Embed Size (px)
DESCRIPTION
Avnoj
Citation preview
Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije
Utemeljiteljsko i prvo zasjedanje AVNOJ-a održano je 26. i 27. studenoga 1942. godine u Bihaću. AVNOJ je konstituiran kao
općenarodno i općepolitičko predstavništvo Narodnooslobodilačkog pokreta.
Na 2. zasjedanju AVNOJ-a 29. i 30. studenoga 1943. u Jajcu donesena je odluka o utemeljenju Nacionalnog komiteta
oslobođenja Jugoslavije, s funkcijama privremene vlade. Odobrena je Odluka o uređenju buduće Jugoslavije na federativnome
i demokratskome načelu uz priznavanje prava svim njenim narodima, koja je odluka imala kasniji ustavotvoran značaj.
Zasjedanju AVNOJ-a nazočila su 142 delegata. Odobreno je kako će o uređenju buduće države odlučiti njeni narodi nakon
rata.
Kao glavne odluke koje su donijeli vijećnici na drugom zasjedanju AVNOJ-a ističu se:
Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije se konstituiše u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo
Jugoslavije, kao vrhovni predstavnik naroda i uspostavlja se Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), sa svim
obilježjima narodne vlade, preko koga će AVNOJ ostvarivati svoju izvršnu funkciju;
Zabranjuje se jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi povratak u zemlju i oduzimaju se sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a
također se zabranjuje i povratak u zemlju kralja Petra II Karađorđevića do završetka rata kada će narod odlučiti hoće li
republiku ili monarhiju;
Obveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke "vlade" au cilju njihovog poništenja ili ponovnog
sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi u buduće u inostranstvu
eventualno sklpoila izbjeglička takozvana "vlada";
Jugoslavija se ima izgraditi na demokratskom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda.
Zaključci donijeti se imaju odmah formirati posebnim odlukama AVNOJ-a.
Kao posebna odluka AVNOJ-a, u odluci br. 7, Josipu Brozu Titu je dodijeljen naziv "MARŠAL JUGOSLAVIJE" na
temelju prijedloga koji je postavila slovenska delegacija na čelu s dr. Josipom Vidmarom. Predsjedništvo AVNOJ-a je na
svojoj proj sjednici 3o novembra 1943. godine jednoglasno prihvatilo prijedlog slovenske delegacije da se Titu dodijeli
naziv "MARŠAL JUGOSLAVIJE".
Značaj odluka s drugog zasjedanja AVNOJ-a i međunarodna reagiranja [uredi]
Drugo zasjedanje AVNOJ-a se održavalo baš u trenutku zasjedanja konferencije Velike Trojice u Teheran u. Sve privremene
odluke koje su donesene na Prvom zasjedanju u Bihać u su uokvirene na Drugom zasjedanju u Jajcu.
Jednodušno je odbačena mogućnost ponovnog uspostavljanja Monarhije i određen je tečaj novog društva koje se polako
izgrađivalo kroz narodni ustanak. Na drugom zasjedanju AVNOJ-a donesene su odluke kojima je u osnovama završeno
stvaranje državne organizacije nove Jugoslavije, koja je dobila svoj parlament i vladu. Usvajanjem deklaracije i odluka
osigurane su tekovine narodnooslobodilačkog rata i onemogućen je povratak na predratno stanje.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, narodi Jugoslavije su datum 29. novembar slavili kao državni praznik, a na novom
grbu Jugoslavije stajalo je urezano 29. novembat 1943. Odlukama AVNOJ-a se u prvi mah suprostavio engleski premijer
Winston Churchill jer se odluka o zabrani povratka kralja ticala isključivo njega. Što se tiče Sovjetskog Saveza, Jugoslavija je
odbila obavijestiti Sovjetski Savez o predstojećem zasjedanju, kao io tome što se njime želi učiniti. Radiogram je poslan
odmah nakon završetka zasjedanja i tako je Staljin stavljen pred svršeni čin.
Naročito je bila komplicirana situacija jer se baš u istom trenutku održavala i Teherenska konferencija između Roosevelta,
Staljina i Churchilla u Iran u. Ovakvo pravodobno neobavještavanje Sovjetskog Saveza i rad Jugoslovenskog CK na svoju
ruku, predstavnici Informbiroa su kasnije iskoristili da svale na teret Jugoslavenima.
Međutim, važnim odlukama sa Teheranske konferencije, među kojima je najznačajnija ona da se prizna i pomogne NOP
Jugoslavije praktično je počelo građenje nove Jugoslavije. Neki demokrati su na zapadu procijenili da su odluke AVNOJ-a bile
uzurpacija državnih tekovina i državni udar KPJ koja se odvojila, stvorila svoju partisku vojsku i počela rušiti staro društvo.
Kao prva reakcija u zemlji na Drugo zasjedanje AVNOJ-a, polovinom 1944. četnički predstavnici JVuO (Ravnogorskog
pokreta) održali su svoj kongres u selu Ba (Svetosavski kongres) koji je usvojio rezoluciju potpuno suprotnu deklaraciji koju je
formulirao AVNOJ. Velike sile su već presudile na Teheranskoj konferenciji, tako da je pobjeda narodnooslobodilačkog bloka
postalo samo pitanje vremena.
3. zasjedanje AVNOJ-a održano je 7. do 10. kolovoza 1945. u Beogradu. AVNOJ se preoblikovao u Privremenu narodnu
skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije sa zadatkom pripremanja Ustavotvorne skupštine.
11. studenoga 1945. održani su izbori za Ustavotvornu skupštinu. Lista Narodnog fronta Jugoslavije dobila je 96% glasova.
Narodna skupština (konstituanta) je 29. studenoga 1945. proglasila Federativnu narodnu republiku Jugoslaviju. Jugoslavija je
postala savezna narodna republika sa 6 narodnih republika Ustavom od 31. siječnja 1946., a država je dobila naziv Federativna
Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ).
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati. Završeno je
iste noći (26. novembra) u 4 sata ujutro.
Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom
glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao opštepolitičko predstavništvo
Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao
njen najviši organ vlasti. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u
kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati
samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova
zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude
zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Istovremeno je konstituisano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa dr. Vojislavom
Kecmanovićem, ljekarom iz Bijeljine, kao predsjednikom.
Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je 30. juna – 2. jula 1944. u Sanskom Mostu na kojem je 1.
jula 1944. godine donesena deklaracija o pravima građana u BiH u kojoj stoji:
U plamenu pravednog oslobodilačkog rata iskiva se bratstvo Srba, Muslimana i Hrvata, i time se udara
siguran temelj slobodne i zbratimljene BiH, ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj federativnoj
Jugoslaviji. Prvi put u historiji Srbi, Muslimani i Hrvati Bosne i Hercegovine, ujedinjeni u Narodno-
oslobodilačkom pokretu, stupili su na isti put, počeli da izgrađuju svoj zajednički dom, u čije su temelje
uzidane kosti njihovih najboljih sinova. Prvi put u historiji oni su postali kovači svoje sudbine, čvrsto
riješeni da jednom zauvijek sahrane vijekovnu mračnu i tešku prošlost i da izgrade državnu zajednicu u
kojoj će živjeti u ravnopravnosti, slobodi, miru i blagostanju.
Oličena u narodno-oslobodilačkim odborima i ZAVNOBiH-u zajamčuje:
Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina;
Slobodu vjeroispovijesti i savjesti kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti;
Slobodu zbora i dogovora, udruživanja i štampe;
Ličnu i imovinsku sigurnost građana, kao i slobodu privatne inicijative u privrednom životu;
Ravnopravnost žena sa muškarcima, kako u političkom životu zemlje tako i u svim oblastima
društvene djelatnosti;
Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birači će vršiti tajnim glasanjem na osnovu opšteg, jednakog i neposrednog prava glasa;
Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu toga prava lišeni na osnovu zakona;
Borci narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije imaju to pravo bez obzira na godine starosti;
Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, kao i pravo molbe i pritužbe
svim organima državne vlasti;
Niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka.:
Treće zasjedanje
Nakon ulaska partizanskih trupa u Sarajevo 26. aprila 1945. sazvano je i treće zasjedanje ZAVNOBiH-a
koje je bilo posljednje ratno i uopšte posljednje zasjedanje ovog tijela.Državna struktura federalne Bosne i
Hercegovine zaokružena je na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a.Tada je, najprije, odobren rad
Predsjedništva ZAVNOBiH-a između dva zasjedanja, a zatim se ZAVNOBiH konstituisao u Privremenu
Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine.Tada je donesen Zakon o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka
Slijedeći ideje o nacionalnom i socijalnom oslobođenju ugrađene u platformi Narodnooslobodilačke
borbe, a cijeneći učešće i antifašističku borbu naroda Sanđaka, predsjedništvo Antifašističkog vijeća
narodnog oslobodjenja Jugoslavije na Drugom zasjedanju 29. novembra 1943. godine u Jajcu je donijelo
odluku za osnivanje posebnog antifašističkog vijeća Sandžaka. Inicijativni odbor kojeg su sačinjavali
partijski rukovodioci Sreten Vukosavljević[1], profesor Beogradskog Univerziteta i Murat Šećeragić[2],
muftija i vrhovni šerijatski sudija i komesar Islamske vjerske zajednice za Sandžak, Crnu Goru i Srbiju u
Kraljevini Jugoslaviji, su ocijenili da Sandžak kao posebna ekonomska, politička i narodna cijelina treba
zauzeti ravnopravno mjesto među ostalim pokrajinama.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka osnovano je 20. studenog 1943. godine u
Pljevljima.
ZAVNOS je ukinut 29. marta 1945. godine na zasjedanju u Novome Pazaru, a područje pod upravom
ZAVNOS-a podijeljeno je između SR Crne Gore i SR Srbije, Na zasjedanju u Novome Pazaru 29. ožujka
1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je podijeliti područje Sandžaka između Crne Gore i Srbije, i time
raspustilo to tijelo javne uprave.
Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja
Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja (CASNO) je ustanovljena 1944. od
crnogorskih žitelja, većma Crnogoraca – partizana, ustrojena i određena kao vrhovno tijelo državne vlasti
i državnoga suvereniteta Crne Gore.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke (ustanovljeno 15. studenoga
1943.) je na svom trećem zasjedanju 15. srpnja 1944. u Kolašinu preraslo u CASNO. Na tom je
zasjedanju donijeta odluka da Crna Gora, kao ravnopravna federalna jedinica, postane dio nove
jugoslavenske državne zajednice (DFJ).
Na prvoj skupštini crnogorskih i bokeljskih žitelja, održanoj 8. veljače 1942., a u nazočnosti 65 delegata
iz svih krajeva Crne Gore i Boke, izabran je Zemaljski NOO za Crnu Goru i Boku od 22 člana
Boka je, odlukom CASNO-a, ušla u sastav Crne Gore.
Predsjednik CASNO-a bio je dr. Niko Miljanić, potpredsjednici Božo Ljumović, Jovan Ćetković i Petar
Tomanović, tajnici Veljko Zeković i Vlado Lazarević.
CASNO je imao ukupno 11 odjeljenja: za unutarnje poslove (Božo Ljumović), prosvjetu (pop Jovo
Radović), narodno gospodarstvo (Jevto Pavić), narodno zdravlje (dr. Niko Miljanić), gospodarstvenu obnovu (Vlado Lazarević), socijalnu skrb (Savo Čelebić), pravosuđe (Blažo Jovanović), ishranu (Mihailo
Grbić), građevine (Petar Tomanović), šume i rude (Andrija Mugoša) i informiranje (Jovan Ćetković).
Ova CASNO-va odjeljenja su predstavljala de facto crnogorsku vladu.
CASNO je 15. travnja 1945. preimenovan u Crnogorsku narodnu skupštinu a 17. travnja 1945. je
imenovana i prva Vlada Crne Gore koja je preuzela izvršne ovlasti CASNO-a.
Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije
Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije (mk. Антифашистичко Собрание на
Народното Ослободување на Македонија; skraćeno ASNOM) je predstavljalo vrhovno predstavničko,
zakonodavno i izvršno telo narodne vlasti u Makedoniji, u tijeku narodne revolucije u periodu od avgusta
1944. do aprila 1945. godine.
ASNOM je konstituisan na Ilindan 2. kolovoza 1944. na prvom zasjedanju u Prohoru Pčinjskom, tada na
oslobođenom teritoriju Makedonije. Kasnije je Prohor Pčinjski pripao Federalnoj Srbiji. 16. aprila 1945,
na Trećem zasedanju je preraslo u Narodnu skupštinu Makedonije.
Inicijativni odbor za osnovanje ASNOM-a formiran je novembra 1943. godine u selu Crvena voda. U
njegovom sastavu nalazili su se: Metodije Andonov Čento (predsednik), Strahil Gigov (sekretar), Cvetko
Uzunovski, Venko Markovski i Mihajlo Apostolski.
Marta 1944. godine IO je uputio pismo svim Narodooslobodičkim odborima u Makedoniji da izaberu
delegate za Prvo zasedanje ASNOM-a. Prvi sastanak Inicijativnog odbora održan je 30. aprila 1944.
godine u selu Stajovce, i na njemu je u rad odbora uključeno još 17 članova.
Prvo zasedanje ASNOM-a održano je 2. avgusta 1944. godine u manastiru sv. Prohor Pčinjski. Iako je
izabrano 116. delegata, zasedanju je prisustvovalo samo 60-ak. Na zasedanju su donesene odlike, kojima
je:
ASNOM proglašen za vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko telo i najviši organ državne vlasti u demokratskoj Makedoniji;
Makedonski jezik uveden kao službeni jezik u makedonskoj državi;
Ilindan proglašen za narodni i državni praznik u makedonskoj državi;
prihvaćene odluke Drugog zasedanja AVNOJ-a i
odobren rad Glavnog štaba NOV i PO Makedonije
Na kraju zasedanja izabran je Prezidijum (Predsedništvo) ASNOM-a. Predsedništvo se sastojalo od
predsednika, dva potpredsednika, dva sekretara i 17 članova.
Drugo zasedanje ASNOM-a
Drugo zasedanje Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije održano je u oslobođenom
Skoplju od 28. do 30. novembra 1944. godine. Ovom zasedanju su prisustvovali i potpredsednici
Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije: Edvard Kardelj, Svetozar Vukmanović Tempo, Dimitar
Vlahov; predsednik Otačastvenog fronta Bugarske Dobri Trpešev i predstavnici sovjeteske i anglo-
američke vojne misije.
Treće zasedanje ASNOM-a
Treće zasedanje Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije je održano od 14. do 16.
aprila 1945. godine u Skoplju. Na ovom zasedanju Predsedništvo ASNOM-a je postalo Vlada Federalne
Makedonije, a ASNOM je posato Narodna skupština (sobranje) Makedonije. Za prvog predesdnika Vlade
tada je izabran Lazar Koliševski.
Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije
Velika antifašistička narodno-oslobodilačka skupština Srbije ili Antifašistička skupština narodnog
oslobođenja Srbije (ASNOS), održana je od 9. do 12. novembra 1944. godine u Beogradu, na inicijativu
Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije (obrazovanog 17. novembra 1941.).
Delegati su na Velikoj antifašističkoj narodno-oslobodilačkoj skupštini Srbije predstavljali su: grad
Beograd, te kragujevački, kraljevački, požarevački, mladenovački, pirotski, šabački, leskovački, niški,
čačanski, kruševački, vranjski, moravski, toplički, valjevski, timočki i užički okrug. Izveštaje su podneli:
dr. Blagoje Nešković o radu Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije i radu predstavnika Glavnog
NOO Srbije na drugom zasedanju AVNOJ-a, Aleksandar Ranković o političkom položaju Srbije i
zadacima ASNOS-a, Petar Stambolić o izgradnji i zadacima narodnooslobodilačke vlasti u Srbiji i Sreten
Žujović o privredi i privrednim zadacima Srbije.
Velika antifašistička narodno-oslobodilačka skupština Srbije donela je Odluku o odobrenju rada Glavnog
NO odbora Srbije, kao i o radu njegovih predstavnika na drugom zasedanju AVNOJ-a. Odluka o
konstituisanju ASNOS-a u vrhovni zakonodavni i izvršni organ državne vlasti demokratske Srbije ima
ustavotvorni karakter. Skupština je odlučila da se Glavni NO odbor Srbije proširi i rekonstruiše u
ASNOS, koji predstavlja vrhovni organ državne vlasti demokratske Srbije. Time je uspostavljen
kontinuitet između najišeg organa vlasti ustaničke Srbije, obrazovanog novembra 1941. godine i ASNOS-
a, stvorenog u gotovo oslobođenoj Srbiji.
Velika antifašistička narodno-oslobodilačka skupština Srbije izabrala je Prvu antifašističku skupštinu
narodnog oslobođenja Srbije i donela odluke o ustanovljenju Suda za suđenje zločina i prestupa protiv
srpske nacionalne časti, o ustanovljenju Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njegovih
pomagača i o osnivanju Privredne banke Srbije.
Izabrano Predsedništvo ASNOS-a donelo je 1. decembra 1944. godine Odluku o ustrojstvu i poslovanju
NO odbora i NO skupšitna demokratske Srbije.
Slovenačko narodnooslobodilačko veće
(skraćeno SNOV, slv. Slovenski narodnoosvobodilni svet, SNOS) bilo je vrhovno predstavničko i
zakonodavno telo Narodnooslobodilačkog pokreta u Sloveniji i posle Narodne Republike Slovenije od
februara 1944. do oktobra 1946. godine. Njegov prethodnik bio je Slovenački narodnooslobodilački
odbor (SNOO).
Predsednik Prezidijuma SNOV-a bio je Josip Vidmar.
SNOO je bio osnovan na Kočevskom zboru od 1. do 3. oktobra 1943. godine. SNOO je na svom Prvom
zasedanju, 19. februara 1944. godine, u Črnomlju preimenovan u SNOV, osnovan je zakonodavni odbor
SNOV, raspisani su izbori za Narodnooslobodilačke odbore i donesena odluka o priključenju Slovenačkog primorja Sloveniji. SNOV je tada imao 120 članova. Na prvom zasedanju, većina članova
SNOV-a bila je iz Ljubljane, Notranjske i Dolenjske, pa je izabrano 20 predstavnika iz Primorske, 21 iz
Štajerske i Koruške, a 19 iz Gorenjske. Tokom rata, priključenje novih poslanika nije bilo sprovedeno.
Sastavni odseci Veća bili su zakonodavni odbor, komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih
saradnika za Sloveniju i verska komisija, drugi povjerenstva su u njegovom mandatu.
Na sednici Predsedništva SNOV-a u Ajdovščini, 5. maja 1945. godine, osnovana je prva narodna vlada
Demokratske Federativne Slovenije. Drugo zasedanje SNOV-a održano je u Ljubljani 9. i 10. oktobra
1946. godine. Izborom Ustavotvorne skupštine Narodne Republike Slovenije, 27. oktobra 1946, SNOV je
prestalo sa svojim delovanjem.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (kratica ZAVNOH koja je i poimeničena) najviše tijelo narodne vlasti u Hrvatskoj, osnovan od antifašističkoga
pokreta.
Značajniji nadnevci u radu ZAVNOH-a su:
13. lipnja 1943. u Otočcu održano je prvo zasjedanje ZAVNOH-a, kada je ZAVNOH formalno preuzeo
funkciju najvišega političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta u Hrvatskoj, ali je de facto obavljao i zadaće
najvišega tijela vlasti u Hrvatskoj. Na tom je zasjedanju formiran Izvršni odbor, čiji predsjednik postaje hrvatski
književnik Vladimir Nazor.
14. lipnja 1943. na proplanku pokraj jezera Labudovac (jednoga od Plitvičkih jezera) održana je radna sjednica
ZAVNOH-a;
12. - 15. listopada 1943. u Plaškom održano je drugo zasjedanje ZAVNOH-a;
20. rujna 1943. - ZAVNOH donosi Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva
Hrvatskoj.
8. i 9. svibnja 1944. u Topuskom održano je treće zasjedanje ZAVNOH-a kada je, na temelju prava na
samoodređenje, prihvaćena odluka o stvaranju „nove“ Demokratske Federativne Jugoslavije, a ZAVNOH
proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim tijelom državne vlasti Federalne
Države Hrvatske.
Šibenik je bio sjedište ZAVNOH-a od 31. prosinca 1944. do 13. svibnja 1945., nakon čega se ZAVNOH preselio
u Zagreb, 20. svibnja 1945.
21. srpnja 1945. u sabornici na Markovom trgu održano je četvrto zasjedanje i tog dana promijenjen je naziv u
Narodni sabor Hrvatske. Predsjednik Predsjedništva Narodnoga sabora Hrvatske Vladimir Nazor povjerio je
mandat za sastav vlade Vladimiru Bakariću, a on je predložio višestranačku vladu, koja se sastojala od četiri
predstavnika KPH, petorice HSS-ovaca, četvorice predstavnika Srba iz Hrvatske i jednoga izvanstranačkog
ministra.
26. veljače 1946. Predsjedništvo Narodnog sabora Hrvatske donosi Zakon o imenu Narodne Republike Hrvatske
i od tada djeluje kao Prezidij Sabora Narodne Republike Hrvatske. Narodna vlada mijenja naziv u Vlada Sabora
Narodne Republike Hrvatske. Udio komunista u Prezidiju raste na 70%, a u Vladi na 87%.
26. – 30. kolovoza 1946. održano je peto zasjedanje Sabora, prvo pod novim nazivom Sabor Narodne
Republike Hrvatske, koje je kasnije (18. siječnja 1947.) kao Ustavotvorni Sabor NRH promulgiralo prvi Ustav
Narodne Republike Hrvatske.
*******************************************************************************
Ustavnopravno konstituiranje federacije, započeto u Jajcu 1943., dovršeno je 1944. konstitucijom federalnih država
– članica federacije, ovim tijekom:
SNOS (slov. Slovenski narodnoosvobodilni svet), na Prvomu zasjedanju 19. veljače u Črnomelju
(Črnomlju).
ZAVNOH na Trećemu zasjedanju u noći između 8. i 9. svibnja u Topuskom. Odluke su od 9. svibnja.
ZAVNOBiH na Drugomu zasjedanju u Sanskomu Mostu od 30. lipnja do 2. srpnja.Glavne su odluke
donesene 1. srpnja 1944.
CASNO na Trećem zasjedanju ZAVNO Crne Gore i Boke, 13. – 15. srpnja u Kolašinu, odnosno do 16.
srpnja. Glavna je odluka donesena 14. srpnja 1944.
ASNOM na Prvomu zasjedanju, 2. kolovoza 1944. u Prohoru Pčinjskom.
VANOSS (ASNOS) na Prvom zasjedanju 9. – 12. studenoga u Beogradu. Glavne su odluke donesene 11.
studenoga 1944.
