moj! - zagrli ona dijete - vidi{, evo tvog babe!Tu, na pragu ku}nom zahvali{e Bogu na tolikoj sre}i.

Tog je dana i{ao kom{ija kom{iji, svoj svome na Bajram.I Mehagi su dolazile kom{ije i svojta, a u njegovoj ku}itoga dana bija{e dvostruk Bajram.

80 BEHAR 97


81BEHAR 97

BO[NJA^KE PRIÊ

]]aammiill SSiijjaarrii}}

HASAN, SIN HUSEINOV

Poznavao sam Hasana, sina Huseinova. Kad sam jednogdana u{ao u han Kolobaru, pokazali su mi ga rukom i reklida ga pozdravim, da mu kaèm koju ljubaznu rije~ i odampo{tovanje kako najljep{e umijem jer on to voli, a zatimda pro|em i sjednem na se}iju odakle, ako ho}u, mogukroz prozor da gledam svijet na ~ar{iji kako kupuje i pro-daje, a imam priliku i Hasana da gledam i poslije da pri-~am kako sam i ja u Sarajevu, u hanu Kolobara, vidio Ha-sana, sina Huseinova.

Nisam umio da ga pozdravim onako kako se od menetraìlo, okrenuo sam se ka nekakvom ~ovjeku za kojeg sumi rekli da je Hasan, povio se malo u struku, ne{to rekaoili ni{ta, i oti{ao na se}iju. Nisam dao sebi pravo da ga sase}ije gledam, kad ga nisam ljudski pozdravio; ja koji samsada prvi put ~uo za toga Hasana, i prvi put ga vidio, ni-sam ni znao zbog ~ega da ga druk~ije pozdravljam nego{to obi~no pozdravljam ljude, i ono moje povijanje u stru-ku, i ono {to sam tome ~ovjeku u prolazu rekao, bilo je ponagovoru mojih prijatelja, pa je - zbog toga, i ispalo neu-ljudno: tako da od sebe nisam ni{ta dao, a od srca ba{ ni-malo, a ni {ta traìo od toga Hasana - ni toliko da na mojpozdrav odgovori. Moji prijatelji su mi zamjerili, a ja imodgovorio da àlim - ali da druk~iji pozdrav nisam ni du-àn ~ovjeku kojeg ne poznajem, a i ne treba mi da se sanjim upoznajem; u han sam do{ao da ~aj popijem i dakroz prozor gledam ~ar{iju. Rekli su mi da je to to~no, danas je sviju ~aj ovamo doveo - ali da je, za moju sre}u, usobi Hasan, sin Huseinov i da treba da se bar dobro nag-ledam kad ve} ne mogu i da ga ~ujem.

[to je to trebalo da ~ujem od toga Hasana ja nisamznao, a nisam ni pitao moje prijatelje, i uzeo sam damirno - gledaju}i kroz prozor ~ar{iju, popijem ~aj. Moèbiti da su moji prijatelji pomislili da su me uzalud doveliu han zbog Hasana, kad me jedan takav ~ovjek ne zani-ma nego ~ar{ija; vidio sam da im je ào {to sam takav,{to nisam kao oni - koji u han dolaze da bi vidjeli, i akoih sre}a posluì i ~uli Hasana, sina Huseinova.

Popio sam ~aj, spustio praznu ~a{u na tablju, i sad od-jednom, stao da gledam po hanskoj sobi. Na se}ijama, pok-rivenim ov~ijim i srne}im koàma, sjedjelo je i }utalo ne-koliko trgovaca, reklo bi se iz drugih mjesta, koji su u hanui no}ili, i sad ~aj pili. Pre{ao sam preko njih nemarno o~ima,i i{ao do kraja se}ije, gotovo do vrata - do Hasana. Pitao samse u sebi za{to su dali da taj Hasan sin Huseinov sjedi dovrata kad su mi rekli da je on jedan pametan ~ovjek, naj-

82 BEHAR 97


pametniji u cijeloj ~ar{iji. Nisu me time uzbudili, a ni uvjer-ili da je onaj ~ovjek {to sjedi do vrata najpametniji u ~ar{iji- nisam ga gledao zbog njegove pameti, nego zbog toga{to su ga i moji prijatelji gledali, a jedan rekao jo{ i to: daje Hasanu, sinu Huseinovu, milo kad ga ljudi gledaju.

Nisam mogao dalje, upitao sam za{to be~imo uonoga ~ovjjeka. Odgovorili su mi da ja ne moram da gagledam, da je Hasan, kad se gleda, kao i svaki drugi~ovjek, ali nije kad se slu{a...

- A {ta bih ~uo, kad bih ga slu{ao? - upitao sam.Tim pitanjem iznenadio sam moje prijatelje. Jedan mi

se primakao uz uho, pa }e, kao da sam kakvo dijete, po-lako i razgovijetno:

- ûj... ovoga Hasana pozvao je jedan ~ovjek na ve~e-ru: njega i jo{ puno svojih prijatelja. I htio dobro da ihugosti; bio je bogat taj doma}in. @enama je rekao nek nijejela koje se na sofru ne}e iznijeti. I ène stale da kuhaju je-la, sve jedno bolje od drugoga. Slana jela, i slatka, i napit-ke. Toliko tepsija, toliko ~inija, Bog zna koliko. A Hasan, sinHuseinov, dok se ve~era pripremala, pri~ao pri~e... Pri~aoim je toliko ~udne pri~e, i toliko lijepim glasom da su sviljudi umuknuli. Nisu disali. Nisu vi{e znali ni gdje su. Bili sutamo gdje ih je odveo Hasan svojom pri~om... Bili su usasvim drugom vremenu, u davnom vremenu; ovo svoje suzaboravili, i sebe su zaboravili. Nisu jedan drugoga vidjeli,nisu ni Hasana vidjeli, do samo mu glas ~uli - a i taj glaskao da je dolazio iz nekog ~ovjeka koji je ̀ ivio nekad davnoi sve vidio i znao - znao {ta su ljudi radili prije dvjesta ikoliko god ho}e{ unazad godina, i kakvi su bili ti stari ljudi.I evo {to se desilo one no}i kod onog doma}ina kad suène spremale ve~eru, a Hasan dotle pri~ao pri~e: htjele sui one, bar ne{to, da ~uju od onoga {to Hasan pri~a - uni-jele bi sud s jelom u sobu i stale, i kako bi tu stale tako bii ostale slu{aju}i pri~u. Jedna tako, druga tako, i tre}a tako.I vi{e ni one nisu bile tu, nego tamo gdje ih je, svojompri~om, odveo Hasan. Vratio ih je u zoru pijetao, kad je za-pjevao. Sjetile su se tada svojih jela koje su sino} pripremaleza ve~eru, ali je bilo sve kasno - jer ono {to je ostalo naognji{tima, izgorjelo je; mogle su, jadnice, samo da kuka-ju. Zato Hasana ne}e da slu{aju oni koji ikakva posla imaju,propadne im posao slu{aju}i ga. Neki, ovdje u hanu, nezaspu no}u - i sjutradan ne ìve u ovom vremenu nego unekom davno pro{lom, i ne li~e na sebe, ne poznaju ljudekoje su poznavali nego neke koji su davno ìvjeli, i cio dans njima ìve. Izgledaju kao da su pijani, ili budale, ili ho}eda su mnogo pametni. Neki su bili tu`ni, ako je pri~a bilatu`na - i bilo im ào {to su se rodili kad je svijet takav... Neumijem ti o njemu pri~ati, o Hasanu, sinu Huseinovu, negodo|i uve~e u han kad on pri~a, da ga ~uje{.

83BEHAR 97

BO[NJA^KE PRIÊ

Po{to mi je sve to rekao u uho, polako i razgovijetnokao kakvom djetetu, moj prijatelj se odbio od mene; nije~ekao da mu na to i{ta odgovorim, ili da ga pitam, a imaosam i da mu odgovorim i da ga pitam. Popili smo jo{ pojedan ~aj, }utali koji trenutak a zatim sam ja po~eo:

- Pri~a li istinite pri~e ili izmi{ljene onaj Hasan?Moj prijatelj mi se okrenuo, gledao me preko prazne

~a{e u ruci, veli mi:- To se ne zna; to se nikad ne moè znati - kad bi neko

Hasana to upitao, uvrijedio bi ga i on bi, istoga ~asa, prek-inuo pri~u. A to bi bila velika {teta i ljudi bi se na onoga {topita naljutili, platili bi mu ~aj i pokazali vrata, nek ide. Kadste me pitali, a sre}om niste njega - i nemojte da vam se toomakne s jezika, ja }u vam odgovoriti: ono {to bi, u njegov-oj pri~i, moglo biti istina, u~ini vam se da je izmi{ljeno, aono {to je izmi{ljeno, u~ini vam se da je istina, i vi nikadaniste ni ovamo... ni onamo... nego u rukama Hasanovim kojivas ljulja i tamo i ovamo kao da ste u kolijevci. Kad ho}e dase nasmijete, vi se nasmijete; kad ho}e da vas prepadne, vise prepadnete, a kad uzme da pri~a mudru pri~u, vama seu~ini, da oko sebe vidite sve nekakve starce s bijelimbradama do pojasa, me|u kojima ste samo vi bez pameti.

Oslikao mi ga je tako kao da se radi ne o Hasanu pri~a-lici, nego o Hasanu ~arobnjaku. Gledao sam ga tamo nakraju se}ije, gotovo do vrata, usamljenog; u~inilo mi se dataj ~ovjek ni{ta u ìvotu nije postigao, a ni èlio da {to pos-tigne, do da tako sjedi po hanovima i da, ako neko ho}e daga slu{a, pri~a svoje pri~e. Bio je srednjih godina, lijepa,mrka, izduèna lica nad koje se nadnosila mala, od bijelaprediva ispletena kapa sa ki}ankom od svih mogu}ih bojapresje~enom do same kape, tako da je li~ila na jo{ dobronerazvijen {areni cvijet. Crne, krupne o~i, bile su mu punevlage, nadstre{ene dugim trepavicama i gustim vje|ama - iona mu vlaga, kad zatrep}e o~ima, odsijavala nekim~udnim, bolnim sjajem. U ogrta~u sa jakom od ùte lisi~ijekoè sjedio je kao kad zvjerka ~u~i u kakvom jesenjemgrmenu punom krupna, ~a|ava li{}a, pred opadanje. Ni nakoga iz ~ar{ije nije li~io: ni na trgovca, ni na zanatliju, ni nahodù, nego bio jedan od onih dokonih ljudi koji se, svudau svijetu, po ovako velikim hanovima, povijaju, sjede dovrata da ne smetaju, }ute, pogledaju ponekog ili nikog ini{ta ne gledaju jer su dovoljni sami sebi. Ku}e obi~nonemaju, a i ako imaju zamijenili su je za han gdje im je zimiugodno jer je toplo, a ljeti je hladovina. Usamljenici su, isre}ni su {to sa svoga mjesta, tamo negdje kod vrata, mo-gu da gledaju ljude, i slu{aju {ta zbore. Nisu sirotinja, nei{tu - ne gledaju u tu| ~aj; kad bi para imali koliko ih nema-ju, oni bi svima u hanu platili ~aj - nego su tako... nekakavsastavni dio hana, ni njegova sre}a ni nesre}a...

Takve su mi misli, o tim ljudima, prolazile kroz glavu doksam gledao Hasana, sina Huseinova. Doznao sam da mu jeotac Husein bio u~en i ugledan ~ovjek; prezivao se Akoval-ija - po Akovu na Limu iz kojeg mu je, uz nekakve nemire,do{ao djed. Doveo je sa sobom bra}u, i vi{e nekim zabran-jenim poslovima nego po{tenim radom bra}a i njihovi sinovizaimali - svi, osim Huseina, oca Hasanova; on se dao naknjigu, na posao koji paru ne donosi, i sa ènom i dvojicomHasana, od kojih mu je jedan bio sin a drugi posinak, ìviosiroma{no. Dvojica Hasana - stariji dovodak i posinak imladi sin, slagali su se kao dva ro|ena brata, ali ni{ta nisuradili, ni paru imali. Onaj {to je bio ro|eni sin Huseinov -kojeg su, da ga razlikuju od onog drugog Hasana, zvaliHasan, sin Huseinov, i{ao je s ocem po mahalama i naslu{aose njegovih mudrih pri~a iz knjiga i onih koje je sam izmi{-ljao. Tada se Hasan, sin Huseinov, i sam nau~io da izmi{ljapri~e, da istinite - iz knjiga Huseinovih, pretvara u la`ne ala`ne u istinite i stvara nekakve tre}e, svoje pri~e...

Po smrti Huseinovoj Hasan se pro~uo sa svojim pri~ama,boljim od o~evih, ljep{im glasom i ljep{e ispri~anim - ivje{tinom da se prilagodi trenutku, mjestu, i raspoloènjuslu{alaca - tako da se nije moglo dogoditi da veselim lju-dima pri~a tu`ne pri~e ili neveselim vesele. Po{to se na-pri~ao po mahalama, gdje su ga i hranili zato {to ih zabavl-ja, Hasan se, polako, spustio na ~ar{iju - tamo gdje suhanovi, i u njima se, najprije u manjim, zadrào jedno vri-jeme, a zatim u{ao i u najve}i - u han Kolobaru. Tu su bilidruk~iji putnici od onih po malim hanovima, i boljihandìja - neki Arif Tabak, koji mu je za stalno daoono mjesto na kraju se}ije do vrata, ihranio ga. Zauzimao je to mjestodo vrata rano izjutra - kad sobastane da se puni svijeta, inapu{tao ga kasno uno}, kad se sobaisprazni.

84 BEHAR 97


Prvi put sam ~uo njegovu pri~u kad sam, jedne ve~eri,ne znaju}i kud }u, oti{ao u han. Sjedio je na onom svomstalnom mjestu, na se}iji do vrata. Iznad glave mu je,obje{en o klin, gorio fenjer; osvjetljavao mu je onu ~udnukapu od bijela prediva sa ki}ankom na vrhu nalik na {arencvijet, lice mu je bilo u sjenci - ono njegovo mrko, izduè-no lice, i meni se u~inilo sitno, kao u djeteta. Pribijeni uznjega - toliko da je jedva disao, slu{ali su ga ljudi: neki susjedili skr{tenih nogu, neko na koljenima, neki ~u~ali. I samsam ~u~ao, jer nisam imao gdje sjesti, i slu{ao ga; mogaosam da uhvatim tek pone{to iz njegove pri~e - onolikokoliko je bilo dovoljno da me primami, ali ne i cijelu da~ujem. Okretao sam se ljudima oko sebe da mi kaù {ta jerekao, ali odgovor nisam dobijao - jer nisu imali kad da sesa mnom zabavljaju; izgledalo je kao da Hasan tamo ne{todijeli, pa bi ostali bez dijela.

Poslije sam dolazio ranije i zauzimao bolje mjesto, alinikad ono najbolje - jer bilo je hitrijih od mene, i uvijek mije ostajalo da ~u~im ili da sjedim na koljenima. Mogaosam, sa tog boljeg mjesta, da dobro ~ujem Hasana i da gadobro vidim: bio je tu - blizu, i u isto vrijeme daleko, i izte daljine, pred na{e o~i, izvodio nekakav nepostoje}i svi-jet sa svim {to ljudi mogu da imaju, da steknu, da izgube,da stradaju ili dobijaju u bitkama, da se ène, da hode posvijetu, da umiru - da se ne zna {ta je u tome svemu biloistina a {ta Hasan izmislio.

Pri~ao je bez reda {ta mu na um padne ili {ta mu je lak{eda izmisli; kad izmi{lja bio je sporiji, zastajkivao je, }utao

sve dotle dok ~aj ne popije, a kad mu neide ni uz ~aj, uzimao je gotovu pri~u, da

ne ~ekamo. Te gotove pri~e bile su ostarom Sarajevu - onakvom kakvo je

nekad davno bilo, ikakvi su u njemu bili

ljudi, sokaci i ku}e;bile su ku}e

okrenute

druk~ije: prozori su im gledali na vrtove i ba{~e a stra`njastrana na sokak, i sve {to se iz njih prolijevalo, oticalo je nizsokak. Djeci se govorilo da paze kad neko dolje sokakomprolazi, da ga ne pokvase..., a kad se to ipak desi - ~ovjekuse iznese ibrik sa vodom da se opere, a dijete se izbije.

Volio je da mijenja slike starog Sarajeva, volio da garu{i i iznova gradi. Palio ga je vatrom. Plavio vodom. Ha-rao bolestima. Plja~kao hajducima. Za`murio bi kad bi ga,uz neki poàr, zavio u dim da se u njemu ni{ta nije vid-jelo - ni ~ovjek ~ovjeka, ni ku}a ku}u, do plamen i dim.Poslije bi ga, gotovo cijelog, iznova na~inio i uvijekljep{im. Nije dao da to novo Sarajevo dugo traje, i akoni{ta drugo a on bi ga iskaljao blatom toliko da je u njegabilo gadno pogledati - a zatim ga o~istio, okre~io i pokriozelenilom vo}njaka. Ali ni toj novoj slici starog Sarajevanije dao mira - i, iz vedra neba {inuo bi grom u neku odminara i prelomio je; nije govorio da je to zbog krivekletve trgovaca na ~ar{iji, nego da grom bije u visoko.Ka`njavao je krivce zatvorom, trgovcima koji su krivomjerili probijao ekserom u{i i prikivao ih za direk nasred~ar{ije da ih svak vidi. Teè krivce davio je no}u u grad-skoj tvr|avi; za svako zadavljeno grlo ispaljivao je pojedan top; nek se zna da se na tvr|avi davi i da za svakim,jedne no}i, moè da pukne top. Tre}e je slao u Aziju, uprogonstvo - u Karakazan, odakle se nisu vra}ali. Nijeàlio za njima, a ni veselio se njihovoj nesre}i, do polako,kao da je tu bio i sve to vidio, ispredao pri~e o ljudskimsudbinama, nepoznatim i nepredvidljivim, svakom~ovjeku jo{ prije ro|enja na ~elu ispisanim, ali uzalud topismo na ~elu nosi kad ne moè da ga pro~ita.

Ispadalo je da je za ~ovjeka najve}a nepravda {to ciovijek nosi jedno pismo, a nije mu dato da zna {ta tu pi{e;s te strane on je rob nekakvom pisaru koji mu je ispisaosudbinu i pismo zape~atio. Ne}e mo}i da po svojoj voljiupravlja svojim radnjama; one su mu odre|ene onim pis-mom. Zato Hasan, sin Huseinov, nije krivce krivio, a nidivio se dobrim ljudskim djelima, jer ni dobro ni zlo nijeod njih zavisilo nego od onoga {to im je na ~elu zapisano.A ne moè se ni pro~itati, ni dopisati, ni - ako ne valja, iz-brisati. Ni na to se Hasan nije ljutio; pri~ao je mirno i rav-no, i - ne iz njegovih rije~i nego iz njegove mirno}e ispa-dalo je da je najbolje tako kako je ~ovjeku unaprijedodre|eno. A ono {to je ipak dobro da ~ovjek poku{a dauradi, jeste da se na vrijeme oèni, da ima svoj du}an i daìvi kao ostali ljudi u ~ar{iji. Neka gleda kako Miljacka te-~e, kako u prolje}e lista drve}e, i kako u jesen opada list;sve drugo }e mu biti suvi{no i glava }e ga od toga boljeti.

Ponekad bih u sebi rekao da ne}u i}i u han da slu{amHasana, ali i onda kad nisam odlazio, ~inilo mi se da ga

85BEHAR 97

BO[NJA^KE PRIÊ

~ujem kao da sam u hanu. Stao sam najzad da se pitam:{to je to {to me privezalo za Hasana, trebaju li mi njegovepri~e i {to imam od njih, ako i{ta imam? Znao sam da bimi on odgovorio da nemam ni{ta drugo, do da ih i samnekome ispri~am, da je na ovome svijetu najva`nije daimamo jedan drugom ne{to da ispri~amo. Kad bi mrtvimogli da se kajemo {to ìvi nismo u~inili, to bi bilo {tonismo pri~ali... Hasan bi mi rekao da odem na groblje ividim koliko se tamo }uti...! Zato nek se ne gubi vrijemedok je ~ovjek ovamo... Nije va`no je li ono {to se pri~a isti-na - da pou~i, ili izmi{ljeno - da zabavi, nego da sepri~aju}i i slu{aju}i dva puta ìvi.

Moè biti da bi mi tako ne{to odgovorio Hasan, dame ~uo kad sam se pitao {to imam od toga {to idem uhan i slu{am Hasana.

Do{la je kasna kaljava jesen s ki{ama i ja sam, uz te ki-{e, oti{ao iz Sarajeva; ne znam koliko je sa mnom oti{lo Ha-sanovih pri~a - tek on jeste: ostala je u meni njegova slikakako, sa onom ki}ankom na kapi nalik na nerascvjetan cvi-jet, sjedi na onom posljednjem mjestu na se}iji do vrata, dane smeta. Nisam mogao da zamislim to mjesto bez njega,njegovu glavu bez cvijeta na kapi i fenjera gore nad njim,obje{ena o klin. Ljudi }e ulaziti u han, prolazi}e pokraj njegai sjedati na se}ije, a on }e - na onom mjestu do vrata gdjene smeta, gledati preda se i ni na ~iji ~aj ne}e di}i o~i dakaè da bi i on popio ~aj. Ne}e li~iti na trgovca, ni nazanatliju - nego na ~ovjeka iz nekakvog davnog vremena idalekog kraja koji se, nekim ~udom, obreo tu u hanu.

Tri godine, provedene izvan Sarajeva, s drugim ljudi-ma i u druk~ijim prilikama, bile su dovoljno dugo vrijemeda na mnogo {to{ta zaboravim, pa i na Hasana, sina Hu-seinova; njega sam se jo{ najduè sje}ao, ne po pri~amanego po sudbini njegovoj da vje~ito sjedi na jednom teistom mjestu - onom na kraju se}ije, do vrata. Ali - vrije-

me je prolazilo, i Hasan iz mene odlazio - i najzad bio sa-mo jedan ~ovjek od mnogih kojih sam se sje}ao ili, zbogzaborava, jedva i mogao da ih se sjetim. Znam da sampoku{avao da neke njegove pri~e prepri~am mojim pri-jateljima da ih zadivim, ali - niti sam umio niti moje pri-jatelje zadivio, i manuo se posla koji nije za mene. Vidiosam tada da treba sjesti na nekakvo posljednje mjesto, donekakvih vrata, kao {to je on sjedio, i odatle pri~ati pri~e;da treba biti pod onom kapom sa ki}ankom i onim fenje-rom iznad glave - da treba biti nekakav Hasan, sin Husei-nov. Bila je ta moja nevje{tina da prepri~am njegove pri~ejo{ jedan razlog da ga zaboravim ; gotovo da sam njega,a ne sebe, krivio {to ne umijem da pri~am.

Nisu brzo, ali ipak su pro{le tri godine, i ja sam opet predo~ima imao han Kolobaru i ~ar{iju - i Sarajevo. Bilo je sveto kao i prije, ali ja sam bio druk~iji: nije me vi{e mamilasvjetina na ~ar{iji, nisam ulazio u han Kolobaru, nisam osimponekad, {etao uz Miljacku i niz Miljacku ispod drve}a;izlazio sam na bregove ispod Trebevi}a i na groblje na Ali-fakovcu. Naj~e{}e sam, pred ve~e, sjedio u samom groblju,oslonjen le|ima uz ni{an - jer tu je, medu ni{anima, travabila najgu{}a i ti{ina najdublja... Nisam se osje}ao da sjedimu groblju - {to, moè biti, ne valja pred ve~e, jer ono kao dai nije bilo to {to jeste: jedno groblje, nego jednostavno pro-duètak susjedne mahale u koju se i samo produàvalo - irazlika je bila u tome {to je naselje ìvih bilo bu~no a na-selje mrtvih tiho; umorno tiho... U njega se nije moglo doz-vati, niti i{ta iz njega ~uti, do gu{ter u travi... Mrtvi uve~ekao da su padali u jo{ dublji san, od onoga kojim spavaju...- Gore nad njima ostajali su njihovi kamenovi, i oni, reklo bise, sanjivi... Naveli su se na sve ~etiri strane, a neki i po ze-mlji pali - ve} prema tome koliko se koji, od duga stajanja,umorio...

îtao sam natpise na njima: imena i godine kad su umr-li - i molitve Bogu da im na krilima an|ela primi du{u, daih pripusti u rajske ba{~e gdje kroz cvije}e proti~u vje~nohladne vode i na drve}u pjevaju, glasom umilnim, rajske pti-ce. Na jednom kamenu - iznenadiv{i se, pro~itao sam poz-nato ime: Hasan, sin Huseinov. Dugo sam stajao kod togkamena. Kod tog imena. Ono mjesto u hanu na kraju se}ije,do vrata, gdje ne}e smetati, ostalo je iza Hasana prazno; onje i ovdje dobio mjesto na kraju... - na samom kraju grobl-ja, do granja, "gdje ne}e smetati...". Kamen Hasanov bio jemali, i na njemu mali natpis: nekoliko rije~i iz molitve, a za-tim da je Hasan, sin Huseinov, za ìvota uveseljavao ljudesvojim veselim pri~ama, a mudrim ih pou~avao i neka muje za to mir du{i.

Njegove pri~e sad je krio njegov kamen... bio mu je nakraju groblja, do granja; i mrtav - Hasan, sin Huseinovbio je na kraju...

86 BEHAR 97


HHaammzzaa HHuummoo

SEVDALIJINA LJUBAV

Na{ grad, sa svojim kamenim }o{etima, blije{ti u podnev-nom suncu i reè o{tre, izlomljene sjenke {to {krto padajupo zidovima i kupe se pod strehe. Sav ispreturan, napet iomamljen, dahti on pod ègom, na lijevoj strani brazdezelene i krivudave rijeke Rune. @ivot pi{ti u njemu i {akazemlje cvili od ̀ edi i ̀ estine. A tamo, s desne strane Rune,trune vlaga po sjenovitim ba{tama, i ìvot so~i sa dozri-jevanjem smokve i odrine. Ne{to ~ulno i razbludno krijese u ovoj vlazi {to pod jakim suncem tinja mlitavo, a no}use budi da se protegne, da se opije i splete u gr~u poùde,negdje na busenju pod {andudom.

A Biber poznaje sve djevojke. Pjesma mu najprije za-golica, pa sklizne u njedra i prelazi (kao toplom rukom),slatko i ne~ujno, sve niè i opojnije, da te opet uzdigne,da zakiko}e{ pa zavri{ti{ i zagrca{ u njegovu zagrljaju. Aon, kudrave kose i zamagljena oka, upilji se svakoj u srce.Djevojke pritiskuju rukama grudi kad bi uhvatile njegovpogled u njima. O, sve to Biber ~ini o~ima i pjesmom. Kadon zapjeva sokakom, nastane trka po avlijama i sa kiko-tom se zaustavlja na vratima. Kad on zapjeva, vjetar se pri-taji u ba{tama, a u djevojkama ne{to zadrhti, oslabe imnoge, do|e im malka snaga, pa bi mu pale u naru~je.

Tako djevojke uzdi{u za njim, a on ih voli sve podjed-nako. On svima pjeva. On pronosi sokacima ~e`nju i os-tavlja uzdahe sa sobom. Za njim se otrgne mnoga suza iispruè kradom bijele, razgoli}ene ruke negdje u konaku,u ~e`nji za milovanjem na {iltetu.

- Ah, ili bi ga klele ili blagosiljale! - govorile su{apatom djevojke, pa i nasamo, osjetiv{i njegov pogled,grlile bi se i stezale me|usobno.

Tako djevojke ~eznu za Biberom, a u avliji I{e i Osman-age Mrahora nabrekli bijeli grozdovi na odrini, i zacrvenese kad se koji zrak sunca prokrade kroz li{}e i priljubi uznjih. I{a je natopila cijelu avliju, pa cvije}e, u trista ìvihboja, kao da pjeva {apatom sve ne{to o Biberu, a poto~i}kroz avliju zagun|a, zaàmori jasno, bistro, biserno. Kao dase i on prikrada. I{a je sama u avliji. Iznijela je }enar~e,prostrla ga po vla`noj zemlji, pa se opruìla po njemu. Onaosje}a kako joj studen dah gmiè uz tijelo i umiruje vrelepomisli o Biberu i njegovu milovanju. Kroz tanke dimije odlahura i svilenu, providnu ko{ulju od }ere}e, ne{to se smijei mami, bjelasa se vragolasto i neodoljivo. To se smiju pri-krivene ~ari I{e Mrahorove, smije{e se i bjelasaju pod buru-ndùk-haljinom. A gore nad odrinom gori sunce i probija-ju se kroz nju zraci, priljubljuju se uz bijele grozdove i zav-la~e se pod svilenu i providnu haljinu, da opet bijesnu i

zat-reptes atrostrukomsnagom.Vlaga pod }enar~e-tom postaje sve toplija, klizi potijelu i talasa krv, talasa grudi, dokne{to kao bujica ne uzavre, pa senapregne, napne dah, a srce za-drhti kao prepla{eno pti~e. Bijeleruke I{ine poletje{e na grudi daumire taj drhtaj, da zaustave tu pli-mu {to omamljuje i nosi, nosi nekud knjemu u pijane zagrljaje, u besvijest. I ru-ka priteè grud, priteè, i I{a zatrepti, zatrep-ti i malaksa.

Jedan uzdah {apnu u cvijetu, u li{}u na odrini. I{aleì zatvorenih o~iju, malaksala, sa smije{kom na licu.Potok se budi, otima i grca kao jogunast i sladak dje~ak.I{a se smije{i sa rukom na razgoli}enim grudima. Lak i krtvjetar nenadno se zaletje i zaàmori avlijom, pa kao da jojrazotkri njezine misli, kao da joj se zagleda u tako skrivenai stidna osje}anja, plahnu je, otrè zanosu i sneveseli. Siro-ta I{a ponovo klonu na }enar~e, pokorno, tu`no kao siro~e,i zaplaka se tiho, tiho, od ~e`nje prevelike.

A kad plavi suton pade na mahale, izvi{e se strelovitolaste u cvrkutu, i plav se dim zanjiha i izdiè na niske, plo~-ne krovove. Ti{ina sjede u granje i oìvje{e vrapci ikom{ijski razgovori. Pa, uza svu ovu ìvost, pade neka sjetana ba{te i na {um visokog Mrahorova jablana. Ibrici zaz-voni{e na ~esmi, djevoja~ki kikot vrisnu sokakom, vreo igolicav, a mujezin zau~i na minaretu, razli se glas po ti{ininad mahalom i obi|e stara~ke du{e, pobo`ne, tihe i zah-valne. No} pade, oìvje{e sjene, a bijela i gola minareta,o{tri ~empresi i zaljubljeni jablanovi, kao dìnovi s djevoj-kama, kora~aju valovitim gradom i odnose sobom pri~e u~udne tajanstvene strane. A kad se mjesec uzdiè, pa sepun, zlatan i tih zaustavi nad tamnom konturom brda, nekiveli~anstven i ne~ujan smijeh preli sva srca, a na{ grad zas-ta i preobrazi se u svjetlu njegovu. Sve se pritaji i zanijemi.No} skide haljinu i bijesnu i rodi se sevdah, teàk i nepre-bolan sevdah, pun derta za bezdano opojnim i nedos-ti`nim. A otud, ispod Huma, sa Raljevina, donese tiha no}mekan i zanosan glas pjesme, glas {to pada na du{u kaomelem, lije~i i opija osje}anja, da im probudi jo{ bezdanije

87BEHAR 97

BO[NJA^KE PRIÊ

i nedohvatljivije ̀ elje. On se zatalasa, zatalasa i zasta u visi-nama, nose}i du{u nekud u {irine, ljuljnu se zanosno i razlipo ti{ini. I dah li{}a pritaji se u mahali. Samo mirisi svjeìnei cvije}a kao uzdasi dopirahu ~ak gore do }o{ka Osman-ageMrahora, i prkosno, skriveno, zaleti se potok u àmoru, ipodrugljivo se nasmija ti{ini. Pritajena daha i pripijena uzdemire, I{a je oslu{kivala Biberovu pjesmu sa Paljevina, onaje pila tu pjesmu i opijala se. A kad izdahnu i posljednjizvuk pjesme, ona ispruì ruke u rasko{ne daljine, proteèse i poletje sva ka njima, predade se njemu, Biberu, njegovumilovanju, i s lakim krikom pade na {ilte, predade se gr~ume|u bijelim i toplim jastucima.

A u Biberovim ba{tama, Raljevinama, mjesec se prov-la~i kroz granje, oti~e potocima, preliva se po zasa|enompovr}u, razliva svjetlo po daljinama i otvara du{u, otvarazemlju i sve tajne nesvjesnih èlja i pijane podatnosti. Bi-jele ku}ice, ~ak tamo pod Vihovi}ima, blije{te pune jezivei neshvatljive ~e`nje. Biberove sre|ene ba{te pjevaju nekunadzemaljsku pjesmu od koje raste du{a i prelazi prekozaspalih brda u slatkom bolu vje~ite ~e`nje, davanja sa-moga sebe i prosipanja prenabrekle snage. Lopata zahva-ta vodu iz matice, pljusak srebra pra{ti po povr}u i {iriunaokolo svjeìnu punu mirisa i ìvotne halapljivosti.Ba{tovan Fazla, razdrljen i zavra}enih nogavica, pognuose po lopati, pa u beskrajnom ritmu crpe vodu, a zatim,zamorena daha, uspravi se usred matice posmatra svojublje{tavu i isprekidanu sjenu u vodi.

- Fazlo!I on se trza, baca lopatu i odlazi pod smokvu. A ispod

smokve, protkiva tamu mjese~ina, svjetluca na ~a{icama, naBiberovoj {argiji, i igra se po }ilimu s boja`ljivim sjenkama.

- Odmori se! - kaè Biber tiho i pruà Fazli staklence.A on, onako s nogu, metne ruku pod zavra}enu glavu,{irokim zamahom iskapljuje do dna, pa tresu}i se, tromimi te{kim korakom odlazi u maticu. A Biber, sam pijucka,mezeti i sevdi{e pomalo. Tiho, tiho, zapjevu{i on, {argijaprotuì, a on je spu{ta pored sebe, pruà se po }ilimu, paonako skr{tenih ruku pod glavom i s pogledom uvrhsmokve tenice, zapjeva poluglasno:

Sadih almu nasred at-mejdana, Gledah dragu devet godin’ dana...

Zajedno s pjesmom, s rije~ima, ne{to se budi u Biberu,mili uza nj, pa kao u nekoj toploj omaglici, on raste, rastemu kosa na glavi. Zahvata ga àlba za davno minulim dan-ima koje on nije nikada ni vidio, ali koji su tu, u pjesmi, ljep{iod svih na svijetu. On nenadno za}uta, a matica za{umje sa-njivo, usamljeno. Pritajeno oslu{kivanje sakri se i poleè potravi, a mjesec se razli, bole}ivo zapjeva kroz ti{inu, i za{a-puta u li{}u. Jedan velik, ne~ujan i neiskazan ton u glasu za-

{uti negdje u vrhovima stabla. Biberu bi najednom te{ko, kaoda neka pusto{ pade na nj, i on iskapi staklence i zapjeva izpuna grla:

Kad je alma na trganje bila, Moja draga za ljubljenje bila...

I glas zadrhta negdje u visinama, uznese se i razasupo mekim i pijanim {irinama, a mjesec silazi, juri sve bli-è {irokoj smokvinoj kro{nji, ne~ujno pade u granje, paonako ìv, nasmijan, zapljusnu Bibera i rasplinu se. Ba{tase sva promijeni, kliknu, rodi se novi ìvot, i za~as - nes-tade svega. Samo, tamo negdje nad Cernicom, izumiraoje posljednji zvuk Biberove pjesme, dok je I{a Mrahorovaonako èdno pruàla ruke za njim.

- Fazlo, Fazlo! - Zasta pljusak sa lopate. - Ne zaklju-~avaj kapidìka! - I Biber se izgubi nekud niz ba{te, upravcu mahala.

II

Prolaze dani, a Biber prestao da sevdi{e po sokacima.Vi|aju ga samo do u kasne no}i na vratima Osman-ageMrahora. Do predzoru {ap}e Biber kroz od{krinuta vrata,{ap}e ne{to {to niko ne smije niti moè znati do I{e,djevojke zapaljena oka i oblih bokova. Prolaze dani dugi iuàreni, na{ grad gori u ègama, i omamljen, bunca ubunilu. Koko{i vrataju od vru}ine, a ène, goli{ave i zaà-rene, valjaju se po konacima i hlade lepezama pletenim odhasure. Naherena i iskrivljena ~ar{ija kunja nemo}no kaoobje{ena, a muhe zundaraju po njoj, liskaju sir po masnimtezgama i siju sitne ta~kice po robi, po trgovcima. Ne{topoput razvaljenog zijeva zija i klati se ~ar{ijom, zastenje,prome{kolji se, pa opet zastenje. Jedina rijeka Runa ìvoprkosi ovom mrtvilu svojim brzim i zelenim valovima i ne-obuzdanim krikovima pliva~a. Ona navaljuje na stijenje,udara o njih i sunovrace sustiè bujica bujicu. U njenomhuku ima ne{to od pijane ène i vilinskih dozivanja, unjenoj boji ima ne{to nebesko.

A Biber zaroni u maticu na Raljevinama, pa na }ilimpod smokvu, privu~e jastuk pod glavu, pa hladuje. Mati-ca àmori. Fazla razvodi jarke i natapa patlidàne, a sun-ce prekrilo nebo, pa sipa sivosvijetlu jaru gdje god stigne.Cvr~ci vri{te kao bjesomu~ni, a àbe prepla{ene sakrile seduboko pod vodu kao da je sudnji dan gore na zemlji. Akad se sjene jablanova otegnu preko Raljevine i suncepozlati nad brdom, zaàmori li{}e u smokvi, krto, opre-zno, matica zastudi i laka jeza hladovine probudi Bibera.Fazla prinese mezeluk i rashla|enu ljutu, a Biber zapje-vu{i kao preporo|en, podmla|en.

Prolaze i plavi sutoni, s nekim bole}ivim tonom blagostii o~inske ljubavi. Prolaze i no}i, mlake, pijane, pune ùdnje

88 BEHAR 97


89BEHAR 97

BO[NJA^KE PRIÊ

za milovanjem do besvijesti, negdje uba{tama, u zagrljaju tijela i u grcanjupodavanja. One ne~ujno padaju nagrad, na Raljevine, na doline. Tako ive~eras, kad pro|e ak{amluk, svjetlazadrhta{e po na{em gradu, pirnu svje`vjetar, a u Biberu zabrekta snaga,podiè ga, i ne{to sna`no i zanosnokao jablan, izraste u njemu. Biber |ipi,podvrisnu, pa zapjeva, a glas odneseti{ina, odnese ga Mrahorovu dvoru:

Sama vene u konaku Aj{a:Sa svojim se dertom razgovara...

Ali i to sve pro|e kao i proljetnocvije}e, jer I{a ne moè odoljeti Bibe-rovim pogledima, ni tihim {aputanjimaod kojih je spopada{e slatka omaglica.Jednog ve~era Biber pruì cijelo licekroz vrata, a I{a, ni sama ne zna kako,osjeti vreo poljubac, ne{to joj zabrujau glavi, zadrhta u grudima, i ona sezaplaka. To se sve dogodi tako nenad-no. I otada I{a po~e da se bori sama sasobom, da se bori sa Biberom, koji najuri{ osvaja{e od poljupca dalje. Danijoj prolaàhu u groznici, a no}i! "Mojeno}i, moji bijeli dani!" ~ula je kakopjeva Biber. I neki naro~iti strah osjetiona ba{ no}as; osjeti strah, jer osjeti danema vi{e ni snage da mu se odupre.Ona nije osje}ala vatru kao prije, negoi neku strepnju, grozni~avu drhtavicu.O, neka samo on re~e! Ona }e u~initisve, sve. Pusti}e ga i u ba{tu, i oti}i }ek njemu pod {andudu, i...

Napuklim zvrkom kvrcnu kami~aku pendèr; njegov cik pogodi I{u usrce, i u istom ~asu ona se pripi uzdemire, nasmije{i se tako blago, ne-mo}no i podatno da Biber osjeti drh-tavo uzbu|enje.

- Si|i - {apnu on tiho.- Odmah! - ~u se odozgo jedva

~ujno, ali nekako sretno i pokorno.I{a od{krinu vrata. Sva je drhtala.

Zamirale su joj rije~i na usnama i spo-padala je neka malaksalost. Ona je sr-ljala u ne{to {to nije trebalo da se do-godi, a {to je opet bilo neminovno i

su|eno. Biber je bio zakro~io jednomnogom preko praga. Nenadno se dvijevrele i uzdrhtale ruke sapleto{e okonje, a ona im se podade, nemo}na iopijena. Kao od straha, drhtale su jojnoge, i ona je samo molila, ne znaju}ini sama {to: da li da je uzme svu, ili daje ostavi, da pobjegne od nje na svojeRaljevine, pa da, kao i prije, ispruàruke prema njegovoj pjesmi i da se gr~ina {iltetu. Ali Biberove ruke nisumirovale; one su u drhtavici prelazilepreko njenih grudi, preko bokova, dokona nije po~ela da gubi svijest i danesvjesno odgovara na {apat, koji nijejasno ni razumjela: "Ho}u, ho}u".

I kapidìk je {krinuo. Pod {andu-dom na busenju igrale su sjene pritaje-ne i nasmijane, slute}i ne{to i {ap}u}i.Mjesec se provla~io kroz granje i potokpoigravao i }eretao prkosno. Skriven ipritajen {apat ispod {andude {uljao sepod stabla. A I{a, sva umotana u za-grljaj, predavala se milovanju. Ona je~ula samo neki pijani {um unaokolo,koga nestaje pri bliskom Biberovomdodiru, i koji ostaje negdje dolje izanje, dok je njegov zagrljaj uzdiè i nosiiznad Kamenjaka, iznad ba{ta u mje-se~inu, put zvijezda. A zvijezde su i{les mjesecom i smijale se u kro{nji {an-duda. One su sve vidjele. Biberov {apati toplo milovanje pretvori se u bijes,ujed, i I{a je nenadano po~ela da grca,

da se daje i otima. Zvijezde su po~eleda kaplju kroz granje i da se prosipajupo njima. Mjesec se glasno cerekao, apotok kikotao kao da ga neko golica...Najzad se sve sti{a i zamoran {um po-leè po {irini. Negdje vrisnu ptica, i onise trgo{e. I{a ispruì ruke premaBiberu i zajeca. A on je obuhvati me-kano i blago, i po~e da je miluje svu,da je ljulja na krilu i da joj tepane~ujno, tako utje{ljivo i srda~no.

I tek kad mjesec, umoran i izblije-dio, sjede na brdo, Biber se trè, pres-ko~i ba{tenu ogradu, pa uinat cijelojmahali, ~itavom svijetu, zapjeva so-kakom koliko ga grlo nanosi.

III

Prolaze dani, a Biber prestao dasevdi{e po sokacima. Prolaze no}i aniko ga ne vida na Mrahorovim vrati-ma. Kad se na{ grad uti{a i padne u~vrste sanje, mine pono}, a Biber lutaba{tama i nestaje ga u pravcu maha-la. Ba{tovan Fazla zami{ljeno ma{eglavom i ispija ljutu. Biber vi{e ne pije,samo svako jutro dolazi kao pijan i pocio dan leì pod smokvom zelenkom,dok cvr~ci vri{te u vrbama. Biber i nepjeva vi{e. Do u kasnu no} svjetlucamu cigareta, dok on zami{ljenooslu{kuje ùborenje matice, nenadanose diè i nestaje ga medu drve}em.

Tako cio mjesec. Nado{la rana je-sen, pa kao trudna èna po~iva tromoi so~no kipi i vri. Biber se namilovao,pa mu neka tuga, tuga za prolazno{-}u, pada kao sjeta na du{u. Neki tu-àn mir kao da {umi u njemu, pa iza-ziva bol i zamoran smje{ak. Dani bis-tri kao zlatne vode, pa sve nekakoutanjuju, gube snagu i klonu, dok sabranjem posljednjih plodova ne padei neka beznadna i neutje{na pusto{na Raljevine. Ostado{e jo{ samo naro-vi, prkosni i so~ni, a neki, popucali odsnage, ukazuju svoje àrko meso, pase smiju u zlatnoj i tihoj jeseni. I njih}e skoro Fazla da pobere; i opa{}e

90 BEHAR 97


posljednja, prozebla smokva zelenka, i pa{}e prva slana naba{te usnule.

Na{ grad, veli~anstven i stara~ki miran, pro{arao se saz-relim drve}em, a ~ar{ija ̀ ivnula, pa nekako bradata i vesela,smije se i zagori. Rijeka Runa, tiha i smirena, kao poslijeporoda, svileno {umi pod Starom }uprijom i, umiljavaju}ise oko kamenja, odnosi sa sobom tihe i duboke sjenejablanova. Sve je tako pitomo i dobrostivo, kao da nekiblagorodni opro{taj lebdi nad cijelim gradom. A u stak-lenim i dubokim no}ima, ne smiju se zvijezde vi{e onakouàgreno kao ljetos; one samo kao mrtvi dragulji tonu ubistro i hladno plavetnilo. Biber ne ide I{i vi{e sa snagomzaljubljenog jablana u sebi; on tiho, kao da se prikrada,prolazi kroz mahalske sokake. I u I{u u{la neka àlostivaslutnja, neka pla{ljivost divokoze, pa samo gleda u Bibera ine smije da ga zapita, da mu kaè ne{to tako va`no, takosudbonosno. Biberova milovanja nekako hladna, prijateljs-ka, a nju prose negdje daleko, ~ak tamo u Bosnu, za nekoghadìju s bradom i ùtim sarukom. I{i se ~inilo kao da je{alju negdje na drugi svijet, kao da joj zakopavaju njezinuìvu mladost.

- Bibere, do{li su neki trgovci iz Bosne - {ap}e I{a iboja`ljivo se izvija iz njegova zagrljaja, a srce joj se hladi.

- Pa?- Prose me.Biber te{ko za}uta. Kao da neka nepomi~na ~ama pade

na nj, kao da se rodi mrak u njemu. I{a se boja`ljivo priviuza nj.

- Bibere, ja se bojim te Bosne, strah me od tog nepoz-natog hadìje. Ko zna ko je i kakav je on. Bibere, slatki Bi-bere, ne daj me! - {apu}e I{a mole}ivo i bespomo}no.

Ona je poznavala Bibera. Poznavala je sve djevojkekoje je on obljubio, pa ih ostavio stra{nim i bradatimhadìjama. Biber je }utao, kao da oslu{kuje ne{to, posta-je nemiran, i I{a je vidjela kako mu je zadrhtala donjausnica i mi{ica savijena oko nje.

- Bibere!- [uti!I Biber se borio sa sobom, a ona je strepjela kao {iblji-

ka. Naposljetku on re~e tiho drhtavim glasom:- I{a, ne polazi za mene! I taj bradati hadìja, bolji je od

bekrije Bibera. Ne}e{ biti sretna ako po|e{ za me. Mnoge}e{ no}i proplakati ~ekaju}i me sama u konaku. Jer ja nemogu, ne mogu, I{a, da se rastavim sa svojim moma~kimìvotom. Kasno je vi{e. Ne mogu. Biber opet te{ko za{uti.I{a je prigu{eno jecala. Pla~ je tresao i razdirao. Njega jedavila u grlu opora i gorka guka, pa ne moè duè da pod-nese, nenadano podiè I{u, steè je sna`no, poljubi je,presko~i preko ograde i ponese na srcu jo{ jedan dert vi{e,ponese u ̀ ivot jo{ jedan bol da ga lije~i pjesmom i samova-

njem. I{a ispruì ruke za njim, kao {to ih je ispruàla ljetosza njegovom pjesmom, ispruì ih, ali bez onog ljeto{njegàra, ispruì ih s krikom u slomljenoj du{i.

A kroz nekoliko dana, hadìjska se brada blaèno oteg-nu i iskesi kroz prozor kupea tre}e klase. Duboko povijenau feredù, sjedjela je uza nj jedna èna, pokupljena, bezglasa i ìvota, kao pokajnica. U isto vrijeme Biber je sa svo-jim ba{tovanom Fazlom ispijao ljutu u mehani [tefe[vabice. Ne{to razvaljeno i bez dizgina zijalo je u njemu,srljalo o~ajni~ki, ludo, pa se topilo u dumanu ljute, u pjes-mi, i orgijalo u defu Sofke Ciganke.

- Dragi Fazla, ispili smo sve slasti ljeta. Zaboravlja-}emo ih zimus po mehanama i ~eka}emo novo, jo{ sla|ei veselije ljeto.

- Amin! Dabogda! - odgovara Fazla, i oni se kucajudrugarski.

A ne{to sve raste kao bujica oko njih, pa po~e da na-valjuje, da vri{ti. A Biber izvi glas, i sve osta duboko, du-boko pod njim i zanijemi.

I Biber, stari sevdalija, polako, klecava hoda, uputi sepreko [etali{ta put Zahuma, nose}i u sebi neki ~emerìvota i bol za minulim ljetom. Jo{ jedan dert vi{e, jo{ jednai jo{ stotine ~a{a i dertova, a oko samohrane Biberove ku}epjeva jesenji vjetar pjesmu besku}nika, pjesmu samohranih.Svejedno ima ne{to u toj pjesmi {to ne mogu da nado-knade ni najvi{a blaga u ìvotu; ima ne{to {to niko nemoè da shvati u mahali. To je cio jedan svijet koji Bibernosi u sebi, svijet od slatkog ~emera i àlbe za ìvotom.

Viju samohrani vjetrovi oko Biberovih praznih konaka,vuku se dani puni ki{a i prozeble magle. Ba{tovan Fazla idetromo kao da nosi trista nevidljivih tereta na sebi i ne znagdje bi sa praznim rukama; zato se i prihva}a tako ~esto za~a{icu kod [tefice [vabice. Pobijeljeli i vrhovi golih planina;mraz stegao na{ grad da srce puca, a iz Biberova odàkaraznosi bura dim kao na jagmu. Zima, topla i intimna pjes-ma {arolikih nada, prikrila je cio grad. Sva se mlada srcazagrijavaju pjesmom po sijelima i po niskim kafanama,samo Biber samuje u svojoj velikoj sobi, uz plamsanje vatreu starinskom, {irokom odàku i, uz tiho i bolno cilikanjemekane {argije, pjeva:

Sadih almu nasred at-mjedana...

I Biber se zanosi u tople ljetne no}i, ~uje ùbor vode,osje}a {um li{}a i I{in glas, drhtav, podatan. I nenadano sesneveseli, spusti tamburu pored sebe, dugo gleda u plam-sanje vatre, u tinjanje àra, pa u mrtav pepeo. A kroz san,kroz neke daleke konake, vidi on kako se nad I{om, blije-dom i uplakanom, kezi nekakva jare}a brada, cereka se,kmeke}e i trza ga iza sna. To negdje napolju, lupa neprit-voren kanat i bura zvi`di u drve}u.

91BEHAR 97

BO[NJA^KE PRIÊ

BERI]ET RIJEÎ

Toga dana @uti Car pokaziva{e pjesniku svoj dvorac. Ostavi{e za sobom, u duga~kome

slijedu, prve zapadne terase {to se, poput stuba gotovo nedogledna kru`noga kazali{ta,

spu{tahu k raju ili perivoju kojem su zrcala od kovine i zamr{eni krugovi od borovice

ve} tvorili labirint. Radosno se izgubi{e u njemu, isprva kao da pristaju na igru, a po-

tom ne bez nespokoja, jer su njegove ravne staze obolijevale od iskrivljenosti veoma

slaba{ne, ali neprekidne, i tajno postajahu kru`nice. O pono}i, promatranje planeta i

prikladno `rtvovanje kornja~e dopusti im da se oslobode toga kraja, koji im se u~inio

za~aranim, ali ne zbog osje}aja izgubljenosti, koji ih je pratio do konca. Pro|o{e potom

kroz predsoblja, dvori{ta, knji`nice i kroz {esterougaonu dvoranu s pje{~anim satom, i

jedne zore nazre{e, s kule, kamenoga ~ovjeka, koji im se odmah zauvijek izgubi. Mnoge

blistave rijeke preplovi{e u kanuima od sandalovine, ili mnogo puta jednu te istu ri-

jeku. Carska bi pratnja prolazila, a ljudi ni~ice padali pred njima, ali jednoga dana sti-

go{e na otok gdje se ponetko ne bi pona{ao tako, jer jo{ ne bija{e vidio Ba{tinika Neba,

i krvnik bi mu morao odrubiti glavu. Crne kose, i crne plesove, i zamr{ene zlatne krinke

ravnodu{no gledahu njihove o~i; zbiljsko se pomije{alo sa sanjanim, ili, bolje re}i,

zbiljsko bija{e jedan od oblika sna. înilo se nemogu}im da bi zemlja mogla biti i{ta

drugo osim perivoja, jezeraca, gra|evina, i blistavih oblika. Na svakih stotinu koraka

po jedna bi kula parala zrak; naoko, boja im je bila istovjetna, ali je prva me|u svima

bila ùta, a posljednja grimizna, tako su bili tanani prijelazi i tako duga~ak niz.

I zbude se na podno`ju pretposljednje kule da pjesnik (kojemu bijahu tu|i prizori {to

ih svi drugi smatrahu ~udom) uze izgovarati kratak sastav, koji danas neraskidljivo

povezujemo s njegovim imenom i koji mu, kako ponavljaju najotmjeniji povjesni~ari,

pribavi besmrtnost i smrt. Zapis je izgubljen; neki tvrde da je bio od jednoga jedinog

stiha; drugi: od jedne jedine rije~i. Pouzdano je, i nevjerojatno, da je u toj pjesmi bio

sav, do sitnice, golemi dvorac, sa svakim sjajnim porculanom, i sa svakim crteòm na

svakom porculanu, i sa sjenama i sa svjetlima sumraka, i sa svakim nesretnim ili sret-

nim trenutkom slavnih dinastija smrtnika, bogova i zmajeva koji ga obitavahu od bes-

krajne pro{losti. Svi umuko{e, ali Car povika: "Oteo si mi dvorac!", i krvnikov èljezni

ma~ pokosi ìvot pjesnikov.

Drugi pripovijedaju druk~ije. Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (vele

nam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac i{~ezao, kao da je uni{ten i spa-

ljen posljednjim slogom. Takve su bajke, dakako, samo knjièvne ma{tarije. Pjesnik

bija{e rob carev, pa je, kao takav, i umro; njegov sastav prekri zaborav, jer je i zavrije-

dio zaborav, a njegovi potomci jo{ traè, i ne}e na}i, rije~ svemira.

Jorge Luis Borges

Prispodoba o dvorcu

Documents

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX 2010 ... · jentalnih naroda: Indije, Afganistana, Perzije, arapskih ze-malja, Turske, `idovskog naroda (Sefarda) i Bo{njaka. I ovaj