P – 490

Audiovizualni nastavni materijali – jezik i kultura u poučavaju

stranoga jezika

Katarina Krnić

Sveučilišni odjel za stručne studije Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska

katarina.krnic@oss.unist.hr

Edita Šalov

Sveučilišni odjel za stručne studije Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska

esalov@oss.unist.hr

Sažetak. Na početku članka naglašava se važnost ispreplitanja lingvistički i kulturološki

relevantnih podataka u poučavanju i učenju stranoga jezika. Nastavna literatura kulturološku

komponentu nerijetko stavlja u drugi plan; nepotpune činjenice ne uspijevaju razjasniti brojne

kulturološke kontekste naroda čiji jezik se uči, a bez čijeg je poznavanja uspješna komunikacija s

izvornim govornicima teško ostvariva. Mišljenja smo kako je u nastavni proces potrebno uvoditi

autentične materijale koji uspijevaju udovoljiti suvremenim glotodidaktičkim stremljenjima. Skupinu

audiovizualnih nastavnih materijala čini lepeza televizijskog i internetskog programa unutar koje

posebno mjesto pripada televizijskome reklamnom spotu i televizijskoj seriji. Središnji dio članka

razmatra didaktičku ulogu televizijske reklame u nastavi talijanskog jezika te televizijske serije u

nastavi engleskog jezika. Jako je bitno naglasiti mogućnost identične i/ili slične primjene i drugih

nastavnih materijala iz ove skupine te njihovu uporabivost i u nastavi drugih jezika. Nakon

predstavljanja pojma televizijske reklame i Carosella nižu se brojne aktivnosti kojima se naglašava

uloga reklamnog spota u učvršćivanju leksičke, morfosintaktičke i kulturološke kompetencije učenika.

U nastavku se iznosi primjer didaktičke obrade britanske serije “Fawlty Towers” u nastavi engleskog

jezika. Nakon uvodnog pojašnjavanja značenja termina “Fawlty Towers” predstavlja se jedna od

epizoda sugestivna naziva “Communication problems”. Humoristično obojeni dijalozi prava su jezična

i kulturološka riznica. Okosnicu radnje tvore nesporazumi između nagluhe gospođe Richards i osoblja

hotela. Glavno oruđe komike upravo je jezik; briljantne igre riječi i korištenje idioma odražavaju

bogatstvo jezika, a načini rješavanja problema predstavljaju tipično engleske kulturološke obrasce

ponašanja. Na kraju članka iznose se razlozi koji audiovizualne materijale čine valjanim i dobrodošlim

nastavnim sredstvima.

Ključne riječi: jezik, kultura, materijal, kriteriji, obrada.

1. Uvod

Jezik je dio kulture jednog naroda i teško je zamisliti nastavu stranog jezika odvojenu od

nastave kulture naroda kojemu je taj jezik materinski. Znanje jezika, naime, uključuje

pravilno oblikovanje fraza i rečenica, ali i njihovu primjenu u skladu s kulturnim normama

izvornih govornika (Navarro, 2010.). Kultura u užem smislu riječi predstavlja kolektivni

identitet jednog naroda koji se odražava u oblicima ponašanja, običajima, stilu i načinu života

toga naroda. Kultura u širem smislu predstavlja ukupnost materijalnih i duhovnih vrijednosti i

dostignuća koje je narod tijekom svoga razvoja stvorio i postigao, dajući time svoj doprinos

općem razvoju i napretku čovječanstva. U kontekstu poučavanja stranoga jezika pojam

kulture izuzetno je složen; značenje mu je, naime, uvjetovano kontekstom situacije u okviru

P – 491

koje se odvija komunikacija (Kramsch, 1993.). Različitosti u kontekstima komunikacije odraz

su različitosti među ljudima. Pripadnost određenoj dobnoj/spolnoj/rasnoj skupini, društveni

položaj, stupanj obrazovanja, obiteljsko podrijetlo i sl. neki su od čimbenika formiranja

supkultura unutar društva. Uzimajući u obzir brojnost ovih čimbenika te složenost

međuljudskih odnosa, razumljivo je da se pojam kulture ne može svesti na izdvojenu jezičnu

vještinu. Rad na kulturološkoj komponenti jezika trebao bi uključivati osnovno znanje o

kulturi, poznavanje kulturalnih vrijednosti, poznavanje karakterističnog načina ponašanja te

razvoj kulturalnih vještina (Tomalin, 1995.). Literatura namijenjena učenju stranoga jezika

uglavnom se temelji na gramatičkoj i/ili leksičkoj komponenti jezika dok onu kulturološku

nerijetko stavlja u drugi plan: činjenice koje se iznose često su nepotpune, studentima

nerazumljive i/ili nedovoljno aktualne da bi uspijevale razjasniti višeslojne kulturološke

kontekste naroda čiji jezik se uči, a bez čijeg je poznavanja uspješna komunikacija s izvornim

govornicima teško ostvariva. Jako je bitno, dakle, od samih početaka učenja stranoga jezika

lingvističku komponentu jezika prožimati onom kulturološkom. Mišljenja smo kako je u

nastavni proces potrebno uvoditi pažljivo birane, autentične nastavne materijale koji razvijaju

pozitivan stav prema jezičnoj i kulturološkoj različitosti s ciljem postizanja opće jezične

kompetencije.

U nastavi stranih jezika već se desetljećima rabe raznovrsna auditivna, vizualna i

audiovizualna nastavna sredstva (Petrović, 1988.). Skupinu audiovizualnih nastavnih

sredstava čini šarolika lepeza televizijskog i internetskog programa: stapanjem slike, zvuka,

a nerijetko i pisma stvara se dojam potpuno prirodne situacije prepune verbalnih i neverbalnih

reakcija sugovornika. Uspješnom sintezom lingvistički i kulturološki relevantnih podataka te

izrazitom sugestivnošću i dopadljivošću u toj skupini važno mjesto pripada televizijskome

reklamnom spotu te televizijskoj seriji. Članak razmatra didaktičku ulogu televizijske reklame

u nastavi talijanskoga jezika te televizijske serije u nastavi engleskoga jezika, no jako je bitno

naglasiti mogućnost slične i/ili identične nastavne primjene i drugih nastavnih materijala iz

ove bogate skupine te njihovu uporabivost i u nastavi drugih jezika: film, serija, kviz,

dokumentarna/zabavna/sportska emisija te brojni video isječci različite tematike i duljine

trajanja.

2. Televizijski reklamni spot

Poruka usmjerena jasno definiranom odredištu (birano tržište, potencijalni potrošači) koja

sistematično argumentira tezu o izvrsnosti određenoga proizvoda i/ili usluge te tako oblikuje

potrošačeve stavove i odluke pri odabiru s krajnjim ciljem uvjeravanja u istinitost navedene

teze neizostavni je dio plaćene tzv. reklamne komunikacije.

Televizijsku reklamu u klasičnome obliku predstavlja kratki film, spot ili grupa spotova (tzv.

reklamni blok) s prosječnim trajanjem od 30 sekundi po spotu. Oglašivačka industrija uvelike

vodi računa o položaju pojedinog spota unutar reklamnog bloka; uočeno je da se, kako

neposrednim tako i odgođenim ispitivanjem pamćenja, najbolje pamte i dosjećaju sadržaji

posljedni u nizu (još su uvijek u kratkoročnom pamćenju tzv. efekt novosti) te oni s početka

niza (kodiranjem su prvi došli u dugoročno pamćenje i tu se zadržali tzv. efekt prvenstva).

Učinkovita reklama izravna je posljedica predanoga rada stručnjaka iz raznovrsnih područja

ljudske djelatnosti poput ekonomije, psihologije, antropologije, sociologije, modnog dizajna,

likovne i glazbene umjetnosti itd.

Pojava reklama u današnjem smislu riječi usko je vezana uz pojavu novina. Prve reklame u

Italiji, smještene na posljednjoj strani dnevnog tiska, datiraju od druge polovine 19. stoljeća.

Krasila ih je jednostavnost i neposrednost izraza s učestalom uporabom imperativa

(...prendete.../...bevete.../...al vostro farmacista chiedete...).

P – 492

Prvi televizijski spot reklamiran je u Americi davne 1941. godine, dok su Talijani to iskustvo

imali prilike doživjeti 3. veljače 1957. godine. Tog je dana, naime, svjetlo dana ugledala

specifična televizijska forma zvučna imena Carosello. U terminu između 20:50 i 21:00 sati,

ukupnog trajanja od 155 sekundi, svakodnevno i gotovo neprekinuto punih 20 godina

uveseljavao je i zadržavao uz ekrane nacionalne televizije (današnji RAI UNO) gledatelje

svih uzrasta. Njegovim utemeljiteljem smatra se priznati redatelj Luciano Emmer, no Luca

Magni, Sergio Leone i mnogi drugi sudjelovali su u ostvarenju ovoga ambicioznog

televizijskog projekta. Sastojao se od komičnih i/ili animiranih skečeva s obilježjima

kazališne predstave u trajanju od 120 sekundi, dok je preostalih 35 sekundi pripadalo

reklamnoj poruci.

Talijansko društvo 60-ih i 70-ih godina, zatvoreno i nepovjerljivo prema stranome tržištu,

doživljava obiteljsku zajednicu isključivim središtem interesa i vrijednosti što je vidljivo i u

reklamnome kodu toga vremena. Familijarni kontekst, humoristično obojani dijalozi,

ponavljani slogani (...Ava, come lava .../...Omo lava più bianco ...) te jedinstveni likovi poput

pilića Calimera i čelavog profesora Rocka Carosellu su dali pečat osobnosti i

prepoznatljivosti. Promjene u talijanskome društvu koje postaje modernije, dinamičnije i

zahtjevnije doprinijele su gašenju ove, prema stranome tržištu, zatvorene forme. No, zasluge

Carosella velike su: obilježio je početak postojanja talijanske animacije i televizijske reklame,

a fraze poput „E dopo Carosello tutti a nanna“ i „A letto dopo Carosello“ i danas odjekuju

talijanskim govornim jezikom.

Važno je istaknuti ulogu neverbalne komponente jezika u spotu: izrazi lica, geste, položaj

tijela, pogled, intonacija glasa, nazočnost pozadinske glazbe i drugih prirodnih i neprirodnih

zvukova od neprocjenjive su važnosti za efektnost i privlačnost reklamnoga televizijskog

spota. Tu valja istaknuti glazbu koja je glavni kreativni sastojak u trećini od 500 novijih

televizijskih reklama. Glazba, naime, reklamu čini perceptivno istaknutom u odnosu na drugi

televizijski sadržaj što za posljedicu ima bolje pamćenje. Uvjerljivost iskaza postiže se

polisemijom te neizostavnom uporabom stilskih izražajnih sredstava poput poredbe,

personifikacije, metafore, metonimije, sinegdohe i eufemizma. Katkada bivaju angažirane

slavne osobe koje autoritetom i kompetencijom reklamu čine vjerodostojnijom (pr. igrač

Juventusa u reklami za „Yogurt Danone“). Dodatnu slikovitost jamče sugestija, aluzija,

analogija, humor, ironija te neposredan i jednostavan jezik sa zamjetnom uporabom idioma i

lokacija. Uspješnost televizijskih reklama ovisi i o karakternim osobinama promatrača,

njegovoj spremnosti za prihvaćanjem sugestija i uvjeravanja.

Osamdesete i devedesete godine 20. stoljeća svjedoče nevjerojatnom uspjehu komercijalne

televizije te predstavljaju razdoblje svojevrsnog procvata reklamnog svijeta.

2.1 Kriteriji pri pravilnome odabiru televizijskog reklamnog spota u nastavi stranih jezika

Audiovizualni nastavni materijal u nastavi stranih jezika didaktički je opravdan samo ukoliko

sadržajno potpuno odgovara jezičnoj kompetenciji, dobi i interesima onih kojima je namijenjen te

ukoliko se njegovom primjenom ostvaruju planirani nastavni ciljevi. Tako će, primjerice,

studentima elementarnoga jezičnog znanja biti primjerene reklame jednostavnih gramatičkih i

leksičkih struktura dok će za bolje poznavatelje jezičnih zakonitosti nastavnik brižno potražiti

nešto složenije narativne, opisne i/ili argumentativne reklamne sadržaje (sigurnost u prometu,

prevencija bolesti i sl.). Učenicima tinejdžerske dobi znatiželju će pobuđivati najnoviji tipovi

mobitela ili laptopa dok će najmlađe veseliti prizori omiljene im igračke ili slatkiša. Studentima

Turizma poseban izazov predstavljat će reklamni spotovi za pojedina turistička odredišta, sadržaje

ili agencije, a ljubitelji gastronomije dopadljivima će držati reklamne sadržaje s kulinarskim

proizvodima.

Nastavnik koji odluči beskrajne didaktičke mogućnosti reklamnoga spota primijeniti u nastavi,

mora imati jasno definirane ciljeve. Željene gramatičke elemente moguće je uvesti/učvrstiti onim

P – 493

reklamnim spotovima koji njima obiluju („Hotel Cristallo“ - imperativ, „Amarena Fabbri“ –

imperfekt ...). Reklamni dijalozi često su podatan materijal za uvježbavanje raznovrsnih,

studentima vrlo bitnih, komunikacijskih funkcija jezika („San Pellegrino“ – fizički i karakterni

opis, „Prosciutto di Parma“ – izražavanje emocija ...). Valja naglasiti kako se primjenom

odgovarajućeg, znalački biranog reklamnog sadržaja jednako uspješno mogu uvježbavati i

receptivne i produktivne jezične vještine. Iz svega navedenoga jasno je kako je pravilan odabir

reklamnoga sadržaja u nastavne svrhe od neprocjenjiva značaja. Naime, nepravilan izbor bilo

kojeg nastavnog sredstva u odnosu prema konkretnom zadatku nastave te njegova neusklađenost s

jezičnim znanjem studenata može kod onih kojima je namijenjen izazvati nelagodu i odbojnost što

u konačnici dovodi do usporavanja i/ili pogrešnog usmjeravanja procesa učenja.

Internetske stranice nude prilično bogat reklamni spektar, a sadržaj je znalački grupiran

tematski i/ili po godini proizvodnje što uvelike olakšava postupak traženja i odabiranja

željenoga materijala. Kako i same ponekad zavirimo u svijet šarenih televizijskih reklama u

nastavku ćemo navesti neke od uistinu brojnih mogućnosti rada na reklamnome spotu.

2.2 Rad na odabranome reklamnom spotu

2.2.1 Rad na odabranome reklamnom spotu u uvodnome dijelu sata

Na samom početku nastavnog sata poželjno je studentima približiti željeni sadržaj

jednoznačnim, sugestivnim, usmeno postavljenim pitanjima koja ih izravno uključuju u priču

u koju se upravo upuštaju te u njima bude intelektualnu znatiželju. („Servizio Civile“ - Imate

li slobodnog vremena? Kako ga provodite? Sudjelujete li u volonterskom radu? Gdje?...)

Zatim je uputno studente snabdjeti bitnim podacima o odabranome sadržaju; što spot

reklamira, tko su protagonisti, gdje su smješteni i sl. (Lombardo, 2006.). Cilj ovoga uvodnog

dijela sata jest studente zagrijati (riscaldamento) za nastavnu aktivnost koja slijedi te u njima

umanjiti nelagodu stvorenu mišlju da će autentičnome sadržaju biti izloženi bez pismenoga

predloška.

Reklamni spot, zahvaljujući kratkoći trajanja, moguće je prikazati onoliko puta koliko to

nastavne aktivnosti zahtijevaju. Nakon kratkoga, smisleno koncipiranog uvodnog dijela u

kojem se studenti globalno upoznaju s osnovnom tematikom reklamnoga sadržaja može ih se

pozvati na prvo gledanje odabranoga spota. Prvo prikazivanje može biti parcijalno (prikaže se

prvih ili posljednih 10, 15 sekundi), a od njih se traži da usmeno iznesu svoje pretpostavke o

tome što je upravo viđenoj radnji prethodilo odnosno što bi joj moglo slijediti. Ovdje se od

studenata očekuje da se jezikom služe u nešto dužem monologu te je preporučljivo greške,

inače česte u govornoj produkciji, bilježiti i naknadno objašnjavati. Naime, pažnja je u

prvome redu usmjerena komunikacijskim ciljevima govornoga čina, a svako prekidanje

remetilo bi koncentraciju studenata i tako utjecalo na tečnost i fluentnost njihova iskaza.

2.2.2 Rad na gramatičkim elementima jezika

Tekstovi preuzeti iz odabranih audiovizualnih nastavnih materijala pokazali su se didaktički

opravdanima i za uvođenje i/ili uvježbavanje unaprijed planiranih gramatičkih elemenata jezika.

U dijalogu spota AVIS (Associazione Volontari Italiani Sangue) uočljiva je česta uporaba

neodređenih zamjenica qualche, nessuno, ognuno ... dok je tekst spota „Hotel Cristallo“ podatan

za uvježbavanje imperativa divertiti, riposatevi, abbronziamoci ...

Gramatičke strukture uzete iz teksta, no ponešto prilagođene ciljevima vježbe, mogu postati

predloškom pri izradi raznovrsnih vježbi zasnovanih na transformaciji, supstituciji, sintezi,

nadopuni teksta, višestrukom izboru i sl. Na ovaj se način dobro poznati tipovi vježbi

predstavljaju u drugačijem svjetlu i tako, unoseći dašak novoga i drugačijega, postaju plodnim

tlom za učvršćivanje gramatičke kompetencije studenata. Učenje stranoga jezika, naime,

nezamislivo je bez sistematskog učenja gramatike i niza dobro osmišljenih gramatičkih vježbi

(Prebeg-Vilke, 1977.).

P – 494

2.2.3 Rad na fonetsko-fonološkim elementima jezika

Prirodnost reklamnoga jezika najbolje dolazi do izražaja ukoliko se studentima predstavi

samo zvučna komponenta spota. Namjernim izostavljanjem slike, u središte pozornosti stavlja

se glas. Naime, osposobljenost za govornu komunikaciju na stranome jeziku podrazumijeva

aktivno vladanje fonološkom komponentom jezika; njegovim izgovorom, ritmom i

intonacijom (Desnica-Žerjavić, 1996.). Upravo radi toga preporučljivo je provoditi vježbe

imitacije kojima se usvaja i učvršćuje fonetsko-fonološka sfera jezika. Radi se o djelotvornim,

često zanemarivanim vježbama u kojima studenti nakon slušanja odabranog dijela teksta, a

bez pisanoga predloška, strpljivo ponavljaju ritmičke grupe pojedinih rečenica koje jasno

izgovara nastavnik. Poželjno je da tekst bude u obliku dijaloga, a jezik jasan, bez buke u

akustičnome kanalu kako bi se izbjegle nepotrebne poteškoće s auditornom percepcijom.

Čitanjem na glas studenti uočavaju vezu između pisanoga teksta i govora što za posljedicu

ima učvršćivanje prozodijskih obilježja jezika i uvježbavanje pravila izgovora (Desnica-

Žerjavić, 1996.). Jako je bitno kod studenata razviti sposobnost dedukcije značenja

nepoznatih elemenata preko već poznatog kontekstualnog leksika.

2.2.4 Rad na leksičkim elementima jezika

Vođen osnovnom tematikom spota nastavnik može biti autorom dobro osmišljenih vježbi koje

za cilj imaju leksičku i morfo-sintaktičku nadogradnju jezika. Tako, primjerice, radeći sa

spotom „Mele Melinda“ nastavnik studente može upoznati s terminima raznovrsnih stabala i

plodova voća ili im ukazati na pravilnu uporabu imenica frutto / frutti / frutta. Talijanski jezik

bogat je izrazima s imenicama koje označavaju voće. Nastavnik od učenika može tražiti da

pažljivo biranim izrazima (Essere una mela marcia / farsi una pera / avere una pelle di

pesca...) pronađu ponuđene ekvivalente (essere un elemento corrotto in un gruppo, drogarsi

con una siringa, avere la pelle liscia...) ili da iznesu svoje mišljenje o poslovici Una mela al

giorno leve il medico di torno. Ovakvim i sličnim vježbama nenametljivo se uvode novi

leksički elementi, a istodobno se intelektualna radoznalost drži stalno budnom što je nužan

preduvjet za izgradnju pozitivnoga stava prema sadržaju učenja. Jako je važno ispreplitati

individualni, tandemski (u paru) i skupni oblik rada, ne samo radi poticanja pasivnih

studenata koji riječ rado prepuštaju glasnijima i ambicioznijima od sebe, već i radi postizanja

što dinamičnije i lepršavije razredne atmosfere koja svakako pospješuje proces učenja.

Nadalje, u spotu „Salumi Beretta“ televizijska kamera smještena je u unutrašnjost hladnjaka;

u kadru je protagonist zbunjena lica koji beznadno traži željeni proizvod. Ovom scenom

studente je moguće pozvati na nizanje svih onih pridjeva kojima bi se opisala vanjština i/ili

karakterne osobine glavnoga glumca. Raznolikost u uporabi pridjeva moguće je proširiti i na

druge osobe, primjerice prijatelja, člana obitelji i sl. Fleksibilnost leksičkog sistema te veliki

broj denotativnih i konotativnih značenja leksičkih jedinica posebno su naglašeni u onim

reklamama s metaforičkim sloganima („Scotch Brite“ - dare un colpo di spugna, „Nicotinel“

- fare un braccio di ferro ...). U velikom broju spotova dominantna je verbalna metafora.

Riječi su te koje argumentiraju izvrsnost proizvoda („Nescaffè“ - momenti da assaporare,

„Yogurt Danone“ - yogurt Danone per sentirti danone, „Interrutori Serie Living Ticino“ -

spengono un`era e ne accendono un`altra ...). Vrlo dopadljive su i vizualne metafore u kojima

se pred očima promatrača jedna stvarnost pretvara u drugu („Pasta Divella“ - la pasta Divella

è una danza; plesači se pretvaraju u tjesteninu, „Novo Esso Extra“ - metti un tigre nel motore;

automobil se pretvara u tigra, „Pelati Cirio“ - come natura crea, Cirio conserva; rajčica

postaje konzervom...). Poneke reklame mogu se podičiti maštovitom interakcijom obaju

metaforičkih kodova („Abbracci Mulino Bianco Barilla Biscotti“ - mama i kći se pretvaraju u

leteće zagrljaje, „Coccolino“ - medvjedić miluje ručnike). Učenici, služeći se jednojezičnim

rječnikom, mogu pristupiti traženju drugih izraza i/ili kolokacija koje sadržavaju zadanu riječ

(npr. colpo ili ferro). Ploveći stranicama rječnika učenici uče kako tražiti odgovarajući pojam,

P – 495

ali i kako od svih značenja odabrati ono koje odgovara zadanome jezičnom kontekstu. Naime,

nužno je naglašavati kako je upravo kontekst osnova za tumačenje značenja riječi, za njihovo

potpuno razumijevanje i pasivno usvajanje (Skljarov, 1993.).

Osposobljavanje učenika za govornu kompetenciju danas se smatra prioritetnim zadatkom

nastave stranih jezika (Skljarov, 1993.). Vizualna komponenta reklamnoga spota čini ga

nastavnim materijalom prikladnim za provođenje raznovrsnih govornih aktivnosti.

Namjernim izostavljanjem zvučne komponente učenike se može staviti pred kreativan izazov

osmišljavanja prikladnoga teksta na temalju viđene slike. Ovu aktivnost preporučljivo je raditi

u paru, uz nastavnikovu pomoć, koji postavljajući pitanja potiče na što veću raznolikost u

pružanju odgovora. Nadalje, studente je moguće pozvati na dovršavanje započete, reklamnim

spotom inspirirane misli (per me, guidare la macchina significa…. per me essere belli

significa…) i/ili im svratiti pozornost na pojedinosti koje se žele komentirati (dob, odjeća

protagonista, obilježja interijera/eksterijera ...).

Studente je moguće potaknuti na iznošenje misli bilo da se radi o kratkom komentaru, dugoj

raspravi ili kritičkom osvrtu. („Città di Urbino“ - reklama prikladna za provirivanje u svijet

talijanske umjetnosti, povijesti, regionalne stvarnosti i sl.). Sa studentima koji prilično dobro

vladaju jezičnim zakonitostima moguće je upustiti se u raspravu o obilježjima samog spota;

ulozi glazbe, specijalnim efektima, učinkovitosti slogana i sl. te zanimljivo postavljenim

pitanjima u njima izazvati želju za usmenim izražavanjem (Čini li vam se reklama

uspješnom? Kome je namijenjena? Može li se usporediti s nekom iz naše zemlje?...). Ovom

govornom aktivnošću učenici znanje usmjeravaju prema određenom komunikacijskome cilju

te uvježbavaju jako bitnu vještinu slobodnog iznošenja stava.

Imajući na umu razlike između govorne i pisane komunikacije, jako je bitno od samih

početaka učenja stranoga jezika studente izlagati raznovrsnim, pažljivo pripremljenim

pismenim vježbama. Studenti, individualno ili u paru, mogu pristupiti pismenom

osmišljavanju potencijalnog dijaloga/razgovora među protagonistima iz spota. Kontekstualni

leksik i/ili osnovne misli vezane uz reklamni spot mogu biti okosnicom manje ili više

vođenoga pismenog sastava. Ovisno o jezičnoj kompetenciji studenata od njih se može tražiti

pružanje jednostavnih odgovora na postavljena pitanja do prilično zahtjevnog iznošenja

vlastitih teza i mišljenja. Pisanje slobodnih sastava na danu temu provodi se isključivo s

onima čije izražajne mogućnosti jamče uspješnost u njihovoj provedbi.

S ciljem proširivanja postojećeg vokabulara poželjno je studente upoznati sa značenjima

pojedinih sufiksa i prefiksa. Korisna vježba je pretvaranje jedne vrste riječi u drugu upravo

pomoću sufiksa i/ili prefiksa. Vježbanje asocijacija riječi po srodnosti moguće je odabiranjem

srodnih riječi po značenju ili uporabi iz veće grupe nepoznatih riječi, odabiranjem riječi iz

višestrukog izbora u skladu s danim kontekstom, određivanjem riječi na temelju njihova opisa

ili definicije i sl.

Sve ove vježbe, bilo da se provode usmeno ili pismeno, imaju jasno definiran cilj: ubrzati

leksičku progresiju studenata te doprinijeti sistematskom proširivanju vokabulara.

2.2.5 Rad na kulturološkim elementima jezika

Jezično kompetentan govornik stranoga jezika pored lingvističkoga znanja mora ovladati i

onim paralingvističkim, ekstralingvističkim te onim sociolingvističkim koje podrazumijeva

promjene u ponašanju ovisno o kontekstu u kojemu se odvija govorni čin na takav način da

ono bude u potpunosti prihvatljivo izvornim govornicima (Navarro, 2010.). Ljudska

komunikacija satkana je od verbalnih i neverbalnih komunikacijskih znakova. Verbalnu

komunikaciju pojedinac ostvaruje govorom, dok je neverbalna komunikacija ona koju čine

neverbalni znakovi. Radi se o svim onim znakovima koji sudjeluju u govornome činu, a sami

nisu govor (Navarro, 2010.). Neverbalni jezični znakovi dijele se na dvije skupine: prvoj

P – 496

pripadaju paralingvistički znakovi (svi elementi vokalizacije koji nisu uključeni u fonološki

opis govora; boja i ton glasa, brzina govora te ekspresivni načini izražavanja) dok onu drugu

čine ekstralingvistički znakovi (proksemički i kinezički). Proksemički znakovi zasnivaju na

prostornim odnosima sudionika u komunikaciji, njihovom međusobnom rasporedu te

teritorijalnom ponašanju, dok kinezički znakovi uključuju pokrete lica (facijalna ekspresija i

usmjeravanje pogleda), pokrete pojedinih dijelova tijela, držanje tijela u cjelini te geste kao

sustave većeg broja raznih tjelesnih pokreta. Poznavanje neverbalne komponente jezika od

iznimne je važnosti za stjecanje opće jezične kompetencije; semantička informacija, naime,

čini tek 7 % poruke koju prenosimo/primamo dok je preostalih 93 % predstavljeno skupom

komunikacijskih odrednica koje pripadaju upravo neverbalnoj komunikaciji (Navarro, 2010.).

Najproučavaniji dio neverbalne komunikacije svakako su geste. Koriste se kao nadopuna

izgovorenoj poruci i/ili kao potpuna/djelomična zamjena verbalnog iskaza. Na tlu susjednog

nam poluotoka one predstavljaju vrlo bitno komunikacijsko sredstvo i smatraju se sastavnim

dijelom njegova lingvističkog i kulturološkog nasljeđa. Talijani, naime, pribjegavajući

gestama, izražavaju raznovrsne komunikacijske funkcije: osjećaje i osjećajna stanja, opise,

radnje, mišljenja i mnoge druge. Autentični kinezički elementi, često nazočni u televizijskim

spotovima, izvrsna su prilika za uranjanje u prostran svijet talijanske gestualnosti. Dakako,

naša pažnja trebala bi biti usmjerena prema onim gestualnim oblicima koji su kulturološko

snažno obojeni i kao takvi strancima nedovoljno razumljivi i/ili potpuno nepoznati

(„Parmiggiano Reggiano“ – izražavanje nezainteresiranosti/ravnodušnosti uzastopnim

trljanjem prstiju dlana o vrat; uopće/nimalo ni najmanje mi nije stalo/me nije briga, „Servizio

Civile“ – izražavanje vlastita lukavstva spuštanjem donje vjeđe kažiprstom; ne vjerujem ti,

lukav sam ja, ne možeš me nadmudriti …). Uočenu gestu studentima je moguće predstaviti

kratkom definicijom, crtežom, ključnom riječju, ekspresivnim registrom i/ili pripadajućim

verbalnim iskazom. Mnogo je načina na koji je moguće poigrati se gestualnim jezikom u

nastavnim okvirima. Studente se tako može pozvati da, na temelju kontekstualnog leksika,

zamijećenu gestu prepoznaju te ju definiraju na neki od gore navedenih načina. Ovakav tip

vježbi potiče studente na samostalnost u iznošenju vlastitih pretpostavki čime se stvaraju

uvjeti za razvoj jako bitnog kreativnog mišljenja. Nadalje, nastavnik može biti autorom

kratkih, dobro osmišljenih dijaloga čiji tekst/dio teksta je moguće zamijeniti/popratiti

odgovarajućom gestom. Bitno je da vokabular bude prilagođen općem i jezičnom znanju

studenata. Na taj način umanjuje se potreba za dodatnim pojašnjenjima koja bi remetila

kontinuitet rada. Jako je bitno da predstavljene geste budu konvencionalne, eksplicitne,

aktualne te, barem na razini prepoznavanja, nazočne na cijelom teritoriju susjedne nam

zemlje. Jednako tako, potrebno je voditi računa i o polisemiji pojedinih gesta.

Nepoznavanje značenja gesta u odnosu na komunikacijski kontekst u kojem se koristi može

rezultirati nerazumijevanjem poruke ili pogrešnim razumijevanjem iste. Jednako tako,

neselektivno pribjegavanje elementima vlastita jezika često rezultira slanjem

neprimjerene/neshvatljive poruke. Talijan, usprkos dobrom poznavanju engleskoga jezika,

korištenjem geste „mano a borsa“, postaje neobičan anglosaksonskoj kulturi koja gestu ne

poznaje. Radi se o specifičnome pomicanju šake postavljene u šišku sa spojenim vrhovima

prstiju. Ovom gestom pojačava se intenzitet izgovorenog upitnog iskaza te unose elementi

čuđenja, ravnodušnosti i/ili ironije, a moguće ju je parafrazirati riječima Ali što

želiš/radiš/govoriš?

Norme ponašanja vezane uz neverbalnu komunikaciju mogu se toliko razlikovati u pojedinim

kulturama da isti pokreti, ne samo da imaju različito značenje, već bivaju nejednako

vrednovani postojećim mjerilima pristojnosti. Naime, kao što je neophodno ukazivati na

mogućnost gramatičke i leksičke interferencije materinskoga jezika potrebno je, od samih

početaka učenja stranog jezika, brinuti o mogućnosti interferencije vlastite kulture na

razumijevanje i savladavanje one strane. Posljedice nepoznavanja strane kulture mogu

P – 497

uzrokovati neugodnosti i nesporazume. Usporedbe imaju za cilj osvijestiti značajke vlastite

kulturološke i jezične stvarnosti i prihvatiti različitost one strane.

Reklame su katkada svjedocima neželjenih stereotipa i klišeja. Tako, primjerice, televizijsku

obitelj iz reklame za proizvode „Mulina Bianca“ čine majka, otac i dvoje plavokose djece.

Smještene u pastoralnom mjestašcu, lijepe i nasmijane, budi ih cvrkut ptica. Dobro

raspoloženi, prilaze kuhinjskom stolu obasjanom jutarnjim zrakama sunca te započinju dan

omiljenim im proizvodima „Mulina Bianca“ (stelline, abbracci...).

Nadalje, televizijski lik djevojke/žene/majke gotovo u pravilu je nasmijan, dotjeran i

besprijekorna stasa bez obzira radilo se o deterdžentu, gelu za tuširanje ili novom modelu

glačala koji reklamira. Naime, radi se o idealiziranju često potrebnome iz marketinških

razloga. Gore spomenuta televizijska obitelj tako je daleka od tipične obitelji iz, primjerice,

sivog predgrađa Milana dok je televizijski lik žene u nesuglasju sa stvarnom, od

svakodnevnih briga umornom domaćicom iz Modene. Te je stereotipe potrebno uočiti i na

njih studentima skrenuti pozornost kako bi se oslobodili pogrešnih predodžbi. Radeći s

televizijskim spotom studentima se pruža mogućnost uočavanja razlika između dviju kultura

što za posljedicu ima razvoj osjećaja tolerancije, uvažavanja i otvorenosti prema kulturi

susjednog nam naroda. Radi se o pretpostavci koja rezultira jačanjem jako bitne kulturološke

svijesti.

3. Televizijska serija

Televizijska serija predstavlja pravo vrelo izvornih kulturoloških podataka. Način i stil života,

gastronomska obilježja, unutrašnji i vanjski izgled kuće, radne navike, provođenje

slobodnoga vremena samo su neke od uistinu brojnih sličica iz svakodnevnoga života koje se

jasno ocrtavaju u serijama te tako studentima pružaju uvid u mentalne koncepte stanovnika

određenog područja. Mentalni koncepti nazočni su i u pripadajućim jezičnim konstrukcijama.

Drugim riječima, televizijska serija kao izrazito autentičan materijal daje uvid u kulturološku

pozadinu jezičnih tvorevina i na taj način pridonosi podizanju kulturološke osviještenosti kod

studenata. Kao što je već navedeno, suvremena metodologija poučavanja stranoga jezika već

neko vrijeme ističe nužnost razvijanja, upravo ove, kulturološke dimenzije učenja kao važnom

i nazamjenjivom preduvjetu pri ostvarenju uspješne komunikacije.

S ciljem pojašnjavanja metodologije rada na podizanju kulturološke i lingvističke

osviještenosti, autorice su se poslužile legendarnom britanskom humorističnom serijom

Fawlty Towers.

3.1 Fawlty Towers

Fawlty Towers, ta izuzetna humoristična serija, nastala je sedamdesetih godina prošlog

stoljeća. Osmislio ju je John Cleese, član cijenjene grupe Python, koja je urnebesnim i

bizarnim humorom obilježila britansku humorističnu scenu dvadesetog stoljeća. Zanimljivo je

da je u svega dvanaest epizoda serija uspjela steći kultni status, a 2000. godine zauzela je prvo

mjesto na ljestvici od stotinu najboljih britanskih televizijskih programa Britanskog filmskog

instituta.

Inspiraciju za seriju John Cleese dobio je prilikom boravka u hotelu Gleneagles, u Torquayu,

gradu na jugo-zapadu Engleske, gdje se imao prilike susresti s izuzetno drskim vlasnikom

hotela. Nekulturni vlasnik poslužio je kao predložak za kreiranje glavnog lika serije, Basila

Fawltyja. Samo prezime vlasnika, koje se očituje i u naslovu serije, daje naslutiti komiku s

kojom će se susresti gledatelj; prezime je, naime, homonim s pridjevom faulty, što znači loš,

neispravan i faličan. Sam je hotel takav jer bezobrazluk i snobizam vlasnika nikako ne mogu

biti temelj za napredak.

P – 498

Igra riječi, na engleskom puns, između ostalog proizašla iz upravo spomenute homonimije –

faulty – fawlty - predstavlja glavno oruđe britanskog humora; komika, ponekad dovedena do

ruba apsurda, ostvaruje se kroz brojne kontekstne situacije kreirane od strane likova upravo

kroz kulturološki specifično poigravanje jezikom.

Kako bi se dočarala kulturološka upečatljivost serije, odabrana je sedma epizoda pod nazivom

Communication Problems (Problemi u komunikaciji). Sama epizoda, naime, sadržava

najmanje pythonovskih bizarnih elemenata koji bi mogli zbuniti studente i odvratiti im pažnju

od kulturoloških specifičnosti.

3.2 Communication problems (Problemi u komunikaciji)

Znakovitog naziva, ova epizoda pravi je primjer kako nepoznavanje kulture i jezika te

pomanjkanje tolerancije mogu rezultirati ne baš malim problemima u komunikaciji.

Prvu prepreku u komunikaciji predstavlja konobar Manuel, simpatičan i bezazlen Španjolac,

čije je nedovoljno poznavanje kako engleskog jezika tako i karakterističnih kulturoloških

obrazaca, uzrokom neprekidnih nesporazuma. Nesporazumi se ogledaju u briljantnim igrama

riječi iz kojih proizlazi i komika situacije. Katkada situacije poprimaju i tragikomičnu notu,

koja se očituje u Fawltyjevom stavu prema Manuelu. Njega, naime, Manuelovo loše vladanje

jezikom izluđuje te, kako bi ublažio osjećaj bijesa, podsmjehuje mu se, konstantno ga

nazivajući nitwit, što na hrvatskomu prijevodu znači idiot, blesan. I ne samo što ga naziva

pogrdnim imenima, nego i njegovu zbunjenost, proizašlu iz gore spomenutog neznanja,

drugima „opravdava“ pogrdnim odgovorom He knows nothing. He's from Barcelona!

U odnosu Fawltyja prema Manuelu, a i prema drugim gostima hotela koji ne potječu iz

Engleske, primjećuje se karakterističan obrazac engleskog humora sedamdesetih godina

prošlog stoljeća; u podrugljivom stavu prema strancima mogu se nazrijeti umjereni oblici

ksenofobije i rasizma.

Drugi izvor frustracije za Basila Fawltyja jest lik gospođe Alice Richards, nagluhe i

čangrizave usidjelice. Ona jest nagluha, no valja istaknuti da je njena nagluhost selektivna:

ona uspijeva čuti ono što ju trenutno intrigira i što, zapravo, želi čuti. Sama njena pojava

nipošto ne odgovara Basilu jer ona za njega jednostavno nije dovoljno otmjena, kao i većina

gostiju hotela. On tako smatra da može biti drzak i neprofesionalan prema svima koji potječu

iz nižih slojeva društva. Njegov beskrupulozni snobizam odražava još jedan obrazac

britanskog humora iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a to je profinjena i sarkastična

kritika snobova, čije očajničko nastojanje da se umile osobama iz visokog društva i tako si

osiguraju ulazak u njega, redovito završava apsurdnim i tragikomičnim situacijama.

3.3 Odabrani dijalozi

Cijela epizoda obiluje smiješnim te lingvistički i kuturološki intrigantnim situacijama, no

kako bismo jasnije predočile igru riječi kao glavnu odliku komike, odlučile smo prikazati

dvije situacije. Radi se o televizijskim ulomcima koji se, prema poznavateljima britanskog

humora i ljubiteljima humorističnih serija uopće, smatraju legendarnima.

Prva situacija predstavljena je uvodnom scenom koja daje naslutiti komični smjer cijele

epizode. Riječ je o dijalogu između gđe Richards i Manuela u kojem ona pokušava doznati u

kojoj je sobi smještena te traži razgovor s upraviteljem hotela. Njezino nezadovoljstvo

uzrokovano je po njenome mišljenju nedovoljno ljubaznom recepcionerkom. No, sve što je

uspjela „doznati“ od Manuela jest da se upravitelj zove C.K. i da nešto s njim nije uredu te da

ima četrdeset godina; informacije koje svakako nije tražila:

Mrs Richards: I'd like to talk to the manager.

Manuel: Que? (što na španjolskom)

P – 499

Mrs Richards: K?

Manuel: Si! (da na španjolskom)

Mrs Richards: K.C. is the manager?!

Manuel: What? No, Fawlty the manager!

Mrs Richards: K.C. What aged forty! What are you talking about, you silly man!

Manuel: No, no ... Mr. Fawlty is the manager! Fawlty!

Mrs. Richards: What's wrong with him?

Druga situacija, ili bolje rečeno, nesporazum, nastao je prilikom prvog susreta gđe Richards s

Basilom Fawltyjem.

Basil je već u početku iritiran samom činjenicom da se njena nagluhost može riješiti, a ona

uporno odbija uključiti slušni aparat jer troši baterije (the battery runs down). Svoju

iritabilnost ne srami se pokazati pa tako kad gđa Richards podnese pritužbu da je tražila sobu

s pogledom, ali je nije dobila, on spremno, jedva čujno, komentira: Mad, deaf and blind, i,

potom, obrativši se gošći, nadodaje: Madam, may I remind you that the sea is right there,

between the land and the sky!

Na uporno inzistiranje gđe Richards da pogled, kao takav, ne postoji – the view is invisible!-

Fawlty, već u deliriju bijesa, uzvraća na karakterističan način: Well, you are in Torquay,

Madam! May I ask what you expect to see from the Torquay bedroom window? Sidney Opera

House perhaps? Or, the hanging gardens of Babylon!? Heards of wilderbeast sweeping

majestically … I'm sorry Krakatoa isn't erupting at the moment! I na koncu ovu briljantnu

jezičnu bujicu zaključuje, na sebi svojstven crnohumorni način, sugestijom: May I suggest

moving to a hotel closer to the sea, or preferably in it!

Njegova reakcija na iritantnu narav Alice Richards refleksija je tipično britanskog obrasca

ponašanja, takozvanog stiff-upper-lip philosophy. Koliko god ljuti ili pak žalosni bili, njihovo

je ponašanje uvijek, mogli bismo reći, stoičko; samokontrola je nazočna uvijek, nema psovki

ni suvišne vike u slučaju ljutnje, kao ni patetičnoga naricanja u slučaju tuge. Jedini pokazatelj

stvarnog stanja emocija sofisticirano su konstruirane rečenice u kojima jedna riječ može biti

uporabljena na više načina. Ta metaforička igra riječima je, dakle, jedini pokazatelj nijansi

osjećaja koju osoba izvanjski vrlo uspješno skriva.

Izvorna televizijska serija, u svojoj šarolikosti, prikladna je za rad s jezičnim skupinama

različitog predznanja. Međutim, važno je naglasiti da će se u radu sa skupinama nešto slabijeg

predznanja nastavnik fokusirati na objašnjavanje lingvističke komponente dok će u radu s

naprednijim grupama moći biti kreativniji i staviti naglasak na objašnjavanje kulturološke

pozadine jezičnih tvorevina. Spektar aktivnosti s naprednijim grupama je širi, a može se

sastojati od testa razumijevanja, pisanja eseja na obrađene teme, predstavljanja zadanih

dijelova materijala na stranom jeziku od strane studenata i sl.

4. Zaključak

Audiovizualni materijali, odabrani prema gore navedenim kriterijima, ozbiljan su nastavni

sadržaj. Autorice ih same, također, rado primjenjuju, a razloga koji ih čine didaktički

opravdanim i poželjnim uistinu je mnogo:

- Autentični su materijali koji u pomalo artificijelnu razrednu atmosferu unose svježinu i

dinamiku.

- Lako razumljivi scenariji čine ih uporabivim na svim stupnjevima znanja jezika.

- Izuzetno su praktična motivacijska sredstva jer se pripadajuće vježbe mogu unaprijed

pripremiti i sačuvati za višekratnu uporabu.

P – 500

- Ovisno o potrebama nastavnoga trenutka moguće ih je više puta i na različite načine

prikazati (potpuno, djelomično, sa i bez zvuka/slike).

- Kao sredstva priopćavanja neizravno prenose informacije iz različitih područja ljudskih

djelatnosti: kulture, povijesti, politike, sporta.

- Vedrim koloritom, pozadinskom glazbom, atraktivnim sloganima privlače pažnju te bude

radoznalost. Znatiželja je, naime, bitna pretpostavka pri usvajanju novih sadržaja.

- Vizualni i auditivni elementi predstavljaju nadopunu verbalnom izrazu te u kombinaciji s

jezičnim znakovima pospješuju pamćenje podataka.

- Studente izlažu različitim registrima jezika, jeziku po regijama i određenim interesnim

područjima. Izloženost samo jednoj varijanti stranoga jezika, samo jednome idiolektu, ne

može osposobiti učenika za razumijevanje govornoga jezika u svim njegovim varijantama na

fonološkoj razini.

- Prikladni su za uvježbavanje i rad na svima četirima jezičnim vještinama.

- Jedinstvena su sredstva integriranja kulturoloških podataka kod studenata (struktura obitelji,

uloga žene u društvu, moralne vrijednosti i sl.).

- Unose potrebnu interakciju između nastavnika i studenata; radi se o stalno nazočnoj

interakciji neophodnoj za uspješnu nastavu stranoga jezika.

- Potiču na kritičko promišljanje i zauzimanje stava prema poruci koju prenose.

- Senzibiliziraju s međukulturalnom dimenzijom lingvističkoga podučavanja.

Osobno se uvjerivši u njihovu didaktičku opravdanost, autorice ih rado preporučuju

nastavnicima stranih jezika.

LITERATURA:

Borgarelli Bacoccoli, A. (1995.). Lo spot pubblicitario, metafore e argomantazione. Perugia: Guerra

Edizioni.

Desnica-Žerjavić, N. (1996.). Phonétique française. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Diadori, P. (2003.). Senza parole, 100 gesti degli italiani. Roma: Bonacci Editore.

Gallico, S. (2007.). Roma e la città del Vaticano. Roma: ATS Italia Editrice.

Kramsch, C. (1993.). Context and Culture in Language Teaching. Oxford: Oxford University Press.

Lombardo, D. (2004.). L`italiano con la pubblicità, livello elementare. Perugia: Guerra Edizioni.

Lombardo, D. (2005.). L`italiano con la pubblicità, livello intermedio. Perugia: Guerra Edizioni.

Lombardo, D. (2006.). L`italiano con la pubblicità, livello avanzato. Perugia: Guerra Edizioni.

Navarro, J. (2010.). Što nam tijelo govori. Zagreb: Mozaik knjiga.

Petrović, E. (1988.). Teorija nastave stranih jezika. Zagreb: Školska knjiga.

Prebeg-Vilke, M. (1977.). Uvod u glotodidaktiku. Zagreb: Školska knjiga.

Skljarov, M. (1993.). Teorija i praksa u nastavi stranih jezika. Zagreb: Školska knjiga.

Radicchi, S. (1985.). In Italia, modi di dire ed espressioni idiomatiche. Roma: Bonacci Editore.

http:/www.teachingenglish.org.uk/blogs/barry-tomalin

http:/www.en.wikipedia.org/w/index.php?title=Fawlty_Towers

http:/www.en.wikipedia.org/w/index.php?title=British_Humour

http:/www.fawltysite.net/episode07.htm

P – 501

Audiovisual materials in foreign language teaching - cultural

and linguistic aspects

Katarina Krnić

University of Split, University Department of Professional Studies, Split, Croatia

katarina.krnic@oss.unist.hr

Edita Šalov

University of Split, University Department of Professional Studies, Split, Croatia

esalov@oss.unist.hr

Summary. This paper underlines the importance of a frequent introduction of both cultural and

culturally defined linguistic elements in the everyday language classroom. The authors believe that by

exposing students to carefully selected authentic materials, such as television commercials and

sitcoms, they will help them to understand the similarities and differences between cultures and, thus,

pave the way for tolerance and effective communication. This, as well as the two major theories on

culture and its influence on language itself, are discussed in the introductory part of the paper.

The main part of the paper revolves around the didactic role of both television commercials in the

Italian language classroom and television series in the English language classroom.

After a brief insight into the notion of a television commercial and the so-called Carosello which is

perceived as an extremely important segment of the Italian culture, the criteria for the selection of

audiovisual materials are analysed. Then, the variety of related activities that may be used to foster the

grammar and vocabulary acquisition are presented. Cultural elements are also discussed.

As an example of British cultural elements, the didactic analysis of one episode of the classic sitcom

Fawlty Towers is provided further in the paper. The episode, Communication Problems, revolves

around misunderstandings between selectively deaf Mrs. Richards and the hotel staff. These serve as a

perfect example of culturally specific behavioural patterns, which are reflected in the fascinating use

of language, such as idioms, puns and clever use of synonyms.

Key words: language, culture, authentic materials, selection criteria, analysis.