Azil u regionu, Vreme 1240, 9. oktobar 2014. · je stranac koji se ne nalazi u zemlji svog državljanstva te se zbog osno-vanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, naci-onalnosti,

AZIL U REGIONU

AZILNI SISTEMI::Hrvatska

MakedonijaBosna i Hercegovina

Crna GoraSrbija

ANALIZA:UNHCR

DODATAK NEDELJNIKA VREME BR. 1240, 9. 10. 2014.

BBosna i HercegovinaCrna Gora

Srbija

ANALIZA:UNHCR

Balkanskipristup

ZAŠTITA IZBEGLICA I MEĐUNARODNE MIGRACIJE NA ZAPADNOM BALKANU

Predlozi za sveobuhvatni regionalni pristupBrojke su porasle sa manje od 400 tražilaca azila u regionu koliko ih je bilo 2008. na približno 12.000 u 2013. godini. Čini se da se ova tendencija rasta nastavlja i tokom 2014. U periodu januar–avgust 2014, ukupno 8474 lica zatražila su azil u regionu, od kojih 82 odsto u Srbiji

Dinamika migracija na Zapadnom Balkanu poslednjih godina prola-zi kroz duboke promene. Zemlje u

regionu još se bore sa posledicama velikih raseljavanja stanovništva i sukoba iz perio-da 1991–1995. godine. Međutim, postepe-na politička stabilizacija transformisala je Zapadni Balkan u region tranzita i sve če-šću destinaciju migranata i izbeglica van regiona, uključujući i ugrožene grupe po-put žrtava trgovine ljudima, maloletnika bez pratnje, dece odvojene od porodica i žena izloženih riziku.

Zahvaljujući, u velikoj meri, svom stra-teškom geopolitičkom položaju, Zapadni Balkan postao je bitna tačka na jednoj od glavnih migratornih ruta na putu za EU. Sve veći broj mešovitih migratornih toko-va koji potiču iz zemalja van regiona, po-sebno iz Sirije, Avganistana, Eritreje, So-malije, Sudana i Malija (poznatih kao ze-mlje koje “proizvode izbeglice”), pristižu iz Turske i/ili Grčke i prolaze kroz regi-on koristeći takozvanu “zapadnobalkan-sku rutu”. Mnogi podnose zahteve za pri-znavanje azila u jednoj ili više zemalja Za-padnog Balkana, ali najčešće nastavljaju put pre nego što njihovi zahtevi za azil budu procesuirani a njihove potrebe za za-štitom utvrđene.

Brojke su porasle sa manje od 400 traži-laca azila u regionu koliko ih je bilo 2008. na približno 12.000 u 2013. godini. Čini se da se ova tendencija rasta nastavlja i to-kom 2014. U periodu januar–avgust 2014, ukupno 8474 lica zatražila su azil u regionu (Albanija, BiH, BJRM, Crna Gora, Srbija i Kosovo – naziv ne odražava status Kosova i navodi se u skladu sa Rezolucijom 1244 i Mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenja nezavisnosti Kosova i Srbija), od kojih 82 odsto u Srbiji.

Izvestan broj ulazaka migranata i izbegli-ca u region posledica je tajnog prelaska gra-nice na graničnim prelazima ili nelegalnog prelaska na zelenim granicama. Ova nere-gularna kretanja i s njima u vezi transnacio-nalni kriminal, poput krijumčarenja ljudima i trgovine ljudima, dovode do porasta broja briga zajedničkih za sve zemlje koje se na-laze na migratornoj ruti. Ona predstavljaju pretnje po bezbednost, negativno utiču na pristup zaštiti onima kojima je potrebna i čine lica u pokretu podložnijima bezbed-nosnim rizicima i teškim kršenjima ljud-skih prava.

Agencije za upravljanje granicama ze-malja u regionu razvile su kapacitete i stručnost po pitanju širokog spektra pita-nja koja se tiču migracija. Međutim, oni su uspostavljeni na osnovu scenarija mi-gracija koji se prilično razlikuje od trenut-ne situacije. Drastičan porast obima i slo-ženosti onoga što neregularne migracije u velikoj meri predstavljaju, kao i odsustvo odgovarajućih fi nansijskih resursa, uticali su na sposobnost nadležnih organa za de-lotvorno upravljanje ovim tokovima. Usled toga, agencije za upravljanje granicama ne-maju uvek potrebno iskustvo, kapacitete i alate potrebne za adekvatno obavljanje svojih dužnosti. Potrebno je podići ste-pen znanja, posebno u pogledu utvrđiva-nja identiteta lica koja pristižu na teritorije zemalja u regionu, identifi kacije njihovih specifi čnih potreba kao i pravovremenog

diferenciranja različitih grupa lica u pokre-tu (poput izbeglica, maloletnika bez pratnje i dece odvojene od roditelja, žena i devo-jaka izloženih riziku, žrtava trgovine lju-dima itd.).

Sve zemlje u regionu (sa izuzetkom Ko-sova, SBUN 1244/99) potpisnice su Kon-vencije o statusu izbeglica od 1951. i Pro-tokola od 1967. godine (osnovni pravni dokumenti koji defi nišu izbeglice, njiho-va prava i pravne obaveze država) i uspo-stavile su nacionalne azilne sisteme. Ipak, ograničenja u procesu sprovođenja zakona i nedostaci u pogledu institucionalnih ka-paciteta ne garantuju uvek da će tražioci azila imati mogućnost pristupa pravičnim i efi kasnim azilnim procedurama i uživati osnovne standarde postupanja. Novouspo-stavljeni azilni sistemi takođe lako bivaju preopterećeni usled naglog porasta novo-pridošlih tražilaca azila, pa neretko nisu u mogućnosti da odgovore na najhitnije po-trebe na odgovarajući način. Nedostaci u azilnim procedurama utiču na kvalitet od-luka. Broj lica kojima je priznat izbeglički status i dalje je izuzetno nizak uprkos činje-nici da mnogi tražioci azila koji potiču van regiona dolaze iz zemalja koje proizvode izbeglice i potencijalno imaju potrebu za međunarodnom zaštitom.

Do sada su zemlje Zapadnog Balkana bile usredsređene na napore da nađu reše-nja za izbeglice i interno raseljena lica iz sukoba na Balkanu, dok u većini zemalja

2AZIL U REGIONUoktobar 2014

ne postoje okviri za rešenja za novopri-došle izbeglice i druge ugrožene grupe koje potiču van regiona a imaju specifi č-ne potrebe.

Da bi rešili ovu situaciju, Visoki komesa-rijat UN za izbeglice (UNHCR) i Međuna-rodna organizacija za migracije (IOM) po-krenuli su 2013. godine zajedničku inicija-tivu da pomognu vladama zemalja u regio-nu da unaprede sveobuhvatan sistem zašti-te izbeglica i upravljanja migracijama. Cilj inicijative je da se osnaže kapaciteti država i drugih aktera za rešavanje mešovitih kre-tanja migranata i izbeglica koji potiču van regiona na predvidljiviji, delotvorniji način, koji će uzimati u obzir potrebe za pravnom zaštitom. Cilj je takođe da se podstaknu re-gionalni dijalog i praktična saradnja o re-levantnim pitanjima od zajedničkog inte-resovanja. U isto vreme, treba odgovoriti na legitimnu zabrinutost država da zaštite svoje granice i teritorije, kao i na potrebu ispunjavanja međunarodnih obaveza preu-zetih potpisivanjem Konvencije o statusu

izbeglica od 1951. godine, što predstavlja doprinos međunarodnoj solidarnosti i po-deli odgovornosti.

Širom regiona održane su nacionalne konsultacije i informativni sastanci sa zva-ničnicima nadležnih državnih organa i pred-stavnicima civilnog društva. Na tim sastan-cima identifi kovane su oblasti u kojima bi ciljane aktivnosti na nacionalnom i/ili re-gionalnom nivou doprinele rešavanju po-stojećih izazova, uzimajući u obzir speci-fi čnu realnost svake od zemalja.

U decembru 2013.godine, UNHCR i IOM su učestvovali u organizaciji okru-glog stola regionalnih eksperata (“Zaštita izbeglica i međunarodne migracije na Za-padnom Balkanu: Predlozi za sveobuhvat-ni regionalni pristup”). Sastanak, održan u Beču, okupio je mnoge učesnike uključu-jući i visoke funkcionere iz zemalja Zapad-nog Balkana (Albanija, Bosna i Hercego-vina, Crna Gora, Srbija, Bivša Jugosloven-ska Republika Makedonija i Hrvatska kao članica Evropske unije), kao i predstavnike

Kosova (S/RES/1244 (1999)), predstavni-ke relevantnih međunarodnih aktera kao što su Regionalna inicijativa za migracije, azil i migracije (MARRI), Evropska komisija, UNHCR i IOM.

Imajući u vidu da su migracije, po defi -niciji, prekogranični fenomen i da pojedi-načne aktivnosti država daju tek ograničene rezultate koji često dovode samo do preba-civanja pritisaka migracija preko granice, učesnici sastanka izradili su nacrt plana sa konkretnim preporukama u pogledu aktiv-nosti koje treba preduzeti. Države su iden-tifi kovale osam prioritetnih oblasti uklju-čujući pristup teritoriji i mogućnost traže-nja zaštite, procedure za utvrđivanje da li je osoba izbeglica, unapređenje uslova za tražioce azila u periodu dok čekaju ishod procedure, sprovođenje rešenja za izbegli-ce, identifi kaciju i pružanje pomoći tražio-cima azila i migrantima sa specifi čnim po-trebama, osnaživanje regionalne saradnje, razmenu informacija itd.

U skladu sa izraženim aspiracijama zema-lja Zapadnog Balkana da pristupe Evropskoj uniji, ova regionalna inicijativa takođe ima za cilj da pomogne zemljama da ispune ne samo relevantne međunarodne već i evrop-ske standarde u domenu azila i migracija.

SLUŽBA ZA PRAVNU ZAŠTITU IZBEGLICA,

PREDSTAVNIŠTVO UNHCR-A ZA SRBIJU

Dostupan broj zahteva za azil u zemljama regiona

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.2014.

(do jula)Srbija – – – 77 275 522 3132 2723 5066 5427Hrvatska 186 94 195 155 145 290 807 1193 1089 271BiH 146 69 581 95 71 64 46 53 100 –C. Gora – – – – – – 235 1531 3554 –

AZIL U REGIONUoktobar 2014 3

HRVATSKA

Evropski model azilne politikePrvi Zakon o azilu u Hrvatskoj je stupio na snagu 1. jula 2004. godine. Radi usklađivanja sa zakonodavstvom EU, 2007. godine je donesen novi Zakon o azilu, koji je do danas dva puta menjan kroz Izmjene i dopune Zakona o azilu iz 2010. i 2013. godine

Već od samog početka pregovora o pristupanju Europskoj uniji, po-stojao je osnovni model europske

azilne politike sadržan u europskim direk-tivama usvojenim u razdoblju od 2001. do 2005. godine. U procesu usklađivanja, hr-vatska tijela su tako imala jasan vodič za izradu azilnog zakonodavstva, s malom marginom vlastite interpretacije.

RH je imala mogućnost usvajanja viših standarda od onih predviđenih pravnom ste-čevinom EU o azilu koja u načelu nije isko-rištena te se harmonizacija provodila u od-nosu samo na minimalne standarde zajam-čene pravnom stečevinom. U većini člana-ka Zakona o azilu doslovno su prenesene odredbe iz relevantnih direktiva. Prilikom donošenja, zakonodavstvo o azilu nije iza-zvalo veće polemike u Hrvatskom saboru, a zakoni su usvojeni velikom većinom gla-sova zastupnika.

Prvi zahtjevi za azilom zabilježeni su 1997. godine, a do 2010. broj tražitelja azila kretao se između 100 i 200 osoba godišnje. Od 2010. godine bilježi se značajan porast broja zahtjeva za azilom (gotovo 1200 za-htjeva u 2012).

Prvi Zakon o azilu u RH je stupio na sna-gu 1. jula 2004. godine. Radi usklađivanja sa zakonodavstvom EU, 2007. godine je donesen novi Zakon o azilu, koji je do da-nas dva puta mijenjan kroz Izmjene i dopu-ne Zakona o azilu iz 2010. i 2013. godine.

Prema Zakonu o azilu u RH izbjeglica je stranac koji se ne nalazi u zemlji svog

državljanstva te se zbog osno-vanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, naci-onalnosti, pripadnosti odre-đenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja, ne može ili se zbog tog stra-ha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno to je osoba bez državljanstva koja se na-lazi izvan zemlje uobičajenog boravišta, a koja se ne može ili se zbog osnovanog stra-ha ne želi vratiti u tu zemlju. Osoba kojoj se odobri status azila u RH naziva se azilant.

U RH osim azila postoje još dvije vrste zaštita, supsi-dijarna i privremena zaštita. U postupku azila, odobrava-nje supsidijarne zaštite se raz-matra drugostepeno, ukoliko stranac ne udovoljava uvjeti-ma za odobrenje azila, raz-matra se da li ima uvjete za odobrenje supsidijarne zašti-te. Supsidijarna zaštita odo-brit će se strancu koji ne ispu-njava uvjete za odobrenje azi-la, a za kojeg postoje oprav-dani razlozi koji ukazuju da će se, ako se vrati u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne ne-pravde i koji nije u mogućno-sti ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Proganjanje i ozbilj-nu ne pravdu mogu provodi-ti: državna tijela, stranke ili organizacije koje kontrolira-ju državu ili važan dio držav-nog područja, nedržavni su-bjekti, ako se dokaže da drža-va ili stranke, odnosno orga-nizacije koje kontroliraju va-žan dio državnog područja,

Statistika Prvi azil u RH odobren je krajem

2006. godine. Danas RH ima 68 odo-brenih azila i 58 odobrenih supsidijar-nih zaštita. Broj zahtjeva za azil je re-lativno stabilan: 2004. je bilo 162 za-htjeva, 2005. – 186, 2006. – 94, 2007. – 195, 2008. – 155, 2009. – 146, 2010. – 290, 2011. – 807, 2012. – 1193, 2013. – 1089, 2014. (do jula) – 271.


uključujući i međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti za-štitu od proganjanja ili ozbiljne nepravde.

Bitno za napomenuti je i to da se azil neće odobriti strancu ako postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je po-činio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju zločina protiv mira, ratnog zlo-čina ili zločina protiv čovječnosti utvrđe-nog odredbama međunarodnih akata, teš-kog nepolitičkog kaznenog djela izvan RH, a prije njegovog dolaska u RH, uključujući i naročito okrutna postupanja čak i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem te djela koja su u suprotnosti s ciljevima i na-čelima Ujedinjenih naroda.

PROCEDURAPostupak azila je upravni postupak koji

započinje uzimanjem zahtjeva za azil. Za-htjev za azil se uzima nakon što stranac izrazi namjeru za podnošenjem zahtjeva za azilom. Namjeru za podnošenje zahtjeva za

azil stranac može izraziti prilikom obavlja-nja granične kontrole na graničnom prije-lazu. Ako se stranac već nalazi na područ-ju Republike Hrvatske, namjeru za podno-šenje zahtjeva za azil može izraziti u poli-cijskoj upravi, odnosno policijskoj posta-ji. Zahtjev za azil podnosi se u Prihvatili-štu za tražitelje azila, usmeno na zapisnik.

U RH trenutno postoje dva Prihvatili-šta za tražitelje azila, u Zagrebu i u Kuti-ni. Prihvatilište u Kutini služi prvenstve-no za smještaj ranjivih skupina: poslovno nesposobnih osoba, maloljetnika, starijih i nemoćnih osoba, teško bolesnih osoba, oso-ba s invaliditetom, trudnica, samohranih ro-ditelja s maloljetnom djecom, osoba s du-ševnim smetnjama te žrtava trgovanja ljudi-ma, kao i žrtava mučenja, silovanja ili dru-gog psihičkog, fi zičkog i seksualnog nasilja.

Po podnošenju zahtjeva za azil Ministar-stvo unutarnjih poslova će, što je prije mo-guće, saslušati tražitelja azila. Tražitelj azila dužan je za vrijeme saslušanja iznijeti sve

činjenice i okolnosti koje su relevantne za njegov zahtjev, istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena te priloži-ti sve dostupne dokaze kojima potkreplju-je svoj zahtjev, odnosno dati vjerodostoj-na i uvjerljiva obrazloženja svih razloga na kojima temelji svoj zahtjev. Saslušanje je glavni dio postupka azila, a koje provo-di voditelj postupka/donositelj odluke, za-poslenik Ministarstva unutarnjih poslova, koje je nadležno tijelo u prvostupanjskom postupku azila. Nakon saslušanja donosi-telj odluke razmatra činjenice iznesene na saslušanju kao i relevantna izvješća među-narodnih organizacija o zemlji podrijetla, nakon čega donosi odluku. Protiv odluke

►

Hrvatski pravni centarHrvatski pravni centar (HPC) ne-

vladina je i neprofi tna udruga osnovana 1994. s glavnim ciljem uspostave i pro-micanja vladavine prava u RH.

Naša temeljna aktivnost od 2003. u području migracija i azila je pruža-nje besplatne pravne pomoći tražitelji-ma azila u postupcima za priznavanje azila pred nadležnim tijelima državne vlasti, koju HPC pruža u svojstvu im-plementacijskog partnera UNHCR–a. Ovo pitanje je od iznimne važnosti zato što se kao korisnici ovog instituta jav-ljaju osobito ranjive osobe jer najče-šće ne razumiju hrvatski jezik niti po-znaju hrvatski pravni sustav, dolaze u zemlju tražeći zaštitu od raznih oblika proganjanja, a pri tome najčešće nema-ju dovoljno sredstava da plate odvjet-nika koji bi ih zastupao i pomagao im tijekom postupka.

Besplatnu pravnu pomoć HPC pru-ža na terenu, putem obavljanja intervjua s tražiteljima azila u svrhu prikupljanja svih informacija potrebnih za njihovo zastupanje u postupku, pružanja rele-vantnih informacija o postupku i njiho-vim pravima i obvezama pravnim sa-vjetima te zastupajući ih tijekom saslu-šanja u prvostupanjskom postupku. Pru-žajući besplatnu pravnu pomoć tražite-ljima azila, HPC ima mogućnost pro-matranja načina rada državnih službe-nika tijekom postupka azila te prepo-znavanja postojećih problema u praksi.


Ministarstva može se pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom.

U RH postoje četiri upravna suda sa sje-dištem u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. Upravni sud odlučuje presudom. Tražitelji azila koji nemaju fi nancijskih sredstava ima-ju pravo na besplatnu pravnu pomoć u dru-gostupanjskom postupku azila, ispred uprav-nog suda. Postoji lista odvjetnika, pružatelja besplatne pravne pomoći, koje tražitelji azi-la samostalno biraju, koji sastavljaju tužbu i prisustvuju raspravi pred upravnim sudom.

PRAVA I OBAVEZE TRAŽILACA AZILAAko tražitelj azila ne razumije jezik na

kojemu se vodi postupak, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravda-no pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Prevoditelj, kao i svi ostali sudionici u postupku azila, ne smi-ju otkrivati podatke koje doznaju tijekom postupka azila, sukladno propisima o za-štiti podataka.

Maloljetniku bez pratnje koji traži azil

te maloljetniku bez pratnje kojem se odo-bri zaštita, tijelo nadležno za poslove soci-jalne skrbi imenovat će skrbnika. Postupak azila maloljetnicima bez pratnje se rješava u najkraćem mogućem roku.

U RH tražitelji azila imaju pravo na: bo-ravak i slobodu kretanja u RH, osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta za život i smještaj, zdravstvenu zaštitu, osnovno i srednje obrazovanje, besplatnu pravnu po-moć, humanitarnu pomoć, slobodu vjerois-povijesti i vjerskog odgoja djece te na rad. Za vrijeme trajanja postupka azila tražitelj azila ima pravo na smještaj u Prihvatilištu za tražitelje azila. Tražitelj azila može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u RH uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Pravo na rad tražitelj azila stječe po isteku godine dana od dana podnošenja zahtjeva za azil ako postupak azila nije okončan.

Tražitelj azila u RH ima obvezu poštivati Ustav, zakone i druge propise RH, poštiva-ti Kućni red Prihvatilišta, surađivati s nad-ležnim državnim tijelima RH te postupati po njihovim mjerama i uputama, odazvati

se pozivu Ministarstva i surađivati tijekom cijelog postupka azila, ostati na području RH za vrijeme trajanja postupka azila i dr.

PRAVA OSOBA SA STATUSOMStatus azilanta, odnosno status stranca

pod supsidijarnom zaštitom stječe se da-nom uručenja rješenja o odobrenju azila ili supsidijarne zaštite kada stječu pravo na: boravak u RH, smještaj, rad, zdravstve-nu zaštitu, obrazovanje, slobodu vjerois-povijesti i vjerskog odgoja djece, besplat-nu pravnu pomoć, socijalnu skrb, spajanje obitelji, održavanje jedinstva obitelji te po-moć pri integraciji u društvo. RH im osi-gurava smještaj najduže dvije godine od dana izvršnosti odluke kojom se odobrava azil, odnosno supsidijarna zaštita. Također, mogu raditi u RH bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada te ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom op-segu kao i osiguranik obveznog zdravstve-nog osiguranja u RH.

TATJANA HOLJEVAC,

HRVATSKI PRAVNI CENTAR


MAKEDONIJA

Na Balkanskoj rutiKandidatura Rebublike Makedonije je defi nitivno pokretač pozitivnih promena. Naša zemlja je preuzela dalje korake za približavanje nacionalnog zakonodavstva sa pravnim tekovinama Evropske Unije kojima se utvrđuju minimalni standardi za uslov za prijem azilanata i procedure za izdavanje i ukidanje statusa izbeglica

Broj zahteva za azil u Republici Makedoniji je u velikom porasa-tu. Dok je 2010. bilo 180 tražilaca

azila, u 2013. njihov broj se popeo na 1343 ljudi, uključujući 582 onih koji su pobegli od nasilja u Siriji. Podaci iz 2014. pokazuju da je ove godine zahteva još više. U 2014. godini, deset tražilaca azila iz Sirije je do-bilo status izbeglice. Mnogo je onih koji napuste Makedoniju pre nego što i dobiju konačnu odluku. Mali broj tražilaca azila čeka na odluku prve instance koja, prema zakonu, treba da se isporuči šest meseci od trenutka kada je prijava podneta.

Tražioci azila imaju različite motive i očekivanja kada napuštaju Makedoniju, što zavisi i od njihove zemlje porekla. Na

primer, tražioci azila iz Siri-je su nam rekli da imaju čla-nove porodice u pojedinim evropskim zemljama i nji-hov konačni cilj je da se po-novo sastanu sa njima. Mno-gi od njih žele da ide u Švedsku, Italiju, Nemačku ili Francusku. Neki veruju da bi bilo lakše za njih da izgrade svoj život u Zapadnoj Evrope.

U Makedoniji svi tražioci azila imaju sme-štaj i osnovnu podršku koju im obezbeđuje Ministarstvo rada i socijalne politike. S tim mogu da pokriju osnovne potrebe za vreme svog boravka u prihvatnom centru dok če-kaju konačnu odluku. Ipak, kao što je već spomenuto, manji je broj onih koji ostanu do kraja procedure. Postoji samo jedan pri-hvatni centar za tražioce azila u zemlji i on je smešten u mesto Vizbegovo koje se nalazi oko tri kilometara od centra Skoplja. Cen-tar ima kapacitet za 150 ljudi i nudi odvojen smeštaj za samce i porodice. Takođe, pristup uslugama je dostupan samo preko prihvat-nog centra. Osobe mogu živeti van centra, ali onda je to o sopstvenom trošku.

Republika Makedonija je izgradila de-lotvoran integracioni sistem za osobe ko-jima je garantovana međunarodna zaštita. Sistem je prvobitno osnovan za rad sa izbe-glicama koje su došle sa Kosova, ali je os-tao funkcionalan za nove dolaske. Takođe, Vlada je izdala Strategiju za integraciju iz-beglica i stranaca, a postoji takođe i Centar za integracije osnovan unutar Ministarstvo za rad i socijalnu politiku.

Kada je reč o azilantskoj politici, kandidatura Rebublike Makedonije je

defi nitivno pokretač pozitivnih promena. Naša zemlja je preuzela dalje korake za približavanje nacionalnog zakonodavstva sa pravnim tekovinama Evropske Unije kojima se utvrđuju minimalni standardi za uslov za prijem azilanata i procedure za izdavanje i ukidanje statusa izbeglica. Prvi Zakon o azilu i privremenoj zaštiti je na snazi od 2004. a menjan je nekoliko puta kako bi bio u skladu sa EU legisla-tivom. Ipak, jedan od glavnih problema je nedostatak prevodioca za neke tražioce azila s obzirom da u Republici Makedoni-ji zakon zahteva da zvanični prevodioci budu uključeni u proces intervjuisanja i saslušanja, a nema pravodica za Paštunski, Farsi, Urdu, Somalijski.

Republika Makedonija je smeštena na takvozvanoj Balkanskoj migracionoj ruti koja ide od Turske, Grčke, Makedonije, Srbije ka EU zemljama. Ako uzmemo u obzir najskoriji Fronteksov godišnji izveštaj možemo da vidimo da je više od 17.000 neregularnih migranata prošlo Balkansku rutu i države moraju da ulože dodatni na-por u zaštiti osnovnih ljudskih prava kao i odgovarajuću identifi kaciju ljudi kojima treba međunarodna zaštita unutar mešanih migracionih grupa.

ZORAN DRANGOVSKI I

IRENA ZDRAVKOVA,

MUMP

Makedonsko udruženje mladih pravnikaMakedonsko udruženje mladih

pravnika (MUMP) je nevladina orga-nizacija osnovana 2003. koja u part-nerstvu sa UNHCR-om od 2010. obezbeđuje pravnu pomoć tražiocima azila i licima bez državljanstva u Re-publici Makedoniji. Tokom godina, MUMP je stekao iskustvo u sporovi-ma koji se tiču kršenja ljudskih prava, blisko nadgleda razvoj državnog siste-ma za azilante i neguje saradnju sa svim relevantnim akterima. Makedonsko udruženje mladih pravnika ima kancel-ariju u centru i naši advokati pružaju tražiocima azila pravnu pomoć koja se tiče njihovih prava i obeza u zemlji.


BOSNA I HERCEGOVINA

Tražioci međunarodne zaštite U avgustu 2014. godine otvoren je novi i savremeni azilantski centar u mestu Delijaš, kod Trnova, koji ima 150 kreveta

Parlament Bosne i Hercegovine je 1999. godine usvojio prvi zakon iz oblasti međunarodne zaštite pod na-

zivom Zakon o imigraciji i azilu. Godine 2003. taj je zakon zamijenjen Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu, da bi već 2008. godine bio donesen novi zakon istog naziva. Od tada do danas usvojen je čitav niz pravilnika koji reguliraju oblast imigracije i azila u BiH. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu nije potpuno har-moniziran sa relevantnim zakonodavstvom Evropske unije, te je u procesu donošenje novih zakona koji će ujedno zasebno regu-lisati materiju međunarodne zaštite (azila) i stranaca općenito.

Izbjeglički status tražiteljima međuna-rodne zaštite je sve do 30. juna 2004. go-dine utvrđivao Visoki komesarijat Ujedi-njenih naroda za izbjeglice (UNHCR), jer

Bosna i Hercegovina nije imala izgrađene kapacitete da putem svojih organa obavlja ovu dužnost. Od 1999. do 30. juna 2006. godine UNHCR je priznao izbjeglički status u BiH za ukupno 390 osoba.

Krajem 2004. godine, iz-među UNHCR-a i Ministar-stva sigurnosti BiH potpisan je Protokol o prijenosu odre-đivanja statusa izbjeglice i drugih odgovornosti veza-nih za azil. Broj osoba koje su zatražile međunarodnu zaštitu u BiH od 2004. godine je sljedeći: u 2004. – 301 osoba; 2005. – 146 osoba; 2006. – 69 oso-ba; 2007. – 581 osoba; 2008. – 95 osoba; 2009. – 71 osoba; 2010. – 64 osobe; 2011. – 46 osoba; 2012. – 53 osobe; 2013. – 100

osoba. U navedenom periodu (2004–2013) Sektor za azil Ministarstva sigurnosti odo-brio je izbjeglički status za 10 osoba a za 57 osoba je odobrena supsidijarna zaštita.

Međunarodna zaštita je, po odredba-ma Zakona o kretanju i boravku stranaca


i azilu, status koji nadležni organ u BiH priznaje izbjeglici ili strancu koji ispunja-va uslove za supsidijarnu zaštitu; ukoliko se strancu – tražitelju azila – nakon pro-vedenog postupka uvaži zahtjev za među-narodnu zaštitu (azil), takvoj osobi će biti dodijeljen izbjeglički status ili status sup-sidijarne zaštite. U BiH se za tražitelja azi-la upotrebljava naziv „podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu“. To je stranac za kojeg se može smatrati da traži izbjeglič-ki status ili supsidijarnu zaštitu u BiH dok se ne odluči o njegovom zahtjevu u skla-du sa ovim Zakonom.

POSTUPAKNamjera za podnošenje zahtjeva za me-

đunarodnu zaštitu (azil) iskazuje se Granič-noj policiji ili Službi za poslove sa stranci-ma, odnosno njenom najbližem terenskom uredu. Nakon toga tražitelju azila izdaje se potvrda o izraženoj namjeri i određuju mu se smjer kretanja i rok u kojem mora za-htjev za međunarodnu zaštitu (azil) lično podnijeti Sektoru za azil Ministarstva si-gurnosti BiH. Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH dužan je da obavi registra-ciju i da izda karton tražitelju azila. Po-stupak registracije obuhvata: popunjavanje obrasca za registraciju, fotografi sanje tra-žitelja azila, uzimanje otisaka prstiju, ko-piranje ličnih i drugih dokumenata, te iz-davanje kartona tražitelja azila podnosio-cu zahtjeva za azil. Karton se smatra odo-brenjem boravka dok postupak po zahtje-vu za azil traje, a važi do tri mjeseca i mo-guće ga je produžiti.

Nakon registracije Sektor za azil Mini-starstva sigurnosti BiH zakazuje i održava intervju. Intervju je detaljan razgovor koji ujedno predstavlja i najvažniji korak u po-stupku odlučivanja po zahtjevu za među-narodnu zaštitu. On omogućava tražitelju azila da iznese razloge podnošenja zahtje-va za azil, te ukoliko je potrebno može se obaviti više iscrpnih intervjua kako bi se potpuno i pravilno utvrdilo činjenično sta-nje. Intervjuu prisustvuju i pravni zastupni-ci, koji na kraju intervjua imaju pravo do-datno postavljati pitanja tražitelju azila, te predstavnici UNHCR-a.

Nakon provedenog postupka po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, nadležni Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH utvrđuje da li tražitelj međunarodne zaštite ispunja-va uslove za dodjelu izbjegličkog statusa

ili statusa supsidijarne zaštite, kao i da li postoje uslovi za zaštitu tražitelja u slučaju kada mu se odbije zahtjev za međunarod-nu zaštitu, odnosno da li postoje razlozi za primjenu principa non-refoulment. Najzna-čajnije odluke su rješenja kojima se zahtjev za međunarodnu zaštitu usvaja i strancu se priznaje izbjeglički status u BiH ili pak status supsidijarne zaštite. Ministarstvo ta-kođe može u propisanim slučajevima rje-šenjem odbiti, odnosno zaključkom odba-citi podneseni zahtjev. Zakon propisuje i mogućnost odbijanja zahtjeva, uz istovre-meno određivanje da stranac ne može biti udaljen iz BiH, jer bi to kršilo princip za-brane vraćanja.

Odluka Sektora za azil Ministarstva si-gurnosti BiH je konačna, te nezadovoljan njome tražitelj azila može iskoristiti prav-ni lijek, odnosno podnijeti tužbu Sudu Bo-sne i Hercegovine u roku od 60 dana. Tuž-ba ima odložno dejstvo, te dok Sud BiH o njoj ne odluči tražitelj azila ne može biti protjeran iz BiH. U slučaju negativne od-luke Suda BiH, tražitelj azila ima moguć-nost korištenja vanrednog pravnog lije-ka pred Apelacionim vijećem Suda BiH, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu BiH, odnosno aplikaciju Evropskom sudu za ljudska prava, odnosno pritužbu Komi-tetu za ljudska prava UN. Naročito zna-čajna u ovom kontekstu jeste mogućnost podnošenja zahtjeva za privremenu mje-ru zabrane protjerivanja Evropskom sudu za ljudska prava, u skladu sa pravilom 39 Pravila Suda, odnosno istovrsnog zahtjeva Komitetu za ljudska prava UN u skladu sa članom 92. Pravila Komiteta. Oba sredstva su tražitelji azila uspješno koristili u BiH, preko svojih pravnih zastupnika u Udru-ženju “Vaša prava BiH”.

PRAVATražitelji azila imaju pravo na: boravak

u BiH dok postupak po zahtjevu za među-narodnu zaštitu ne bude okončan pravo-moćnom ili konačnom odlukom; smještaj u centru za tražitelje međunarodne zaštite, u skladu s raspoloživim kapacitetima; pri-stup obrazovnom sistemu; besplatnu prav-nu pomoć po pitanjima vezanim za postu-pak; usluge prevodioca ili tumača; primar-nu zdravstvenu zaštitu; socijalnu zaštitu u smislu obezbjeđenja prava na privremenog staratelja; te pravo na ishranu kao i sredstva za higijenu za vrijeme dok su smješteni u

centru za tražitelje međunarodne zaštite. Ministarstvo sigurnosti BiH snosi troško-ve koji nastanu u ostvarivanju ovih prava. Ovo se odnosi na troškove potrebne za an-gažovanje prevodioca ili tumača u postup-ku po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, te troškove u vezi sa pruženim zdravstvenim uslugama od strane zdravstvenih ustano-va u okviru prava na primarnu zdravstve-nu zaštitu. Ministarstvo takođe uz pomoć UNHCR-a fi nansijski osigurava ostvari-vanje prava na smještaj, ishranu i higije-nu u Azilantskom centru za tražitelje me-đunarodne zaštite. U avgustu 2014. godi-ne otvoren je novi i savremeni azilantski centar u mjestu Delijaš, kod Trnova, koji ima 150 kreveta.

UDRUŽENJE VAŠA PRAVA BIH

Vaša prava BiHUdruženje “Vaša prava BiH” sa sje-

dištem u Sarajevu je vodeća nevladi-na i neprofi tna organizacija koja pru-ža besplatnu pomoć korisnicima na ci-jeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, te se u posljednjih petnaest godina razvi-lo u učinkovitu mrežu centara pravne i informativne pomoći sa 35 uposle-nika u 9 kancelarija i preko 120 mo-bilnih timova širom BiH. Udruženje je od 1996. godine do sada pružilo pomoć za oko 450.000 izbjeglih lica, povrat-nika, raseljenih lica, manjinskih grupa i grupa ugrožene domicilne populacije u pravnim stvarima kao što su: povrat imovine, socijalna, ekonomska i kul-turna prava, diskriminacija u pristupu zapošljavanju, komunalijama, obrazo-vanju i socijalnoj pomoći, kao i druga ljudska prava garantovana Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ali i drugim među-narodnim pravnim instrumentima. Na osnovu potpisanog Protokola sa držav-nim Ministarstvom sigurnosti, udruže-nje “Vaša prava BiH” pruža besplatnu pravnu pomoć žrtvama trgovine ljudi-ma, tražiteljima azila u BiH i ostalim osobama pod međunarodnom zaštitom u BiH. Osim toga, u skladu sa Protoko-lom s Ministarstvom za izbjeglice i ra-seljena lica, pravnu pomoć udruženja dobijaju i korisnici koji su u nadležno-sti ovog Ministarstva.


CRNA GORA

Onemogućena primena zakonaProsečan period boravka tražilaca azila u Crnoj Gori je 9,6 dana. Međutim, loši uslovi prijema i nemogućnost integracije tražilaca azila utiču na njihovo opredeljenje da umesto u Crnoj Gori svoj put nastave i završe u nekoj od zemalja EU

Danom početka primjene Zakona o azilu (januar 2007) ustanovljen je aktuelni sistem azila u Crnoj Gori.

Po podnijetim zahtjevima za dobijanje azila postupak sprovodi i donosi odluke Direk-cija za azil, posebna organizaciona jedini-ca Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Postupak po žalbama izjavljenim na odluke prvostepenog organa vodi Državna komisija za rješavanje po žalbama za azil.

Od početka primjene zakona zaključno sa 30. junom 2014. godine podnijeta su uku-pno 5872 zahtjeva za dobijanje azila u Crnoj Gori. Broj podnijetih zahtjeva za dobijanje azila u kontinuitetu raste od 2011. godine, kada je 235 lica tražilo azil u Crnoj Gori. Već u 2012. godini evidentiran je 1531 zahtjev za dobijanje azila, a u 2013. azil su zatražila 3554 lica. Procenat priznavanja izbjegličkog statusa, odnosno dodjeljivanja dodatne (sup-sidijarne) zaštite, u odnosu na ukupan broj podnijetih zahtjeva za azil je izuzetno mali.

Status izbjeglice dobila su če-tiri lica, dok je sedam lica do-bilo dodatnu zaštitu. Trenutno u Crnoj Gori borave dva lica sa priznatim statusom izbjegli-ce i pet lica sa odobrenom do-datnom zaštitom.

ZBRINJAVANJEZbrinjavanje lica iz sistema

azila u nadležnosti je Upra-ve za zbrinjavanje izbjeglica koja je posebna organizacio-na jedinica Ministarstva rada i socijalnog staranja. Zbrinjavanje obuhva-ta obezbjeđenje smještaja i odgovarajućeg standarda života i pomoć u ostvarivanju prava na: obrazovanje, zdravstvenu zašti-tu, socijalnu zaštitu, rad itd. Uslovi prijema tražilaca azila sve do početka 2014. godi-ne bili su ispod međunarodnih standarda. Od 20. februara 2014. počeo je sa radom novoizgrađeni Centar za smještaj lica koja traže azil u mjestu Spuž, deset kilometara udaljenom od Podgorice. Centar može da primi 65 osoba i ima 27 zaposlenih.

Centar za sad funkcioniše bez jasnih za-konskih procedura koje treba da reguli-šu prijem azilanata, evidenciju koja tre-ba da se vodi u Centru, prava i obaveze lica smještenih u centru, postupke u slu-čaju narušavanja reda i mira u centru itd. Svakodnevna komunikacija između služ-benika zaposlenih u Centru i smještenih tražilaca azila je otežana jer Centar ne za-pošljava prevodioce za jezike kojima go-vori većina azilanata.

ZAKONZakon o azilu uglavnom je usklađen sa

evropskim standardima. Na samom startu, potpuna primjena zakona u praksi nije bila moguća zbog niza nedostataka. Donošenje

i primjenu zakona nije pratilo i donošenje podzakonskih akata neophodnih za spro-vođenje zakona i pristup pravima. Uskla-đivanje ostalih zakona koji regulišu pristup pravima sa Zakonom o azilu još uvijek je u toku. Pojedina prava koja su garantova-na zakonom, kao što su npr. pravo na so-cijalnu zaštitu i obrazovanje, praktično su nedostupna tražiocima azila.

Sa povećanjem broja tražilaca azila po-stali su uočljiviji problemi sa kojima se su-očavaju Direkcija za azil kao prvostepeni organ i Uprava za zbrinjavanje izbjeglica nadležna za smještaj tražilaca azila. Od šest predviđenih službeničkih mjesta u Direkciji za azil su popunjenja trenutno četiri radna mjesta, što je nedovoljno da se na adekva-tan način procesuiraju svi podnijeti zahtjevi za azil. Direkcija za azil ne zapošljava služ-benika muškog pola, pa se u praksi javlja-ju problemi kad tražilac azila zahtijeva da voditelj postupka bude osoba muškog pola.

Tražiocima azila koji dolaze iz Avgani-stana, Pakistana, Indije i još nekih zemalja nije obezbijeđeno adekvatno prevođenje na njihove maternje jezik. Za plaćanje prevo-dilačkih usluga nema dovoljno fi nansijskih sredstava i kasni se sa isplatama zbog čega mnogi prevodioci odbijaju da pruže usluge

Pravni centarPravni centar je za sada jedina

specijalizovana organizacija regis-trovana za pružanje besplatne pravne pomoći tražiocima azila. Od 2007. go-dine aktivno je uključena, kroz pružanje pravne pomoći, u izgradnju sistema azila u Crnoj Gori. Kroz zastupanje tražilaca azila Pravni centar ukazuje na nedostatke u zakonskim rješenjima i na nemogućnost ostvarivanja zakonom za-garantovanih prava. Sada je i član radne grupe formirane za izradu novog zako-na o azilu. Osim tražiocima azila, Prav-ni centar pruža besplatnu pravnu pomoć i raseljenim licima iz Bosne i Hercegov-ine i Hrvatske, interno raseljenim lici-ma sa Kosova i Metohije i licima bez državljanstva.


prevođenja. Kancelarija UNHCR-a u Pod-gorici plaća prevodioca za arapski, francu-ski i engleski jezik i na taj način pomaže da barem tražioci azila koji dolaze sa arap-skog govornog područja mogu da prate po-stupak na jeziku kojim govore.

Zakon o azilu je eksplicitno isključio mogućnost vođenja upravnog spora, od-nosno sudsku kontrolu zakonitosti protiv konačnih odluka, protivno ustavnim odred-bama. Odsustvo sudske zaštite, zatim ne-poznavanje instituta „sigurne zemlje pori-jekla“, „prve zemlje azila“, „sigurne treće zemlje“, uobičajeno se ističu kao ozbiljni nedostaci zakona. Zakon ne defi niše jasno trenutak od kojeg će se neko lice smatrati tražiocem azila, što ga u praksi može lišiti neposrednog pristupa pravima. U postoje-ćim zakonskim odredbama nisu jasno defi -nisani djela progona, razlozi za isključenje, neprihvatljivi zahtjevi i postupci na grani-ci. Tehnike vođenja intervjua sa tražiocima azila, analiza razloga za traženje azila, utvr-đivanje identiteta i porijekla tražilaca azila, neadekvatno obrazloženje odluka o odbi-janju zahtjeva i odobravanju nekog oblika zaštite, nijesu usklađeni sa međunarodnim standardima i utiču na pravednost i pra-vilnost postupka utvrđivanja izbjegličkog

statusa. Državna komisija za rješavanje po žalbama za azil, kao drugostepeni organ, u praksi potvrđuje skoro sve prvostepene odluke Direkcije za azil.

Povećanje broja tražilaca azila donijelo je i promjenu u profi lu lica koja traže azil. Povećao se broj žena i maloljetnika, trud-nica i čitavih porodica tražilaca azila. Ova kategorija tražilaca azila u zakonu je pre-poznata kao lica sa posebnim potrebama. Zahtjevi za azil ove kategorije lica imaju prioritet u rješavanju.

TRANZITPostojeće nedostatke sistema azila ko-

risti većina migranata koja ulazi u postu-pak azila, kao mogućnost da nastavi svoj put kroz CG do željene destinacije u EU. Od ukupnog broja zahtjeva u 2013. godini, oko 90 odsto predmeta je završeno zato što su tražioci azila napustili zemlju prije za-kazanog intervjua. U svega 386 slučajeva tražioci azila su se odazvali na intervju na poziv Direkcije za azil, pa su u ovim pred-metima odluke donijete u meritumu. Od 11 tražilaca azila, kojima je dodijeljen neki oblik zaštite, četiri lica su napustila Crnu Goru upravo zbog oskudnih uslova prije-ma i nemogućnosti integracije.

Ulazak Republike Hrvatske u EU do-datno je otežao poziciju Crne Gore, koja je sad postala granična zemlja, pa i u bu-dućnosti se može očekivati povećanje bro-ja tražilaca azila. Prosječan period borav-ka tražilaca azila u Crnoj Gori je 9,6 dana. Svi državni izvještaji o sistemu azila i sta-tistički podaci idu u prilog činjenici da je Crna Gora za sada samo zemlja tranzita, a ne zemlja krajnjeg odredišta tražilaca azi-la. Međutim, loši uslovi prijema i nemo-gućnost integracije tražilaca azila utiču na njihovo opredjeljenje da umjesto u Crnoj Gori svoj put nastave i završe u nekoj od zemalja EU.

Akcionim planom u okviru pregovarač-kog poglavlja 24, planirano je donošenje novog zakona o azilu, koji bi trebalo da stupi na snagu 2016. godine, pa je za oče-kivati da će se uočeni nedostaci otkloni-ti novim zakonskim rješenjima. U martu 2014. formirana je radna grupa za izradu novog zakona. Rok za izradu nacrta zakona je kraj 2014. godine. Planirano je da izra-da podzakonskih akata za implementaci-ju novog zakona o azilu bude završena do 30. juna 2015. godine.

LUKA KOVAČEVIĆ,

PRAVNI CENTAR


SRBIJA I MEŠOVITI MIGRACIJSKI TOK

Linija razdvajanja„Vreme“ čitaocima donosi izveštaj sa konferencije „Sistem azila i migracija: dve priče“ na kojoj je 26. septembra u Beogradu prezentovan i izveštaj „Izazovi sistema azila: odgovor na mešovite migracijske tokove“

Izveštaj je nastao tokom jednogodišnjeg rada kompetentnih organizacija za pi-tanja migracija i bavi se ključnim as-

pektima sprovođenja migracionih politika, koji svojim (ne)funkcionisanjem utiču i na

sistem azila a postali su vid-ljivi usled izloženosti mešovi-tom migracijskom toku.

Izveštaj sadrži čitav niz preporuka. Kao ključne se iz-dvajaju uvođenje delotvorni-jeg mehanizma za prikuplja-nje i statističko praćenje po-dataka u oblasti migracija, u prvom redu uzimanjem otisa-ka prstiju pri prvom kontak-tu sa migrantima, i pospeši-vanje saradnje i efi kasnijeg sprovođenja Sporazuma o readmisiji sa zemljama u regionu, poseb-no sa Makedonijom.

Ovde donosimo izveštaj sa konferenci-je „Sistem azila i migracija: Dve priče“ na kojoj je 26. septembra u Beogradu, izme-đu ostalog, prezentovan Izveštaj.

IZVEŠTAJMiroslava Jelačić, pravna analitičarka

Grupe 484, na početku svoje prezentaci-je rekla je da je u prethodnih nekoliko go-dina postupanje većine aktera, pre svega

nadležnih organa, prema migrantima bilo zasnovano na konceptu „podeljenog sveta“ između tražilaca azila i iregularnih, eko-nomskih migranata. „Shodno tome, predu-zimani su koraci koji su samo delimično i kratkoročno davali rezultate i doprineli su jačanju percepcije da samo izbeglice i bona fi de tražioci azila imaju određena garanto-vana prava. Često se zanemarivala i zabo-ravljala činjenica da se osnovna ljudska pra-va moraju garantovati i iregularnim migran-tima“, rekla je Miroslava Jelačić i podsetila

Mešoviti migracijski tokKako je u samom Izveštaju objaš-

njeno, termin „mešoviti migracijski tok“ koristi se za ona „kretanja u koji-ma se osobe motivisane različitim ra-zlozima i okolnostima zajedno kreću, bilo u okviru ili preko međunarodnih granica“ i to bez validnih dokumenata i ne ispunjavajući zakonske uslove za boravak na teritoriji države kroz koju se kreću. Tu se pažnja posvećuje i iregu-larnim/nedozvoljenim migratornim kre-tanjima različitih kategorija kao što su izbeglice, tražioci azila, ekonomski mi-granti, žrtve trgovine ljudima, krijum-čareni migranti i druge ranjive katego-rije, uključujući žene, decu i maloletni-ke bez pratnje.

KONFERENCIJA: „Sistem azila i migracija: dve priče“


da imperativ za svaku državu mora biti da svakom tražiocu azila i migrantu obezbedi uživanja osnovnih ljudskih prava, a ima-jući u vidu razloge zbog kojih oni dolaze u Srbiju i specifi čna prava koja garantuju instrumenti međunarodnog prava i unutraš-njeg pravnog poretka. Takođe, treba ima-ti u vidu da fenomen migracija prati i sve naglašenije krijumčarenje migranata kao i iskorišćavanje manjkavosti sistema azila od strane ekonomskih migranata.

Ono što otežava unapređivanje sistema jeste neadekvatan mehanizam za prаćеnje i аnаlizirаnje migracija u Srbiji. Procenu do-datno otežava i činjenica da određeni broj iregularnih migranata nikada ne bude evi-dentiran i tako ostaje bez bilo kakve insti-tucionalne podrške, odnosno van sistema. S druge strane, jedan broj migranata je pro-šao kroz više različitih institucija u drža-vi, a te institucije nikada nisu razmenile i uporedile prikupljena dosijea. Problem je i to što se MUP Srbije nije redovno bavio utvrđivanjem identiteta. Sa druge strane, kada je ta radnja i sprovođena, nije spro-vođena na način koji obezbeđuje pouzda-nost pribavljenih podataka.

„Smatramo da bi, pre svega, pouzdanost pribavljenih podataka u procesu utvrđiva-nja identiteta mogla da se osigura pred-viđanjem obaveze uzimanja otisaka prsti-ju u prvom kontaktu koji se ostvaruje sa migrantima u Srbiji. Nadležni organi bi u svim postupcima/radnjama koje preduzi-maju identifi kovali migranta po ličnim po-dacima koje je naveo prilikom prvog kon-takta / sprovođenja radnje. To bi značilo us-postavljanje tzv. ’unutrašnjeg / procesnog identiteta’ migranta. Preduslov je obezbe-diti sve potrebne infrastrukturne, mate-rijalno-tehničke i kadrovske uslove“, rekla je Miroslava Jelačić.

Kao jedan od dokaza slabosti sa-dašnjih parametara za praćenje mi-gracija u Srbiji, govornica je na-vela primer da Regionalni centar prema Hrvatskoj, koji je u sastavu Uprave granične policije MUP-a RS, u statističkim podaci-ma o svom radu sadrži i broj podne-tih prekršajnih prijava zbog nezakonitog prelaska granice, dok u objedinjenoj stati-stici koju je MUP RS dostavio istraživač-kom timu tog podatka nema.

Postoji i problem zloupotrebe potvrda o

izrečenoj nameri za azil. Naime, zbog či-njenice da na samoj potvrdi ne postoji fo-tografi ja tražioca azila, papir može neko-liko puta da promeni vlasnika. Odnosno, postoji prostor da tražioci azila međusob-

no razmenjuju potvrde, koje predstavlja-ju osnov za prijavu i boravak u nekom od centara za azil.

Za vezu između kontrolisanog i nekon-trolisanog migracijskog toka može se nave-sti i primer postupanja prema migrantima

koje je nemoguće dobrovoljno vratiti ili prinudno udaljiti iz Srbije, pa se nakon bo-ravka u Prihvatilištu za strance ili kazneno-popravnim institucijama oni puštaju na slo-bodu. „Prilikom posete Okružnom zatvo-ru u Subotici, upravnik zatvora rekao nam

je da ukoliko je grupa mi-granata manja od 20, auto-matski se nakon izdržane kazne zatvora zbog neza-konitog ulaska i/ili borav-ka – puštaju na slobodu“, rekla je Miroslava Jela-čić i zaključila: „Posledi-

ce ovakve prakse jesu: ri-zik od zloupotrebe sistema

azila time što se ljudi nekoliko puta vraćaju u sistem; rizik od povreda i gubitka prava, a najčešće i nemogućnosti da se obezbedi zaštita temeljnih ljudskih prava, što i Srbi-ju dovodi u rizik od potencijalnih povreda opšteprihvaćenih standarda i odgovornosti

rne, mateuslove“,

osti sa-je mi-na-

u u Subotic

►

ReadmisijaIzveštaj „Izazovi azilnog sistema: odgovor na mešovite migracijske tokove“ bavi

se i readmisijom državljana trećih država i lica bez državljanstva. Kada je u pitanju saradnja sa nadležnim organima Republike Mađarske, u situaciji kada je Srbija ze-mlja prihvata, u toku 2013. godine Mađarska je uputila 2837 zahteva za readmisiju. Saglasnost je data za 2746 zahteva. Kada je u pitanju skraćena procedura, svi zahte-vi koje je Republika Srbija primila došli su od nadležnih organa Hrvatske – 885 za-hteva, a na sve zahteve je odgovoreno pozitivno.

Najveći izazov za Srbiju jeste implementacija Sporazuma o readmisiji sa Make-donijom. U 2013. godini upućeno je ukupno 19 zahteva za prihvat, od čega je za 11 data saglasnost. Po skraćenoj proceduri upućeno je 140 zahteva za prihvat, a samo za devet je data saglasnost.

Ako se ovi podaci dovedu u korelaciju sa podatkom da je tokom 2013. godine evidentirano 4682 pokušaja nezakonitog prelaska državne granice, može se posta-viti pitanje koliko se uspešno primenjuje sporazum sa Makedonijom. Diskutabilan je i mali broj upućenih zahteva, ali i mali broj datih saglasnosti.

Saradnja koju organi RS imaju sa organima Bugarske jedini je funkcionalan me-hanizam vraćanja koji Srbija ima. Specifi čno je to što se vraćanja sprovode na osno-vu sporazuma između SFRJ i Bugarske o načinu ispitivanja i rešavanja graničnih povreda nastalih na jugoslovensko-bugarskoj granici iako je zaključen sporazum o vraćanju i prihvatanju lica koja nezakonito borave na teritoriji dveju zemalja, kao i Jedinstveni sporazum sa EU koji se takođe može primeniti. Međutim, ono što pozi-va na poseban oprez jeste stav UNHCR-a o sistemu azila u Bugarskoj: prilikom sva-kog vraćanja države treba da urade individualnu procenu, a posebno ukoliko je reč o licima sa posebnim potrebama ili posebno ranjivim kategorijama.

„Naročito bismo hteli da istaknemo da jačanje samo pojedinih komponenata si-stema azila i sistema upravljanja migracija, a bez istovremenog razvijanja i drugih komponenti, doprinosi jačanju push and pull faktora koji će podsticati dalja iregular-na kretanja. Za Srbiju je najbitnije uspostavljanje mehanizma za sakupljanje i stati-stičko praćenje podataka u oblasti migracija. Sa takvim mehanizmom moći ćemo da realnije sagledavamo obime ovog fenomena, ali i da na bolji način planiramo mere i sredstva“, rekla je Miroslava Jelačić iz Grupe 484.


ZAKONODAVSTVO

Nedostaci azilnog sistemaPredlozi za izmene Zakona o azilu

Postojeći Zakon o azilu Republike Srbije donesen je 2008. godine i to kao jedan od uslova za potpisivanje

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Doneseni zakon nije bio rđav, kako su ga tada svi činioci siste-ma ocenjivali. Sa druge strane, ni tadašnja situacija nije bila rđava – 2008. godine u Srbiji je zabeleženo samo 77 izraženih na-mera za azil. Postojao je jedan centar za smeštaj azilanata u Banji Koviljači koji je imao kapacitete i veće od potrebnih, pro-cedura za dobijanje azila funkcionisala je po zakonu... Kako kaže Miroslava Je-lačić, pravna analitičarka nevladine organizacije 484, tada je sve funk-cionisalo jer je tadašnji migracijski tok bio, kolokvijalno rečeno, dosta jednostavniji.

Situacija postaje komplikovanija i složenija od 2010. godine. Do kraja ove, 2014. godine, nadležni organi će imati preko 7000 izraženih namera, što je dakle sto puta više nego pre šest go-dina. Zakon, odnosno azilni sistem, sa druge strane, ne uspeva da odgo-vori i da se prilagodi novonasta-lim promenama i no-vim potrebama.

Upravo su ove d ra -stične pro-mene ka-rakteri-stika mi-gracijskog toka i nepri-lagodljivost si-stema razlozi što je počelo da se razmišlja o iz-menama zakona. „Ne treba zaboraviti ni proces usklađivanja domaćeg zakonodav-stva sa zakonodavstvom Evropske unije“, kaže Miroslava Jelačić. Treći motiv za

razmišljanje o promenama postojećeg za-kona jesu pravne praznine i nedoslednosti koje su detektovane u samom tekstu zako-na, ali i u praksi.

Grupa 484 i Beogradski centar za ljud-ska prava zbog toga su napisali dokument „Unapređivanje Zakona o azilu“ u kome su predstavljeni predlozi izmena postojećeg zakona. Taj predlog je i svojevrsna slika manjkavosti sadašnjeg sistema. Dokument je predstavljen na konferenciji „Sistem azi-la i migracije: dve priče“ koji je održan 26. septembra u Beogradu.

„U radu na ovom dokumentu smo pre svega po-lazili od rele-vantnih odred-bi međunarod-nog prava zašti-te ljudskih prava

jer one posredno pružaju zaštitu tražiocima azila i, sa druge stra-

ne, u znatnoj meri ograni-čavaju po-stupanje države pre svega kroz tumače-nje njiho-vih nadzor-nih tela. U velikoj meri smo se osla-

njali na odred-be UN konvenci-

je o statusu izbeglica, kao i na zaključke Izvršnog komiteta UNHCR-a. Evropski okvir jeste polazna osnova, ali su u obzir uzimane i specifi čnosti Republike Srbije, pre svega ustavno-pravni poredak

acitete i veće od potrebnih, pro-dobijanje azila funkcionisala je

u... Kako kaže Miroslava Je-vna analitičarka nevladineije 484, tada je sve funk-jer je tadašnji migracijskiolokvijalno rečeno, dosta niji.a postaje komplikovanija od 2010. godine. Do kraja . godine, nadležni organi ćeo 7000 izraženih namera, štoo puta više nego pre šest go-on, odnosno azilni sistem, trane, ne uspeva da odgo-e prilagodi novonasta-

enama i no-bama.

o su a ---

-g pri-ost si-lozi što je se razmišlja o iz-

la i migracije: dve priče koji je oseptembra u Beogradu.

„U radudokumpre svlazilivantnibi menog prte ljuds

jer one pružajutražiocii, sa dr

ne, umerčavstudrsvtumnjevihnihvelsmo

njali be UN k

je o statusu izbegpred ESLJP i drugim nadzornim telima; bezbednosni rizik za Srbiju; fi nansijski efe-kat ovakve situacije u kojoj se velika sred-stva troše na ovakav sistem.“

M. R.

IzazoviPrema rečima Miroslave Jelačić,

pravne analitičarke Grupe 484 koja je rukovodila istraživanjem na osnovu koga je i nastao izveštaj, glavna teza istraživanja jeste uticaj mešovitog mi-gracijskog toka na sistem azila u Srbiji.

Istraživači su usmerili pažnju na me-sta gde se pravi tzv. linija razdvajanja iz-među tražilaca azila i drugih kategorija migranata: postupanje prema migranti-ma na granici, kažnjavanje iregularnih migranata odnosno poštovanje princi-pa nekažnjavanja tražilaca azila i izbe-glica; analizirani su i načini na koje se pravi razlika između migranata i traži-laca azila tokom boravka u ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, Prihva-tilištu za strance i tokom njihovog bo-ravka u okolini centara za azil; značajan deo istraživanja je posvećen i sprovođe-nju sporazuma o readmisiji kada su u pi-tanju državljani trećih državi i lica bez državljanstva; posebna pažnja je posve-ćena trima posebno ranjivim kategori-jama među tražiocima azila i migranti-ma – maloletnicima bez pratnje, žrtva-ma trgovine ljudima i žrtvama torture.

U izradi izveštaja su učestvovale or-ganizacija civilnog društva ASTRA – Akcija protiv trgovine ljudima, Balkan-ski centar za migracije i humanitarne aktivnosti, Beogradski centar za ljudska prava, Humanitarni centar za integra-ciju i toleranciju, Međunarodna mreža pomoći, Inicijativa za razvoj i saradnju uz koordinaciju Grupe 484.

Publikacija је dео prојеktа „Umrеžа-vаnjе i grаđеnjе kаpаcitеtа zа еfеktivniјu migrаciоnu pоlitiku u Srbiјi” kојi Grupа 484 sprоvоdi zаhvаlјuјući pоdršci Аmbа-sаdе Krаlјеvinе Nоrvеškе u Bеоgrаdu i Fоndаciје zа оtvоrеnо društvо Srbija.

Prојеkаt sе rеаlizuје u pаrtnеrstvu sа Bеоgrаdskim cеntrоm zа lјudskа prаvа i Bеоgrаdskim cеntrоm zа bеzbеdnоsnu pоlitiku.


RS, institucionalni i administrativni kapa-citeti sa kojima RS raspolaže i ekonomske i socijalne faktore koji u značajnoj meri uti-ču na oblikovanje zakona“, rekla je Miro-slava Jelačić.

O dokumentu je govorila i Lena Petro-vić, pravna savetnica Beogradskog centra za ljudska prava.

PREDLOZIOdređeni pojmovi u sadašnjem zakonu

trebalo bi da se preciznije defi nišu. Doku-mentom su uvedeni neki novi instituti poput humanitarnog utočišta. Sam pojam „tražilac azila“ bilo bi lice koje je izrazilo nameru da traži azil, a ne lice koje je podnelo zahtev.

Pravo na azil je prošireno tako da sada obuhvata i utočište i supsidijarnu zašti-tu. Propisani su viši standardi u načelima

zakona, pre svega načelo rodne osetljivo-sti koje je do sada bilo defi nisano kao na-čelo rodne ravnopravnosti.

Određeni rokovi za preduzimanje služ-benih radnji u postupku azila (poput roka za donošenje prvostepene odluke i roka za ulaganje pravnih lekova) treba da budu pre-cizirani i jasno propisani. Time bi se postu-pak skratio.

Precizirane su odredbe koje uređuju do-nošenje odluka u postupku i razloga za do-nošenje tih odluka, s obzirom na to da se u dosadašnjem zakonu o azilu ponavljaju razlozi za uskraćivanje utočišta i odbaci-vanje. Radi racionalizacije postupka treba uvesti skraćenu proceduru koja bi se spro-vodila bez održavanja usmene rasprave a u slučaju nedopuštenih ili očigledno neo-snovanih/osnovanih zahteva.

„Posebno smo uredili postupanje na gra-nici i u tranzitnoj zoni aerodroma, budući da to postupanje do sada nije bilo uređeno zakonom. Beogradski aerodrom je jedan od retkih aerodroma u Evropi na kome je tako mali broj ljudi prepoznat kao tražilac azi-la“, istakla je Lena Petrović. „Redefi nisa-li smo institut ’sigurna treća zemlja’. To bi bila zemlja koja ispunjava sve dosadašnje kriterijume uz novi kriterijum da sigurna treća zemlja jeste ona u kojoj tražilac azila zaista može da dobije azil i koja prihvata da odlučuje o konkretnom zahtevu nakon što se nadležni organi Srbije oglase nenadlež-nim. Predvideli smo određene kriterijume za utvrđivanje lista sigurnih trećih zemalja i sigurnih zemalja porekla. Ti kriterijumi pre svega treba da budu jasni i transparen-ti. Uostalom, uveli smo zakonsku obave-zu revidiranja tih lista na svakih šest me-seci i vanredno revidiranje ukoliko se sta-nje u zemljama sa lista promeni“, rekla je Lena Petrović.

Za period nakon usvajanja zahteva za azil, predlozima izmena je predviđeno izjednačavanje obima i vrste prava garan-tovanih licima kojima je dodeljeno utoči-šte i licima kojima je dodeljena supsidi-jarna zaštita. Takođe, predviđeno je da se pravo boravka utvrđuje odlukom kojom se usvaja zahtev za azil kako se ne bi stvarale nedoumice o ostvarivanju prava lica kome je priznato pravo na azil. Tu je i olakšan proces naturalizacije izbeglica. Lena Pe-trović je na kraju prezentacije napomenu-la da su to samo najbitniji od predloga sa-držanih u dokumentu „Unapređivanje Za-kona o azilu“.

„Mi naše predloge pružamo kao polaznu osnovu za dalju diskusiju, ne pretendujući da ovaj dokument nazovemo prednacrtom ili modelom zakona o azilu. Naša je ide-ja da nam on bude polazna osnova za gra-đenje konsenzusa. Posebno je važno to da smo težili da dođemo do rešenja koja će u određenoj meri uvažavati i suprotstavljena mišljenja o sistemu azila države i onih koji svoje delovanje pre svega dovode u vezu sa očuvanjem prava tražilaca azila. Na kra-ju, naš apel je da u daljem radu na novom zakonu pokušamo da dođemo do rešenja koja su sprovodiva u praksi kako se ne bi desilo da neka od njih ostanu samo slovo na papiru“, rekla je na kraju izlaganja Mi-roslava Jelačić.

M. R.

GOVORNICE: Lena Petrović i Miroslava Jelačić


FOTOGRAFIJE: M. Milenković i Ivan Šepić

Jačanje medijske slobode

Projekat “Pogled uprt u evropsko pravo: Izbeglice i azilanti” fi nansira Evropska unija (preko Delegacije EU u Srbiji) kroz program “Jačanje medijske slobode u Srbiji”. Objavljivanje ove publikacije omogućeno je uz fi nansijku pomoć Evropske unije. Sadržaj publikacije isključivo je odgovornost nedeljnika “Vreme” i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske unije.

Copyright © NP Vreme, Beograd

Upotreba materijala iz ovog fajla u bilo koje svrhe osim za

ličnu arhivu dozvoljena je samo uz pisano odobrenje NP Vreme

PDF izdanje razvili: Saša Marković i Ivan Hrašovec

Obrada: Marjana Hrašovec

Documents

Azil u regionu, Vreme 1240, 9. oktobar 2014. · je stranac koji se ne nalazi u zemlji svog državljanstva te se zbog osno-vanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, naci-onalnosti,