Bertold Breht Puke gospoe Karar Prevod Dora Dakula OSOBE: TEREZA
CARRAR, 40. god., majka JOSE, njezin sin, 15 god. PEDRO JAQUERAS,
radnik, Terezin brat MANUELA, mlada djevojka PADRE FRANCISCO STARA
GOSPOA PEREZ, u crnini PAOLO, ranjeni milicionar PRVI RIBAR DRUGI
RIBAR 3 SEOSKE ENE GLAS GENERALA U RADIJU DJEJI GLASOVI Dogaa se u
jednom andaluzijskom selu 1937. godine.
(Travanjska no, 1937. god., u andaluziskoj ribarskoj kui. U
jednom kutu okreene sobe veliki crni kri. etrdesetgodinja Tereza
Carrar, ena ribara, pee kruh. Kod otvorenog prozora njen
petnaestgodinji sin Jose rezucka kolac za mreu. Daleka grmljavina
topova.) MAJKA: Vidi li jo Juanov amac? JOSE: Da. MAJKA: Gori li jo
njegova svjetiljka? JOSE: Da. MAJKA: Zar mu se nije pridruio
nikakav drugi amac? JOSE: Nije. (Stanka.) MAJKA: To me udi. Zato
osim njega vie nema nikoga na moru? JOSE: Ti to znade. MAJKA
(strpljivo): Kad pitam, ne znam. JOSE: Napolju nema nikoga osim
Juana, jer imaju drugoga posla, nego da se bave ribolovom. MAJKA:
Tako? (Stanka.) JOSE: Ne bi ni Juan bio vani, kad bi bilo po
njegovu. MAJKA: To je tono. Nije po njegovu. JOSE (rezuckajui,
jae): Nije. (Majka stavlja tijesto u krunu pe, brie ruke i uzima
ribarsku mreu i poinje je krpati.) Gladan sam. MAJKA: ini mi se, da
ti nije pravo to se tvoj brat bavi ribolovom. JOSE: To mogu i ja, a
Juan spada na frontu. MAJKA: Mislim, da li bi i ti htio onamo?
(Stanka.) JOSE: Bogzna, hoe li doi brodovi s hranom? MAJKA: Kako
bilo, kad ispeem kruh, neu imati brana. (Jose zatvara prozor.) Zato
zatvara prozor? JOSE: Devet je sati. MAJKA: Pa onda? JOSE: U devet
sati govori opet to pseto na radiju i Perezovi otvaraju svoj
aparat. MAJKA (moleivo): Daj, otvori prozor! Ne moe jasno vidjeti,
kad gori svijetlo i kad se prozor zrcali. JOSE: A zato da ja ovdje
sjedim i pazim? Nee ti pobjei. Ta ti se samo boji, da ne ode na
frontu. MAJKA: Ne budi drzak. Dosta je alosno, da moram paziti na
vas. JOSE: to to znai vas? MAJKA: Nisi ni za vlas bolji od tvog
brata. Jo si i gori. JOSE: Oni otvaraju svoj radio uope samo zbog
nas. Evo, to ve ine treu veer. Juer sam vidio, kako su namjerno
otvorili prozor, da bismo i mi uli. MAJKA: Ovi govori nisu drugaiji
od onih, koje dre u Valenciji. JOSE: Reci radije, da su bolji.
MAJKA: Ti zna, da ih ne smatram boljim. Zato bih bila za generala?
Ja sam protiv da se prolijeva krv. JOSE: A tko je poeo s tim? Zar
mi? (Majka uti. Jose je opet otvorio prozor. Iz daleka se uje glas
u radiu: Panja, panja! Govori njegova ekselencija general Quieppo
de Llano. Onda se uje glasno kroz no otar glas generala sa radija,
koji dri svoj veernji govor panjolskom narodu.) GLAS GENERALA:
Danas ili sutra, moji prijatelji, morat emo im rei ozbiljnu rije. A
rei emo je u Madridu, premda ono, to e tada stajati oko nas, nee
vie moda izgledati kao Madrid. A gospodin biskup od Canterburva s
razlogom e liti svoje krokodilske suze. Nai hrabri Mauri vodit e
obraun. JOSE: Svinjo! GLAS GENERALA: Prijatelji, nita nas nee
zadrati da unitimo prijestonicu jednog pokvarenog naroda, koji se
usuuje suprotstavljati neunitivoj nacionalnoj stvari. Mi emo ovu
rulju izbrisati sa lica zemlje! JOSE: To smo naime mi, majko!
MAJKA: Mi nismo nikakvi pobunjenici i nikome se ne suprotstavljamo.
Kad bi bilo po vaem, vi biste moda neto tako i uradili. Ti i tvoj
brat od prirode ste lakomisleni. To imate od svog oca, a moda ne
bih ni voljela, da ste drugaiji. Ali ovo ovdje nije ala. Ne uje li
njihove topove? Mi nismo siromasi, a siromasi ne mogu ratovati.
(Netko kuca na vrata. Ulazi radnik Pedro Jaqueras, brat Tereze
Carrar. Vidi se da je prevalio dug put.)RADNIK: Dobro vee! JOSE:
Ujae Pedro! MAJKA: to te vodi ovamo, Pedro? (Prua mu ruku.) JOSE:
Dolazi li od Motrila, ujae Pedro? Kako je tamo? RADNIK: O, ne ba
dobro. Kako je vama ovdje. MAJKA (uzdrano): Pa tako, ivotarimo.
JOSE: Jesi li danas poao odanle? RADNIK: Da. JOSE: To su dobra
etiri sata, zar ne? RADNIK: Vie, jer su ceste prepune izbjeglica,
koje hoe ii u Almeriju. JOSE: Ali Motril se dri? RADNIK: Ne znam to
se danas dogodilo. U noi smo se jo drali. JOSE: A zato si ti otiao?
RADNIK: Trebamo kojeta za front. Namjeravao sam i vas malo
posjetiti. MAJKA: Hoe li au vina? (Ide po vino.) Kruh sam stavila u
pe pred pola sata. RADNIK: A gdje je Juan? JOSE: U ribolovu.
RADNIK: Zaista? JOSE: Moe vidjeti svjetiljku odavle s prozora.
MAJKA: Moramo ivjeti. RADNIK: Svakako. Kad sam silazio cestom, uo
sam generala s radija. Tko ovdje slua toga generala? JOSE: Perezovi
to stanuju preko puta. RADNIK: Zar uvijek sluaju takve stvari?
JOSE: To nisu Francovi ljudi, oni to ne rade radi sebe, ako to
misli. RADNIK: Tako? MAJKA (djeaku): Da li jo pazi na svoga brata?
JOSE (ide protiv volje natrag prozoru): Budi mirna. Nije ti ispao
iz amca. RADNIK (uzme svoju au, sjeda do sestre i pomae joj krpati
mreu): Koliko je Juanu zapravo godina? MAJKA: U oujku e imati
dvadesetjednu. RADNIK: A Jose? MAJKA: Namjerava li neto naroito
ovdje u okolici? RADNIK: Nita naroito. MAJKA: Ti ve dugo nisi bio
ovdje? RADNIK: Dvije godine. MAJKA: Kako Rosa? RADNIK: Reuma .. .
MAJKA: Mislila sam, da ete nas katkad posjetiti. RADNIK: Rosa je
bila moda ozlovoljena zbog Karlovog sprovoda. (Majka uti.) Rekla
je, da ste nas bar mogli obavijestiti. Naravno, da bismo bili doli
na sprovod tvog mua, Terezo. MAJKA: Sve je to ilo prebrzo. RADNIK:
Kako se to dogodilo? (Majka uti.) JOSE: Hitac u plua. RADNIK
(zauen): Kako to? MAJKA: to to znai: kako to? RADNIK: Pa tu je pred
dvije godine bilo sve mirno. JOSE: U Oviedu je bio ustanak! RADNIK:
A kako je Karlo doao u Oviedo? MAJKA: Odvezao se. RADNIK: Odavle?
JOSE: Da, kada su novine pisale o ustanku. MAJKA (gorko): Tako, kao
to drugi idu u Ameriku, da sve stave na kocku. Tako, kao to rade
luaci. JOSE: Hoe li time rei, da je bio luak? (Ona utei, druim
rukama, odloi mreu i izae.) RADNIK: Bio je to teak udarac za nju,
zar ne? JOSE: Da. RADNIK: Da li je bila jako utuena, kad ga vie
nije vidjela? JOSE: Vidjela ga je jo, vratio se. Ali to je bilo
najgore od svega. Gore u Asturiji izgleda da je jo uspio ui u neki
vlak, sa privremenim povezom na prsima pod kaputom i dovezao se
natrag ovamo. Dvaput je morao presjedati, a na stanici je umro.
Ovdje su se uvee najednom otvorila vrata i ule su susjede, kao da
nose pijanca, postavile su se uza zid, bez rijei i izbrbljale
Zdravu Mariju. Tada su ga unijeli na ponjavi i polegli na pod.
Zatim su pobjegle u crkvu. A uiteljica, za koju se je znalo, da je
crvena, pokazala je vrata. RADNIK: Da li je sada zaista pobona?
JOSE (kimne): Juan misli, da je to uglavnom zato, to su je ljudi iz
susjedstva ogovarali. RADNIK: A to su o njoj govorili? JOSE: Da ga
je ona nagovarala. RADNIK: A da li je to istina? (Djeak slegne
ramenima. Majka se vrati, pogleda kruh i sjedne do mree.) MAJKA
(radniku, koji joj opet hoe pomoi): Ostavi, popij radije svoje vino
i odmori se, kad si od jutra na nogama. (Radnik uzima svoju au i
ide natrag k stolu.) Hoe li ovdje prenoiti? RADNIK: Ne. Nemam
toliko vremena. Jo se danas moram vratiti, ali bih se htio umiti.
(Izlazi.) MAJKA (mahnuvi Joseu, da se priblii): Da li ti je rekao,
poto je doao? JOSE: Nije. MAJKA: Zaista nije? (Radnik se vraa s
posudom za pranje i runikom. Pere se.) Jesu li stari Lopezovi jo na
ivotu? RADNIK: Samo on. (Djeaku.) Mnogi odavle su na frontu, zar
ne? JOSE: Neki su jo ovdje. RADNIK: Kod nas su ve mnogi, ak i od
onih najveih katolika. JOSE: Neki od njih su ve i odavle otili.
RADNIK: Imaju li svi puke? JOSE: Ne. Nemaju svi. RADNIK: To nije
dobro. Puke su sada najpotrebnije. Nema li jo puaka u selu? MAJKA
(brzo): Nema. JOSE: Ima jo ljudi, koji ih sakrivaju. Zakopaju ih u
zemlju kao krumpir. (Majka pogleda djeaka.) RADNIK: Tako? (Djeak
odlazi polako s prozora i povue se u pozadinu.) Pa ta ti je?MAJKA:
Zato bjei s prozora? Mora mi odgovoriti! RADNIK: Da li je netko
napolju? JOSE (promuklo): Nije. (uju se djeca, kako se rugaju
izvana.) DJEJI GLASOVI: Juan vojnik nije, jer bez hrabrosti je;
Juane, kukavice, sakriva si lice! (Tri djeja lica pojavljuju se na
prozoru.) DJECA: Uh, uh, uh. Grmi! (Pobjegnu.) MAJKA (ustaje i ide
prozoru): Ako vas uhvatim, istui u vam stranjice, vi prljava
gamadi! (U sobi.) To su opet Perezovi. (Stanka.) RADNIK: Nekad si
znao kartati. Kako bi bilo da malo zaigramo! (Majka sjeda do
prozora. Djeak trai i vadi karte. Zapoinju se kartati.) Vara li jo?
JOSE (smije se): Jesam li to onda radio? RADNIK: Tako mi se inilo.
Onda neu vie igrati s tobom. Dakle, sve je dozvoljeno! U ratu
vrijede sve varke, zar ne? (Majka ga pogleda sumnjiavo.) JOSE: To
je lo adut. RADNIK: Dobro, da mi to kae. Jao, a sada on ima
adutovog asa! Nasamario si me, ali nije li to malo preskupo?
Ispucao si veliku kartu, a sada dolaze moji maliani. (Porazi ga.)
Tako to svrava. Hrabrost je lijepa stvar, sinko. Hrabar jesi, ali
jo nisi dosta oprezan. JOSE: Tko ne riskira, taj ne profitira.
MAJKA: Takve izreke imaju od svog oca. Fin ovjek neto riskira! Zar
ne? RADNIK: Da, riskira nau kou. Don Miguel od Ferrante najednom je
proigrao 70 seljaka u korist nekog pukovnika. Bio je uniten i morao
se za ostatak svoga ivota zadovoljiti sa dvanaestero sluinadi. Gle,
on izigrava solo deseticu! JOSE: Morao sam tako igrati. (Potire
jedan ulog.) To mi je bila jedina prilika. MAJKA: Takvi su oni.
Njegov otac iskoio bi iz barke, ako je jedna jedina mrea zapela.
RADNIK: Moda nije imao ba toliko mrea? MAJKA: Nije imao ni toliko
ivota. Ui samo, Paolo! (Na vratima stoji ovjek u uniformi milicije
s povezanom glavom i rukom u povezu.) PAOLO: Kazali ste mi, da mogu
opet doi radi poveza, gospoo Carrar. MAJKA: Opet je sasvim promoio!
(Izlazi brzo napolje.) RADNIK: Gdje si to uhvatio? PAOLO: Monte
Solluve. MAJKA (vraa se s kouljom, trga u komade. Mijenja zavoj i
dri na oku one za stolom.): Ti si opet radio? PAOLO: Samo desnom
rukom. MAJKA: Ta rekli su ti, da to ne smije! PAOLO: Dobro. Kau, da
e se oni noas probiti. Vie nemamo rezerve. Da li su se ve probili?
RADNIK (nemirno): Ne, to ne vjerujem. Topovska grmljavina morala bi
se inae promijeniti. PAOLO: To je ispravno. MAJKA: Zar te to boli?
Mora mi rei. Nisam izuena bolniarka. Povezujem to opreznije mogu.
JOSE: Pred Madridom se nee probiti. PAOLO: To se ne zna. JOSE:
Ipak, zna se. PAOLO: Ali vi ste rastrgali cijelu koulju, gospoo
Carrar! To niste trebali uiniti. MAJKA: Hoe li, da ti zavijem ruku
krpicom za pranje? PAOLO: Ta nemate ni vi toliko. MAJKA: Dok imam,
imam. Tako, ali za tvoju drugu ruku ne bi vie dostajalo. PAOLO
(smije se): Moram bolje paziti. (Ustaje. Radniku.) Samo da se ne
probijiu, pseta! (Odlazi.) MAJKA: O ti topovi! JOSE: A mi idemo u
ribolov. MAJKA: Budi sretan, da imate jo zdrave ruke. RADNIK:
Moramo prekinuti. To je bila posljednja igra, Jose. MAJKA (prilazi
stolu): Tko je ovu dobio? JOSE (ponosno): On. Ne trebam ti, dakle,
spremati postelju? RADNIK: Ne, moram otii. (Ostaje sjediti.) MAJKA:
Mora mi pozdraviti Rosu. Neka ne zamjeri. Ta svi mi jo ne znamo ta
e se desiti. JOSE: Donijet u ti komad sira. RADNIK: Nilje potrebno.
(Majka stoji pored prozora i gleda napolje.) MAJKA: Prilino se
daleko otisnuo. Mora biti skoro kod rta. (Opet u sobi.) Ti bi
zacijelo rado vidio Juana. RADNIK: Da, rado. On se nee skoro
vratiti, zar ne? MAJKA (oklijevajui): I hljeb je skoro gotov. Mogli
bismo ii po njega. JOSE: Ja mogu potrati dolje i pozvati ga. (Na
vratima se pojavljuje mlada djevojka.) Dobro vee, Manuelo. To je
Juanova prijateljica Manuela. To je ujak Pedro. MANUELA: Gdje je
Juan? MAJKA: Juan radi. MANUELA: Mislili smo, da ste ga poslali u
djeji vrti da se lopta. MAJKA: Ne, on je otiao u ribolov. Juan je
ribar. MANUELA: Zato nije doao na sastanak u kolu? MAJKA: Nije nita
izgubio. JOSE: Kakav je to bio sastanak? MANUELA: Zakljueno je, da
svi oni, bez kojih se moe biti, trebaju jo noas otii na frontu. A
vi ste znali o emu se radi. Ta mi smo Juana obavijestili. JOSE: Ne
moe biti! Tada Juan ne bi otiao u rilbolov. Ili su oni to tebi
rekli, majko? (Majka uti. Sasvim se je stisnula uz pe.) Ona ga
jednostavno nije obavijestila! (Majci.) Sada znam, zato si ga
poslala u ribolov! RADNIK: Tako neto nisi smjela uraditi, Terezo!
MAJKA: Bog je ovjeku dao zvanja. Moj sin je ribar. MANUELA: Vi nas
zacijelo hoete izvrgnuti ruglu pred cijelim mjestom. Kad ujem
Juanovo ime, zlo mi je. Ta kakvi ste vi uope ljudi? MAJKA: Mi smo
siromasi. MANUELA: Vlada je pozvala pod oruje sve sposobne mukaree.
Nemojte tvrditi, da to niste itali. MAJKA: itala sam. Vlada tamo,
vlada onamo. Hoe nas silom baciti na klaonicu. Zato ipak ne vodimo
onamo svojevoljno svoju dijecu. MANUELA: Ne! Vi ekate, dok vas ne
izvedu pred zid. Takvu glupost jo nisam vidjela. Ljudi, kao to ste
vi, krivi su, da smo tako daleko dotjerali i da se ona svinja
usuuje da nam tako govori. MAJKA (tiho): Ja ne trpim, da se u mojoj
kui upotrebljavaju takvi izrazi. MANUELA (izvan sebe): Ta ona je
sada ve za generale! RADNIK: Ostati neutralni, zar ne? MAJKA: Znam,
vi hoete iz moje kue napraviti zavjereniko gnijezdo. Dok Juana ne
vidite pred zidom, ne pustate nas na miru! MANUELA: A o vama su
govorili, da ste pomogli vaem muu, kad je iao u Oviedo. MAJKA
(tiho): Jezik za zube! Nisam pomogla svome muu! Ne za tako neta!
Znam, da su mi to priili, ali sve je to la! Samo prljava la. To
mogu svi posvjedoiti. MANUELA: To ne znai nekome neto priiti,
gospoo Carrar. To su govorili u najdubljem potovanju. Mi smo svi u
mjestu znali, da je Karlo Carrar bio junak. Ali sada znamo i to da
se morao nou oduljati iz kue. JOSE: Moj otac se nije oduljao iz
kue, Manuela! MAJKA: uti, Jose! MANUELA: Recite svome sinu, da neu
vie s njime imati posla. I ne mora me vie zaobilaziti iz straha, da
ga ne bih pitala zato jo nije tamo, kuda spada. (Odlazi.)RADNIK:
Nisi smjela dopustiti, da ona djevojka ovako ode. Ti to prije ne bi
bila uinila, Terezo. MAJKA: Ja sam takva, kakva sam uvijek bila.
Zacijelo su se kladili, da e Juana odvui na frontu. Dobro, idem po
njega. Idi, idi ti, Jose. Ne, ekaj, ipak idem sama. Ali vratit u se
odmah. JOSE: Ide samo zato, jer misli, da e Manuela ipak ii po
njega. RADNIK: Reci, Jose, ti nisi ba glup i ne mora ti se sve na
dugo i iroko tumaiti. Dakle, gdje su? JOSE: Tko? to? RADNIK: Puke!
JOSE: Oeve? RADNIK: One jo morajiu biti ovdje. Pa nije s njima
mogao ui u vlak, kad se je odvezao. JOSE: Jesi li po njih doao?
RADNIK: Ta poto inae? JOSE: Ona ih nikad nee dati. Sakrila ih je.
RADNIK: Gdje? (Djeak pokae u jedan kut. Radnik ustaje i ide onamo,
kad zauje korake. Brzo sjeda.) Tiho sada! (Majka ulazi sa seoskim
upnikom. To je veliki, debeo ovjek u vrlo iznoenom kaputu.) PADRE:
Dobar veer, Jose! (Radniku.) Dobar veer! MAJKA: To je moj brat iz
Motrila, padre. PADRE: Veseli me, da sam vas upoznao. (Majci.)
Moram vas moliti za oprotenje to opet dolazim s jednom molbom. Da
li biste mogli sutra o podne obii Tusillove? Tamo su sada djeca
sama, jer je gospoa Tusillo otila na frontu svome muu. MAJKA: To u
vrlo rado uiniti. PADRE (radniku): ta vas vodi u ovaj kraj! ujem,
da je veza s Motrilom ve vrlo teka. RADNIK: Ovdje je sve mirno, zar
ne? PADRE: Kako molim? Da. MAJKA: Mislim, Pedro, da te je padre
neto zapitao? Poto si doao ovamo? RADNIK: Htio sam, da se opet
jednom svratim k vama. PADRE (ohrabrujui pogleda majku): Lijepo je
da dolazite svojoj sestri. Kako ste ve opazili, nije joj lako.
RADNIK: Nadam se, da imate u njoj dobru ovicu. MAJKA: Morate popiti
au vina. Padre se brine za djecu, kojima su roditelji otili na
front. Sigurno ste opet cijeli dan trkarali naokolo. (Stavlju au
vina pred Padra.) PADRE (sjedne, uzima au): Rado bih znao, tko e mi
dati nove cipele. (U tom asu opet poinje Perezov radio. Majka hoe
zatvoriti prozor.) Ostavite, gospoo Carrar! Vidjeli su, da ulazim.
Uzimaju mi za zlo to ne idem na barikadu, i sada mi od vremena na
vrijeme daju da sluam takve govore. RADNIK: Zar vas to jako smeta?
PADRE: Da, otvoreno govorei. Ali ostavite slobodno prozor otvoren.
GLAS GENERALA: ...ali mi poznamo ove proklete lai, kojima ova
gospoda nastoje uprljati nacionalnu stvar. Mi moda ne plaamo
gospodina nadbiskuipa od Canterburya tako dobro kao crveni, ali
zato bismo mu mogli imenovati deset hiljada ubijenih sveenika,
kojima su njegovi cijenjeni prijatelji prerezali grkljane. Ovaj e
nam gospodin dopustiti, da mu saopimo, iako bez eka, da je
nacionalna vojska u svojem pobjedonosnom napredovanju nala dodue
mnotvo skladita bombi i puaka, ali jo nikada ivog sveenika. (Radnik
prua padru svoje cigarete. Padre smijeei uzima cigaretu, premda
nije pua.) Dobro je samo to, da pravedna stvar znade pobijediti i
bez gospode nadbiskupa, dok se moe osloniti na dobre avione, Na
takve mueve, kao to su general Franco, general Mola... (Prenos se
naglo preklda.) PADRE (dobroduno): Hvala Bogu, ni sami ne izdre vie
od tri reenice. Mislim, da takvi govori ne mogu proizvesti dobar
utisak. RADNIK: ujemo, da navodno sam Vatikan protura ovakve lai u
svijet. PADRE: To ne znam. (Nesretno.) Po meni, nije stvar crkve,
da pravi iz crnoga bijelo, iz bijeloga crno. RADNIK (gledajui
djeaka): Zacijelo nije. MAJKA (brzo): Moj se brat bori u miliciji.
PADRE: S kojeg odsjeka fronte dolazite? RADNIK: Iz Malage. PADRE:
Tamo je strano, zar ne? (Radnik pui utei.) MAJKA: Moj brat me ne
dri dobrom panjolkom. On misli, da bih morala pustiti Juana na
frontu. JOSE: I mene! Onamo spadamo! PADRE: Vi znadete, gospoo
Carrar, da ja vae dranje smatram opravdanim po svom najboljem
znanju i savjesti. Nii kler u mojim krajevima podupire zakonsku
vlast. Od osamnaest biskupija Bilbaoa, sedamnaest ih se izjasnilo
za vladu. Nemalo mojih kolega djeluju na frontu. Neki su ve pali.
Ali ja nisam u nikojem sluaju borac. Bog mi nije dao, da jasno i
glasno pozivljem svoje upljane u borbu za (trai rije) bilo to. Za
mene vrijedi rije naeg Gospoda: Ne ubij! Nisam bogata. Nemam
samostana i dijelim ono malo to imam, sa svojom opinom. To je moda
jedino to moe poduprijeti moje rijei u takvo doba. RADNIK:
Zacijelo. Samo je pitanje, niste li vi ipak borac. Morate me
razumjeti. Kada na primjer s rijeima Ne ubij! hvatate ovjeka,
kojega upravo hoe ubiti i koji se hoe braniti tako, da ga mogu
zaklati kao koko, tada moda sudjelujete u borbi, mislim, na va
nain. Mislim, da taj in ispriavate, da tako kaem. PADRE: Za sada
sudjelujem u gladovanju. RADNIK: A kako mislite, da emo opet doi do
naeg svagdanjeg kruha, za koji se molite u oenau? PADRE: To ne
znam. Ja mogu samo moliti. RADNIK: Tada e vas zanimati, da je bog
dao, da se juer u noi vrate brodovi, koji su nosili hranu. JOSE:
Zar je istina? Majko, brodovi su se vratili! RADNIK: Da, to vam je
neutralnost. (Najednom.) Ta i vi ste neutralni? PADRE: Kako to
mislite? RADNIK: No, za nemijeanje! A time, to ste za nemijeanje,
odobravate zapravo svako krvoprolie, koje ona gospoda generali
izvre nad panjolskim narodom. PADRE (die ruke odbijajui od sebe
takvu optubu): Ja to ne odobravam! RADNIK (gleda ga poluzatvorenim
oima): Ostavite jedan as vae ruke gore. Kau, da je u tom stavu
5.000 naih izalo iz opsjednutih kua u Bajadozu. Ba u ovom stavu
bili su postrijeljani. MAJKA: Kako moe tako govoriti, Pedro?
RADNIK: Upalo mi je u oi, da stav, kojim se neto ne odobrava, tako
strano slii stavu, kojim se kapitulira, Terezo. esto sam itao, da
ljudi, koji peru svoje ruke u nevinosti, to ine u krvavim posudama.
Nakon toga to se vidi na rukama. MAJKA: Pedro! PADRE: Ostavite,
gospoo Carrar, duhovi su uzbueni u takvim vremenima. Svi emo mi
opet mirnije misliti, kada e to sve proi. RADNIK: Drim, da mi
trebamo biti izbrisani s lica zemlje, jer smo pokvareni narod?
PADRE: Tko kae tako neto? RADNIK: General s radija. Niste li ga
prije uli? Jo uvijek premalo sluate radio. PADRE (prezirom): Ah,
general... RADNIK: Nemojte rei: Ah general! General je iznajmio
cijeli talog panjolske, da nas izbrie s lica zemlje, ne raunajui tu
Maure, Talijane i Njemce. MAJKA: Sramota je, da dovlae te ljude,
koji to ine samo za novac. PADRE: Zar ne vjerujete, da i s druge
strane moe biti ljudi potenog uvjerenja? RADNIK: Samo ne znam o emu
bi mogli biti uvjereni. (Stanka.) PADRE (izvlai uru): Moram jo
skoiti do Tusillovih. RADNIK: Zar ne mislite, da su Cortezi, u
kojima smo imali ogromnu veinu, birani na poten nain? PADRE: Rekao
sam prije, ako ovjeka, koji se brani, hvata za ruku, to sam mislio
doslovno, mi stvarno nemamo mnogo vie od svojih golih ruku ...
MAJKA (prekida ga): Ne bi vie trebao zapoinjati o tom, to nema
smisla. PADRE: ovjek se rodio goloruk, kao to svi znamo. Stvoritelj
mu nije dao, da s orujem u ruci izae iz majinog krila. Poznajem
doktrinu, po kojoj sva nevolja svijeta dolazi otuda, to ribar i
radnik, mislim, da ste vi radnik, imaju samo svoje gole ruke, da se
bore za ivot. Ali nigdje u Pismu ne stoji, da je ovaj svijet savren
svijet. On je, naprotiv, pun nevolje, grijeha i potlaivanja. Blago
onom, koji moe da napusti ovaj svijet bez oruja u ruci, kao to je
na nj doao. RADNIK: To je lijepo reeno i neu nita kazati protiv
toga, ako neto lijepo zvui. Htio bih da to djeluje i na generala
Franca. Loe je samo to, da general Franco, naoruan do zuba, ne
pokazuje ba nikakve sklonosti, da ode s ovog svijeta. Mi bismo sve
oruje panjolske bacili za njim, kad bi samo otiao s ovog svijeta.
Njegovi piloti nam bacaju letke. Jedan sam pokupio u Montrilu na
ulici. (Vadi letak iz depa. Padre, majka i djeak ga razgledaju.)
JOSE (majci): Vidi li, ovdje opet kau, da e sve unititi. (itajui)
Ta to oni uope ne mogu. RADNIK: Oni to mogu. ta vi o tom mislite,
padre? PADRE (nesigurno): Mislim, tehniki bi moda bili u stanju,
ali ako sam pravo razumio gospou Carrar, ona misli, da to za nju
nije pitanje aviona. Oni se moda u toj vrsti letaka prijete, da bi
puanstvu predoili ozbiljnost poloaja, a drugo je takvu prijetnju
izvriti iz vojnikih razloga. RADNIK: Ne mogu vas dobro razumjeti.
JOSE: Ni ja. PADRE (jo nesigurnije): Mislim, da sam jasno govorio?
RADNIK: Vae reenice su jasne, ali vae misli za mene i za Jose-a
nisu sasvim jasne. Zar mislite time rei, da nas nee bombardirati?
(Mala stanka.) PADRE: Drim to samo prijetnjom. RADNIK: Koja se nee
izvriti? PADRE: Nee. MAJKA: Kao to itam, oni hoe upravo sprijeiti
prolijevanje krvi time, to nas upozoravaju, da ne diemo ruke protiv
njih. JOSE: Generali da izbjegavaju prolijevanje krvi! MAJKA
(pruajui mu letak): Ta oni to ovdje piu: Tko poloi oruje, toga e
potediti. RADNIK: Onda u postaviti drugo pitanje: Vjerujete li, da
e onaj koji poloi oruje, biti poteen? PADRE (ogledava se traei
pomo): Kau, da general Franco uvijek sam naglauje, da je kranin.
RADNIK: To znai, da e drati svoje obeanje? PADRE (s ogorenjem):
Mora ga drati, gospodine Jaqueras! MAJKA: Onome, koji se ne bori,
ne moe se nita dogoditi. RADNIK: Padre... (izvinjavajui se) Ne znam
vaeg ime... PADRE: Francisco. RADNIK (nastavlja): ...Francisco,
zapravo vas nisam htio pitati, to po vaem miljenju general Franco
mora uiniti, nego to e uiniti. Razumijete li moje pitanje? PADRE:
Da. RADNIK: Razumijete li, da vas pitam kao kranina, ili da tako
kaemo, kao ovjeka, koji sam nema samostana, kako ste se vi
izrazili, koji e rei istinu, kad se radi o ivotu ili smrti, jer o
tome se radi, zar ne? PADRE (vrlo nemirno): Razumijem vas. RADNIK:
Moda vam mogu olakati odgovor, ako vas podsjetim na dogaaje u
Malagi. PADRE: Znam, to mislite. No jeste li sigurni, da u Malagi
nije bilo nikakve odbrane? RADNIK: Vi znate, da je 50.000
bjegunaca, mueva, ena i djece, na 120 km dugoj cesti prema
Almeriji, bilo pokoeno brodskom artiljerijom, te bombama i
mitraljezima Francovih eskadrila. PADRE: To moe biti alarmantna
vijest. RADNIK: Kao i ona o strijeljanim sveenicima? PADRE: Kao i
ona o striljeljanim sveenicima. RADNIK: Oni, dakle, nisu bili
pokoeni? (Padre uti.) Gospoa Carrar i njeni sinovi ne podiu ruku na
generala Franca. Jesu li, dakle, gospoa Carrar i njeni sinovi
sigurni? PADRE: Prema ljudskom sudu... RADNIK: Tako? Prema ljudskom
sudu? PADRE (uzrujano): Neete valjda, da preuzmem garanciju?
RADNIK: Ne, trebate samo rei svoje pravo miljenje. Jesu li gospoa
Carrar i njeni sinovi sigurni? (Padre uti.) Mislim, da razumijemo
va odgovor. Vi ste poten ovjek. PADRE (postaje zbunjen): Dakle,
gospoo Carrar, onda mogu raunati na to, da ete obii Tusillovu
djecu? MAJKA (isto tako zbunjeno): Odnijet u im neto hrane. I hvala
na posjetu! (Padre odlazi kimnuvi radniku i Joseu. Majka ga prati.)
JOSE: Sad si uo, to joj uvijek utuvljuju u glavu. Ali nemoj otii
bez puaka! RADNIK: Gdje su, brzo! (Idu natrag, odgurnu krinju i
otvaraju pod.) JOSE: Ali ona e se odmah vratiti. RADNIK: Stavit emo
puke pod prozor. Odande u ih onda uzeti. (Brzo vade puke iz drvenog
sanduka. Mala poblijedela zastava, u koju su bile zamotane, pada na
tlo.) JOSE: Ta tu je jo i mala zastava od onda. udim se, da si
mogao tako dugo sjediti, kad je tako hitno. RADNIK: Morao sam ih
dobiti. (Obadvojica pregledaju puke. Jose najednom, vadi kapu
milicije iz depa i stavlja je ponosno na glavu.) Odakle ti to?
JOSE: Zamijenio sam je. (S plahim pogledom na vrata, sprema je opet
u dep.) MAJKA (ulazi): Stavi te puke natrag! Jesi li po to doao?
RADNIK: Da, mi ih trebamo, Terezo. Ne moemo zadrati generale golim
rukama. JOSE: Ta sad si sama ula od Pedra, kako stoji. MAJKA: Ako
si zato ovdje da dobije puke, ne treba vie ekati. Ako nas neete
pustiti na miru u ovoj kui, uzet u svoju djecu i pobjei u. RADNIK:
Terezo, jesi li pogledala nau zemlju na karti? Mi ivimo kao na
razbijenom tanjuru. Tamo gdje je rub krhotine, tamo je voda, a na
rubu tanjura stoje topovi. A iznad nas su bombarderi. Kuda e
pobjei, ako nee u topove? (Ona ide prema njemu, uzima mu puke iz
ruku i odnosi ih u naruju.) MAJKA: Vi ne moete dobiti puke, Pedro!
JOSE: Ti mu ih mora dati, majko! Ta ovdje samo trunu! MAJKA: Ti
uti, Jose. ta ti zna. (Radnik je mirno opet sjeo na svoj stolac i
pripalio cigaretu.) RADNIK: Terezo, ti nema pravo da zadrava
Karlove puke.MAJKA (umotavajui puke): Pravo ili ne, ne dam ih. Ne
moete mi ovdje razbijati pod i neto iznositi iz moje kue protiv
moje volje. RADNIK: To nije neto, to bezuvjetno spada u kuu. Neu ti
pred tvojim djeakom kazati to o tebi mislim, a neemo ni o tom
govoriti, to bi o tebi mislio tvoj mu. On se borio. Smatram, da si
iz straha za svoje djeake izgubila glavu. Ali zato se, jasno, mi ne
moemo brinuti. MAJKA: to to ima znaiti? RADNIK: To znai, da neu
otii bez puaka. U to moe biti sigurna. MAJKA: Onda me mora zatui.
RADNIK: To neu . Ja nisam general Franco. Ja u samo govoriti s
Juanom. Tada u ih ve dobiti. MAJKA (naglo): Juan se nee vratiti.
JOSE: Pa ti si ga sama zvala! MAJKA: Nisam ga zvala. Neu da te
vidi, Pedro. RADNIK: Mislio sam tako neto. Ali i ja imam glas. Mogu
ii k vodi i zvati ga. Jedna reenica dosta je, Terezo. Ja poznam
Juana. On nije kukavica. Ne moe ga zadrati. JOSE: I ja idem s vama.
MAJKA (vrlo mirno): Ostavi moju djecu na miru, Pedro. Rekla sam im,
da u se objesiti, ako odu. Znam, da je to pred Bogom grijeh i da
povlai za sobom vjeno prokletstvo. Ali ja ne mogu drugaije. Kad je
Karlo umro, onako umro, ila sam do padra, inae bih se ve onda
objesila. Znala sam dobro, da sam i ja bila kriva, premda je on sam
bio najgori sa svojom naglou i estinom. Nama ne ide ba tako dobro i
nije ba tako lako podnositi ovaj ivot. Ali nita se ne moe silom. To
sam uvidjela, kad su ga donijeli mrtva i kad su mi ga poloili na
pod. Nisam za generale i sramota je, da se to o meni govori. Ali
ako budem mirna i ako se borim protiv svoje naglosti, moda e nas
potediti. To je jednostavan raun. Malo traim, neu vie da vidim ovu
zastavu, ve smo dosta nesretni. (Ide brzo prema maloj zastavi,
podigne je i rastrga, onda se odmah sagne, pokupi krpe da ih stavi
u dep.) RADNIK: Bilo bi bolje, da se objesi, Terezo. (Netko kuca.
Ulazi gospoa Perez, starica u crnini.) STARA GOSPOA PEREZ: Da
znate, ekala sam, dok Padre izae. JOSE (radniku): Stara gospoa
Perez. RADNIK (poluglasno): Kakvi su to ljudi? JOSE: Dobri ljudi.
Oni s radiom. Njihova kerka je prolog tjedna pala na frontu.
STARICA: Htjela sam vas malo posjetiti, radi svojih ukuana. Htjela
sam vam rei, da ne nalazim, da je pravo to vam ine potekoe zbog
vaih nazora. (Majka uti. Ustaje i ide s mreom, do krinje s pukama,
na koju sjeda, te preputa svoju stolicu gospoi Perez.) Vi se bojite
za svoju djecu, gospoo Carrar. Ljudi ne misle uvijek na to, kako je
teko odgojiti djecu u tim vremenima. Ja sam rodila sedmero. (Obraa
se radniku, s kojim je nisu upoznali.) Nema ih vie toliko, otkad je
Ines pala. Dvoje uope nije preivjelo petu godinu. Tada su bile
godine gladi 98. i 99. Za Andreja uope ne znam gdje je. Pisao je
posljednji put iz Ria. To je u junoj Americi. Marijana je pak u
Madridu. I ona se jako tui. Nikad nije bila ba najboljeg zdravlja.
Mi stari si uvijek utvaramo, da su svi, koji su doli iza nas mnogo
slabiji. MAJKA: Ta imate jo i Fernanda. STARICA: Da. MAJKA
(zbunjeno): Oprostite, nisam vas htjela uvrijediti. STARICA
(mirno): Ne trebate se izvinjavati. Znam, da me niste htjeli
uvrijediti. JOSE (tiho radniku): On je kod Franca. STARICA (tiho):
Mi vie ne govorimo o Fernandu. (Nakon kratke stanke.) Vi ne moete
razumjeti moje ljude, ako ne uzmete u obzir, da smo mi svi vrlo
tuni zbog Inesine smrti. MAJKA: Ta mi smo svi jako voljeli Ines.
(Radniku.) Ona je, Juana, nauila itati. JOSE: I mene. STARICA: O
vama misle, da ste na drugoj strani. Ja to uvijek poriem. Ljudi kao
to smo mi, znaju razliku izmeu siromaha i bogataa. MAJKA: Ja neu,
da moja djeca postanu vojnici. Oni nisu stoka za klanje. STARICA:
Znate li, gospoo Carrar, ja uvijek kaem: za siromahe nema ivotnog
osiguranja. To znai, da su oni pogoeni tako i onako. One koji su
pogoeni, te upravo nazivaju siromasima. Siromahe, gospoo Carrar, ne
spaava nikakav oprez. Naa Ines bila je uvijek najmirnija od sve nae
djece. ta sve nije moj mu morao raditi s njom, dok se usudila
zaplivati! MAJKA: Mislim, da je mogla jo ivjeti. STARICA: Ali kako?
MAJKA: Zato je vaa kerka, koja je bila uiteljica, morala uzeti puku
i boriti se protiv generala? RADNIK: Koje je financirao sam sveti
otac. STARICA: Rekla je, da hoe ostati uiteljica. MAJKA: Zar to
nije mogla u svojoj koli u Malagi? Generali ovamo, generali onamo.
STARICA: Govorili smo s njom o tome. Njen otac je napustio puenje
kroz 7 godina, a njena braa nisu dobila ni kapljice mlijeka u svim
tim godinama, da bi ona mogla postati uiteljicom. A sada je Ines
rekla, da ne moe poduavati, da je dva put dva pet i da je general
Franco poslan od Boga. MAJKA: Kad bi Juan doao k meni i rekao, da
se pod generalima vie ne moe baviti ribolovom, ja bih mu pokazala.
Mislite li, da nam prekupnici nee oguliti kou, kada se rijeimo
generala? RADNIK: Mislim, da e im to biti poneto tee, kad mi budemo
imali puke. MAJKA: Dakle, i onda opet nasilje? I opet e se pucati?
RADNIK: Tko o tome govori. Kada te napadnu morski psi, zar si ti
onaj, koji upotrebljava silu. Jesmo li marirali na Madrid ili je
general Mola doao k nama preko brda. Kroz dvije godine bilo je neto
svijetla, sasvim slabog svijetla, ak niti praskozorja, a sada treba
da opet bude no. I jo gore. Ne samo, da uiteljice vie nee smjeti
djeci govoriti, da je 2 i 2 etiri, nego one treba da budu
iskorijenjene, ako su to ikada govorile. Zar nisi ula kako je
veeras rekao, da nas treba izbrisati sa lica zemlje? MAJKA: Samo
one, koji su prihvatili oruje. Ne smijete mi tako govoriti. Ne mogu
se sa svima vama svaati. Moji sinovi u meni gledaju straara. Kada
je krinja s branom prazna, itam na njihovim licima da sam ja kriva.
A kada se pojave avioni, ne gledaju me, kao da sam ih ja poslala.
Zato padre uti, kad bi trebao govoriti? Gledaju me, kao da sam
luakinja kad kaem, da su generali ljudi, dodue vrlo zli ljudi, ali
ne neka sila, s kojom se ne moe govoriti! Zato dolazite u moju kuu,
gospoo Perez i punite mi ui takvim stvarima? Zar mislite, da ja
sama ne znam sve to vi govorite. Vaa je kerka ve mrtva, a sada je
red na mojima! To vi hoete, zar ne? Provaljujete mi u kuu kao
utjerivai poreza, ali ja sam ve platila. STARICA (ustaje): Gospoo
Carrar, nisam vas htjela naljutiti, nisam miljenja mojeg mua, da bi
vas trebalo na neto prisiliti. Imali smo vrlo dobro miljenje o vaem
muu i ja sam vas htjela moliti, da oprostite to vam moji ukuani
dodijavaju. (Odlazi, kimnuvi radniku i djeaku. Stanka.) MAJKA:
Najgore je to, da oni sa svojom tvrdokornou dovode ovjeka do toga,
da govori ono, to uope ne misli. Ta ja nisam protiv Ines. RADNIK
(ljutito): Ti jesi protiv Ines. Budui da joj nisi pomogla, bila si
protiv nje! Ti isto tako kae, da nisi za generale. A to je isto
tako neistinito, htjela ti to ili ne htjela. Time, to ne pomae nas
protiv njih, za njih si. Ne moe ostati neutralna, Terezo! JOSE (ide
najednom prema njoj): Ajde, majko, nita ti ne pomae. (Radniku.) Sad
je sjela na krinju s pukama, da ne moemo do njih. Ajde, daj ih
ovamo majko! MAJKA: Radije obrii nos, Jose. JOSE: Majko, hou da
odem s ujakom! Neu ekati da nas ovdje zakolju kao svinje. Ne moe mi
zabraniti da se borim, kao to si mi zabranila puenje. Filipo, koji
ni izdaleka tako dobro ne gaa kamenom kao ja, ve je u prvim
redovima. Andreja, koji je godinu mlai od mene, ve je pao. Neu da
me selo ismijava. MAJKA: Da, znam, mali Paolo je obeao svoju krticu
jednom vozau kamiona, ako ga uzme sa sobom na frontu. To je
smijeno. RADNIK: To nije smijeno. JOSE: Reci Ernestu Tusillu, da
moe uzeti i moj mali amac. Hajdemo, ujae Pedro! (Hoe da ode.)
MAJKA: Ti e ostati! JOSE: Ne, ja idem! Moe rei, da treba Juana, ali
onda ne treba i mene. MAJKA: Ne zadravam ja Juana zato, da ide za
mene u ribolov. A tebe ne putam. (Pritri k njemu i grli ga.) Moe
puiti, ako hoe, da sam ide u ribolov, neu ti braniti, moe ii ak i u
oevu amcu. JOSE: Pusti me! MAJKA: Ne, ti e ostati! JOSE (oslobaa
se): Ne, ja idem! Brzo uzmi puke, ujae! MAJKA: Oh! (Pusti djeaka i
odlazi epajui, oprezno stajui na jednu nogu.) JOSE: to ti je?
MAJKA: to se brine, idi samo! Svoju majku si pobijedio. JOSE
(nepovjerljivo): Pa ja se uope nisam hrvao. Nije ti se moglo nita
dogoditi. MAJKA (trljajui nogu): Ne, samo idi. RADNIK: Da li da ti
je namjestim? MAJKA: Ne, idi. Idi iz moje kue. Huka mi djecu, da
navaljuju na me. JOSE (srdito): Nisam navalio na te! (Odlazi blijed
od srdbe u pozadinu.) MAJKA: Postae zloinac! Zato mi jo ne uzmete
posljednji hljeb iz pei. Moete me privezati za stolac, pa vi ste
dvojica! JOSE: Ostavi to pretvaranje! MAJKA: I Juan je lud, ali on
ne bi upotrijebio silu protiv svoje majke. On e vam pokazati, kad
doe. Juan! (Najednom ustaje, obuzeta nenadanom milju i ide k
prozoru. Kraj toga zaboravlja na epanje i djeak pokazuje zaudeno na
njene noge.) JOSE: Najednom je noga zdrava, MAJKA (zbunjeno): Samo
mi se jo i rugaj! (Gleda van, naglo.) Ne znam, ne vidim vie Juanove
svjetiljke! JOSE (mrzovoljno): Ta kako bi mogla nestati? MAJKA: Ne,
ona je zbilja nestala! (Djeak ide prozoru, gleda napolje i ree
udnim glasom.) JOSE: Da, nestala je! Potkraj je bio sasvim kod rta.
MAJKA: Idi dolje i zovi ga! JOSE: Dobro. (Odlazi brzo.) RADNIK:
Sigurno upravo vesla natrag. MAJKA: Tada bih morala vidjeti
svjetiljku. RADNIK: Pa ta bi inae bilo. MAJKA: Znam, to je! Ona je
odveslala k njemu! RADNIK: Tko? Zar djevojka? Sigurno nije! MAJKA:
Da, ili su po njega. (S rastuim uzbuenjem.) To je bio plan! To su
oni uinili! Oni su cijelo vee slali jednog za drugim ovamo,
Perezova je samo zato ovamo sjela, da ja ne pazim. To su ubojice!
Svi skupa! RADNIK (pola u ali, pola ljutito): Padra barem nisu
ovamo poslali. MAJKA: Oni ne miruju, dok sve ne uvuku! RADNIK:
Valjda ne misli, da je otiao na front. MAJKA: Oni su njegovi
ubojice, ali ni on nije bolji od njih. U noi se je oduljao! Neu ga
vie vidjeti. RADNIK: Ja te uope vie ne razumijem, Terezo... Zar ne
vidi, da mu sada ne moe uiniti vie nita gorega, nego da ga zadri od
borbe. On ti na tome nee biti zahvalan. MAJKA (kao odsutna): Nisam
mu radi sebe rekla da se ne smije boriti. RADNIK: Ne boriti se za
nas, Terezo, ne znai ne boriti se, nego boriti se za generale.
MAJKA: Ako mi je to uinio i otiao k miliciji, neka bude proklet.
Neka ga pogode svojim bombama. Neka ga zgaze svojim tankovima. Neka
vidi, da Bog ne da, da mu se ruga. I da siromah ne moe da se digne
protiv generala. Nisam ga zato rodila, da sa mitraljezom vreba na
svoje blinje. Ako ima nepravde u svijetu, nisam ga uila da je i on
ini. Neu mu vie otvoriti vrata ako se povrati, samo zato, jer e
kazati, da je pobijedio generale! Rei u mu, i to kroz zatvorena
vrata, da neu drati nikoga u svojoj kui, koji se zamrljao krvlju.
Odsijei u ga kao bolesnu nogu. Tako u raditi. Ve su mi jednoga
donijeli. I on je mislio, da e imati sreu. Ali mi nemamo sree. To
ete moda jo shvatiti prije, nego to e generali s nama svriti. Tko
se maa laa, od maa e i poginuti. (Pred vratima uju se glasovi. Tada
se vrata otvore i unutra ulaze tri ene, s rukama sklopljenim na
prsima, mrmljajui Zdravo Mariju. Postavljaju se uza zid, a kroz
otvorena vrata dva ribara unose na krvavom jedru mrtvog Juana
Carrara. Iza njih, smrtno blijed, ulazi djeak. Ima kapu svog brata
u ruci. Ribari poloe mrtvaca na pod. Jedan nosi Juanovu svjetiljku.
Dok njegova majka sjedi ukoeno, a ene glasnije mole, ribari priaju
radniku priguenim glasom, to se je dogodilo.) PRVI RIBAR: To je bio
jedan od njihovih ribarskih skutera sa mitraljezom. Oni su ga
prolazei pokosili. MAJKA: To ne moe biti! To je zabuna. Ta on je
iao u ribolov. (Ribari ute. Majka paa na tlo, radnik je podie.)
Meni je zlo. RADNIK: On nije nita osjetio. (Majka klekne kraj
mrtvaca.) MAJKA: Juane! (Neko vrijeme se uje samo mrmljanje ena,
koje mole i mukla tutnjava topova u daljini.) Moete li ga podii na
klupu? (Radnik i ribari podiu mrtvaca i nose ga na klupu u dnu
sobe. Jedro ostaje na zemlji. Molitva ena postaje glasnija i
jasnija. Mati uzima djeaka za ruku i stane kraj mrtvog Juana.)
RADNIK (opet sprijeda ribarima): Je li bio sam? Zar nije bilo
drugog amca napolju? PRVI RIBAR: Nije. Ali on je bio na obali.
(Pokazuje drugog ribara.) DRUGI RIBAR: Nisu ga nita ni pitali. Samo
su tako projurili sa svojim reflektorom i tada je njegova
svjetiljka pala u amac. RADNIK: A morali su ipak videti da lovi
ribu? DRUGI RIBAR: Da, to su morali vidjeti. RADNIK: A on im nije
nita doviknuo? DRUGI RIBAR: To bih ja bio uo. (Majka dolazi
naprijed s Juanovom kapom, koju je donio djeak.) MAJKA
(jednostavno): Kapa je bila kriva! PRVI RIBAR: Kako to? MAJKA: Ona
je otrcana. Tako neto ne nosi gospodin. PRVI RIBAR: Ta zar oni mogu
pucati na svakoga, tko nosi otrcanu kapu? MAJKA: Mogu. To nisu
ljudi. To je guba i moramo je unititi. (enama koje mole, uljudno.)
Molila bih vas, da odete. Moram jo mnogo toga ovdje posvravati, a i
moj brat je ovdje. (Ljudi odlaze.) PRVI RIBAR: amac smo dolje
privrstili. (Kad su ostali sami, podie majka jedro i gleda ga.)
MAJKA: Malo prije rastrgala sam zastavu. Oni su mi opet jednu
donijeli. (Uzima jedro i pokriva njime mrtvaca. U tom asu pribliava
se daleka tutnjava topova.) JOSE (apatino): to je to? RADNIK
(izgleda najednom, kao da ga gone): Proboj! Moram odmah da odem!
MAJKA (idui naprijed k pei, glasno): Izvadite puke! Spremi se,
Jose, i kruh je gotov. (Dok radnik uzima puke, ona vadi kruh iz
pei, stavlja ga u rubac i pristupi k njima dvojici. Zgrabi jednu od
puaka.) JOSE: Zar i ti ide s nama? MAJKA: Idem, za Juana! (Idu k
vratima.) Zastor
