HUMANIZAM

BAROK- dolazi pod utjecajem talijanskih pjesnika koji su se itali, prevodili, prepjevavali- katolika crkva nastoji obnoviti religijski ivot Tridentski koncil (1545-63); protureformatorski ciljevi usmjereni protiv protestantizma ( zbog toga kransko-religiozne teme

- naglaen esteticizam i ideja lijepog, osobito na razini stila

- lijepo se konstruira nainom izraavanja koji nije prirodan, ve artificijelan, domiljat, iznenauje rafiniranou i biranou

- barokni pjesnik ne pokuava oponaati zbilju, ve svoje svjetove gradi mimo postojeeg

- barok stare teme obrauje na nov nain i iznenauje itatelja inovativnou, modernou i originalnou

- renesansa: sklad, ravnotea, norme, pravila vs. barok: protuslovnosti, discordia concors

- G.B. Marino glavni nosilac nove knjievne mode smjele metafore, gomilanje tropa i figura

- pjesnitvo: gomilanje figura. Antiteza kontrast pojedinih lanaka kojim se ostvaruje suprotnost izmeu dva pojma ivot-smrt, mlado-staro, danas-sutra. Figurae per adjectionem verbalne figure, sklonost efektnom, kienom stilu, tenja da se tekst priblii muzici. Gomilanje, ponavljanje, nabrajanje. Apostrofa pribliava itatelju opjevani predmet. Metafora jako su se razvile u baroku, mogu biti kompozicijski temelj cijele pjesme. Concetto odnosi se na raznorodne elemente pjesnikog teksta; podrazumijeva i metaforu, hiperbolu, antitezu, duhovitost on proizvodi uenje. Osnovni je postupak u stvaranju misaonog concetta spajanje nespojivog concordia discors ili dovoenje u zauujuu vezu prije poznatog i slinog discordia concors. Osnovna je tenja konetozne tehnike da se banalna tema uini kompliciranom.- u knjievnosti prevladava vanjska blistavost, bujna rjeitost, okretnost u pisanju stihova, majstorstvo u zanatskoj vjetini

- ingenioznost u smjelim i neobinim kombinacijama, virtuozno opisivanje pojava vanjskog svijeta i zvunost rijei nadomjeta toplinu nadahnua, pravih pjesnikih slika i istinske muzikalnosti

- tei se za novim, iznenadnim i neobinim

- senzualnost je ostala vrelo nadahnua u ljubavnoj lirici, a izbija i u duhovnom pjesnitvu

- iz lirike je nestalo osjeanja ljubavi zadahnute moralnim idealizmom, osjeanja, koje je nadahnjivalo poeziju u doba Dantea i Petrarke i koje e se u novim oblicima pojaviti u doba romantizma

- ljubavna poezija talijanskog baroka ponesena je u prvomredu zaljubljenou u tjelesne oblike enske ljepote i u svijet kao osjetilnu pojavu

- u 17.st. buja religiozna lirika nadahnuta motivima smrti, prolaznosti svijeta, te time podsjea na srednji vijek, no razlika je u tome to barok tei za veliajnijim i retorinim, te u intimnom tonu toga pjesnitva

- u pobonim stihovima ima mnogo retorinog opominjanja, pozivanja na kajanje i podsjeanja na pobonost

- prvi pisci katolike obnove:ime Budini

Aleksandar Komulovi

- kod Dubrovana je u 16.st. u pjesnitvu prevladala tokavtina

- utjee i na Hvarane u 16.st., a u 17.st. je taj utjecaj na pisce izvan Du sve jai

- utjecaj renesansne knjievnosti ostao je ogranien na uski knjievno obrazovni krug najnaprednijih gradova

- s druge strane, katolika obnova imala je u vidu djelovanje u irokim narodnim slojevima i utjecaj na narodne mase bez obzira na dravne i jezine granice

- na nae barokne pisce utjecao je i talijanski pisac Luigi Tansillo svojim epom Suze sv. Petra- u tom je djelu povijest religiozne poeme kao anra

Dubrovnik nakon Dria

- novi scenski oblik, melodrama, temelji se na djelima Ottavia Rinnuccinija knjievno djelo popraeno glazbom

- to je prihvaeno u Dubrovniku u drugom desetljeu 17. st.

- tad Paskoje Primovi prevodi Euridiku, a tad nastaju i Gundulieve mladenake drame.

Zbornik stihova 17. stoljea- stilske i tematske osobine iz renesanse prisutne su i u baroki

- u 17. st. je na prvom mjestu odnos zatravljenog pjesnika koji svoju okrutnu gospoju i dalje uporno oboava i slui, pri emu je poetski svijet podignut iznad zemlje u idilino carstvo ljubavi, lien svakodnevnih preokupacija

- pored toga, dolaze do izraaja i posebni domai utjecaji, poticaji i brige koji veu tu poeziju uz podruje na kojem je nastala

- iako povezana sa starijim razdobljem, poezija 17. st. ima i osobine novog ni hrvatski pjesnici nisu izbjegli utjecaj marinizma

- osnovno je obiljeje baroka hedonizam i krajnji formalizam, sklonost izvjetaenom

- glavni je cilj pokazati novost i osobitost uz nastojanje da se koliko je mogue vie dotakne i izrazi ono to je najudnije, najneobinije

- tema ljubavi oznaava poetak kruga ivota

- muzikalnost slike i rijei je ono to privlai nau panju ali to je izvanjska muzikalnost koja se postie gomilanjem figura, a ne pjesnikovim nemirom

- problem ove epohe nije to pjevati, ve kako to to ljepe izraziti

- bujnost, rasko, nagomilanost

- budui da je to poezija kratkog daha, obrata, dvanaesterac biva zamijenjen osmercem; kratki stih bolje odgovara pjevnoj namjeni- javlja se i strofa

- katolika crkva je postala snana organizacija iri i uva svoj utjecaj (otvaraju se kole, novi crkveni redovi, osnivaju samostani)

- religiozna poezija 17. st. ima nove karakteristike: religioznost je sad glavni stav koji treba da zatiti ovjekovo oitovanje, ona je najvaniji ovjekov nazor, sve drugo skriva se pod plat religioznosti - vraanje na srednjovjekovne norme

- tuga pripadnika jedne klase koja postaje svjesna slabljenja svoje moi

- religiozna poezija ima i didaktiki karakter te praktine ciljeve trebalo je podrati religioznost kod itatelja- piu se i vee poeme iz ivota svetaca (Nikolica Buni: Glavosjeenje Ivana Krstitelja) i religiozne poeme; prevode se i prerauju psalmi, izdaju se i piu crkvena prikazanja i pobone drame

- na religiozna i moralistika razmiljanja nadovezuje se i didaktiko-satirika poezija napada se tenja za ovozemaljskim dobrima i uicima te povrnost mladih nisu se okomili na neka bitna drutvena pitanja, to se toga tie, renesansa je bila odreenija- najvie je napada u ovom stoljeu doivjela ena tenja za raskoi, sklonost kienju, ona je opet postala neprijatelj, utjelovljenje zla, izvor svih nevolja s druge strane, ona je i izvor pjesnikovih dogaaja i iluzija- ve u 16. stoljeu dubrovaki pjesnici zauzimaju ugledno mjesto u knjievnika drugih sredina osjeaj potovanja prema najboljima

- u 17. st. se krug hrvatskih sredita proiruje, ukljuuju se i Bosna i sjever

- stara sredita u Dalmaciji (osim Dubrovnika) zapala su u krizu to je povezano s ekonomskim i politikim poloajem dalmatinskih gradova koji kao zaputene mletake komune ekonomski nazaduju ili stagniraju

- dubrovaka knjievnost postaje duhovna hrana, a Dubrovnik lu i ohrabrenje

- rodoljubni elementi su takoer karakteristika hrvatske barokne poezije patriotizam ovog stoljea poprima ire razmjere i obuhvaa svu bliu i dalju slavensku brau

- tokavski govor koji je u 17. st. pobijedio u knjievnosti starog Dubrovnika omoguio je sporazumijevanje Dubrovana sa slavneskom masom u zaleu

- barok u Hrvatskoj je i klasno obojen glavni predstavnici baroka su plemii i to otvoreno istiu (a tek I.T. Mrnavi ()

- Marinove Rime izale su u Veneciji 1602.

- poeci novog naina pjevanja u Dubrovniku veu se uz Stijepa urevia, Oracija Maibradia

- kod urevia je ljubav realna i putena

- bujna rjeitost, blistavi i kieni oblici

- ljubav i ena silaze s nedostinih visina kamo su ih smjestili petrarkisti

- pjesnik ne taji svoje senzualne elje

- u posljednjim decenijima stoljea javlja se pokret protiv takvog kienog naina pjevanja koji remeti iskrenost taj pokret eli poeziju ponovno vratiti prirodi, jednostavnosti i istoi rijei akademija Arkadija- u 2. pol. 17. st. ljubav se ostvaruje u arobnoj dubravi senzualnost i idilinost

ime Budini (1530-1600) Zadar- crkveni pisac i pjesnik

- sauvano je sedam petrarkistikih ljubavnih pjesama u dvanaestercima i jedna satira protiv prevarenih mueva Cornisona ( Pokorni i mnozi ini psalmi Davidovi

- Rim, 1582

- u nekima aludira na tursku opasnost

( Katekizam rimski preveo i izdao( Ispravnik

- Rim, 1583

- prijevod katekizma

(Summa nauka hristijanskoga

- Rim, 1583

- na latinici i irilici

- sadri i lat. prijevod Canisijeva katekizma

- prvi je poeo pisati dijakritike znakove: i ; napustio je akavsko narjeje i elio stvoriti sveslavenski jezik

Aleksandar Komulovi (1548-1608) Split- vjerski pisac

- roeni akavac, a opredijelio se za tokavtinu

( Zarcalo od ispovijesti - Rim, 1606. ( Nauk krstjanski za slovinjski narod v vlastiti jazik - 1582.g.

( Nauk krstjanski kratak prijevod Bellarminova katekizma- prvi hrvatski prijevod tog katekizma

Mavro Orbini (u. 1614) Dubrovnik( Il regno degli Slavi (Pesaro, 1601)- Carstvo Slavena

- nekritina povijest Slavena na tal. j.

- impresionirala ga je veliina i broj Slavena

- u njemu su Slaveni i stanovnici naih krajeva prije Ilira, te su mu svi oni jedan narod

( Zrcalo duhovno (Mleci, 1595)- prijevod s talijanskog

- 15 razgovora meu metrom i njegovim uenikom, dakle u dijalokom oblikuPaskoje Primovi Latini (1565 1619) Dubrovnik

- prevodilac, pjesnik, dramatiar

( Pjesan od upuenja rijei vjene i od poroda Djevikoga

- prijevod Sannazarova spjeva De partu Virginis- ubraja se u barokni ep

- ima 6 pjevanja

- ispjevana je u osmerakim katrenima s rimom abab

- svako pjevanje ima na poetku u dvije strofe isprian sadraj, a zatim slijedi naracija

- pjevanja su podjednake veliine, svako ima otprilike dvadesetak katrena te spjev u cijelini ima oko 1900 stihova

- kompozicija nije jednosmjerna i pravocrtna, ve kompliciranija: prepleu se vremenski planovi

- naracija je jednostavna, pripovjeda esto ustupa pripovijedanje nekom od likova

( Euridie (Mleci, 1617.)

- prijevod mitoloke drame Euridice Ottavia Rinuccina (prevodi ga i Gunduli) to je najstariji prijevod jednog talijanskog opernog libreta na neki strani jezik

- prva tiskana mitoloko-pastoralna tragikomedija (u zaglavlju se prvi put rabi taj termin)- imala veliku vanost u razvoju melodrame- naznake baroka pozornica kao metafora svijeta, scenska fantastika( satire protiv Korulana i Kotorana

- pisane u makaronskom jeziku, tj. u hrvatsko-talijanskoj ili talijansko-hrvatskoj mjeavini

( Fioke

- napad na suvremenike aljivo-podrugljivim pjesmamaAntun Krivonosi (1600-1638) Dubrovnik( Intromedija od Parida i od pastira

- Paride sudi od tri boice, koja je od njih najljepa u dubravi od Ide- sauvana u rukopisu- dramsko djelo- Ignjat urevi zove je Judicium Paridis

Antun Kastratovi (u.1630) Dubrovnik( Prema svjetovnoj ljubavi

- satirina pjesma protiv svjetovne ljubavi

( nekoliko stihova pred Gundulievim Pjesnima pokornim

Ivan Tomko Mrnavi (1580-1637) ibenik- epik, dramatik, vjerski pisac, prevoditelj, povjesniar

- slavi ga Juraj Barakovi u Vili Slovinki

( De Illyrico caesaribusque Ilyyricis dialogorum libri septem

- u rukopisu, iznosi tezu o ilirskom podrijetlu Slavena

( Vita Iustiniani

- dokazuje se njegovo slavensko pdrijetlo( Vita beati Augustini

- ivot blaenog Augustina Trogiranina, zagrebakog biskupa iz 13. st.

( Vita Berislavi

- ivot Petra Berislavia

- i previe se okoristio djelom A. Vrania pa su ga optuivali za plagijat

( Regiae sanctitatis Illyricanae foecunditas

- ivoti svetaca ilirske krvi, Ilirima smatra i Maare

- historiografija mu je nepouzdana i falsifikatorska, ali istovremeno odaje obrazovanog ovjeka

- 1617. odrao posmrtni govor Faustu Vraniu

( ivot Margarite blaene divice, keri Bele, kralja ugarskoga i hrvatskoga

- Ve, 1613

- prijevod s talijanskog

- nije sauvano

( alosnoskazje Krispa Cezara

- 1614.g.

- prijevod latinske tragedije isusovca Bernarda Stefonia

- nije sauvano

( ivot Magdalene od knezov Zirova

- Rim, 1626

- biblijsko-religiozni epilij; preveo ga na talijanski u prozi- dvostrukorim. 12-erci

- spaja slavljenje asketskog ivota s tadanjim protuturskim rodoljubljem

- ljubav prema hrvatskim predjelima

( Protuenje pokornika

- pjesma dodana prijevodu katekizma

- iskazuje se divljenje nad Kristovom rtvom za ovjeka ( Osmanica

- drama iz 1631.g; 5 inova, dvostruko rimovani dvanaesterci- Gundulieva tema

- pisana u stilu isusovakih drama, ali ima suvremenu tematikuBartol Kai (1575 - 1650), Pag, isusovac

- u svojim spisima zalae se za latiniku grafiju, prema naelu da svaki glas uvijek treba i u svakom poloaju imati isti pismeni znak

- njegovo je znaenje u stvaranju hrvatskog knjievnog jezika

- djelovao je u duhu protureformacije

- bio je u misiji u Dubrovniku, u junoslavenskim zemljama pod Turcima

- pisac iz netokavskih krajeva kod kojeg su sazrele tokavske tendencije

- ivio u Rimu

- za njega je najljepi hrv. jezik tokavsko-ikavski govor koji je on nazivao bosanskim

( Hrvatsko-talijanski rjenik (1599.)

( Institutiones linguae Illyricae (Rim, 1604.)

- prva hrvatska gramatika (zagovara to)

- 1599. dobio nalog od isusovakog generala Klaudija Aquavive, da za potrebe lanova Ilirske akademije u Rimu, napie gramatiku hrvatskog jezika, drei se najrairenijeg narodnog govora

- napisana na temelju akavtine sa dosta tokavskih elemenata

- napisana za strance misionare da bi nauili hrvatski zbog svog rada u naim krajevima

( Nain od meditacioni i molitve (1613.)

( Pjesni duhovne od pohvala Boijeh (Rim, 1617)

- sadre prvih 50 psalama i itavu zbirku latinskih himana iz brevijara

- u dvostruko rimovanim dvanaestercima

- posvetio svojoj majci Ivani koju nije vidio otkad je otiao s Paga

( Ritual rimski (Rim, 1640.)

- prvi prijevod Rituala na jedan ivi jezik

- posvetio papi Urbanu VIII. koji je bio vrlo naklonjen Hrvatima

- u predgovoru tiocu svoju ikavsku tokavtinu nazvao narjejem bosanskim

- u predgovoru odreuje znaajke hrv. knji. jezika; zagovara fonetsko pisanje

( Vita P. Bartholomaei Casii Dalmatae ab ipsomet conscripta

- jedna od najranijih autobiografija u hrv. knjievnoj kulturi

- Kai govori o sebi u treem licu

( Zrcalo nauka krstjanskoga (Rim, 1631)( Perivoj od djevstva (Mleci, 1628)

( ivot sv. Ignacija

( ivot sv. Franeska Saverija (Rim, 1637)

( ivot preiste Bogorodice vazda Divice Marije

( ivot gospodina naega Isukrsta (Rim, 1638)

( Nauk krstjanski (Rim, 1617)

( Kalendar iz misala rimskoga i spovidanje prave vire (Rim, 1640)

( prijevod itavog Svetog pisma na hrvatski- ostao u rukopisu (tisak su sprijeili glagoljaki protivnici prevoenja Biblije na isti narodni jezik)

( Apologia - znamenita je njegova obrana vlastitoga prijevoda Biblije, napisana na latinskom jeziku protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim preveo Sveto pismo na slavenski to se moe smatrati prvom znanstvenom raspravom o irilu i Metodu, o njihovoj misiji i o prijevodu Biblije

( Sveta Venefrida (1627.)

- podnaslov: triomfo od istoe

- drama pisana sasvim u stilu isusovakih duhovnih tragedija 17. st., u kojima su mjesto puke jednostavnosti nekadanjih prikazanja prevladala klasicistika pravila, podjela u inove, korovi i svean i dostojanstven, ali u isto vrijeme i hladan ton.

Marin Gazarovi (o. 1575 - 1638) Hvar

( Murat gusar

- Mleci, 1623.

- razgovaranje morsko (favola marittima) morska pastorala- prijevod tal. drame Il corsaro Arimante Ludovica Aleardija

- radnja se odigrava na Visu

- djelo posvetio hvarskoj vlasteli

( Ljubica

- pastorala, pastir zaljubljen u vilu koja se zavjetovala Dijani( etiri crkvena prikazanja:

Prikazanje slavnoga uskrsnutja Isusova

Prikazanje sv. Beatrice

Prikazanje ivota i muke svetih Ciprijana i Justine

Skazanje ivota svete Guljelme

Ivan Mri (1586-1652) Pag

- konvencionalni petrarkist( Sloge ljubvene

- Mleci, 1647.

- zbornik ljubavnih pjesama u stilu zakanjelog konvencionalnog petrarkizma

( Mantinjade, to jest pisni ljuvene za pivat, u gusle svojem divojkam

- Mleci, 1647.

Horacije Maibradi (1565 - 1641) Dubrovnik

- rodio se u Veneciji kao izvanbrani sin Marojev

- ivio u oskudici sa enom i 13 djece

- bio kancelar na Mljetu

- on je poeo pjevati u tradicionalnom petrarkistikom stilu, ali neke njegove pjesme oito pokazuju da ni on nije mogao odoljeti maniri koja je nadirala

- njegova poezija sastoji se od ljubavne; moralno-refleksivne, religiozno-duhovne i satirine poezije (Pjesni razlike), nadgroblja, poslanica i Jeupke

( Pjesni ljuvene- posvetio svomu zatitniku vlastelinu Matu Gradiu 1623.

- najvei je dio u dvanaestercu, no ima i dvadesetak pjesama u osmerakim i drugim kraim i lakim stihovima koji se razlikuju od dvanaesterakih i po erotiko-idilikim temama

( poslanice

- Maru Cipoliu (1614.) - dosta uspjela satira protiv onih, koji ovjeka cijene samo po bogatstvu

- Poslanica Plavkoviu (1623.) - poslanica Divu Gunduliu (bili prijatelji)

- Valentinu Valoviu o smrti, prolaznosti ivota( Jeupka

- monolog ciganke proroice- opisana kao prava arobnica

imun Zlatari (1593-?) Dubrovnik

- sin Dominka Zlataria( Vila postarana

- pjesma u kojoj se ostarjela ena kaje, to je ludo provela mladost bez ljubavi

( prijevod prve knjige Ovidijevih Metamorfoza

- u osmercu

( prijevod Knjige Leandrove iz Heroida

- u osmercuFranjo Glavini (1585-1652), Kanfanar (Istra)

- pisao na hrv., tal. i lat.

- franjevac

- dre ga zaetnikom hrvatske hagiografije

( etiri poslidnja ovika od smrti, suda, pakla i kraljevstva nebeskoga (Mleci, 1628)

- kranskoteoloka rasprava o smrti, sudu, paklu i kraljevstvu nebeskom

- posvetio brai Nikoli i Petru Zrinskomu

( Manus Christi amoris (1625)

- latinska knjiga propovijedi

( Cvit svetih (Mleci, 1628)

- obradio ivote nekih svetaca

- posvetio Vuku Frankopanu, ocu Katarine Zrinske- u predgovoru je predloio jednostavna rjeenja za latiniku grafiju( Svitlost due virne (1632)- prirunik za ispovijed- to djelo priredio i na tal.

( na talijanskom je napisao povijest trsatskog svetita i povijest franjevake provincije Bosne HrvatskeStijepo urevi(1579-1632) DubrovnikSin ugledne vlasteoske obitelji, prema ondanjim obiajima ve s 15 godina dospio je pred sud, a s 19 godina i u zatvor. Interesantno je da je iste te, dakle 1598. godine, kao aristokrat postao lan Veljeg vijea Dubrovake republike, premda su ga smatrali neodgovornim. Zbog ispada, tunjava i svaa bio je u sukobu sa zakonom cijelu mladost. 1612-14. je prognan iz Dubrovnika na godinu dana, jer je pomagao svom bratu Jakovu i prijatelju Jakovu Rastiu, protuturskim zavjerenicima a talijanskim pouzdanicima, u bijegu iz zatvora. Boravio je u Napulju, a ini se i u panjolskoj. U Dubrovniku se ponovo spominje tek 1619., mnogo kasnije nego to mu je istekla kazna progonstva. S godinama se smirio i obavljao razne pravno-sudske slube. Oenio se tek 1631, sa vie od 50 godina, Marom, kerkom Jera Franova Gundulia, ime poboljava svoje materijalne prilike jer je rije o jednoj od najuglednijih obitelji. Umro je ubrzo nakon smrti novoroenog sina i nakon enidbe, 1632. godine, kao posljednji muki potomak obitelji.

Knjievni rad poeo je piui ljubavne pjesme, od kojih je sauvano samo nekoliko, za koje je nemogue potpuno pouzdano utvrditi autorstvo, jer se u drugim rukopisima pripisuju i drugim autorima, npr. Divi Buniu Vuiu. Glavna karakteristika urevievih ljubavnih pjesama je izrazita senzualnost, novost karakteristina za 17. stoljee na poetku kojega urevi stvara.

Najvanije njegovo djelo je parodijski spjev Dervi, jedno od najvrednijih djela starije hrvatske knjievnosti uope, poznato i kao Derviijata. urevi u Derviu vrlo uspjelo izruguje petrarkistike konvencije i pretjerivanja, na vie razina. Glavni lik, ljubavni "patnik", priprosti je i siromani turski isposnik - dervi, k tomu jo i starac. Njegov je jezik priprost, pun turcizama, koji pored kominog efekta pokazuju i bliskost Dubrovana s "Turcima", odnosno sa muslimanskim stanovnitvom u zaleu. Spjev je bio omiljen meu starim Dubrovanima.

Parodiranje petrarkizma na nain da se ljubavne izljeve stavlja u usta priprostim likovima zapoelo je u Italiji jo od uspona petrarkizma, npr. u djelima Lorenza de Medicija ili Luigija Pulcija. Premda se elementi parodije mogu pronai i kod Marina Dria ili u Naljekovievim maskeratama, Stijepu urevia moe se smatrati prvim pravim dubrovakim parodistom.

( Dervi - monolog smijena starca, koji uzalud uzdie za gospojom

- komina poema

- sestine, osmerci

- parodija vrsto ustaljene petrarkistike lirike, itav proces ljubavnog oitovanja vidi s aljive strane

- parodiranje jednolinih, idilinih izjava hrv. petrarkista

- sve je podreeno psihologiji priprostog Dervia

- iskrivljuje petrarkistiki diskurs

KAKO JE NASTAO DERVI

Dubrovani su oko postanka poeme isprepleli itavu legendu. Po njoj je djelo nastalo kao posljedica jednog udnog susreta tunog i odrapanog, zaputenog zatvorenika u dubrovakom Kneevu dvoru i keneve kerke koja je, ugledavi kako kanjenika sprovode, uskliknula: Gle kakav je, kao neki dervi! Stijepo urevi, jer je to bio on, uo je usklik, okrenuo se, ugledao prekrasnu djevojku i na prvi pogled se zaljubio. Odluio je da svoje osjeaje prenese u misao i srce pravog dervia, kakvim je sam od lijepe djevojke bio nazvan.

DERVIJa sam Dedo aik derviki ti izranjen padam prid dvor;izid', danum, da me vidii da uje moj razgovor -je li sladak, a, to veli? -ja sam Dedo smamljen dervi!

Od repate ljepa s' zvizdei od sunca i od zore,punija si dike i gizdenegli iak posred gore,a sva u licu ruom capti -ja sam Dedo smamljen dervi!

Pobjelja si nego grudaprem oeta mlijeka vlaka,ali vajmeh gnjeva i hudamoje od mene srce bakabez milosti svaka dri -uvrijeen sam Dedo dervi!

A ja tebe hou boljenegli ivot moj umrli,nu uzeluk tvoj me koljei veomi jadno prli,im se nita ti ne boli -zlovoljan sam Dedo dervi!

Nee da me hi poali,a ja za te ginem rado;to se tunim Dedom ali,slatka moja haramzado,ka ljepotom mnogom slovi?ja sam Dedo jadni dervi!

Od pilava draa s' menii od masla i od meda,ali pogled tvoj ljuvenismrtno bode tuna Deda,kad ga oholo k njem' obrati -alostan sam Deda dervi!

Ti si rajski melek lijepikoji sletje zgara s nebi,ki me opoji i zaslijepi,da ve ne znam nita o sebier mi u srcu sve ti sjedi -zanesen sam Dedo dervi!

Kad te bludno ja poelim,vas se tada stvorim ledom,ali se opet obeselimtvojijem slatkijem kad pogledompeaona me oporavi -ja sam Dedo trudan dervi!

Tune t' oi gledat ele -ti se krije sve bjeei;molju ti se, eremejle,nu se Deda ne odmei,er hoe adet da ga grli -ja sam Dedo bijedan dervi!

Nu od mene ti ne bjei,ljubav er te, moja lijepa,u mom srcu zabiljeizlatnom strijelom kom ga cijepakojom diger sve moj rani -ustrijeljen sam Dedo dervi!

Prigrli me mila i blaga,pomiluj me radi boga,o gizdava, o pridragaharamijo srca moga,ka mi duu joter grabi -ja sam Dedo suan dervi!

Hamajliju ve u nosit,km u tebe mo usilit,kad ti ljubav doem prosit,neka mi se bude smilit,ako mi se kad ne smili -ja sam Dedo muan dervi!

To li me se, duo, odmeeer me vidi sve krvava,ali u meni nu vidjet eveu snagu neg u lava,k tebi ako me ti pripusti -jakostan sam Dedo dervi!

Pripusti me, ne' se kajat,er e vidjet ke sam moi,maskarei er pristajatneu u dne ni u noiujle-bujle da se udi -tamaan sam Dedo dervi!

Zbabljen, zgrbljen nu ako samne imam vele ja goditamoju mlados poharo samne hajui za me nita,pokli ho' me da pogubi -ja sam Dedo sharan dervi!

Ljubi ako me svaka vila,er obino imam lice,i ako me sve ljubilauzel Mare od Cernice,zacije esa na me mrzi? -ja sam Dedo gizdav dervi!

Nijesam oban ni kopile,jok, ja nijesam kiridija, -od kadune ja sam viles km me rodi elebija;da emu me ve ne grli? -plemenit sam Dedo dervi!

Ja kader sam uiniti,ako mi se ne izgnijeva,za najljepu na svem svitipod engije da se pjevai beitim da se slavi -razuman sam Dedo dervi!

To li ne' me pomilovater sam Dedo siromae,vala u ti dar darovatki podoban jes za pae,ako ti ga milo primi -milostiv sam Dedo dervi!

Sve to imam na sem sviti,me tekije lijepu zgraduja u tebi poklonitii oko nje svu livadu,tvoj teferi da tuj stavi -dobrostiv sam Dedo dervi!

I to ako tebi dosta,m jabuko zlatna, nije,dat u t' kou kaplan-postakm se rese sve delije,da njom pender tvoj uresi -blagodar sam Dedo dervi.

Tikvica ti na dar ovamajstorije puna svake,ku mi hoda moj darova -jo na bradi ne imah dlake,neg bih oglan uzel goli -ljubeljiv sam Dedo dervi!

Jo kaiku imam i tap -i toj ti u darovati!benum danum in'mo hesap;mogu li ti to ve dati?neg ako e i moj kai! -praznoruk sam Dedo dervi!

Ali aik Dedo dajezain oldi sej darove,za nje er ljepos tva ne hajenit e da se meni ozove,neg na pla moj gluha stoji -uhiljen sam Dedo dervi!

el na ardak, el, el, brae,tvoj te Dedo gledat eli,ter veoma grozno plaei smiljeno tebi veli:uka' mi se da me utjei -ja sam Dedo plaan dervi!

Ma bojnice, ik mejdane,ure elum, slatko dosti,ter uzmnaaj moje ranebijui me u radostikad poda se mene skupi -zatonik sam Dedo dervi!

Eto uhiljen ja se skitami ucviljen ja se tuem,prid dvorom ti ter mahnitam,skaem, plaem i jauemvikajui: to me mori? -umoren sam Dedo dervi!

Mnokrat uzmem britvu u rukuter izreem vas sam sebe;baka beri, koju mukuja podnosim cia tebe,a ti za me hi ne mari! -izranjen sam Dedo dervi!

Jarali oldum sa svih stranapo mom tijelu pritunomu,nu vei je broj od ranau bolesnu srcu momu,a ti ne' me da ozdravi -ja sam Dedo bolan dervi!

Najprije me gnjevom sharaa pak moga ci porazaod milosti tve bir parajadovnu mi ne ukaza,neg me umorit svak as eli -poraen sam Dedo dervi!

Nemoj, nemoj, duo draga,ulmi Deda tvoga robada kon tvoga nau praga,da te ne bi nala globa;nemoj s mene da se okrivi -pravoduh sam Dedo dervi!

Za u krvi vas poduenkad se smrtno ja izreem,u pokrovcu ter poruenhukaju ti prid dvor leemi zavikam "medet" do tri -poruen sam Dedo dervi!

Sve za milos tada mome,u gorku me vide vaju,proplau se nada mnomei paka me upitaju:"emu taj pla, Dedo, tui?"ja sam Dedo nebog dervi!

Odgovorim rone suze:eto Dedo vee gine,eto ahar za stan uzea ul otri za haljine,doim ga u greb ti zatvori -poginuo sam Dedo dervi!

Ne, zvjerenja od nijednoganeg ti malo kurban tvorimod peena srca mogaki u plamenu svakas gorim,er pogledom sve me prli -izgorjen sam Dedo dervi!

Pod engiju beit tuankliknem mnokrat: i dost! i dost!- vapijui - tvoj sam suan,begeniem tvoju lipost,kom sve rane moje novi -ja sam Dedo tuan dervi!

Alahise verse, nemojna eljenje me skonanoprilagati ve nepokoj,o gizdava ma sultano!vrijeme je da tvoj gnjev utai -pogubljen sam Dedo dervi!

Svaka rados benden ititer mi slatke nijesu slasti,er sve imam na pametigorkos od tve oholasti;benum rahum, to se oholi? -emeran sam Dedo dervi!

Ako cvilih sveer tunoi me zaman srce uzdisa,tva nemilos ako runovas moj ivot izbastisa,emu i duh jo mi globi? -ja sam Dedo skonan dervi!

Ele svakoj mj poudiini jasak bez milosti,tijem ramazan inim hudivajmeh svake od radostineg ti to me jadom poji -otrovan sam Dedo dervi!

Srce mi se jo razglabaod ljuvene gorke bijede;Dedo hljeba ni ebabanelagodan ve ne jede,a ti se zlom mojijem goji -ja sam Dedo laan dervi!

Na mehemi nit se tuje,ni ve Dedo orbe kua,ni se igra ni raduje,neg se u prsi stijenom lupa,jeda mu se ti umoli -pogren sam Dedo dervi!

Plaan Dedo ve ne ruaniti vee kafu srka,neg gologlav, bez papuapo najveem snijegu trkaci plamena kim ga gori -uruen sam Dedo dervi!

Samo pijem i no i danljuti erbet mojih suza,er se utim jaoh probadanod ljuvenih tvih mamuza,kim nada mnom ti gospodi -izboden sam Dedo dervi!

Ja bih htio, moja draga,ci ljubavi tve jedineda mi 'e aa tva pamagakm bih inio tebi akine,da me ovako ne alosti -alostan sam Dedo dervi!

Nu ako mi ' obeatik tebi da me ' ti prigrlit,za te u se aur zvati,za te rezat, za te prlit,ta ako me obeseli -nesretan sam Dedo dervi!

Hain se uinih Muhamedurad ljeposti smjerne tvoje,a ti nee bijednu Deduda se smili vijek, gospoje, -za mi ovi zulum ini?ja sam Dedo gnjevan dervi!

afir duman sad mi jesipokli bi mi vas trud zaman,koji meni, bre kalpesi,neharnostim plati taman!ve je Dedo benden itmi -jedovit sam Dedo dervi!

Proklet svaki ovjek da jeki se u ensku glavu uzdak za ljubav hi ne haje;zato, Dedo, volju obuzda'dokle bolje ti promisli -slobodan sam Dedo dervi!

Ve za tebe ne uzdiem,duu mi si ogrijeila,vee te se kurtaliem,bre, vee mi nijesi mila;idem na te dozvat tepti -rasren sam Dedo dervi!

MASKERATA: monolog lika koji je predstavnik neke profesije, stalea, pria u 1. licu, oslovljava sluatelje. Hrvatske su maskerate najee u osmercima s refrenom.( Sedam psalama pokornijeh kralja Davida

- Padova, 1868 - posthumno objavio Petar Bogainov

( ljubavna mladenaka lirika sauvano 5 pjesama krenuo vodama nove lirike, pune senzualnosti i ljubavno-stilskih igrarija ima pjesmu gdje mata o dvije djevojke (tu pjesmu Falievac u SHK pripisuje Buniu-Vuiu)Ivan Gunduli (1589 - 1638), DubrovnikU Dubrovniku je zavrio humanistiku gimnaziju, gdje mu profesor bio pisac i prevoditelj, autor nadopune Tassova Osloboena Jeruzalema, Camillo Camilli. Gunduli 1608. godine ulazi u Veliko vijee, a od 1638. godine lan je i Malog vijea. Oenio se 1628. godine Nikom Sorkoevi s kojom je imao sinove Frana, ika i Mata, te keri Madu i Divu. Iako je bio strog i odluan, nije bio osobito zainteresiran za sjednice, pa su mu nadlena tijela izricala opomene i novane kazne bezuspjeno se nadajui da e ga tako privoliti da sudjeluje na sjednicama. Obavljao je razliite javne slube, te je bio sudac, senator, carinski slubenik, nadzornik oruarnice, nadzornik itnice itd. Istovremeno se bavio obiteljskim poslovima i odvjetnitvom. Gunduli je dva puta bio knez Konavala, a da ga rana smrt nije sprijeila, najvjerojatnije bi bio biran za kneza Republike.

Prvi period njegova stvaranja: mitoloko-romantini sadraji( Porodi od tmine - Gunduli je u mladosti napisao deset melodrama ili libretistikih drama (tragikomedija), prijevoda talijanskih opernih libreta ili obrada libretistikih mitolokih motiva. To su: Galatea, Dijana, Armida, Posvetilite ljuveno, Prozerpina ugrabljena, erea, Kleopatra, Arijadna, Adon i Koraljka od ira. Melodrame su u to vrijeme bile u cijeloj Europi vrlo cijenjen anr i obiljeit e dramsko stvaralatvo u Dubrovniku u cijelom 17. stoljeu. Nazivajui ih porod od tmine, u duhu protureformacije i katolike obnove, Gunduli se u predgovoru zbirke Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621) odrekao svojih ranih dramskih djela. Od deset drama koje spominje u tom predgovoru, Adon, Galatea, erere, Kleopatra, Koraljka od ira i Posvetilite ljuveno su izgubljene, u potpunosti su sauvane Arijadna ("s velicijem slavami bi jur prikazana u naemu Dubrovniku", kae Gunduli u posveti, a tiskana je u Anconi 1633), nastala na temelju Rinuccinijeva komada Arianna (1608), te Prozerpina ugrabljena, dok su od Dijane i Armide sauvani kratki odlomci. Mogue je da su sve rane Gundulieve drame izvoene, u periodu izmeu 1606 i 1620. Melodrame je pratila glazba i ples, odnosno dio stihova, najvie korovi, su se pjevali, pa ih se smatra preteama opere. O glazbi koja je pratila Gundulieve libretistike drame ne znamo nita. U Gundulievo vrijeme u Italiji opera je ve poznata (prva opera, Dafne Jacopa Perija nastaje 1597. godine). Adaptirajui operne librete, dubrovaki knjievnici 17. stoljea rade "redukcije opernog spektakla" (S. P. Novak), prilagoavajui ih dubrovakim scenskim prilikama. Te drame su napisane prije 1620. Gunduli se u spomenutom predgovoru nije odrekao samo drama. Odrekao se i svojih mladenakih ljubavnih pjesama, koje tako nisu sauvane. Od Gundulieva svjetovna pjesnitva sauvan je prijevod G. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik srameljiv), prigodnica Visini privedroj Ferdinanda II. velikog kneza od Toskane, te elegija alosno cviljenje u smrt gospoe Marije Kalandice. Njegovo religiozno pjesnitvo okupljeno je u zbirci Pjesni pokorne kralja Davida koja uz slobodne prepjeve biblijskih psalama sadri i teoloko-meditativna pjesmu Od velianstva boijeh.

Drugi period njegova stvaranja: protureformatorski s aluzijama na nepatriotske postupke domaih sinova.( Pjesni pokorne kralja Davida - sadravaju slobodne prepjeve biblijskih psalama, kojima je pridodana teoloko-meditativna pjesma Od velianstva boijeh, osmerci abab. Djelujui u duhu katolike obnove, Gunduli tek svoja pozna djela s nabonom tematikom dri punovrijednima. U Rimu 1621. objavljuje Pjesni pokorne kralja Davida, prepjeve sedam tzv. pokornih psalama, i teoloko-meditativnu pjesmu Od velianstva boijeh. Pjesni pokorne nastaju u bogatoj dubrovako-dalmatinskoj tradiciji slobodnih prepjeva biblijskoga psaltira. Upravo je Sedam salam pokornijeh N. Dimitrovia iz 1549. bila prva hrvatskim jezikom tiskana dubrovaka knjiga.( Suze sina razmetnoga - (objavljene u Veneciji 1622 i 1623), takoer, su pobone tematike. Rije je o djelu nadahnutom religiozno-didaktinim pjesnitvom talijanske knjievnosti (L. Tansillo i E. Valvasone) kojim Gunduli utemeljuje unutar hrvatske barokne knjievnosti popularan anr religiozne poeme (I. Buni, I. urevi, A. Kanili i dr.). Suze sina razmetnoga donose anrovsku novinu - to je prva dubrovaka religiozna poema s monolokim kazivanjem grenika primjernoga ispovjednoga tona i pokajnikoga sadraja. Sroena je u osmerakim sestinama te podijeljena u tri pjevanja (Sagreenje, Spoznanje i Skruenje). Barokna stilska faktura oituje se bogatstvom leksika, nazonou zaudne metaforike te figura nabrajanja. Djelo je nastalo pod utjecajem tal.pjesnika Tansilla i njegova djela Suze svetog Petra. Pripovijedanje je svedeno na najmanju mjeru, itav spjev je monolog rasipnog sina koji se prvo sjea grijeha, zatim spoznaje ispraznost svega ljudskog nastojanja i na kraju se vraa ocu, tj. Bogu.

Pla lirskog subjekta i evaneoskog sina, prepuno je suprotnosti: ivot smrt; svjetlost-tama. Postoji i teorija da su sinovi razmetni dubrovaki sinovi, a otac je drava. Dubrovniku je tad prijetila opasnost od vlastele.Pla prvi sagrjeenje osmerci ababcc - sestine. Razmetni sin je grenik, potroio je dio oeva blaga. Personificira razbludnost koja ga je dovela do ovog opisuje ju kao razbludnu djevojku. Antiteze: Medna je rijeca, srce otrovno; Oi ognjene, prsi od leda; Ljubit kae, mrzi skrovno; Vijek ne eli, sve te gleda; Jedno misli, drugo ini, Vara, izdaje, lae i hini. Ta ga je razbludna djevojka natjerala da na nju potroi svoje imanje. Unitila mu je i unutarnju krepost.

Da su od zlata polje i gore,Da sve rijeke zlatom teku,Da je puina zlatan more,Da vas saj svijet zlatan reku:Svijem tijem ne bi stoti dioenske elje napunio.

Ljepos, razum, ljubav, viraSve je priica i besjeda:Kakav si, ona ne razbira,Koliko ima samo gleda;Zlato iz tebe izet ite,Za vr pak te na smetite.

Ja u tatu stratih bluduas i pamet i imanje,I ne osta mi drugo u trudu,Neg il alos i kajanje,Kad promislim cia jadaTko sam bio, tko sam sada.

Pla drugi spoznanje - stranik irnijeh stada (uvar svinja), govori o ljepoti koja mami i djevojice i ene. Spoznao je da je ono to mu je bilo krasno zapravo greno i runo. Ah, nije ivot ljudski drugo,Neg smueno jedno more,Neg plav jedna, koju dugoBiju vali kao gore:I sred ovih netom tminaoek se rodi, mrijet poina.

Jednakost ljudi u smrti ali poslije smrti nisu jednaki, dobri idu u raj, zli u pakao.Pla trei skruenje preobraenje grenika je vee nego sva ostala udesa boja. Preobraenje feniks. Pla. Nitavnost ovjeka. Savreno pokajanje: Tim jo, kad bi moglo biti, Da se u vijeke ne umira, I da pako strahoviti Nije od muke i nemira; Moj se ivot boljet obro, Jer uvrijedih vjeno dobro. Sve da nema smrti a poslije smrti vjene kazni, ovjek valja, da uz Boga stoji. U ovoj kitici je izraeno savreno pokajanje. Ne kaje se to mora umrijeti i uslijed grijeha u pakao pasti, ve se kaje, to je Boga, neizmjerno dobro, uvrijedio. Moj se ivot boljet obro. I kad ne bilo pakla, prionuh uz kajanje, obroh, odabrah, boljet se. Smilja molitvu pokajanja za oca, strahuje da ga otac ne odbaci. Usporedba oca pravednika i sina grenika. Moli aka da se smiluje, nije se dostojan nazvati njegovim sinom. Pomirenje s ocem.Trei period njegova stvaranja: nutarnji odnosi u Dubrovakoj republici i vanjske politike prilike. Za nutarnje je odnose odabrao alegorijsku pastirsku igru koja moe privui puno sluatelja. Za vanjski sluaj je odabrao ep jer se o tome nije smjelo javno raspravljati. Vjerojatno zato i nije bio tiskan. ( U slavu Ferdinanda Drugog panegirik povodom vjenanja kneza. ( Dubravka - Najglasovitije Gundulievo dramsko djelo je alegorijska, polimetrina, troinska drama Dubravka. Izvedena je 1628. godine u Dubrovniku "prid Dvorom", a tiskana prvi put tek 1837. godine. Za razliku od religioznih stihova koji joj prethode, Dubravku karakterizira optimizam i vedriji tonovi. Formom je pastorala, po talijanskim uzorima toga doba (Guarini: Vjerni pastir; Tasso: Aminta; Sannazzaro: Arkadija). Koriste se razliiti stihovi (peterac, osmerac, dvostruko rimovani dvanaesterac). Jedna od baroknih odlika Dubravke injenica je da se dogaaji, ak i oni kljuni, esto ne prikazuju, nego samo prepriavaju. Radnja je smjetena u neodreeno mitsko vrijeme, svojevrsni "zlatni vijek". Alegorija u Dubravci protumaena je kao apoteoza dubrovakog aristokratskog politikog ustroja: Dubrava je Dubrovnik, Miljenko vlastela, podmukli i runi Grdan graanstvo koje se eli domoi plemstva enidbom s plemkinjama. Zanimljiva je pojava lika ribara iz Dalmacije, kroz kojega se sloboda Dubrovnika stavlja u antitezu s podjarmljenosti mletake Dalmacije, te likovi satira koji simboliziraju poroke, a koji u Dubravku unose elemente kominog. Gunduli slavi platonistiki ideal grada-drave u kojemu vladaju najbolji, ali Dubravka je istovremeno i svojevrsna utopija (D. Falievec).

Pastorala u tri ina s korskim dijelovima Dubravka, estetsko uoblienje fiktivne mitske prie (D. Falievac), rodoljubno dramsko djelo alegorijske naravi i viestrukoga, ljubavnoga zapleta, nastaje 1628. U njoj se objedinjuju tradicija pastirskih igara, predajna slavenska topika i antroponimika, fantastini elementi baroknoga kazalita, barokna kompozicija na naelu simetrije i antiteze, retorika i versifikacijski uzusi (alternacija osmeraca i dvanaesteraca), ali i sveanosno-obredna namjena same izvedbe. Ideogram je izraen temeljnim strukturnim naelom antiteze: pastirima su suprotstavljeni satiri, ljepoti runoa, pravdi licemjerje, a slobodi ropstvo. Premda joj se ne pridaje velika knjievna vrijednost, ostaje klasinim dramskim djelom zbog svoje knjievnopovijesne vanosti kao mitoloka himna dubrovakoj nezavisnosti i slobodi, pa se s nacionalnim slobodarskim konotacijama izvodi u XIX. i XX. st.

- kako je glavna radnja oskudna (ljubav Miljenka i Dubravke), prerasli su je komini elementi, no sve te usporedne radnje ne ine dramu punijom, ve samo arenijom

- tendeciozno-rodoljubni elementi daju itavoj radnji drugaiju nijansu

- okvir radnje je svakogodinja svetkovina slobode u Dubravi plemenitoj

- kako je radnja poela, tako e i svriti slavljenjem dubrovake slobode

- sljubljivanje rodoljubnog i pastirskog elementa

1. Idilina Dubrava u kojoj kraljuje sloboda. Miljenko trai Dubravku. Danas se najljepem pastiru daje najljepa vila. U nju je zaljubljen i satir Divjak. Gortak je pozvan da bude glumac na piru. Gortak i Divjak se natjeu u sviranju. Zagorko je zaluen vilom. Ljubdrag ga pokuava opametiti i kritizira ga jer je zapustio imanje. Satirica Jeljenka tuguje za Divjakom. 2. pastiri Ljubmir, Tratorko, Brtanko. Vuk satir eli pljakati kad svi pou na pir. Stojna ga uhvati i eli svoju ovcu natrag. Pelinka govori Miljenku da pokua osvojiti Dubravku darom, ali on to odbija. Divjak se preobue u vilu, samo mu rogovi vire. Stojna je Zagorkova mati. Kori Zagorka, kae da e mu ona prije nai ouha, nego on nevjestu. Jeljenka se preobukla u pastira. Ljuti se na vile jer joj uzimaju satire. 3. pastiri otkriju preobuena Divjaka i ele ga prebiti. Spasi ga jedan pastir to je zapravo preobuena Jeljenka. Dubravka je oteta: Ali se je ockvrnilasvetkovina plemenita:najljepa je dana vilanajgremu s tamna mita. Pria se da se vjerila za Grdana. Miljenku se sprema smrt jer je izgubio Dubravku. Glasnik javlja da su Dubravka i Miljenko zajedno. Grdan i Dubravka su bili u hramu spremni da se vjenaju, ali je vatra potamnila i sve se poelo tresti. Doe Miljenko i sve se smiri. Satiri pjevaju na piru. Redovnik izgovara: "O lijepa, o draga, o slatka slobodo,dar u kom sva blaga vinji nam bog je d,uzroe istini od nae sve slave,uresu jedini od ove Dubrave,sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivotine mogu bit plata tvj istoj lipoti". Prinose se darovi slobodi: masline, med, cvijee. Alegorija: sud je dosudio Dubravku (dubrovaku vlast) starom i runom Grdanu. Nisu se vjenali zbog nezadovoljstva boga Lera. Dolazi Miljenko i sve se smiruje jer ona po bojem zakonu pripada njemu. Na poetku se javlja Ribar koji govori kako je kod njega (u Dalmaciji) loe, dok je u Dubrovniku dobro jer vlada domaa vlastela. Rije je o starom antagonizmu izmeu dviju rivala: mletake vlasti i slobodnog Dubrovnika. Graani nisu smjeli u Veliko vijee, a bogatili su se i bili ravnopravni vlasteli. Malobrojna vlastela je strahovala da ju graanstvo ne istisne. Gunduli ne dovodi Grdana na pozornicu, ve o njemu doznajemo od drugih likova. On vjerojatno predstavlja graansku klasu. Da bi to sve ublaio, napravio je pastoralu, a graane prikazao kao satire i pastire. Vlast mora biti u rukama vlastele, to je i boja volja. Dubrovniku pod vlastelom je bolje nego Dalmaciji pod Venecijom. To nije himna iroko shvaenoj slobodi, ve slobodi koju je provodila dubrovaka vlastela. ( Osman - Posljednjih godina svog ivota Gunduli pie sloeni ep Osman, koji je, iako sauvan u velikom broju rukopisnih primjeraka, tiskan tek u 19. stoljeu. Najpoznatije Gundulievo djelo je ep Osman, koji u osmerakim katrenama prikazuje cijeli niz paralelnih zbivanja i epizoda kojih su okosnica Gunduliu suvremeni dogaaji: uspon i pad turskoga sultana Osmana II nakon poraza kojega mu je 1621. kod Hoima nanio poljski kralj Vladislav. Iako sauvan u velikom broju rukopisnih primjeraka, ep je tiskan tek 1826. godine, ali je unato tome bio "najitanije djelo starog Dubrovnika" (Slamnig). Iz neutvrenih razloga Osmanu nedostaju dva sredinja pjevanja (14. i 15.) koja kasnije napisali P. Sorkoevi (1826), M. Zlatari (1826), te I. Maurani (1844) ija se nadopuna smatra najuspjelijom. Danas prevladava miljenje da dva pjevanja koja nedostaju Gunduli nije niti stigao dovriti. Gunduli se u Osmanu dijelom vraa pesimistinim tonovima svojih religioznih djela, kroz brojne refleksije o prolaznosti. Po svojim formalnim svojstvima Osman je u potpunosti barokni ep, ali se oslanja i na narodno pjesnitvo.

Vrhuncem Gundulieva pjesnitva dri se Osman, ep u 20 pjevanja, od kojih dva (XIV. i XV.) u prijepisima nedostaju, izgubljena su ili moda nisu ni napisana, pa ih je, meu vie drugih pokuaja, najuspjelije dopisao I. Maurani. Spjevan u osmerakim katrenima, nastao djelomice po uzoru na vergilijanski ep, posebice Tassov Osloboeni Jeruzalem, Osman je, poput Dubravke, hibrid razliitih anrovskih i stilskih tradicija, pa tako i raznorodnih, fikcionalnih, pseudopovijesnih i povijesnih svjetova (Z. Kravar), predoenih alternacijom lirskih monolokih i dijalokih iskaza, retrospektivnoga i neposrednoga izvjeivanja. Tematizirajui dolazak na vlast turskoga sultana Osmana II, kao i recentan sukob poljske i turske vojske, Gunduli uvodi niz romantinih likova, usporedne radnje (Krunoslava i Korecki) i eshatoloke prizore. Sraz slavenskoga i islamskoga svijeta te turska prijetnja dubrovakomu miru neprijeporno su autorovo zanimanje, pa po svom domoljublju Osman ima obrise nacionalne epopeje, premda see i izvan politikih okvira. Tumai napominju kako je ep ponajprije slika ljudskoga uspona i pada, rasapa moi, tragiki prikaz krhkosti ljudske slave, u prilog emu govore mnogobrojni sentenciozni svjetonazorni iskazi, kojima Gunduli bogati pripovjedaeve komentare. Posebno se izdvajaju poetski uspjeli prizori opisa Hoimske bitke, Alipaina putovanja i posjeta varavskomu dvoru, pastoralne epizode sa Sokolicom, prizori nereda u Carigradu. Sauvalo se ak sedamdesetak prijepisa Osmana, a prvi je put tiskan tek u XIX. st.Koliko je Judita uzoran renesansi ep, toliko je Gunduliev Osman uzorno djelo hrvatskog baroka upotpunjuje duhove katolike obnove i novog baroknog slavizma.

Djelo nije tiskano jer je govorilo protiv Turaka, zatitnika Dubrovake Republike.

KOMPOZICIJA I EPSKI SVIJET OSMANA

- po razvedenosti, po mnotvenosti radnji u epu moemo uoiti tri teme, koje okupljaju fabularnu grau ove cjeline:

1. tema hoimske bitke

2. tema putovanja koja su poduzeta nakon hoimske bitke, a razvedena je u tri fabularne linije:

a) Ali-paino putovanje od Carigrada do Varave

b) Kazlar-agino putovanje od Carigrada do Smedereva

c) Krunoslavino i Sokoliino putovanje s poljskog podruja u Carigrad

3. tema pobune janjiara i paklenih sila protiv Osmana i Osmanova pogibija

- toka u kojoj poinje naracija o dogaajima ne podudara se s vremenskim koordinatama tih dogaaja, nije smjetena u istovremenost s opisanim dogaajima, nego naracija poinje u trenutku u kojem su se neki dogaaji ve zbili a neki e se tek dogoditi

- poetna se toka naracije nalazi na vremenskoj osi nekoliko mjeseci poslije hoimske bitke, te nekoliko mjeseci prije Osmanove pogibije

1. PJEVANJE- uvodna refleksija o ljudskoj oholosti - Ah, ime si se zanijela (ime se uznosi, razmee); ine uvodnu intonaciju itavom epu i imaju u njemu otprilike istu funkciju kao i uvertira u operi, glazbenoj vrsti koja se upravo i raa u doba baroka; oni su slika politike doktrine i prakse to ju je razradio N. Machiavelli u svojem Vladaru (Il Principe), ali gledana s aspekta prolaznosti, nauanja to su ga u borbi za ponovno podvrgavanje sveukupnog ivota crkvi propovijedali revnici protureformacije.Ah, ijem si se zahvalila,tata ljudska oholasti?Sve to vie stere krila,sve e paka nie pasti!- pozivaju se Muze da nareknu pripovjedau epa kako su to vitezovi zadali mladom caru Osmanu smrt u Carigradu, pa se taj dogaaj nudi itaocu kao glavna tema epa

- Gunduli ne zaziva Gospu, kako bi se oekivalo i kako je postupio njegov uzor T. Tasso (u Gerusalemme liberata), ve se utjee za nadahnue djevicama (muzama) vrh gore slavne i svete (s Helikona), postupa dakle prema praksi klasinih epskih pjesnika.- zatim su predstavljena dva glavna lika: kraljevi Vladislav i car Osman, a predstavio se i sam pripovjeda kao kranski pripovjeda koji slavi Vladislava, a ne Osmana

- lik Vladislava oznaen je kao glavni lik i kao pripovjedaev inspirator9 - Vladislav - sin i nasljednik poljskog kralja igmunda, bio je za hoimske bitke (1621) jo prijestolonasljednik; sudjelovao je na Hoimu, ali je veim dijelom odleao bolestan od groznice; vojskom su zapovijedali najprije Hotkjevi, pa onda Ljubomirski. Ipak je hoimska slava pripala njemu; odlikovao ga je i papa kad je na svojim putovanjima po evropskim zemljama posjetio Rim. Prolazio je i kroz Anconu i tada odsjeo u kui ankonskih Gundulia, pa je to moda bio samo jedan razlog vie da mu Ivan Gunduli posveti svoje glavno djelo. Ovdje valja jo napomenuti da je za njegove vladavine osobito cvjetalo poljsko kazalite.- zatim poinje naracija o caru Osmanu i njegovu nezadovoljstvu zbog poraza s Poljacima

- Osmanovo razmatranje Turaka nekad iTuraka sada; u kontrastima, jednom od bitnih sredstava baroknoga stila, Osman daje sliku Turaka u stara vremena, kad su oni pobjeivali gdje god bi doli; razmatranje poinje s uzvikom ah, s kojim je zapoeo i sam ep, i sadri u sebi i enju za starim slavnim vremenima i tugu nad sadanjom situacijom.- time su odmah u poetku u naraciju uvedeni neki motivi druge teme epa teme poljsko-turskog sukoba kod Chocima

- Osman se zbog nezadovoljstva savjetuje sa Dilaverom, hodom i Kazlar-agom te se iznose planovi za budunost ono to se desilo saznajemo u vanjskom monologu, a ono to e se desiti u unutarnjem monologu Osmana- tako su u prvo pjevanje smjetene jezgre i prole i budue radnje: i radnje hoimske bitke i radnje Ali-paina i Kazlar-agina putovanja

- tijekom cijela spijeva naracija e se stalno vraati u prolost i kretati u budunost

- time se u poetku epa tema hoimske bitke u ep locira kao velika eksterna analepsa

2. PJEVANJE

- refleksija o mladosti - Apostrofiranje mladosti koja, bez iskustva, srlja u propast; kao primjeri navedeni su perifrastino mitski Ikar i takoder mitski Faetont, zatim po imenu Aleksandar Veliki i na kraju opet perifrastino Osman- naracija o radnji zapoetoj u 1. pjevanju o savjetovanju mladog sultana s Dilaverom, hodom i Kazlar-agom

- svaki od navedenih likova postaje u jednom segmentu pjevanja pripovjedaem, izlaui svoje zamisli o politikom i vojnom jaanju Osmanlijskog Carstva

- Hodinim govorom autor zapravo izlae svoje vlastito, vrlo otro klasno stajalite: da se car oeni carskom keri, dakle iz porodice sebi ravne. U tim se, kao i u drugim prilikama, u Dubravici naprimjer, Gunduli oituje kao zadrti plemi u doba kad se u Dubrovniku patricijski sloj tanjio, i brojano i ekonomski. Gunduli je, kako se ini, sve zlo u Dubrovniku vidio u tome to se ne potuju stare plemike uredbe. Takav svoj stav pripisao je on i hodi, iako je tome proturjeila turska praksa: u turskom je carstvu sposobnost mogla sebi prokriti put od seoske kolibe do asti velikog vezira (npr. Mehmed-paa Sokolovi koji je kao dijete otrgnut od roditelja negdje u Bosni za hara u krvi).- time se u ep uvodi drugaija tema od one kranske eksponirane u 1. pjevanju uvodi se ideja i tema drave i politike moi

3. PJEVANJE

- planovi zaeti u Carigradu na vijeanju sultana sa savjetnicima poinju se realizirati: carski poklisar Ali-paa odlazi iz Carigrada u Poljsku da sklopi mir s Poljacima, te pripovjeda izvjeuje o njegovu putovanju kroz Bugarsku i Srbiju

- tema putovanja otvara epu novu kompozicijsku mogunost da dogaaji koji su se dogodili u razliita vremena, ali na jednom te istom mjestu, legitimno uu u ep kao prostorno motiviran dio epske grae i da se ukomponiraju u pripovijedano i pripovjedno vrijeme kao njihova suvremenost

- dovevi dalje Ali-pau na bogdansko polje, gdje se prole godine odigrao sukob izmeu Poljaka i Turaka, naratoru se otvara mogunost da u naraciju uvede temu hoimske bitke

- niu se slavni slovinski knezovi i vladari poevi od Aleksandra Velikog, koji se kao Slaven spominje u Pribojevia, H. Lucia, Orbina, pa onda i u Gundulia, koji ga kao i Luci prije naziva Srbljaninom; prema tadanjem shvaanju slavenskog kontinuiteta na Balkanskom poluotoku, svi su narodi to su ikad tu ivjeli, ili bar prolazili, smatrani Slavenima; nakon Aleksandra Velikog slijede slavni srpski vlardari, knezovi i junaci: Stjepan Uro i ostali / od Nemanj kue cari, Milo Kobili (Obili), Mihajlo Svilojevi (ima ga i Luci u Robinji), Kraljevi Marko i Lau (Ladislav) koji je bio i ugarskohrvatski i poljski kralj; svi su oni i junaci narodne epike, izuzev Aleksandra.4. PJEVANJE

- ovo pjevanje pokazuje da dogaaji hoimske bitke nisu ustrukturirani u ep samo kao eksterna analepsa, nego mnogo vre: o dogaajima i pojedinim aspektima hoimske bitke pripovijeda Ali-paa, i sam sudionik tog zbivanja, a pripovijeda ih bogdanskom begu, svojem pratiocu

- Ali-paina naracija o prologodinjem dogaaju je dogaanje ukomponirano u sadanje zbivanje, i to na nakoliko naina:

a) postupkom dodjeljivanja uloge naratora liku koji je u sadanjem zbivanju protagonist radnje

b) koncepcijom identinog prostora

c) dodatnim jezinim signalima kojima se uspostavlja dimenzija sadanjosti (Ali-paa upotrebljava rijei gledaj, vidi, tu, ovdje)

- javlja se i Sokolica, prati ju glas da je nepobjediva - Sokolica - tobonja kerka velikog cara Mogora, ratnica na strani cara Osmana, izmiljeno je lice po uzoru na Tassove junakinje; prema nekim starijim autorima, Sokolica bi, po svojoj borbenosti, odvanosti i pokretljivosti, imala biti utjelovljenje krimskih Tatara koji su svojim estim i iznenadnim upadima u Poljsku inili prava pustoenja. Po istoj logici, Krunoslava, na poljskoj strani, imala bi biti utjelovljenje Kozaka.5. PJEVANJE

- Ali-paa u nastavku svojeg putovanja susree Krunoslavu, vjerenicu utamnienog Korevskog

- uvoenje toga lika u naraciju o sadanjoj radnji motivacija je za sljedeu eksternu analepsu: za priu o sudbini Krunoslave, o njezinu ratovanju u prologodinjem boju, dvoboju sa Sokolicom

- istodobno, njezina je funkcija povezivanje prole radnje s buduom radnjom: sudbina njezina vjerenika Korevskog proizlazi iz hoimske bitke, a njezino putovanje u Carigrad jedna je od fabularnih linija carigradskih dogaaja u kojima Osman pogiba

6. PJEVANJE

- nastavlja se znaajna funkcija Krunslavina lika u organizaciji kompozicije epa, ona sree pastira- pripovjeda ju dovodi u Carigrad, preobuena je gao mladi Ugrii- dovevi ju u Carigrad, narator moe nastaviti pripovijedati o Osmanu kojega je tu ostavio u 2. pjevanju da nestrpljivo eka poklisara iz Poljske s vijestima o miru

- dovoenjem Krunoslave u Carigrad otvara se mogunost i drugoj fabularnoj liniji putovanja putovanja Kazlar-age koji kree iz Carigrada u potragu za djevojkama plemenita roda

7. PJEVANJE

- tema Kazlar-agina putovanja nastavlja se kroz cijelo ovo pjevanje

- tema putovanja je kao i tema ratovanja dobila status najproirenije teme epa

- opisujui Kazlar-agino putovanje grkim otocima i grkom zemljom, pripovjeda se vrlo malo zadrava na samom putovanju, a mnogo vie pripovijeda reminiscencije iz povijesti grkih zemalja i iz europske povijesti u cjelini

- pripovijeda i o tuzi i jadu koji nastaje kad se otimlju djevojice

- pripovjeda se pokazuje ne samo pripovjedaem dogaaja, nego i kao obrazovan politiki ovjek, kao poeta doctus koji posjeduje povijesno-politiko sveznanje o europskoj povijesti, civilizaciji i kulturi

- Gunduli kao duboko uvjereni republikanac (dakako, unutar vlastite republike, jer ni na koji nain ne izraava svoje neraspoloenje prema poljskoj, austrijskoj i drugim monarhijama) oigledno, slikanjem uzroka padu rimske republike, ima na umu vlastitu, Dubrovaku Republiku, u kojoj je i u njegovo doba bilo unutarnje nesloge; prema njegovu shvaanju, koje potkrepljuje vrlo adekvatnom poredbom (st. 377-380), najvea je opasnost za republiku i njezinu slobodu nesloga (nesklad hudi); zavrna strofa ove digresije upravo je igosanje stanovitih pojava nesloge u Gradu.- na kraju pjevanja javlja se lik Sunanice Kazlar aga uje za njenu ljepotu8. PJEVANJE

- na poetku: definicija enske ljepote (kao uvod u proslavljanje austrijske princeze Cecilije Renate, zarunice i uskoro zatim ene kraljevia Vladislava), za razliku od ljepote kakvu pjesnik prikazuje u Suzama sina razmetnoga, gdje je ona samo zamaskirana runoa, sraunata da zavede i povede ovjeka u propast, svodi se ovdje na ideal kakav su na temelju antike filozofije i literature stvorili renesansni pjesnici. U Gundulievu slikanju ljepote nalazimo gotovo sav izrazni i stilski rekvizitarij naih renesansnih pjesnika, prvenstveno u Dubrovniku, poevi od . Menetia i D. Dria. Tek autor toj ljepoti daje jo i naglaeno aristokratski karakter, u emu se snano ogleda njegov osobni stav, nejednom izraen i na drugim mjestima u epu.- niz hiperbola, i u samoj hiperbolinosti pretjeranih, o Vladislavu i njegovoj srei to dobiva takvu ljepoticu za enu, nasuprot Osmanu koji ni u izboru carice nee imati vie sree no to ju je imao u boju (na Hoimu).- opisuje se Kazlar-agin dolazak u Smederevo i otmica Sunanice

- ini se vjerojatnim da je glavna funkcija Kazlar-agina lika i otmice srpske djevojke u tome to omoguuje uvoenje teme srpske povijesti a i Dubrovnika, kao i antitetiko eksponiranje teme: turski osvajai porobljeni krani

- nakon Ljubdragove prie o njegovu rodu i naratorove apostrofe Dubrovnika i njegove slobode nastavlja se radnja koja pripada sadanjosti: Kazlar-aga odvodi Sunanicu

- Ljubdrag je slijep, izgubio je dvanaest sinova

- ovo pjevanje u cijelosti zaprima jedna jedina fabularna linija

- na kraju pjevanja navjeuje se budua radnja

9. PJEVANJE

- Mo ljubavi je velika, ali je jo vea mo ast koja uspijeva zatomiti ljubav; tako su intonirani uvodni stihovi iza kojih se izlae kako je Sokolica ostala i dalje u Poljskoj da osveti carski poraz, a nije pola za carem u Tursku.- mjesto epske radnje je Poljska

- nakon apostrofe ljubavi to se odnosi na Sokoliinu ljubav prema Osmanu pripovjeda uvodi novu temu: kraljevi Vladislav, koji se u ovom pjevanju javlja prvi put kao djelatni lik, na godinjicu hoimske bitke lovi s poljskom gospodom u okolici Varave, a lov pripovjedaa podsjea na tjeranje Turaka nakon hoimske bitke lanjske godine

- uvodei temu lova, pripovjedau se otvorila mogunost da u sadanju epsku radnju uvede lik Vladislava, pozitivnog junaka spjeva

- slijedi nova fabularna linija: pripovijeda se o Sokolici i njezinim prijateljicama koje otimaju poljske gospoe, a zatim se kupaju

- u tom trenutku pojavljuje se Vladislav i sa svojom pratnjom zarobljuje hrabre ratnice, osim Sokolice, Mogorkinje, koja se junaki brani

- kraljevi Vladislav, divei se njezinoj hrabrosti, vraa joj prijateljice

- funkcija te epizodne radnje je mnogostruka:

a) omoguila je uvoenje Vladislavljeva lika u suvremenu radnju

b) omoguila je i evociranje poljsko-turskog sukoba

c) omoguila je portretiranje Vladislava: on je milostiv i plemenit

10. PJEVANJE

- Sokolica se vraa u Carigrad poto je dobila Osmanovu poruku

- zatim se naracija opet premjeta u Poljsku gdje je u prethodnom pjevanju ostavljen Vladislav

- Vladislavu stiu razni glasnici s porukama da se vrati u Varavu jer da je stigao sultanov poklisar

- opisuje se Vladislavov povratak: u pratnji Vladislava jae mlad gospodin koji pjeva veliku i dugu pjesmu o prologodinjoj bitci te se na taj nain opet jedan aspekt teme hoimske bitke uvodi u sadanju radnju i to kroz medij fiktivne usmene dvorske pjesme

- Gospodiieva pjesma po mjestimino pregnantnom izrazu i tonu zvui kao narodna pjesma, i njome autor, u retrospekciji, prikazuje itav kompleks zbivanja oko hoimske bitke i bitku samu, ali ocrtava i zamiljena budua vojevanja Vladislava protiv Turaka za osloboenje Junih Slavena.- u svojoj pjesmi mladi opjevava Osmanovu vojnu na Poljake, zatim pripovijeda o okupljanju poljske vojske, pria o sivoj ptici koja savjetuje Vladislava kako da rasporedi svoju vojsku, kakvu taktiku da primijeni u ratovanju te moli Vladislava da i u budunosti oslobaa srpske, bugarske i rake zemlje sve do Crnog mora od Turaka

- u pjesmi se iznose i sadraji koji pripadaju eljenoj budunosti

- dodijelivi ulogu pripovijedaa u tom odlomku sivoj ptici motivu, simbolu epske narodne pjesme Gunduli rafinirano i konetozno iznosi svoju koncepciju budunosti

- nakon digresije o prologodinjoj bici narator izvjeuje o dolasku Vladislava u Varavu, a zatim se pripovijedanje premjeta na lik Ali-pae

- Ali-paa ulazi u Varavu, kratko se opisuje taj grad i kraljev dvor u kojem poljski kralj vijea o miru s Turcima

- uz Carigrad, Varava predstavlja drugo fiksno mjesto epa, a oba grada povezuje Ali-paa

- smjeten u sredinji dio epa dolazak Ali-pae u Varavu predstavlja svojevrsnu kulminaciju i poetak raspleta prie o Ali-painu putovanju

11. PJEVANJE

- nastavlja se zadnja zapoeta u prethodnom pjevanju: Ali-paa s knezom Zborovskim gleda arazze11 na kojima su prizori iz prologodinjeg boja

- opisuju se sadraji ti zidnih slika, a opisuje ih knez Zborovski

- takvim postupkom, s pripovjedaem koji je sudionik sadanje epske radnje, a ne epski pripovjeda Osmana, opet se jedan aspekt prole radnje ukljuuje u sadanjicu Ali-paina putovanja

- knez Zborovski pokazuje na jednoj slici pustinjaka Blaa; taj lik i motiv ima u epu funkciju slinu funkciji sive ptice: on je nosilac ideje katolicizma i protuturskog stava

- gledajui zidne slike, paa i Zborovski meu onima koji bjee ugledaju i samog pau

- time se prekida naracija o jednom aspektu teme hoimske bitke, a nastavlja se radnja koja pripada sadanjosti: sultanov poklisar izlazi pred poljskog kralja i izvjeuje o turskim prijedlozima za sklapanje mira

- taj pain govor opis je i analiza politike stvarnosti na temelju moderne politike teorije, osloboene kranske etike i teologije, politike doktrine nastale u znaku one misli o dravi koja je povezana prvenstveno s Machiavellijevim II Principe

- Ali-paa u svojem govoru prijeti dravi od koje trai primirje

- nakon njegova govora, na kraju pjevanja, kratko se izvjeuje o painu povratku u Carigrad

- tako su na kraju 11. pjevanja likovi Ali-pae, Kazlar-age, Krunoslave i moda Sunanice dovedeni u Carigrad, gdje se nalazi i Osman i gdje e se odigrati budua epska radnja

12. PJEVANJE

- radnja je smjetena u Carigrad gdje se svi osim Krunoslave vesele miru sklopljenom s Poljacima

- cijelo pjevanje zauzima bona fabularna linija teme koja pripada sadanjosti: ljubavi Ljubice, keri Rizvan-pae, prema Korevskom i ljubavi Kalinke prema Krunoslavi za koju dri da je mladi; Kalinka pria Krunoslavi da su se Ljubica i Korevski vjerili- kerka Rizvan-pae zaljubila se u Korevskoga dok je bila s ocem u zarobljenitvu kod njega. To je jedan od brojnih odjeka iz Tassova Osloboenog Jeruzalema (III): lijepa Erminija, koja nije bila ratnica, bila je ne sasvim davno s ocem zarobljenica u Tankredija, kranskog junaka, i zaljubila se u nj; osloboena, nala se u Jeruzalemu za opsade kriara, meu kojima je bio Tankredi; eznula je toliko za njim da je, nou, u Klorindinoj ratnoj odjei, pola u kranski tabor da se sretne s dragim.- Krunoslava se predstavlja kao brat Korevskog, Rizvan-paa ju varkom (kae da e je pustiti govoriti s Korevskim) namami u tamnicu

- pjevanje zavrava utamnienjem Krunoslave

13. PJEVANJE

- od svih pjevanja u ovom se najvie osjea utjecaj Tassova Osloboenog Jeruzalema. Tu se javljaju demoni kao predstavnici zla u borbi protiv dobra: oni su zabrinuti za sudbinu islama zbog pobjede Poljaka nad Osmanom i zbog upravo sklopljenog mira. Meutim, koliko god su demoni zainteresirani za ovozemaljske dogaaje, njihovom se akcijom u daljnjim pjevanjima Osmana nita ne dogaa. Pobuna je buknula tek poto se proulo du se car ne sprema na Istok radi klanjanja u Meki, ve da dovede svjeu vojsku s pomou koje bi kaznio neposlune janjiare. Stanovitu ulogu u pokretanju pobune ima i Mustafina majka, ali iz sasvim ovozemaljskih pobuda. Iza ovoga pjevanja, dodue, slijedi praznina od itava dva pjevanja, pa se stoga ne zna kako bi pjesnik, da je djelo zavrio, bio rijeio utjecaj pakla na dogaaje u Carigradu.- uvodi se novi epski prostor pakao

- opisu pakla i paklenog kralja posveen je vei dio pjevanja

- pakleni kralj, ogoren zbog poraza svojih tienika Turaka od Poljaka, strahuje za budunost muslimanstva i poziva paklene sile na pobunu protiv Poljske, kranstva- pjevanje posveeno paklu pokazuje se samo kao kao relikt preuzet iz tradicionalnih epskih djela, relikt koji je pjesniku omoguio unoenje fantastinih elemenata u ep kao i manifestiranje izrazito baroknog retorikog aparata

16. PJEVANJE

- poinje refleksijom o kralju kao uzoru narodu, a zatim se ta refleksija oprimjeruje u Osmanovoj vladavini kojom su janjiari nezadovoljni

- od ovog pjevanja pa do kraja epa radnja se odvija na jednome mjestu u Carigradu, koncentrirana je u kratkom vremenskom odsjeku od nekoliko dana i odvija se paralelno s pripovjedaevim vremenom

- kao pripovjedai u 16. pjevanju nastupaju pripadnici pojedinih rodova osmanlijske vojske koja se buni, a pripovjeda samo izvjeuje o eventualnom premjetanju radnje s jednog mjesta na drugo i o vremenskim koordinatama dogaanja

- Aliaga - zapovjednik janjiara koji je pokuao stiati bunu.- janjiari alju Jahiju caru, ele smaknuti Dilavera, hodu i haduma jer oni krivo savjetuju cara17. PJEVANJE

- nastavlja se radnja 16. pjevanja, a osim o vijeanju o tome to da se poduzme u tekoj situaciji, pripovjeda izvjeuje i o novom liku u epu o Mustafinoj majci koja s Dautom kuje plan zavjere

- u kratkoj digresiji pripovijeda se Dautov ivot, a time su ispunjeni svi preduvjeti da on postane protagonist sljedee radnje - Daut - podrijetlom iz naih krajeva, vjerojatno pokupljen za hara u krvi; visoki turski dostojanstvenik i carski zet; nakon svrgnua i smrti Osmanove veliki vezir.- Dilaver nagovara cara da se osveti vojsci inae e oni traiti sve vie

- Husain - bivi veliki vezir, skinut za hoimske bitke u korist Dilavera, predlae da se prihvati prijedlog pobunjenika, tj. da im se predadu tri prva suradnika sultanova, sluei se pri tom dravnikom sentencijom sa znaenjem: kad je sve u opasnosti, korisno je izgubiti malo, da je potkrijepi, u poredbi, s jednom sentencijom iz pomorskog ivota. Husain postupa vrlo lukavo; on govori: neka padnu nae glave, iako njegovu glavu nitko ne trai. U svojoj prepredenosti on se u govoru vrlo esto slui aforizmima i sentencijama, oito s ciljem da postigne efekte, a onda i skidanje Dilavera.18. PJEVANJE

- naracija se nastavlja kontinuirano na prethodno pjevanje

- nagovarajui pobunjenike na pobunu protiv cara, Daut kao argument navodi prologodinju bitku s Poljacima, koju su Turci izgubili

- napad na Dilavera - upad Dervia u palau Dilaverovu i izlazak iz nje daleki je odjek iz Ariostova Mahnitog Orlanda: - gorostasni Rodomonte iznenada upada u Paris i, poto je izvrio pokolj, uspije se s borbom izvui iz grada.19. PJEVANJE

- nailazimo na samo jednu digresiju povijest ljubavi Dilavera i lijepe Begum, oteo ju je i bio na dvoboju za nju- ta pria podie Dilavera u status protagonista sadanje epske radnje, a funkcija joj je izazivanje samilosti prema Dilaveru kojega pobunjenici ubijaju

- borba Dilavera i Dervia, Dilaver je ubijen

- nakon izvjetaja o oslobaanju Mustafe iz carske tamnice, radnja se premijeta na Osmana koji u dugom monologu iznosi svoje strahove, zapanjenost i zauenost nad pobunom

- tu pripovjeda istupa u prvi plan kao angairani epski pripovjeda koji jasno i eksplicitno iznosi svoje osjeaje prema naslovnom liku: on suosjea s Osmanovom sudbinom, ali zbog njegove mladosti

20. PJEVANJE

- kao na poetku, ovdje, u posljednjem pjevanju, autor ponovno umee sliku o "kolu od sree", kako bi na kraju potvrdio ono to je na poetku samo nagovijestio.- kao pripovjedai nastupaju Osman, koji se ali na svoju sudbinu, i sam pripovjeda epa, i to ili kao distancirani epski pripovjeda koji izvjeuje o radnji, ili kao pripovjeda koji u JA obliku apostrofira Osmana

- kao distancirani epski pripovjeda narator upuuje kako se na Osmanovoj sudbini oprimjerila misao istaknuta na poetku spjeva: oholost mora biti kanjena, a apostrofirajui Osmana, pripovjeda nastupa kao angairani sudionik zbivanja i politiar humanist koji osuuje svako nasilje

- suut prema Osmanu, aljenje zbog njegove mladosti, obrana Osmana kao legitimnog vladara, s jedne strane, a osuda Osmanove oholosti, njegova samosilja, s druge strane, Osman kao oprimjerenje grijeha tatine, kao nevjernik to su lica i Osmanova i pripovjedaeva koja se u epu otkrivaju

- na kraju - kraa polemika s islamskim uenjem o apsolutnoj poslunosti caru, o pogibilji za cara kao o najveoj srei itd., razumije se, s kranskoga gledita.MAURANI:

14. PJEVANJE

- proroanstvo caru: navijeta pobunu janjiara, car kae da ako je to istina i slavna smrt je bolja od sramote- Osmanova nona mora udario ga je svetac

- opis srde Ljubomornost prelazak na Krunoslavu i Korevskog

- Beir kae Ljubici da je Ugrii Krunoslava

- Krunoslava i Korevski u tamnici, ona napadne straare

15. PJEVANJE

- Osman naredi da se Korevski oslobodi, Rizvan mu pria kako je prvo Ljubica htjela osloboditi Korevskog, a zatim doznajemo da je Korevski mrtav i Ljubica se bacila sa zidina- hadum zapovijedi da vrate Sunanicu ocu, pria se da je taj hadum njen brat Vlatko koji se poturio

- Kizlar-aga dozna da je nestala

- Osmanov pir sa tri ene jedna je Sokolica

ANALIZA

- tema hoimske bitke ukomponirana je u ep kao niz digresija i retardacija13 ali i nekim invacijskim postupcima pomou kojih se ta prola radnja premjeta u suvremenost druge epske radnje putovanje Ali-pae i Kazlar-age, a to postupcima kao to su prikazivanje sadraja prole radnje kao sadraja umjetnikih medija

- tema pobune janjiara i Osmanove pogibije samom autoru bliska i suvremena oblikovana je, bez uobiajene epske distance, kao dogaanje koje se odvija u suvremenosti i pred pripovjedaevim oima

- gotovo bez digresija i retardacija, s naracijom koja dogaaje prati iz trenutka u trenutak, te ih vie predouje i o njima izvjeuje nego to o njima pripovijeda tema pobune janjiara oblikovana je vie kao dramatina kronika nego kao od pripovjedaa udaljena epska radnja

- pripovjeda je, naime, u posljednjih pet pjevanja epa aktivno ukljuen u dogaaje, a vrijeme dogaaja koje opisuje posve se podudara s pripovjednim vremenom

- s obzirom na pripovijedano vrijeme svaka je od tri epske radnje Osmana smjetena u jasno odreenu vremensku dionicu, u realno povijesno vrijeme, od kolovoza 1621. do jeseni 1622. godine

- tema pobune janjiara i Osmanove pogibije nije vremenski povezana s prvom radnjom, ali je s njom povezana uzrono-posljednjinim vezama: pobuna janjiara tumai se kao posljedica hoimske bitke; isto tako prva i trea tema povezane su koncepcijom prostora i funkcijama koje imaju pojedini likovi

- tako je radnja koja pripada temi putovanja vezna, spojna radnja i za prvu i za treu radnju

PRIPOVJEDA U EPU

3 pojave govornika u epu:

1. pripovjeda koji je ukljuen u carigradske dogaaje gotovo kao protagonist zbivanja

2. relativno distanciran i od dogaaja uvijek jednako udaljen pripovjeda radnje koja pripada temi putovanja

3. pripovjeda koji ne sudjeluje u pripovijedanju o hoimskoj bici, nego naraciju o toj temi preputa likovima samog epa

- dok o pojedinim aspektima teme hoimske bitke pripovijedaju protagonisti epa, pripovjeda koji pria o putovanjima Kazlar-age i Ali-pae nastupa kao distancirani epski pripovjeda

- sveznajui i svestrani pripovjeda prvih trinaest pjevanja epa prelazi u zadnjih pet pjevanja u komentatora i angairanog sudionika radnje koja se odvija u istom vremenu u kojem se nalazi i sam pripovjeda

- u tih posljednjih pet pjevanja samo povremeno u prvi plan izlazi pripovjeda koji dogaaje i komentira, ali ne vie kao distancirani pripovjeda, nego kao sudionik radnje

- i tada kada neke dogaaje komentira, pripovjeda ne nastupa s pozicija kranskog pripovjedaa, nego s pozicija ivo angairanog politiara koji brani interese legalne vlasti

- tek na samom kraju epa pojavit e se pripovjeda u funkciji branitelja kranstva, napadajui direktnom apostrofom Muhameda i tursku dravu

TRI RADNJE EPA

- ne moe se rei da su sve teme u epu u historiografskom pogledu jednako relevantne

- tema putovanja Kazlar-age i Ali-pae, povijesno nedokumentirana, pripada onoj vrsti tema koje su putopisni i neku drugi romaneskni anrovi

- za razliku od teme putovanja, tema hoimske bitke zauzima u epu status historiografski istinite radnje, takve radnje koja je znaajna za sudbinu jednog naroda i ire ljudske zajednice te ima simbolino znaenje

- upravo iz simbolinog znaenja te radnje Osman se i tumaio kao protuturski ep koji nosi ideju baroknog slavizma i katolike protureformacije

- historiografska svijest utkana u ep shvaa povijest kao sukob dobra i zla

- i likovi su u tom dijelu epa simetrino antagonistiki postavljeni: Osman je suprotstavljen Vladislavu, Sokolica Krunoslavi, Poljaci Turcima

- za razliku od idejno jasno koncipirane teme hoimske bitke, tema pobune janjiara i Osmanove pogibije nema u epu takve idejne preglednosti i jasnoe

- ta je radnja smjetena u pripovjedaevu suvremenost i pripada svijetu koji nije kranski

FIKCIONALNI LIKOVI

- u povijesni svijet epa upletene su i sudbine nepovijesnih, fikcionalnih junakinja: Sunanice i Krunoslave na kranskoj strani, Sokolice i Begum Slavojke na turskoj strani

- pojava tih fikcionalnih likova tumaila se Gundulievim nasljedovanjem romantino-vitekih epizoda iz Osloboenog Jeruzalema

- uz fikcionalne junakinje vezane su mnoge fabularne linije prepleui se s visokomimetinim likovima

- u epizodama u kojima se visokomimetini likovi pojavljuju zajedno s fikcionalnim junakinjama ti se likovi ponaaju nepovijesno, ne kao funkcije odreenih povijesnih koncepcija epa, nego kao funkcije romantino-vitekih fabularnih struktura

- epizode u kojima se pojavljuju nepovijesne junakinje nisu u epu djelatne, ne pokreu radnju naprijed i ne utjeu na idejno znaenje spjeva

TKO JE TKO U OSMANU?

Ali-paa nije historijska linost. On je veliki turski vezir koji kao sultanov poklisar putuje u Varavu radi sklapanja tursko-poljskog mira. Taj je mir u stvarnosti sklopljen 1623., nakon Osmanove smrti.Kazlar-aga nadstojnik sultanova harema. On putuje na Balkan, u slavenske zemlje, da trai ljepotice za sultanov harem. Provodi otmicu Sunanice, susree Sokolicu, a Osman ga upuuje pobunjenicima koji ga sasjekoe sabljama.

Korevski - pravo ime Samuel Korecki, poljsko-ukrajinski velika, zarobljen i doveden u Carigrad. Uspio je pobjei uz pomo supruge Katarine (moda Krunoslava), vratio se u domovinu, ali je zatvoren i ubijen.

Sokolica romantina ratnica, podrijetlom iz dinastije Tatara koji su vladali Indijom. Zaljubljena u Osmana, nakon hoimske bitke ostaje u Poljskoj. Najslavniji prizor Osmana je kupanje Sokoliinih bojnica. Njena ljepota zaarala je i Vladislava.

Krunoslava dovodi se u vezu s Katarinom. Poziva Osmana na dvoboj, a suparnica joj postaje Sokolica. K. je od Ali-pae dobila vijest o zatoenju zarunika pa se preoblai i dolazi u Carigrad. Njena sudbina nedostaje u 14. i 15. pjevanju.

Osman II. r.1604., na prijestolje dolazi 1618. 1621. ratuje protiv Poljske. Na Hoimu nije pobijedio pa se s gubicima vraa u Carigrad. Najvei krivac za poraz su nedisciplinirani janjiari. Oni su nakon toga mislili da e ih kazniti pa su pripremili pobunu, svrgnuli ga i zadavili.

Sunanica ker starca Ljubdraga koju otima Kazlar-aga za sultanov harem. Oko nje se stvara motiv robinje zarobljena djevojka koja vezana tuguje. Vladislav poljski kraljevi koji u stvarnosti uope nije sudjelovao u bitci.

Dilaver - istaknuti turski dravnik podrijetlom iz hrvatskih strana; prije bitke kod Hoima bio je carski namjesnik (beglerbeg) u vie turskih pokrajina; za same hoimske bitke imenovao ga je Osman velikim vezirom, maknuvi s toga poloaja Husain-pau. Dilaver je lik savrena ratnika i viteza koji do posljednjeg daha ostaje vjeran caru; njegova ljubovca, lijepa Perzijanka Begum, izmiljeno je lice.Divo Buni Vui (1592-1658) Dubrovnikkolovao se u Dubrovniku, gdje su mu nastavnik bio C. Camilli, humanist i pjesnik, autor dopune Tassova Osloboena Jeruzalema. Od 1611. godine lan je Velikog vijea, te nositelj razliitih javnih slubi. Bio je sudac, javni i privatni odvjetnik, providur, lan carinarnice i dr. Nakon rane oeve smrti Buni preuzima obiteljske poslove, te bavei se trgovinom stjee znatan imetak, dok je svojim javnim djelovanjem stjee ugled kod sugraana. O Bunievom ugledu svjedoe i diplomatske misije na Levantu, u Hercegovini i Carigradu, koje su mu sugraani povjeravali, kao i podatak da je pet puta bio biran za kneza Republike.

Buni je autor religiozne poeme, odnosno spjeva u tri cviljenja grenice Mandaljene pokornice tiskanog u Veneciji ili Anconi 1630. godine. Buniev pla, pisan u osmercima, a bogat baroknim ornatusom, nastao je na tragu Gundulievih Suza sina razmetnoga i Tansillovih Suza Sv. Petra. Drugo Bunievo djelo, zbirka Plandovan'ja sastavljena od 75 ljubavnih pjesama, 18 duhovnih pjesama, 8 nadgrobnica, 5 razgovora pastirskih, 3 prepjeva psalama, 1 pohvalnice Dubrovniku i 1 pohvalnice Gundulievoj Arijadni, tiskana je u cijelosti tek 1971. godine. Porijeklo Bunieve ljubavne lirike, koja prevladava u Plandovan'jima, raznoliko je te ukljuuje biblijsku, anakreontsku, petrarkistiku, postpetrarkistiku i marinistiku tradiciju, dok svojim duhovnim pjesmama, nadgrobnicama i pohvalnicama Buni nasljeduje domau anrovsku tradiciju (Naljekovi, Vetranovi, Gunduli i dr.). Nastavljajui motive bembistike poetike nadograuje ih poznavanjem djela G. Marina i G. Chiabrere. Tako u Bunievoj lirici petrarkistika tematika postaje samo osnova za nadogradnju stila, koji se odlikuje gomilanjem pjesnikih figura, odnosno gradnjom sloenih i brojnih metafora, metonimija, hiperbola, antiteza, antimetabola, apostrofa, poliptotona i paregmenona. Buni nerijetko u svojim stihovima, esto s ironijskim odmakom, parafrazira prethodnike, dovodei tradicijom ustaljene motive u zaudne odnose, koji obino dolaze do izraaja u njegovim domiljatim poentama.

( Plandovanja

- sadre: 75 ljubavnih cjelina; 5 pastirskih razgovora; 18 duhovnih pjesama; 8 nadgrobnih pjesama; 3 prepjeva psalma; pjesmu u pohvalu Gundulieve Arijadne; pohvalnica Dubrovniku- lirski kanconijer iz tradicije renesansnih petrarkistikih kanconijera

- plandovanje je metafora za dokolicu

- ljubavna lirika je najzastupljenija ima one tradicionalne, u tradiciji trubadurske lirike; zatim ljubav kao senzualna igra u tradiciji Anakreonta i rimskih elegiara; petrarkistika ljubav; nekoliko pjesama na tragu pastoralne lirike (gl. likovi su pastiri i pastirice)- motivi tih vrsta se mijeaju i isprepliu, a Buni ih i mijenja baroknim, ingenioznim stile acuto npr. vie se ne opjevava ljepota drage, nego samo kosa ili grudi

- nije vaan predmet koji opjevava, ve ukras

- pjesme su oblikovane kao apostrofe fingira se veza s itateljem

- lirski subjekt je duhovit, igra se tradicionalnim motivima i na neki nain podsmjehuje to mu omoguava da ljubav i ljepotu prikazuje tako da izazove duhovit efekt; ima ludiki odnos prema tradicionalnim temama- ljubav je izraena je u slavljenju enskih drai i u viziji idilinog ivota posveenog uivanju i ljubavi

- opjevava ari enskog tijela

- nie puno metafora i poredaba

- rabi tradicionale motive poput opjevavanja gospoje, ali i nove: ljubav prema dvjema djevojkama, lakoma draga, svaa meu ljubavnicima, prskanje pjesnika i drage

- uzima jedan motiv, a zatim ga razgrauje, dovodi u niz sa neoekivanim

- prisutan je blago ironian ton prema ljubavi

- dragu naziva diklicom, Ljubicom; ona je Rakle, a on je Ljubmir, Ljubidrag, Miljenko pastir i pastirica- u istoj pjesmi joj se obraa i sa Rakle i Ljubica; ima pjesmu gdje ne moe odluiti izmeu dvije djevojke, najrae bi obje; nije ga samo zatravila, ve i zamamila; sve je razbludno; - knjiga i odgovor; pjesma o lakomoj vili; lirski subjekt kao bor koji gori; Nevenka; Elena i ogledalo[7] Nemoj, lijepa Rakle moja,u mlados se toli uzdati,brijeme hara prem svakoja,svaku ljepos brijeme krati.

Nemoj cijenit da uvikemlaahna e toli bitii da rajske tvoje dikene s goditim izgubiti.

Nu pogledaj lijepu rusukako drago dzorom zene,nu je gledaj na istom busugdi k veeru sva povene.

Svijetla dzora i danicatvoga dana sve bit nee,i dva sunca draga licau zapadu smrknut se e.

Doe, doe, vjeruj, zimatvom veselom primaljetju,promijeniti ka vlas imada je u ledu to bi u cvijetju.

Staros teka skoro doe,kj se oprijet moi nije,kada brati nije voeod mladosti najmilije.

Zato, draga m gospoje,mlaahni smo doim oba,na radosti, na pokojeu vesela naa doba!

[14]LJUVENO UIVAN'JELjubav draga mene stavimeu rajske dvije vileod kojijeh se u naravinijesu ljepe vik vidile.

Jedna i druga mene smami,jedna i druga meni omili;jedna zlatnijem svojijem prami,druga kroz svoj pogled mili.

A objema zapiso samm mlaahna davno ljeta,jednu i drugu uzeo samza me dobro segaj svijeta.

Kojoj e se dat sred krila,me srdace zatravljeno,ako ne mo u dva dilabit objema razdijeljeno?

Tebi, slatki moj pokoju,darivam se, tebe hou...Jaoh, to velim? Mu gospoju,tebe lijepu pustit mou?

Ah, prije se oi mojevjenijem mrakom zatvorilenegli drugu, m gospoje,izvan tebe obljubile!

Ti si slatka m razbluda,u tebi su sve radosti,u tebi je sva ponudazanesene me mladosti.

Jaoh, to velim? Ute li uja od tebe, duo mila?Ne, ne viku, jaoh, k tebi u,sred tvojega draga krila.

Srene ti bih i blaeneprovodio dni estiteda obje due vi ljubljenemene mlada zagrlite!

O pridraga, mila noi,bjelja od vedra jasna dana,kad e k meni prije doi,noi svijetla i sunana!

Tada bismo zagrljenisve poude ispunilii drag celov i medenicelovima uzbudili.

Ter bi mogle uzaznativae dike izabraneto je milo celivatiusti odprije celivane.

Mnokrat celov drag, ljuveniod jedne bih ugrabio,opet oni ugrabljenimnokrat drugoj udijelio.

Mnokrat jedna draga i milame bi usti celivalaim bi druga usred krilarazbludno me svoga imala.

M pjesance, ve se ustavii k objema sad pohrli;obje milo ter pozdravi,obje slatko ter zagrli.

[19] Prsi ima od leda vil moja gizdava,a sred nje pogleda iva je erava.Ljubavi, vas tvoj plam i strijele tve vrzikad gori pogled sam, a ledi nje prsi.Pae svjet uzmi moj: il sledi nje pogledil ue' prsi njoj, da su oganj, a ne led!

[21] Blaen dan, hip i as u ki me postavipod tvoju slavnu vlas, mogua Ljubavi!Blaene tve strile, luk, trka blaen tvoj,blaene tve sile, cvil i pla blaen moj;blaeni uzdasi kijem srce tui me,blaeni i drazi vezi kijem sveza me!Blaena nad sve ino, me dobro svakoje,me blago jedino, slatka m gospoje!U tebi mj rani nao se oni liku nijednoj ki strani ne bi se nao vik,u tebi dua m slatku onu bogatuza trude sve prima veselu svim platu.Tim, silna Ljubavi, sve strijele ognjenenajbre upravi mlaahna put mene.Rani me i rani i strijela ne tedipokli ti mj rani slatki lijek odredi.Er drugo ne eli srdace stravljenonegli lijek veseli i da je ranjeno.

[26] Usred poludnaRakle razbludnak bistrom kladencuzvae u sjencudraga Ljubmiraza kijem umira,ter mu veljae,

ter mu veljae:"Dobro najdrae,pastiru ljubljeni,pote' se k meni!Hod' na pokoje,sve dobro moje,hod' na razblude!

Hod' na razbludepokojiti trudeuz dragu i milueljnom u krilu!Doim zrak minedanje puine1,meni se udili!

Meni se udili,pastiru mali,mlaahan pohrliter me zagrli!in' da se smireslatki Ljubmire,sve elje moje!"

[37] Neka druzi hvale i slavesve gospoje bijelo lice,ja u dike tve gizdavespijevat, lijepa crniice.

Crnagarsta, ali mila,vesela su tvoja lica,ali prid njim rusa bilagubi ljepos i ruica.

A koja stvar na sem svitividjee se ljepa moineg Danice dvije svijetitiusred mraka crne noi?

O vesele moje tmine,u kijeh dua m uiva,o razbludne me mrkline,s kijeh mi bio danak siva!

Veoma ti su vae sjenimoj mladosti omilile,veoma ti ste eljnu menisrce i duu osvojile.

Vi ste ugljen obljubljeniu kom ljubav plam razgori,kojijem srce eljnu menibez pristanka sveer mori.

Pae zvijezde od sjeveraljuvenoga vi ste hodapo kijeh brode moja vjerane boji se od zahoda.

Meni blaga moja srea,za me trude zaplatiti,ovu dragu no obeada se budem pokojiti.

Druzi ele da im budeprije bijela dzora doi,drugo misli me ne udenegli tebe, mrkla noi.

Neka sunce utopi seu zapadu bez istoi,itom da zrak va vidi se,meni crne vedre oi!

M pjesance, mui vee,odvee si govorila,bjei zrake danje svijee,u crnilu sve pribiva'!

[50] Gledaj, Rakle, dobro moje,oni suhi bor gorjeti,prem onaki, m gospoje,ja se mogu zvat i rijeti.

On je k nebu uzrastioijem mu siva zrak sunani,veselo sam ja ivioijem mi pogled tvoj ne brani.

Njemu slomi trijes sve granei osta suh panj u dubravi,zadate su mnoge ranemeni od strila od ljubavi.

Njemu vihar ile skri,mene gnjiv tvoj izkorijepi,najzad oganj njim obri,a mnom ures tvoj prilijepi.

Sad gorimo, eto, oba,ja ucviljen, on veseo,i do malo opet dobazgorjeemo u pepeo.

Danu gorjet on sve nee,ja sve gorim u ljubavi;on omladit opet se e,m se mlados ne pojavi.

[55] Razbludna m vila celiva i milisred draga nje krila djetece ke cvili,a za me, jaoh, vaje i za me sve bolinita se ne haje, nita se ne boli.Nee on da pristane ijem m ga tjei vil,a tijem bi me rane sama ona ozdravil'.Suze mu otire nje celov medeni,m mlados umire im branjen jes meni.Cvilimo, eto, oba s vesele nje dike,on rana u doba, ja tuan uvike.Nu iste darove ne primam jer uzeon sebi celove, a meni da suze.

[58] Tvra je vil moja tvrdoga mramora,tvri sam vele ja od hridnijeh od gora.Kae ona tvrdinu i srce od stijeneijem trati vrlinu mlaahna na mene.A moe svak rijeti da nijesam od putikad mogu ivjeti, neg vrle od ljuti.Slini smo meu nami ja i m diklica,stanac sam ja kami, a ona litica.Oba smo kamena, oba smo mramori,gora ona ledena, ja gora ka gori3.

[59] Slatka duo mom ivotu,ah, drago ti travi menekroz zamjernu tvu ljepotui razblude tej ljuvene.

Milo ti mi je bolovatiugodnome mm nezdravii svakomu pripijevatitko me sveza i zatravi.

Vi ste, vi ste zamrsilimoju mlados, svijetli prami,i u robstvo postavilizlatnijeh ica verigami.

Vi ste krivci, krivci vi steme slobode izgubljeneer vi sami ulovistezlatnom mreom tvrdo mene.

Vi, dadei tiho i blagovrh snjeana bijela vrata,utopiste mene dragositnom rosom suha zlata.

Vi ste kruna, zlatne kosi,bez procjene slavna dosti,kom se dii i ponosiesarica od ljeposti.

O razbludni svijetli vlasi,moji gorui prami lijepi,o sunani zraci drazi,s kojijeh dua m oslijepi!

O dubravo, ne zelenanegli od zlata istonoga,slatka plato m ljubljena,dragi odkupu srca moga!

Pravo 'e, pravo vjerovatida ovijem zlatom strijele svojevazda ljubav pomno zlatikada ranja srce moje.

Od ovoga svijetla pramaspletena mu jes tetiva,od ovoga snuje samazastor kijem se zasljepljiva.

Od ovoga vlasa zlatna,od njega su izatkanemeke uze, tanka platnakojijem lijei moje rane.

M pjesance, ne naprijeda,ustavi se, pjesni mila,evo i ti sa mnom, gleda',u pram si se zamrsila.

Oba emo robovatiusred veza zlatnijeh icai sunji se sreni zvati,ja rob, a ti robinjica.

[65] Vi'te dara moje sreek m draga trud mi plaa,m joj ruka vodu mee,ona mi opet biser vraa.

Ter vodena m jabukavrh udesa od naravistvara se onas sred nje rukabiser bijeli, biser pravi.

Prem to prosi moja vjeraza mu platu, lijepa i mila,da ti dadom od biseravrh mene si zadadila.

O Kupido, pram povrzi,skri trka, luk i strile,drae ranja eljne prsivoda iz ruke moje vile.

Ili umiljen sada hodiu skut lijepe me gospojesred nje ruka u toj vodida utvrdi strijele tvoje.

Na plamu od nje svijetlijeh oi,vedra ela na eravi,ipe njima uestoi,hudo dijete od Ljubavi!

Pak prostrei zlatna krila,klikni u glas najmilije:"Nuti gdi ova hitra vilausred vode oganj krije!"

- Razgovori pastijerski pripadaju pastoralnom anru, to su pastirske ekloge s ishoditem kod Vergilija

- u etiri od njih dva pastira razgovaraju o nekom problemu, ideji. Peti razgovor je monolog Gortaka i ima karakteristike parodije petrarkistike poezije nastavlja se na Dervia.- teme su tradicionalne bukolike: ljubav, ljepota, odnos mlado-staro, muko-ensko

- zavreci su im efektni: idealizirani pastoralni svijet se unitava nekim elementom realiteta seljakog ivota

1. razgovor izmeu beznadno zaljubljenog pastira i njegova razboritog prijatelja. Radmio je zaljubljen u Zagorku, Ljubdrag ga pokuava odvratiti od toga, govori mu da su ene zle i neka se okrene radu.2. pripijevanja dragana, dok stado ostaje gladno. Ljubdrag opjevava Raklu, a Ljubmir Ljubicu. 3. umovanje starca o dobrim starim vremenima. Medan i Radat. Spominju sfinginu gonetku. Govore o prolom vremenu kao aurea aetas kad su vukovi bili s ovcama i slino.4. raspravljanje izmeu Divljaka, koji vie voli lov nego ene, i Zagorka, koji mu bez uspjeha slavi prednosti porodice i uljuena ivota

5. monolog u kojem Gortak uzaludno uzdie za vilom, istiui svoje pl