BAROK U HRVATSKOJ

ARHITEKTURA U HRVATSKOJ

Isusovcima pripadaju prve građevine baroknih stilskih osobina u Hrvatskoj

CRKVA SV. KATARINE, ZAGREB, 1620. – 1632. G.→ jednobrodna je (kao i matična kuća Il Gesù, Rim)

- bačvasto nadsvođena, s bočnim kapelama- nema kupolu i transept- pripada srednjoeuropskom tipu ranobarokne isusovačke crkve – tip izveden iz

kasnogotičkih trobrodnih gradnji →karakteristična je upotreba »Wandpfeilera« - zidova koji odjeljuju kapele i istodobno, poput kontrafora, podupiru masivnu svodnu konstrukciju broda

- projekt se dovodi u vezu s djelatnošću švicarsko-njemačkog graditelja Hansa Alberthala (oko 1575. – 1648. g.) a boravio je u Zagrebu gradeći toranj katedrale (1633. – 1643. g.) i obnavljajući svod njezina svetišta (1645. – 1648. g.)

CRKVA SV. MARIJE, VARAŽDIN, 1642. – 1645. G. → isusovci je izgradili po uzoru na zagrebačku crkvu sv. Katarine

2

→Varaždinski franjevci koriste isto rješenje za svoju samostansku crkvu (1650. g.) Gradnju crkve vodio je istaknuti graditelj iz Graza, Petar Rabba.

→Župna crkva u Samoboru – donacija grofice Auersperg - zahtjeva da se ponovi rješenje zagrebačke isusovačke građevine -Njezin projektant Huns (Hans) Aglio znatno slobodnije tumači zadani predložak- konstrukcija svetišta – vanjski kontrafori – kasna gotika→ zidove u brodu crkve od svoda odjeljuje gređem i ne prekida ga visinom kapela

→ »Wandpfeiler-i« → u XVII. st. standardno rješenje za crkve i ostalih vodećih samostanskih redova sjeverozapadne Hrv.

→ Pavlini → CRKVA U SVETICAMA, 1627. – 1660. G. - uz brod s jedne strane niz kapela s »Wandpfeilerima« a s druge potiske

njegova bačvastog svoda preuzima samostansko krilo prislonjeno uz crkvu

→ isto se ponavlja u franjevačkoj crkvi u Čakovcu (1725. g.)→ poč. XVIII. st. – franjevačka crkva u Samoboru

- gradeći svoju crkvu pozivaju na paradigmatske primjere ranobaroknog isusovačkog tipa u Zagrebu (sv. Katarina) i samom Samoboru (sv. Anastazija)

RIJEKA, CRKVA SV. VIDA→ isusovci, početak gradnje 1738. g.

- centralna građevina (osmerokut)- kupola i vijenac - kapela nastavlja trajanje arhitektonskog tipa, koji seže od firentinske rane

renesanse (Brunelleschi, S. Maria degli Angeli) sve do baroknog doba- dvobojnost u oblikovanju unutrašnjosti → mramorom građeni tamni

polustupovi, gređe i lukovi, bijelo obojena plošna zidna površina ( toskanska renesansna tradicija)

- u stilskom pogledu crkva ne pripada baroku- za hrv. pov. arhitekture XVII. st. ona je od inovativnog značenja →

mnogodijelnost centralnog prostora i naglašena tektoničnost zida, ostvareno jakim plasticitetom i obojenošću zidne raščlambe

- projektant: isusovac iz Modene, Giacomo Briani (1589. – 1649. g.)

DUBROVNIK

3

Grade se novi istaknuti barokni sakralni objekti: katedrala Velike Gospe (1671. – 1713. g.) na mjestu prvotno čak starokršćanske, a potom monumentalne romaničke bazilike, te CRKVA SV. IGNACIJA (POČ. XVIII. ST.) s isusovačkim kolegijem kojima se prilazi urbano naglašenim velebnim baroknim stubištem (1735. g.)- građena je istodobno kad i katedrala - za dubrovačke isusovce crkvu je u Rimu 1699. g. projektirao najistaknutiji

isusovački arhitekt i zidni slikar Andrea Pozzo (1642. – 1709. g.)- jednobrodna- dva para bočnih kapela - prostrana apsida → raščlanjena polustupovima i gređem, potom oslikana da,

kao i u Pozzovu rješenju u crkvi sv. Ignacija u Rimu, ima funkciju gigantiziranog oltara izjednačenog s mjerom arhitekture

- apsida → jasno se razlikuje od crkvenog broda i njegovih plošnijih i bijelo obojenih zidova

- scenična organizacija → brod gledište za prizor glavnog oltara poistovječenog s arhitekturom apside → načela rimskoga visokog i kasnog baroka

- crkva je prijelomno djelo u pov. hrv. arhitekture, jer s njime počinje razdoblje zrelog i kasnog baroka

→ rimski barok → nova katedrala- posredstvom Dubrovčanina Stjepana Gradića

4

- projekt katedrale je izradio 1671. – 1673. g. Andrea Buffalini- trobrodna građevina s kapelama uz bočne brodove- transept i kupola na križištu (ponavlja shemu pojedinih ranobaroknih rimskih

rješenja, S. Carlo al Corso, 1612. – 1672. g.)- tokom gradnje se izmjenilo nekoliko graditelja: Paolo Andreotti, Pier Antonio

Bozzi, posljednje desetljeće XVII. st. (od 1689. g.) Tommaso Maria Napoli (1655. – 1725. g.) → terase iznad kapela smještenih uz bočne brodove

- gradnju katedrale dovršio je 1712. g. domaći graditelj Ilija Katičić

CRKVA SV. VLAHA, 1707. – 1715. G. → projektirao i izgradio Marin Groppelli (1662. – 1728. g.), venecijanski kipar i graditelj

- tlocrt grčkog križa upisanog u pravokutnik ( učestalo – Venecija, romaničko-bizantska tradicija)

- izgrađena na mjestu starije gotičke crkve

→ Dvorci – oblik renesansnih kaštela s četiri krila postavljena oko pravokutnog dvorišta

5

- niz prostorija uz vanjska, samo otvorima raščlanjena pročelja- arkadno rastvoreni hodnici na strani dvorišta → Klenovnik

→ Obrambena funkcija dvorca- mali prizemni prozori- strjelice na pročeljima- opasivanje zgrade pravokutno postavljenim obrambenim zidom s kulama na

uglovima ( Bela I, Lupoglav)

→ višekrilni dvorci (dvorovi)- postavljanje kula na same uglove njihovih krila ( Novi dvori klanječki, Gorica,

Kerestinec)

→ obitelj Zrinski, velikaši - niz važnih rezidencija- Novi dvor Zrinskih, Čakovec ( Filiberto Lucchese)- »Novi Zrin«, na rijeci Dravi- višekrilni- oba opasana razvijenim utvrdnim sustavom

→ jednokrilna rezidencija sa strjelicama na pročeljima (Brod na Kupi)- »Nova Kraljevica« - četverokrilni kaštel s ugaonim kulama, Kraljevica, obala

sjevernog Jadrana

→ Hrvatska – poč. XVIII. st. – razdoblje zrelobarokne arhitekture

→ gradnja crkvi i samostana

→ Franjevci → obnova ranijih i uspostava novih samostanskih boravišta- OSIJEK, TVRĐA, 1709. g. – podižu samostansku crkvu na temeljima

prethodne, građene prije osmanlijske okupacije - Našice, Ilok, Požega – uređuju i pregrađuju svoje zapuštene i ruševne

kasnosrednjovjekovne crkve- dolaze u Vukovar i Slavonski Brod- vraćaju se u Viroviticu

→ Isusovci – utemeljuju rezidencije u Osijeku (1687.) i Požegi (1698.) - crkva sv. Mihovila, 1725. g.

→barokne palače u Zagrebu i Varaždinu

→ baranja, princ Eugen Savojski – dao izgraditi zavjetnu crkvu sv. Petra (1722. g.) u spomen na pobijedu nad neprijateljima u Topolju

→ Pokupsko, biskup Juraj Branjug na svojem imanju podiže 1736. crkvu sv. Ladislava

→ Rovinj – 1725., nova župna crkva sv. Eufemije→ Umag – 1730. – crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

6

→ crkva u Topolju i u osječkoj Tvrđi odaju srednjoeuropsko podrijetlo projektanata

CRKVA U TOPOLJU→ visoka i prostrana, bačvasto nadsvođena dvorana crkve

- zaključena jednako širokom apsidom- zidovi – raščlanjeni u unutrašnjosti i vani →pilastrima- pročelje – visoko uzdignuti zabat volutno razgibanog obrisa

CRKVA SV. MIHOVILA, OSIJEK – TVRĐA, 1725. G.→ isusovci

- složenije i stilski izrazitije rješenje- prostran brod – priključena dva para kapela obrubljena

»Wandpfeilerima« → podupiru bačvasto riješenu svodnu konstrukciju - ranobarokna tema (bočne kapele s »Wandpfeilerima«) primijenjena s novim

zrelo baroknim poimanjem prostora i funkcionalnom namjenom njegovih dijelova

- kapele – velikih dimenzija – vanjski zid dovoljno širok i visok za postavu prozora i oltara (koji su postavljeni uz začelni zid, a ne kod bočnog – slučaj ranijih crkava)

- ta promjena u načinu uporabe crkvenog prostora → zrelo barokno rješenje, rabi se konstrukcija provedena »Wandpfeilerima«

CRKVA SV. LADISLAVA, POKUPSKO, 1736. G. → biskup Juraj Branjug, podiže ju na imanju

7

- Štajerska

→crkva u Slatkoj gori (1744. g.) ↓slatkogorski tip u slovenskoj povijesti arhitekture ↓brod kvadratna tlocrtazaključen češkim svodom s prema van zaobljeno potisnutim stranicamačetverolisna su oblikaCrkve: sv. Jurja, Purga Lepoglavska, 1749. g.

sv. Marije Magdalene, Donja Kupćina, 1749. g. Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kupincu, oko 1750. g. sv. Marija Jeruzalemska, Gorica Samoborska sv. Nikola, Dubrovnik

→ osobito reprezentativni primjer CRKVA SV. MARIJE JERUZALEMSKE, Trški Vrh kraj Krapine, 1750. g. gradi ju Josip Javornik, projekt J. Hoffera

CRKVA SV. TEREZIJE, POŽEGA, 1763. G.→ ponavlja se osebujni arhitektonski tip – slatkogorski

- rješenje pokazuje podudarnosti sa župnom crkvom u Ehrenhausenu (1752./1753.)

- štajerski graditelj Johann Fuchs ↓ dva para voluta koje bočno podupiru uglove tornja postavljenog u sredini pročelja

CRKVA SV. MARIJE KORUŠKE, KRAJ KRIŽEVACA- dovršena 1725. g. - zavjetna crkva- (prva u nizu) longitudinalnih građevina

zaključena kupolno nadsvođenim svetištem- na brod se nastavlja visoki centralni prostor kvadratne osnove, zaključen

kupolom i sa tri strane obogaćen apsidama tako da ima trolisni oblik

→ isto se ponavlja pavlinska crkva sv. Jeronima u Štrigovi (1738. – 1749. g.) kapela sv. Križa u Sv. Križu, Međimurje

→ isusovačka crkva sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb, 1748. – 1752. g.

CRKVA SV. EUFEMIJE, ROVINJ→ odbijen Scalfarottov projekt

- nakon toga prihvaćen projekt Giovannija Dozzija (pozvan iz Venecije)- 1736. g. dovršena izgradnja - (prema željama naručitelja)- trobrodna građevina- s nizom kapela uz bočne brodove

8

- svodovi upućuju na osobitost rješenja sv. Eufemije- dinamičnost izmjene svodnih oblika

visina osobito glavnog broda smanjen ( na zahtjev Rovinjana) – dobiven drugačiji oblik trobrodnosti

- ujednačena visina brodova- unutrašnjost osvijetljena samo prozorima kapela (Rossi, (pregradnja)

katedrale u Udinama)

Giorgio Massari, pregradnja koparske stolnice (1738. g.) - zadržao trobrodnu organizaciju - rasvijetlio prostor samo kroz bočne brodove→ jednak postupak → obnova katedrale u Cividaleu (1766. g.)

↓↓

→ CRKVE, njihova trobrodnost i način rasvjete nisu slučajna podudarnost – način rasvjete karakterističan je za kasnogotičke, ali i kasnije sjevernjačke trobrodne crkve dvoranskog tipa

CRKVA SV. BLAŽA, VODNJAN- početak gradnje 1761. g.- predložak – venecijanska katedrala S. Pietro di Castello, kraj XVI. st. i crkva u

Palazzolo sull'Oglio (kod Brescie) ( G. Massari, 1750. g. – projektirao)(ponavljanje sheme iste katedrale)

↓↓→ CRKVE – trobrodne

- transept- kupola na križištu

→ Niz građevina ponavlja arhitekturu venecijanske katedrale- katedrala u Chioggi, 1628., Baldassarea Longhene – najvažniji venecijanski

arhitekt baroknog razdoblja - katedrala u Adriji, 1776. – 1836. g, počeo ju graditi Bernardino Maccaruzzi

(1728. – 1800. g.) – učenik i suradnik Massarijev- pretpostavke – da je isti graditelj projektirao i vodnjansku crkvu

Sv. Eufemija, Rovinj i sv. Blaž, VodnjanVelike građevine, vrlo složene organizacije

Kasnopaladijevski tip – vrlo rasprostranjen – cjelo XVIII. st., sjeverni Jadran Crkve – jednobrodne

9

koritasti svod dva ili tri para vrlo plitkih kapela standardizirao Giorgio Massari dvadestih godina XVIII. st. ↓ CRKVE ISTIH TIPSKIH OSOBINA

- 1730 g., Umag, Istra- crkva u Buzetu, 1780. – 1784. g., doslovna replika umaške crkve- crkva sv. Marije od Angjela, dominikanac Zenone Castagna (projektirao) uz

pomoć G. Massarija, temeljni kamen položen 1747. g., posvećena 1770. g.- crkva u Grožnjanu (posvećena 1770.g.)- crkva u Završju (dovršena 1794. g.)- crkva u Taru (dovršena 1800. g.)- crkva sv. Antuna Opata, Veli Lošinj, otok Lošinj (dovršena 1774. g.)

Kasnopaladijevski tip – osobitosti – arhitektonski zanimljive pojedinosti – 1800. – gradnja u seoskim sredinama

(pojednostavljuje se njihova arhitektonska struktura)

CRKVA SV. SERVOLA, BUJE- projektant Giovanni Dongetti, 1754. g - brod zaključio stropom- rasvijetlio dvostruko većim brojem prozora (više od uobićajenog)- svetište – od broda odijelio trima lučnim otvorima oslonjenim na stupove- zanimljivo kasnobarokno rješenje, zbog naglašenog udjela svjetla u

oblikovanju prostora – djelomično ostvareno – gradnju nastavio drugi graditelj (od 1768. g.) – zaključio brod koritastim svodom

- bitno je smanjio broj prozorskih otvora

AUSTRIJSKI POSJEDI, ISTRA I HRV. PRIMORJE → Pavlinski samostan, crkva, Sveti Petar u Šumi

- završena 1755. g.- reprezentativni primjer zrelobarokne sakralne arhitekture- konstrukcijski sustav »Wandpfeilerima«- bačvasto svođeni brod- dva para prostranih kapela - (tipski srodna crkvi sv. Mihovila, Osijek – Tvrđa

→ istodobne- katedralna crkva u Senju, Pićnju (Istra) ↓po njihovu uzoru izgrađene crkve: - Uznesenja Marijina u Rijeci- sv. Nikole, Pazin- u Gračišću- franjevačka crkva u Senju

↓ - rezultatosobita povezivanja srednjoeuropskih i venecijanskih arhitektonskih obilježja

- brod zaključen stropom (Senj)

10

- ili svodom - konstruiranim drvetom (gradnje podignute na venecijanskom lagunarnom tlu)

- osvijetljene polukružnim (paladijevskim) prozorima- kapele – prigrađene uz brod, vrlo duboke, (izuzetno) masivni zidovi

(kao da su namijenjene prihvaćanju težine zidne svodne konstrukcije)

-Giorgio Massari, 1723. g., projektirao veliku kapelu sv. Križa prigrađenu franjevačkoj crkvi, otok Badija kraj KorčulePalača Cindro, projekt u Split stigao s venecijanskih laguna

-Župna crkva u Kaštel Lukšiću, projekt iz Venecije, 1773./1775. g.,kasnopaladijski tip

→ Venecijanski vojni inženjeri (služba u Dalmaciji)- katedrala u Makarskoj: D'Andrée (1708.), potom Francesco Melchiori (1727.) i

Bartolo Riviera (1735.)- Francesco Melchiori – crkva sv. Filipa Nerija, Split; katedrala u Skradinu

(1724.); franjevačka crkva u Sinju (1720.)- arhitektura vojnih inženjera: jednostavna i posve ogoljenih vanjština- Francesco Melchiori – u Trogiru poučava Ignacija Macanovića- graditeljske obitelji: Macanović, Skarpa, Skoko, Foretići

CRKVA SV. MARIJE MAGDALENE U SELIMA, KOD SISKA, 1759. G.- brod eliptična tlocrta- veliki prozori kartušna oblika- brod nadsvođen kupolom- kupola – probijena rasvjetnim lukarnama- pročelje – dva tornja konkavno uvučenih stranica između kojih je konveksno

istaknuta ulazna zona crkve- projektant – - kultura kasno austrijskog baroka, nastavlja tradiciju velikih bečkih majstora iz

prve polovice XVIII. st.

CRKVA SVIH SVETIH, SESVETE, 1766. G.- dva tornja u pročelju- poligonalni tlocrt

U Vivodini, crkva sv. Lovre (1757. g.)- ovalni tlocrt

Crkve kružnog tlocrta → - sv. Franje Ksaverskoga, 1769., u Dropkovcu kraj Gornje Rijeke- crkva Pohoda Blažene Djevice Marije, u Vukovini

CRKVA SV. TROJSTVA, 1764. G. - uz svoj dvorac izgradio Antun Janković- osobitost – nije imala apside i sukladno je svojemu tituralu- njezin projekt uključivao tri (uz kružno tijelo crkve) simetrično prislonjena tornja- treći podignut u XIX. st.

→ Crkve opasane CINKTUROM

11

- ogradni zid- s unutrašnje strane ima trjemove (zaklon hodočasnicima)- na uglovima gotovo redovito pojačana ugaonim »kulama«- služile kao kapele za smještaj oltara- njihov smisao bio je da simbolički predoče i retorično prošire arhitektonske

sadržaje vjerskog mjesta kojemu pripadaju- oblikom, kule iskazuju snagu »Božjeg doma« i zaštitu koju, zajedno sa zidom

cinkture pruža od ovozemaljskih zala

Hodočasnička crkva sv. Jurja na Bregu u Lopatincu- ugaone kule – valjkasti puni zidni volumeni bez unutrašnjeg prostora

Crkva sv. Ladislava, Pokupsko- drugačiji primjer kule je i zid cinkature - probijeni strjelicama da bi mogli

poslužiti obrani – ne samo simbolički od moralnog zla nego i stvarne opasnosti (Turci)

Kule na pojedinim dvorcima (uglovi), XVIII. st. - su u upotrebnom pogledu stambene namjene- svrha – predstavljanje feudalnog gospodarstva vlasnika dvorca, njegovih

vojnih zasluga i časničkog činadvorci: Brezovica, Lužnica

-toranj podignut u sredini pročelja (simboličko značenje), na mjestu branić-kule u srednjovjekovnim utvrdama, ali položajem istovjetan i s tornjem gradske vijećnice i crkve – sjedišta svjetovne i duhovne vlasti.Dvorci: Novi dvori klanječki, Valpovo, Gornje Oroslavlje, Miljana, Lukavec

»scenografska« uporaba arhitektonskih tema - proširuju simbolička značenja cjeline kojoj pripadaju

- kultura srednje Europe u baroknome razdoblju

Eugen Savojski (1663. – 1736. g.) u Belju (Bilju) dobio imanje za vojne uspjehe od austrijskog cara Leopolda I.- vojskovođa izgradio lovački dvorac u Belju – opasan obrambenim jarkom- prostrani četverokrilni raspored- niska prizemnica- poput ladanjskih građevina bečkog arhitekta (poč. XVIII. st.) Lucasa von Hildebrandta (dvorac u Ráckeveu)i za samog Eugena Savojskog – Donji Belvedere, Beč

Obitelj Prandau – prva pol. XVIII. st- novostečeno imanje u Valpovu- pregrađuje i barokizira kaštel iz predturskog razdoblja- podiže utvrdu zbog eventualnih napada turskih postrojba

Dvorac obitelji Janković, Daruvar- Antun Janković- izgradnja – 1771. – 1777. g. - projekt arhitekta koji djeluje u susjednoj Mađarskoj- trokrilan, »U« tlocrta

12

- pročelja raščlanjena atektonski oblikovanim pilastrima - visoki, lomljeni krovišni volumeni- meko istaknuti uski začelni rizalit - prostrana veža sa stupovima- simetrično razvijeni dvostruki uspon stubišta

dva tipa dvorca: veći, trokrilni, »U« tlocrtnog oblika i manji, jednokrilni, pravokutna tlocrta

→jednokrilni dvorci:- pojedinosti konstrukcije- ili arhitektonska plastika pročelja- dvorci: Donja Bedekovćina, Razvor, Zlatar

→trokrilni dvorci:- napuštanje renesansne sheme zatvorenog četverokrilnog rasporeda- unutarnje dvorište- arkadno rastvoreni hodnici s dvorišne strane

↑ 1740tih, ponavlja se – Popovača, 1746.; Novi Marofili sklop – zatvara se ogradnim zidom, umjesto četvrtim krilom (Zajezda, 1730./1740.)

- pročelno krilo dobiva na značenju- šire je od bočnih- svečana dvorana rizalitno istaknuta (s pročelne i začelne strane, Lužnica)- hodnik prostraniji i ima značenje predvorja (Gornja Bistra, 1772. g.)- krajem stoljeća izostaje hodnik- prostorije slobodnije grupirane oko središnjeg dijela,- pročelnog krila s dvoranom i stubištem združenim s predvorjem

novouvedena prostorna jedinica dvorci: Donje Oroslavlje, Stubički Golubovec, Brezovica

Jakom Erber (1716.? – 1776. g.)- palača varaždinske županije (1769.)- raskošno, kasnobarokno, rizalitima raščlanjeno pročelje, obogaćeno rokajnom

ornamentikom

Rezidencija obitelji Oršić, Zagreb- unutarnji prostor – dominira središnji dio sa simetrično postavljenim stubišnim

usponima i svečanom dvoranom- slobodniji raspored soba – udobnije stanovanje

Županijske palače u Križevcima (1779.) i Vukovaru (1773.)- projektant i graditelj Joseph Holzinger- kasnobarokna kultura gradskog stanovanja

Dvorac Hellenbach, kraj Marije Bistrice,- izgrađen prije 1786.

13

- štukature u dvorcu datirane navedenom godinom- u sredini njegova kvadratnog tlocrta uzdiže se visoka dvorana, osvijetljena

prozorima iznad krovišta okolnih prostorija- ispred dvorane – osmerokutno predvorje nadsvođeno kasetiranom kupolom i

rizalitno istaknuto na ulaznom pročelju- internacionalni val klasicističkog arhitekt. ukusa (pol. XVIII. st. – širio se iz

Francuske) nadahnut obnovljenim paladijanizmom

Druga pol. XVIII. st. - vila u sv. Ivanu, Kaštel kraj Baderne, Istra- arhitektura – venecijanski regionalni kasni paladijanizam- zbijena je pravokutnog tlocrta- rizalitno istaknuti pronaos s toskanskim stupovima, zaključen trokutnim

zabatom

CRKVA SV. MARIJE LAURETANSKE U POGAČECU- oko 1780. – 1795.,- reprezentativan primjer- klasicistički, plastično-dekorativni oblici- prostorna struktura crkvene zgrade- samostalno postavljeni i uza zid prislonjeni nosaći – snažno ritmiziraju i dijele

jednobrodni prostor- četiri stupa (odmaknuta od zidova) nose u sredini broda uzdignutu kupolu- ista se tema ponavlja i u svetištu – svod nose slobodno stojeći stupci

Klasicizam – udio nosača u organizaciji arhitektonskog tijela i prostora- Crkva u Velikom Bukovcu – zidovi razdijeljeni masivnim polustupovima

CRKVA SV. TEREZIJE AVILSKE, SUHOPOLJE,- 1803. – 1818. - posve napušteno barokno poimanje arhitekture- crkva pripada nizu klasicističkih ili na antiku oslonjenih građevina (Rim,

Panteon)- kružnog tlocrta- kupolom zaključena- veliki pronaos istaknut na pročelju - zidovi – raščlanjeni jednostavnom, na geometrijske oblike svedenom i plastički

snažno naglašenom arhitekt. plastikom- »organički« motiv – zbijene i masivne girlande na valjkastim tijelima para

tornjeva, bočno prislonjeni uz tijelo crkve

Oko 1800. u Hrv. se posvajaju klasicistička poimanja arhitekture- sve se češće iskazuju u arhitekturi dvoraca (Retfala kraj Osijeka, 1796.),

gradskih palača, gradskih kuća (Osijek, Zagreb, Varaždin, Rijeka)

Kasni barok – projekt - monumentalna crkva centralnog tipa, poč. XIX. st u Pregradi (1804. – 1818.)- eliptičan tlocrt- prostran visoki brod, zaključen kupolom poduprtom »Wandpfeilerima«- i opasanim visokim kapelama

14

- projekt iz 1792., smatra se da je njegov autor Johann Fuchs

Građevine oblikovane drvenom gredom, XVII. i XVIII. st- shema jednokrilnog zidanog dvorca- 6 simetrično raspoređenih soba na katu- Donje Škarićevo, Grančari, Lomnica

Kapele – zbog naravi materijala – jednostavna tlocrtaU pojedinim crkvama – površine unutarnjih drvenih zidova oslikane – gigantizirani ornamenti i cvijeće, svetački likovi i prizori – na način u kojem se susreću folklorni govor i pučka maštovitost s rječnikom baroknih stilskih oblika.

15