Bertold Breht - Kavkaski krug kredomBertold Breht

Kavkaški krug kredom

Saradnik: Ruth Berlau

Preveo: Ante Stamać

OSOBE:

Delegati kolhoza za uzgoj koza »Galjinsk«: Stari seljak Seljakinja Mlad seljak Virlo mlad radnik Članovi kolhoza za uzgoj voća »Rosa Luxemburg«: Stari seljak Seljakinja Agronomka Mlada traktoristica Ranjeni vojnik Ostali kolhoznici i kolhoznice Stručnjak vještak iz glavnog grada Pjevač Arkadij Čeidze Njegovi glazbenici Georgij Abašvili, guverner Njegova žena Natela Njihov sin Mihel Añutant Šalva Arsen Kacbeki, debeli knez Ordonanc na konju iz glavnog grada Niko Mikadze i Mika Loladze, liječnici Vojnik Simon Hahava Kuhinjska služavka Gruša Vahnadze Tri graditelja Četiri sobarice: Asja, Maša, Zulika, debela Nina Dadilja Kuharica Kuhar Sluga iz štale Služinčad u guvernerovoj palači Oklopljeni konjanici te vojnici guvernera i debeloga kneza Prosjaci i molitelji Stari mljekar Dvije otmjene dame Krčmar

Page 1

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomKućni sluga Kaplar Vojnik »prazna tikva« Seljanka i njezin muž Troje trgovaca Lavrentij Vahnadze, Grušin brat Njegova žena Aniko Njezin sluga

Seljanka, neko vrijeme Grušina svekrva Njezin sin Jusup Redovnik brat Anastazije Svatovi Djeca Selski pisar Azdak Policajac Sauva Bjegunac, Veliki knez Liječnik Invalid Šepavac Ucjenjivač Krčmarova snaha Ludovika Siromašna stara seljakinja Njezin šogor Iraklij, haramija Tri seljaka veleposjednika Odvjetnici Ilo Šuboladze i Sandro Oboladze Vrlo stari bračni par

1. SPOR OKO DOLINE

Usred ruševina razorena kavkaskog sela sjede u krugu, piju vino i puše pripadnici dvaju seoskih kolhoza, pretežno žene i starci; ali ima i nekoliko vojnika. S njima je stručnjak iz glavnoga grada, vještak državne Komisije za obnovu. SELJANKA SLIJEVA, pokazuje: Tamo meñu brežuljcima zaustavili smo tri nacistička tenka, ali je plantaža jabuka već bila uništena. STARI SELJAK ZDESNA: Lijepi naš majur; a sad, ruševime! MLADA TRAKTORISTICA SLIJEVA: Ja sam ga, druže, potpalila. Stanka. STRUČNJAK VJEŠTAK: Čujte sad zapisnik: U Nuku su stigli delegati kolhoza za uzgoj koza »Galjinsk«. Kad su name bile nahrupile Hitlerove armije kolhoz je stada, po nalogu organa vlasti, otjerao dalje na Istok. Sada razmišlja o povratku u ovu dolinu. Njegovi su delegati razgledali selo i okoliš te ustanovili visok stupanj razora. Delegati zdesna kimnu glavom. Susjedni pak kolhoz za uzgoj voća, »Rosa Luxemburg«, pokaže nalijevo - postavlja zahtjev da se nekadašnji pašnjak kolhoza »Galjinsk«, dolina s imalo trave, sada pri obnovi

Page 2

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomnamijeni razvoju Vioćarstva i vinogradarstva. Kao vještak Komisije za obnovu ja molim oba kolhoza da se sami dogovore hoće li se kolhoz »Galjinsk« vratiti amo ili ne. STARI ZDESNA: Prvo i prvo, još jednom protestiram protiv ograničenja vremena za riječ. Mi iz kolhoza »Galjinsk« tri smo dana i tri noći putovali amo, a diskusija bi sad trebala trajati samo pol dana! RANJENI VOJNIK: Nemamo mi više, druže, ni toliko sela ni toliko radnih ruku nitoliko vremena. MLADA TRAKTORISTICA: Moramo racionalizirati svaku zabavu, racionaliziran jeduhan, vino, pa i diskusija. STARI ZDESNA, uzdahne: Smrt fašistima! Ja evo prelazim na stvar pa ću daklei ja vama objasniti zašto hoćemo da nam se vrati naša dolina. Ima mnoštvo razloga, ali počet ću s jednim od najjednostavnijih. Makine Abakidze, raspakirajkozji sir. (Jedna od seljanki zdesna izvuče iz košare golem kolut sira zamotan uplatno. Pljesak i smijeh.) Uzmite, drugovi, poslužite se. STARI SELJAK SLIJEVA, nepovjerljivo: Kani li se time utjecati na odluku? STARI ZDESNA, uz opći smijeh: Pa kako bi tu, Surabe, ti dolinokradico, sir imogao utjecati? Zna se da ćeš uzeti sir i dolinu. Smijeh. Sve što od tebe zahtijevam jest jedan pošten odgovor. Ide li ti sir u tek? STARI SLIJEVA: Odgovor je: Ide. STARI ZDESNA: Tako. Ogorčeno: Pa to sam mogao i misliti, namaš pojma o siru. STARI SLIJEVA: Kako nemam? Kad ti velim, ide mi u tek. STARI ZDESNA: Jer ti ne može ići u tek. Jer više nije što je bio za davnih dana.A zašto više nije? Zato jer našim kozama ne ide u tek nova trava, kao išto im je išla stara. Sir nije sir, jer trava nije trava, to je to. Molim da to uñe u zapisnik. STARI SLIJEVA: Ali sir je izvrstan. STARI IZDESNA: Nije izvrstam, jedva da je prosječan. Novi pašnjak nije ništa, pa što god mladi rekli. Velim ti, tamo se ne može živjeti. Pa ni u samo jutro ne miriši na pravo jutro. Neki se smiju. STRUČNJAK VJEŠTAK: Ne ljuti se što ti se smiju, razumiju oni ipak. Drugovi, zašto se voli domovina? Jer kruh tu bolje ide u tek, nebo je više, zrak mirisniji, jače se ore glasovi, lakše se korača zemljom. Nije li tako? STARI ZDESNA: Ova je dolina oduvijek pripadala nama. VOJNIK: Što znači »oduvijek«? Nikome ndšta ne pripada oduvijek. Dok si bio mlad, ni sam sebi nisi pripadao nego knezu Kacbekiju. STARI ZDESNA: Pripada nani po zakonu. MLADA TRAKTORISTICA: U svakom slučaju valja ispitati da li ti zakoni još vrijede. STARI ZDESNA: To se razumije. Je i svejedno kakvo ti stablo stoji kraj kuće u kojoj si roñen? Ili kakvog imaš susjeda, je li to svejedno? Mi se hoćemo vratiti dapače zato, vi dolinokradice, da biste vi bili pored našega kolhoza. Sad se opet možete smijati. STARI SLIJEVA, smije se: A zašto mirno ne poslušaš što o toj dolini veli tvoja

Page 3

Bertold Breht - Kavkaski krug kredom»susjeda«, Kato Vahtang, naša agronomka? SELJANKA ZDESNA: Nismo još nikako rekli sve što imamo o našoj dolini. Nisu srušene sve kuće, od majura su ostali bar temelji. STRUČNJAK VJEŠTAK: Imate pravo raa državnu pomoć - ovdje ili ondje, to vam je poznato. SELJANKA ZDESNA: Druže stručnjače, nije ovo trgovina. Ne mogu ja tebi skinuti kapu pa ti pružiti drugu i reći: »Ova ti je bolja«. Druga može biti bolja, ali ti se tvoja više sviña. MLADA TRAKTORISTICA: Komad zemlje nije isto što i kapa, drugarice, bar ne unašoj izemlji. STRUČNJAK VJEŠTAK: Nemojte se goropaditi. Pravilno, komad zemlje moramo shvaćati prije kao oruñe kojim ćemo stvoriti nešto korisno, ali je pravilno i to da moramo priznati ljubav prema nekom posebnom komadu zemlje. Prije no što nastavimo disikusiju predlažem da drugovima iz kolhoza »Galjinsk« objasnite što kanite s tom spornom dolinom. STARI ZDESNA: Slažem se. STARI SLIJEVA: Da, neka govori Kato. STRUČNJAK VJEŠTAK: Drugarice agronomko! AGRONOMKA, SLIJEVA, ustane, u vojničkoj je uniformi: Drugovi, dok smo se prošle zime kao partizani borili tamo u brdima razgovarali smo o tome kako ćemo kad protjeramo Nijemce naše voćarstvo obnovom povećati za deset puta. Ja sam izradila projekt sustava za navodnjavanje. Pomoću jodne brane na gornjem jezeru može se navodnjavati 300 hektara neplodne zemlje. Naš bi kolhoz tada mogao uzgajati ne samo više voća nego i vinovu lozu. Ali se taj projekt isplati samo uključi li se u njega i spoma dolina kolhoza »Galjinsk«. Evoproračuna. Pruži stručnjaku vještaku jednu mapu. STARI ZDESNA: Neka uñe u zapisnik da naš kolhoz kani početi uzgajati konje. MLADA TRAKTORISTICA: Drugovi, ovaj se projekt radio za onih dana i noći kadismo morali stanovati u brdima i kad često nismo imali ni metka za ono nekoliko pušaka. Teško je bilo nabaviti čak i olovku. Pljesak s obiju strana. STARI ZDESNA: Zahvaljujemo drugovima iz kolhoza »Rosa Luxemburg«, i svima onima koji su branili domovinu! Jedni drugima pružaju ruke i grle se. SELJANKA SLIJEVA: Pritom smo mislili da bi se naši vojnici, naši i vaši muževi, vratili u još plodniju zemlju. MLADA TRAKTORISTICA: Kako je rekao pjesnik Majakovski, »Domovina sovjetskog naroda treba biti i domovina uma«! Delegati zdesna, svi osim staroga, ustanu te zajedno s vještakom proučavaju agronomske nacrte. Poklici: »Kako, visina pada 22 metra«! - Ova će stijena u zrak«! - »Treba im zapravo samo cementa i dinamita«! - Prisilit će vodu da teče ovuda, to je lukavo«! VRLO MLAD RADNIK ZDESNA, starome zdesna: Pogledaj, Aleko, natopit će sva polja izmeñu brežuljaka. STARI ZDESNA: Neću gledati. Znao sam ja da će projekt biti dobar. Ali neću dami se revolver stavlja na prsa.

Page 4

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomVOJNIK: A na prsa će ti staviti samo olovku. Smijeh. STARI ZDESNA, tmurno ustane i uputi se da i on promotri nacrte: Ovi dolinokradice na žalost i predobro znadu da se ovdje, na ovoj zemlji, više ne možemo suprotstaviti strojevima i nacrtima. SELJANKA ZDESNA: Aleko Berešvili, kad su novi projekti u pitanju uvijek si najgori, to je poznato. STRUČNJAK VJEŠTAK: No, što ću sa zapisnikom? Mogu li unijeti da će i vaš kolhoz glasati za odstup stare doline u korist projekta? SELJANKA ZDESNA: Ja ću glasati za. A ti, Aleko? STARI ZDESNA, nagnut nad nacrte: Zahtijevam da nam date kopije nacrta. SELJANKA ZDESNA: Onda možemo k jelu. Kad on nacrte uzme u ruke pa o njima stane raspravljati, stvar je gotova. Znam ja njega. U nas je tako i s ostalima. Delegati se opet smiju i grle. STARI SLIJEVA: Živio kolhoz »Galjinsk«, i puno sreće u novom uzgoju konja! SELJANKA ZDESNA: Drugovi, u čast posjeta delegata iz kolhoza »Galjinsk« i stručnjaka vještaka planirana je izvedba jednog kazališnog komada uz sudjelovanje pjevača Arkadija Čeidze; komad ima veze i s našim pitanjem. Pljesak. Mlada traktoristica trkom ode da dovede pjevača. SELJANKA ZDESNA: Drugovi, komad vam mora biti dobar, plaćamo ga čitavomdolinom. SELJANKA KLIJEVA: Arkadij Čeidze zna 21.000 stihova. STARI SLIJEVA: Pod njegovim smo voñstvom naučili komad. Uostalom vrlo ismo teško došli do njega. Vi u Komisiji za plan, druže, morali biste se pobrinutida češće poñe i na sjever. STRUCNJAK VJEŠTAK: Mi se zapravo više bavimo ekonomijom. STARI SLIJEVA, smije se: Unosite red u raspodjelu vimove loze i traktora, zašto ne i pjesama? U pratnji mlade traktoristice u krug pristupi pjevač Arkadij Čeidze, čvrst čovjek jednostavna izgleda. S njim su i glazbenici sa svojim glazbalima. Umjetnike pozdravljaju pljeskom. MLADA TRAKTORISTICA: Arkadij, ovo je drug stručnjak. Pjevač pozdravlja sve koji stoje uokolo. SELJANKA ZDESNA: Čast mi je što sam Vas upoznala. O Vašim sam pjesmama slušala još u školskoj klupi. PJEVAČ: Ovaj je put to komad s pjevanjem, a igra ga s nama skoro cijeli kolhoz. Donijeli smo stare maske. STARI ZDESNA: Hoće li to biti koja od onih davnih kaza? PJEVAČ: Da, i to vrlo stara. Zove se »Krug kredom«, kineskog je podrijetla. Izvodimo je doduše u izmjenjenom obliku. Pokaži im imaske, Jura. Drugovi, nama je čast što ćemo vas nakon toliko teške rasprave zabavljati. Nadamo se da ćete uvidjeti da se glas staroga pjesnika čuje i u sjeni sovjetskih traktora. Miješati različita vina, to može biti loše, ali se stara i nova mudrost miješaju izvrsno. A sad, nadam se da ćete nam prije izvedbe dati što za jelo. To, name, pomaže.

Page 5

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomGLASOVI: Tako je. - Doñite svi u klub. Svi veselo odlaze na jelo. Dok drugi odlaze, stručnjak vještak obrati se pjevaču. STRUČNJAK VJEŠTAK: Koliko će, Arkadij, trajati ta priča? Ja još noćas moram nazad u Tbilisi. PJEVAČ, usput: Zapravo su to dvije priče. Nekoliko sati. STRUČNJAK VJEŠTAK, vrlo povjerljivo: Ne možete malo skratiti? PJEVAČ: Ne, ne možemo.

2. VISOKOROðENO DIJETE

PJEVAČ, sjedi na tlu ispred svojih glazbenika, oko ramena mu crna janjeća koža, lista po listovima islužene knjige:

U staro doba, u krvavo doba Vladao je u tom gradu, »Prokleti« zvan, Guverner |po imenu Georgij Abašvili. Bogat je bio kao Krez. Imao je lijepu ženu, Imao je zdravo dijete. Nijedan guvemer u Gruziji imao Nije u štali toliko konja Toliko prosjaka na svom pragu Toliko vojnika u svojoj službi U dvoru svom toliko molitelja. Kako da vam opišem jednoga Georgija Abašvilija? Taj je uživao život. I jednoga ise uskrsmoga jutra Guverner s obitelji uputio U crkvu. Iz nadsvoñenih dveri palače naviru prosjaci i molitelji, mršava djeca, bogalji noseći ponad sebe molbene natpise. Za njima dva oklopljena vojnika, pa guvernerova obitelj u skupocjenoj odjeći. PROSJACI i MOLITELJI: Smilujte se, Vaša milosti, ne mogu namakniti za porez.- U ratu protiv Perzije izgubio sam nogu, gdje da sad smognem... - Brat mi je, Vaša milosti, nevin, to je nesporazum - Umire mi od gladi - Molim Vas, oslobodite našega zadnjeg sina od vojske - Molim Vas, Vaša milosti, vodoinspektor je podmićen. Jedan službenik skuplja pismene molbenice, drugi iz kese dijeli sitninu. Vojnici odbijaju mnoštvo mlateći po njemu teškim kožnim bičevima. VOJNIK: Nazad! Oslobodite orkvena vrata! Iza guvernerskog para i añutanta iz veze izvoze guvernersko dijete u prekrasnim kolicima. Mnoštvo se opet natisne da ga vidi. PJEVAČ, dok bičevima opet odbijaju mnoštvo: Tog Uskrsa narod je prvi put vidio nasljednika. Dva se liječnika ni za korak nisu micala od visokoroñenca

Page 6

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomTe zjenice u oku guvernerovu. Poklici iz mnoštva: »Dijete!« - »Nemojte se tako gurati, ne vidim ga.« - »Bog Vas blagoslovio, Vaša milosti.« PJEVAČ: Pred crkvenim vratima pokloni mu se I sam moćni knez Kacbeki. Pristupi obitelji i pozdravi je debeo knez DEBELI KNEZ: Sretan Uskrs, Natela Abašvili. (Čuti je neku naredbu. U trku dojuri konjanik te guverneru pruži svitak papira. Na guvernerov mig ordonancupristupi añutant, mlad ljepotan, i zaustavi ga. Nastane kratka stanka, za to vrijeme debeli knez nepovjerljivo motri ordonanca.) Kakva li dana! Baš dok je noćas kišilo mislio sam: tmuran će biti blagdan. Ali danas ujutro: vedro nebo. Toliko volim vedro nebo, Natela Abašvili, i jednostavno srce. A mali Mihel, pljunuti guverner, tititi. Poškaklja dijete. Sretan Uskrs, Mihelčiću, tititi. GUVERNEROVA ŽENA: Što velite na to, Arsene, Georgij je konačno odlučio da ina istočnoj strani počne graditi movo krilo. A gdje bude vrt, srušit će cijelo predgrañe tih bijednih daščara. DEBELI KNEZ: Eto jedne dobre vijesti nakon toliko loših. A kakvi se glasi čuju oratu, brate Georgij? Guverner učini odbojnu gestu. Čujem, strateško povlačenje? No, to su neznatni odboji, toga ima uvijek. Kadšto je bolje, kadšto gore. Ratna sreća. Nema to nikakva značenja, ne? GUVERNEROVA ŽENA: On kašlje! Georgij, jesi li čuo? Oštro prema obojici liječnika, dvojici dostojanstvenih ljudi, koji stoje tik uz kolica: On kašlje. PRVI LIJECNIK, drugome: Smijem li Vas, Niko Mikadze, podsjetiti da sam bio protiv kupanja u mlakoj vodi? Mala nepažnja, Vaša milosti, prigodom temperiranja vode za kupanje. DRUGI LIJEČNIK, isto tako vrlo uljudno: Nikako se, Mika Loladze, ne anogu složiti s Vama, temperaturu vode propisao je naš veliki dragi Mišiko Oboladze. Prije će to, Vaša milosti, biti od propuha noću. GUVERNEROVA ŽENA: Ali pregledajte ga, ipak. Čini se, Georgij, da ima vrućicu.

PRVI LIJEČNIK, nagnut nad dijete: Nema tu, Vaša milosti, nikakva razloga za uzrujavanje. Malo toplija voda, i više se to neće ponoviti. DRUGI LIJECNIK, dobaci mu otrovan pogled: To Vam, Mika Loladze, neću nikada zaboraviti. Nema tu, Vaša milosti, nikakva razloga za uzrujavanje. DEBELI KNEZ: A, a, a, a! Uvijek velim: probada li me jetra, liječniku pedeset po stopalima. I to samo zato jer živimo u razmekšalim vremenima; nekoć je tobilo jednostavmo: glava dolje! GUVERNEROVA ŽENA: Poñimo u crkvu, ovdje je vjerojatno propuh. Povorka koju čini obitelj i posluga zavije u crkvu. Za njima debeli knez. lz povorke istupi añutant i pokaže na ordonanca. GUVERNER: Šalva, ne prije službe božje. AðUTANT, konjaniku: Guvemer ne želi da mu se dosañuje vijestima prije službe božje osobito ako su, kao što razabirem, porazne. Poñi, prijatelju, u kuhinju pa nešto pojedi. Añutant se priključi povorci a ordonanc se s kletvom uputi u dveri. Iz palače iziñe jedan vojnik te ostane stajati u vratima.

Page 7

Bertold Breht - Kavkaski krug kredom

PJEVAČ: Utihnuo je grad. Crkvenim se trgom kočopere golubi. Jedan se vojnik dvorske straže Šali s kuhinjskom služavkom Koja s nekim zavežljajem nalazi s rijeke. Kroz nadsvoñena vrata hoće proći djevojka, pod rukom joj snop velikih zelenih listova. VOJNIK: Gle, gospoñica nije u crkvi, izbjegava službu božju? GRUŠA: Već sam se bila obukla, ali je za uskrsni objed nedostajala jedna guska, pa su me zamolili da je donesem, ja se razumijem u guske. VOJNIK: Guska? Uz hinjenu nepovjerljivost: Da vidim ja tu gusku. (Gruša ne razumije) S ženama valja biti na oprezu. Kaže: »Nabavila sam gusku«, a onda bude nešto drugo. GRUŠA, poñe odlučno prema njemu pa mu pokaze gusku: Evo, tu je. Ako u njoj nema 8 kila i ako je nisu šopali kukuruzom, sama ću joj pojesti perje. VOJNIK: Kraljica meñu guskama! Pojest će je sam guverner. A, gospoñica je dakle opet bila na rijeci? GRUŠA: Da, u peradarniku. VOJNIK: A tako, u peradarniku, dolje na rijeci, ne možda gore pokraj nekih vrba? GRUŠA: Pokraj vrba sam samo kad perem robu. VOJNIK, značajno: Eto. GRUŠA: Eto što? VOJNIK, škilji: Pa to. GRUŠA: A zašto ja kod vrba ne bih prala robu? VOJNIK, pretjerano: »Zašto ja kod vrba ne bih prala robu?« Dobro, baš dobro. GRUŠA: Gospodina vojnika ne razumijem. šito bi tu imalo biti dobro? VOJNIK, lukavo: Kad bi ti znala što oni znadu, vruće bi bilo i u hladu. GRUŠA: Ne znam što bi se moglo znati o nekakvini vrbama. VOJNIK: Ni onda kad bi vis-a-vis bilo grmlje dz kojega se sve vidi? Baš sve što se dogaña kad stanovita osoba »pere robu« ? GRUŠA: A što bi se dogañalo? Hoće li gospodin vojnik reći što misli, pa gotovo?

VOJNIK: Dogaña se nešto pri čemu se štošta može vidjeti. GRUšA: Ne misli valjda gospodin vojnik na to da za vrućega dana močim u vodinožne prste i ništa drugo. VOJNIK: A, više. Prste, i još nešto drugo. GRUšA: Što drugo? Najviše nogu. VOJNIK: Nogu i još malo više. Zvonko se smije. GRUŠA, bijesno: Sram te bilo, Simon Hahava. Sjediti u grimlju i čekati da tko za vrućega dana moči nogu u vodi. I vjerojatno još s kakvim drugim vojnikom! Odjuri. VOJNIK, viče za njim: A, ne s drugim! PJEVAČ: Tih je grad, ali čemu naoružani ljudi? U guvernerovoj palači je mir

Page 8

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomAli zašto je to onda tvrñava? S lijeve strane portala brzim korakom iziñe debeli knez. Za.stane, ogledava se.Zdesna, pred dverima, čekaju ga dva oklopljena konjanika. Knez ih opazi te lagano proñe mimo njih, dajući im nekakav znak; zatim se hitro udalji. Jedan od oklopnika uñe kroz dveri u palaču; drugi ostane na stra. Iz pozadine se s različitih strana čuju prigušeni glasovi: »Na položaj«! palača je opkoljena. Iz daljine zvonjava crkvenih zvona. Kroz crkvena vrata povorka s guvernerskom obitelji.

I krene guverner da se vrati u palaču A ta tvrñava bijaše stupica I očerupana i pečena bi guska I nikada ta guska ne bi pojedena I podne ne bijaše vrijeme za jelo I podne bijaše već vrijeme za smrt. GUVERNEROVA ŽENA, u prolasku: U toj je kolibi doista nemoguće živjeti, ali Georgij naravno gradi za svog imalog Mihela, ne valjda za me. Mihel mu je sve,sve za Mihela! GUVERNER: Jesi li čula taj »Sretan Uskrs« brata Kacbekija? Lijepo, i dobro, ali koliko znam noćas u Nuki nije kišilo. Kišilo je ondje gdje je bio brat Kacbeki. Gdje li je to bio brat Kacbeki? AðUTANT: Treba ispitati. GUVERNER: Da, i to odmah. Sutra. Povorka zavije prema dverima. Ordonanc na konju, koji se u meñuvremenu vratio iz palače, pristupi guverneru. AðUTANT: Nećete li, Ekscelencijo, ipak poslušati što kaže glasnik iz glavnog grada? Jutros je pristigao s povjerljivim pismima. GUVERNER, prolazeći dalje: Ne prije objeda, Šalva! AðUTANT, dok povorka zamiče u palaču a na straži pred palačom ostaju samo dva oklopljena konjanika, ordonancu: Guverner ne želi da irni se prije objeda dosañuje vojnim izvještajima, a popodne će se Njegova ekscelencija posvetiti razgovorima s odličnim graditeljima, koji su isto tako pozvani na objed. A, već su tu. (Pristupe tri gospodina. Dok ordonanc na konju odlazi, añutant pozdravlja graditelje) Njegova ekscelencija, gospodo, čeka vas ina objedu. Sadće njegovo vrijame biti posvećeno samo vama. Velikim novim planovima! Uñitesamo! JEDAN OD GRADITELJA: Divimo se što Njegova ekscelencija, unatoč uznamiravajućim glasovima o lošem tijeku rata u Perziji, nisli na gradnju. AðUTANT: Recimo: baš zbog njih! Nije to ništa. Daleko je Perzija! Ovaj će se ovdje garnizon za svog guvernera dati sasjeoi na komadiće. Iz palače galama. Ošlar krik neke žene, padaju komande. Zaprepašten, añutant se uputi prema dverima. Istupi jedan oklopljeni konjanik uperena koplja. Što se to zbiva? Makni to koplje, pseto. Sav bijesan, dvorskoj straži: Razoružajte ga! Pa ne vidite li da je to napad na guvernera? Nagovorena dvorska straža ne sluša ga. Ravnodušno i hladno motre añutanta te i nadalje ne sudjeluju u zhivanjima. Añutant se probije do ulaza u palaču.

Page 9

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomJEDAN OD GRADITELJA: Ti knezovi! Sinoć se u glavnom gradu održala skupština knezova koji su protiv Velikog kneza i njegovih guvernera. Gospodo, bolje da isparimo. Brzo se udalje.

PJEVAČ: O sljepoćo veličina! Hodaju ko vječnosnici Veliki ponad svinutih šija, sigirni U iznajmljene pesnice, pouzdajući se U silu što je već toliko dugo trajala. Ali dugo nije vječno. O mijeno vremena! Ti nado naroda! Iz nadsvoñenih vrata izlazi guverner, okovan, siva lica, izmeñu dva vojnika naoružana do zubi. Gospodaru veliki, zanavijek! Uspravno izvoli hodati! Iz palače te ispraćaju oči mnogih neprijatelja! Nisu ti više potrebni graditelji, škrmjar ti je dovoljan. U nikoju se novu palaču nećeš već preseliti, tek u malu u rupu u zemlji. Još se jednom osvrni, ti slijepče! Uhićenik se još jednom ogleda uokolo. Sviña ti se što si imao? Izmeñu uskrsne zornice i objeda Odlaziš odakle se initko više ne vraća. Odvuku ga. Priključi im se dvorska straža. Začuje se znak za uzbunu iz roga. Iza dveri galama.

Kad se sruši kuća kojeg velikana Tad zatuku mnoge neznatnike. Koji s moćnicima sreću nisu dijelili Često dijele njihovu nesreću. Kola što jure Često sobom odvuku u ponor Vučnu stoku. Iz nadsvoñenih vrata dveri u panici juri služinčad. SLUŽINČAD, zbrda zdola: Košare! Sve u treće dvorište! Živeža za pet dana. - Milostiva gospoña je u nesvijesti. - Treba je donijeti dolje, mora otale. - A mi? -Pa poklat će nas kao kokoši, zna se. - Isuse i Marijo, što li će biti? - Gradom navodno već teče krv. - Besimislica, guvernera su samo uljudno zamolili da se pojavi na nekoj sjednici knezova, sve će to oni prijateljsiki srediti, čuo sam iz prvog izvora. Na dvorište se sjure i oba liječnika. PRVI LIJEČNIK, pokušava zadržati drugoga: Ali Vaša je liječnička dužnost, NikoMikadze, da budete oslon Nateli Abašvili. DRUGI LIJEČNIK: Moja dužnost? Vaša! PRVI LIJEČNIK: Niko Mikadze, tko preko sebe danas ima dijete, Vi ili ja? DRUGI LIJEČNIK: Vjerujete li Vi doista, Mika Loladze, da ću radi tog derišta ostati i minutu duže u okuženoj kući? (Počupaju se. Čuje se još samo »Ne vršite svoju dužnost!« i »Dužnost simo, duznost tamo!«, a zatim drugi liječnik

Page 10

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomzatuče prvoga.) Ma idi ti u pakao. (Ode) SLUŽINČAD: Imamo vremena do večeri, dok se vojnici ne opiju. - Zna li se jesu li se već pobunili? - Straža pred palačom već je odjahala. - Pa zar baš initko ne zna što se dogaña? GRUŠA: Ribar Meliva veli da su u glavnom gradu na nebu vidjeli crvenu zvijezdu repaticu, to je značilo nesreću. SLUŽINČAD: Navodno su u glavnorn gradu objelodanili da je rat protiv Perzije izgubljen do kraja. - Knezovi su digli veleustanak. Znači da je i Veliki knez već pobjegao. A svi njegovi guverneri smaknuti. - Malima neće ništa. Brat mi služi u oklopljenim konjanicima. Dolazi vojnik Simon Hahava i u stisci traži Grušu. AðUTANT, pojavi se u dverima: Sve u treće dvorište! Sve neka pomogne pri pakiranju! Odagna klatež. Simon konačno pronañe Grušu. SIMON: No, Gruša, ipak si tu. Što ćeš učiniti? GRUŠA: Ništa. U slučaju potrebe imam u planini brata, ima kuću. Ali što će biti s tobom? SIMON: Sa imnom neće biti ništa. Opet formalno: Gruša Vahnedze, tvoje me pitanje o mojim planovima ispunjava zadovoljstvom. Nareñeno imi je da kao stražar pratim gospoñu Natelu Abašvili. GRUŠA: Pa nije li se dvorska straža pobunila? SIMON, ozbiljno: Pa jest. GRUŠA: Nije li pratiti gospoñu opasno? SIMON: U Tbilisiju se veli: Je li nožu opasno bosti? GRUŠA: Ali ti nisi nož nego čovjek, Simon Hahava. Što te se tiče ta žena? SIMON: Ta me se žena nimalo ne tiče, ali meni je nareñeno, i jahat ću. GRUŠA: Gospodin vojnik je doista tvrdoglavac, kad se ni za što, ma baš ni za što, upušta u pogibelj. Zovu je iz palače. Moram u treće dvorište, žuri mi se. SIMON: Budući da ti se žuri nećemo se svañati, jer za dobru svañu treba vremena. Je li dopušteno pitanje, ima li gospoñica još roditelje? GRUŠA: Nemam. Samo brata. SIMON: Buduoi ida nemam vremena - drugo bi pitanje bilo: Je li gospoñica zdrava kao riba u vodi? GRUŠA: Možda to što me malo tega ispod desnog ramena, inače snažna za svaki posao, na mene se još nitko nije potužio. SIMON: To znamo. Kad se postavlja pitanje tko će, unatoč tomu što je Uskrs, donijeti gusku, ona je tu. Pitanje broj tri: Je li gospoñica inače nestrpijiva? Bi li već zimi htjela brati trešnje? GRUŠA: Nestrpljiva nisam, ali kad se bez ikakva smisla ide u rat pa se još i ne javlja, to je loše. SIMON: Javiti se hoćemo. Iz. palače opet dozivaju Grušu. I na kraju, najvažnijepitanje... GRUŠA: Simone Hahava, budući da moram u treće dvorište i žuri mi se, odgovor je već »da«. SIMON, vrlo zbunjen: Kaže se: »Žurba je vjetar koji puše oko skele.« Ali se kaže i: »Bogatima se ne žuri.« Ja sam iz...

Page 11

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomGRUŠA: Kutska. SIMON: Gle, gospoñica se već raspitala? Zdrav sam, ne moram se brinuti ni za ikoga, mjesečno dobivam deset pijastera, kao blagajnik dvadeset, i srdačno molim Vašu ruku. GRUŠA: Simon Hahava, pravo mi je. SIMON, otkopča s vrata tanak lančić na kojemu visi križić: Ovaj mi je križ, Gruša Vahnadze, dala majka, lančić je od srebra; molkn te, nosi ga. GRUŠA: Simone, najljepša hvala. On joj stavi lančić s križem oko vrata. SIMON: Moram upregnuti konje, gospoñica će to razumjeti. Bolje bi bilo da gospoñica poñe u treće dvorište, da joj ne zamjere. GRUŠA: Da, Simone. Stoje neodlučni. SI.MON: Samo ću otpratiti gospoñu do jedinica koje su ostale vjerne. Kad završi rat, vratit ću se. Za dva ili tri tjedna. Nadam se da mojoj zaručnici neće biti predugo dok se ne vratim.

GRUŠA: Čekat ću te, Simone Hahava. Sad, vojniče, mirno poñi u borbu U krvavu borbu, u čemernu borbu iz koje se svatko ne vraća: A kad se vratiš tu sam ja. Čekat ću te pod zelenim brijestom Čekat ću te pod bezliseim brijestom Čekati dok se ne vrati i zadnji I dulje još. Vratiš li se ti iz borbe Neće biti pred vratima čizama Prazan jastuk bit će kraj mene I nepoljubljena bit će moja usta Kad se vratiš, kad se opet vratiš Zacijelo ćeš reći: kao nekoć sve je. SIMON: Hvala ti, Gruša Vahnadze. I do viñenja! Duboko joj se pokloni. Ona se isto tako duboko pokloni njemu. Zatim brzo otrčine obazirući se. Iz dveri izañe añutant. AðUTANT, osorno: Upregni kljusad u velika kola, ne stoj bez veze, govnaru. Ukočeno popostane Simon Hahava, zatim ode. Iz vrata isplaze dvojica slugu duboko pogrbljeni pod golemim sanducima. Za njima, oslonjena o svoje ženske, posrće Natela Abašvili. Za njima jedna žena nosi dijete. GUVERNEROVA ŽENA: Opet ndkoga ni za što nije briga. Ne znam gdje mi je glava. Gdje je Mihel? Ne drži ga tako nespretno! Sanduke na kola! Čuje se, Šalva, što o guvemeru? AðUTANT, odmahuje glavom: Smjesta morate odavde. GUVERNEROVA ŽENA: Zna li se kako je u gradu? AðUTANT: Ne, bar dosad je sve mirno, ali ne smijemo gubiti ni časka. Za sanduke na kolima nema mjesta. Potražite u njima samo što vam je potrebno.

Page 12

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomAñutant brzo izide. GUVERNEROVA ŽENA: Samo najneophodnije! Brzo, otvorite sanduke, reći ću vam što mora s nama. (Opet spuste sanduke te ih otvore. Guvernerova žena pokaže nekakve brokatne haljine) Ovu zelenu, i naravno ovu s pelicom! A gdje su liječnici? Opet ću dobiti tu jezivu migrenu, uvijek počinje od sljepoočnica. Ovu s bisernim gumbima... (Dolazi Gruša) Imaš ti vremena, a? Brzo donesi grijalice. (Gruša odjuri, vrati se s bocama grijalicama, a zatim je guvernerova žena bez, riječi šalje amo tamo. Guvernerova žena promatra što radi mlada sobarica) Nemoj mi poderati rukav! MLADA ŽENA: Ali malim Vas, milostiva gospoño, haljini se ništa oije dogoidilo. GUVERNEROVA ŽENA: Zato jer sam te zatekla. Već te dugo držim na oku. U glavi ti je samo da pred añutantom prevrćeš očima! Ubit ću te, kujo! Mlatne je.

AðUTANT, vrati se: Ali molim Vas, Natela Abašvili, požurite. U gradu se vode borbe. Opet ode. GUVERNEROVA ŽENA, pusti djevojku: Bože dragi! Što mislite, hoće li me napasti? A zašto? Svi šute. Stane sama kopati po sanducima. Potražite mi brokatnu jaknu! Pomozite! Kako Mihel? Spava? DADILJA: Da, milostiva gospoño. GUVERNEROVA ŽENA: Onda ga ostavi na trenutak i donesi mi iz spavaće sobe čizmice od safijana, trebaju mi uz zeleno. (Dadilja ostavi dijete i ode. Djevojci):Ti, ne motaj se tu! (Djevojka odmagli) Ostani, ili ću te dati izbičevati. (Stanka) I kako je sve to spakirano, bez ljubavi i pameti. Da čovjek sve sam ne pokaže... Tek u ovakvim trenucima čovjek vidi kakva mu je posluga. Maša! (Rukom joj izda nekakvu naredbu.) Žderati možete, ali zahvalni, to ne. Zapamtit ću to. AðUTANT, vrlo uzbuñeno: Natela, poñite smjesta. Ustanici, tkalci sagova upravo su objesili suca vrhovnog suda Orbelianija. GUVERNEROVA ŽENA: Ma zašto? Ovu srebrnu moram ponijeti, stajala je tisućupijastera. I ovu ovdje, i sve krzno, a gdje je ona boje vina? AðUTANT, pokušava je odvući: U predgrañu su izbili nemiri. Smjesta moramo odavde. Jedan sluga pobjegne. Gdje je dijete? GUVERNEROVA ŽENA, doziva dadilju: Maro! Pripremi di jete! Pa gdje si se skrila? AðUTANT, na odlasku: Vjerojatno ćemo morati odustati od kola i jahati. Guvernerova žena još prekapa po haljinama, neke stavlja na hrpu koja će zajed.no s njom, pa ih opet vraća. Glomot se čuje sve jače, i bubnjevi. Nebo sestalo crvenjeti. GUVERNEROVA ŽENA, u očaju prevrće: Ne mogu naći onu boje vina. Skupivši ramena, drugoj ženi: Uzmi cijelu ovu hrpu i odmesi je na kola. A zašto se Maroine vraća? Pa jeste li sve poiludjele? Rekla sam, nju da, nalazi se na samom dnu. AðUTANT, opet se vrati: Brzo, brzo! GUVERNEROVA ŽENA, drugoj ženi: Trči, jednostavno ih baci na kola! AðUTANT: Ne idemo kolima. Doñite, ili ću odjahati sam.

Page 13

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomGUVERNEROVA ŽENA: Maro! Donesi mi dijete! drugoj ženi: Potraži je, Mašo! Ne, najjprije utovari haljine na kola. Pa to je besmislica, jahati, ne pada mi ni na kraj pameti! Okrenuvši se ugleda požarno rumenilo te se ukoči: Gori! Pojuri otale; añutant za njom. Iza njih druga žena, mase glavom i nosi kup haljina. Iznadsvoñenih vrata ispada sluzinčad. KUHARICA: To gdje gori sigurno su Istočna vrata. KUHAR: Već su otišli. Bez kola, bez živeža. Kako ćemo mi sada odavde? SLUGA IZ ŠTALE: Da, neko vrijeme bit će to nezdrava kuća. Trećoj sobarici: Zulika, uzet ću nekoliko pokrivača, pa brišimo. DADILJA, izlazi iz nadsvoñenih vrata, nosi čizmice: Milostiva! DEBELA ŽENA: Već je otišla. DADILJA: A dijete? Otrči prema dijetetu, uzme ga na ruke. Ostavili su ga, zvijeri. Preda ga Gruši. Pridrži ga za trenutak, ma. Prijetvorno: Samo da vidim što je s kolima. Odmagli za guvernerovom ženom. GRUŠA: Što su učinili s gospodarcim? SLUGA IZ ŠTALE, gestom oponaša rezanje vrata: Ffft. DEBELA ŽENA, spazivši gestu dobije napad: O božebožebože! Mili naš Georgij Abašvili! Na zornici još kao mlijeko i krv, a sad... odnesite me odavde. Izgubljeni smo, svi, morat ćemo umrijeti u grijesima. Kao i naš gospodar Georgij Abašvili. TREĆA ŽENA, obraća se njoj: Ma smirite se, Nina. Odnijet će Vas. Niste Vi ništaučinili. DEBELA ŽENA, dok je izvode: O božebožebože, brzo, brzo svi otale dok nisu došli, dok još nisu stigli! TREĆA ŽENA: Nina sve uzima k srcu više od gospoñe. Čak ih i oplakati moraju drugi. Odgrne dijete, koje još uvijek na rukama nosi Gruša. Dijete! A što ti imaš s njitm? GRUŠA: Pa, ostalo je. TREĆA ŽENA: Ona ga je ostavila?! Mihela, koji nije smio stajati ni na propuhu! Sva se služinčad okupi oko djeteta. GRUŠA: Budi se. SLUGA IZ ŠTALE: Ti, bolje da ga ostaviš. Ne bih volio razmišljati što će zadesitionu koju zateknu s tin djetetam. Donijet ću naše stvari, a vi čekajte. Uñu u palaču. KUHARICA: Irna pravo. Kad počnu, poklat će sve što je u vezi s obitelji. Idem po svoju sirotinju. Svi su otišli, ostale su još samo dvije žene i Gruša s djetetom u naručju. TREĆA ŽENA: Nisi čula, ostavi ga tu! GRUŠA: Dadilja mi je dala da ga časak pričuvam. KUHARICA: Ma ti si glupača, pa neće ti se ona vratiti! TREĆA ŽENA: Ne petljaj se ti u to. KUHARICA: Njemu će za petama biti više nego ženi. On je nasljednik. Gruša, dobra si duša, ali znaš i sama da nisi baš najbistirija. Velim ti, i kugu da ima, ne bi bilo gore. Pobrini se da uopće umakneš. Vrati se sluga iz štale s nekakvim zavežljajima te ih porazdijeli zenama. Svi osim Gruše spremaju se za odlazak.

Page 14

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomGRUŠA, oporo: Nije kužno, gleda baš kao čovjek. KUHARICA: Onda ne gledaj ti njega. Baš si glupača kojoj se svašta može utovariti. Kažu li ti: idi po salatu, imaš najdulje noge, ti ćeš poći. Uzet ćemo volovsku zapregu, možeš s nama, samo brzo. Isuse, pa to gori već cijela četvrt! TREĆA ŽENA: Još ništa nisi spakirala? Ti, neće proći dugo i iz vojarne će dojahati oklopljeni konjanici. Obje žene i sluga iz štale odlaze. GRUŠA: Doći ću. Gruša položi dijete, promatra ga nekoliko trenutaka pa iz uokolnih škrinja izvadi nesto odjevnih predmeta te njima pokrije dijete, koje još uvijek spava. Zatim otrči u palaču da uzme vlastite stvari. Začuje se topot konja, krici žena. Ulazi debeli knez zajedno s nekoliko pripitih oklopljenih konjanika. Jedan od njih nosi guvernerovu glavu nataknutu na koplje. DEBELI KNEZ: Amo, u sredinu! Jedan se od vojnika popne drugomu na ramena, uhvati glavu te je ispitivački drži nad lukom vrata. To nije sredina, još malo desno, tako. Što dam da se napravi, dragi moji, napravi se kako valja. Dok vojnik čekićem i čavlom pričvršćuje glavu za kosu: Jutros sam pred crkvenim vratima rekao Georgiju Abašviliju: »Toliko volim vedro nebo«, ali zapravo više volim munju što dolazi iz vedra neba, da. Šteta samo da su odnijeli i derište, hitno mi je potrebno. Potražite ga po cijeloj Gruziji! Tisuću pijastera! Dok Gruša, ogledavajući se oprezno, dolazi pred vrata, debeli se knez zajedno s konjanicima udaljuje. Opet se čuje topot konja. Gruša nosi nekakav zavežljaj te poñe k portalu. Kad je skoro došla do njega okrene se da vidi je li dijete još tu. Zatim stane pjevati pjevač. Ona nepomično zastane.

PJEVAČ: Dok je tako stajala izmeñu dveri i vrata, zaouje Ili joj se pričini da čuje tihi zov: zvalo ju je Dijete, nije cviljelo, nego ju je posve razgovijetno zazvalo U svakom slučaju baš nju. »Ženo«, reče, »pomozi mi«. Pa nastavi, ne cvileći, već govoraše posve razgovijetno: »Znaj da, ženo, tko se ogluši o zov upomoć Te smetena uha nasitavi ići: nikad više Neće čuti zaziv onoga kog najviše ljubi Ni kosa u osvit, ni lagodan odah Iznemogla berača grožña za zdravomarije.« Začuvši to Gruša učini nekoliko koraka prema djetetu pa se nagne nada nj,

vrati se ne bi li još jednom Pogledala dijete. Tek da za koji trenutak Sjedine uz njega, dok ne doñe tko drugi – Možda majka ili bilo tko - sjedne nasuprot djetetu, leñima se nasloni na škrinju. Tek eto pred odlazak, jer golema bijaše pogibelj

Page 15

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomA požar i jauk ispunj^ahu grad. Slabije svjetlo, kao da će večer ili noć. Gruša uñe u palaču, donese svjetiljku i mlijeko te djetetu dadne piti. Pjevač, glasno: Strahotna je zavodljivost dobrote! Gruša sad posve jasno bdije uz dijete kroz noć. Kadšto upali malu svjetiljku da ga osvijetli, kadšto ga toplije zamota n brokatni ogrtač. U meñuvremenu osluškuje te pogledava ne približuje li se tkogod.

Dugo je sjedila uz dijete Sve do večera, sve dok se nije spustila noć Sve dak nije svanula zora. Odviše je dugo sjedila. Odviše dugo promatrala Tiho disanje i te male pesti. Sve dok zavodljivost pred jutro ne postade odveć jaka Te ona ustade, sagne se i jecajući uzme dijete I ponese ga. Ona čini sve što govori pjevač, baš prema opisu. Poput plijena privinu ga k sebi Poput kradljivice odšulja se tad.

3. BIJEG PUT SJEVERNIH PLANINA

PJEVAČ: Pošto je Gruša Vahnadze pošla iz grada Po gruzijskoj glavnoj cesti Putujući prema sjevernim planinama Zapjevala bi pjesimu, kupovala mlijeko.

GLAZBENICI: Kako da ljudskost umakne Krvoločnim psima, stavljačima zamki? Lutala je nenaseljenim planinama Lutala po glavnoj georginskoj cesti I pjevala pritom pjesmu, kupovala mlijeko. Gruša Vahnadze hoda po cesti, na ledima joj vreća s djetetom, u jednoj ruci nosi zaveiljaj, u drugoj velik štap.

GRUŠA, pjeva: Četiri su generala Pošla na Iran. Prvi i nije vodio rat Drugi za pobjede ne htjede znat Trećam bje odviše loše vrijeme Četvrtoan vojnici bez borbene spreme. Četiri generala Tako su pala. Soso Robakidze Nastupao put Irana. I vodio je težak rat

Page 16

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomZa pobjedu samo htio je znat Vrijeme mu vazda bijaše dobro A vojnik mu se borio bodro. Soso Robakidze naš Ljudina je baš. Na pomolu seljačka kućica GRUŠA, djetetu: Podne je, ljudi objeduju. Sad ćemo pozorno sjesti tu u travu, a dobra će ti Gruša nabaviti lončić mhjeka. Polegne dijete na zemlju te pokuca na vrata kućice; otvori joj star seljak. Mogu li, djedice, dobiti lončić mlijeka i možda malo kuružnjaka? STARI: Mlijeka? Nemamo mi mlijeka. Koze su nam otela gospoda vojnici iz grada. Ako hoćete mlijeka, idite gospodi vojnicima. GRUŠA: Ma lončić mlijeka za dijete, djedice, valjda ćete iniati? STARI: A sve za »Bog Vam platio«, a? GRUŠA: Tko veli »Bog Vam platio«? Izvadi novčarku. Plaćamo kao knezovi. Glava u oblacima, guzica u vodi! Starac rogoboreći donese mlijeka. A pošto taj lončić? STARI: Tri pijastera. Mlijeko je poskupjelo. GRUŠA: Tri pijastera? Za ovu bijelu vodurinu? Stari joj bez riječi zatvori vrata pred nosom. Mihel, ma jesi li ti to čuo? Tri pijastera! To si mi ne možemo priuštiti. Vrati se, sjedne, pa djetetu izvadi sisu. Onda moramo još jednom pokušati ovako. Vuci, misli na tri pijastera! Nema unutra ništa, ali ti nisi da piješ, i to je nešto. Odmahujući glavom uvidi da dijete ne siše. Ustane, vrati se pred vrata te opet pokuca. Otvori, djedice, platit ćemo! Tiho: Šlag te trefio! Kad stari opet otvori: Mislila sam da stoji pol pijastera, ali dijete mora nešto jesti. A kako bi bilo jedan pijaster? STARI: Dva. GRUŠA: Samo nemoj opet zatvarati vrata. Dugo pretražuje po novčarki. Evo, dva. Ali mu mlijeko mora ići u tek, pred nama je još dug put. A to je čista lihva, i grijeh. STARI: Ako hoćete mlijeka, pobijte vojnike. GRUŠA, dadne djetetu piti: Skupa šala. Gutni, Mihael, to je pol tjedne plaće. Ovi ovdje ljudi misile samo novac zaraditi guzicom. Mihel, Mihel, baš sam se usrećila s tobom. Ogledava brokatni ogrtač u koji je umotano dijete: Brokatni ogrtač za tisuću pijastera, a ni pijastera za mlijeko. Obazire se: Eno tamo na prdmjer jedna kola, na njima bogati izbjeglice, morali bismo doći do njih. Pred jednim karavanskim prenoćištem. Vidi se kako Gruša, odjevena u brokatniogrtač, prilazi dvjema otmjenim damama. U naručju joj dijete. GRUŠA: O, i gospoñe bi ovdje prenoćile? Strašno, kako je sve prepuno, a kola ni za lijek! Moj je kočijaš jednostavno okrenuo, pješačila sam čitavih pol milje. I to bosa! Moje perzijske cipele - ma znate već kakve su to pete? Ali zašto tu nikoga nema? STARIJA DAMA: Gostioničar si dopušta da ga mi čekamo. Otkako su se u glavnom gradu dogodile te stvari, u čitavoj zemlji više nema manira. Pojavi se gostioničar, dostojanstven starac duge brade, za njim sluga. GOSTIONIČAR: Oprostite starcu, moje dame, što toliko morate čekati. Mali mi

Page 17

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomje unuk baš pokazivao cvat breskvinih stabala, tamo na obronku, s onu stranu kukuruzišta. Sadimo vocke, par trešanja. A tamo prema zapadu - pokaže - tlo prelazi u kamenjar, tamo seljaci gone ovce. Morale biste vidjeti moje breskve, ona ružičasta je prekrasna. STARIJA DAMA: Živite u plodnom okolišu. GOSTIONIČAR: Bog ga blagoslovio. A kako, gospoñe, cvatu voćke dolje na jugu? Jamačno ste s juga? A4LADA DAMA: Moram reći da zapravo i nisam pozorno promatrala krajolike. GOSTIONIČAR, uljudno: Razumijem, prašina. Vrlo je preporučljivo po našoj glavnoj cesti hodati umjerenim tempom, naravno uz pretpostavku da se oovjeku ne žuri. STARIJA DAMA: Draga, ovij šal oko vrata. Čini se da su ovdje večernji vjetri nešto hladniji. GOSTIONIČAR: Jamačno, moje dame, dolazite odozdo, s ledenjaka Janga-Tau, ne? GRUŠA: Da, i bojim se da će mi se sin prehladiti. STARIJA DAMA: Prostrano prenoćište! Smijemo možda ući? GOSTIONIČAR: O, gospoñe bi htjele sobe? Ali ovo je karavansko prenoćište popunjeno, a i pobjegla mi je sva služinčad. Neutješan sam, ali više nikoga ne mogu primiti, čak ni uz preporuku... MLAðA DAMA: Ali ne možemo prenoćiti tu na cesti. STARIJA DAMA: Pošto je? GOSTIONIČAR: U ovakva vremena, moje dame, kad skloništa traži toliko izbjeglica, sigurno vrlo uglednih, ali osoba na koje vlasti ne gledaju dobro, razumjet ćete, svaka kuća mora biti na oprezu. Zato... STARIJA DAMA: Ali čovječe dragi, nismo mi izbjeglice. Selimo u našu ljetnu rezidencijiu u planinama, to je sve. Nikad ne bismo došle na ideju da molimo za gostoprimstvo kad bismo ga toliko neophodno trebale. GOSTIONIČAR, suglasan, nakrivi glavu: O tome nema dvojbe. Ali sumnjam da bi damama bio ugodan onaj skučeni prostor koji mi je još jedini na raspolaganju. A za njega moram računati šezdeset pijastera po osobi. Jesu li dame zajedno? GRUŠA: Pa, na stanovit način. U svakom slučaju, ja moram prenoćiti. MLAðA DAMA: Šezdeset pijastera! Pa taj bi rezao vrat! GOSTIONIČAR, hladno: Ali drage dame, nemam nikakve namjere rezati vratove i zato... Okrene se, hoće otići. STARIJA DAMA: Riječ je o vratovima? Odmah se vraćam. Uñe, prati je sluga. MLAðA DAMA, zadovoljno: Sto i osamdeset pijastera za jednu jedinu sobu! Okrene se Gruši: Ali ne s djetetom. Što ako bude plakalo? GOSTIONIČAR: Soba stoji sto i osamdeset, bilo za dvije bilo za tri osobe. MLAðA DAMA, promijeni na to odnos prema Gruši: S druge strane, draga moja, ne mogu se pomiriti s time da ostanete na cesti. Uñite, molim Vas. Uñu u karavansko prenoćište. S druge strane pozornice, sa stražnje se strane pojavi sluga s nešto prtljage. Za njim ide starija dama, slijedi je druga dama, pa Gruša s djetetom.

Page 18

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomMLADA DAMA: Sto i osamdeset pijastera! Otkada su mi dragog Igora dopremili kući, još se nisam toliko uzbudila. STARIJA DAMA: Baš moraš govooriti o Igoru? MLAðA DAMA: Zapravo nas je četiri, i dijete je osoba, ne? Gruši: Biste li mogli preuzeti na se bar pola cijene? GRUŠA: Nemoguće. Znate, morala sam brzo na put, a añutant imi je zaboraviometnuti dovoljno novaca. STARIJA DAMA: Nemate možda ni šezdeset pijastera? GRUŠA: A, toliko mogu platiti. MLAðA DAMA: Gdje su postelje? SLUGA: Nema tu postelja. Evo vam pokrivača i vreća. Sve ćete to morati srediti same. Budite sretne da vas nisu postali pod ledinu, kao tolike druge. Ode. MLAðA DAMA: Ma jesi li ti to čula? Smjesta idem gostioničaru. Tog čovjeka treba izbičevati. STARIJA DAMA: Kao tvog muža. MLAðA DAMA: Baš si gruba. Udari u plač. STARIJA DAMA: A kako bi bilo da napravimo nešto slično ležaju? GRUŠA: Ja ću to. Odloži dijete. Kad je više ljudi lakše se snañe. Vi imate još i kola. Stane mesti pod. Posve sam bila iznenañena. Pred objed reče meni muž: Draga Anastazija Katarinovska, daj malo prilegni, i sama znaš kako te lako zgrabi migrena. Nosi vreće, pravi leiaj; prateći njezin rad dame se zgledaju. »Ma Georgij«, rekoh guverneru, »ne mogu leći, tu je šezdeset gostiju, u poslugu se ne mogu pouzdati, a Mihel Georgijevič ne jede bez mene.« Mihelu: Vidiš, Mihel, sve će biti u redu, rekla sam ja tebi! Iznenada zapazi da je dame značajno promatraju i pritom nešto šapuću. Tako, sad bar nećemo ležati na podu. Deke sam prostrla dvostruko. STARIJA DAMA, naredbodavno: Vrlo ste vješti, draga moja, u pravljenju kreveta. Pokažite ruke! GRUŠA, prestrašeno: Što time mislite? MLAðA DAMA: Da imate pokazati Vaše ruke. Gruša obim damama pokaže ruke. MLAðA DAMA, pobjedonosno: Ispucale! Sluškinja! STARIJA DAMA, poñe k vratima, poviče: Posluga! MLAðA DAMA: A, zatekle smo te, lopužo. Priznaj, što si smjerala? GRUŠA, zbunjeno: Ništa nisam smjerala. Mislila sam samo da ćete nas povesti sobom na kolima, bar dio puta. Molim vas, ne dižite galamu, sama ću otića. MLAðA DAMA, dok starija i nadalje zove poslugu: Ideš ti, ideš, ali s policijom. Ostani zasad tu. I ne miči se s mjesta, jesi li čula? GRUŠA: Ali htjela sam čak i platiti šezdeset pijastera, evo. Pokaže novčarku. Vidite da imam; tu su četiri desetače, a evo i petaka, ne, i to je desetača, sve skupa šezdeset. Htjela sam samo da mi dijete uzmete na kola, to je sva istina. MLAðA DAMA: A, na kola si htiela! Sad mi je jasmo. GRUŠA: Priznajem, milostiva, niska sam podrijetla, ali molim Vas, ne zovite policiju. Dijete je visoka roda, vidite ovo rublje, u bijegu je, baš kao i Vi. MLAðA DAMA: Visoka roda, vidi se. Otac je sigurno kraljević, a?

Page 19

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomGRUŠA, bijesno, starijoj dami: Nemojte vikati! Pa zar Vi nemate srca? MLAðA DAMA, starijoj: Pazi, još će ti nešto učiniti, opasna je! Upomoć! Ubojica! SLUGA, nañe: Što je sad? STARIJA DAMA: Ova se tu osoba prokrijumčarila amo izdavajući se za gospoñu! A vjerojatoo je obična kradljivica. MLAðA DAMA: Osim toga vrlo opasna. Htjela nas je umoriti. Slučaj za policiju. O Bože, osjećam već kako me hvata anigrena. SLUGA: Policije trenutno nema. Gruši: Kupi, sestro, svoje prnje i nestani kao kobasica u ormaru. GRUŠA, bijesno uzme dijete: Vi neljudi! Već će i vama glave pozabijati na zid! SLUGA, izgura je van: Zaveži. Još će doći stari, taj ne zna za šalu. STARIJA DAMA, mladoj: Pogledaj je li već što ukrala! Dok dama zdesna grozničavo pretražuje je li im što pokradeno, slijeva sluga izvodi Grušu kroz vrata. SLUGA: Vjeruj, gledaj komu, velim ja. Ubuduće najprije dobro promotri ljude prije no što se s njima spetljaš. GRUŠA: Mislila sam da će se prema sebi ravnoj vladati puno finije. SLUGA: Ne misle ti one na to. Vjeruj mi, našta nije teže nego oponašati lijena ibeskorisna čovjeka. Čim otkriju da sama znaš brisati guzicu ili da si bar jednomu životu radila vlastitim rukama, gotova si. Piričekaj malo, dat ću ti kuružnjaka i nekoliko jabuka. GRUŠA: Radije ne. Bolje da odem prije no što doñe gostioničar. A budem li trčala cijelu noć, mislim da ću umaknuti opasnosti. Ode.

SLUGA, tiho dovikne za njom: Kad doñeš do križanja, desno. Ona nestane. PJEVAČ: Dok je Gruša Vahnadze išla prema sjeveru, iza nje su bili Oklopljeni konjanici što ih knez je odaslao, Kacbeki. GLAZBENICI: Bosonogi kako da umaknu oklopljenim jahačima? Stavljačima zamki, krvožednim psima? Jer i noću su ma tragu. Progonitelji Ne znaju za umor. Tek zakratko Spavaju koljači. Glavnom cestom pješice koračaju dva oklopnika. KAPLAR: Ništa od tebe, ti prazna tikvo. A zašto, zato jer ne ideš sa srcem. Pretpostavljeni ti to vidi po sitnicama. Kad sam prekjučer filao onu debelu ti si držao muža, kako sam ti bio i zapovjedio, i gazio ga po trbuhu, ali jesi li to činio s radošću, kao pravi vojnik, ili iz puke pristojnosti? Gledao sam ja tebe, prazna tikvo. Ko prazna si slama ili ko obješen praporac, nećeš ti meni biti unaprijeñen. Dio puta nastave šutke. Nemoj ti meni umišljati da ne primjećujem kako na svaki naoin pokazuješ svoju odbojnost. Zabranjujem ti dašepaš. Opet to radiš samo zato jer sam prodao kljusine, nikad više ne bih mogao postići takvu cijenu. Tim šepesanjem mi hoćeš dati do znanja da ti nije drago ići pješice, znam ja tebe. Ali od toga nećeš imati koristi, prije štete. Hajde, pjevaj!

Page 20

Bertold Breht - Kavkaski krug kredom

OBA OKLOPNIKA, pjevaju: U rat idem tužan po orsagu Kod kuće sam ostavio dragu. Neka čast joj čuva moj pobratim Dok se iz rata ja ne vratim. KAPLAR: Glasnije!

OBOJICA OKLOPNIKA: Legnem li kraj crkvenoga praga Šaku zemlje donijet će mi draga. Pa će reći: Tu sad počivaju Noge što su k meni hrlile Ruke koje su me grlile. Šutke nastave dio puta. KAPLAR: Dobar je vojnik odan dušom i tijelom. Za svog pretpostavljenog on ćese dati rastrgati. I dok mu gasne oko on još uvijek vidi kako mu kaplar odaje priznanje. To mu je piaća, ništa drugo on ne želi. Ali ti meni nećeš dobiti nikakva priznanja, a ipak ćeš morati crknuti. Prokletstvo, kako da s takvim potčinjenim pronañem guvemerovo kopile, to bih btio znati. Ide dalje. PJEVAČ: Kad Gruša se Vahnadze domogla rijeke Sirra, Dosta joj bi bijega, pretežak bespomoćnik.

GLAZBENICI: U kukoruzištu ružoprsta zora Prenoćniku nije drugo do li hladna. I veselo kloparanje Posuña za mlijeko u dvorištu selskom iz kojeg se diže dim Čini mu se gotovo prijetnjom. A koja sobom vuče dijete Osjeća teret i još štošta drugo. Gruša stoji pred seoskim dvoristem. GRUŠA: Sad si se eto opet popiškio, a i sam znaš da više nemam pelena. Mihel, moramo se rastati. Dovoljno smo daleko od grada. Neće im vdše biti na pameti da tebe, malo smeće, progone sve dovde. Seljanka je ljubezna, a vidi kako tu miriše na mlijeko. Dakle Mihel, bok, zaboravit ću kako si me cijele noći bubao po leñima da bolje gazim, a ti zaboravi na slabu ishranu, nisam mislila loše. Rado bih te uzela sa sobom jer ti je nosić takomalen, ali ne ide. Rado bih ti bila pokazala i prvog zečića i da više ne piškiš, ali moram nazad, jer bi se uskoro mogao vratiti moj dragi, onaj vojnik, i kako sad da me ne nañe? Od mene to, Mihel, sigurno nećeš zahtijevati. U kuću kroz vrata ulazi debela seljanka noseći kantu za mlijeko. Gruša pričeka da uñe, zatim se oprezno približi kući. Prišulja se vratima pa pred pragom ostavi dijete. Zatim se sakrije iza jednog stabla te pričeka dok seljakinja opet ne izañe kroz vrata pa nañe na zavežljaj.

Page 21

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomSELJANKA: Isuse Kriste što je to? Mužu! SELJAK, iziñe: Što je sad? Pusti me da pojedem juhu. SELJANKA, djetetu: Pa gdje ti je majka, imaš li je uopće? Dječak je. I fino rublje, neko otmjeno dijete. Jednostavno ga ostavili pred vratima, kakvih li vremena! SELJAK: Ako misle da ćemo ga mi hraniti, varaju se. Odnesi ga u selo župniku, i gotovo. SELJANKA: Ali što s time ima župnik, njemu je potrebna majka. Gle, budi se. Što misliš, možda bismo ga ipak mogli uzeti? SELJAK, poviče: A, ne! SELJANKA: Stavim li ga u kut pokraj naslonjača treba mi samo jedna košara, akad idem u polje uzet ću ga sa sobom. Vidiš kako se smije? Čuj, pa imamo krov nad glavom, i možemo to učiniti, ne želim više ništa čuti. Unese ga u kuću, seljak prosvjeduje ali ide za njom, Gruša iz.ide iz skrovišta zastablom, stane se smijati pa požuri u suprotnom smjeru. PJEVAČ: Čemu veselje, povratnice domu? GLAZBENICI: Jer se bespomoćnik Nasmiješio novim roditeljima, zato sam vesela. Jer sam Oslobodila se maloga, zato se radujem. PJEVAČ: A čemu žalost? Jer evo hodam slobodna i sama, zato se žalostim. Kao da su me okrali Kao da sam osiromašila. Tek što je pošla malen komad puta nañe na dvojicu oklopnika koji u nju upere koplja. KAPLAR: Našla si, curo na oružanu silu. Odakle ideš? Kada ćeš stići? Jesi li u kakvim nedopuštenim odnosima s neprijateljem? Gdje je on? Kakve to on pokrete izvodi u tvojoj pozadini? Što je s brdima, što s dolinama, kako su ti piričvršćene čarape? Gruša prestrašena zastane. GRUŠA: Pričvršćene su dobro, bolje vi odstupite. KAPLAR: Ja uvijek odstupam, tu sam pouzdan. A zašto tako promatraš koplje? »Vojnik u ratu mi za trenutak ne ispušta koplje iz ruku«, takav je propis, to da si naučio napamet, ti prazna tikvo. A ti, curo, kamo te vodi put? GRUŠA: Mom zaručniku, gospodine vojiniče, stanovitom Simonu Hahavi, služi pri straži palače u Nuki. I ako mu pišem prebit će vam sve kosti. KAPLAR: Simon Hahava, a, zbilja, znam ga. Dao mi je ključ da ite tu i tamo pogledam. Prazna tikvo, inas ne vole. Moramo van s tim da imamo poštene mamjere. Curo, ozbiljne sam naravi, premda se ona skriva iza prividnih šala, i velim ti posve službeno: Hoću od tebe dijete. Gruša ispusti glasan krik. KAPLAR: Razumjela nas je, prazna tikvo. Sladak strah, a? »Samo da, gospodine časniče, iz peći izvadim valjuške. Samo da, gospodine pukovniče, promijenim poderanu košulju!« Šalu na stranu, koplje na stranu. Ma, curo, u ovom predjelu tražimo jedno dijete. Jesi li čula za takvo dijete, a ovdje se pojavilo pošto je nestalo iz grada, otmjeno, odjeveno u nekakvo fino rublje?

Page 22

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomGRUŠA: Ne, ništa nisam čula. PJEVAČ: Bježi, prijaznice, evo ubijača! Pomozi onemoćniku, a sama nemoćna! I ona pobježe. Iznenada se okrene te u paničnu strahu pojuri nazad. Oklopnici se pogledaju te se uz kletve dadu za njom. GLAZBENICI: I u najkrvavija vremena Žive prijazni ljudi. Baš se u seljačkoj kući debela seljanka nagnula nad košaru s djetetom, kadli nahrupi Gruša Vahnadze. GRUŠA: Sakrij ga, brzo. Dolaze oklopni konjanici. Ja sam ti ga ostavila pred vratima, ali nije moje, od finih je ljudi. SELJANKA: Tko to dolazi, kakvi oklopnici? GRUŠA: Ne ispituj dugo. Oklopni konjanici, oni ga traže. SELJANKA: U mojoj kući nemaju što tražiti. Ali s tobom bih se imala pogovoriti koju, sve mi se čini. GRUŠA: Svuci mu fino rublje, to bi nas imoglo izdati. SELJANKA: Rublje amo, rublje tamo. U ovoj kući zapovijedam ja, i ne smrdi mi u mojoj sobi, a zašto si ga ostavila? Pa to je grijeh. GRUŠA, pogleda van: Evo upravo izlaze iza stabala. Nisam smjela pobjeći, to ihje razdražilo. Što da činim? SELJANKA, isto tako motri van te se iznenada silno uplaši: Isuse i Marijo, oklopni ikonjanici! GRUŠA: Traže baš ovo tu dijete. SELJANKA: Ali ako uñu? GRUŠA: Ne smiješ im ga dati. Reci da je tvoje. SELJANKA: Dobro. GRUŠA: Ako im ga daš, probost će ga kopljem. SELJANKA: Ali ako budu zahtijevali? U kući imam srebra, za žetvu. GRUŠA: Ako im ga daš probost će ga, ovdje u tvojoj sobi. Moraš im reći da je tvoje. SELJANKA: Dobro. Ali ako ne budu vjerovali? GRUŠA: Moraš im to reći odrešito. SELJANKA: Spalit će nam krov nad glavom. GRUŠA: Baš zato im moraš reći da je tvoje. Zove se Mihel. Uh, nisam ti to smjela reći. Seljanka kimne glavom. GRUŠA: Nemoj tako kimati glavom. I nemoj drhtati, vidjet će. SELJANKA: Dobro. GRUŠA: Ma prestani s tim tvojim »dobro«, ne onogu to više slušati. Protrese je. Ti nemaš nijedno? SELJANKA, promrmlja: Imam, u ratu je. GRUŠA: Onda je možda baš jedan od ovih oklopnika. I on da sad djecu nabadana koplje? A, tu bi ti njega već sredila. »Prestani mi tu mahati kopljem u mojoj sobi, jesam i ite za to odgajala? Operi si vrat prije no što misliš razgovarati s majkom.« SELJANKA: Istina je, ne bi mi to smio raditi.

Page 23

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomGRUŠA: Obećaj da ćeš im reći da je tvoje. SELJANKA: Hoću. GRUŠA: Evo ih, dolaze. Kucanje na vrata. Žene ne odgovaraju. Ulaze oklopljeni konjanici. Seljanka se duboko pokloni. KAPLAR: A, ipak je tu. Što sam ti rekao? Moj nos. Njušim ja nju. Imam, curo, za te jedno pitanje: Zašto si ti meni pobjegla? Pa što si mislila, što hoćemo od tebe? Kladim se, nešto prosto. Priznaj! GRUŠA, dok se seljanka neprestance klanjala: Ostavila sam mlijeko na ognjištu. Naglo sam se sjetila. KAPLAR: Mislio sam da je zato jer sam te možda nepristojno gledao. Kao da mislim nešto o nas dvoje. Tako, nekakav bludni pogled, razumiješ ti mene? GRUŠA: Nisam primijetila. KAPLAR: Ali moglo je tako biti, a? To moraš priznati. Mogao bih ja biti i svinja. Bit ću posve otvoren: svašta bih ja mogao pomisliti kad bismo bili nasamu. Seljanki: Nemaš ti posla u dvorištu? Možda hraniti kokoši? SELJANKA, iznenada se baci na koljena: Gospodine vojniče, ni o čemu ja nisamimala pojma. Samo mi nemojte spaliti krov nad glavom! KAPLAR: O čemu ti to govoriš? SELJANKA: Ja s tim nemam ništa, gospodine vojmioe. Ona imi ga je stavila pred vrata, kunem se. KAPLAR, spazi dijete, zazviždi: A, tu u košari, prazna tikvo, ima nekakva malenkost, njušim tisuou pijastera. Izvedi staru van i čvrsto je drži, ja moram, bar mi se tako čini, obaviti jedno preslušavanje. Seljakinja se bez riječi propusti; obični je odvede. Eto tog djeteta što bih ga htio od tebe. Uputi se prema košari. GRUŠA: Gospodine časniče, to je moje dijete. Nije ono koje tražite. KAPLAR: Vidjet ću ja već. Nagne se nad košaru. Gruša se zdvojno ogledava. GRUŠA: Moje je, moje! KAPLAR: Fino rublje. Gruša se obori na njega te ga odvuče od košare. On je baci ustranu pa se opet nagne. Sva očajna ona se ogledava uokolo, spazi golemu cjepanicu, u očaju je zgrabi te njome odostrag mazne kaplara po glavi; on se složi. Brzo zgrabivši dijete, izjuri van. PJEVAČ: I bježeći pred oklopljenim konjanicima Nakon lutanja od dvadeset i dva dana U podnožju ledenjaka Janga-Tau Gruša Vahnadze Stavi dijete gdje djetetu je mjesto. GLAZBENICI: Nemoćnica je nemoćnika stavila gdje djetetu je mjesto. Nad napol zaleñenim potokom čuči Gruša Vahnadze te zaokruženom šakom grabi djetetu vodu.

GRUŠA: Jer te nitko, nitko neće Ja te uzet moram Jer sad svatko ti je stran Sušna ljeta, crni dan

Page 24

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomNa me se osloni. Jerbo dugo sam te vukla Čak ranjenih nogu I jerbo je mlijeko skupo Posto si mi drag. (Izgubit te ne bih htjela.) Odbaci finu benkicu Obuci se u krpe Operi se, pokrsti se Vodom ledenjaka. (Moraš to preživjeti.) Svukla je djetetu fino rublje pa ga povila u krpe. PJEVAČ: Pristigavši do planinskog mosta koji vodi put sela Na istočnom pristranku, Gruša je Vahnadze pred progonom oklopnika Zapjevala pjesmu o trulome mostu, vagala je dva života. Zapuhao je vjetar. Iz polumraka strši visinski most. Budući da je puklo jedno uže, most napol visi nad ponorom. Kad je našla Gruša s djetetom, pred mostom su neodlučno stajali neki trgovci, dva muškarca i jedna žena. Jedan odnjih stapom hoće dohvatiti otkinuto uže. PRVI ČOVJEK: Imaš vremena, djevojko, i tako ine možeš preko ovog prijelaza. GRUŠA: Ali moram s maldm k bratu na istočnu straou. TRGOVKINJA: Moraš? Što znači to »moram«? Ja moram prijeko jer moram u Atiumu kupiti dva saga, a njih jedna mora prodati jer joj je morao umrijeti muž, draga moja. Ali mogu li ja to što moram, može li ona? Već dva sata Andrej lovi uže, a i kad ga dohvati pitam se kako ćemo ga opet pričvrstiti. PRVI ČOVJEK, osluškuje: Umukni, čini mi se da nešto čujem. GRUŠA, glasno: Most nije posve istrunuo. Mislim da bih mogla pokušati prijeko.

TRGOVKINJA: Ne bih ja pa da je za mnom sam vrag. Pa to bi bilo samoubojstvo. FRVI ČOVJEK, glasno zove: Eheeeeej! GRUŠA: Ne dozivaj! Trgovkinji: Reci mu da ne zove. PRVI ČOVJEK: Pa zovem prema dolje. Možda je tko izgubio put. TRGOVKINJA: A zašto da ne zove? Možda nemaš tri čiste? Progone te? GRUŠA: Onda vam moram reći. Za mnom idu oklopnici. Jednoga sam premlatila. DRUGI ČOVJEK: Skloni robu! Trgovkinja sakrije jednu vreću iza kamena. PRVI ČOVJEK: Pa zašto oiam nisi odmah rekla? Ostalima: Dopadne li im šaka iskaširat će je! GRUŠA: Sklonite mi se s puta, moram preko mosta. DRUGI ČOVJEK: Ma ne možeš. Ponor je dubok dvije tisuće stopa. PRVI ČOVJEK: Ne bi imalo smisla ni kad bismo dohvatili uže. Mogli bismo ga držati rukama, ali bi na isti način i oklopnici mogli prijeko. GRUŠA: Mičite se! Glasovi odozdo iz daljine: »Tamo je, gore!«

Page 25

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomTRGOVKINJA: Prilično su blizu, ali na most ne možeš s djetetom. Gotovo je sigunno ña oe se srušiti. Pogledaj samo dolje. Gruša se zagleda u ponor. Odozdo se opet začuju glasovi oklopljenih konjanika. DRUGI ČOVJEK: Dvije tisuće stopa. GRUŠA: Ali ti su ljudi gori. PRVI ČOVJEK: Ne možeš već zbog djeteta. Ako su ti već za petama, riskiraj svoj život, ali ne i život djeteta. DRUGI ČOVJEK: S djetetom zapravo sve biva teže. TRGOVKINJA: Možda doista mora preko. Ali daj meni dijete, ja ću ga sakriti, a ti sama poñi na most. GRUŠA: A, neću. Mi pripadamo jedno drugome.

Djetetu: Skupa došli, skupa pošli. Dubok je ponor, sine I most strunut Ali ni naš, sine Ne birasmo put. Ići ćeš po cesti Koju ja tek znam I tkruh moraš jesti Koji ja ti dam. Od četiri kusa Ti dobivaš taj Al veliki dosta Ne znam jesu li. Pokušat ću. TRGOVKINJA: To znači iskušavati samoga Boga. Dozivi odozdo. GRUŠA: Molim vas, bacite taj štap, jer će inače dohvatiti uže pa će za mnom. Stupi na most koji se njiše. Trgovkinja krikne, jer se čini kao da će se most sadna srušiti. Ali Gruša korača dalje te stigne na drugu stranu kao na drugu obalu.

PRVI ČOVJEK: Eto nje prijeko. TRGOVKINJA, koja je pala na koljena i stala moliti, sad ljutito: Ipak je zgriješila. Pojave se oklopljeni konjanici. Kaplaru je povezana glava. KAPLAR: Jeste li vidjeli kakvu osobu s malim djetetom? PRVI ČOVJEK, dok drugi u ponor baca štap. Jesmo. Eno je. Ali vas most neće izdržati. KAPLAR: Platit ćeš ti meni, prazna tikvo. Gruša se na drugoj obali smije te oklopljenim konjanicima pokazuje dijete. Ide dalje, most ostaje za njom. Vjetar. GRUŠA, ogledavajući Mihela: Od vjetra se ne moraš bojati, i on je jadnik. On jadan mora progoniti oblačiće a pritom se i sam najčešće smrzne. Počinje sniježiti. A ni snijeg, moj Mihele, nije ono najgore. On mora pokrivati male boriće da ne poginu od zime. A sad ću ti nešto zapjevati, čuj! Zapjeva:

Page 26

Bertold Breht - Kavkaski krug kredom

Otac ti je razbojnik Majka slična drolji Al će tebi klanjati se Čovjek ponajbolji. Tigrov sin će hraniti Malene konjiće Majkama će zmijsko čedo Nosit mliječno piće.

4. U PLANINAMA NA SJEVERU

PJEVAČ: Sedam je dana putovala sestra. Putovala preko ledenjaka, i niz kosine. Kad stupim u kuću svoga brata, mislila je On će ustati i zagrliti me. »Jesi li ti, sestro?«, reći će. Dugo te već čekam. Ovo je moja draga žena. A ovo moje imanje, pripalo mi je ženidbom. I jedanaest konja i trideset i jedna krava. Sjedni! I ti i dijete sjednite za naš stol i jedite.« Biratova se kuća nalazila u ljupkoj dolia. Kad je sestra došla bratu, bila je bolesna od puta. Brat je ustao od stola. Debeo seljački par, koji je upravo bio sjeo za stol. Lavrentij Vahnadze već je privezao ubrus oko vrata kadli u sobu stupi Gruša s djetetom, oslonjena o jednog slugu i neobično blijeda. LAVRENTIJ VAHNADZE: Odakle ti, Gruša? GRUŠA, slabašno: Išla sam, Lavrentij, preko prijelaza Janga-Tau. SLUGA: Zatekao sam je pred štagljem. Vodi sobom i maloga. ŠOGORICA: Idi pa počešljaj kulaša. Sluga ode. LAVRENTIJ: Ovo je moja žena, zove se Aniko. ŠOGORICA: Mislili smo da služiš u Nuki. GRUŠA, jedva stoji na nogama: Da, služila sam. ŠOGORICA: Nije bio dobar posao? Čuli smo da je dobar. GRUŠA: Ubili su guvernera. LAVRENTIJ: Da, navodno su izbili nemiri. To nam je pričala tvoja teta, Aniko, sjećaš li se? ŠOGORICA: Ovdje u nas je posve mirno. Grañani uvijek nešto petljaju. Poñe prema vratima i pozove: Soso, Soso, nemoj još vaditi lepinje iz peći, čuješ li? Pa gdje si? Dozivajući iziñe. LAVRENTIJ, tiho, brzo: Ima li oca? Kad ona odmahne glavom: To sam i mislio. Morat ćemo nešto izmisliti. Ona je vrlo pobožna. ŠOGORICA, vratila se: Ta služinoad! Gruši: Imaš i dijete? GRUŠA: Moje je. Sruši se. Lavrentije je ispravi.

Page 27

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomŠOGORICA: Isuse i Marijo, pa ona je bolesna, što da činimo? Lavrentij hoće Grušu odvesti do peći. Aniko sa zgražanjem daje migom znak, pokazujući vreću na zidu. LAVRENTIJ, odvede Grušu do zida: Sjedni. Sjedni. Prolazna slabost. ŠOGORICA: Ako to nije šarlah. LAVRENTIJ: Bile bi mrlje. Smiri se, Aniko, to je slabost. Gruši: Bolje ti je kad sjediš, a? ŠOGORICA: Dijete je njezino? GRUŠA: Da, moje je. LAVRENTIJ: Upravo putuje mužu. ŠOGORICA: A, tako. Ohladit će ti se meso. Lavrentij sjedne i stane jesti. Hladno ti se ne sviña, salo ne smije biti hladno. Znaš da imaš slab želudac. Gruši: Ako ti muž nije u gradu, gdje je onda? LAVRENTIJ: Udata je tamo preko brda, tako kaže. ŠOGORICA: A, preko brda. I sama sjedne za jelo. GRUŠA: Lavrentij, mislim da bih negdje morala prileći. ŠOGORICA, nastavi preslušavati: Ako je sušica, svi ćemo je dobiti. Ima li ti muž imanje? GRUŠA: On je vojnik. LAVRENTIJ: Ali mu imanje ima otac, doduše malo. ŠOGORICA: Nije u ratu? Kako to? GRUŠA, umorno: Ma jest, u ratu je. ŠOGORICA: A zašto ideš na to imanje? LAVRENTIJ: Kad se vrati iz rata doći će na svoje imanje. ŠOGORICA: Ali ti već sada ideš onamo? LAVRENTIJ: Pa da, tamo će ga čekati. ŠOGORICA, poviče resko: Soso, lepinje! GRUŠA, mrmlja u groznici: Imanje. Vojnik. Čekati. Sjedni i jedi. ŠOGORICA: To je šarlah. GRUŠA, naglo upadne: Da, ima imanje. LAVRENTIJ: Mislim, Aniko, da je to obična slabost. Ne bi li, mila, malo pogledala lepinje? ŠOGORICA: Ali kad će se vratiti ako je, bar tako čujemo, nanovo izbio rat? Odgega se pa poviče: Soso? Gdje se ti skrivaš, Soso? LAVRENTIJ, hitro ustane, priñe Gruši: Odmah ćemo ti u sobu staviti krevet. Dobra je ona duša, ali tek nakon jela. GRUŠA, preda mu dijete: Uzmi ga! On ga preuzme, ogledava se. LAVRENTIJ: Ali ne može ostati zadugo. Znaš, ona ti je pobožna. Gruša se sruši. Brat je pridrži.

PJEVAČ: Odviše bolesna bijaše sestra. Kukavica brat morao joj je pružiti utočište. Prošla je jesen, i došla je zima. I duga je bila ta zima I zima je bila kratka. Ljuidi ništa nisu smjeli znati

Page 28

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomŠtakori nisu smjeli gristi Proljeće nije smjelo doći. Gruša, u sobi s posuñem, za tkalačkim stanom. Ona i dijete koje sjedi na podu,umotani su u deke.

GRUŠA, tkajući zapjeva: I dragi ustane da poñe A za njim zaručnica puna molbe Moleći i plačući, plačući ga upućivala: Dragi moj, mili moj Ako ideš sad u rat U boj protiv dušmana Ne jurišaj ispred rata Ne vuci se iza rata Sprijeda plamti crveni oganj Straga vije crven dim. Drž se rata po sredini Zastavnika drž se ti. Oni sprijeda uvijek ginu One straga pogodi Vraćaju se središnji. Mihel, moramo biti lukavi. Pričinimo li se sitni kao moljci šogoirica će zaboraviti da smo u kući. Pa ćemo moći ostati sve dok ne počne kopniti. I ne plači zbog hladnoće. Biti siromašan i još se smrzavati, to vodi neobljubljenosti. Uñe Lavrentij. Sjedne do sestre. LAVRENTIJ: Zašto sjedite tako zakrabuljeni, kao da ste vozari? Možda vam je zima u toj sobi? GRUŠA, hitro skine šal s vrata: Nije nam hladno, Lavrentij. LAVRENTIJ: Ako ti je prehladno, ne smiješ tu sjediti s djetetom. Aniko bi si predbacivala. Stanka. Nadam se da te pop nije ništa pitao o djetetu? GRUŠA: Pitao je, ali mu nisam ništa rekla. LAVRENTIJ: Dobro je tako. Htio sam s tobom razgovarati o Aniko. Ona je dobraduša, ali vrlo tankoćutna. O ovom imanju ljudi i ne trebaju govoriti šta osobito,a ona se već uplaši. Znaš, ona tako duboko osjeća. Jednom je kravarica dok je bila u crkvi otkrila rupu na čarapi, i otad moja draga Aniko nosi za crkvu dva para čarapa. Nevjerojano, ali je iz vrlo stare obitelji. Osluhne. Jesi li sigurna da tu nema štakora? Onda tu ne biste smjeli stanovati. S krova se začuje šum, kao da kaplje. Što to kaplje? GRUŠA: Vjerojatno bačva nije dobro začepljena. LAVRENTIJ: Da, sigurno je to bačva. - Eto, tu si već pol godine, ne? O Aniko je bila riječ? Naravno, ništa joj nisam ispričao o oklopnicima, ima slabo srce. Zatoi ne zna da ne možeš potražiti posao, odatle i njezine jučerašnje primjedbe. Opet osluškuje kapanje snijega koji kopni. Možeš li zamisliti koliko se ona brineza tvog vojnika? »A što ako se vrati pa je me nañe«, pita se i leži budna. Rekoh: »Ne može se vratiti prije proljeća.« Baš je dobra. Stane jače prokapljivati. A kad bi on po tvom mišljenju mogao doći? Gruša šuti. Ne prije

Page 29

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomproljeća, tako i ti misliš? Gruša šuti. Vidim, ni sama ne vjeruješ da će se vratiti.Gruša ništa ne kaže. Ali kad doñe proljeće pa se i ovdje i na prijelazima otopi snijeg nećeš više moći ostati, jer bi te opet mogli tražiti, a i ljudi več govore o djetetu bez oca. Zvonjava kaplja postaje glasna i stalna. Gruša, s kirova se topi snijeg, proljeće je. GRUŠA: Da. LAVRENTIJ, žustro: Daj da ti velim što nam je činiti. Potrebno ti je neko mjestokamo ćeš otići, a budući da imaš dijete - uzdahne - moraš naći muža, da ljudi ne govore. Zato sam se oprezno raspitao kako da ti nañamo muža. Gruša, našao sam ga. Razgovarao sam s jednom ženom koja ima sina, tamo preko brda, malo imanje, i ona je sporazumna. GRUŠA: Ali ne mogu se udati, moram čekata Simona Hahavu. LAVRENTIJ: Naravno. Na sve smo mislili. Ne trebaš ti muža u krevetu nego na papiru. Takvoga sam našao. Sin te seljakinje s kojom sam već sve dogovorio upravo umire. Nije li to krasno? Na izdisaju je. Sve se svodi, kako smo i govorili, na »čovjeka preko brda«! I kad doñeš k njemu bit će mu čas smrti, a ti ćeš biti udovica. Što veliš na to? GRUŠA: Možda bi mi trebao papir s pečatom, za Mihela. LAVRENTIJ: Sve je u pečatu, dakako. Nekoć ni perzijski šah bez pečata nije mogao tvrditi da je šah. A ti imaš utočište. GRUŠA: Zašto ta žena to čini? LAVRENTIJ: Za četiri stotine pijastera. GRUŠA: Odakle ti? LAVRENTIJ, svjestan krivice: Od Aniko, od novaca za mlijeko. GRUŠA: Tamo nas neće nitko prepoznati. - Onda ću učiniti kako kažeš. LAVRENTIJ, ustane: Idem smjesta obavijestiti seljakinju. Brzo ode. GRUŠA: Mnoštvo je neprilika s tobom, Mihel. Prišla sam ti kao kruška vrapcima. A sve zato jer se kršćanin saginje da pokupi koricu kruha, neka ne piropadne. Mihel, onoga Uskrsa u Nuki bolje da sam bila otišla. Sad sam eto baš glupača. PJEVAČ: Kad je stigla nevjesta, mladoženja je bio već na umoru. Pred vratima je čekala majka i požurivala je. Nevjesta je sobom dovela dijete, kum ga za vjenčanja sakrio. Prostor dijeli pregrada. Na jednoj je strani postelja. Iza zastora protiv muha ukočeno leži težak bolesnik. S druge strane dojuri svekrva vodeći za ruku Grušu. Za njima Lavrentij s djetetom. SVEKRVA: Brzo, brzo, jer će nam izdimiti još prije vjenčanja. Lavrentiju: A nije bilo riječi o tome da već ima dijete? LAVRENTIJ: Pa što onda? Prema umirućemu: U njegovu stanju trebalo bi mu biti svejedno. SVEKRVA: Njemu! Ali ja neću preživjeti sramotu. Mi smo pošteni ljudi. Stane plakati. Moj Jusup nema nikakve potrebe da se oženi jednom koja već ima dijete. LAVRENTIJ: Dobro, prilažem još dvjesta pijastera. Imaš napismeno da imanje ide tebi, ali pravo stanovanja, to za iduće dvije godine pripada njoj.

Page 30

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomSVEKRVA, briše suze: To je jedva za troškove pokopa. Nadam se da će mi doista staviti na raspolaganje jednu ruku u poslu. A gdje je sad taj redovnik? Sigurno mi se išuljao kroz kuhinjski prozor. Sad kad njuše da se Jusupu bliži kraj imat ćemo na vratu cijelo selo, o Bože! Idem po njega, ali dijete ne smije vidjeti. LAVRENTIJ: Pobrinut ću da se ne vidi, ali zašto po redovnika a ne svećenika? SVEKRVA: I ovaj je dobar. Pogriješila sam što sam mu pol pristojbi isplatila prije vjenčanja, pa je mogao u krčmu. Nadam se... Otrči. LAVRENTIJ: Štedjela je na svećeniku, jadnica. Uzela jeftinog redovnika. GRUŠA: Ako još uopće doñe Simon Hahava, pošalji mi ga amo. LAVRENTIJ: Hoću. Prema bolesniku: Nećeš ga ni pogledati? Gruša, uzevši Mihela, odmahne glavom. Uopće se ne miče. Nadam se da nismo stigli prekasno. Osluškuju. S druge strane nadolaze susjedi, ogledavaju se i postavljaju pored zidova. Tiho stanu mrmljati molitve. Ulazi svekrva s redovnikom. SVEKRVA, pošto se ljutito zapanjila, redovniku: Evo nas. Nakloni se gostima. Strpite se, molim vas, nekoliko trenutaka. Nevjesta moga sina našla je iz grada, i sad će se obaviti vjenčanje iz hitnje. Zajedno s redovnikom poñe u sobu s posteljom. Znala sam da ćeš sve razglasiti. Gruši: Vjenčanje se može obaviti odmah. Evo i vjenčanice. Ja i nevjestin brat... Lavrentij se pokušava sakriti u pozadini, jer je od Gruše hitro bio preuzeo dijete. Ali mu svekrva dadne znak da iziñe. Ja i nevjestin brat bit ćemo vjenčani kumovi. Gruša se nakloni redovniku. Odlazi prema postelji. Svekrva odgrne zastor protiv muha. Redovnik stane na lalinskom nizati tekst obreda vjenčanja. Za to vrijeme svekrva daje Lavrentiju znakove neka neopazice udalji dijete, kojemu Lavrentij, da ga odvrati od plača, hoće pokazati obred. Gruša se jednom obazire za djetetom, a Lavrentij joj domahne djetetovom ručicom. REDOVNIK: Jesi li pripravna svom mužu biti vjema, poslušna i dobra žena i pripadati mu sve dok vas smrt ne razdvoji? GRUŠA, gledajući dijete: Jesam. REDOVNIK, umirućemu: A jesi li ti pripravan svojoj ženi biti dobar brižljiv muž, sve dok vas smrt ne razdvoji? Budući da umirući ne odgovara, redovnik ponovi pitanje a zatim se ogledava. SVEKRVA: Naravno da jest. Nisi li čuo »jesam«. REDOVNIK: E pa lijepo, objavljujem da je brak sklopljen; ali što je s posljednjom pomašću? SVEKRVA: Zasada ništa. Vjenčanje je bilo dovoljno skupo. Sada se moram pobrinuti za svatove. Lavrentiju: Rekli smo sedamsto? LAVRENTIJ: Šesto. Isplati joj. I ne želim sjesti s gostima i možda sklapati poznanstva. Onda bok, Gruša, i posjeti li me udovica sestra, moja će joj žena reći »dobro došla«, ili ću ja biti neugodan. Ode. Dok prolazi, svatovi ga ravnodušno gledaju. REDOVNIK: A smijem li se pitati, kakvo je to dijete? SVEKRVA: Tu je neko dijete? Ja ne vidim nikakva djeteta. Ni ti ga ne vidiš. Jesili razumio? Jer sam možda i ja štošta vidjela iza krčme. Doñi sad. Pošto je Gruša posjela dijete na pod pa ga umirila, poñe u sobu. Predstavljaju je

Page 31

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomsusjedima. Ovo je moja snaha. Miloga je Jusupa još zatekla na životu. DRUGA ŽENA: Strašno je za imanje kad kukuruz još nije obran a gazda u postelji. Iskupio bi se kad više ne bi trpio. Velim ti. PRVA ŽENA, povjerljivo: A isprva smo mislile da je legao zbog vojne obveze, razumijete. Sad mu se eto bliži kraj! SVEKRVA: Sjednite, molim vas, i uzmite ovo par kolača. JEDNA ŽENA: Već godinu dana leži, ne? Kad su mog Vasilija uzeli u vojsku, bio je još na oproštaju. Svekrva dadne Gruši znak i obje se žene upute u spavaonicu pa s poda dižu plehove s kolačima. Gosti, meñu njima i redovnik, posjedaju po podu te stanu prigušeno razgovarati. JEDAN SELJAK, komu je redovnik pružio bocu, a izvadio ju je bio ispod sutane: Velite da je tu nekakav imali. Gdje se to Jusupu moglo dogoditi? TREĆA ŽENA: U svakom slučaju imala je sreću što se udala, ako mu je toliko loše. SVEKRVA: Vi tu naklapate i žderete posmrtne kolače, a ako mi danas ne umre,sutra ću morati peći nove. GRUŠA: Ja ću ih ispeći. SVEKRVA: Kad su jučer uvečer ovuda prolazili konjanici, ja van, da vidim, a kad sam se vratila on već leži kao da je na odru. Zato sam i poslala po vas. Sve to više ne može trajati dugo. Sluša. REDOVNIK: Dragi svatovi i žalobnici! Dirnuti sad stojimo pored jedne smrtne i jedne bračne postelje jer nevjesta eto dolazi pod krov a muž pod ledinu. Mladoženja je već opran, nevjesta već naoštrena. Jer u bračnoj postelji leži posljednja volja, ona budi strast. Koli su, ah predragi, različite ljudske sudbme!Jedno umire da bi steklo krov nad glavom, drugo se vjenčava da bi se tijelo preobratilo u prah, iz kojeg je i nastalo, amen. SVEKRVA, odslušavši: Osvećuje se. Nisam trebala uzeti tako jeftinog, takav i jest. Skuplji se bar zna ponašati. Ima u Suri jedan koga čak i bije glas da je svet, ali taj naravno uzima čitav imetak. Ovakav svećenik po pedeset pijastera nema nikakve časti, pa i pobožnosti ima za pedeset, i ni pijastera više. Kad sam ga pokupila u krčmi baš je bio držao govor i vikao: »Svršio je rat, bojte semira!« Moramo unutra. GRUŠA, dadne Mihelu kolač: Evo ti kolač, Mihel, i lijepo budi miran. Sad smo poštovane osobe. Iznose plehove s kolačima pred goste. Umirući se začas uspravio iza zastora, pomolio glavu, te sad za objema gleda. Zatim se opet svali. Redovnik izvadi iz sutane dvije boce te ih ponudi seljaku do njega. Uñu tri glazbenika, kojima redovnik namigne uz cerek. SVEKRVA, glazbenicima: Što ćete vi ovdje s tim glazbalima? GLAZBARI: Ovaj brat Anastazije - pokažu na redovnika - rekao nam je da je tusvadba. SVEKRVA: Što, na vrat mi vješaš još trojicu? Pa znate li vi da u kući leži čovjekna umoru? REDOVNIK: Umjetniku je baš to privlačna zadaća. Mogao bi pasti prigušen svadbeni marš ili snažan žalobni ples. SVEKRVA: Onda bar svirajte, od jela vas i tako neću moći odvratiti.

Page 32

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomGlazbenici zasviraju nekakvu mješovitu glazbu. Žene im nude kolača. REDOVNIK: Ova truba zvuči kao dreka male djece, a što ti, bubnjiću mali, bubnjaš po cijelom svijetu? SELJAK DO REDOVNIKA: A kako bi bilo da nevjesta malo plešući protrese kosti? REDOVNIK: Kosti, ili kostur? SELJAK DO REDOVNIKA, zapjeva: Debeloguza je uzela starka. Govorila je, to se tiče braka. Kasnije sve na šalu meće Ugovora bračnog neće Prikladnije njoj su svijeće. Svekrva izbaci pijanca van. Glazba prestane. Gosti su zbunjeni. Stanka. GOSTI, glasno: Jeste li čuli? Vratio se Vellki knez! - Ali knezovi su ipak protiv njega. - O, to znači da mu je perzijski šah pozajmio golemu vojsku da u Gruzijinapravi reda. - Ma kako to? Pa perzijski je šah ipak knežev neprijatelj! - Ali neprijatelj nereda. - U svakom slučaju, rat je završen. Naši će vojnici uskoro kući. Gruša ispusti pleh pun kolača. JEDNA ŽENA, Gruši: Je li ti zlo? To je od uzbuñenja zbog miloga Jusupa. Sjedni, draga, odmori se. Gruša stoji zanjihana. GOSTI: Sad će opet biti sve kao prije. - Samo što će se povećati porez, moramo isplatiti rat. GRUŠA, slabašnim glasom: Netko je rekao da se vraćaju vojnici? JEDAN ČOVJEK: Ja sam to rekao. GRUŠA: Nemoguće. ČOVJEK, jednoj ženi: Daj pokaži onaj šal! Kupili smo ga od jednog vojnika. Iz Perzije je. GRUŠA, razgledava šal. Tu su. Nastane duga stanka. Gruša klekne kao da će pokupiti kolače. Pritom iz bluze izvadi srebrni krizić na lančiću, poljubi ga te stane moliti. SVEKRVA, budući da gosti šutke gledaju u Grušu: Što ti je? Nećeš se brinuti za naše goste? Ma što se nas tiču gradske gluposti? GOSTI, budući da Gruša ne ustaje, čelom se dotičući poda, opet glasno zapodjenu razgovor: Od vojnika se mogu kupiti i perzijska sedla, mnogi ih mijenjaju za štake. - Od onih gore rat mogu dobiti samo na jednoj strani, ali gavojnici izgube na obje. - Ali rat je bar gotov. Više ne morate ići u vojsku, i to jenešto. Gazda u pregratku kreveta ustane. Sluša. - Potrebna su nam još dva tjedna lijepog vremena. - Ove nam godine kruške skoro uopće nisu rodile. SVEKRVA, nudi kolače: Uzmite još malo vkolača. I dobar vam tek. Ima još. Svekrva s praznim plehom poñe u sobu. Ne vidi bolesnika, sagne se da podigne s poda još jedan pleh pun kolača, kadli on stane promuklo govoriti. JUSUP: Koliko ćeš im još kolača potrpati u ždrijela? Pa imam li ja u kući možda srača novaca? Svekrva se okrene te stane zaprepašteno zuriti u nj. On se ispentra iza zastora protiv muha: Rekli su da je rat gotov? PRVA ŽENA, u drugom prostoru, Gruši prijazno: Ima li mlada ženica koga u

Page 33

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomvojsci? ČOVJEK: Vraćaju se, dobra vijest, a? JUSUP: Ne bulji tu. Gdje je ta osoba koju si mi objesila za ženu? Ne dobivši odgovora siñe s postelje te u košulji, njišući se proñe uz majku u drugi prostor. Noseći pleh pun kolača ona dršćući ide za njim. GOSTI, spaze ga. Uskliknu: Isuse, Marijo i Josipe! Jusup! Svi uzbuñeni poustanu, iene se natisnu prema vratima. Gruša, još uvijek na podu, obazre se te stane zuriti u gazdu. JUSUP: Daća, do toga je vama. Svi van, prije nego vas istjeram batinom. Gosti u žurbi napuštaju kuću. JUSUP, tmurno Gruši: Pomrsio sam ti račune, a? Budući da ona ne kaže nista, on se okrene te s pleha što ga drži svekrva uzme jedan kukuruzni kolač. PJEVAČ: O pomutnjo! Žena doznaje da ima muža! Danju dijete. Noću muž. A dragi je na putu i dan i noć. Supruzi se uzajamno motre. Uska je soba. Gazda gol sjedi u visokoj drvenoj kadi, a svekrva po njemu izlijeva kantu vode.U susjednoj sobi Gruša čuči pokraj Mihela, koji se igra razmještajući slamnate prostirače. JUSUP: To je njezin posao a ne tvoj. Kud je opet nestala? SVEKRVA: Gruša! Gazda pita za te. GRUŠA, Mihelu: Tu su ti još dvije rupe, njih još moraš pokriti. JUSUP, nakon Grušina ulaska: Istrljaj mi leña! GRUŠA: Ne može gazda sam? JUSUP: »Ne može gazda sam?« K vragu, zgrabi četku! Jesi li mi žena ili nisi? Svekrvi: Previše hladno! SVEKRVA: Evo, trčim, sad ću donijeti tople vode. GRUŠA: Dajte, ja ću. JUSUP: Ti ćeš ostati tu! Svekrva otrči. Trljaj jače! I nemoj mi tako stajati, valjda si već vidjela kojeg golog momka. Dijete ti nije od zraka. GRUŠA: Dijete nisam primila s radošću, ako gazda misli na to. JUSUP, okrene joj se uz cerek: Ne izgledaš tako. Gruša ga prestane trljati, uzmakne. Uñe svekrva. A, natovarila si mi baš veliku rijetkost, bakalara a ne žemu. SVEKRVA: Nedostaje joj dobre volje. JUSUP: Izlijevaj, ali oprezno. Joooooj! Pa rekao sam ti, oprezno. Gruši: Čudno bi bilo da ti se nije dogodilo što u gradu, zašto bi inače bila ovdje? Ali neću o tome. Nisam čak rekao ništa ni protiv vanbračnog djeteta što si mi ga donijela u kuću, ali s obzirom na tebe moje je strpljenje pri kraju. Protuprirodno je. Svekrvi: Još! Gruši: A ako ti doñe vojnik, ti si udata. GRUŠA: Da. JUSUP: Ali se tvoj vojnik neće vratiti, ne trebaš vjerovati u to. GRUŠA: Neće. JUSUP: Sereš ti po meni, a? Žena si mi ili nisi mi žena. Gdje ti ležiš ne leži baš

Page 34

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomništa, a ne može na žalost ležati nijedna dmga. Kad ujutro idem u polje mrtav sam umoran; kad uvečer legnem budan sam kao sam vrag. Bog ti je dao spol, a ti, što ti radiš? Njiva mi ne nosi dovoljno da, u gradu mogu kupiti ženu; bio bito kakav takav izlaz. Žena plijevi polje i širi noge, tako piše u našem kalendaru. Čuješ li ti mene? GRUŠA: Da. Tiho: Nije mi drago što serem po tebi. JUSUP: Nije joj drago! Izlij još! Svekrva ga polije još jednom. Joooooj! PJEVAČ: Dok bi sjedila na potoku i prala rublje Njegovu bi sliku gledala u valu a lice je bivalo sve bljeñe Kako su blijedili mjeseci. Dok bi ustajala da izažme rublje Očula bi njegov glas iz šumna makljena a glas je bivao sve tiši Kako su blijedili mjeseci. Sve brojniji su bili jecaji i izlike, i lile su se suze i znoj. Al kako su blijedili mjeseci odrastalo je dijete. Na malom potoku čuči Gruša i namače rublje u vodu. Malo podalje nešto djece.Gruša razgovara s Mihelom. GRUŠA: Možeš se, Mihel, s njima igrati, ali ne daj da ti stalno zapovijedaju jer si najmanji. Mihel klimne glavom i ode meñu drugu djecu. Počnu se igrati. NAJVEĆI DJEĆAK: Danas ćemo se igrati skidanje glave. Jednom debeljku: Ti budi knez i smij se. Mihelu: Ti ćeš biti guvemer. Jednoj djevojčici: A ti si guvernerova žena, i plakat ćeš kad mu se odrubi glava. A ja režem glavu. Pokaže svoj drveni mač. Ovime. Najprije guvernera vode na dvorište. Sprijeda ide knez, na začelju guvernerica. Naprave povorku, sprijeda ide debeljko i smije se. Za njim Mihel i najveći dječak, na začelju djevojčica, koja plače. MIHEL, stane: I ja rubiti glavu. NAJVEĆI DJEČAK: To ću ja. Ti si najmanji. Biti guverner je najlakše. Samo klekneš i sagneš glavu da ti se odsiječe, to je jednostavno. MIHEL: I meni mač. NAJVEĆI DJEČAK: Mač je moj. Udari ga nogom straga. DJEVOJČICA, prema Gruši: Neće se igrati s nama. GRUŠA, nasmije se: Pačić zna sam plivati, itako kažu. NAJVEĆI DJEČAK: Ako se znaš smijati možeš predstavljati kneza. Mihel odmahne glavom. DEBELJKO: Najbolje se smijem ja. Daj mu neka jednom odrubi glavu, onda ćešti, pa ja. Najveći dječak nevoljko dadne Mihelu drveni mač i klekne. Debeljko se ustobočio, udara se po bedrima te se smije iz sveg glasa. Djevojčica vrlo glasno plače. Mihel zamahuje velikim mačem te odrubi glavu, pritom se prevali. NAJVEĆI DJEČAK: Joooooj! Pokazat ću sad ja tebi, udariti zapravo! Mihel pobjegne, djeca za njim. Gruša se smije i gleda za njima. Kad se opet okrene, na drugoj obali potoka ugleda vojnika Simona Hahavu. U otrcanoj

Page 35

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomuniformi. GRUŠA: Simone! SIMON: Je li to Gruša Vahnadze? GRUŠA: Simone! SIMON, formalistički: Pomoz bog i dobro zdravlje gospoñici. GRUŠA veselo ustane te se duboko nakloni: Pomoz bog gospodinu vojniku. I hvala Bogu što se zdrav vratio SIMON: Našli ste boljih riba od mene, pa me niste pojeli, reče riba kolja. GRUŠA: Srčanost, reče dečko iz kuhinje; sreća, reče junak. SIMON: Pa kako Vam je ovdje? Kako ste podnijeli zimu, jesu li susjedi obazrivi? GRUŠA: Zima je bila malo gruba, a susjedi ko susjedi. SIMON: Smije li se pitati: Ima li stanovita osoba još uvijek naviku da dok pere robu moči nogu u vodi? GRUŠA: Odgovor je »ne«, zbog očiju iz grmlja. SIMON: Gospoñica govori o vojnicima. A ovdje stoji blagajnik. GRUŠA: Ne znači li to dvadeset pijastera? SIMON: I sobica. GRUŠA, sa suzama u očima: Iza vojarne, pod stablima datula? SIMON: Baš tamo. Vidim, tu se ogledavalo uokolo. GRUŠA: Ogledavalo. SIMON: I nije zaboravilo. Gruša odmahne glavom. Onda su vrata još na stožerima, kako se to veli? Gruša ga šutke gleda, zatim opet odmahne glavom.Što je? Nešto nije u redu? GRUŠA: Simon Hahava, nikada se više me mogu vratiti u Nuku. Nešto se dogodilo. SIMON: Što se dogodilo? GRUŠA: Dogodilo se da sam zatukla jednog oklopnika. SIMON: Gruša je Vahnadze sigurno imala razloga za to. GRUŠA: Osim toga, Simon Hahava, ja se više ne zovem kako sam se zvala. SIMON, nakon kratke stanke: To ne razumijem. GRUŠA: A kada žene, Simone, mijenjaju imena? Dopusti da ti objasnim. Ništa meñu nama, meñu nama je sve ostalo isto, moraš mi vjerovati. SIMON: Kako sad, ostalo isto, a ipak je drugačije? GRUŠA: Ma kako da ti objasnim, tako na brzinu i dok nas dijeli potok, ne možeš li prijeći prijeko, a? SIMON: Možda to više nije potrebno. GRUŠA: Vrlo je potrebno. Prijeñi, Simone, brzo! SIMON: Hoće li gospoñica time reći da smo došli prekasno? Gruša ga zdvojno gleda, lice joj preplave suze. Simon zuri preda se. Uzme komadić drva te rezucka po njemu. PJEVAČ: Toliko se riječi kaže, toliko se riječi prešuti. Vojnik je došao. Odakle je došao, to ne kaže. Čujte što je mislio a nije rekao: Bitka je počela u samu zoru, rasplamsala se u podne. Prvi je pao preda mnom, drugi je pao iza mene, treći uza me.

Page 36

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomNa prvoga sam nagazio, drugoga sam ostavio, trećega je proburazio kapetan. Jedan mi je brat poginuo od željeza, drugi brat je umro u dimu. Na vratu mi izbila vatra, ruke su mi se smrzavale u rukavicama, u bječvama nožni prsti. Jasikine pupoljke sam jeo, pio makljenovu juhu, spavao ma kamenju, u vodi. SIMON: Vidim u travi neku kapu. Možda veći ima podmlatka? GRUŠA: Tu je, Simone, kako da to sakrijem, ali nisam htjela da te to zabrinjava, nije moje. SIMON: Kaže se: Kad jednom zapuše vjetar, puše kroz svaku pukotinu. Gospoña više ne mora ništa govoriti. Gruša obori glavu i ne veli više ništa. PJEVAČ: Postojala je čežnja, a nedočekana. Raskinuta je zakletva. Zašto, ne veli se. Čujte što je mislila a nije rekla: Dok si ti, vojniče, bio boj U krvavoj borbi, u čemernoj borbi Nañoh na dijete, bespomoćno Srce ga nije htjelo ukloniti. Morala sam se pobrinuti za sve što bi inače propalo Sagnuti se morala za mrvom kruha na tlu. Rastrgati sam se morala za ono što nije moje Nego nešto tuñe. Pa netko mora pomoći Jer malo stablo ište svoju vodu Zaspi li pastir odlutat će telešce I nitko neće čuti njegov zov. SIMON: Vrati mi križ što sam ti ga dao. Ili bolje, baci ga u potok. Okrene se, hoće otići. GRUŠA: Ne idi, Simone Hahava, nije moje, ma nije moje! Začuje kako je dozivaju djeca. Što je, djeco? GLASOVI: Došli su vojnici! - Vode sobom Mihela! Gruša zaprepašteno stane. Priñu joj dva oklopljena konjanika. OKLOPLJENI KONJANIK: Jesi li ti ta Gruša? Ona kimne. Je li to tvoje dijete? GRUŠA: Jest. Simon odlazi. Simone! OKLOPLJENI KONJANIK: Imamo sudski malog da to dijete, zatečeno pod tvojom skrbi, dovedemo u grad, jer postoji osnovana suannja da je to Mihel Abašvili, sin guvernera Georgija Abašvilija i njegove žene Natele Abašvili. Evo tipapira, s pečatima. Odvode dijete. GRUŠA, trči za njima, viče: Pustite ga, niolim vas, moj je! PJEVAČ: Oklopnici odvedoše dijete, skupocjeno. Nesretnica poñe za njima u grad, veoma opasan. Prava je majka zahtijevala da joj se vrati dijete. Pomajku su izveli pred sud. Tko li će riješiti taj slučaj, komu dodijeliti dijete? Tko li će biti sudac, dobar, loš? Gorio je grad. Na sudačkam je stolcu sjedio Azdak.

Page 37

Bertold Breht - Kavkaski krug kredom5. PRIPOVIJEST O SUCU

PJEVAČ: Poslušajte sada pripovijest o sucu: Kako je postao sudac, kako izricao presude, kakav je to sudac. Onog Uskrsa, na dan velikog ustanka, kad su svrgnuli Velikoga kneza I kad imu je guverner Abašvili, otac našeg djeteta, izgubio glavu, Seoski je pisar Azdak u šumici našao nekog izbjeglicu te ga sakrio u svojoj kolibi. Azdak, u ritama i pripit, pomaze izbjeglici odjevenu u prosjaka da uñe u kolibu.

AZDAK: Ne dahći, misi konj. I na poriciji ti neće pomoći što hodaš kao šmrklje u travnju. Stani kad ti kažem. Opet ščepa izbjeglicu koji ide dalje, kao da hoće prohodati i kroz zid kućice. Sjedni sad i klopaj, evo ti komad sira. Iz jedne škrinje iz prnja iščeprka sir, izbjeglica ga stane pohlepno jesti. Dugo već nisi jeo? Izbjeglica zamumlja. Zašto si tako trčao, guzico? Policajac te uopće ne bi opazio. IZBJEGLICA: Morao sam. AZDAK: Vuna? Stari bez razumijevanja zuri u nj. Trta? Strah? Hm. Ma ne žvaćitako glasno, kao da si ti Veliki knez ili kakva krmača! Ne trpim to. Trpjeti se mora samo visokoroñena smrdljivca, kakvim ga je stvorio Bog. Tebe ne. Čuo sam za jednog vrhovnog suca koji je za vrijeme jela na bazaru prdio od puke nezavisnosti. Uopće, kad te gledam kako jedeš navru mi strahotne misli. Zašto ne izustiš ni glasa? Oštro: Pokaži mi ruku! Ne čuješ? Odmah da si mi pokazao cruku. Izbjeglica mu krzmajući pruži dlan. A znam. Pa ti uopće nisi prosjak! Krivotvorina, lutajuća prijevara! A ja te tu skrivam kao kakva poštena čovjeka. Zašto uopće trčiš kad si zemljoposjednik, jer jesi to, nemoj poricati, vidim ti nalicu svjesnu krivice! Ustane. Van! Izbjeglica ga neodlučno gleda. Što čekaš, pa ti si batinaš seljaka! IZBJEGLICA: Progone me. Molim za nepodijeljenu pozornost, imam jedan prijedlog. AZDAK: Što imaš, prijedlog? Pa to je vrhunac besramnosti! On ima prijedlog! Ugrizeni češe prst do krvi, a pijavica ima prijedlog. Van, rekao sam! IZBJEGLICA: Razumijem stajašte, a i uvjerenje. Za jednu noć plaćam sto tisućapijastera, može? AZDAK: Što, ti misliš da me možeš kupiti? Za sto tisuća pijastera? Traljav imutak. Recimo sto i pedeset tisuća. A gdje su ti? IZBJEGLICA: Naravno, nemam ih uza se. Ali će mi poslati, nadam se, ne dvoji o tome. AZDAK: Duboko dvojim. Van! Izbjeglica ustane i otetura prema vratima. Izvana jedan glas. GLAS: Azdak! Izbjeglica se okrene, otetura u suprotni kut, zastane. AZDAK, odazove se: Ne mogu sad razgovarati. Stane pred vrata. Opet, Šauva, njuškaš uokolo, a? POLICAJAC ŠAUVA, izvana, prijekorno: Opet si, Azdak, ulovio jednog zeca. A obećao si mi da se to više neće ponoviti. AZDAK: Ne govori, Šauva, o stvarima koje me razumiješ. Zec je opasna i

Page 38

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomštetna životinja koja ždere bilje, osobito takozvani korov, i zato je valja istrijebiti. ŠAUVA: Azdak, ne budi prema meni tako strašan. Ne poduzmem li što protiv tebe, izgubit ću mjesto. A znam da imaš dobro srce. AZDAK: Nemam ja dobro srce. Koliko ti puta treba reći da sam duševan čovjek? ŠAUVA, lukavo: Ma znam, Azdak. Nadmoćan si čovjek, to i sam veliš; pa te pitam, kršćanin i neuk: Ako su knezu ukrali zeca a ja sam policajac, što imi je činiti glede tog zločina? AZDAK: Šauva, sram te bilo! Stojiš tu i postavljaš mi pitanje, a nema ničega zavodljivijeg od pitanja. Kao da si žena, recimo Nunovna, ta zloća, pa mi kao i Nunovna pokazuješ bedro i pitaš me što da činim s tim bedrima, grize me, pa je li onda nedužna kad tako postupa? Nije. Ja lovim zečeve, ali ti loviš ljude. Čovjek je stvoren na sliku i priliku božju, ali zec nije, znaš i sam. Ja jesam zecožder, ali ti si, Šauva, ljudožder, i Bog će ti suditi. Idi, Šauva kući i pokaj se.Ne, stani, možda tu ipak ima štogod za tebe. Pogleda izbjeglicu koji stoji sa strepnjom. Ma ne, ipak ne, ništa, ništa. Idi kući i pokaj se. Zatvori mu vrata pred nosom. Izbjeglici: Čudiš se, a? Da te nisam izručio. Ali tom policijskom govedu ne bih mogao izručiti ni stjenicu, protivi se mom uvjerenju. Ne drhti pred policajcem. Tako si star a tolika kukavica. Pojedi dokraja taj sir, ali kao siromah, inače će te uloviti. Moram li ti još pokazati kako se ponaša siromah? Gume ga na sjedalicu te mu u ruke opet gurne komad sira. Ova škrinja ti je stol. Stavi lakte na stol pa opkoli sir na tanjuru kao da će ti ga tkogod svakog trenutka oteti, jer kako da budeš siguran? Uzmi nož kao što se uzima kakav malen srpić i ne gledaj tako pohlepno nego kao da si zabrinut za sam sir, jer već eto nestaje kao i sve što je lijepo. Gleda ga. Progone te, to govori tebi u prilog, ali kako ću ja znati da se u tebi ne varaju? U Tbilisiju su jednom objesili veleposjednika, nekog Turčina. Dokazivao im je da svoje kmetove nije samo prepolovljivao, kakav je bio običaj, nego dapače raščetvorivao, utjerivao je poreze dvostiuko veće nego drugi, revnost imu je bila izvan svake sumnje, a ipak su ga objesili, baš kao zločinca, samo zato jer je bio Turčin, a tu on nije mogao ništa, nepravda. Dospio je na vješala kao Poncije Pilat u Vjerovanje. Jednom riječju: ne vjerujem ti. PJEVAČ: I tako je Azdak starom prosjaku dao prenoćište. Kasnije je doznao da je to sam Veliki knez, taj ubojica. Bilo ga je sram, optužio je sam sebe pa naredio policajcu. Neka ga odvede u Nuku, pired isud, i neka mu sude. U sudskom dvorištu sjede dva oklopljena konjanika i piju. Na jednom stupu visičovjek u sudačkoj halji. Uñe Azdak, svezan, za njim se vuče Šauva. AZDAK, viče: Ja sam Velikom knezu, tom velelupežu, tom veleubojici, pomogao da pobjegne! Zahtijevam da mi se na javnom procesu u ime pravde strogo sudi! PRVI OKLOPNIK: Kakva je to čudna ptica? ŠAUVA: To je naš pisar Azdak. AZDAK: Ja, potpisani, podlac sam i izdajica. Ti, patak, izvijesti kako sam zahtijevao da me se u lancima dovede u glavni grad, jer sam iz neznanja

Page 39

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomzbrinuo Velikog kneza odnosno velelupeža, štjo mi je postalo jasno tek naknadno, iz ovog dokumenta što sam ga mašao u svojoj kolibi. Oklopnici proučavaju dokument. Šauvi: Ovi ne znaju čitati. Gledajte, potpisani se sam optužuje! Izvijesti kako sam te prisilio da zajedno sa mnom pješačiš pola noći eda bi se sve razjasnilo. ŠAUVA: I to, Azdak, sve uz prijetnje, nije lijepo od tebe. AZDAK: Jezik za zube, Šauva, ti to ne razumiješ. Došlo je novo doba koje će protutnjati preko tebe, s tobom je gotovo, istrijebit ćemo policajce, ffft. Sve će se samo istražiti, otkrivati. Svatko će se radije javljati sam, zašto, zato jer se narodu ne može pobjeći. Izvijesti što sam vikao dok smo prolazili Postolarskomulicom. Škiljeći prema oklopnicima, opet prikazuje velikim gestama. »Iz neznanja sam dopustio ida pobjegne velelupež, braćo, rastrgajte ime!« Tako sam htio sve predusresti. PRVI OKLOPNIK: A što su ti odgovorili? ŠAUVA: U Mesarskoj su ga tješili, a u Postolarskoj su se smijali do suza, eto, toje sve. AZDAK: Ali u vas je drugačije, znam, vi ste od željeza. Gdje je sudac, braćo, hoću da me se odmah ispita PRVI OKLOPNIK, pokazuje obješenoga: Evo suca. I prestani se bratimiti s nama, od večeras su nam osjetljive uši. AZDAK: »Evo suca«! Odgovor koji se u Georgiji još nije čuo. Grañani, gdje je Njegova ekscelencija gospodin guverner? Pokaže vješala: Evo stranče, Njegoveekscelencije. Gdje je vrhovni utjerivač poreza? Gdje glavni vrbovnik? A patrijarh? Zapovjednik policije? Evo ga, evo, svi su tu. To je ono, braćo, što sam očekivao od vas. DRUGI OKLOPNIK: Čekaj, ptico! Što si ti to očekivao? AZDAK: Ono što se zbivalo u Perziji, braćo, što se zbivalo u Perziji. DRUGI OKLOPNIK: Što se to zbivalo u Perziji? AZDAK: Pred četrdeset godina. Povješani, svi. Veziri, utjerivači poreza. Vidio jemoj djed, vrlo značajan čovjek. Čitava tri dana, na posvuda. DRUGI OKLOPNIK: Ako su objesili vezira, a tko je onda vladao? AZDAK: Jedan kmet. DRUGI OKLOPNIK: A tko je zapovijedao vojskom? AZDAK: Jedan vojnik, baš vojnik. DRUGI OKLOPNIK: A tko je isplaćivao plaće? AZDAK: Jedan soboslikar, soboslikar je isplaćivao plaće. DRUGI lOKLOPNIK: Ne možda kakav tkalac sagova? PRVI OKLOPNIK: A zašto se to zbilo, Perzijanče? AZDAK: Zašto se izbilo? Pa je li tu potreban kakav osobit razlog? Zašto se ti, brate, češeš? Pa rat! Odviše dug rat! A nikakve pravde! Djed mi je sobom donio pjesmu o tome kako je bilo. Dajte da vam je ja i moj prijatelj policajac otpjevamo. Šauvi: I dobro drži štrik, to spada u pjesmu. Pjeva, a Šauva ga držina konopcu: Zašto više ne krvare nam sinovi i ine plaču naše kćeri? Zašto krvi ima samo telad u klaonici? I suza je tek na livadama pred jutro na jezeru Urmi?

Page 40

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomVelekralju potrebna je nova pokrajina, seljak moradati utržak od mlijeka. Da bi osvojio krov svijeta valja kolibama odignuti krovove. Put sva četiri vjetra odvlače nam ljude da bi vrhovnici kod kuće blagovali. Vojnici se uzajamno kolju, vojvode uzajamno zdrave. Zagrizaju novčić od poreza udovica, ispituju je li pravi, slamaju se mačevi. Bitka je izgubljena, ali kacige su se isplatile. Je li tako? Je li tako? ŠAUVA: Da, da, da, da, tako je. AZDAK: Hoćete li čuti do kraja? Prvi oklopnik kimne giavom DRUGI OKLOPNIK, policajcu: Je li te on naučio tu pjesmu? ŠAUVA: Pa da. Samo što nemam dobar glas. DRUGI OKLOPNIK: Nemaš. Azdaku: Samo ti dalje pjevaj! AZDAK: Druga kitica se tiče mira. Pjeva: Popunjena su sva mjesta, činovnici sjede čak na ulicama. Rijeke izlaze iz obala i pustoše polja. Svud vladaju bogataši a ni hlača ne skidaju sami. Ne znadu brojiti do četiri, ali jedu osam jela. Uzgojnici kukuruza osvrću se za kupcima, vide samo izgladnjele. Od stanova se u prnjama udaljuju tkalci. Je li tako? Je li tako? ŠAUVA: Da, da, da, da, tako je. AZDAK: Zato više ne krvare nam sinovi i ne plaču naše kćeri. Zato krvi ima samo telad u klaonici. I suza je tek na livadama pred jutro na jezeru Urmi. PRVI OKLOPNIK, nakon stanke: Hoćeš li tu pjesmu pjevati i u gradu? AZDAK: A što je u njoj krivo? PRVI OKLOPNIK: Vidiš li kako se tamo crveni? Azdak se obazire. Na nebu požarno rumenilo. To je u predgrañu. Kad je jutros knez Kacbeki naredio da se guverneru Abašviliju odrubi glava, i naši su tkalci sagova oboljeli od »perzijske bolesti« te stali pitati ne jede li možda i knez Kacbeki odviše jela. Pa su danas o podne objesili i gradskog suca. Ali smo mi od njih napravili kašu, za dva pijastera po tkalcu, jesi li razumio? AZDAK, nakon stanke: Razumio sam. Plaho ih pogleda te se šulja ukraj, sjednena pod te podboči rukama glavu. PRVI OKLOPNIK, pošto su svi potegli, trećemu: Pazi što ćemo sad. Prvi i drugi oklopnik priñu Azdaku te mu prepriječa put. ŠAUVA: Ne vjerujem, gospodo, da je on baš izravno loš čovjek. Kraducka kokoši i tu i tamo možda ponekog zeca. DRUGI OKLOPNIK, pristupi Azdaku: Došao si amo loviti u mutnom, a? AZDAK, gleda ga: Ne znam zašto sam došao. DRUGI OKLOPNIK: Jesi li i ti jedan od onih koji je bio s tkalcima? Azdak odmahuje glavom. A što je s onom pjesmom? AZDAK: To je pjesma moga djeda. Glup čovjek, neznalica. DRUGI OKLOPNIK: Pravilno. A što je sa soboslikarom koji je isplaćivao plaće? AZDAK: Ma to je bilo u Perziji. PRVI OKLOPNIK: A što je sa samooptužbom da Velikog kneza nisi vlastoručno

Page 41

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomobjesio? AZDAK: Pa nisam li vam rekao da sam ga pustio da ode? ŠAUVA: Ja sam svjedok. Pustio ga je. Oklopnici ga privedu vješalima, Azdak viče. Zatim ga puste pa se stanu strašnosmijati. Azdak se uklopi u opći smijeh, smije se ponajglasnije. Zatim ga odvežu. Svi stanu piti. Uñe debeli knez u pratnji mlada momka. PRVI OKLOPNIK, Azdaku: Evo ti tvoga novog doba. Nanovo smijeh. DEBELI KNEZ: Što je tu, prijatelji, smiješino? Dopustite da kažem jednu ozbiljnu riječ. Gruzijski su knezovi jučer ujutro svrgnuli ratobornu vladu Velikoga kneza i uklonili njegove guvernere. Sam Veliki knez na žalost je umakao. U tom sudbonosnom času naši se tkalci, ti vječni smutljivci, nisu stidjeli da objave ustanak, te su objesili našeg općeobljubljenog gradskog suca,dragog nam Ila Orbelanija. C, c, c. Prijatelji, potreban nam je mir, mir, i .samo mir. Mir u Gruziji. I pravda! Dovodim vam evo dragog Bizergana Kacbekija, mog nećaka, darovita čovjeka koji bi imao biti novi sudac. Ali pritom velim: Odlučit će narod. PRVI OKLOPNIK: Znači li to da mi biramo suca? DEBELI KNEZ: Tako je. Narod postavlja darovita čovjeka. Vijećajte malo, prijatelji. Dok oklopnici zbijaju glave: Mir, lisičiću, mjesto je tvoje. A kad hapamo i Velikog kneza, toj se bagaži više nećemo morati uvlačiti u guzicu. OKLOPNICI, meñu sobom: Pune su im gaće jer još nisu hapali Velikog kneza. - To dugujemo ovom selskom pisarčiću koji ga je pustio. - Ne osjećaju se sigurno, zato i kažu »prijatelji« i »odlučit će narod«. Sad bi u Gruziji htjei čak i pravdu. - Ali hajka je hajka, i ostat će hajka - Pitajmo pisara, on zna sve o pravdi. Čuj, ništarijo... AZDAK: Mislite na mene? PRVI OKLOPNIK, nastavi:... bi li htio da nam taj nećak bude sudac? AZDAK: Mene pitate? Ne mene, a? DRUGI OKLOPNIK: A zašto ne? Za vic, sve! AZDAK: Ja vas razumijem tako da ga hoćete ispitati do srži. Jesam li u pravu? Imate tu u zalihi zločinca, i to iskusna, pa da kandidat pokaže što zna? TREĆI OKLOPNIK: Da, vidimo. Imamo tu dolje ona dva liječnika guvernerove krmače. Uzet ćemo njih. AZDAK: Stanite, ne može to tako. Ako još nije postavljen sudac ne smijete uzeti prave zločince. Može on biti i vol, ali mora biti postavljen, inače se krši pravo, a to je vrlo osjetljiva stvar, baš kao na primjer slezena, po kojoj se ne smije tući šakama, inače nastupi smrt. Obojicu vi možete objesiti, time se ne krši pravo, jer sudac nije nazočan. Pravo valja uvijek izricati s krajnjom ozbiljnošću, baš tako glupo. Osudi li sudac na primjer ženu jer je za svoje dijete ukrala komad kukuruznog kruha, ali pritom nije u sudačkoj odori, ih se pri izricanju presude češe pa je razodjeven više od trećine, što znači da se morao češati po stegnu, tad je presuda sramotna a pravo prekršeno. Presudu smije izreći prije sudačka halja ili klobuk negoli čovjek bez tih stvari. Ako ne pazile na pravo, ono kidne kao ništa. Kupu vina nećete kušati tako da psu date piti, a zašto, jer tada više nema vina.

Page 42

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomPRVI OKLOPNIK: Pa što onda predlažeš, cjepidlako? AZDAK: Optuženoga ću vam predstavljati ja. Znam već i kakvoga. Nešto im šapće u uho. PRVI OKLOPNIK: Ti? Svi se strašno smiju. DEBELI KNEZ: Što ste odlučili? PRVI OKLOPNIK: Odlučili ismo da ćemo održati pokus. Ovaj naš ovdje dobri prijatelj igrat će optuženog, a ovdje je evo stolica za kandidata. DEBELI KNEZ: Nije uobičajeno, ali zašto ne? Nećaku: Formalnost, lisičiću. Kakosi ono učinio, tko stiže prvi, sporoteča ili skoroteča? NEĆAK: Tihotapec, striček Arsen. Nećak zasjedne na stolac, iza njega slane debeli knez. Oklopnici posjedaju na stube; očito oponašajući hod Velikog kneza doklati se Azdak. AZDAK: Ima li tu koga tko me poznaje? Ja sam Veliki knez. DEBELI KNEZ: Tko je on? DRUGI OKLOPNIK: Veliki knez. On ga doista poznaje. DEBELI KNEZ: Dobro. PRVI OKLOPNIK: Započnite raspravu. AZDAK: Čujem da me se optužuje zbog huškanja na rat. Smiješno. Velim: Smiješno. Je li to dovoljno? Ako nije dovoljno ja sam doveo odvjetnike, mislim njih petsto. Pokaze iza sebe, kao da je oko njega mnoštvo odvjetnika. Za odvjetinike su mi potrebna sva raspoloživa mjesta u sudnici. Oklopnici se smiju; debeli knez takoñer. NEĆAK, oklopnicima: Želite li da se bavim tim slučajem? Moram reći da mi se čini malo neobičnim, bar sa stajališta ukusa. PRVI OKLOPNIK: Idemo dalje. DEBELI KNEZ, smije se: Ma opali ga, lisičiću! NEĆAK: Lijepo. Georginski narod contra Velikog kneza. Optuženi, što imate rećiu svoju obranu? AZDAK: Svašta. Naravno, i sam sam čitao da smo izgubili rat. Svojedobno samobjavio rat prema savjetu rodoljuba kakav je stric Kacbeki. Pozivam iza svjedoka strica Kacbekija. Oklopnici se smiju. DEBELI KNEZ, oklopnicima, ljubezno: Ludi tip! Zar ne? NEĆAK: Zahtjev se odbija. Vi naravmo niste optuženi jer ste navijestili rat, to tu i tamo čini svaki vladar, nego zato jer ste ga loše vodili. AZDAK: Besmislica. Pa rat uopće ndsam vodio ja. Dao sam da ga vode. Dao sam da ga vode knezovi. Pa su ga naravio sprčkali. NEĆAK: Kanite li možda poricati da ste bili vrhovni naredbodavac? AZDAK: A, to nikako. Vrhovni sam naredbodavac uvijek bio ja. Već sam pri roñenju zviždukom dozivao dadilju. Odgojen sam da mi na zahodu ispuštaju govna. Navikao sam zapovijedati. Činovnicima sam uvijek nareñivao da kradu iz imoje blagajne. Časnici batinaju vojnike samo na moj nalog; posjednici spavaju s kmeticama tek ako to ja najstrože naredim. Pa i stric Kacbeki ima takav trbuh samo prema mojoj naredbi. OKLOPNICI, plješću: Baš dobro! - Živio Veliki knez! DEBELI KNEZ: Lisičiću, pa odgovori mu! Ja sam uza te. NEĆAK: Odgovorat ću imu, i to glede časti ovoga suda. Optuženi, čuvajte čast

Page 43

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomovoga suda. AZDAK: Slažem se. Nareñujem Vam da nastavite s preslušavanjem. NEĆAK: Nemate Vi meni što nareñivati. Vi dakle tvrdite da su Vas knezovi prisilili da objavite rat. A kako onda možete tvrditi da su knezovi sprčkali rat? AZDAK: Nisu slali dovoljno ljudi, pronevjerili su novac, vodili bolesne konje, za vrijeme napada pili su u bordelu. Pitajte svjedoka stričeka Kaca. Oklopnici se smiju. NEĆAK: Time izričete strašnju tvrdnju da se knezovi ove zemlje nisu borili? AZDAK: Neeee. Borili su se kmezovi. Borili su se za ugovore o ratnim dobavama. DEBELI KNEZ, skoči: To je već previše. Pa taj frajer govori kao da je tkalac. AZDAK: Doista? Pa ja govorim samo istinu! DEBELI KNEZ: Objesite ga! Objesite! PRVI OKLOPNIK: Sano mirno. Nastavlja se, visosti. NEĆAK: Mir! Donosim presudu: smrt vješanjem. Za vrat. Izgubili ste rat. Presuda je izrečena. Neopoziva. Odvedite iga! DEBELI KNEZ, histerično: Odvedite ga! Odvedite! Odvedite ga! AZDAK: Mladiću, najozbiljnije Vaon preporuoujem da u javnosti ne govorite tako odrešitim i špičastrm stilom. Budite li zavija kao vuk, neće Vas moći namjestiti za psa čuvara. Ste razumjeli? DEBELI KNEZ: Na vješala! AZDAK: Kad se ljudi dosjete da knezovi govore istim jezikom kao i Veliki knez, objesit će i Velikog kneza i knezove. Uostalom primam presudu. Razlog: izgubljen rat, ali ne za knezove. Knezovi su dobili svoj rat. Naplatili su tri imilijuna osamsto šezdeset i tri tisuće pijastera za konje koje nisu isporučili. DEBELI KNEZ: Na vješala! AZDAK: Osam milijuna dvjesto četrdeset tisuća pijastera za opskrbu ljudstva, koja je izostala. DEBELI KNEZ: Na vješala! AZDAK: Pa su sad pobjednici. Rat je izgubljen samo za Gruziju, ali ona nije nazočna na ovom sudu. DEBELI KNEZ: Mislim, prijatelji, da bi sad bilo dosta. Azdaku: Možeš odstupiti, ptico galženjačka. Oklopnicima: Mislim, dragi prijatelji, da sad možemo potvrditi i novoga suca. PRVI OKLOPNIK: Pa da, možemo. Spustite onu sudačku odjeću. Jedan se popne na leña drugome te s obješenog suca skine halju. A sada se ti - nećaku -makni, da na pravu stolicu sjedne i prava guzica. Azdaku: A ti doñi amo i popnise na sudački stolac. Azdak se skanjuje. Ma sjedni, čovječe. Azdaka oklopnici dovuku na stolac. Sudac je oduvijek bio lopuža, neka sada lopuža bude sudac. Dadnu mu sudačku halju, postave pred njega košaru punu boca. Gledajte, to jesudac! PJEVAČ: I zavlada zemijom grañanski rat, nesigurnost meñu vlastelom. I postaviše oklopljeni konjanici Azdaka za suca. I dvije godine je Azdak bio sudac. PJEVAČ I NJEGOVI GLAZBENICI ZAJEDNO:

Page 44

Bertold Breht - Kavkaski krug kredom

I dok grozna vatra pali A gradove sve krv zali Isplazio s dna je mnogi pauk i rak. Pred dverima eno klača Na oltaru bog psovača A u halji suca zasjeo Azdak. Na sudački stolac zasjeo Azdak pa guli jabuku. šauva s metlom u ruci čisti prostoriju. S jedne strane invalid u kolicima, optuženi liječnik, i šepavac u prnjama. S druge stranc mladić optužen zbog ucjenjivanja. Jedan oklopnik sa stijegom oklopljenih konjanika čuva strazu. AZDAK: S obzirom na imnoštvo slučajeva sudsko će se vijeće danas pozabaviti istodobno s dva. Prije no što započnemo, kratko priopćenje: Primam. Ispruži ruku. Samo ucjenjivač izvadi novac i da mu. Pridržavam sebi pravo da jednu odnazočnih stranaka - gleda invalida - kaznim zbog nepoštivanja suda. Liječniku: Ti si liječnik, a ti - invalidu - ti ga optužuješ. Je li taj liječnik kriv za tvoje stanje? INVALID: Jest. Zbog njega me udarila kap. AZDAK: To bi bila nemarnost u poslu. INVALID: Više nego nemarnost. Tom sam čovjeku bio posudio novac za studij. Nikada mi nije vratio, a kad sam čuo da pacijente liječi besplatno udarila me kap. AZDAK: S pravom. Šepavcu: A što ćeš ti ovdje? ŠEPAVAC: Ja sam, Vaša milosti, pacijent. AZDAK: Jamačno ti je liječio nogu? ŠEPAVAC: Ne onu pravu. Reumu sam imao u lijevoj a operirao mi je desnu, zato šepam. AZDAK: Je li i to bilo besplatno? INVALID: Operacija od petsto pijastera, a besplatno. Za ništa. Za »Bog će platiti«. I tom sam ja čovjeku plaćao za studij! Liječniku: Jesi li ti u školi učio operirati badava? LIJEČNIK: Vaša milosti, doista je uobičajeno primati honorar prije operacije, budući da pacijent prije operacije plaća s više volje, i to je ljudski razumljivo. Uovom slučaju, prije no što sam pristupio operaciji, vjerovao saan da je moj službenik već bio primio honorar. Tu sam se prevario. INVALID: On se prevario! Dobar se liječnik nikada ne prevari! Prije operacije on obavi pregled. AZDAK: Točno. Šauvi: A što je posrijedi u drugom slučaju, gospodine javni tužioče? ŠAUVA, marljivo mete: Ucjena. UCJENJIVAČ: Visoki sude, ja sam nevin. U dotičnog sam se zemljoposjednika samo htio obavijestiti je li doista silovao svoju nećakinju. On mi je najprijaznijeobjasnio da nije, te mi je dao novaca da svom stricu omogućim studij glazbe. AZDAK: Aha! Liječniku: A ti, doktore, glede svog prekršaja ne možeš navesti nikakvu olakotnu okolnost? LIJEČNIK: Najviše što mogu, da je griješiti ljudski.

Page 45

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomAZDAK: A znaš li ti da je dobar liječnik svjestan odgovornosti u novčanim stvarima? Čuo sam od jednog liječnika da je iz uganuta prsta stvorio tasuću pijastera, i to tako što je ustanovio da je to u vezi s krvotokom, što bi kakav slabiji liječnik možda previdio; drugi put je brižljivim liječenjem jedne osrednje žuči osigurao zlatni rudnik. Ti, doktore, nemaš isprike. Trgovac žitom Uksu poslao je svoga sina studirati medicinu da nauči trgovinu, toliko su u nas dobremedicinske škole. Ucjenjivaču: A kako se zove taj zemljoposjednik? ŠAUVA: Ne žei da mu se spominje ime. AZDAK: Onda ću izreći presudu. Sud je stekao uvjerenje da je ucjena dokazana pa tebe - invalidu - osuñuje na tisuću pijastera globe. A udari i te kapjoš jednoim, doktor će te morati liječiti besplatno, eventualno ti i amputirati nogu. Šepavcu: Tebi se dosuñuje odšteta, boca francuske vinovice. Ucjenjivaču: Ti moraš pol svog honorara doznačiti javnom tužiocu, i to zato da sud prešuti zemljoposjednikovo ime, a osim toga ti se daje savjet da studiraš medicinu, jer je to zanimanje baš za tebe. A ti, liječniče, ti si zbog neoprostive pogrešike u svom znanju osloboñen svake optužbe. Slijedeći! PJEVAČ I NJEGOVI GLAZBENICI:

Što se želi košta, je i Što je skupo nije glupo Mačak je u vreći pravo čak. Sud će reći netko itreći Da inas miri, pravdu širi, To obavlja za jedan groš Azdak. Po glavnoj cesti a iz jednog karavanskog prenoćišta putuje Azdak a slijedi ga gostioničar, starac duge brade. Za njim sluga i Šauva vuku sudački stolac. U pratnji je oklopljeni konjanik s odgovarajućim stijegom. AZDAK: Stavite ga ovdje. Tu bar ima zraka, a i malo puše odozdo iz limunova gaja. Kad se pravda vrši na otvorenom, ito joj čini dobro. Vjetar joj podiže suknju pa se sve imože vidjeti. Šauva, odviše smo jeli. Naporna su ta inspekcijska putovanja. Gostioničaru: Posrijedi je tvoja snaha? GOSTIONIČAR: Vaša milosti, posrijedi je čast obitelji. Podizem tužbu umjesto svog sina, koji je poslom tamo preko brda. Ovo je sluga koji se ogriješio, a evoi moje jadne snahe. Dolazi snaha, bujnih oblika, s koprenom preko glave. AZDAK, sjedne: Primam. Gostioničar mu uz uzdah dadne novac. Tako, sredili smo formalnosti. Riječ je dakle o silovanju? GOSTIONIČAR: Momka sam, Vaša milosti, zatekao u konjušnici baš kad je našu Ludoviku povalio na slamu. AZDAK: Posve točno, u konjušnici. A konji su divni. Posebno mi se dopao onaj mali kulaš. GOSTIONIČAR: Naravno da sam umjesto svog sina ozbiljno prekorio Ludoviku. AZDAK, ozbiljno: Rekao sam da mi se posebno dopao. GOSTIONIČAR, hladno: Zbilja? - Ludovika mi je priznala da ju je sluga obljubioprotiv njezine volje. AZDAK: Skini koprenu, Ludovika. Ona skine. Ludovika, sviñaš se sudskom

Page 46

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomvijeću. Reci, kako je bilo? LUDOVIKA, naučeno: Kad sam ušla u štalu da vidim novo ždrijebe, sluga mi reče a da ga nisam ništa pitala: »Danas je vruće«, pa mi stavi ruku na lijevu sisu. Rekoh mu: »Nemoj«, ali me on nastavio nepristojno dirati, što je pobudilomoj bijes. I prije nego sam mogla prozrijeti njegovu grešnu namjeru on mi se malo odviše približio. To se dogodilo kad je ušao moj svekar, pa me zabunom stao gaziti nogama. GOSTIONIČAR, objašnjuje: Umjesto mog sina. AZDAK, sluzi: Priznaješ li da si prvi počeo? SLUGA: Jesam. AZDAK: Ludovika, jedeš li ti rado slatko? LUDOVIKA: Da, suncokretove koščice. AZDAK: Sjediš li rado dugo u feadi? LUDOVIKA: Pa, otprilike pol sata. AZDAK: Gospodiie javini tužioče, stavi tamo na zemlju nož. Šauva stavi. Ludovika, podigni nož javnog tužioca. Njišući bokovima Ludovika poñe do noža i digne ga. AZDAK, pokazuje na nju: Vidite li vi to? Kako vrti? Otkriven je udio u prijestupu. Silovanje je dokazano. Budući da puno jedeš, osobito slatiko, budući da dugo sjediš u kadi, u mlakoj vodi, budući da si lijena i imaš odviše meku kožu, silovala si ovog tu jadnog čovjeka. Misliš li ti da se uokolo može hodati s takvom stražnjicom pa tako proći i kraj suda? Smišljeni je to napad opasnim oružjem. Sudsko te vijeće osuñuje da mu predaš malog ždrijepca kojega obično jaši tvoj svekar umjesto njegova sina, a sad poñi sa mnom u konjušnicu da sudsko vijeće, Ludovika, može razgledati mjesto zločina. Po georginskoj cesti Azdaka na njegovu stolcu nose od mjesla ño mjesta njegovi oklopnici. Za njim Šauva, koji vuče vješala, pa sluga koji vodi ždrijepca. PJEVAČI I NJEGOVI GLAZBENICI:

Za sporova u vlastele Podložnici se vesele I ne trpe baš toliko »daj« i »cak«. Georginskim putom važnim S mjerilima svojim lažnim Putuje siromaški sudac, naš Azdak.

Uzimao je gavanu I davao sebi ravnu Pečatnog mu voska kaplja znak. Georgije Majka gazi Sva fukara dok ga pazi Dobar il loš sudac, naš Azdak.

Mala se povorka udalji. Dragom bližnjem svi sad hajte

Page 47

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomOštre bradve amo dajite Ne biblijske tekstove i sav cikcak! Čemu sva ta pljačka huda Glete, bradve čine čuda A u čuda kadšto vjeruje i Azdak. Azdakov sudački stolac u nekoj točionici vina. Pred Azdakom, komu Šauva prinosi vino, stoje tri kulaka. U kutu stara seljanka. Na otvorenim vratima i vani stanovnici sela kao promatrači. Jedan oklopnik sa stijegom oklopljenih konjanika čuva stražu. AZDAK: Riječ ima gospodin javni tiužilac. ŠAUVA: Posrijedi je jedna krava. Već pet tjedana optužena u štali drži kravu koja pripada seljaku veleposjedniku Suru. Ustanovljeno je da se u njezinu posjedu nalazi i ukradena šunka, a seljaku veleposjedniku Šutovu pobili su krave ikad je od optužene zahtijevao da plati zakup za jedinu njivu. SELJACI VELEPOSJEDNICI: Riječ je o mojoj šunki, Vaša milosti. - Riječ je o mojoj kravi, Vaša milosti. - Riječ je o mojoj njivi, Vaša milosti. AZDAK: Majčice, što imaš reći na to? STARA: Vaša milosti, pred pet mi je tjedana noću, pred samo jutro, netko pokucao ma vrata; vani je stajao bradat čovjek s nekom kravom i rekao mi: »Draga gospoño, ja sam sveti Haramija čudotvorac, a kako ti je sin pao u ratu dovodim ti ovu kravu za uspomenu. Dobro je čuvaj«. SELJACI VELEPOSJEDNICI: To je razbojnik Iraklij, Vaša milosti! - Njezin šogor, Vaša milosti! Kradljivac stada, palikuća! - Valja mu odrubiti glavu! Izvana se začuje krik neke žene. Mnoštvo se uznemiri i uvuče. Uñe haramija Iraklij s golemom sjekiretinom. SELJACI VELEPOSJEDNICI: Iraklij! Prekriže se, HARAMIJA: Dobra vam večer, dragi moji! Čašu vina! AZDAK: Gospodine javni tužioče, kupu vina za gosta. A tko si ti? HARAMIJA: Ja sam pustinjak lutalica, Vaša milosti, i hvala Vam za ovaj blagi darak. Ispije čašu koju je donio Šauva. Još jednu. AZDAK: A ja sam Azdak. Ustane i nakloni se, baš tako se nakloni i haramija. Strancu pustinjaku sudsko vijeće želi dobrodošlicu. Majčice, pričaj dalje. STARA: Vaša milosti, te prve noći još nisam znala da sveti Haramija može stvarati čuda, bila je tu samo krava. Ali nekoliko dana kasnije došli su mi noću veleposjednikovi sluge i htjeli mi oduzeti kravu. Ali su se udaljili od mojih vratate se vratili bez krave, a na glavi im narasle kvrge velike kao šaka. Znala sam da im je sveti Haramija preobratio srca te od njih stvorio prijazne ljude. Haramija se glasno nasmije. PRVI SELJAK VELEPOSJEDNIK: Znam ja što ih je preobratilo. AZDAK: Dobro. Kasnije ćeš nam reći. Nastavi! STARA: Slijedeći, Vaša milosti, koji je postao dobar čovjek bio je seljak veleposjednik Šutov, inače sam vrag, svatko to zna. Ali je sveti Haramija učiniote mi je on oprostio zakup za malu njivu. DRUGI SELJAK VELEPOSJEDNIK: Jer su mi na livadi izboli krave. Haramija se nasmije. STARA, na Azdakov znak: A tada mi je jednoga jutra kroz prozor uletjela

Page 48

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomšunka. Pogodila me baš posred križa, još i sad hramljem, vidite, Vaša milosti. Učini nekoliko koraka. Haramija se nasmije. Pitam ja Vas, Vaša milosti: Kad je ikojoj starijoj osobi donesena šunka a da to nije bilo čudo? Haramija stane grčevito jecati. AZDAK, poñe od svog stolca: To pitanje, majčice, pogaña sudsko vijeće u dno srca. Budi ljubezna pa sjedni. Stara se krzmajući uvali u sudačku stolicu. Azdak sjedne na pod, s čašom u ruci. AZDAK: Majčice, a rekao bih skoro Majko Gruzijo, puna boli Porobljena, sinovi su joj u ratu Šakama je tukli, punu nade Koja plače kada stekne kravu. Koja se čudi kada je ne tuku. Majčice, blago sudi nama prokletnicima! Zaurla na veleposjednike: Priznajte da ne vjerujete u cuda, vi bezbožnici! Svakoga od vas osuñujem na pet stotina pijastera globe zbog bezbožništva! Van! Seljaci veleposjednici išuljaju se. A ti, majčice, i ti, pobožni čovječe, iskapite kupu vina zajedno s javnim tužiocem i Azdakom. PJEVAČ I NJEGOVI GLAZBENICI:

Ko kruh što ih krijepi, tako Lomio je zakon lako Doveo je narod gdje je prava krah. U poniznog prostog puka Iana jedan koga ruka Što miti samo prazna, naš Azdak. Sedamsto i dvaest dana Vaga mu je, krivom zvana Mjerila sve tužbe, čuo ga je svak. Ispod grede od vješala Na sudačkom stolcu gala Po krivom pravu sudio Azdak. PJEVAČ: A onda je dobu nereda došao kraj, i vratio se Veliki knez I vratila se žena guvernerova, i održan bti jedan sud Poumiraše mnogi ljudi, predgrañe je opet gorjelo, a Azdaka uhvatio strah Azdakov sudački stolac opet je u sudnici. Azdak sjedi na podu, krpa cipelu i razgovara sa Šauvom. Izvana galama. Iza zida nose glavu debeloga kneza nataknutu na koplje. AZDAK: Odbrojeni su sad, Šauva, dani tvoga služenja, možda i minute. Dugo sam te vremena držao u željeznim žvalama razuma, koje su ti do krvi ranile gubicu, bičevale te umstvenim razlozima i zlostavljale logikom. Po naravi si

Page 49

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomslabić, i kada ti se lukavo dobaci kakav argument, ti ga pohlepno poždereš, ne možeš se suzdržati. Po svojoj naravi ti moraš lizati ruku nekom višem biću, ali postoji čitav niz viših bića, pa će sad doći tvoje osloboñenje, uskoro ćeš moći slijediti svoje nagone, niske, i svoj nepogrešivi instinkt, koji te uči da tvrdim potplatima staješ ljudima na lice. Vrijeme pomutnje i nereda već je za nama, a nije nastalo veliko doba kojega sam opis našao u onoj Pjesmi o kaosu; sad ćemo je, da se još jednom podsjetimo na to divno doba, zajedno otpjevati; sjedni i ne kradi toinove. Ne boj se, smije se čuti, pripjev je vrlo omiljen. Zapjeva: Zastri, sestro, glavu, izvadi, brate, nož, vrijeme je iskočio iz svojih zglobova. Otmjeni su puni tužaljki, neznatnici puni radosti. Veli grad: protjerajmo jake iz naše sredine. Upada se u urede, paraju se popisi kmetova. Gospodu stavljaju uz mlinski žrvanj. Izišli su koji ne vidješe dana. Obijaju se žrtvene škrabice od ebanovine, od divnog se plemenitog drva prave kreveti. Tko nije imao kruha ima sad hambare, tko primao je žitnu pomoć, sad je dijeli.

ŠAUVA: O, o, o, o, AZDAK: Gdje si, generale? O molim te, o molim te, o molim stvori red. Uglednikova se sina više ne imože prepoznati; gospodaričino dijete sin je njezine robinje. Visoki službenici ištu utočište u štaglju; tko je jedva smio noćiti po zidinama sad se proteže u postelji. Tko je nekoć veslao u barci, sad posjeduje brod; gledajte ih, posjednici, neće više biti takvih. Pet su ljudi odaslala gospoda. Rekoše: Idite sad svojim putem, mi smo već stigli. ŠAUVA: O, o, o, o. AZDAK: Gdje si, generale? O molim te, o molim te, o molim stvori red. Da, tako bi skoro bilo i s nama kad bi se još uvijek zanemarivao red. Ali eto Veliki se knez, koga sam spasio ja vol, vratio u glavni grad, a Perzijanci su mu iznajmili vojsku da uspostavi red. Predgrañe već gori. Donesi onu debelu knjiguna kojoj uvijek sjedim. Šauva prinese suñačkom stolcu knjigu, Azdak je otvori: To je taj zakonik, njime sam se uvijek služio, ti si mi svjedok. ŠAUVA: Da, kao sjedalicom. AZDAK: Sad ću pomno potražiti mjesta koja bi mi mogli opaliti u glavu. Jer sam siromasima gledao kroz prste, skupo će me stajati. Pomagao sam neimaštini na slabašnim nogama, objesit će me zbog pijanstva; bogatima sam zagledao u džepove, pokvarena li jezika. A nigdje se ne mogu sakriti, svatko me pozna jer sam pomogao svima. ŠAUVA: Netko ide. AZDAK, ustane kao podboden pa klecajući poñe stolcu: Gotovo. Ali nikome neću učiniti uslugu pa mu pokazivati ljudsku veličinu. Na koljenima te molim zamilost, ne odlazi sad, curi mi slina iz usta. Strah me je nasmrt. Uñe Natela Abašvili, guvernerova žena, u pratnji añutanta i jednog oklopnika.

Page 50

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomGUVERNEROVA ŽENA: Kakvo je to čudovište, Šauva? AZDAK: Dobrohotno, Vaša milosti, i stoji Vam na službu. AðUTANT: Natela Abašvili, žena pokojnog guvemera, upravo se vratila te traži svoga trogodišnjeg sina Mihela. Doznala je da je njezina bivša sluškinja odvela dijete nekamo u planine. AZDAK: Naći ćemo mi njega, Vaše visokorodstvo, na zapovijed. AðUTANT: Ta osoba tvrdi da je dijete njezino. AZDAK: Odrubit ćemo joj glavu, Vaše visokorodstvo, na zapovijed. AðUTANT: To je sve. GUVERNEROVA ŽENA, u odlasku: Ne dopada mi se taj čovjek. AZDAK, uz duboke naklone prati je do vrata: Sve će se srediti, Vaše visokorodstvo. Na zapovijed.

6. KRUG KREDOM

PJEVAČ: Poslušajte sada priču o procesu zbog djeteta guvernera Abašvilija Na kojemu se glasovititm pokusom pomoou kruga kredom Utvrdila prava mati. Dvorište suda u Nuki. Oklopnici uvode Mihela pa ga preko cijelog dvorišta izvedu van na stražnjoj strani. Jedan oklopnik na vratima zadrfava Grušu kopljem sve dok ne odvedu dijete. Zatim je puste. Uz nju je kuharica iz domaćinstva pokojnog guvernera Abašvilija. Udaljena buka i požarno rumenilo.

GRUŠA: Hrabar je, zna se već sam i prati. KUHARICA: Imaš sreću, on uopće nije pravi sudac, to je Azdak. Ispičutura je i ništa ne razumije, oslobaña i najveće lupeže. Budući da sve pobrka, a bogataši mu nikada ne daju dovoljno mita, naši u njega kadšto dobro proñu. GRUŠA: Danas mi je potrebna sreća. KUHARICA: Ne zazivaj zlo. Prekriži se. Mislim da je bolje da izmolim još jednu krunicu da sudac bude pijan. Moli bezglasnim šapatom usnica, a Gruša uzalud pokušava vidjeti dijete. Ne razumijem samo zašto ga svim silama hoćeš zadržati kad nije tvoje, i to u ova vremena. GRUŠA: Moje je: ja sam ga othranila. KUHARICA: Nisi li nikada mislila na to što će se dogoditi kad se ona vrati? GRUŠA: Isprva sam mislila da ću joj ga vratiti, a zatim sam mislila da više nikad neće doći. KUHARICA: A i ta posuñena suknja grije, ne? Gruša kimne. Zaklet ću se u što hoćeš, budući da si pristojna osoba. Memorira: Ja sam ga njegovala za pet pijastera, a Gruša ga je odnijela u četvrtak, kad su izbili nemiri. Spazi vojnika Hahavu, koji se približuje. Ali pogriješila si prema Simonu, razgovarala sam s njim, on to ne može shvatiti. GRUŠA, ne vidi ga: Sada mi nije do čovjeka koji ništa ne razumije. KUHARICA: On razumije da dijete nije tvoje, ali da si u braku i da više nisi slobodna dok te ne razdvoji smrt, to on ne može razumjeti. Gruša ga ugleda i pozdravi.

Page 51

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomSIMON, tmurno: Želio bih gospoñi priopćiti da sam spreman zakleti se. Djetetu sam otac ja. GRUŠA, tiho: Tako valja, Simone. SIMON: Istodobno bih htio poopćiti da se time ni na što ne obvezujem, kao ni gospoña. KUHARICA: Nije to potrebno. Pa znaš da je udata. SIMON: To je njezina stvar i ne treba je dirati. Uñu dva oklopnika. OKLOPNICI: Gdje je sudac? - Je li tko vidio suca? GRUŠA okrenuvši se i pokrivši lice: Stani preda me. Nisam trebala ići u Nuku. Naletim li na onog oklopnika koga sam udarila po glavi... JEDAN OD OKLOPNIKA koji su odveli dijete, istupi: Sudac nije ovdje. Oba oklopnika i nadalje traže. KUHARICA: Nadamo se da niu se ništa nije dogodilo. Kod nekog drugog imaš manje izgleda no što kokoš u ustima ima zubi. Pristupi drugi oklopnik. OKLOPNIK koji je pitao za suca javlja mu: Samo dvoje starih ljudi i jedno dijete. Sudac je nestao. DRUGI OKLOPNIK: Tražite dalje! Oba prva oklopnika brzo odu, treći zastane. Gruša krikne. Oklopnik se okrene. To je kaplar, a preko čitava lica mu se proteze velika brazgotina. OKLOPNIK NA VRATIMA: Što je, Šota? Poznaš je? KAPLAR, nakon dugog zurenja: Ne poznam. OKLOPNIK NA VRATIMA: Ona je svojedobno ukrala Abašvilijevo dijete. Ako ištaznaš o tome, Šota, možeš zaraditi gomilu novaca. Kaplar uz kletvu ode. KUHARICA: On je bio taj? Gruša kimne. Mislim da će držati jezik za zubima. Inače bi morao priznati i da je progonio dijete. GRUŠA, osloboñena: Skoro sam i zaboravila da sam ja ipak spasila dijete od tih... Uñe guvernerova žena s añutantom i dva odvjetnika. GUVERNEROVA ŽENA: Hvala Bogu da bar nema puka. Ne mogu izdržati taj zadah, odmah dobijem migrenu. PRVI ODVJETNIK: Molim Vas, milostiva gospoño, pri svemu što kažete budite krajnje razumni, sve dok ne dobijemo nekog drugog suca. GUVERNEROVA ŽENA: Pa nisam, Ilo Šuboladze, rekla skoro ništa. Ja volim ipaks njegovom jednostavnom, izravnom pameću, migrenu mi stvara samo njegov zadah. DRUGI ODVJETNIK: Jedva da će biti prublike. Najveći dio pučanstva sjedi iza zatvorenih vrata zbog nemira u predgrañu. GUVERNEROVA ŽENA: Je ta to ta osoba? PRVI ODVJETNIK: Molim Vas, najmilostivija Natela Abašvili, suzdržite se od svih invektiva sve dok ne bude sigurno da je Veliki knez imenovao novog suca idok se ne oslobodimo ovoga koji je sada u službi; taj je otprilike nešto najniže što je ikada nosilo sudaoku haljinu. A čini se da se stvari već kreću, vidite. U dvorište ulaze oklopnici.

Page 52

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomKUHARICA: Kad ne bi znala da je Azdak za .prosti puk, najmilostivija bi ti odmah počupala svu kosu. Koliko vidim, on ide. Dva su oklopnika počela privezivati konopac za stup. Vezanoga vode Azdaka. Za njim, isto tako vezan, Šauva. Iza njih su tri seljaka veleposjednika. JEDAN OD OKLOPNIKA: A, htio si izvršiti potoušaj bijega, je li? Udari Azdaka. JEDAN OD VELEPOSJEDNIKA: Prije nego ga dignete uvis, dolje sa sudačkom odjećom! Oklopnici i veleposjednici strgnu Azdaku sudačku halju. Vidi mu se otrcana donja odjeća. Zatim mu jedan udijeli udarac. JEDAN OKLOPNIK, baci ga prema drugomu: Hoćeš li hrpu pravde? Evo ti je! Uz povike »Uzmi je!« i »Ja je ne trebam!« nabacuju se Azdakom sve dok on nesvisne, zatim ga dignu uvis i dovuku pod omču. GUVERNEROVA ŽENA, koja za vrijeme »loptanja« histerično plješće: Taj mi je čovjek bio nesimpatičan već na prvi pogled. AZDAK, obliven krvlju, zaslepljen: Ništa ne vidim, dajte mi nekakvu krpu. DRUGI OKLOPNIK: A što bi ti vidio? AZDAK: Vas, pseta. Košuljom briše s očiju krv. Pomoz bog, pseta! Kako je, pseta? Kako vaš pseći svijet, smrdi li dobro? Ljubite i ližete novu čizmu? Opet se, pseta, grizete nasmrt? Naglo je ujahao vitez pokriven prašinom u pratnji jednog kaplara. Iz kožnate vreće izvuče neku listinu te je pregledava. Pa se umiješa. VITEZ POKRIVEN PRAŠINOM: Evo pisma Velikoga kneza, u kojemu se govori o novim imenovanjima. KAPLAR, zaurla: Mirno. Svi stanu mirno. VITEZ POKRIVEN PRAŠINOM: Evo što piše o novom sucu: Imenujemo čovjeka kojemu valja zahvaliti spašavanje života koji je za ovu zemlju neobično važan, stanovitog Azdaka iz Nuke. Tko je taj? ŠAUVA, pokazuje Azdaka: Ovaj na vješalima, Vaša ekscelencijo. KAPLAR, zaurla: Pa što se tu dogaña? OKLOPNIK: Dopustite da izvijestim. Njegova je smilost već bila Njegova milost,a je na temelju prijave ovih seljaka veleposjednika identificirana kao neprijateljVelikog kneza. KAPLAR, pokaže veleposjednike: Odvedite ih! Odvode ih, oni se neprestance klanjaju. Pobrini se da se Njegovoj milosti više ne dosañuje. Ode zajedno s vitezom pokrivenim prašinom. KUHARICA, Šauvi: Ova je pljeskala. Nadam se da ju je vidio. PRVI ODVJETNIK: Katastrofa. Azdak se onesvijestio. Spuste ga, on dolazi k sebi, opet ga obuku u sudačku odjeću, a on se teturav izdvoji iz skupine oklopnika. OKLOPNIK: Nije bio hotimice, Vaša milosti! - što želi Vaša nilost? AZDAK: Ništa, moja su, pseta. Od vremena do vremena kakvu čizmu, za lizanje. Šauvi: Dajem ti pomilovanje. Odvežu ga. Donesi mi crnoga, slatkog. Šauva ode. A sad nestanite, moram presuditi u jednom slučaju. Oklopnici odu. Šauva se vrati s kuporn vina. Azdak teško ispije. Nešto za guzicu! Šauva mu donese zakonik, pa ga stavi na sudački stolac. Azdak sjedne. Primam! Lica tužitelja, koji uzajamno brižljivo vijećaju, pokazuju osloboñen smiješak.

Page 53

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomŠapuću meñusobno. KUHARICA: Ajoj. SIMON: »Bunar nije moguće napuniti rosom«, tako se kaže. ODVJETNICI, približe se Azdaku, koji ustane s izrazom očekivanja: Vrlo smiješan slučaj, Vaša milosti. - Protivna je stranka otela dijete i sada se ustežeda ga vrati. AZDAK, dlan mu je još uvijek ispruzen prema njima, gleda Grušu: Vrlo privlačna osoba. Dobije više. Otvaram raspravu i zahtijevam najstrožu istinu. Gruši: Osobito od tebe. PRVI ODVJETNIK: Visoki sude! Krv, tako veli pučka izreka, nije voda. Stara ta mudrost... AZDAK: Sudsko vijeće hoće znati koliki je odvjetnikov honorar. PRVI ODVJETNIK, zapanjen: Izvolite? Azdak stane prijazno trljati palac i kažiprst. A, to! Petsto pijastera, Vaša milosti, ako smijem odgovoriti na to neuobičajeno pitanje suda. AZDAK: Jeste li čuli? Pitanje je neuobičajeno. Pitam Vas zato jer vas preslušavam posve drugačije kad znam da ste dobri. PRVI ODVJETNIK, nakloni se: Hvala Vam, Vaša milosti. Visoki sude! Krvne su veze najjače od svih veza. Majka i dijete, ima li prisnijeg odnosa? Može li tko majci oteti dijete? Visoki sude! Ona ga je zanjijela u svetim ekstazama ljubavi, nosila ga u svom tijelu, hranila ga vlastitom krvlju, rodila u bolovima. Visoki sude! Nerijetko se vidjelo kako i surova tigrica kojoj su oduzeli dijete bez odmora tumara planinom, mršava kao sjena. Sama je dakle priroda... AZDAK, prekine ga, Gruši: što ti imaš reći na to i na sve što će još reći gospodin odvjetnik? GRUŠA: Dijete je moje. AZDAK: To je sve? Nadam se da ćeš to moei dokazati. Savjetujem ti meñutim da mi kažeš zašto imisliš da bih dijete trebao dodijeliti baš tebi. GRUŠA: Ja sam ga othranila po najboljem znanju i po savjesti. Imalo je uglavnom krov nad glavom, a ja sam zbog njega navukla na se svakakvih neprilika, pa i troškova. Nisam se obazirala na vlastitu udobnost. Dijete sam usmjeravala da prema svakomu bude prijazno i od samog početka navikavala satm ga na rad, koliko je to moglo, jer je još malo. PRVI ODVJETNIK: Značajno je, Vaša milosti, da ova osoba nimalo ne inzistira na krvnoj vezi izmeñu sebe i djeteta. AZDAK: Sud to uzima na znanje. PRVI ODVJETNIK: Hvala, Vaša milosti. Dopustite sada da Vam jedna duboko smjerna osoba, žena koja je već izgubila muža a sada se mora bojati da izgubi i dijete, uputi nekoliko riječi. Miostiva Natela Abašvili... GUVERNEROVA ŽENA, tiho: Krajnje me okrutna sudbina, gospodine, nagoni da od Vas izmolim svoje ljubljeno dijete. Ne moram Vam opisivati duševne boli jedne orobljene majke, njezine strahove, besane noći... DRUGI ODVJETNIK, naglo upadne: Nečuveno je kako se postupa s tom ženom.Brane joj ulazak u palaču njezina muža, obustavljaju joj prihode s dobara, hladnokrvno joj vele da oni pripadaju nasljednicima, ona ne može ništa poduzeti bez tog djeteta, čak ni platiti odvjetnike! Prvom odvjetniku koji mu,

Page 54

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomzdvojan zbog njegova upada, frenetičnim gestama daje znak da zašuti: Dragi Ilo Šuboladze, pa zašto ne reći da su tu konačno posrijedi i Abašvilijeva dobra?

PRVI ODVJETNIK: Ali molim Vas, uvaženi Sandro Oboladze! Dogovorili smo se... Azdaku: Samo se po sebi razumije da će ishod procesa odlučiti i o tome hoće li visoka klijentica steći pravo raspolaganja velikim Abašvilijevim dobrima,ali ja sam hotimice rekao »i o tome«, što znači da u prvom planu stoji ljudska tragedija jedne majke, kako je to Natela Abašvili već s pravom napomenula u uvodu svoga potresnog izlaganja. Sve da Mihel Abašvili i nije nasljednik tih dobara, on bi još uvijek bio vruće ljubljeno dijete moje klijentice! AZDAK: Stanite! Spominjanjem tih dobara sudsko je vijeće dirnuto kao dokazom ljudskosti. DRUGI ODVJETNIK: Hvala Vam, Vaša milosti. Dragi Ilo Šuboladze, mi u svakom slučaju možemo dokazati da ova osoba koja je otela dijete nije i djetetova majka! Dopustite mi da sudu podastrem gole činjenice. Dijete je, Mihel Abašvili, ostavljeno zahvaljujući stjecaju okolnosti prigodom majčina bijega. Tog je Uskrsa kuhinjska služavka Gruša bila nazoona pred palačom, i već se tada vidjelo kako se dala na posao oko djeteta... KUHARICA: Gospoña je mislila samo na to koje će haljine ponijeti! DRUGI ODVJETNIK, neslomljivo: Otprilike godinu datna kasnije Gruša se s djetetom pojavila u jednom planinskom selu i tu sklopila brak s... AZDAK: Kako si došla do tog planinskog sela? GRUŠA: Pješice, Vaša milosti, a bilo je moje. SIMON: Ja sam otac, Vaša milosti. KUHARICA: Ja sam ga, Vaša milosti, njegovala za pet pijastera. DRUGI ODVJETNIK: Ovaj je čovjek, Visoki sude, Grušin zaručnik i zato njegov iskaz nije vjerodostojan. AZDAK: Jesi li ti onaj za koga se udala u planinskom selu? SIMON: Nisam, Vaša milosti. Ona se udala za nekog seljaka. AZDAK, migom dadne znak Gruši: A zašto? Pokazuje Simona: Ovaj je u krevetu ništa? Reci istinu. GRUŠA: Dotle mi još nismo došli. Udala sam se radi djeteta. Da ima krov nad glavom. O Simonu: On je, Vaša milosti, bio u ratu. AZDAK: A sad opet hoće s tobom, a? SIMON: Želio bih da uñe u zapisnik... GRUŠA, bijesno: Ja više nisam slobodna, Vaša milosti. AZDAK: A dijete je, tvrdiš, rezultat kurvanja, a? Budući da Gruša ne odgovara:Postavit ću ti jedno pitanje: Kakvo je to dijete? Odrpano ulično kopile ili fino, iz imućne obitelji? GRUŠA, ljutito: On je obično dijete. AZDAK: Mislim: Je li već rano pokazivalo profinjene osobine? GRUŠA: Pokazivalo je nos na licu. AZDAK: Pokazivalo je nos na licu. To držim tvojim važnim odgovorom. O meni se priča da sam prije jedne presude izišao da pomirišem buket ruža. Takav bi mi domišljaj bio potreban i danas. Sada ću skratiti, ne želim više slošati vaše laži - Gruši - osobito ne tvoje. Mogu zamisliti što ste sve - prema skupini

Page 55

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomoptuženih - zajedno skuhali da me poserete, znam ja vas. Švindleri. GRUŠA, iznenada: Ja Vam vjerujem da hoćete skratiti, pa vidjela sam kako ste uzeli! AZDAK: Zaveži gubicu. Jesam li možda što uzeo od tebe? GRUŠA, premda je kuharica hoće zadržati: Ja ništa i nemam. AZDAK: Točno. Od vas gladuša ja ne dobivam ništa, po vama bih i ja mogao izgladnjeti. Htjeli biste pravdu, ali hoćete li je platiti? Kad idete mesaru znate da morate platiti, ali sucu vi idete kao na karmine. SIMON, glasno: Kažu: »Kad su htjeli potkovati konja i zujak je protegao noge.«

AZDAK, strastveno prihvati izazov: »Bolje blago s gnojišta nego kamen s gorskog izvora.« SIMON: »Lijep je dan, idemo loviti ribe, reče udica crvu.«. AZDAK: »Ja sam svoj gospodar, reče kmet i odreže sebi nogu.« SIMON: »Ljubkn vas kao otac, rece car seljacima pa careviću dadne odrubiti glavu.« AZDAK: »Budali je najveći neprijatelj on sam.« SIMON: Ali »prdež nema nosa«. AZDAK: Deset pijastera globe za neuljudan govor pred sudom, pa ćeš ti meni naučiti što je pravosuñe. GRUŠA: O čisto je to pravosuñe. Nas ćeš opaliti zato što ne znamo govoriti tako fino kao ova tu i njezini odvjetnici. AZDAK: Tako je. Vi ste preglupi. I pravo je da dobijete po piksi. GRUŠA: Zato jer ovoj tu hoćeš neopazice pribaviti dijete, a ona je previše fina da bi ga znala i previti. Ništa ti više ne znaš o pravdi negoli ja, primijetila sam već. AZDAK: Ima nešto u tome. Ja sam nevježa, pod sudačkom haljom nemam čak ni čitavih hlača, pogledaj sama. Kod mene sve ide na jelo i pilo, odgojen sam usamostanskoj školi. I tebe ću uostalom kazniti globom od deset pijastera zbog uvrede suda. A osim toga posve si glupa, jer mi se tu suprotstavljaš umjesto da prevrćeš lijepim očima i malo vrtiš guzicom, pa da me udobrovoljiš. Dvadeset pijastera. GRUŠA: Ma neka bude i trideset, reći ću ti koliko držim do tvoje pravde, ti pijana kapulo. Kako se usuñuješ razgovarati sa mnom poput Izaje koji je skočio na prozor božjeg hrama kao neki gospodin? Kad su te izvukli iz tvoje majke nisu mislili na to da ćeš joj dati po prstima zato što će negdje nabaviti šalicu prohe, i nije li te sram gdje vidiš kako drhtim pred tobom? A ti si dao da im budeš kmet, kako im ne bi odnijeli kuće koje su ukrali; otkada kuće pripadaju stjenicama? Ali ti ih čuvaš, inače inam ne bi momke vukli u rat, ti prodana dušo. Azdak je ustao. Počinje sjati. Svojim malim čekićem udari po stolu, napol srdačno, kao da hoće mir, ali kad Gruša nastavi s grdnjama on joj još samo udara takt. GRUŠA: Nemam ja pred tobom nikakva respekta. Baš kao ni pred lopovom ili grabežnim ubojicom s nožem, on bar čini što ga je volja. Možeš ti meni uzeti i dijete, sto prema jedan, ali jedno ću ti reći: Za ovakav poziv kakav je tvoj

Page 56

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomtrebalo bi izabrati samo manijake i lihvare, i to za kaznu da moraju sjediti ponad drugih ljudi, što je gore nego visjeti na galgama. AZDAK, sjedne: Sad je već trideset, i ja se više s tobom neću tu čupati kao u krčmi, pa gdje bi stigla moja viteška čast, u pogledu tvoga slučaja uostalom napustilo me svako veselje. Gdje je ono dvoje koje se hoće rastati? Šauvi: Uvedite ih. Ovaj ću slučaj srediti nakon četvrt sata. PRVI ODVJETNIK, za Šauvina odlaska: Ako više, milostiva gospoño, nemamo što reći, presuda nam je već u džepu. KUHARICA, Gruši: Sve si upropastila. Sad će ti oduzeti dijete. Ude vrlo star bračni par. GUVERNEROVA ŽENA: Šalva, bočiću s mirdsom. AZDAK: Primam. Starci ga ne razumiju. Čujem da se hoćete rastati. Koliko ste već zajedno? STARA: Četrdeset godina, Vaša milosti. AZDAK: A zašto se hoćete rastati? STARI: Uzajamno nismo jedno drugome simpatični, Vaša milosti. AZDAK: Otkad? STARA: Oduvijek, Vaša milosti. AZDAK: Razmislit ću o vašoj želji i presuditi kad završim drugi slučaj. Šauva ih odvede u pozadinu. Treba mi sad dijete. Namigne Gruši da mu priñe te joj se prigne, nimalo neprijazno. Vidim ja da ti imaš smisla za pravdu. Ja ne vjerujemda je to tvoje dijete, ali kad bi, ženo, bilo tvoje, ne bi li htjela da bude i bogato? Tada bi trebala reći samo da nije tvoje. I smjesta bi imalo palaču, u štali bi imalo mnogo konja i mnogo prosjaka na svome pragu, puno vojnika u službi i brojne molitelje pred dvorom, ne bi? Što ćeš mi na to odgovoriti? Ne želiš da bude bogato? Gruša suti. PJEVAČ: Poslušajte sada što je goropadnica mislila, govorila ne: Pjeva:

Kad bi u zlatam cipelama Po slabima gazio bio bi zla sva sama Jezik bi imi plazio. Ah teško je trudnu koji Kameno je srce dao Jerbo mnogo muke stoji Biti moćan ali zao. Morat će se bojat gladi Ali gladnih ne. Bojat će se tmine radi Ali svjetla ne. AZDAK: Mislim, ženo, da te razumijem. GRUŠA: Ne dam ga više od scbe. Ja sam ga othranila, i ono me poznaje. Šauva uvede dijete. GUVERNEROVA ŽENA: Hoda u prnjama! GRUŠA: Nije istina. Nisu mi dali vremena da mu obučem njegovu lijepu

Page 57

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomkošulju. GUVERNEROVA ŽENA: Kao da živi u kotcu! GRUŠA, plane: Ja nisam svinja, ali ovdje ih ima. A gdje si ostavila svoje dijete?

GUVERNEROVA ŽENA: Dat ću ja tebi, prostakušo. Kani navaliti na Grušu, ali je odvjetnici zadrže. Zločinko! Treba je izbičevati! DRUGI ODVJETNIK, rukom joj zatvara usta: Obećali ste mi, najmilostivija Natela Abašvili... Vaša milosti, živci su tužiteljici... AZDAK: Tužiteljice, odnosno optužena: Sudsko je vijeće čulo sav vaš slučaj ali nije steklo jasan uvid o tome tko je zbiljska mati ovoga djeteta. Kao sudac obvezan sam djetetu pronaći majku. Stoga ću napraviti jedan pokus. Šauva, uzmi komad krede. Nacrtaj na podu krug. Šauva na podu kredom nacrta kružnicu. Stavi dijete unutra. Šauva postavi u krug Mihela, koji se smješka Gruši. Tužiteljice, odnosno optužena, stanite obje pored kruga! Guvernerova žena i Gruša stanu pored kruga. Uhvatite dijete za ruku. Prava će majka imati snage da dijete iz kruga privuče k sebi. DRUGI ODVJETNIK, brzo: Visoki sude, ulažem prigovor što će sudbina velikih Abašvilijevih dobara, a tiču se djeteta kao nasljednika, ovisiti o tako sumnjivomdvoboju. Osim toga, moja štićenica ne raspolaže s toliko snage s koliko raspolaže ova osoba, koja je vična obavljati fizičke poslove. AZDAK: Ma dobro mi je uhranjena. Vucite! Guvernerova žena izvuče dijete iz kruga. Gruša ga je ispustila, stoji zaprepaštena. PRVI ODVJETNIK, čestita guvernerovoj ženi: Što sam Vam rekao? Krvna veza! AZDAK, Gruši: Što je s tobom? Pa ti nisi vukla. GRUŠA: Nisam ga čvrsto držala. Otrči Azdaku. Vaša milosti, povlačim sve što sam Vam rekla, molim Vas oprostite imi. Da sam ga bar mogla zadržati dok upozna sve riječi. Ali ih zna samo nekoliko. AZDAK: Ne utječi na sud! Kladim se da ih i ti znaš tek dvadeset. Dobro, još ćemo jednom obaviti pokus, da to obavimo do kraja. Obje žene stanu još jednom. Vucite! Gruša opet ispusti dijete. GRUŠA, zdvojno: Pa ja sam ga othranila! Ja da ga i rastrgnem? Ne mogu. AZDAK, ustane: Time je sud ustanovio tko je prava mati. Gruši: Uzmi svoje dijete i vodi ga. Savjetujem ti da s njime ostaneš u gradu. Guvernerovoj ženi: A ti se gubi prije nego te osudim zbog prijevare. Dobra će pripasti gradu, na njima će se osnovati vrt za djecu, potreban im je, a ja sam odlučio i da se zove»Azdakov vrt«. Guvernerova žena padne u nesvijest, odvodi je añutant, odvjetnici su otišli već ranije. Gruša se ne miče. Šauva joj privodi dijete. AZDAK: Odlažem sada sudačku halju, odviše mi je vruće. Ne želim nikome predstavljati junaka. Ali vas još pozivam na malu plesnu zabavu tamo na livadi,za rastanak. Da, u svom sam pijanstvu skoro zaboravio još nešto. Moram, naime, završiti s onom rastavom. Služeći se stolcem kao stolom napiše nešto na papir, predaje ga. Počinje plesna glazba. ŠAUVA, pročitavši list: Ali nije točno. Niste rastavili dvoje staraca, nego Grušu injezina muža.

Page 58

Bertold Breht - Kavkaski krug kredomAZDAK: Rastavio sam krive? Žao bi mi bilo, ali moram ostati pritom, ja ništa ne povlačim, ne bi bilo u redu. Starom bračnom paru: Zato vas pozivam na svoju svečanost, još ste uvijek dovoljno orni za jedan ples. Gruši i Simonu: A od vas zajedno imam još dobiti četrdeset pijastera. SIMON, izvadi novčarku: Nije to puno, Vaša milosti. I najljepša hvala. AZDAK, spremi novac: Trebat će mi. GRUŠA: Onda, Mihel, bolje da još noćaš odemo iz grada, a? Htjela bi dijete naprtiti na leña Simonu: Sviña ti se? SIMON, naprti dijete na leña: Najpokomije javljam da mi se sviña. GRUŠA: A sada ti velim: Uzela sam ga jer sam se toga Uskrsa zaručila s tobom. To dijete plod je ljubavi; Mihel, zaplešimo. Zapleše s Mihelom. Simon povede kuharicu te zapleše s njom. Pleše i dvoje staraca. Azdak stoji udubljen u misli. Plesači ga ubrzo pokriju. Kadšto ga se ugleda još koji put, sve rjeñe što se uključuje više parova i pleše. PJEVAČ: Nakon te večeri Azdak je nestao i više ga nitko nije vIdio. Ali ga gruzijski narod nije zaboravio i još se uvijek sjeća Doba kad je Azdak bio sudac; bilo je to kratko Zlatno doba skoro pravičnosti. Svi u plesu izlaze. Azdak je nestao. Vi meñutim, koji slušali ste pripovijest o krugu kredom Primite na znanje starčevo mišljenje: Da sve što postoji treba pripadati onima koji su za to prikladni, Djeca majčicama, da mogu rasti Kola dobrim vozarima, radi dobre vožnje A dolina navodnjavateljima, da donese ploda.

Page 59