Batonov ustanak

USTANAK BATONA 6. GODINEMatej Cota*UDK: 904:355.48(497)652 Primljeno: 28.VIII.2009. Prihvaeno: 16.X.2009.

Saetak Rimsko Carstvo bilo je na vrhuncu moi 6. godine poslije Krista. Pod zapovjednitvom budueg cara Tiberija spremalo se pokrenuti najveu ofenzivu u svojoj povijesti. Cilj je bio pokoriti pleme Markomana i na taj nain ostvariti rimsku vlast sve do rijeke Labe. Iznenadni ustanak u Iliriku, pod vodstvom Batona, bilo je najozbiljnija vojna prijetnja Rimu od Drugog punskog rata. U cilju razumijevanja kako je ustanak dobio toliki zamah i zato je naposljetku skren, stavljajui naglasak na strategiju, autor analizira faze pobune s aspekta vojne povijesti. Kljune rijei: Baton, Tiberije, pobuna, rimska vojska, Iliri

USTANAKGlasnik koji je 6. godine rimskom vojskovoi Tiberiju donio vijest o izbijanju velikog ustanka u Iliriku, vjerojatno je mogao svjedoiti nagloj promjeni boje lica svoga zapovjednika. To nikako nije mogla biti ugodna vijest. Gotovo u trenutku sve se izmijenilo. Mlado Rimsko Carstvo bilo je na vrhuncu moi prije negoli su se opasna plemena digla na pobunu.1 Nakon desetljea graanskih, a zatim osvajakih ratova, Rim nikad prije, a ni poslije nije i nee imati snaniju poziciju u svakom pogledu. Samo jednim dogaajem poela je silazna putanja za najmonije carstvo na svijetu. Strategija je to dokazala pet stoljea poslije.*

1

Matej Cota ([email protected]) student je diplomskog studija povijesti na Hrvatskim studijima, Sveuilita u Zagrebu. Uvrijeeno je miljenje da Rimsko Carstvo dostie svoj vrhunac za vrijeme cara Trajana (Optimus Princeps), no to je samo djelomino tono. Ono tada dodue ima najvei teritorijalni opseg, zdravo gospodarstvo, snanu vojsku i sposobna vladara, no ve se tada poela nazirati klica poraza koja e se manifestirati kao kriza 3. stoljea. U Augustovo vrijeme o tome nema ni govora. Vojnici su prekaljeni veterani graanskih ratova, narod ima povjerenja u vladara (vrlo vjerojatno velikim dijelom zasluge pripadaju Oktavijanovoj vjetoj manipulaciji javnim mnijenjem) koji je u svojoj osobi pomirio razliite frakcije drutva. Financije su stabilne, a dravni aparat djelotvoran. Zbog tih i mnogih drugih razloga autor smatra da je upravo to najsjajniji period dominacije rimskog svijeta. 105

Polemos 12 (2009.) 1: 105-122, ISSN 1331-5595

Pa ipak je ovaj ustanak od svih ostalih najmanje obraen i poznat iroj znanstvenoj zajednici, pa tim vie jaa potreba za njegovim prouavanjem s aspekta vojne povijesti. Daleko su razvikaniji primjerice ustanci u Britaniji i Judeji u drugoj polovici 1. stoljea.2 Rad e ukratko pokuati dati strateki pregled dogaaja vezanih uz ustanak dvaju Batona izmeu 5. i 10. godine.

1. STRATeKA SITUACIJA RIMA 5. GODINeModa Oktavijan i nije bio naroito talentiran vojskovoa, ali je Julije Cezar imao izvrstan osjeaj kome treba pripasti teka zadaa uspostave novog poretka vladanja. August je udario vrste temelje sustavu koji nee izgubiti svoju dra za tisue godina koje su ga slijedile. Gotovo sirenski zov neograniene moi koju ta titula, barem u naelu nosi. August je uza sve mane ipak bio sjajan dravnik, vrstan politiar i strateg, globalist koji bi bez velikih potekoa mogao razumjeti i svijet dananjice. Kao takvom bilo mu je posve jasno, da uz dobar sustav unutranje organizacije Carstvo treba sigurne i relativno lako branjive granice. Rimsko Carstvo bilo je na stratekoj razini najranjivije na svojim kontinentalnim granicama. Opasnost je za njih dolazila prije svega s istoka. Na europskom kontinentu postoje dvije takve prirodne prepreke: prva je na liniji dviju velikih rijeka Labe i Dunava, a druga je planinski lanac Ural. Rim je bio ivotno zainteresiran za ovu prvu, dok su mu hladna prostranstva na istoku bila zbog niza razloga nezanimljiva. Posljednjih godina prije Krista uslijedila su znaajna osvajanja rimske vojske u cilju ekspanzije i uvrivanja pozicije na liniji Laba-Dunav. U Panoniji je Tiberije uspjeno pokorio tamonja plemena. Taj posao nije mu se inio odvie teak te je na temelju toga donijeta procjena da e ta plemena ubudue podnijeti ivot pod rimskom vlau, no to se poslije pokazalo katastrofalno loom procjenom. to se Germanije tie, zahvaljujui osvajanjima Druza, plemena koja su prijeila slobodan put do rijeke Labe bila su ili pokorena ili dovedena u neku vrstu zavisnog poloaja (Dio, Scott-Kilvert, 1987.), tako da je jedini stvarni protivnik Rima ostao na podruju dananje eke. Rije je o kralju Marobodu koji je vladao plemenom Markomana. Ako je vjerovati rimskim izvorima, njegova vojska bila je znaajna: 70 000 pjeaka i 4000 konjanika (Vell. Pater. II,109) . No o brojkama je nezahvalno raspravljati, one najee nisu tone. Mnogo je vanije razmotriti to je takva organizirana masa ljudi u operativnom smislu sposobna ostvariti. Budui da su oruanom silom pokorili okolna plemena i fiziki okupirali njihov teritorij, rije je o pobjednikoj vojsci s mnogo veterana, a i mnogi neprijatelji vlasti u Rimu prebjegli su i potraili utoite kod njih. Oni su sa sobom donijeli vane vojne informacije. Vojska Markomana je prolazila kroz temeljitu vojnu obuku tako da se po kvaliteti i organizaciji pribliila onoj Rima. No budui da su ipak brojano i tehniki slabiji od rimskih legija, njihovo djelovanje nuno e se svesti na obrambeni karakter, za to im je podruje dananje eke bilo2

Ustanci robova su takoer bili iznimno opasni za opstojnost Rima, ali zbog svog specifinog drutvenog i ekonomskog karaktera pripadaju jednoj drugoj kategoriji te ih se na ovome mjestu nee doticati.

106

Matej Cota: Ustanak Batona 6. godine

gotovo idealno. Sa svih strana zemlja je okruena prirodnim preprekama poput brda, rijeka i tada teko prolazne Hercyana Silva3. Iako su vodili politiku neizazivanja Rima, znali su da e ih Rim kad-tad napasti te su se vjerojatno i dobro pripremili za obranu.4 Vojska plemena Markomana bila je sposobna obraniti svoj teritorij od rimskih osvajaa. S druge strane, Rim je poslao svog najboljeg zapovjednika Tiberija, da ih pokori kao posljednju realnu zapreku svojim novim granicama.5 On je razvio plan napada velikom vojskom iz dva smjera. Jedan pravac napada e voditi bivi konzul i vrlo sposoban zapovjednik Sentius Saturninus iz smjera Mogontiacuma6. Za tu priliku na raspolaganju su mu bile I. Germanica, V. Aludae, XVII., XVIII. i XIX. legija s prateim pomonim postrojbama.7 Ova posljednja legija je znaajnija jer je rije o iskusnim veteranima Germanskih ratova i kao takvi oni su predvodili put kroz gustu umu. Zadatak Saturniusa bio je upasti na podruje Markomana kroz zemlju plemena Chatti (Vell. Pater. II, 109). Drugu vojsku vodio je osobno Tiberije. Njegova polazina toka bio je veliki logor Carnutum na Dunavu8 koji je za tu priliku utemeljen kao najblia toka iz provincije Noricum za napad na Markomane. On je vodio najmanje osam legija: VIII. Augusta, XIII. Gemina, XIV. Gemina, XV. Apollinaris, XVI. Gallica, XX. Valeria Victrix (?), XXI. Rapax, te jo jednu, za sada neutvrenu legiju.9

3

4 5

6 7

8 9

Velika i gotovo neprolazna uma to se prostirala na ogromnim podrujima sredinje europe. Njezine ostatke mogue je pronai u pojedinim enklavama poput Schwarzwalda. O tome nema podataka u izvorima, op.a. Tiberije je bio sposoban vojnik, ali takoer je bitna i kvaliteta njegovih krvnih zrnaca. Poslovino nepovjerljivi August nee tako veliku vojsku povjeriti nekome tko nije u krvnom srodstvu. Vjerojatno je bilo i boljih, ali oni nisu mogli dobiti takvu priliku jer nisu bili podobni carskoj obitelji. tovie i on sam se tek nedavno vratio s izgnanstva na otoku Rodosu. Dananji Mainz. Rimski izvori esto preuuju uee saveznikih postrojbi, tako da nam nije poznata sveukupna snaga ove vojske. Nedaleko dananjeg Bea. Neki autori navode da je u sastavu ove vojske bila i XX. legija, no njezino sudjelovanje nije posve utvreno budui da se ona u trenutku izbijanja ustanka nalazila u Burnumu. Mogue je da je polovica legije bila na kampanji s Tiberijem, a druga u Iliriku. Ne raspolaemo s dovoljno dokaza za bilo kakvu osnovanu tvrdnju koje su tono legije bile angairane za ovaj pohod. Vrlo je vjerojatno da neke od njih nisu bile u punom sastavu zbog potrebe nadzora ostatka Carstva. Rim je u to vrijeme raspolagao s ukupno 28 legija. 107

Polemos 12 (2009.) 1: 105-122, ISSN 1331-5595

Slika 1. Priblian raspored legija uoi napada na Markomane. Crna i bijela linija predstavljaju realnu i idealnu granicu Rimskog Carstva na kontinentu. Pokazalo se da je najuspjeniji nain ratovanja onaj u kojem gine najmanje ljudi i koji zavrava u najkraem moguem roku. To se postie prije svega manevrom. Prije pojave vatrenog oruja rat se sastojao od ubijanja protivnika i manevra, danas se on temelji na manevru i vatrenoj moi. Teorija manevarskoga ratovanja zahtijeva opsene promjene u svim oblicima doktrine, vjebanja, obrazovanja te u konanici u cjelini kulture vojske (Pai, 2000). Obje polazine toke napada bile su udaljene pet dana mara od granica neprijateljskog teritorija. Dva dijela vojske e u isto vrijeme, s razliitih strana, upasti na teritorij neprijatelja, razbiti njegovu obranu i zatim udruenim snagama dovriti osvajanje. Rimska vojska je zbog izvrsne organizacije bila sposobna tono izvesti koordinirani napad iz vie pravaca. Na taj nain Tiberije je iskoristio puni potencijal koji mu rimska vojska nudi. Toga trenutka bila je to najmonija vojska na svijetu u svojoj punoj i dotada nevienoj snazi. Plan je bio vrlo dobar i bilo bi realno za oekivati da bi ta kampanja zavrila uspjeno po Rimljane. To je trebala biti najvea operacija koju je rimska vojska ikada poduzela.108


Izgleda da je kampanja poela vrlo dobro i da su dvije vojske bile tek dan ili dva udaljene od dogovorenog sastanka kada je Tiberije iznenada primio vijest o izbijanju ustanka u Iliriku.

a) Faza I. CiljeviO Tiberijevoj prvoj reakciji ovisilo je mnogo toga. Naime, on tada nije mogao tono znati koliki je ustanak dobio zamah, ali jedno je bilo sigurno: ustanici su udaljeni deset dana hodnje od Italije, dok je najblia vojska vie nego dvostruko na toj udaljenosti. Kampanju na Markomane trebalo je smjesta otkazati. Na brzinu je uglavljen sporazum s kraljem Marobodom kojeg se on zaudo drao, a Saturninus je poslan natrag na granice Rajne kako bi pazio da ondanji narodi ostanu mirni i sprijei bilo kakvu pobunu u novim provincijama. Tiberije je s vojskom okrenuo hitno blokirati prolaze prema Italiji. August je poduzeo otre izvanredne mjere za prikupljanje dodatnih snaga koje bi obranile Italski poluotok. Oslobaani su robovi, pozivani senatori, vitezovi i veterani te prikupljani izvanredni porezi za opremanje tih ljudi. Takva vojska zasigurno nije mogla biti naroito efektivna, ali pod zapovjednitvom iskusnih asnika trebala je initi barijeru koju ustanici ne bi s lakoom mogli probiti. Budui da nisu dostupni izvori koji bi o ustanku govorili s pobunjenikog gledita, ne moe se tono utvrditi kako su se ustanici tako uspjeno organizirali. Kakva je bila hijerarhija zapovijedanja i koji su bili ciljevi ustanka. Moe se pretpostaviti da je krajnji cilj bio sloboda od tuinske vlasti. Budui da je rimska vojska bila najmonija na svijetu, pobunjenici ne bi imali anse u otvorenoj bici i to su dobro znali. Zato je borba nuno morala biti gerilska. Poueni iskustvima iz prolih sukoba, prije svega onih plemena Delmata, ustanici su vjerojatno predviali da e kad-tad nastupiti trenutak kada e njihova vojska dosei takav potencijal da bi legije mogli poraziti na bojnom polju prsa o prsa. No takvu priliku trebalo je izgraditi i oprezno ekati. Mnogi narodi koji su se protiv Rima pobunili svoj su poraz doivjeli upravo u trenutku kada su donijeli pogrenu procjenu, jer su se osjetili dovoljno monima da iz gerile uine prijelaz u konvencionalni sukob. Jedina ansa koju su imali jest unitavati manje odrede rimske vojske veom silom i pokuati proiriti ustanak na im vei teritorij. Rimska vojska ionako je bila prerastegnuta i teko bi mogla izai na kraj s mnotvom pobuna diljem carstva. Kada se takva prilika pojavi nisu je imali namjeru olako prokockati. ini da je upravo faktor mrnje prema Rimu ujedinio ili barem pomirio mnotvo plemena Ilirika.10 Mogue da je takvo to bilo planirano i desetljeima unaprijed. Gledano sa 2000 godina povijesnog odmaka, ini se kao da je bilo kakav ustanak od samoga poetka bio osuen na propast te da nikakva plemena nisu dorasla moi Rimskog Carstva. Teko da bi se itko pobunio ako ne postoji barem nekakva realna ansa za uspjeh, iako treba uzeti u obzir mogunost da su se digli iz oaja. Svaka akcija poinje na granici poznatoga i nepoznatoga. Rezultat je uvijek neizvjestan te10

Nisu sva pristala uz pobunu, plemena poput Liburna ili Skordiska tradicionalni su saveznici Rima. 109

Polemos 12 (2009.) 1: 105-122, ISSN 1331-5595

je za prvi korak potrebno mnogo mudrosti i hrabrosti. Pravu priliku trebalo je dugo ekati, ali ona je stigla. Uhvatili su Rim na krivoj nozi. Posljednja stvar koju si je August 6. godine mogao priutiti bilo je izbijanje tako velikog ustanka u Iliriku. Najvanija stvar koju su sada Rimljani morali uiniti jest sprijeiti da se ustanak proiri. Treba imati na umu da su oni svoje Carstvo drali u pokornosti vojnom silom. Mnogi narodi su bili nezadovoljni njihovom vlau i samo su ekali ovakav trenutak. Iako je 6. godine najbre prijevozno sredstvo bio konj, vijesti su ipak brzo putovale. Nee proi dugo dok itavo Carstvo ne sazna za pobunu. Informacije su se irile usmeno i to putem cesta. Ljudi su putovali pjeice ili kolima te bi se sreli na cesti i razmijenili novosti. Tu je esto bilo i dezinformacija11, ali je injenica da bi se pobuna u Iliriku i otkazivanje tako velike kampanje na sjeveru teko mogli sakriti. Pobunilo se oko 800 000 ljudi, 200 000 naoruanih i obuenih pjeaka sa 9000 konjanika12 (Vell. Pater. II, 110). Bile ove brojke tone ili ne, vano je da se velik broj ljudi i teritorija odjednom naao izvan rimske vlasti. Njihovi zapovjednici bili su sposobni vojskovoe i energini organizatori. Mnogi ustanici imali su neke elemente osnovne naobrazbe, a to je vanije, poznavali su ustroj rimske vojske. Ranije generacije protiv nje su se borile, a neki od pobunjenih su u njoj i sluili. Takva masa ljudi mogla bi se nazvati vojskom i bila je sposobna ostvariti svoje ciljeve no velikom vojskom teko je uinkovito zapovijedati. Naroito ako se ona sastoji od ljudi koji najee ne govore istim jezikom i meu kojima vladaju neke stare netrpeljivosti. Vojska ustanika se podijelila na tri dijela: prva je poela harati po Makedoniji13, druga je za svoj cilj imala zauzee Rima, dok je trea ostala uvati kuu. Rimljani su ostali posve zateeni organizacijom ustanka, nitko nije oekivao brzinu kojom su pobunjenici krenuli u ostvarenje svojih ciljeva. Tiberije je svoje poteze morao vui brzo, ali i vrlo oprezno. Ovo je bila najozbiljnija prijetnja. Prostor otprilike veliine bive Jugoslavije nije bio pod rimskom kontrolom. Na tom prostoru Rim je imao nekoliko svojih uporita, strateki izvanredno rasporeenih. Ipak su oni bili majstori za to. Ako je guenje ustanka imalo neku ansu te toke moralo se zadrati u rimskim rukama. To su znali i ostali rimski zapovjednici, ali i ustaniki voe. Gotovo je nevjerojatno kako su se rimski zapovjednici izvrsno snali u prvim danima pobune. Naime, komunikacija izmeu njih bila je prekinuta, a opet je svatko znao to mu je initi. To mnogo govori o tome koliko je vano bilo postavljati sposobne ljude da zapovijedaju provincijama i legijama. Na vijesti o ustanku Aulus Caecina, legat u Meziji14, smjesta je krenuo s vojskom koja mu je11

12

13 14

Informacijsko ratovanje nije neka novost, iako je svoj puni potencijal poelo ostvarivati razvojem masmedija. Svakako s oprezom treba pohvaliti Velejeva izvjea o snazi neprijatelja, iako drim da prema njemu ne treba biti suvie strog. On se u Batonovu ustanku borio u funkciji vojskovoe i kao takav najvjerojatnije je dao realnu vojnu procjenu. Najvea je teta to je, ironijom sudbine, nesretni Velej stradao kao rtva paranoje Tiberija, svog biveg zapovjednika kojemu se divio. Svjetlo dana nikada nije ugledalo njegovo djelo u kojem bi se opirnije posvetio zbivanjima 6. 9. godine. Ondanja provincija Makedonija, nije poznato tono gdje su se ti napadi dogodili. Prostor dananje Bugarske.

110


bila na raspolaganju prema Sirmiumu,15 jednoj od tih kljunih toaka na sada ve neprijateljskom teritoriju. I doista, tamo je stigao u posljednji as da bi uz velike gubitke porazio Batona, vou plemena Breuka. No morao se opet urno vratiti jer su u njegovu odsustvu susjedna plemena Sarmaana i Daana16 preko Dunava, poela napadati Meziju (Dio LV, 29). On je pred sobom imao zadatak skupiti im je mogue vie vojske s istoka. Rim je tamo drao dosta plemena u saveznikom odnosu i sada je doao red na naplatu. S druge strane Tiberije je urno poslao Valeriusa Messallinusa, upravitelja Dalmacije i Panonije koji je bio s njim na kampanji u Germaniji, ispred sebe da zatiti Sisciu,17 kao najvaniju rimsku odskonu toku za guenje pobune. Drugi Baton, onaj dalmatinski, iako je bio ranjen prilikom neuspjenog napada na Salonu18, krenuo je s vojskom ususret Messallinusu i pokazao se nadmoniji u otvorenoj bici, ali ga je Rimljanin kasnije uhvatio u zasjedi. To pokazuje kako su prvi najvaniji ciljevi obaju strana bili zauzee, odnosno obrana tih kljunih toaka. Rimski zapovjednici to su prepoznali kao apsolutni prioritet i u tome su bili uspjeniji. Tako da, iako su pobunjenici 6. godine kontrolirali najvei dio teritorija, Rim je u svom posjedu imao Sirmium, Sisciu, Salonu i jo neka podruja pod kontrolom saveznikih naroda. Pitanje Burnuma19 neto je sloenije, ali izgleda da je i on bio u rimskim rukama. Te toke nisu bile posve odsjeene, Sisciju i Sirmium povezivala je rijeka Sava, a do Burnuma se moglo morem i onda kopnom preko teritorija plemena Liburna. Tiberije je uspjeno blokirao pravce preko kojih bi ustanici mogli upasti u Italiju, a legati Severus i Messallinus su zatitili rimske vojne baze na neprijateljskom teritoriju. Iako se situacija inila loom za Rimljane, uspjeli su zadrati ustanak da se ne proiri na mnogo vee podruje od provincija odakle je pobuna krenula. Ustanici su dodue krenuli pljakati sve to im je bilo dostupno, ali nisu uspjeli ostvariti zadane ciljeve u poetnoj fazi pobune.

b) Faza II. potpora narodaGerilsko ratovanje je odraz unutarnjih ekonomskih i socijalnih antagonizama. U sluaju Delmata najvei dio gerilske aktivnosti bio je nadahnut rodoljubnim osjeajima.20 Obino ustanci izbijaju nakon nekog manjeg incidenta koji je fitilj to pali eksploziju mrnje poput bureta baruta. Taj dogaaj u ovom sluaju bilo je odbijanje15 16 17 18 19

20

Dananja Srijemska Mitrovica. Na podruju dananje Rumunjske. Sisak. Solin. Ivoevci na rijeci Krki. Izvori nam donose nejasne podatke o tome to je to tono XX. legija pod zapovjednitvom Messallinusa uinila da je dobila poasni naziv Valeria Victrix. Mogue je da je pola legije bilo na kampanji u Germaniji, a druga polovica u Burnumu. Tamo se uspjeno oduprla opsadi nadmonijeg neprijatelja (brojka se kree oko 20 000 boraca). S druge strane, mogue je da je Messallinus urno krenuo iz Germanije sa samo pola legije, bez teke opreme koja bi ga usporavala i probio neprijateljsku blokadu kako bi zatitio Sisciju. Ljubav prema svojoj zemlji i svome plemenu. Autor smatra potrebnim ovo objasniti jer postoje povjesniari koji smatraju da pojam nacionalnog ne postoji prije 19. stoljea. 111

Polemos 12 (2009.) 1: 105-122, ISSN 1331-5595

delmatskih kohorti da sudjeluju u rimskoj kampanji protiv Germana. Takoer, rimski nameti koji su uslijedili nakon poraza 34. pr. Kr., bili su preteki za stanovnitvo. Tiberije je nakon sloma pobune pitao Batona (dalmatinskog) zato su se pobunili. Poznat je njegov odgovor: Vi Rimljani ste krivi za ovo, za uvare svojih stada niste poslali pastire ili pse, nego vukove (Dio LVI, 16). Lojalnost stanovnitva morali su osigurati eliminiranjem prorimskih elemenata, zato su u prvim danima pobune masakrirani rimski trgovci, vojnici na udaljenim pozicijama i openito svi koji bi se mogli kolebati kojoj e se strani prikloniti. Osim toga, vrlo je bitno dati seljacima oruje kojim e se braniti i voditi brigu o njihovim materijalnim interesima napadi na strane naseljenike i davanje pomoi starima i potrebitima. Bez ope podrke naroda ustanak nema izgleda: izvjetavanje o neprijateljskim pokretima, odbijanje davanja hrane, sklonita i oruane pomoi neprijateljskim snagama. Upravo irina do koje gerilska snaga provodi te dvije politike, vojnu i drutveno-politiku, odluuje o njezinim ansama za eventualni uspjeh (Guevara, 1997.). Iako je ustanak poprimio iroke razmjere, najradikalniji faktor ustanka, poput zelota u Izraelu, bili su Delmati. Oni su uspjeno ratovali protiv Rimljana vie od stotinu godina, ali doivjeli su poraz kada su se odluili na obranu Promone (BiliDujmui, 2003.). Sve dok snage otpora nisu postigle na odreenom mjestu izjednaenje snaga ili nadmo, strahovito je opasno upustiti se u upornu obranu uporita,21 bez obzira na to koliko ta uporita imala psiholoku vanost za cjelokupni narod, jer e u dugotrajnoj borbi nadmona rimska oprema, disciplina i pozadina sigurno nadvladati. Jednom kad je Promona pala, Delmatima je bilo nesmotreno rtvovati preostale borce u ispraznoj obrani odreenih uporita. Mogue je da nisu imali drugog izbora. Bez obzira na to koliko ta obrana junaka bila, sve to se iz nje realno moglo oekivati, bila je konana likvidacija boraca. Delmati koji su se digli protiv Rimljana 6. - 9. godine, vjerojatno su bili toga svjesni. Vrlo je bitna i njihova drutvena pozadina. Oni pripadaju ratnikom drutvu i za njih kao takve poraz je neprihvatljiv. Na kraju su se predali i to tek kada su gotovo svi pobijeni. U ovoj fazi gerilske borbe ustanici su odnijeli pobjedu, osigurali su iroku podrku naroda protiv strane dominacije. Na taj nain pridobili su srca i umove lokalnog stanovnitva za ciljeve svoje pobune.22

21 22

Nema pouzdanih podataka koja su to. Ovo je iznimno vana faza gerilske borbe, naime amerike i sovjetske postrojbe vodile su dva protugerilska rata u drugoj polovici XX. stoljea, koje su izgubili upravo zato to su pobunjenici imali podrku naroda.

112


c) Faza III. izgradnja oruanih snagaRimljani su Ilirik osvojili vojskom i tu druge vojske osim njihove nije smjelo biti. Pa ipak ona se u samo koji dan gotovo ni iz ega pojavila. Kako? Jedan je od osnovnih preduvjeta za gerilce izgradnja vlastite oruane sile. Osnovicu te vojske inili su ljudi koji su unovaeni za borbu u rimskim pomonim postrojbama.23 Uz njih tu su za rat sposobni mladii i djevojke koji su ve ranije potajno dobili osnovno vojno obrazovanje. Njih se naorualo opremom koja se uvala skrivenom ili ukradenom od okupatora. Mi ne znamo koliko su dobro bili naoruani borci plemena to su ustala. Neke osnovne stvari morali su imati. Ratnik naoruan maem i sulicama, zatien oklopom i titom moe se smatrati osposobljenim za borbu prsa o prsa s legionarima. Borci bez zatite sluili su se prakom ili strijelama kao arkari iz zasjede za uznemiravanje rimskih kolona na maru.24 Oruje su mogli i sami proizvoditi, ali vjerojatno su ga imali mnogo sakrivenog po planinama i umama. Mogli su ga i nabaviti na crnom tritu.25 Vrlo vaan faktor bio je onaj ekonomski, ljudi koji su se borili protiv Rima, eljeli su osvetu i eljeli su plijen. Mnogima od njih bilo je vanije haraiti i pljakati po Makedoniji i rimskim posjedima nego juriati na dobro branjena rimska uporita. Voe ustanika morali su im to do neke mjere tolerirati, jer nisu raspolagali dovoljnim sredstvima za plaanje vojske. Rimski legionari mogli su biti sigurni u to da e njihov trud biti nagraen. August je nedavno zavrio opsene reforme za isplatu vojnih plaa. Rimski legionari (rimski graani) imali su financijsku i pravnu zatitu od rimske drave (Le Bohec, 1994.). Njihov posao bio je da budu dobri vojnici, a drava e se pobrinuti za ostalo. Nakon to su se dvojica Batona ujedinila u zajednikoj borbi protiv okupatora, ustanici su dobili svoju oruanu silu. Vojska pobunjenika bila je sposobna ne samo uznemiriti rimsku vlast, nego je gotovo potpuno unititi i uspostaviti inicijalnu kontrolu nad prostorom. Ali bio je to div na staklenim nogama i voe pobunjenika su to znali. S druge strane, Rim je ve posjedovao vojsku koja je imala sve elemente supersile. Njihova vojska bila je u poetku u loijoj stratekoj situaciji, ali kada ustanici to nisu iskoristili, konani obraun mogao je poeti. Rimljani su bili takav tip ljudi koji teko oprata, drugim rijeima, ovu pobunu ta vojska rijeit e do kraja.

23

24

25

Njihova oprema najvjerojatnije je bila onakva s kakvom su se oni inae navikli boriti, uz neke rimske izmjene. Praka je iznimno oruje. Vrlo je jednostavna za izradu, pouzdana i djelotvorna. Snano psiholoko sredstvo uznemiravanja. Njome se mogu sluiti ene i djeca, domet projektila moe biti i 250 metara, ovisno o modelu. Autor je proveo tri sezone iskapajui na arheolokom lokalitetu Burnuma. Na temelju brojnih nalaza, poput keramike i stakla iz Galije, sjeverne Italije ili egipta, stjee se dojam da je u to vrijeme trgovina bila toliko razvijena, da je bilo koji proizvod mogao pronai svoje kupce u bilo kojem dijelu poznatoga svijeta. Naravno ako je postojala potreba za njime. Ukoliko pretpostavimo da su ustanici trebali naoruanje, a Rimljani kontrolirali veinu manufaktura, ono im je moglo biti tajno proizvedeno i dovezeno od strane trgovaca koji su se takvim poslom ilegalno bavili. 113

Polemos 12 (2009.) 1: 105-122, ISSN 1331-5595

d) Faza IV. rat iscrpljivanjemPobunjenici su svojom vojskom mogli poraziti i nekoliko rimskih legija, ali nikako udruenu vojsku kakvu je Tiberije okupio u Sisciji.26 S druge strane, vojska koju su Aulus Caecina i Marcus Plautius Silvanus27 doveli u pomo s istoka, inila se kao izvrstan plijen. Pet legija28 s pomonim postrojbama praenih velikom konjicom Rhoemetalcesa, kralja Trakije.29 Nju je udruena vojska obaju Batona uhvatila u zasjedu u movarama dananje rijeke Vuke, razbila savezniku konjicu, okruila i umalo potpuno unitila, da nije bilo discipline legionara. Nakon to su u prvim trenucima pali prefekti kohorti, tribuni i dosta centuriona, a prefekt logora ostao odsjeen od veine trupa, vojnici su se organizirali sami. Hrabrei jedni druge, svaka contubernija30 ostala je vrsta i iz situacije koja je mirisala na katastrofu odnijela sjajnu pobjedu (Vell. II, 112). To je psihologija postrojbi. Svaki vojnik kada ue u profesionalno sluenje vojske prolazi kroz svojevrsnu inicijaciju u svoju postrojbu. Nakon zavretka obuke on smatra, da je pripadnik najbolje contubernije, najbolje centurije, najbolje kohorte, najbolje legije u najboljoj vojsci svijeta. Odavno je poznato da se vojnici u tekim situacijama ne bore za nekakve ideale ili politike slogane, ve najee ostaju hrabri jedni zbog drugih.31 Nitko ne eli biti prva kukavica koja je pobjegla i na taj nain okaljala ugled postrojbe. I to je najvanije, nitko ne eli ostaviti suborce u nevolji. Borbeni duh, dodue, najee poinje patriotizmom, nastavlja se disciplinom, ali najvanije je od svega tzv. bratstvo po oruju. Vojnik koji je ranjen esto se najvie brine o tome kako e postrojba nai zamjenu za njega. Strah da e se neto loe dogoditi suborcima jai je od straha pogibije, kazne oficira ili pohlepe za plijenom. Toga dana vojnike nije uhvatila panika jer su imali povjerenja u svoju opremu, svoju obuku i najvanije jedni u druge. Pobunjenici nisu iskoristili priliku da unite veliku vojsku Rimljana u naizgled bezizlaznoj situaciji.26

27 28

29 30

31

Te zime u Sisciji se nala golema vojska od 10 legija, 70 kohorti auxillia, 14 trupa konjice, vie od 10 000 veterana i mnogi dobrovoljci (Vell. II, 110). Izgleda da je to bila Augustova ideja skupiti tako veliku vojsku kako bi se zastraili pobunjenici. Tiberije je kao iskusan vojskovoa znao da je tako velikom vojskom gotovo nemogue upravljati, te je nakon par dana borce koji su mu doli upomo poslao natrag. Ne zna se gdje tono natrag. Ako se radi o vojsci koja je dola s istoka i preivjela zasjedu u movarama Vuke, onda ju je svojim legijama otpratio natrag prema Sirmiumu. Siscija je zbog svog izvanrednog stratekog poloaja, bila baza za poetak operacije guenja pobune. Bivi konzul, u vrijeme ustanka prokonzul Azije. Pretpostavka je da se radilo o IIII Scytica, V Macedonica, VII Claudia*, XI Claudia*, VI Ferrata ili III Augusta. Nije mogue tono odrediti koje su legije povuene s poloaja na istoku da slome pobunu. Mogue je da su neke od njih djelovale u polovinom sastavu i da je meu njima bilo postrojbi iz nekih legija koje ovdje nisu navedene. Ono to je sigurno jest da je s njima ilo mnogo postrojbi saveznika. Priblino dananja istona Bugarska. Osnovna taktika jednica rimske vojske, sastoji se od osam ljudi koji su uvijek zajedno i dijele sve. Oni su predvoeni vojnikom koji se istie po svojim sposobnostima (munifex). Ukoliko se munifex pokae dovoljno dobrim on biva uvrten u klasu immunes vojnici koji su specijalisti za odreene zadatke (artiljerija, vojna policija, instruktori ili lovci). Kao takav ima neto veu plau i za razliku od ostalih ne mora sudjelovati u inenjerijskim radovima legije (mostovi, logori, ceste, vodovodi...) Dakako i zbog vlastite sigurnosti, obavljajui svoju dunost.

114


Rat iscrpljivanjem32 najgori je od svih vrsta inae groznog rata. Nije to munjevit rat gdje zauzeem jednog ili nekoliko neprijateljskih uporita, eliminiranjem jednog ili vie neprijateljskih voa, kampanja sretno zavrava. Ovo je skup, bespotedan i brutalan rat koji ima za cilj to je mogue vie iscrpiti suprotnu stranu. Budui da su se pobunjenici odluili za gerilu, jedini uinkoviti nain koji je Tiberije imao na raspolaganju bio je da uniti njihovu vojsku, ubije ili zarobi to vie njihovih boraca i uniti narode koji im pruaju potporu. Njegov prvi uspjean korak bio je da ne dopusti irenje ustanka, a zatim je gerilcima odsjekao zalihe hrane i vode. Vrhovni zapovjednik moe se uhvatiti ukotac s gerilom samo ako je u mogunosti da vlastite snage podijeli na manje dijelove i krene na suavanje manevarskog prostora gerile. Plemena predvoena Batonom (panonskim) predala su se nakon prve godine. Rimljani su iskoristili nejedinstvo i kolebljivost nekih frakcija meu ustanikom vojskom. ini se da vrhovnu vlast nad plemenom Breuka nije imao Baton (panonski) ve Pinnes, kojega je izigrao i dogovorio mirovne uvjete s Rimom. Baton (dalmatinski) taj je in smatrao izdajom te je Batona (panonskog) ubio. Uspio je potaknuti njegovu vojsku na jo jedan napad na Sirmijum, ali Silvanus ga je uspjeno obranio (Dio LV, 34). Kada je to propalo vie se nije moglo raunati na ozbiljnu pobunu u Panoniji. Kad su se 3. kolovoza 8. godine Panonci predali, Silvanus je uspostavio kontrolu nad nizinom rijeke Save (Wilkes, 1995). Neke manje skupine pobunjenika jo su dugo nakon predaje ostalih nastavile borbu sakrivajui se po umama i brdima, ali Baton (dalmatinski) shvatio je da pobuna ima stvarnu snagu jo samo u Dalmaciji.33 Jo se uvijek nadao da e Rim napasti neprijateljska plemena s vie strana. U svakom sluaju, predaja se ni njemu, a ni njegovim ratnicima, nije inila kao prihvatljiva opcija. No nisu samo ustanici imali nejedinstveno vodstvo. Iako je Tiberije majstorski priveo kraju prvu i najopasniju godinu pobune, August je bio previe sumnjiav zato to sve skupa tako dugo traje. Smatrao je da Tiberije uiva u predvoenju tako velike vojske i doivio ga je kao prijetnju svojoj vlasti. Pozvao ga je natrag u Rim, a guenje pobune prepustio drugima. Marko Lepid34 preuzeo je zapovjednitvo nad vojskom u Sisciji, M. Plautius Silvanus u Sirmijumu, a vrhovno zapovjednitvo pripalo je Germaniku u Dalmaciji.35 Mlad i neiskusan, carev roak nije mnogo napravio. Tiberijev nain slamanja pobune bio je skup i dugotrajan, ali ispravan. On se ubrzo osobno pridruio Germaniku i krenuo zavriti krvavi posao. Krajnji ishod je dodue sada ve svima bio poznat, ali najbrutalniji sukobi tek e uslijediti. Pobunjenici u Dalmaciji s pravom se nisu eljeli predati. Oni su takorei ispunjavali sve uvjete za uspjenu gerilsku borbu. Posjedovali su fanatinu volju za oprijeti se neprijatelju. Priroda terena bila je savrena za gerilsku borbu: planine, klisure, nedostatak vode i hrane te ekstremne klimatske promjene.36 Njihovi zapovjednici32 33 34 35 36

engl. attrition. Provincija Dalmacija. Konzul 6. godine. Najvjerojatnije Burnum. Podruje Like, Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine izloeno je naglim promjenama vremenskih uvjeta. Primjerice, kada zapue bura vrijeme se iz toplog sunanog dana moe pretvoriti u hladnu oluju. To sigurno utjee na zdravlje i raspoloenje trupa. 115

Polemos 12 (2009.) 1: 105-122, ISSN 1331-5595

maksimalno su to iskoristili tako da su pametnim manevrima uvali svoju ivu silu i udarali na neprijatelja kada je najranjiviji, iscrpljujui njegovo ljudstvo i zalihe. Zbog lakoe svoje opreme mogli su to initi mnogo bre od Rimljana (Dio LV, 29). A njihov oblik drutvene organizacije bio je takav da oni ne bi bili fatalno pogoeni jednim razornim upadom u svoju zemlju, ve bi se pregrupirali i nastavili borbu. Defenzivna gerilska taktika ukljuuje neprestano uznemiravanje neprijateljskih snaga. Nikad se s Rimljanima ne treba upustiti u otvorenu borbu, ve treba danju i nou uznemiravati njihove snage. Cilj je im vie ih uvui u zemlju, jer svako napredovanje razvlai njihove opskrbne linije do nesnoljivih razmjera. Treba unititi zdence, izvore i panjake i sve to bi moglo posluiti neprijatelju. Legije su izvrsno uvjebane za napade na otvorenome i svladavanje protivnika u borbi prsa o prsa, no nisu bile dorasle veranju po brdima i neprestanim brzim napadima i povlaenjima lukavih brana. Nije lako biti na vjetru i kii, u beskrajnim marevima, bez zaklona i vatre. Borbe ne jenjavaju ni po noi. Svaki ovjek koji je bio u ratu zna da se mora pomiriti s pomilju kako mu je taj dan moda posljednji. Kada jednom borba pone ona moe trajati etiri sata, ali e se vojniku initi kao deset minuta. S druge strane, zbog konstantnog straha svaki je dan dugaak kao godina. Veliki problem bila je logistika. Budui da su izvori ogranieni, Rimljanima se moe uskratiti voda. Legionari su zbog veih fizikih napora jeli puno vie nego dananji vojnici i to najvie mesa. Ono je lako kvarljivo tako da ga se moralo uvijek svjee nabavljati. Divlja su mogli loviti usput ili je oteti od lokalnog stanovnitva, ali to nikako nije moglo biti dovoljno za dnevne potrebe. Jedini nain bila je opskrba iz pozadine, to je upravo prilika kakvu pobunjenici ekaju. Ako krenu na hodnju na zgodnom mjestu, pobunjenici im napadnu linije opskrbe, pa dok se Rimljani snau i razviju borbenu formaciju, oni se brzo razbjee tako da ih se vie ne moe nai.37 Kada se na nekom mjestu ulogore izvri se iznenadni prepad na logor. Pri opsadi nekog uporita pobunjenika vojska se odmah pojavi i opkoli Rimljane dovodei ih u krajnje teak poloaj zbog oskudice. Sigurno je da ovaj tip posve defenzivnog gerilskog rata moe biti uspjean samo ako branitelji nemaju to izgubiti, to se tie zemlje ili sigurnosti, jer su neprekidno u pokretu i ukoliko napadau nedostaju rjeenje i pozadinska mogunost da nastavi gonjenje. To s Rimljanima nije bio sluaj. U povijesti gerilskih sukoba pokazalo se kao gotovo nemogue da konvencionalna vojska iz njih izie kao pobjednik. To je tono samo ako se ta vojska takvom obliku rata ozbiljno ne posveti. Vjeta rimska diplomacija uspjeno je omoguila stvaranje uvjeta da se rimska vojska, na elu s buduim carem Tiberijem, ozbiljno posveti ovom problemu. Oni su na pobunjenike krenuli sa snanom vojskom. Gerila je ustvari mali rat, sukob niskog intenziteta koji za cilj ima konstantno uznemiravati neprijatelja i njegovu produenu prisutnost u svojoj zemlji uiniti preskupom tako da on na kraju ode kui. Tiberije je znao da on kao napada moe izdrati takav rat, kad-tad e okruiti svog neprijatelja, izmoriti ga glau i naposljetku37

Takvi prepadi uistinu su morali biti munjeviti jer legionarima ne treba dugo dok razviju borbenu formaciju. Primjerice, testudo (kornjaa) formaciju od sloenih titova iza kojih su legionari sa svih strana zatieni od neprijatelja, izvjebana postrojba moe sloiti u samo nekoliko sekundi.

116


poraziti u otvorenoj bici. Izgradnjom utvrda na odgovarajuim tokama poeo je stiskati obru oko neprijatelja. Gdje god gerilci krenu naii e na dio rimske vojske sprijeda, bono i straga. Ako se snage podijele na manje samostalne jedinice, one mogu prodrijeti duboko u neprijateljski teritorij te stalno drati gerilce u pokretu, ne dajui im vremena da se stanu reorganizirati ili popuniti redove. Treba neprekidno upadati s vojskom i paliti sela te porobljavati stanovnitvo. Upotreba utvrda za blokiranje pravaca odstupanja i produenje sezone ratovanja oduzeli su pobunjenicima mogunost odluivanja. Na taj nain Rimljani su doveli svoje neprijatelje u strateku i taktiku defenzivu liavajui ih inicijative i tako im jasno dali do znanja da je konaan poraz i smrt samo pitanje vremena. U ratu protiv gerilaca jako je teko drati vojsku mirnom. Vojska je u krajnjoj liniji organizirana masa ljudi. Tiberije je bio prije svega vrhunski komunikator s takvom masom. S njima je dijelio i dobro i zlo. Nije nametao surovu disciplinu ve je tolerirao manje propuste. Spavao je na zemlji kao i ostali legionari. Jeo zajedno s njima, a za objedom nije leao ve sjedio. Jahao je na konju to je isto bilo manje uobiajeno. Njegovi osobni lijenici, kupka, kuhinja i osoblje bili su na raspolaganju svakom vojniku. Pokuavao je slobodne trenutke provoditi upoznajui se s legionarima. Na kraju je postigao to da nije vojska vodila njega ve on nju (Vell. II, 114). Vojnici su se borili za to da svog zapovjednika uine sretnim. elei udovoljiti Tiberiju, odluno su podnosili frustraciju rata niskog intenziteta. Komunikacijom je obinim vojnicima identificirao svoje osobno zadovoljstvo s ciljevima kampanje.

e) Faza V. prijelaz iz gerilskog u otvoreni sukobU svakom ratu postoji jedan prijelomni trenutak nakon kojega postane izvjesno koja e strana na kraju izii kao pobjednik. Kada se gerilci odlue na otvoreni sukob s okupatorovom konvencionalnom vojskom, to obino znai da osjeaju kako je njihova snaga narasla tako velika da je mogu poraziti. Rat niskog intenziteta postaje pravi rat. Pobunjenici predvoeni Batonom ovu fazu nisu uspjeli dostii. Njihova vojska nije postala dovoljno snana da se upusti u borbu s Rimljanima na otvorenom polju u velikoj bici. Tiberije je svojim potezima u prvoj godini ustanka to sasjekao u korijenu. Nadali su se da e se diljem Carstva dogoditi pobune i upadi neprijatelja Rima. Da e boravak legija u njihovoj zemlji postati preskup i da e na kraju one otii. To se nije dogodilo. Gadno su se prevarili. Rim je u svojoj povijesti upravo zato tako brutalno obraunavao s raznim ustancima, da pokae tko je tu gazda. Njihov najvei strah bio je scenarij u kojemu moraju ratovati na vie strana i ovu pobunu shvatili su vrlo ozbiljno. Moda bi se sve drugaije zavrilo da su ustanici uspjeli u ostvarenju svojih ciljeva odmah na poetku pobune, ali mi to ne moemo znati.

f) Faza VI. preuzimanje kontroleNakon to poraze okupatora, gerilci kreu u konani napad kako bi preuzeli potpunu kontrolu nad svojim teritorijem. Zauzeem posljednjih neprijateljskih uporita gerilski rat postie svoj cilj. No 9. godine nisu gerilci bili ti koji su trebali istjerati okupatora117

Polemos 12 (2009.) 1: 105-122, ISSN 1331-5595

iz njegovih posljednjih uporita. Upravo obrnuto. Posljednja godina sukoba bila je samo odgaanje neizbjenoga. Legije su se rasporedile u vrst obru oko ustanikog podruja, svakodnevno im smanjujui manevarski prostor. Marko Lepid je s legijama iz Siscije probio put do Tiberija i Germanika u Dalmaciji. Pred njima se pojavio nakrcan plijenom to ga je oteo, usput devastirajui krajeve kroz koje je prolazio. Za to je u rimskom stilu nagraen trijumfom. Pobunjenici su snano predosjeali da im je kraj blizu, no nisu se imali namjeru predati. Na svojoj zemlji u kojoj su roeni i pred svojim ljudima s kojima su odrasli nisu mogli samo tako prepustiti ih gnjevu pobjednika. Imali su moralnu obvezu otii s maem u ruci, jer su kao ratnici u ratnikom drutvu oni nositelji i zatitnici pravnoga i drutvenoga poretka. Bilo im je neprihvatljivo moliti neprijatelja mir nakon kojega e njihove obitelji i oni sami zavriti u ropstvu. Vie nisu imali prostora za manevar i iznenadne napade na Rimljane. Sada je cilj bio u obrani svojih posljednjih uporita pokuati pobiti im je mogue vie neprijateljskih vojnika i moda im nanijeti poraz u nekoj od tih opsada. Njihove utvrde u planinama bile su posve nepristupane i pravi pothvat ak i za rimske inenjerce. Legionari su se, da bi doli gore, morali podijeliti na manje skupine koje e kozjim stazama iza titova pokuati probiti put. Rimski legionari su bili vrhunski maevaoci, ali njihova borba nije bila nita spektakularno. Poredani jedan do drugog najprije bi bacili pillum38, a zatim sakriveni iza velikih titova koraali prema neprijatelju branei se i na priliku ubadajui. Njihov ma (gladius) bio je kratak i nije tu bilo previe mahanja orujem. Svaki vojnik svoju obuku poinje uenjem kako se boriti bez oruja i kako razoruati protivnika. Borba je u ovim situacijama bila test fizike snage, lukavosti i umijea rukovanja orujem. Delmatski ratnici mogli su takve manje grupe nadjaati i ubiti. No Rimljani su prije svega vrlo uporni, nisu odustajali i na kraju bi u svakoj takvoj opsadi odnijeli pobjedu. Poznato je da su se teke borbe vodile za uporita Splonum, Raetinium i Seretium.39 Pobunjenici su ipak uspjeli uiniti dosta tete Rimu. Osim to su pobili mnogo legionara, rastegli legije i tako potaknuli rimske neprijatelje na razmiljanje, uzrokovali su glad u Italiji. Guenje ustanka postalo je previe skupo, August i vojnici bivali su odve nervozni. Kao takvi bili su spremni im prije zavriti rat ak i pod cijenu velikih rtava. Silvanus, Lepid i Tiberije krenuli su u potjeru za Batonom (dalmatinskim), srcem i duom pobune. Naposljetku su ga stjerali u Andetrium40 (Dio LVI, 11). Tiberije se naao u vrlo opasnoj situaciji, jer je Baton uspjeno napadao njegovu logistiku tijekom opsade i zamalo izvojevao pobjedu u toj bici. No bilo mu je posve jasno da daljnja borba nema smisla i da je38

39

40

Vrsta vrlo razorne sulice, pitanje je koliko je ovo oruje moglo doi do izraaja u ovakvoj, planinskoj borbi Nije poznato gdje se nalaze ostaci ovih utvrda. Kako nam donosi isti izvor, branitelji Raetiniuma na prevaru su pobili mnogo Rimljana, povukli su se u akropolu, a podmetnuli poar u ostatku uporita. Legionari su ne znajui za to uletili u utvrdu i odjednom se nali okrueni vatrom sa svih strana. Ginuli su od vatre i projektila odozgo, a uspjela se spasiti tek nekolicina i to tako da je od trupala poginulih nainila most za prijelaz preko vatrenog obrua. Branitelji su, nakon to se vatra proirila na itavu utvrdu, pobjegli podzemnim prolazima. Dananji Gornji Mu u Dalmatinskoj zagori.

118


doao trenutak kada treba pokuati spasiti to se spasiti dade. Tiberiju je urno bio potreban mir, a Batonu sigurnost za svoje ljude. Uglavili su mir i Baton se predao.41 Do kraja ivota ivio je mirnim ivotom u lijepoj kui u Ravenni kao politiki zatvorenik. Za Rimljane bio je potovanja vrijedan protivnik. U utvrdi je ostala skupina branitelja koja se nikako nije eljela predati, oni su nakon estoke borbe poraeni, i poklani u umama dok su bjeali. Posljednji preivjeli pobunjenici i stanovnitvo u zbjegu pred neprijateljem sklonili su se u legendarnu Ardubu.42 Nakon to je Germanik spalio i unitio tu posljednju utvrdu, pobuna je zavrena. Gravissimum omnium externorum bellorum post Punica bio je okonan u rimsku korist. Pametnim potezima, nevjerojatnom upornou i trezvenou svojih zapovjednika, rimska je vojska u tri godine fiziki slomila najvei gerilski rat u poznatoj povijesti.43 Ovu posljednju fazu gerilske borbe Rimljani su zavrili do kraja i preuzeli kontrolu nad itavim teritorijem.

2. STRATeKA SITUACIJA RIMA 10. GODINeLegije koje su sudjelovale u guenju ustanka bile su neupotrebljive barem jo koju godinu. Ljudi su bili mrtvi, ranjeni i umorni od rata.44 August se sada morao posvetiti ponovnoj izgradnji strateke pozicije kakvu je carstvo imalo tri godine prije. No iako se to moda tako inilo, neprijatelji Rima nisu posve mirovali u ovome razdoblju. Potajno i marljivo, poput malih pelica, kovali su zavjeru koja e oznaiti poetak kraja najmonijeg carstva u povijesti. Tek to se Tiberije vratio u Italiju, iz Germanije su stigle gadne vijesti.41

42

43

44

Tiberiju je poslao svoga sina Sceuasa zatraiti mir. Nakon to je Rimljanin dao jamstva, po noi se pojavio pred njim i pognuo glavu da ga pogube kao vou pobune. U tim trenucima ponaao se dostojanstveno i nije nita traio za sebe ve samo sigurnost za svoje ljude. itav ustanak prozvan je njegovim imenom Bellum Batonianum. Nije poznato gdje se nalazila, Cassius Dio daje nam neki opis terena, ali nedovoljan za konkretnu lokaciju. Mogue je da se radi o mjestu Vranduk na rijeci Bosni, dok neki autori poput D. Perie smatraju da je rije o gradini u Puljanima (opina Promina) na rijeci Krki. Osobno dijelim miljenje J. Zaninovia i smatram kako Puljani ipak nisu dobar izbor za lokaciju Ardube zbog velike strateke izloenosti. No dok se arheologijom tono ne utvrdi gdje je bila Arduba, to ostaje temom nagaanja. Tamo se dogodilo neto naizgled bizarno. Kada je postalo izvjesno da e Germanik osvojiti utvrdu, branitelji iz plemena Dezijata, umorni od borbe, eljeli su se predati. Tome su se suprotstavili delmatski borci koji su k njima prebjegli i podrale su ih dezijatske ene nazivajui ih kukavicama. ene s djecom i ratnici skoili su u rijeku ispod ili vatru koja je preuzela utvrdu i ivi izgorjeli kako bi izbjegli poraz i ropstvo (podatke donosi izvor). Iako su i prije i nakon ovog voeni gerilski ratovi, izgleda da nijedan nije zahvatio toliko velik prostor i toliko mnogo angairanog ljudstva. No zbog opreza kojeg moramo imati prilikom prouavanja izvora ostavit emo otvorenu mogunost da je moda bilo gerilskih sukoba veih razmjera. Kakav li su samo PTSP morali imati rimski legionari nakon dvadeset i vie godina provedenih u borbi gdje su veinu protivnika morali ubiti na manje od pola metra? 119

Polemos 12 (2009.) 1: 105-122, ISSN 1331-5595

Rimljani su Germaniju do Labe smatrali svojom novom provincijom, ona je vie-manje bila pod njihovom kontrolom iako njihova pozicija tamo nije bila vrsta. Augustova nepovjerljivost bila je uzrok tragediji to ih je zadesila. Za upravitelja je postavio Quintiliusa Varusa, svoga roaka, osobu od povjerenja. Greka je to to ju je skupo platio, jer Varusove sposobnosti nisu bile na razini funkcije koju je obavljao. Varkom su ti isti Germani koje je smatrao lojalnim podanicima45 namamili u zasjedu njegovu vojsku iju su osnovicu inile XVII., XVIII., i XIX. legija sa 6 augzilija i 3 ale, a s njima je ila i velika povorka civila, mahom ena i djece (Cambridge ancient history, 1996.). U gustoj Teutoburkoj umi oni su svi poklani, a njihov zapovjednik poinio je samoubojstvo. Arheologija bojnih polja dala je vrlo zanimljive rezultate o tom dogaaju. Germani ne bi bili uspjeni, da njihovi voe nisu sluei u rimskoj vojsci nauili kako se ona bori. Nisu se, kako se smatralo, samo zaletjeli iz ume u kolonu na hodnji. Oni su pripremili sustave jaraka i zamki u koje su vojnici upadali. Jednostavno im nisu dopustili da razviju bojnu formaciju kako ih je obuka nauila. Rimljani su postali rtve vlastite organiziranosti. Gubitak tri legije za Rimljane je bio ok od kojega se nisu oporavili. Neto poslije, nakon to je Tiberije postao carem, pokualo se ponovno izbiti na Labu, ali to je propalo. Za vrijeme Druza rijeka Laba bila je susjedstvo, ali njegovom mlaem bratu Tiberiju ostala je daleki san. Za Rim realnost e za sljedeih 450 godina biti uzdravanje goleme vojske da brani nepovoljnu granicu rijeke Rajne.46 Na taj nain ustanak u Iliriku posredno je zauvijek sprijeio Rim da dovri osvajanja do Labe. Preskupo je platio cijenu konane pacifikacije Ilirika.

45

46

Armenius i Segimerus, voe zavjere bili su germanski asnici koji su dobili rimsko graansko pravo. S Varusom su esto objedovali, provodili vrijeme s njim i inili dio njegova najuega kruga pratitelja. August je nakon Teutoburke ume doivio vrstu ivanog sloma. Posljednjih godina ivota esto je znao u bunilu vikati Vare, vrati mi moje legije!

120


LITeRATURABili-Dujmui, S. (2003.) Oktavijanova kampanja protiv Delmata. Zadar: Sveuilina naklada. Bowman, Alan K. et al. (1996.) Cambridge Ancient History: The Augustan Empire, 43 B.C.-A.D. 69 (vol. X). Cambridge: Cambridge University Press. Cassius Dio (1987.) The Roman History: The Reign of Augustus. Preveo Ian ScottKilvert. London: Penguin Classics. Cassius Dio (s.a.) Roman History (Book LV, LVI). Prijevod Bill Thayer. Dostupno na http://penelope.uchicago.edu/Thayer/e/Roman/home.html Guevara, e. (1997.) Guerrilla Warfare. Lanham: Rowman & Littlefield. Le Bohec, Y. (1994.) The Imperial Roman Army. London: B.T. Batsford. Peria D. (2009.) Je li delmatsko podruje presjekao rimski limes? Archaeologia Adriatica 2(2): 507-517. Pai I. (2000.) Naela ratovanja: Aspekti preoblika i zastarijevanja Polemos: asopis za interdisciplinarna istraivanja rata i mira 3(1): 51-68. Velleius Paterculus (s.a.) Roman History (Book II: 94-131). Prijevod Bill Thayer. Dostupno na http://penelope.uchicago.edu/Thayer/e/Roman/home.html Whittaker, C.R. (2004.) Rome and its Frontiers: The Dynamics of Empire. New York: Routledge. Wilkes, J. (1996.) The Illryans. San Francisco: Wiley-Blackwell.

121

Polemos 12 (2009.) 1: 105-122, ISSN 1331-5595

BATOS UPRISING 6 ADMatej CotaSummary In 6 AD Roman empire was at its peak. Under the leadership of future emperor Tiberius it was about to launch the biggest Roman offensive in its history. The goal was conquest of tribe Marcomanni in order to establish complete rule over Germania as far as river elbe. The sudden uprising in Illyricum, under Bato was the most serious military threat to Rome since the Second Punic war. In order to understand how it got all that momentum and why it was eventually crushed author is analyzing strategical phases of rebellion from the aspect of military history. Keywords: Bato, Tiberius, rebellion, Roman army, Illyrians

122

Documents

Batonov ustanak