O ZAGROBNOM SVIJETU I UMRLIMAautor Istambulski Muftija Hilmi Efendi PRVO POGLAVLJE Poslanici (`alejhimus~salam) su ivi u svojim grobovima (kaburima). Njihovo ivljenje nije u metaforikom smislu [nego u realnosti]. U Kur'an el-Kerimu se kae: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne oni su ivi i u izobilju su kod Gospodara svoga." (Ali 'Imran: 169) Ovaj ajet izjavljuje da su ehidi zapravo ivi. ehidi su kao i ostali Muslimani i nemaju superiornosti nad drugima [tj. nemaju posebne superiornosti kao Poslanici a naravno da imaju superiornost radi toga to su preselili na Ahiret kao ehidi]. Poslanici su, naravno, itekako uzvieniji i superiorniji od ehida. Islamski uenjaci su rekli da je svaki poslanik preselio na Ahiret kao ehid, to je injenica koju svako zna. el-Halebi je preselio na Ahiret kao ehid, to je injenica koju svako zna. Iako je el-Halebi napisao u svojoj knjizi Sijar, "Moe postojati superiornost u onom od nieg ranga koja ne postoji u onom od vieg ranga," ova izjava se ne moe primjeniti na ovaj sluaj, zato to tvrdi vrstu superiornosti koja nije jasno potvrena ajetom ili hadisom. Poto se u hadisu izjavljuje da su polasnici ujedno i ehidi, el-Halebijeva izjava nije primjenjljiva na ovaj sluaj. Hadis kojeg prenose Buhari i Muslim kae, "Ja sam proao kraj Musaovog (`alejhis~selam) groba u noi Mirada. On je obavljao namaz stojei u svom kaburu." U hadisu od el-Bejhakija i mnogim drugima se kae, "Poslanici su ivi u svojim grobovima. Oni obavljaju namaz." Drugi hadis kae, "Allah delle anuhu je zabranio zemlji da najeda tijela poslanika." Ta injenica je prenesena od uleme bez izuzetka. U Sahihejnu od el-Buharije i Muslima pie: "Allah Te'ala je poslao sve poslanike naem Poslaniku u noi Mirada. On im je bio imam, i oni su svi obavili dva rekata namaza iza njega." Namaz ukljuuje poklon (ruku') i padanje niice (sedda). A to ukazuje na injenicu da su oni obavili salat materijalno, tj. svojim tjelima [a ne samo duhovno]. Musaov -`alejhis~selam- namaz u kaburu takoe ukazuje na tu injenicu. Navodi se u hadisu koji se nalazi u knjizi Mikat [posljednji tom, sekcija o Miradu prvo poglavlje.] od Muslima slijedee, "Blizu Ka`be, nevjernici meu Kurejijama su me pitali kako izgleda Bejt el-Muqaddes. Kad sam bio tamo ja se nisam puno u njega zagledao. To me je malo uznemirilo. Allah Te'ala mi je onda pokazao [sve to se zbilo]. Ja sam vidio sebe meu poslanicima. Musa -`alejhis~selam- je obavljao namaz stojei. On je bio mravan. Njegova kosa nije bila neuredna niti je opadala. On je izgledao kao hrabri mladi iz plemena an'a [od Jemena]. 'Isa -`alejhis~selam- je izgledao kao Urvah ibn Mesud es-Saqafi." Ovi hadisi ukazuju i dokazuju da su poslanici ivi u Allahovom prisustvu. Njihova tijela su postala eterina kao i njihove

due. Njihova tijela nisu zgusnute ili vrste mase. Oni mogu postati vidljivi u materijalnom i duhovnim svjetovima. Radi toga se poslanici mogu vidjeti i duom i tijelom. Hadis objanjava da su Musa i 'Isa -`alejhimas-selam- obavljali namaz, koji podrazumjeva fizike akcije koje se obavljaju tijelom, a ne sa duom. Vjerovjesnikov -sallallahu `alejhi ve sellem- opis Musa`a -`alejhis~selam- kao srednjeg rasta, mravog, i sa urednom kosom ukazuje na to da on ne samo da je vidio njegovu duu nego i njegovo tijelo. Poslanici ne umiri kao ostala ljudska bia. Oni se preseljavaju (migriraju) sa ovog prolaznog svijeta na vjeni svijet. El-Imam el-Bejhaki [umro u Niapuru, 458 po Hidri (1066)] je napisao u svojoj knjizi Itiqad, "Poslanike due se povrate u njihova tijela nakon to se poloe u grob (kabur). Mi ih ne moemo vidjeti. Oni postanu nevidljiv kao meleki (aneli). Samo izuzetni ljudi kojima je Allah podario udesnu mo (keramah) mogu ih vidjeti." El-Imam es-Sujuti je rekao isto, takoe. Takoe, el-Imam en-Newewi, Imam Ebu 'l-Hasan 'Ali es-Subki [umro u Egiptu, 756 P.H. (1355)] i el-Imam Muhammed el-Kurtubi [u. 671 P.H. (1272)] prenose isto od svojih uitelja. Ibn el-Kajjim el-Devzijja [u. 751 P.H. (1350)], inae Hanbeli uenjak, je napisao istu stvar u svojoj knjizi "Kitab er-Ruh". Od afi'i uenjaka Ibn Hader el-Hejtemi, ems ed-Din Muhammed ar-Ramli [u. 1004 P.H. (1596)] i Kadi Muhammed Zekarijja [u. Egipt, 926 P.H. (1520)]; a od Hanefi uenjaka Ekmal ed-Din Muhammed el-Babarti [u. 786 P.H. (1384)] i e-arnblali Hasan [u. Egipt, 1069 P.H. (1658)]; od Maliki uenjaka 'Abdullah Ibn Ebi Demra [u. 675 P.H. (1276)] i njegov uenik Muhammed ibn el-Hadi el-Fesi [u. 737 P.H. (1337)] u svojoj knjizi Mezkhal; i Ibrahim el-Laqani [u. 1041 P.H. (1632)] u knjizi Devharat et-Tevhid, i mnogi drugi uenjaci su prenijeli istu injenicu. Said ibn Musajjab said, "Ezan i ikamet su se uli u el-Hudrat en-Nebevijja kada se ezan nije mogao pozvati i namaz nije mogao klanjati u Masdid en-Nebi," na dan kada su Jazidovi ljudi maltretirali i muili stanovnike el-Medinat el-Munevvere - dogaaj 'Harra' se desio 61 godine po Hidri. Ibn Tejmija [u. 728 P.H. (1328)], takoe, citira u svojoj knjizi Iqtida' es-sirati 'l-mustaqim. Mnogi ljudi su esto uli odgovor na selam iznutra Kabr es-Saada (Poslanikova groba). Odgovori na selam su se esto uli i sa drugih kabura, takoe. Ali kasnije emo o tome govoriti. Razumije se da su, prema koncenzusu uenjaka, poslanici ivi u svojim kaburima (grobovima). U sahih hadisu se kae, "Kada mi osoba nazove selam, Allah Te`ala mi povrati duu u tijelo i ja ujem njen selam." Ne moe se rei da ovaj hadis kontradiktuje one injenice to smo gore naveli; to jest, osoba ne moe rei da se Resulullahova -sallallahu `alejhi ve sellem- blagoslovljena dua odvojila od njegova tijela pa se vraa nazad kada ga neko poselami. Uenjaci su dali razne odgovore onima koji su to kazali. El-Imam es-Sujuti -rahmetullahi `alejh- je naveo sedamnaest takvih objanjenja. Najljepe od njih je to da je Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- u konstantnoj ekstazi osmatrajui Demal-Allah (Allahovu Divotu) i nesvjestan svojih tjelesnih ula, i tek kada ga neki Musliman poselami, njegova posveena dua se trgne od tog transa i zagospodari tjelesnim ulima. Takve okolnosti nisu rijetke ni u ovom sviejtu, takoe. Osoab ne

uje t amu se govori kada se nalazi u stanju duboke zamiljenosti o ovosvjetskim ili onosvjetskim stvarima. Pa zar onaj ko je u ekstazi osmatrajui Demal-Allah uje ikakav zvuk? Moe li se Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- vidjeti kada osoba spava ili kad je budna? Ako se moe vidjeti, da li se to on vidi, ili vizija koja njemu nalii? Naa ulemaa je dala razne odgovore na ova pitanja. Osim toga to su se oni sloili da je Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- iv u svom kaburu (grobu), veina ih je rekla da je ono to se vidi zapravo on. To se da zakljuiti takoe i iz hadisa. Hadis kae, "Onaj ko me vidi u snu kao da me je vidio i na javi." Radi tog aje el-Imam enNevevi rekao, "Vidjeti njega u snu znai uistinu ga vidjeti." To potvruje i ovaj hadis, "Ko god me vidi u snu uistinu me je vidio, jer ejtan vam se ne moe pojaviti u mom obliku (kijafetu)," ovaj hadis se prenosi u knjizi Kunuz ed-daqaiq od el-Imam el-Manevija od el-Buharije i Muslima. Mi ga ne bismo "uistinu" vidjeli ako bi to bila neka vizija nalik njemu. Ibrahim el-Laqani kae u svojoj knjizi Devharat et-Tevhid, "Preneseno je od uenjaka hadisa da se Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- moe vidjeti i u snu i na javi. Ipak, nema koncezusa o tome da li je to stvarno on vien ili neto nalik njemu. Veina uenjaka ipak kae da je to to se vidi zapravo on lino. ElImam el-Gazzali i el-Kurafi kao i nekoliko drugih uenjaka kau da je ono to se vidi neto nalik Poslaniku. Ipak oni koji kau da se vid zapravo sam Poslanik lino su u veini, ukljuujui vie od trideset imama hadisa i velikih alima. Ja sam sakupio dokumente i dokaze od svakog od njih i urstio ih u odvojenu knjigu. DRUGO POGLAVLJE to se tie sluha i vida umrlih, jasno je izjavljeno u Kur'an el- Kerimu da su ehidi ivi u svojim grobovima. Evlije uju i vide kroz Allahovu milosrdnost kerameta. Allah Te'ala stvara stvari van Njegova uobiajenog naina i zakona poradi Svojih voljenih robova. U cilju zaepljenja usta onima koji ne vjeruju da poslanici, osobito najvii meu njima, Muhammed -sallallahu `alejhi ve sellem-, ehidi i evlije uju i vide u njihovim kaburima (groovima), mi emo prvo objasniti da ak i mrtvi nevjernici mogu uti i vidjeti. U hadisu od el-Buharija se kae, "Umrla osoba uje korake ljudi koji odlaze sa njenog ukopa." Isto tako hadis zabiljeen u [Sahihejn od] el-Buharija i Muslima navodi da su leevi nevjernika poginulih na Bedru pobacani u jamu nekoliko dana nakon Bitke, i nekoliko dana nakon toga Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- je doao, te stao kraj jame i rekao, "Jeste li dobili ono to vam je va Gospodar (Rabb) obeao? Ja sam dobio pobjedu koju je moj Rabb obeao meni," obraajui se svakom od urmlih po njihovom imenu i imenu njihovog babe. Na to je Hadrati Omer -radiallahu `anh- upitao, "O Resulullah! Zar govori ljudima koji su postali leevi?" a Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- mu je odgovorio, "Tako mi Allaha, koji me je poslao kao istinskog Poslanika, da ti ne uje nita bolje nego to me oni uju. Ali oni mi ne mogu odgovoriti." Navodi se u hadisu od

el-Buharija i Muslima, "Umrli se mui radi glasnog ridanja i plaa njegove rodbine." El-Imam en-Nevevi, u svom komentaru Sahih Muslima, kae, "Umrli osjete bol i uznemireni su glasnim jecanjem i plaom njegove rodbine." Muhammed ibn Darir et-Tabari [u. Bagdad, 310 P.H. (923)] je rekao istu stvar. Kadi 'Ijad elMaliki -rahmatullahi `alejh- [u. Morocco, 544 P.H. (1150)] je rekao da je ovo najbolje tumaenje i rekao kako je Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- sprijeio enu da glasno plae i jeca nad svojim umrlim sinom. "O Muslimani! Nemojte uznemiravati svoju brau u kaburima glasnim jecanjem," naredio je on. Ovaj hadsi ukazuje da mrtvi uju te da su uznemireni i pate radi glasnog plakanja njihove rodbine. Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- je rekao, "Recite 'Es-selamu `alejkum' kada pozdravljate one u grobovima." Radi ovoga Muslimani kau, "Es-selamu `alejkum! Ja ehle dari 'l-qauvmi 'l-Muminin." Oigledno, takvo pozdravljanje se moe uputiti smao onima koji uju i razumiju. Ako oni ne bi mogli uti, to pozdravljanje bibilo u prazno, tj. nepostojeem ili kamenju. Selef, to jest, veliki uenjaci Islama, su bez izuzetka rekli daje ovo nain kako se umrli treba pozdraviti. TREE POGLAVLJE Umrli prepoznaju ljude koji ih posjete. Ebu Bekr 'Abdullah ibn Ebi 'd-Dun-ja [u. Bagdad, 261 P.H. (894)] je napisao u svom Kitab el-Kubur: "Hadrati 'Aia radiallahu `anha- prenosi da je Poslanik -sallallahu `alejhi ve sellem- rekao, 'Kada osoba posjeti kabur (grob) umrlog brata (ili sestre) u Islamu i sjedne pored kabura, umrli ga prepozna i odgovori na njegov pozdrav.' Hadis koji prenosi Ebu Hurejreh radiallahu `anh- kae, 'Ako bilo kod posjeti grob svog poznanika i pozdravi ga, umrla osoba ga prepozna i odgovori mu. Ak on pozdravi umrlog Muslimana kojeg nije poznavao, umrli ga otpozdravi.'" Jusuf ibn 'Abd el-Berr [u. atiba, 463 P.H. (1071)] i 'Abd el-Haqq, autor knjige Ah'kam, su rekli daje ovaj hadis sahih. Ibn el-Kajjim elDevzijja je naveo ovaj hadsi u svom djelu Kitab er-Ruh i dodao druge habere te rekao da postoji jo mnogo habera da se napie o ovom predmetu. Rije 'zijara' (posjeta) je koritena u hadisu, koja se ne bi koristila ako umrli nije bio u stanju da prepozna posjetioca. U svakom jeziku i svim rijenicima, ova rije je definisana kao susret osoba koje znaju i razumiju jedna drugu. A rije "Selamun `alejkum" se govori osobikoja e to razumjeti. Ako osoba obavinamaz blizu kabura, umrli e ga vidjeti kako obavlja namaz i diviti mu se. Jazid ibn Harun es-Sulami [u. 206 P.H. (821)] prenosi, "Ibn Sasab jer prisustvovao ukopu (denazi). On je obavio dva rekata blizu kabura. Onda se naslonio na kabur. On se zakleo Allahom da bio budan kada je uo glas iz kabura koji mu je rekao, 'Ne vrijeaj me! Ti ibadeti. Ali ne uje. Ti ne zna. Mi znamo ali se ne moemo pomaknuti. U mom miljenju, nema nita vrijednije od ona dva rekata to si obavio.' Osoba u kaburu je razumjela da je Ibn Sasab obavio namaz i naslonio sena kabur." Nakon to je napisao gornji dogaaj, Ibn el-Kajjim citira mnoge druge habere prenesene od ashaba koji dokazuju

da umrli uju. Ne-mezheblije (la-mezhebi) smatraju Ibn el-Kajjima mudtehidom i puno ga hvale ali ne vjeruju u gornje rijei kojeojeon napisao i jo uvijek tvrde da oni koji to vjeruju su idolopoklonici (murici). Takav njihov odnos ukazuje da oni ne potuju uenjake Islama nego ih hvale kad to ide njima u korist i dane vole niednog uenjaka. Hadrati Aia -radiallahu `anha- je rekla da nevjernici koji su bili u jami na Bedru nisu uli. To je razlog zato su neki ljudi pretpostavili da umrli, ak i da su vjernici, ne mogu uti u svojim kaburima. Neki ignorantni ljudi su rekli da ehidi, pa ak i Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem-, ne mogu uti. Oni koji su vjeroaljida umrli ne mogu uti su pogrijeili, zato to je Aia -radiallahu `anha- rekla da samo ti nevjernici u jami nisu mogli uti. Oni su mislili da je ovaj sluh kao onaj o kojem se govori u dvadeset drugom ajetu Sure el-Fatir, koji kae, "Ti ne moe one u grobu dozvati!" Ipak, to nije bilo u vom smislu; jer kako su veliki uenjaci objasnili, rije 'uti' u ovom ajetu se koristi u smislu 'prihvatanja sluanjem' ili 'vjerovanjem.' U takvim ajetima, Allah Te'ala poredi ive nevjernike koji imaju ui, oi i mozgove sa umrlim u gobovima. Ova analogija nije vezi sluanja ili razumjevanja, nego u vezi apatije i tvrdoglavosti, to jest, nevoljnosti i nevjerovanja. Voljnost da se vjeruje ne prihvata se od nevjenika kada, u asu smrti, ugleda svoje mjesto u vjenom svijetu. "Tvoj poziv onima koji su odreeni kao zloesti nee im biti ni od kakve koristi," kae Allah Te'ala. Pozivanje takvih ljudi u vjeru je njima beskorisno isto kao to je beskorisno da vjeruju oni u grobovima kada ugledaju stvari u koje su trebali vjerovati prije tog vienja. Takvo vjerovanje od umrlih se ne prihvata. 'Sluh' u dotinom ajetu se odnosi u smislu na 'prihvatanje.' Naprimjer, kada osoba kae, "Ova ena je takva da ne uje nijedne rijei," ona misli da kae da ta ena ne obraa panju na ono to joj se govori iako nije gluha, tj. sasvim normalno uje ta joj se govori ali nimalo ne haje. U dva ajeta koja su objavljena u vezi nevjernika, 'sluh' se shvata u ovom smislu. Oni su ivi i imaju ui i oi, ali, zato to ih je Allah prokleo i zapeatio njihova srca, on kae Svom Poslaniku, "Ti ih ne moe dozvati," to jest, "Oni ti nee vjerovati kad im bude govorio. Oni nee prihvatiti vjeru isto kao to se od umrlih nevjernika nee prihvatiti vjera." U hadisima se navodi da umrli 'uju' - u smislu sluha kroz ui. Ipak, u dva gore citirana ajeta, 'sluh' je koriten u smislu 'prihvatanja.' Razumna osoba zdravog razmiljanja moe uoiti razliku izmeu ova dva smisla sluanja. Allah Te'ala, nakon ajeta, "Ti ih ne moe dozvati," izjavljuje, "Ti moe dozvati samo onog ko vjeruje," tako nas izriito informira da vjernici posigurno uju. Iz ove izjave, takoe, se uvia da 'sluh' u ovm kontekstu znai 'prihvatanje.' Ako neko kae da Kur'anska izjava 'Tiih ne moe umrle dozvati,' znai da oni ne uju svojim uima, onda to znai da nas Allah Te'ala informira da vjernici uju u grobovima, [to jest, ta osoba onda mora da uzme bukvalno i ovaj dio Kur'anske izjave, takoe,] i to je upravo ono o ta mi pokuavamo da kaemo. Poto je jasno izjavljeno u Kur`an el-Kerim da umrli vjernici uju, niko to onda ne moe pobiti [a da pri tom pobijanju ne poini nevjerstvo]. Osoba

mora to vjerovati ak i ako ne vjeruje hadis, koji je za sve Muslimane, najpouzdaniji izvor Islama nakon Kur`an el-Kerim. Hadreti Aia -radiallahu `anha- je rekla da samo umrli nevjernici nisu uli, jer, u hadisu od nje se kae da, "Kada osoba posjeti svog brata u Islamu i sjedne pored njegova groba (kabura), on (umrli) je prepozna i odgovori mu na selam," kao to smo gore prije citirali. Ovo raspoznavanje i odgovor umrle osobe dokazuje da umrli vidi posjetioca i da uje njegov selam (pozdrav). Iako je Aia -radiallahu `anha- rekla da nevjernici nisu uli, ona je rekla da su oni bili sposobni da razumiju: drugi hadis od nje kae, "Oni znaju da sam ja rekao istinu." Uenjaci su izjavili da fraza 'razumiju' moe znaiti 'sluanjem.' Stoga, nema kontradiktornosti izmeu ova dvije fraze. Ibn Tejmijja, Ibn el-Kajjim el-Devzijja, ['Abd er-Rahman] Ibn Redeb [el-Hanbeli rahmatullahi `alejh-, preselio na ahiret u Damasku 795 P.H. (1393)] i es-Sujuti kao i mnogi drugi uenjaci su rekli da je to kako smo mi gore objasnili. I ako bi 'smrt' znaila 'nestajanje' kao to neki ignorantni ljudi kau, sva bi ula umrlog postala nepostojea. Osjetila se naprotiv ne gube kako se jasno moe razumijeti iz hadisa zabiljeenog u Sahih el-Buhariji od Hadreti Aia koji kae da osoba nakon smrti zna, tj. razumije. U hadisima od drugih ashaba se jasno izjavljuje da umrli uju. Hadreti Aiino miljenje da je rije 'uti' znaila [samo] 'prihvatiti i vjerovati' kontradiktuje koncenzus (idmu) uleme. Stoga, izjava koja najbolje izmiruje njene rijei sa ostalim ashabima je, onda, hadis o posjeti groblju koji je takoe ona prenijela. Ibn el-Human je napisao u knjizi Fet'h el-Kadir, njegovom posveenju knjige ElHidaja, slijedee: "Hanefi ulema, komentirajui na 'zakletvu,' je rekla, 'Umrli ne uju. Ako se neko zakleo da nee s nekim govoriti pa kasnije nakon to je ta osoba umrla on sa njom progovori, njegova zakletva nee biti prekrena.' " Ipak, kae se, "Rijei Hanefi uleme o 'zakletvi' su zasnovane na [lingvistikom] obiaju. Ove rijei nit ukazuju niti dokazuju da umrli ne uju. Hanefi ulema, objanjavajui znanje o 'zakletvi,' kae, 'Ako senko zaklete da nee jesti meso pa onda pojede ribu, njegova zakletvanee biti prekrena.' Pa ipak, Allah Te'ala je rekao o ribi 'ukusno meso'. Ali meso ribe je drukije od mesa u uobiajenom jeziku. Slino, ako se osoba zaklete da nee s nekim govoriti te onda sa njim progovori kada dotini umre, njegova zakletva nee biti prekrena. To je zato to 'govoriti' znai 'govoriti lice u lice' prem jezinom govornom obiaju. Umrla osoba uje, ali poto ona ne govori u uobiajenom konvencijalnom zvunom nainu, govornici nee govoriti u uobiajenom smislu govora. Radi toga njegova zakletva nee biti prekrena." Prema tome to ne znai da zakletva nije prekrena to osoba ne uje. Ibn el-Humam citira Hadreti Aiu da je rekla "neautentian" za hadis u kojem je Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellemgovorio sa nevjericima u jami na Bedru i zakleo se da oni ne uju nita manje od ivih ljudi. Ibn el-Humam dalje pie da je Hadreti Aia rekla kako ove rijei nisu mogle doi od Resulullaha nakon to je Allah Te'ala izjavio u Kur'anu, "Ti ne moe umrle

dozvati (uiniti da uju). Ti ne moe one u gorbovima uiniti da uju." Ipak, ovaj hadis je prenesen i odraen u koncenzusu, te je stoga nemogue da Hadreti Aia nije u njega vjerovala. Osim toga, nema kontradikcije izmeu ovog hadisa i ajeta. 'Umrli' u ajetu se odnosi na nevjernike, a 'uti' znai 'nemaju od toga koristi' a ne da ne uju. 171-vi ajet Sure el-Bekara, "Oni su gluhi, nijemi, slijepi, i oni ne shvataju," je takoe u istom smislu. To jest, oni imaju ui i oi, ali Allah Te'ala izjavljuje da su oni kao gluhi i slijepi zato to nisu uli i vidjeli Poslanika -sallallahu `alejhi ve sellem- kako ih poziva u Islam i na pravi put. El-Imam el-Bejdavi, u tumaenju Kur`anskog ajeta, "Ti ne moe uiniti da te mrtvi uju,..." kae, "Oni su kao oni koji zaepe ui od prave rijei. Allah Te'ala daje spas onome kome On hoe omoguivi im da uju." Allah Te'ala poistovjeuje tvrdoglave sa umrlim nevjernicima. Ovaj ajet slii 56tom ajetu Sure el-Kasas: "Ti ne moe uiniti vjernicima one koje ti voli. Ali Allah ini da povjeruje onaj koga god On hoe." Ibn el-Humam dalje tvrdi: "Uiniti da umrli uju je svojstveno iskljuivo Resulullahu -sallallahu `alejhi ve sellem." Za nas, ipak, analogija da je to svojstveno iskljuivo Resulullahu mora biti dokumentovana. A takav dokument ne postoji. Niti Hadreti Omerovo pitanje a niti odgovor koji mu je upuen aludira na takvu osobenost. Iako Ibn el-Humam kae, "Govor s umrlim nevjernicima na Bedru je bio kao vrsta poslovice," odgovor na Hadreti Omerovo pitanje pokazuje da takvo miljenje nije tano. Prema Ibn el-Humamu, "Hadis e-erif u Sahih Muslimu koji tvrdi da e umrli uti korake ljudi koji budu odlazili od kabura nakon ukopa ukazuje na injenicu da umrli uju i odgovaraju na pitanja meleka (anela) samo u toku tog ispitivanja, i da nee vie nita uti nakon tog ispitivanja. Zato, jer se razumije iz ajeta da umrli ne uju." Na odgovor na ovo je da ovaj argument sam sebe kontradiktuje. Zato to onaj ko kae da umrli uje samo nakon ukopa treba da takoe vjeruje da oni uvijek uju. Nijedan drugi uenjak nije rekao da umrli nee vie nita uti nakon ispitivanja. tavie, tvrdnja da e oni uti samo odreeno vrijeme nakon ukopa se takoe ne slae s ajetom Kur`ana. Prema koncenzusu 'uleme' Ehl es-Sunneh, pozdravljanje umrlih (selam) na greblju je sunnet. Veliki uenjak 'Abd el-Latif Ibn Malak [preselio Tire, Izmir, 801 (1399)] u svom komentaru Mikat el-Mesabiha, objanjava hadis o pozdravljanju umrlih i kae, "Ovaj hadis dokazuje da oni koji tvrde da umrli ne uju zapravo dre pogreno stajalite. Na kraju slijedeeg hadisa o 'fitni i ispitivanju u kaburu' koji se nalazi u Sunenu Imam Ahmeda [preselio u Bagdadu, 241 (915)] i u Sunnenu Ebu Davuda [Sulaiman es-Sidistani, preselio u Basri, 275 (888)], u Mustadrak od Hakima [Muhammed en-Niapuri, preselio u Niapuru, 405 (1014)], i od druge 'uleme' od Bara' ibn 'Azib da je Resulullah -sallallahu `alejhi ve sellem- rekao: 'Glas se zauje govorei "Moj rob govori istinu" o umrlom Muslimanu. Nebeski prekriva se prostre u kaburu. Umrli se u odjene u Rajsku odjeu. Kapija se otvori prema Raju. Miris Rajski ispuni kabur. Kabur se proiri koliko pogled moe dosegnuti. Prelijepa osoba u dvinim odorama ue u kabur. Umrli upita, "Ko si ti? Zato je tvoje lice tako

predivno?" i odgovori mu se, "Ja sam tvoja dobra i pobona djela." Kada zauje ovo umrli vjernik zavapi, "Oh moj Gospodaru! Daj da proivljenje doe brzo! Oh moj Gospodaru! Daj da proivljenje doe brzo tako da se mogu ujedinti sa svojom porodicom i imanjem." ' Nevjerniku se pak sve suprotno ovome dogodi. Ovaj hadis ukazuje kako umrli uistinu uju i vide i miriu i razumiju i razmiljaju i odgovaraju. Sve ovo se desi nakon ispitivanja od strane dva meleka. Takoe Islamski uenjaci su saglasni na toj injenici. Imami hadisa, kao to je bio el-Imam es-Sujuti, su rekli da je ovaj hadis mutavatir, tj, jedan od najautentinijih vrste hadisa. Ovaj hadis ukazuje da je pozdravljanje umrlih kao i pozdravljanje ivih i da umrli, takoe, uju." Knjiga El-fetava el-Hindijja pie, "El-Imam el-Azam Ebu Hanifa je bio jedan od onih koji su prenijeli da posjeta kaburima nije zabranjena. [Wehhabijska knjiga, takoe, pie da je posjeta kaburima dozvoljena.] Iz Imam Muhammedovih rijei se razumije da je dozvoljeno i enama da posjeuju kabure." U knjizi Tahzib pie, "Posjeta grobovima je mustehab (pohvalna). Posjeta umrlima je kao posjeta dok su bili ivi, ovisna o stepenu povezanosti." Isto je zapisano i u knjizi Hazanat el-Muftin. Obua se izuje kada se posjeuje kabur; umrli se suoi, takoda Ka`ba doe posjetiocu iza lea, i onda se kae, "Es-selamu `alejkum ja ehl el-kubur! Neka Allah Te'ala oprosti i vama i nama! Vi ste nai predaci, a mi smovai potomci!" Knjiga Gara'ib, takoe, isto biljei. Moe se onda uiti Sura el-Mulk, glasno ili potiho, u greblju. U poglavlju o "koristi od recitiranja Kur`ana kod kabura" knjige Zahira, kae se da se takoe mogu uiti i druge Kur`anske sure. Kao to se kae u fetvama od Kadi-Khana, onaj ko eli da naini srenim i zadovoljnim umrle sluanjem recitacije Kur'ana treba onda uiti isti glasno, a onaj ko tone eli moe uiti i potiho. Zato to, Allah Te'ala uje Kur`an kako god da se recituje. Knjiga Bazazijja kae, "Pokueno je (mekruh) upati zelenu travu u greblju, zato to su njene rese konstantno zauzete tesbihom (slavljenjem Allahovog velianstva). Ovaj tesbih pomae umrlima i otklanja im kabursku patnju ako su je radineega na sebe navukli. Umrli se bolje osjeaju s ovim tesbihom." Isto je zabiljeeno u e-arnblalijevom djelu Imdad el-fitah i mnogim drugim knjigama Hanefi 'uleme'. Imajui u vidu injenicu da umrli mogu uti tesbih trave koji tjelesnim sluhom ivi ljudi ne mogu uti, to je potvreno od strane velikih uenjaka koji su bili kvalifikovani da donose fetve, kako se onda moe tvrditi da umrli ne mogu uti glas, tj. govor, osobe koja im se obraa? Oni koji su rekli da umrli ne uju su vjerovatno mislili na injenicu da umrli ne uju fizikim sluhom tj. posredstvom ljudskog uha u ovom svijetu. S ovim kriterijom, izjave u knjigama fikha o predmetu "zakletve" se mogu usaglasiti jedne s drugim, a takoe i Poslanikov (sallallahu te'ala 'alejhi ve sellem) hadis se time slijedi pa se tako uspostavlja i koncenzus meu ulemom o ovom pravnom pitanju. Ako neko kae da, "El-Imam el-Azam Ebu Hanifa (rahmatullahi te'ala 'alejh), koji je lider mezheba, nije vjerovao u ovo," mi odgovaramo da je ovaj veliki imama, takoe, kao i lideri ostalih mezheba, izjavio, "Moj mezheb je zasnovan na sahih hadisima." Zapravo, on se toliko trudio da slijedi Poslanika (sallallahu te'ala

'alejhi ve sellem) da je prihvatao i mursel pa ak i daif hadise kao argumente u svom mezhebu. Zar bi se moglo i zamisliti da bi se takav Imam ogluio o sahih hadise? Ovdje se jo jednom razumije da su nekoliko uenjaka, rekavi da umrli ne uju, mislili da kau kako umrli ne uju posredstvom une membrane kako to ve ivi uju. To je zato to, nije dozvoljeno nijednom uenjaku da slijedi neiju vlastitu rije ako se sahih hadis ve o tome izjasnio. Prema koncezusu Hanefi 'uleme', posjeivati kabure Poslanika (sallallahu te'ala 'alejhi ve sellem) i njegova da ashaba [Ebu Bekra i Omera (radiallahu te'ala 'anhum)] u njegovom turbetu, pozdravljati ih (selamom) i traiti njihovo zauzimanje je zapravo ustanovljeni sunnet. Da ulema nije vjerovala da Resulullah i njegova dva ashaba uju, onda bi se njihove rijei razile i ak bi se usprotivile njihovim pravnim izjavama da je sunnet posjeivati kabure umrlih vjernika. Nema neslaganja u njihovim izjavama poto se njihove izjave o predmetu "zakletve" odnose na sluanje ivih ljudi na ovom svijetu. Dodatak: Ibn Tejmijja je napisao u svojoj knjizi Kitab el-intisar fi 'l-Imam el-Ahmed, "Nije grijeh niti krivica za Hadreti 'Aju to nije vjerovala da su pobijeni nevjernici u bunarima na Bedru uli Poslanikov govor, zato to ona nije ula taj hadis. Doim, grijeh je drugima da ne povjeruju u to, zato to je taj hadis postao ope poznat te spada u onu vrstu Islamskog vjerovanja (akide) koja se mora apsolutno vjerovati." Ove rijei Ibn Tejmijje dokazuju da oni koji nee da vjeruju da su umrli nevjernici u bunarima na Bedru uli Poslanikovo obraanje sami postati nevjernici, zato to je u knjigama svih mezheba zapisano da e osoba koja nee da vjeruje u stvari koje su moraju obavezno vjerovati kao dio Islamskog vjerovanja postati nevjernikom (murtedom). Nekoliko uenjaka, ukljuujui Hadreti 'Aju (radiallahu te'ala 'anha), koji su rekli da umrli ne uju, su zapravo mislili da kau kako umrli nevjernici u grobovima ne uju. Ali nije bilo nijednog uenjaka koji nije vjerovao da Resulullah (sallallahu te'ala 'alejhi ve sellem) ehidi i evlije od ovog ummeta uju u svojim kaburima. Hadrati 'Aja i drugi, takoe, su vjerovali u ovu injenicu. Osoba moe zamisliti kako je loa i runa pretpostavka ne-mezheblija i nekih ignoramusa koje su zaveli da umrli ljudi, ukljuujui i Poslanika (sallallahu te'ala 'alejhi ve sellem), ne uju. Allah te'ala, koji je Kahhar (Onaj Koji Podvrgava), e bes sumnje kazniti te ignoramuse i heretike. U svojim fetvama o "proivljavanje umrlih," Ibn Tejmijja pita, "Da li umrli prepoznaju osobe koje ih posjeuju? Ako neko, koga su umrli poznavali ili ne, posjeti njihove grobove, da li umrli razumiju da ih neko posjeuje?" i odgovara: "Da, oni prepoznaju i razumiju." On nadalje pie o predajama u kojima se umrli susreu i raspituju jedan o drugom i o ivima koji su im pokazani. 'Abdullah Ibn elMubarak prenosi, od Hadreti Halid ibn Zejd Ebu Ejjub el-Ensarija, [Halid ibn Zejd (radiallahu te'ala anh) je umro od dizenterije kao jedan od vojnika pod komandom Sufjan ibn Auvfa, koji je drao pod opsadom Konstantinopol (Istanbul) 49 godine po

Hidri (670g). Njegovo turbe koje se nalazi na lokaciji zvanoj "Ejjub" u Istanbulu je izuzetno; posjetioci ine tevvessul njegovoj dui.] hadis koji kae, "Melek (anel) blagoslova uzima duu vjernika pri njegovom umiranju. Umrli se okupe oko njega kao oni koji ele da uju radosnu vijest na ovom svijetu. Oni ga pou ispitivati, dok neki od njih pak kau, 'Ostavite svog brata na miru da se odmori! On dolazi iz vrlo bijednog mjesta (dunjaluka).' Oni se okupe oko njega. Oni ga ispituju o svojim poznanicima. 'ta taj i taj radi?' 'Je li se taj i taj oenio' pitaju oni." Allah te'ala izjavljuje da su ehidi ivi i da im je data nafaka (rizk). Prenosi se u hadisu da su umrle due ehida u Dennetu (Raju). Iako je nekoliko uenjaka reklo da se ove blagodati odnose samo na ehide a ne i na evlije (Siddiqun), ono to su nai imami i uenjaci Ehli Sunneh rekli je istina: ivot, blagodati, povlastice i ulazak dua u Raj nije ogranieno samo na ehide. Oni su rekli da je to miljenje zasnovano na ajetima i hadisima. Razlog zato se to pripisalo specifino ehidima je bio u tome to bi Muslimani, mislei kako ehidi bijavi ubijeni nestaju i gube svjesnu ezgzistenciju, oklijevali da uestvuju u borbi (dihadu). To je specifino istaknuto da bi se otklonila sumnja koja bi mogla odvraati Muslimane od dihada i mogueg ehidluka. 31vi ajet Sure el-Isra, "Ne ubijajte svoju eljad zbog straha od neimatine!" [Muhammed ibn Abd el-Vehhab je zloupotrijebio ovaj ajet da zabrani posjetu kaburima.] je u istom smislu. Iako nije dozvoljeno ubijati djecu i kad nema straha od neimatine, ajet je objavljen u vrijeme specifinih dogaanja kada su mnoga djeca ubijana od straha da ih se nee imati s ime izdravati. Time smo prenijeli dokumente iz Ahmed Ibn Tejmijjine knjige. Vehhabije kau da slijede Ibn Tejmijju i da je on vodei uenjak. Oni ga nazivaju "ejh el-Islam." Pa ipak oni ne prihvataju njegove knjige i ideje. Ibn Tejmijja kae da su svi umrli, kao i ehidi, ivi i uivaju blagodati. Kako onda neko moe vjerovati onima koji tvrde da ga slijede dok istovremeno pobijaju njegove rijei i smatraju nevjernicima i mnogobocima one koji vjeruju u ove njegove rijei? Ovi idioti koji kau da Resulullah (sall-Allahu te'ala 'alejhi ve sellem) ne uje, ne vidi, ne zna niti prepoznaje one koji ga posjete i zamole, zapravo, ne slijede niti Ibn Tejmijju niti bilo koga drugog, nego svoj vlastiti ego (nefs) i strasti (heva). Neka im Allah te'ala podari razum i ukae na pravi put! Amin! Jedan od dokaza koji dokumentira da umrli vide ive je i hadis e-erif, "Svakoj umrloj osobi se pokazuje njeno (budue) mjesto ujutru u navee. Onome ko je zasluio Raj pokazuje se Dennet, a onome ko je zasluio Pakao pokauje se Dehennem," koji je prenio el-Buhari. Rije 'pokazuje' ukazuje na injenicu da oni vide. "Njima" izjavljuje Allah te'ala, mislei na Faraonov narod, "se pokazuje vatra svakog jutra i veeri!" Fraza 'pokazuje' ne bi nita znaila ako oni ne bi vidjeli. Ebu Nuajm prenosi od 'Amr ibn Dinar, "Melek (anel) dri duu kada osoba umre. Dua posmatra svoje mrtvo tijelo kako se kupa i zavija u kefine (arafe). 'Posluaj kako te

ljudi hvale,' kae joj se." Hadis e-erif preneen od 'Amr ibn Dinara od Ibn Ebi 'dDun-ja kae: "Umrla osoba zna ta se deava sa njegovim ukuanima nakon njene smrti. Ona posmatra one koji ga kupaju i zavijaju u kefine." Hadis sahih kojeg prenosi el-Buhari kae: "Meleki (aneli) munker i nekir, nakon ispitivanja kau, 'pogledaj svoje mjesto u Paklu! Allah teala ti ga je zamijenio i podario ti mjesto u Raju.' Ta osoba pogleda i vidi oba mjesta." Hadis e-erif kojeg prenosi Ibn Ebi 'd-Dun-ja i el-Bejhaki u u'ab el-Iman od Ebu Hurejre (radi-Allahu teala 'anh) kae, "Kada osoba prie kaburu svog poznanika i pozdravi ga (selamom), umrla osoba ga prepozna i uzvrati mu selam. Ako prie kaburu umrle osobe koju ne poznaje i nazove selam, umrla osoba takoe uzvrati na selam." Ovaj Hadis e-erif, takoe, ukazuje na to da umrle osobe vide posjetioce ili one koji stoje pokraj njihovih kabura (grobova). Ako umrli ne bi vidjeli, onda se ne bi reklo u hadisu da osoba odgovara na selam onih koje nije poznavala prije smrti. Prvi prepoznaje i uzvraa na selam; drugi ne prepoznaje ali ipak odgovara na selam. Stoga primjedba da umrli moda samo uju ali ne vide nije argumentovana. Imami Ahmed i Hakim prenose od Hadrati 'Aje (radi-Allahu teala 'anha) da je rekla, "Kada bih ulazila u svoju sobu nakon to su moj mu i otac bili tu ukopani, ja bih skidala moj delbab (vrsta lahkog mantila od glave do pete koju su majke vjernika nosile kada bi izlazile iz svojih domova). Ali nakon to je i Hadreti Omer (radi-Allahu teala 'anh) tu ukopan ja ga nisam vie skidala ni u svojoj sobi. To je zato to on nije moj blii rod (mahrem). Ja sam se stidila jer je on bio tu." Kae se u Hadis e-erifu zabiljeenom u knjizi Arbain et-ta'ijja, "Umrla osoba je sretna kada je posjeti neko koga je volila na ovom svijetu." Ovaj Hadis e-erif potvruje da umrla osoba vidi svoje posjetioce. Ona ih ne bi mogla prepoznati kada ne bi mogla vidjeti. 'Amr ibn elAs (radi-Allahu teala 'anh) se citira u Sahih Muslimu da je rekao pred svoju smrt: "Kada me spustite u kabur zatrpajte ga zemljom! Onda, ostanite uz moj kabur toliko vremena koliko bi trebalo da se zakolje hajvan i isjee na komade. Da vas vidim uokolo, to e mi biti lake da se priviknem na kabur i odgovorim na pitanja meleka koje e moj Rabb poslati." Ima mnogo ovakvih autentinih predanja koji potvruju da umrli uju i vide u svojim kaburima. Mi smo spomenuli samo onoliko koliko je neophodno. Mislim da nije potrebno da vie piemo o tome. Mi smo napomenuli gore da se djela ivih pokazuju umrlim. Da oni nemaju nikakva vida djela ivih im se ne bi ni pokazivala. Zato to, kako se razumjelo, 'njima se pokazuju djela' znai da se njima pokazuje ono to su zabiljeili kiramen katibin meleki na njihovim ramenima. To isto ukazuje i dokazuje da umrli vide. Mi, stoga, nakon to smo objasnili injenicu da umrli vide, smatramo ispravnim da navedemo Hadis koji dokazuje da se djela ivuih pokazuju umrlima.

Ignoramusi ne razumiju ova nauavanja. To je moda zato to nisu uli za Resulullahov (sall-Allahu teala 'alejhi ve sellem) sunnet i Hadis o ovom predmetu. Ovi ljudi, koji sebe smatraju uenjacima, su toliko ignorantni i glupi da pitaju, "Kako poslanici i evlije (Allahovi prijatelji i miljenici, sveci) znaju one koji posjeuju njihove kabure i trae njihovo zauzimanje (ef'ah) i posredovanje (tevessul) kod Allaha Svemonoga?" Mi kaemo, "Mnoge stvari su tim velikanima ljudske zajednice otkrivane i obznanjivanje dok su bili ivi na ovom svijetu. Zato im se onda ne bi obznanilo i otkrilo nakon to su umrli (tj. Nakon to im je potpuno skinuta koprena sa ovozemaljskih oiju)?" [prim. prev. Ili, mi kaemo, "Oni uju i znaju Allahovom privilegijom i poaenosti koju On daruje onima koji se nisu zadovoljili da budu samo obini (nemarni, neprosvijetljeni) Muslimani. Ili, oni vide onim nadnaravnim svjetlom, kako na divni i voljeni Resulullah ree, ''Pazite se pogleda mu'mina jer on gleda Allahovim nurom.'' Ko moe sakriti bit i realnost objekta osmatranja onome koji gleda na taj objekat putem agencije Boanskoga svjetla kojemu nita ne moe promai osim onoga to mu Allah radi milosti prema objektu zastorom od drukijeg svjetla zakrije. Naime jednom kada se koprena sa vjernikovih oiju ukloni on vidi onu suptilnu bit to fiziko oko ne moe vidjeti. Iz linog iskustva sa onima koje znadoh bio sam upoznat s pojavom da Allah esto pokrije tajnu sramotu vjernika zastorom od osobita nura od onih kojima je skinuta koprena sa oiju srca (duhovnim). Ako je fizika svjetlost neophodna za vienje fizikim okom onda ne treba biti zauujue da duhovno vienje zahtijeva duhovnu svjetlost. Imam Gazzali -rahmetullahi 'alejh- je prenio u svojoj knjizi 'Ihja ulum id-din' hadis koji kae, ''Da ljudskim srcem ne rovari ejtan oni bi vidjeli nebesko kraljevstvo.'' Allah delle delaluhu- kae u suri etTekasur da e ovjek kada naseli kabur, tj. pree u berzeh ili svijet umrlih, vidjeti potpuno jasno ono to sada ne vidi jer se pri umiranju koprena sa ljudskih oiju permanentno ukloni. Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem- je rekao da je ovjekova tevba, tj. pokajanje prihvatljiva kod Allaha sve dok ne ugleda meleka smrti kada mu se dua pokupi do grla. Kada ljudi sjede kod umirueg oni mogu primjetiti kada ugleda meleka smrti iako oni sami to ne vide. A ne vide ba zbog toga to imaju tu koprenu na oima. Kada se ashab po imenu Hanzalah poalio Poslaniku da ne moe zadrati stanje produhovljenje svjesti koje zadobije u njegovom drutvu nakon to ga napusti i ode za ovosvjetskim obavezama, Poslanik mu je rekao, ''O Hanzalah, kada bi ti mogao da sauva to uzvieno duhovno stanje s tobom bi se meleki rukovali u tvojoj postelji kad se probudi i na ulici kada hodi. Ali to je vrlo rijetko.'' Hoe se rei da su rijetki ljudi koji mogu da konstantno odravaju takvo duhovno stanje svijesti ali se ipak daje do znanja da ima takvih ljudi. U tesavvufu je taj fenomen poznat kao otkrovenje (kef) i ima mnogo predanja koji govore o ljudima koji su vidjeli meleke i izmjenjivali selam sa njima. Jedan od razloga to obinim ljudima stoji koprena na oima je to da kada bi vidjeli ono to se oko njih dogaa mnogi bi bili nesposobni da normalno ive sa drugim narodom. ovjek mora prvo zagospodariti svojim egom i strastima da bi se mogao adekvatno odnositi prema tom otkrovenju. Inae bi to

otkrovenje postalo uzrok njegove propasti i zablude. Evlije kau da kada se koprena otkloni ovjek moe da vidi ta se deava kod drugih ljudi iza zatvorenih vrata i prozora i da ako vidi da neko tajno grijei da nipoto ne smije to nikome objelodaniti pa ni grijeniku kojeg je vidio. Dozvoljeno mu je samo da mu indirektno nekim primjerom skrene panju na opasnost od tog dotinog grijeha. Ako bi to uinio to bi ga udaljilo od Allaha vie nego to je bio udaljen onaj grijenik kojeg je vidio. Druga stvar u vezi ovoga je da kada bi ljudi vidjeli duhovni svijet onda njihovo vjerovanje ne bi bilo vjerovanje nego vienje, tj. vjerovanje u osnovnom smislu znai vjerovati u nevieno. Zbog toga se otklanjanje koprene deava uglavnom ljudima koji su se dokazali i srcem, i rijeju i djelom da su odani robovi i vjernici u Allaha i nevieni svijet. Njima vienje duhovnog ne suspendira vjerovanje u nevieno nego ga izvodi na stupanj apsolutnog ubjeenja (hakkal jekin). A Allah Uzvieni kae svima vjernicima da se natjeu u pobonosti i pribliavanju Njemu.] Kae se u Hadisima da se djela ivuih pokazuju umrlima. Mi smo naveli ove Hadise za one koji to ne vjeruju. Ako osoba koja ita ali ne razumije ove Hadise kae, "Umrli znaju i uju samo one ljude koje su poznavali u ovom svijetu," mi kaemo, "Navedeni Hadisi ne prave razliku meu poznanicima i strancima." Ne-mezheblije se ponaaju tvrdoglavo. Oni nee vjerovati u ovo dok ne umru i sve ove stvari ih ne poklope. Postoji mnotvo Hadisa koji kazuju da se djela Ummeta pokazuju Resulullahu sallallahu 'alejhi ve sellem. Hadis e-erif koji prenosi Bazaz od pouzdanih prenosioca od Hadrati 'Abdullah ibn Mesuda kae: "Moj ivot je za vas koristan; vi ete mi to rei, a i ja u vama to rei. [Vrijeme nakon] moja smrt, takoe, e biti takoe korisna za vas nakon to umrem; vaa djela e biti pokazivana meni. Ja se zahvaljujem Allahu Milostivom kada vidim vaa dobra djela. I ja traim Njegov oprost i potpuno potiranje za vas kada vidim vaa loa djela." Ovaj Hadis e-erif je prenesen sa potvrdom, 'Ja sam uo Resulullaha kako kae...' Neki drugi pouzdani prenosioci su prenijeli ovaj Hadis kao "mursel." to se tie Hadis e-erifa koji kae da se djela ivuih pokazuju umrloj rodbini i prijateljima, on kae, "Vaa djela se pokazuju vaim umrloj rodbini i prijateljima. Oni se raduju kada vide vaa dobra djela. Kada vide vaa loa djela, oni kau, 'O na Gospodaru! Pomoi ovom naem bratu/sestri da izie na pravi put kao to si nama Ti pomogao. [Samo] nakon toga Ti uzmi njegovu duu.' " Ovaj Hadis e-erif je zabiljeio Imam Ahmed, el-Hakim etTirmizi u Nevadir el-usul i poznati Hadiski uenjak Muhammed ibn Ishak Ibn Menda. Kako je veliki Hadiski uenjak Sulejman Ebu Davud et-Tajalisi prenio u svom Musnedu, od Dabir ibn 'Abdullaha, Poslanik je rekao: "Vaa djela se pokazuju vaoj umrloj rodbini i prijateljima. Oni se raduju ako su vaa djela dobra. Ako nisu dobra, oni kau, 'O na Gospodaru! Naadahni njihova srca dobrim djelima." Ibn Ebi aiba, u svojoj knjizi El-musennaf, i el-Hakim et-Tirmizi i Ibn Ebi d-Dun-ja prenose, od Ibrahim ibn Mejsare, da je Ebu Ejjub el-Ensari otiao u dihad u Istanbul [Konstantinopol], gdje je uo prolaznika da kae, "Djela uinjena u podne se pokazuju

umrlima uvee. Djela poinjena navee se pokazuju njima izjutra." "ta to ti govori?" upitao je Hadreti Ebu Ejjub, i prolaznik mu odgovori, "Tako mi Allaha, ja ovo govorim za tebe!" Ebu Ejjub se pomoli, "O moj Gospodaru! Ja se Tebi utjeem! Nemojme poniziti radi onoga to sam uinio blizu [kabura od] 'Ubadat ibn es-Samit i Sad ibn 'Ubada nakon to su umrli." Prolaznik mu na to ree, "Allah teala pokriva mahane Svojih robova; On ini da se njihova dobra djela vide." Hadis e-erif zabiljeen u el-Hakim et-Tirmizijinom Nevadiru kae, "Djela ljudskih bia se prezentiraju Allahu teala Ponedeljkom i etvrtkom. Poslanicima, evlijama i roditeljima, ona se pokazuju Petkom. Oni se raduju kada vide dobra djela. Njihova lica postanu sjajnija. Bojte se Allaha! Ne alostite umrle!" Ljudska djela se pokazuju i umrlima koje ivi nisu poznavali. Hadis e-erif od Abdullah ibn el-Mubareka i Ibn Ebi d-Dun-ja od Ebu Ejjub el-Ensarija (radi-Allahu teala 'anh) kae, "Vaa djela se pokazuju umrlima. Oni se raduju kada vide vaa dobra djela. Oni se aloste kada vide vaa loa djela." Reeno je, "Bojte se Allaha teala radi vae brae u kaburovima! Vaa djela se njima pokazuju," u Hadis e-erifu zabiljeenom od el-Hakim etTirmizije, Ibn Ebi d-Dunya i el-Bejhaki u njegovoj knjizi u'ab el-Iman od Numan ibn Beira. Ova dva Hadisa se odnose na sve umrle. Hadrati Ebu 'd-Derda (radiAllahu teala 'anh) kae, "Vaa djela se pokazuju umrlima. Oni se raduju ili aloste kada ih vide." Ibn el-Kajjim el-Devzijja biljei, u svojoj knjizi Kitab er-Ruh od Ibn Ebi 'd-Dun-ja, da je Sadakat ibn Sulejman el-Daferi rekao, "Ja sam bio ovjek loih navika. Ja sam za njih pokajao i napustio ih nakon smrti mog babe. Jednom sam poinio grijeh. Nakon toga, usnio sam svog babu kako mi kae, 'O moj sine! Ja sam bio rahat u svom kaburu sa tvojim lijepim djelima. Ono to ti ini se nama pokazuje. Tvoja djela su bila kao ona od dobrih vjernika (sulaha). Ali sam se puno oalostio i zasramio od onoga to si nedavno uinio. Nemoj me sramotiti meu umrlima oko mene." Ovo predanje ukazuje na to da umrli koji nisu bili nai poznanici takoe mogu biti svjesni onoga to se dogaa sa nama koji smo na ovom svijetu. Zato je, njegov otac rekao, "Nemoj me sramotiti meu umrlima oko mene," mislei na djela njegova sina koja mu se pokazuju. On to ne bi rekao da umrli oko njega nisu znali da se njemu pokazuju djela njegova sina. Mi smo citirali gornji Hadis e-erif, od Hadreti Halid ibn Zejd Ebu Ejjub el-Ensarije (radi-Allahu teala 'anh), koji tvrdi da se djela iz ovog svijeta pokazuju svim umrlima poznavali mi njih ili ne. ETVRTO POGLAVLJE Meusobno susretanje i posjeivanje umrlih je takoe spomenuto u autentinim predanjima (sahih haberima). Kae se, "Nainite lijepe kefine (bos. efini, tj. bijeli arafi u koje se umrli umotaju) svojim umrlima! Oni posjeuju i hvale jedni druge u kaburima," u Hadisu od Haris ibn Ebi Usame [el-Bagdadi, u. 282 H. (895)], 'UbejdAllah ibn Said el-Vejili [u. 440 H. (1048)], u njegovoj knjizi Ibana, i [Muhammed ibn Omer el-Hidazi] el-'Ukaili [u. 322 H. (934)] od Dabir ibn 'Abdullaha. Hadis e-erif

u Sahih Muslimu kae, "Oni koji se brinu o ukopu svoje brae, neka im naine lijepe kefine!" To je zato to, umrli posjeuju i hvale jedan drugoga. Takoer se reklo, "Nainite lijepe kefine svojim umrlima! Zato to, oni posjeuju jedni druge u tim kefinima," u Hadis e-erifu od hadreti Ebu Hurejre. Hadis e-erif zabiljeen od [Muhammed] et-Tirmizije [u. Bag, 320 H. (932)], Muhammed Ibn Medeha [u. Kazvin, 273 H. (866)], Muhammed ibn Jahja el-Hamedani [el-Misri e-afi'i, u. 347 H. (959)], u njegovom Sahihu, ['Abdullah] Ibn Ebi' d-Dun-ja [u. Bagdad, 281 H. (894)] i [Ahmed Ebu Bekr] el-Bejhaki [u. Bejhak, Niapur, 458 H. (1066) (rahmetullahu teala 'alejhim edmein)], u njegovu u'ab el-Iman, od Ebu Katade, kae, "Onaj ko se bude brinuo o ukopu (denazi) svog brata u Islamu neka mu naini lijep kefin zato to se umrli posjeuju u svojim kaburima." Ibn Tejmijja, na raznim mjestima u svojim fetvama, kae, "Umrli posjeuju jedni druge bilo da su gradovi u kojima su ukopani blizu ili daleko. Due umrlih koji su ukopani u udaljenim gradovima posjeuju jedna drugu." Hanefi 'ulema' pie u knjigama fikha da je sunnet da se naini lijepe kefine, zato to se umrli hvale jedni drugima i posjeuju jedni druge. Zapravo, 'ulema' svih mezheba pie isto tako u njihovim knjigama fikha. Mnogi udesni haberi i predaje potvruju ovu injenicu. Oni koji ele neto vie znati o ovome predmetu mogu se obratiti na djelo arh es-sudur od Hadret Imam es-Sujutija, uenjak Hadisa. Bezmezheblije kau da oni vjeruju 'ulemi' Hadisa, citiraju mnoge Hadise kao dokaze iz knjiga Hadisa i tvrde da je Ibn Tejmijja bio najvei alim Islama. Oni itaju knjige Hadisa koje piu da umrli vide i uju na nain koji mi ne razumijemo, pa ipak oni u tone vjeruju i nazivaju 'nevjernicima' ili 'idolopoklonicima' one koji vjeruju da Resulullah (sall-Allahu teala 'alejhi ve sellem) i evlije uju. Oni tvrde da hadije koje kau, "O, Resulullah! Zauzmi se za nas!" ispred Resulullahovog mubarek kabura, su idolopoklonici. Oni kau da su na stotine hiljada ivotinja rtvovanih od strane stotina hiljada hadija na Mini [blizu Mekke] zapravo neds (neisto po Islamskom zakonu) i, prema tome, oni ih ne jedu nego ih zatrpavaju zemljom sa buldoerima. Oni kau, "ivotinje koje zakolju idolopoklonici[!] se ne smiju jesti ili prodavati." PETO POGLAVLJE Umrli znaju ta ivi ine na ovom svijetu i da im se to ne pokae. Ibn el-Kajjim elDevzijja, koga bezmezheblije zovu 'allama i vrlo visoko cijene, pie u svom djelu Kitab er-ruh slijedee: "Hafiz (uenjak Hadisa) Ebu Muhammed 'Abd el-Hakk el-Abili [el-Maliki (rahimahAllahu teala), u. 497 P.H. (1104) nudi detaljne informacije o ovome predmetu. Umrli pitaju o djelima ivih i razumiju njihove rijei i akcije." Na slijedeoj stranici njegove knjige, on citira 'Amr ibn Dinara da je rekao, "Osoba zna o promjenama koje se deavaju [na dunjalukom svijetu] nakon to je preselila [na ahiret]. Ona vidi i

posmatra ljude koje je kupaju i oblae [u kefine]." Na slijedeoj stranici, Ibn el-Kajjim el-Devzijja pie: "Sa'b ibn Dusama [On je bio sin Zejnebe bint Harb, sestre Ebu Sufjana. On je preselio na vjeni svijet tokom Hadreti Ebu Bekrove vladavine.] i 'Auvf ibn Malik su se pobratili na vjenom svijetu. Oni su se sloili da onaj ko prvi preseli na ahiret posjeti drugog u snu. Sa'b je prvi imro i pojavio se 'Auvfovom snu, koji ga je upitao, 'Kako te je Allah teala tretirao?' Sa'b je rekao, 'On mi je oprostio.' Na kraju njihova dijaloga, Sa'b je rekao, 'Ja sam obavjeten o svim djelima mojih prijatelja od trenutka moje smrti do takvih detalja da, naprimjer, da sada znam da je umrla naa maka... prije nekoliko dana. Moja kerka e umrti za est dana. Ti e biti njen veli.' Tako se i desilo kako je u snu reeno." Dalje on prenosi da se Sabit ibn Kajs pojavio u snu jednog od Halid ibn Velidovih (radi-Allahu teala 'anhuma) vojnika i rekao mu, "Idi i reci Halid ibn Velidu da je jedan Muslimanski vojnik doao i svukao pancir sa mog tijela i odnio ga u svoj ator nakon to sam ubijen. Njegov ator je na drugom kraju kampa. Konj dugog ulara pase kraj njegova atora. Neka on oduzme moj pancir od tog vojnika." Ibn el-Kajjim el-Devzijja kae, "Taj ovjek je ispriao svoj san hadreti Halidu. Otili su zajedno do tog atora i nali spomenuti pancir u njemu." ESTO POGLAVLJE El-Imam Es-Sujuti citira u svojoj knjizi arh es-sudur Hadis e-erif od [Ebu Nasr ahr-dar] ed-Dejlemi [u. 558 P.H. (1164)] od nae majke 'Aje (radi-Allahu teala 'anha) o injenici da umrle pogaaju vijesti o ivima. Ovaj Hadis e-erif kae: "Osobu vrijea u njegovom kabur sve ono to bi ga vrijealo i u kui dok je bio iv." U svom djelu Et-Tezkira, el-Imam el-Kurtubi pie, "Allah teala daje da umrli zna o djelima ljudi na ovom svijetu putem meleka ili simbola, znaka ili nekim drugim putem." Ibn el-Kajjim el-Devzijja, u Kitab er-ruh, pie, "Jedan od dokaza da due ivuih sreu due umrlih je to da ivi vide u snu umrle i postavljaju im pitanja. Umrli mogu obavjestiti ive o stvarima o kojima oni [ivi] ne znaju. Njihova obavjetenja o prolosti i budunosti se pokau istinitim. Oni esto kau o mjestima gdje suneto zakopali o emu niko nije znao kada su bili ivi. esto se deavalo da umrli kau o onima koji su im neto dugovali i onima koji su tu pozajmicu svjedoili. Oni esto otkriju neto to su tajno uinili, neto to niko nije znao, i te stvari bi se pokazale istinitim. Druga udesna pojava je to da kada bi rekli da e neko umrijeti odreenog datuma to bi se i desilo. I esto se deavalod a je tajno djelo ive osobe bilo otkriveno drugoj ivoj osobi od strane umrlog. Sa'b i Sabit, kako smo prije spomenuli, su govorili sa ivima nakon to su preselili na vjeni svijet." El-Imam es-Sujuti spominje u svom djelu arh es-sudur Muhammed ibn Sirina (radi-Allahu teala 'anh) da je rekao, "ta umrli otkrije to je sve istina, zato to su umrli u svijetu gdje nema lai i greke. Ljudi sa tog svijeta uvijek govore istinu. Nae studije i osmatranja potvruju ove izjave." Ibn el-Kajjim i drugi, takoer, isto tvrde. Zato to je dua latif [eteralna],

ona obuhvata ili shvata stvari koje ljudska fizika osjetila ne mogu shvatiti. Hakim [Muhammed en-Niapuri, u. 405 P.H. (1014)] i el-Bejhaki, u svom djelu Dela'il, prenose da je Sulejman [ibn Jasar, bivi rob Mejmune (radi-Allahu teala 'anh), u. 107 P.H. (726)] otiao jednom kod Hadreti Umm Seleme, koja je tada jecala, i upitao je zato plae. Ona je rekla, "Sanjala sam Resulullaha (sall-Allahu teala 'alejhi ve sellem). On je jecao i plakao. Na njegovoj mubarek kosi i bradi je bila praina. Ja sam ga upitala, 'Zato ti je takvo tvoje mubarek lice?' 'Vidio sam mog sina [unuka] Husejna ubijenog,' rekao je on." [Veli ed-din Muhammed] El-Hatib et-Tabrizi [eafi'i, u. 749 A.H. (1347)], takoer, citira ovaj hadis u svom djelu Mikat el-Mesabih. Ibn Ebi 'd-dunja (rahmet-Allahi teala 'alejh) prenosi da je grobar iz plemena Beni Asad rekao, "Jedne noi sam bio na greblju. Zauo sam glas iz oblinjeg kabura kako poziva, 'O 'Abdullah!' Iz drugog kabura mu doe odgovor, 'ta hoe, o Dabire?' Prvi ree, 'Na brat e nam se sutra pridruiti.' 'On nam nee biti ni od kakve koristi. Ljudi se nee za nas pomoliti [nakon to ga ukopaju kraj nas]. Moj otac je ljut na njega i zakleo se da se nee za njega moliti,' odgovorio je drugi. Slijedeeg jutra je doao ovjek i rekao mi da iskopam kabur izmeu ove dvojice to su meu sobom priala. On mi je rukom pokazao ta dva kabura iz kojih sam uo dijalog prole noi. 'Kako se zovu ova dvojica umrlih?' ja sam upitao. 'Ovo je Dabir a ovo je 'Abdullah,' pokazao mi je on. Ja sam mu onda rekao ta sam prole noi uo. 'Jeste, istina je da sam se zakleo da se neu za njega pomoliti. Ali sada u prekinuti moju zakletvu i moliti se, pa u dati (keffaret) za to,' rekao je on." SEDMO POGLAVLJE Pie u autentinim knjigama da, Allahovom dozvolom, umrli rade, i mnoge pojave su osvjedoene od njih. Hadiski uenjak el-Imam es-Sujuti, u svojoj knjizi Elmutekaddim, i Hafiz [Ahmed] Ibn Hader [el-Askelani, u. Egipt, 852 P.H. (1448)], u svojim fetvama, kae, "Due umrlih vjernika su na mekamu (stadiju, mjestu) zvanom 'Illijjin, i one od nevjernika su na mjestu zvanom Siddin. Svaka dua je na neki nepoznat nain povezana sa svojim tijelom. Ova veza nije kao njihova veza na ovom svijetu. Ova veza je slina onoj koja se deava osobi kada spava i vidi neto u snu. Ali povezanost umrlih s njihovim tijelima je puno jaa od one koju ivi imaju sa snom. Prema tome, nije teko napraviti suglasnost izmeu gornjih objanjenja i izjave. 'Due su pored svojih kabura,' od [Hafiz Jusuf] 'Abd el-Birr [el-Maliki, u. atiba, Andalusija (panija), 463 P.H. (1071)]. Duama je dozvoljeno da efektuju i raspolau (tesarruf) svojim tijelima i budu prisutni u svojim kaburima. Ako se umrlo tijelo prebaci iz jednog kabura u drugi, veza due sa tim tijelom se ne mijenja. Ova veza nee nestati ak ni nakon raspada tijela i ponitenja tjelesne materije, tenosti i gasova u zemlji." El-Imam es-Sujuti kae, "Hadis koji prenosi Ibn 'Asakir od 'Abdullah ibn 'Abbasa pokazuje da je duama dozvoljeno da se veu i raspolau svojim tijelima ak i kada su na 'Illijinu: Resulullah (sall-Allahu teala 'alejhi ve sellem) je rekao, 'Jedne noi

Dafer Tajjar je doao meni. Sa njim je bio melek. Imao je dva krila. Vrhovi njegovih krila su bili krvavi. Oni su ili u dolinu Bia u Jemenu,' nakon to je Dafer Tajjar poginuo kao ehid. Kae se u Hadis e-erifu, 'Vidio sam Dafer ibn Ebi Taliba meu melekima. Oni su donijeli radosnu vijest o kii narodu Bia,' koji prenosi Ibn 'Adi od 'Alije ibn Ebi Taliba. Hadiski uenjak Hakim prenosi od 'Abdullah ibn 'Abbasa da je rekao da je sjedio sa Resulullahom (sall-Allahu teala 'alejhi ve sellem), a Esma' bint 'Umejs je takoer bila prisutna; Resulullah (sall-Allahu teala 'alejhi ve sellem), nakon pozdrava "alejkumus~selam," ree: 'O Esma! Tvoj mu Dafer je maloprije doao sa melekima Dibrilom i Mikailom. Oni su me poselamili. Ja sam im odgovorio. On [Dafer] je rekao, "Borio sam se protiv nevjernika na bitci Muta nekoliko dana. Ranjen sam na 73 mjesta po cijelom tijelu. Drao sam barjak u svojoj desnoj ruci. Onda su mi odsjekli desnu ruku. Ja sam onda drao barjak sa lijevom rukom, pa su mi odsjekli i lijevu ruku. Allah teala mi je umjesto tih ruku dao dva krila: Ja sa njima letim sa Dibrilom i Mikailom. Ja izletim iz Denneta kada god poelim. I ja idem jesti njihove plodove kada god poelim." ' Na ovo, Esma' ree, 'Da Allahovi nimeti buduod koristi Daferu! Ali ja se bojim da ljudi nee vjerovati kada to uju. O Resulullah! Moe li im ti rei na minberu! Oni e ti vjerovati.' Resulullah (sallAllahu teala 'alejhi ve sellem) je poastio mesdid i popeo se na minber. Nakon zahvale i slave Allahu, on je rekao, 'Dafer ibn Ebi Talib mi je doao sa Dibrilom i Mikailom. Allah teala mu je podario dva krila. On me je poselamio.' Onda je on ponovio sve ono to je rekao Esmi' o njenom muu." Ovi Hadisi otkrivaju da Allah teala dozvoljava Svojim ehidima i pobonicima da ine korisna djela za ljude. Uenjaci Hadisa su napisali mnoge habere koji presnose takve informacije potvrujui ovu injenicu. Imam Delal ed-din es-Sujuti prenosi jedan od njih: "Ibn Ebi 'd-dunja je rekao: Ebu 'Abdullah e-ami je otiao da se bori protiv Bizantinaca. Oni su potjerali neprijatelje. Dva Muslimanska vojnika su se odvojila od glavnine armije. Jedan od njih kae, 'Ugledali smo vojskovou neprijateljske vojske i napali ga. Dugo smo se s njim borili. Moj drug je pao kao ehid. Ja sam odustao od daljne borbe i okrenuo se da potraim nau vojsku. Onda sam sebi rekao, "Sram te bilo! Zato bjei?" i vratih se nazad i napadoh tog vojskovou. Moja sablja ga promai. On me onda napade i obori na tlo, te sjede na moja prsa. On posegnu za neim da me ubije. Upravo tog momenta, moja poginuli drug skoi na noge i uhvati naeg dumana za kosu i povue ga unazad. Zajedno ubismo tog nevjernika. Tako razgovarajui, mi smo odetali do udaljenog stabla gdjeje moj drug ponovo legao mrtav. Ja sam se vratio svojoj brai i rekao im ta se desilo.' " Autor knjige Rauvdat el-'ulema', Hanefi uenjak ez-Zandavisti, [druga knjiga od Husain Ibn Jahje ez-Zandavistija el-Buharije Rauvdat el-ulama, je uvena, takoer. On je preselio 400g. P.H. (1010).] citira gornje a i autor knjige zubdet el-fukaha' prenosi ovaj dogaaj takoer. Hadiski uenjak [Ahmed] el-Mahamili e-afi'i [u. Bagdad, 415 P.H. (1024)] da je 'Abd el-'Aziz ibn 'Abdullah rekao, 'Mi smo bili u Damasku sa prijateljem. Njegova ena je bila s njim, takoer. Ja sam ve znao da je njihov sin jo prije pao kao ehid. Konjanik nam je

priao. Moj prijatelj ga je pozdravio. "Ovo je na sin," rekao je on svojoj suprugi. "Daleko ejtan bio od tebe," ree ona, "Zbunio si se. Zar si zaboravio da je na sin davno poginuo?" ovjek se pokajao ta je rekao. Ali kada je priao blie konjaniku i, nakon paljivog zagledanja, rekao je, "Tako mi Allaha! Ovo je na sin!" Supruga je ponukana pogledala u konjanika i zaplakala, "Tako mi Allaha! To je on!" Moj ahbab je upitao, "Ti si ubijen, moj sine, zar ne?" Konjanik ree, "Jesam oe! Ali, Omer ibn 'Abd el-'Aziz je upravo sada umro [u 101 P.H. (720)]. Mi ehidi smo traili od Gospodara dozvolu da ga posjetimo. Ja sam traio dozvolu da se sa vama pozdravim takoer." On se sa nama oprostio i otiao. Uskoro se ulo da je Omer ibn 'Abd el-Aziz preselio na vjeni svijet.' " El-Imam es-Sujuti dodaje, "Ovi haberi su autentini i istiniti. Uenjaci Hadisa su ih biljeili u svojim zbirkama hadisa. El-Imam ['Afif eddin 'Abdullah] Jafii [e-afi'i (rahmet-Allahi teala 'alejh), u. Mekka, 768 P.H. (1367),] je zabiljeio posljednji haber. Ja sam ga takoe ponovio da potvrdim njegovu predaju." Mnogi takvi dogaaji su zapisani u es-Sujutijevoj knjizi. Onikoji ele vie o tome znati, mogu se obratiti toj njegovoj knjizi. El-Imam el-Jafii pie: "Vienje umrlog u dobrom ili loem stanju je ono to Allah teala daruje nekim od Svojih robova kao kef ili keramet. To je kao opomena ili radosna vijest ivima, ili nain posredovanja koristi za umrloga ili ka pomaganju naprimjer otplate duga umrloga. Umrli se uglavnom viaju u snu. Ipak, ima nekih ljudi koji mogu vidjeti umrle i kada su budni. To je keramet za evlije i ljude u ekstazi." Na drugom mjestu u svojoj knjizi, on kae: "Ulema' Ehl es-Sunneta kae da se due u 'Illijjinu ili Siddinu alju povremeno svojim tijelima u kaburima, tj., kada to Allah teala eli. To se uglavnom deava uoi Petka (Dume). Umrli se sreu i razgovaraju jedni s drugima. Oni koji pripadaju Dennetu uivaju blagodati. Oni koji se trebaju muiti oni se mue. Due uivaju blagodati ili patnje u 'Illijjinu i Siddinu iako njihova tijela nisu tamo. U kaburu, pak, i dua i tijelo uivaju ili se pate ovisno o stanju due." Ibn el-Kajjim el-Devzijja kae u svom djelu Kitab er-ruh: "Iz navedenog se moe zakljuiti da se stanje (hal) razlikuje po jaini ili slabosti, veliini ili skromnosti. Stanja velikih dua nisu ista kao ona od drugih. Poznato je da due na ovo svijetu imaju razliita stanja ovisno o njihovoj snazi ili slabosti ili brzini. Naspram due koja je pod kontrolom tijela, dua koja se oslobodila tog ropstva, veza i raspolaganje njenim tijelom ima drukiju snagu, uticaj, sposobnost da pomogne, brzinu i odnos sa Allahom delle anuhu i materijalnim svijetom. Dua sama o sebi je superiorna, ista, velika i sposobna da ukae veliku pomo. On postaje vie nego to je bio nakon naputanja tijela. On moe uiniti mnoge druge stvari. Due umrlih u snovima ivih su inile nadnaravne stvari koje nisu mogle initi dok su bile ive i vezane za svoja tijela. Mnogo puta je osvjedoeno da su jedna, dvije ili nekoliko osoba nadvladale velike armije. Resulullah (sallallahu teala 'alejhi ve sellem), Ebu Bekr i Omer (radiallahu teala 'anhum) su mnogo puta vieni u snu kako poraavaju neprijatelje i nevjernike. Ono to smo ovdje napisali se slae sa tumaenjem

(tefsirima) nekih mufessira petog ajeta Sure en-Nazi'at, naprimjer, tumaenje [Kadi 'Abdullah] el-Beidavi [e-irazi, u. Tebriz, 685 N.H. (1281)]: 'Dua umrlog sveca (veli) odlazi u svijet meleka kada se rastane sa svojim tijelom. Onda odlazi i eta Dennetskim baama. On zadrava vezu sa svojim tijelom, takoe, i utie na njega.'" OSMO POGLAVLJE Allah teala i Njegov Resul su objavili da je dozvoljeno (mogue) da ivi vide blagodati ili kaznu u kaburu sa fizikim oima. Uenjaci Ehl es-Sunneta vel-Demaat prenose jednoglasno da postoji kaburska blagodat i kazna i da je obligatno vjerovati da se to odnosi i na duu i na tijelo. Ovo je objanjeno detaljno u knjigama aka'ida. Samo Mutazile i Haridije ne vjeruju u kabursko kanjavanje. Evidentno je iz Hadisa, predaja od Sahabat el-kiram (radiallahu teala 'anhum edmein) i pisanih radova od Selef es-salihina da kanjavanje u kaburu doista postoji. Neki neuki ljudi to ne vjeruju jer nisu upoznati sa ovim dokumentima. Bilo bi korisno navesti neke od ovih dokumenata da se uvrsti njihov iman. Kako smo gore ukazali, poslanici su ivi u svojim kaburima ivotom koji nama nije jasan. Prenosi se [u Sahihejnima] od el-Buharije i Muslima da su oni obavljali Hadd nakon svoga preseljenja na vjeni svijet. to se tie ljudi koji nisu poslanici, Ebu Nuajm citira Sabita el-Benanija da je rekao, "Upitao sam Hamida et-Tavila, 'Da li samo poslanici obavljaju namaz u svojim kaburima?' On je rekao, 'Ne. Drugi ljudi takoer mogu to initi.' Onda sam ja rekao, 'O moj Rabbe! Uini da dopadne i Sabita, takoer, da obavlja namaz u svom kaburu ako to Ti ikome dozvoli!' " Opet Ebu Nuajm prenosi: Dubeir je rekao, "Kunem se Allahom koji je jedini Stvoritelj! Ja sam poloio Sabita el-Benanija u njegov kabur. Hamid et-Tavil je bio samnom takoer. Mi smo zatrpali kabur zemljom. Ipak zemlja se odronila na jednu stranu. Ja sam pogledao unutar kabura i ugledao ga (Sabita) kako obavlja namaz." [Muhammed] Ibn Darir [et-Tabari, u. 310 N.H. (923)], u svojoj knjizi Tahzib el-Asar, i Ebu Nuajm prenose od Ibrahim ibn Samita da su ljudi prolazei pokraj Sabit el-Benanijevog kabura u sabah uli uenje Kur'an el-kerima iz njegovog kabura. [Ebu 'l-Farad 'Abd er-Rahman] Ibn el-Devzi [el-Hanbeli, u. 597 N.H. (1200)], takoer, pie u svom djelu Safvat esSafva. Tirmizi, Hakim i el-Bejhaki citiraju Abdullah ibn Abbasa da je rekao, "Neki Sahabi su podigli ator na mjestu gdje se nalazio neobiljeen kabur. Nakon toga su uli uenje Sure el-Mulk kako dolazi iz atora. Resulullah (sallallahu teala 'alejhi ve sellem) je uao u ator nakon zavretka sure. Kada su mu rekli ta su uli, on im je rekao, 'Ova asna sura titi ljude od kaburske patnje.' " U svojoj knjizi Kitab er-Ruh, Ebu 'l-Kasim es-Sadi pie: "Ovaj Hadis e-erif potvruje da umrli recituju [Kur'an el-kerim] u svojim kaburima. Abdullah ibn Omer, takoer, je podigao ator na nekom mjestu, i onda zauo uenje Kur'an el-kerima iz svog atora. On je to rekao Resulullahu (sallallahu teala 'alejhi ve sellem), koji je potvrdio njegove rijei." Hadiski uenjak Zejn ed-din ibn Redeb [Ebu 'l-Ferad Abd er-Rahman el-Hanbeli, u.

795 N.H. (1393)], u svojoj knjizi Ahval el-kubur, pie: "Allah teala daruje svojim omiljenim robovima da obavljaju pobona djela u svojim kaburima. Dunost obvljanja 'ibadeta se skona sa ljudskom smru. 'Ibadet u kaburu se ne nagrauje, ali umrli vjernici uivaju u spominjanju Allaha obavljajui 'ibadet. Isto to ine i meleki i stanovnici Denneta (Raja). Oni uivaju u oboavanju, zato to su zikr i 'ibadrt naslae stvari za iste due. Oni bolesnih dua nemogu osjetiti uitak ovih bogosluja." Ibn el-Kajjim el-Devzijja, u svom Kitab er-Ruh, Ibn Tejmijja, el-Imam es-Sujuti u svom arh es-sudur, i mnogi drugi uenjaci su isto napisali. Ebu 'l-Hasan ibn Bera' je zabiljeio u svom djelu Rauvda, "Ibrahim, grobar, je rekao, 'Ja sam kopao kabur i osjetio miris mousa iz kabura i od djelia erpia. Pogledao sam unutar kabura i ugledao staru osobu kako ui Kur'an el-kerim.' Muhammed ibn Ishak ibn Menda [u. 395 A.H. (1005)] citira Asim es-Sukatija da je rekao, 'Mi mso kopali kabur u gradu Balh. U tom procesu unutranjost susjednog kabura se otkrila. Unjemu smo vidjeli staru osobu u zelenoj odjei kako dri u ruci i ita asni Kur'an.' " Postoje mnogi takvi doivljaji zapisani u ovoj knjizi. Hadiski uenjak Ebu Muhammed Halal ['Abdullah el-Maliki, u. Egipt, 616 N.H. (1219),] pie u svojoj knjizi Keramat elevlija' da je Ebu Jusuf el-Gasuli rekao kako je posjetio Hadreti Ibrahim ibn Edhema u Damasku. "Ja sam danas vidio udesnu stvar," rekao je Hadreti Ibrahim. "ta si vidio?" upitao je Ebu Jusuf. "Stajao sam u tom greblju pokraj toga kabura. Kabur se rascijepio i otvorio. Iz njega se pojavio starac u zelenoj odori. 'O Ibrahime! Allah teala me je povratio nazad radi tebe. Moe me pitati ta god hoe,' rekao je on. 'Kako se Allah teala ponio prema tebi?' upitao sam ja. 'Moja loa djela su me opkolila. [Ali] On je rekao da mi oprata radi tri stvari: Zato to sam volio onoga koga je On volio, zato to nisam nikada pio alkohol i zato to sam se vratio u Njegovo Prisustvo sijede brade. On je objavio da bi Ga bilo sramota da kazni Muslimana koji bi u takvom stanju doao pred Njega.' Onda je starac nestao u kaburu." Ibn el-Devzi pie u svojoj knjizi Safvat es-Safva: "Umm el-Esvad citira Muazu, njenu dojilju, da je rekla, 'Dunjaluk je postao tamnica za mene od kada su Ebu 's-Sahba i moj sin pali kao ehidi. Nita me ne raduje. Ipak elim da ivim samo s nadom da u moda uiniti neto to e mi obezbjediti Allahovo zadovoljstvo i tako me spojiti sa Ebu 's-Sahbaom i mojim sinom u Dennetu.' Muhammed ibn Husein je rekao da je Muaza jecala kada je bila na samrtnoj postelji. A onda se nasmijeila. Kada su je upitali radi ega to, ona je rekla, 'Bila sam alosna to sam naputala [radi nastupajue smrti] namaz, post, uenje Kur'an el-kerima i ponavljanje Allahova Imena. Onda sam ugledala Ebu 'sSahba. On je imao na sebi zelenu odjeu. Ja ga nisam takvog nikada ivog vidjela. I radi toga sam se nasmijeila.' Muaza je vidjela Hadreti 'Aju (radiallahu teala 'anha) i od iste prenijela Hadise. Veliki uenjaci kao Hasan el-Basri, Ebu Kilaba i Jazid erRakai su prenosili Hadise od Muaze." Poynato je da je bilo ljudi koji su osvjedoili kabursku patnju. 46ti ajet Sure elMu'min kae, "Vatri se izlau Faraon i njegov narod svakog jutra i veeri." Hadis e-

erif u Sahihejnima el-Buharije i Muslima kae, "Kada biste mogli uvati tajnu, ja bih traio od Allaha da vam omogui da ujete patnju u kaburu kao to je meni omoguio da je ujem." Kazna u kaburu se sputa i na duu i na tijelo zajedno jer su zajedno uestvovali u nevjerstvu i grijehu. Kanjavanje iskljuivo due se ne slae sa Boanskom Mudrou i Pravdom. Uenjaci su rekli da, iako se vidi da tijelo truhne i nestaje u kaburu, ono pak postoji u Allahovom znanju. Mnogi Ashabi su vidjeli i rekli da su i dua i tijelo umrlog pod kaznom. Ibn el-Kajjim el-Devzijja, u Kitab er-ruh, elImam es-Sujuti, u arh es-sudur, i Ibn Redeb, u svojoj knjizi Ahval el-kubur, piu: "Osoba je rekla u prisustvu Resulullaha (sallallahu teala 'alejhi ve sellem), 'Ja sam vidio nekoga kako izlazi iz zemlje. Drugi ovjek ga je udario palijom toliko da je opet nestao u zemlji, i ovaj prizor se ponavljao kada god bi se onaj prvi pojavio iz zemlje.' Resulullah je na to rekao, 'To je bio Ebu Dehl koga si vidio. On e tako biti kanjavan do Dana Proivljenja.'" Ovaj haber i slini potvruju da svako moe vidjeti ta se deava u kaburu kao to to poslanici i evlije vide. Vizija ili otkrovenje Evlija se nikada ne moe zanijekati. Oni vide ili gledaju Allahovim Kudretom (Svemoi). Sve to smo do sada napisali dokazuje da su umrli ivi u kaburima ivotom nama nejasnim, koji se moe nazvati 'kaburski ivot.' Svi uenjaci Islama su rekli da smrt nije kraj postojanja nego migracija iz jedne kue u drugu. Poslanici ('alejhimu 'ssalavatu ve 't-teslimat) i evlije (rahimahumallahu teala) su izgarali da proire Islam, te su tako svi postigli deredu ehida [nakon smrti]. Explicitno se izjavljuje u Kur'an el-kerimu da su ehidi ivi. Prema tome, zato bi bilo udno initi tesebbub, teaffu' i tevessul putem njih? 'Tesebbub' znai traiti od njih kao uzroka (sebeb) pomo u Allahovom Prisustvu. 'Tevessul' znai traiti od njih da se mole za nas, zato to su oni Allahovi omiljeni robovi i na ovom i na drugom svijetu. Kur'an el-kerim kae da e oni postii sve to poele i da e im se dati sve to zatrae. Zar se osoba moe kritikovati to trai od takvih umrlih ljudi isto to moe traiti i od ivuih? Zar se moe osoba kritikovati to se obraa poslanicima i evlijama u berzehu kao posrednicima, dok pri tom vjeruje da samo Allah teala Lino stvara i stvorie ono to se trai od i preko njih i da nema stvoritelja osim Allah? Oni koji vjeruju da su oni istruhli ili isezli nijeu sve ove stvari. Oni koji ne poznaju Islam i nemogu razumjeti njihov ugled i superiornost ovo ne vjeruju. Ljudi koji ne razumiju ugled i superiornost poslanika i evlija su neuki u religiji. Oni nisu shvatili Islam. Muslimani koje oni smatraju ignorantnim su uevniji i inteligentniji od njih. Navodi se u Hadisima i prenosi jednoglasno od Muslimanskih uenjaka da je dozvoljeno posjeivati kabure poslanika ('alejhimu 's-salavatu ve 't-teslimat) i evlija, da bi traili od Allaha neto putem njihova posredovanja i uzrokovanja i moliti ih za zauzimanje na Sudnjem Danu. Slava i hvala Allahu koji je nas obdario vjerovanjem u Hadise Najvieg meu ovjeanstvom, Muhammeda -`alejhis~selam-, i knjige istaknutih i omiljenih ljudi koji su ga slijedili! Da na Gospodar to nije nama podario, mi bismo bili nesposobni da to razumijemo ili saznamo sami od sebe i mi bi propali.

Sada emo citirati ajete koji dokazuju da je dozvoljeno traiti da Allah teala stvori neto putem poslanika i evlija, tj., uzimajui ih kao uzroke i posrednike: "O vjernici! Bojte se Allaha! Traite sredstva da mu se pribliite!" (El-Ma'ida, 38) "To su oni koji se mole i ibadete. Oni trae sredstva, uzrok, da se priblie svom Gospodaru. Oni ele uzrok to e ih pribliiti Allahu." (El-Isra, 57) [Ovaj ajet je citiran na 97oj stranici Vehhabijske knjige, koja takoer citira Katadu da je reako, "Pribliite se Allahu teala putem ibadeta koji On odobrava," ali dodaje da su putevi poslanika i njihovih sljedbenika bili posrednici a ne oni sami.] U ovim ajetima, Allah teala nareuje ljudima da se dre vrsto uzroka (sebeba), posrednika, putem kojih se, On objavljuje, oni mogu pribliiti Njemu. On nije propisao posrednike kao odreene stvari. Stoga, sve to ini ljude da postignu Allahovo zadovoljstvo, tj., ne samo molitve [umrlih] nasuprot onome to Haridie vjeruju nego takoer njihov zauzimanje, status i vrijednost u Allahovim oima i oni sami su svi posrednici. Uenjaci Ehl es-Sunneta su rekli da su poslanici i njihovi sljedbenici sami, njihovo zauzimanje, derede, kerameti i molitve svi posrednici isto kao i put, tj., vjerovanje, ibadet i ihlas koji su oni posjedovali. Oni koji tvrde da oni nisu mogli biti posrednici time lau na Kur'an elkerim, Hadis e-erif, poslanike i evlije. Jasno je objavljeno u Kur'an el-kerimu i Hadis e-erifu da poslanici i evlije mogu biti posrednici. 33i ajet Sure el-Enfal kae, "Ja neu kazniti nevjernike sve dok si ti meu njima." Kako se navodi u knjigama tefsira i [Sahih] el-Buhariji, nevjernici su izazivali naeg Poslanika govorei, "Reci svom Allahu da nas ubrzo kazni." Gornji ajet je objavljen povodom ovoga izazivanja, dajui do znanja da prisustvo Resulullahovog (sallallahu teala 'alejhi ve sellem) blagoslovljenog tijela meu njima sprijeava njihovu kaznu. Nemoe se rei da je Rasulullah (sallallahu teala 'alejhi ve sellem) sprijeio kaznu svojim poslanstvom ili molitvom ili zauzimanjem, zato to niti se za nevjernike trebalo moliti ili zauzimati aniti je njima poslanstvo u kojenisu vjerovali od ikakve koristi bilo. Isti ajet kae, "Allah teala ih ne kanjava zbog toga to trae oprosta." Veina Selef es-salihina je rekla da ovaj ajet znai, "Ja ih ne kanjavam jer e oni imati djecu koja e traiti oprosta." Allah teala kae, "Ja ih ne kanjavam," jer On je odredio u vjenosti (ezelu) da e potomstvo nevjernika vjerovati. Prema tome, po miljenju uenjaka koji su tako rekli, larve buduih Muslimana u krvi nevjernika su bili uzroci za sprijeavanje kazne. Allah teala kae, "Zemlja bi se uznemirila kada bi Allah teala dao punu slobodu ljudima jednih prema drugima." (El-Bekara, 251; el-Hadd, 40) Neki uenjaci tefsira tumae ovaj ajet kao, "Svijet bi bio u potpunom neredu da Allah teala nije stvorio vjernike, nego samo nevjernike. Samo [postojanje] tijela vjernika titi ovaj svijet od nereda (haosa)." Spas je u samom ovjeku i ne moe se postii kao rezultat njegovih djela. Radi toga je reeno u Hadisu, "ovjek je Said (sretan, dobar) ili aki (nesretan,

lo) i prije dolaska na ovaj svijet." Samo pojavno dobra djela ine nekoga Saidom, ali u realnosti nije tako. Radi toga se reklo, "Osoba ini loa djela koja ga vuku Dehennemu; on se priblii Paklu. Ako je on Said u Umm el-kitab, tj., u Boanskom Znanju, on uini neto to e ga odvesti u Dennet u njegovim posljednjim danima i on ue u Dennet," u Hadis e-erifu. ovjekova djela ne vode ovjeka u Dennet. Ona samo djeluju kao uzroci njegova ulaska u Dennet. I radi toga Hadis e-erif kae, "Niko nee u Dennet ui radi svojih djela ili badeta." Kada se upitalo, "Je li to vai i za tebe, O Resulallah?" on je odgovorio, "Isto vai i za mene, takoer. Ja u postii spasenje samo kroz Allahovu Milost i Dobrodunost." Niko ne moe rei da e ovjek sa dobrim djelima i ibadetom posigurno ui u Dennet. Ali se moe rei da e ovjek koji je predodreen da bude Said u vjenosti posigurno ui u Dennet. Biti Said ili aki ne ovisi o ovjekovim djelima, nego o njegovoj samoj linosti (ili esenciji, zat). Radi njegove blagoslovljene linosti Allah teala je odabrao Muhammeda (sallallahu teala 'alejhi ve sellem) izmeu drugih ljudi i uinio ga superiornijim Njegovim drugim poslanicima. Svaki vjernik je sa time upoznat. Isto se odnosi i na ostale resule, nebijje i evlije. Stepen, rang i svaka superiornost ovisi o ovjekovom zatu, koji opet ne ovisi o rangu. [Naprimjer, ovjek nije vrijedan radi toga to je general, ali je postao general radi toga to je vrijedna osoba.] Stoga, postaje oigledno da Vehhabijske tvrdnje, kao to su, "Tvari, objekti i osobe ne mogu biti uzroci," su pogrene. Ajati, Hadisi i Resulullahov (sallallahu teala 'alejhi ve sellem) sunnet pokazuju da oni idu pogrenim i heretikim putem. Hadis e-erif kae, "Nai bolesnici ozdravljuju putem bereketa naeg tla, pljuvake jednog od nas i Allahovom dozvolom." Allah teala daruje zdravlje ako neko pomijea istu zemlju sa svojom istom pljuvakom i dadne je bolesniku kao lijek. Zemlja i pljuvaka, ili lijekovi medicinara sa odreenim efektima, su svi supstance, materije, tj., one su esencije. One se ne mogu smatrati da imaju rank ili vrijednost ili zauzimanje. Reeno je, "Zemzem voda ima upotrebu po naumu onoga ko je pije," u Hadisu Sahih Imam Muslima (rahmetullahi teala 'alejh). Zemzem voda, kada se pije sa namjerom ili nijetom za bilo koju svrhu, bilo od ovog ili drugog svijeta, obezbjeuje tu svrhu. To je osvjedoeno mnogo puta. Svako zna da je Zemzem voda zat, substanca, i ne moe se smatrati da utie putem sopstvenog ranka ili molitve ili zauzimanja u cilju davanja zdravlja ili pomoi. Kako se definira u sahih Hadisu i idmi uenjaka fikha, mjesto izmeu vrata Kabe i crnog kamena, Hader el-esvad, se zove Multazam. Ako neko dotakne svojim stomakom zid Kabe na ovom mjestu i, uini Multazam posredstvom prihvatanja svoje dove, zamoli Allaha, On e ga zatiti od gubitka i tete. To je takoer osvjedoeno mnogo puta. Kao to svako zna, Multazam je grupa od nekoliko cigli ili kamena u zidu Kabe. To kamenje su zati, tj., materija. Kako je Allah teala podario odreene osobenosti svakoj substanci ili tvari, tako je On podario i ovom kamenju mo da budu

sredstvo za dobro, za dobru svrhu. [Kao to je On podario aspirinu efekt da ublai bol, antibiotiku da ubije bakterije, i alkoholu da opija, tako je On podario ovom kamenju da budu sredstvo ili uzrok prihvatanja molbi, za razliku od drugog kamenja.] Takve korisnosti su darovane mjestima posjete oko Kabe, kao mjestu Mekam elIbrahim, koji je nasuprot vrata Kabe u Mesdid el-Haramu, i Ismailovom Mekamu, i dodirivanju i ljubljenju Hader el-esvedu, crnom kamenu na oku do vrata Kabe. Allah teala je podario ovim tvarima efekt prihvatljivosti dova onima koji kroz njih uine dovu, tj., onima koji mole Allaha njihovim posredstvom. Kada se zna, vidi i vjeruje da ove tvari djeluju kao posredstva prihvatljivosti ljudskih molitvi, zar bi bilo nemogue da molitve budu prihvaene posredovanjem Resulullaha i Allahovih omiljenih robova koji ga istinski slijede? Ako bi se neko usudio rei da ustanovljena korisna uzronost ili posredovanje zemlje, neije pljuvake, Zemzem vode, kamenica od Multazama, Mekam el-Ibrahim, gdje se nalaze otisci mubarek stopala Poslanika Ibrahima, i Hader el-esved ne dokazuje da su kaburi poslanika i evlija uzroci ili posrednici, takve njegove rijei bi samo ukazale na njegovu ignorantnost o Islamu i da nema stida od Allaha, Resulullaha i Muslimana. Radi ovoga su Sahabe ('alejhimu 'rridvan) cijenili Resulullaha (sallallahu teala 'alejhi ve sellem) i njegovu asnu linost i ukazivali mu najdublje potovanje. Urvat ibn Mesud es-Sakafijeve rijei koje prenosi el-Buhari i drugi su dobro poznate: "Otiao sam kod Resulullaha kao izaslanik od nevjernika za mirovni ugovor na Hudejbiji. Nakon toga, ja sam se vratio u Mekku i rekao plemiima Kurejija, 'Kao to ve znate, ja sam posjeivao Persijske vladare zvane Kisrae, Bizantijske kraljeve zvane Cezari i Abesinijske vladare zvane Negusi mnogo puta. Ja nisam vidio nijednog od njih da je potovan na bilo koji nain kao to je Muhammed -`alejhis~selampotovan od svojih drugova. Ja nisam vidio da je njegova pljuvaka pala na tlo a da njegovi drugovi je nisu uhvatili rukama i razmazali po svojim licima i oima. Utrkivali su se da ugrabe vodu koju bi koristio za abdest, da je sauvaju radi njena bereketa. Njegovi drugovi grabe svaku njegovu dlaku kada se ia ili krati bradu, i uvaju je kao najdragoceniji dragulj. Oni ne mogu gledati u njegov lice iz dubokog potovanja i stida prema njemu.' " Iz ovog se vidi koliko su Sahabe cijenili i potovali i najmanji djeli Resulullahovog (sallallahu teala 'alejhi ve sellem) zata, ak i stvari koje bi drugi ljudi smatrali prljavim i gadnim. Moe li se rei da su ovaj veliki respekt i stid radi toga to su njegova mubarek pljuvaka i voda koja je dotakla njegovo mubarek tijelo, imali neki rank ili vrijednost, ili bi se za njih molili ili posredovali? To su sve tvari. Ali su ipak vrijedne zato to su dole u kontakt sa najasnijim i najvrijednijim zatom, njegovom [tijelo] materijom. Ne-mezheblije (la-mezhebi), iako tvrde da su pravi vjernici i monoteisti, dre da je Resulullah (sallallahu teala alejhi ve sellem) jednak idolu el-Latu. Oni poistovjeuju idolatriji ono to su Resulullah (sallallahu teala alejhi ve sellem) i njegovi Ashabi (radiallahu teala anhum

edmein) inili i nareivali. Mi se utjeemo Allahu od njihova govora, rezonovanja i vjerovanja. Postoji toliko mnogo Hadisa koji potvruju da je dozvoljeno traiti ispunjenje elje od Allaha teala uzimajui pri tome poslanike (alejhimu s-salavatu ve t-teslimat) i poznate, voljene evlije, koji su ih istinski slijedili (i srcem i tijelom), kao posrednike, da nai opaki duamni ne mogu nikada na njih odgovoriti. Oni zapadaju u optu zbrku i nedoumicu. Kako je zabiljeeno u knjigama el-Buharije i Muslima, da je Esma' bint Ebi Bekr (radiallahu teala 'anha ve Ebiha), pokazujui zeleni ogrta (dubbu) naeg Poslanika ljudima oko sebe, rekla, "Hadreti Aja je imala sa sobom ovaj ogrta. Ja sam ga preuzela nakon njenog preseljenja na vjeni svijet. Mi lijeimo ljude stavljajui ovaj ogrta na njih i oni se od tog ogrtaa oporave." Kao to vidimo Sahabe ('alejhimu 'r-ridvan) su obiavale koristiti taj ogrta kao sredstvo da povrate zdravlje, zato to je Allahov teala voljeni Poslanik (sallallahu teala 'alejhi ve Alihi ve sellem), vlasnik svih superiornosti, nosio na sebi taj ogrta. El-Hamidi citira Abdullaha ibn Mevhiba u svojoj knjizi, koju je on sastavio od dva sahiha [el-Buharije i Muslima], da je rekao, "Moja ena mi je dala au vode i poslala me do nae majke Umm Seleme. Hadreti Umm Selema je iznijela srebrenu kutiju. U toj kutiji se nalazila Resulullahova (sallallahu teala alejhi ve sellem) mubarek brada. Ona je stavila u tu au vode Poslanikovu mubarek bradu (dlaku) promijeala je i onda je izvadila. Ljudi koji su patili od uroka (zlobna oka) ili nekih drugih problema su obiavali donijeti vodu te ovakvim procesom posveivanja i pijenja iste postizali otklanjanje tih problema. Ja sam pogledao u tu srebrenu kutiju i vidio u njoj nekoliko crvenih dlaka." El-Hamidi citira Sahl ibn Sad u istoj knjizi: "Resulullah (sallallahu teala alejhi ve sellem) mije dao ovou blagoslovljenu koulju kao dar (hediju). Moja mati je poeljela da je uzme od mene. 'Ja u je koristiti za svoj kefin,' rekao sam joj. Ona mi je rekla, 'Ja sam samo htjela da se okoristim od bereketa koulje naeg Resulullaha (sallallahu teala alejhi ve sellem).' " Vidimo da su Poslanikovi Ashabi koristili njegovu mubarek koulju kao sredstvo i uzrok spasenja i zatite od patnje [na drugom svijetu]. Zabiljeeno je u el-Buhariji i Muslimu da je Umm Salim rekla, "Resulullah (sallallahu teala alejhi ve sellem) je spavao blizu mene. Njegovo mubarek lice je bilo oroeno biserima od znoja. On se probudio dok sam ja skupljala njegov znoj i pohranjivala ga u neto. 'O Umm Salim! ta to radi?' upitao je on. 'O Resulallah! Ja hou da moja djeca budu blagoslovljena tvojim znojem,' rekla sam ja, 'Dobro ini,' rekao je on." U komentaru knjige Mesabih, Ibn Melak pie: "Ovaj Hadis e-erif dokazuje da je dozvoljeno traiti Allahovo teala odobrenje putem stvari koje su uglednici tesavvufa, ulema i suleha koristili."

Imam Muslim pie u svom Sahihu: "Medinjani su obiavali nositi ae vode Resulullahu (sallallahu teala alejhi ve sellem) nakon sabah (fedr) namaza i on bi zamoio svoje mubarek ruke ruke u svaku au." Ibn el-Dvzi pie u svom Bajanu 'lmukili 'l-Hadis: "Tako, Medinjani bi postizali blagoslov kroz Resulullaha. Bolje je da uenjak (alim) ne odbije one koji ovako dou da uberu berekat." Iz ove izjave Ibn elDevzije i pisanja Imam en-Nevevije u njegovom komentaru Sahih Muslima, Kadije 'Ijada u arh-i Muslim i od Hanefi alima Ibn Melaka se razumije da ovaj nain traenja i postizanja bereketa i koristi, nasuprot miljenju Haridija, nije ogranieno samo na bereket Resulullaha (sallallahu teala alejhi ve sellem). [Oigledno je da Haridije ili ne znaju za knjige ovih uenjaka ili znajui prave inat to dokazuje njihovu opakost i zle namjere prema vjeri i vjernicima.] El-Buhari citira Ibn Sirina u svom Sahihu: "Dopalo me je da dobijem dlaku iz mubarek brade naeg Resulullaha (sallallahu teala alejhi ve sellem). Ja sam to spomenuo Ubejdu na ta je on rekao, 'Ja bih volio vie nego ita na ovome svijetu da imam jednu dlaku od te mubarek brade.'" El-Buhari pie da je Enes ibn Malik, koji je imao ast godinama sluiti Resulullaha (sallallahu teala alejhi ve sellem) traio da bude ukopan sa mubarek dlakom Poslanikove brade, iz elje da doe pred Allaha teala sa njom. U knjizi ifa' pie: "Jedna od Resulullahovih (sallallahu teala alejhi ve sellem) superiornosti i kerameta i bereketa je i ovo: Halid ibn Velid (radiallahu teala 'anh) je obiavao nositi u svom turbanu dlaku iz mubarek Resulullahove brade. On je pobjedio sve bitke u kojima je sa sobom imao tu mubarek dlaku." Zato, onda, ne bi elje bile ispunjenje od Allaha teala kad se Resulullahova (sallallahu teala alejhi ve sellem) mubarek linost uzme kao posrednik, kad je Halid postizao svoje potrebe samo radi jedne dlake iz Poslanikove mubarek brade? El-Imam el-Busuri (rahmatullahi 'alejh), veliki uenjak Islama i zaljubljenik Resulullaha, izraava ovu delikatnost vrlo divno u Kasidat elBurda. El-Buhari i Muslim citiraju 'Abdullaha ibn 'Abbasa u svojim Sahihejnima da je rekao, "Resulullah (sallallahu teala alejhi ve sellem) je proao pored dva kabura. On je vidio da su stanari u njima pod kaznom. On je zatraio granicu hurmine palme. On ju je prelomio u dva dijela i u svaki od dva kabura zasadio iste. 'Njihova patnja e biti ublaena sve dok su ove granice zelene,' rekao je on." Hadis e-erif nauava da se zelene granice hurmina stabla mogu staviti ili zasaditi na kabure da bi se otklonila mogua patnja kaburlija. Allah teala otklanja patnju u kaburu radi bereketa u zelenoj travi. Zelena trava je tvar, supstanca. Otklanjanje kaburske patnje putem saenja zelene biljke nije ogranieno samo na Resulullaha (sallallahu teala alejhi ve sellem). Uenjaci Islama su se jednoglasno izjasnili da se zelena hurmina graica moe zasaditi na kabure u bilo kom periodu. Radi ovoga razloga se sade empresi (zimzeleno drvo) po Muslimanskim grebljima. Zato ne bi bilo dozvoljeno uzimati

najsuperiornije od svih bia i stvorenja [Poslanika] kao uzroka ili posrednika, kada takve stvari kao to su granica (biljka) mogu biti uzrokom otklanjanja kaburske patnje? Zar iko ko ima razuma i mudrosti moe prigovoriti ovoj praksi? Dozvoljeno je uiniti supstance, zat, sredstvima da se umili Allahu teala. Hind, Ebu Sufjanova supruga, je vakala komad Hadreti Hamzine (radiallahu teala 'anhuma) digerice tokom Bitke na Uhudu. Resulullah (sallallahu teala alejhi ve sellem) je rekao, "Hamza je vrlo ugledan kod Allaha, i On nee dozvoliti da ijedan djeli njegova tijela vatra, Dehenemska, dotakne." [Ovaj Hadis pored ostalog dokazuje da je Hind postala vjernica i da nee ii i Dehennem.] Resulullah (sallallahu teala alejhi ve sellem) je rekao Maliku ibn Sinanu kada je potonji progutao Poslanikovu mubarek krv, "Vatra Dehennema te nee doticati!" Slino tome, kada je Abdullah ibn Zubejr (radiallahu teala 'anh) progutao njegovu mubarek krv, on ga nije ukorio nego je rekao, "Mnogo stvari e ti se desiti od ljudi. I mnogo stvari e se desiti ljudima od tebe." On je takoer rekao eni koja je popila ostatak njegova pia, "Ti nee nikada patiti od bola u stomaku." Ovaj Hadis e-erif je sahih, i njeno ime je bilo Bereka. Mnogi uenjaci, naprimjer, Kadi 'Ijad u svojoj knjizi ifa' i el-Kastalani u El-mevahib el-ledunijja, prenose ovu zgodu. O Muslimani! Kad ak i krv i sline tvari koje su nekada pripadale Resulullahovom (sallallahu teala alejhi ve sellem) blagoslovljenom tijelu su uzroci ili posredstva za spas od Dehennemske vatre i uklanjanja boli, zato bi onda bilo nevjerovatno da je njegovo mubarek tijelo, ili linost, vrijedno da bude posrednik ili uzrok slinim koristima? On je bio toliko blagoslovljen od Allahovog teala's Nura (Boanske Svjetlosti), da njegova sjena nije nikada pala na tlo. Dabir i mnogi drugi (radiallahu teala 'anhum) su nas obavjestili o tome. Ako neko kae, "On se ne moe uzeti kao posrednik; on nem oe biti uzrokom Allahovog teala stvaranja," da li se onda takva osoba treba smatrati lanom njegova ummeta ili pak dumanom tog uzvienog Poslanika, koji je miljenik Allahov i najvii od poslanika? U ajetima se iskazuje da je on milost (rahma) ak i nevjernicima. Zato on onda da ne bude uzrok milosti (rahme) za Muslimane i Ehl es-Sunnet vel-Demaat koji ga najvie vole? 'Vesila' (posrednik, medij) u ajetu, "traite vesilet!" ukljuuje 'ibadet, molitve i takoer blagoslovljene, ugledne zate (linosti, supstance). Hadisi i dogaaji navedeni gore dokazuju ovu injenicu jasno i nedvojbeno. Postoji mnog ajeta koji ukazuju da je dozvoljeno traiti od stvorenja bilo ta, ak i stvari koje ljudi ne mogu uiniti ali Allah teala moe pokloniti Svojim evlijama kao keramet (udo kod evlija). Jedan od ovih ajeta je u Suri en-Neml koji citira Poslanika Sulejmana ('alejhi's-selam) kada je rekao, "O moj narode! Ko e mi donijeti njen (Bilkisin) prijestol ovdje?" Meu tada prisutnima bilo je dinna i ljudi i ak i ejtana. Ifrit, jedan od zlih dinna, je rekao, "Ja tiga mogu donijeti prije nego to ustane sa ovog skupa." Sulejman (alejhis-selam) je rekao, "Ja to elim jo bre da stigne ovdje." Asaf ibn Barhija, Sulejmanov -`alejhis~selam- sekretar, je rekao, 'Ja ga mogu

donijeti bre od toga." Bilkisiin prijestol je bio u Jemenu, a Sulejman -`alejhis~selamje bio u Damasku (Sirija). Izmeu ta dva mjesta, Jemena i Damaska, je bila udaljenost od tri mjeseca hoda. On je donio [nju i njen prijestol] u Damask ispod zemlje u jednom trenu. Prijestol je bio kao kau ukraen zlatom i draguljima. To je bio njegov keramet. Allah teala daruje keramet, van Njegova uobiajenog djelovanja ili pravila Svojim evlijama, Svojim voljenim robovima meu ljudima. Allah teala hvali keramet koji je On darovao tom evliji, pobonom robu Svome, u Kur'an el-kerimu, i nije ukorio Sulejmana -`alejhis~selam- radi toga to je traio ovaj keramet (udo). On delle anuhu- nije pitao, "Zato si traio to (udo) od nekoga drugog kad sam tija blii od ile kucavice? Zato nisi od Mene traio ono to ljudi nisu kadri uiniti i to samo Ja mogu uiniti?" Radi ovoga, Sulejman -`alejhis~selam- je bio Allahov teala Poslanik. On je znao da ta njegova rije ili elja nije nita drugo do koritenje uzroka, to je u saglasnosti sa njegovom vjerom; Allah teala nareuje ljudima da koriste uzroke (asbab). Traiti od Resulullaha, ehida i salih (pobonih) ljudi je istovjetno ovom sluaju. To je nain koritenja kerameta koje im je Allah teala podario. Oni su uzroci (sebeb), sredstva (vasita) ili posredstva (vesila). Allah teala je Jedini Koji stvara i dovodi u egzistenciju. Kerameti evlija su [ili potiu] iz superiornosti i mudiza poslanika (salavatullahi 'alejhim edmein). Evlije postiu keramete kroz poslanike, jer ih oni istinski slijede. 89ti ajet Sure el-Bekara je jedan od ajeta koji obznanjuje da je dozvoljeno se obraati i traiti posredovanje Allahovih teala voljenih robova, a ponajprije, lidera svih poslanika, Muhammeda -`alejhis~selam-. Uenjaci Hadisa jednoglasno prenose da je ovaj ajet objavljen o idovima sa Hajbera. Ovi idovi su bili u ratu sa plemenima Asad i Gatfan prije Islama. Oni su molili, "O na Gospodaru! Pomozi nam radi prava Poslanika kojeg e Ti poslati u Posljednjem Vremenu!" dok su se borili, i oni su pobjeivali oponente koristei posredovanje posljednjeg Poslanika. Ali kada je Resulullah (sallallahu teala alejhi ve sellem) doao i objavio Islam, oni su mu zavidjeli i odbijali vjerovati. U knjizi Bedaji' el-Fara'id, Ibn el-Kajjim el-Devzijja pie, "idovi su bili u ratu sa svojim komijama Arapima tokom Dahilijje (period neprosvjeenosti prije Islama). Oni su traili od Allaha teala pomo posredstvom Resulullahova mubarek tijela prije nego je i doao na ovaj svijet. Allah teala im je pomogao i oni su pobijedili. Ali ipak nisu povjerovali u Resulullaha (sallallahu teala alejhi ve sellem) kada je poeo iriti Islam, i tako su postali nevjernici. Da ga nisu prije vjerovali, oni ne bi ni traili pomo od Allaha njegovim posredstvom." Neki komentari knjige tefsira el-Bejdavi citiraju Sad ed-din et-Taftazani [Mesud e-afi'i, u. Samarkand,