ORGULJE U HRVATSKOJ  Značajan dio povijesnog razvoja orgulja može se pratiti na oko 800 u Hrvatskoj sačuvanih orgulja, uglavnom spomeničkog značaja. Najstariji arhivski podaci o našim orguljama sežu u 14. stoljeće, kad se spominju na Gradecu u Zagrebu, te u Dubrovniku. U to doba orgulje dobiva i sv. Stošija u Zadru. Fra Urban, graditelj orgulja u sv. Marku u Veneciji, gradi orgulje za trogirsku stolnu crkvu, od kojih su se do danas sačuvale samo oslikane vratnice, djelo Gentilea Bellinija iz 1489. Oko 1480. orgulje dobiva i zagrebačka katedrala, u Puli se spominju 1417. Godine 1649. zagrebačka katedrala nabavlja orgulje graditelja Gregora Štrukla.  Najstarije do danas sačuvane orgulje u Hrvatskoj potječu s početka 17. stoljeća. To je skupina od šest malih orgulja i pozitiva iz Lepoglave, Varaždina, Zlogonja i Vukovja. Na terenu južne Hrvatske registrirani su samo ostaci orgulja Carla de Benija u Labincima, te ostaci orgulja iz crkve sv. Justine na Rabu.  Orgulje 17. stoljeće  Orgulje iz tog doba imaju jedan manual, isti opseg klavijature, broj registara kreće se od 5 do 10, manualna klavijatura ima 27 punih tonova. Obično počinje s E ili D.  Što se tiče arhitektonske koncepcije može se u ovom razdoblju pratiti postupno obogaćenje forme. Iako još zadržava tradicionalnu kubičnu formu 16. stoljeća, ormar se s vremenom raščlanjuje, gubi na statičnosti i u duhu nove barokne estetike oblikovno se obogaćuje. U početku, orgulje slijede posebno oblik krilnih oltara. Svirale prekrivaju jednodijelne ili dvodijelne rezbarene zavjese.           

 

Varaždin, crkva sv. Florijana

  Zlogonje, župni dvor Donja

                               Orgulje 18. stoljeće Potkraj 17. i na početku 18. stoljeća događaju se bitne promjene i u konstrukciji instrumenta i u strukturi njegova okvira. U skladu s novim akustičkim idealima visokog baroka, markantnu profilaciju ranijeg zvuka i svirale širokih menzura zamjenjuje bogatija paleta zvukovnih boja i veća

raznolikost u tipovima registara. Izražajnost instrumenta proširuje se s pomoću dva manuala s odgovarajućim nizom, po boji zvuka kontrastirajućih registara. U stilu svojeg vremena, koje karakterizira razigranost linija i mnoštvo novih oblika, ormari iz 18. stoljeća napuštaju kubičnu formu i statičnost tipičnu za 17. stoljeće, raščlanjuju se u 2, 3 ili 5 tornjeva. Rezbarene zavjese nad sviralama, krila na bokovima ormara i pozitiv u ogradi kora ukrašuju se nesimetričnim motivima rokaja u raznolikoj igri oblika.

 

Župna crkva sv. Petra u Šumi

  Crkva sv. Marije Magdalene 

 

Orgulje 19. i 20. stoljeće 19. i 20. stoljeće donose značajne tehničke inovacije, orgulje se razvijaju do gigantskih razmjera i takve orgulje obuhvaćamo pojmom „univerzalne orgulje“, na kojima je moguće izvoditi skladbe različitih vrsta i stilova. Nakon 1850. romantizam postaje dominantan stil u Europi. Očituje se prije svega, u dispoziciji, u kojoj sada prevladava naglašen broj osamstopnih registara, odbacuju se ili drastično reduciraju alikvotni registri. Ako postoji drugi manual on gubi značenje baroknih pozitiva.                   Novo vrijeme ostavit će svoj pečat i u umjetnosti oblikovanja orguljskih ormara. Horizontala, vertikala, pravi kut, meandar u ornamentu, akant šiljatih listova i rozeta vode u tokove klasicizma i njegovu tektonsku morfologiju. No, brza smjena stilskih pravaca, tj. „stilskih derivata“ klasicizma, bidermajera, i neostilova, potom secesije koja je označila, posebno kraj 19. i početak 20. stoljeća, očitovat će se i u oblikovanju orguljskih ormara.                                                

 

Župna crkva Uzašašća Marijina

  Župna crkva sv. Franje Asiškog

BAROKNE CRKVE U HRVATSKOJ

Crkvena arhitektura najizrazitije je iskazala barokna svojstva u crkvi Svete Katarine u Zagrebu (1620.-1632.). Barok su donosili k nama crkveni redovi i to ponajprije isusovački. Uzor im je bila rimska crkva "Il Gesû" ( 1568.) arhitekta Giacomo Vignola (1507.), suradnika Michelangelova. Ova matična jezuitska crkva izrazito je protureformacijska. U kompaktnoj bazilici dominira glavni brod usmjeren prema svetištu u koje dolazi najviše svjetla. Bočne brodove zamijenile su simetrično raspoređene kapele. Ovaj uzor u zagrebačkoj varijanti bio je dosta preoblikovan. I u njoj također bočne kapele imaju podređenu ulogu u odnosu na prostornu usmjerenost prema glavnom oltaru. Vanjski izgled je jednostavan. Na suprotnoj strani od ulaza nalazi omanji zvonik. Na pročelju u najvišoj niši je kip Blažene Djevice Marije, a lijevo i desno od ulaza su još po dvije niše s baroknim svetačkim kipovima. Unutrašnjost joj je raskošno ukrašena štukaturama, iluzionističkim slikama i oltarnim slikama. Tog tipa su i franjevačke crkve u Krapini, Varaždinu, Samoboru i drugdje.

U crkvi Rođenja Isusova (Varaždin 1726.) javlja se prvi put zvonik koji izrasta iz pročelja. Po tom uzoru kasnije su sagrađene mnoge barokne crkve, posebice na sjeveru. Taj zvonik barokne crkve važan je vertikalni akcenat grada, kao npr. u Požegi (Sveta Terezija), Vinkovcima (Sveti Iva Nepomuk), Petrinji, Bjelovaru i drugdje.

Marija Snježna (Bele, Hrv.Zagorje)današnji oblik dobila je između 1739. i 1741. Jednobrodna je, ima poligonalno svetište i dvije pobočne kapele. Na zapadnoj strani je zvonik. Opasana je cinkturom s ugaonim tornjićima. (Cinktura ili cintor je obrambena ograda, ponekad s arkadama prema

unutrašnjoj strani, naročito kod proštenjarskih crkvi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, kao što su Marija Gorska kod Lobora, Majka Božja Jeruzalemska na Trškom Vrhu kod Krapine.)Vanjski izgled joj je jednostavan i miran, a unutrašnjost se razbuktala u pravom baroknom dinamizmu. Ovo je naš najraskošniji barokni crkveni interieur. Glavni oltar (1743.) sa središnjim likom Svete Marije Snježne i dva pobočna oltara puni su drvenih kipova i rezbarija s puno pozlate.

Važno je sudjelovanje domaćih majstora, koji su se posebice potrudili u gradnji hvarske katedrale. Ova katedrala započeta je u doba renesanse, te ujedinjuje renesansne i ranobarokne elemente. Gradili su je korčulanske graditeljske obitelj Kalrić i Pomenić. Zvonik ima obilježjaRomanike i renesanse, a u cjelini sinteza je renesanse i ranog baroka. U crkvi je jedanaest baroknih oltara venecijanskih majstora.

Za doba baroka karakteristično je često barokiziranje starijih crkvi, to se obično činilo dodavanjem bočnih kapela, otvaranjem većih prozora, izgradnjom zvonika i promjenom inventara. (Ove preinake obavljene su i na svjetovnim objektima). Barokna sakralna arhitektura u istočnoj Hrvatskoj (Slavonija, Baranja, Srijem) javlja se tek nakon izgradnji baroknih crkvi u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci. Ranija arhitektura bila je drvena, a oko polovine XVIII. st. zidaju se opekom brojne crkve po selima i gradovima. Tipičan zvonik postavljen je simetrično iznad pročelja iz kojeg raste. Krov zvonika oblikovan je prema osnovnoj formi osnovnoj formi lukovice i varira s obzirom na veličinu, proporcije i složenost. Kod ovih jednobrodnih crkvi najveća je pažnja posvećena je pročelju, a manja bočnim i zadnjoj strani.