BIHEVIORALNA TEORIJA LIČNOSTIPredavanje iz Psihologije ličnosti (br. 8)

doc. dr. Almira Isić

John B. Watson (1878 – 1958)

Ivan Pavlov (1849 – 1936)

B.F. Skinner (1904 – 1990)

UVOD

• B.F. Skinner se smatra najutjecajnim psihologom, a biheviorizam najutjecajnijom školom u savremenoj psihologiji.

• Biheviorizam (eng. behaviour ponašanje), pristup u psihologiji koji se temelji na tvrdnji da je samo ponašanje čovjeka zanimljivo i vrijedno znanstvenog istraživanja.

• Naime, u psihologiji se mogu koristiti samo objektivni podaci, a ne introspekcija i subjektivna iskustva i doživljaji koji se ne mogu provjeriti. Ovu postavku je utemeljio Watson, osnivač biheviorističke psihologije, a prije njega sovjetski psiholog Pavlov.

• Skiner je nastavio izgrađivati objektivnu psihologiju na temeljima Pavlova i Watsona.

• Bio je usmjeren na tumačenje ljudskog ponašanja i postupaka kao i predviđanja ponašanja i postupaka na osnovu objektivnih podataka i promjena u okolini.

• Naime, ljudsko ponašanje je objašnjivo na osnovu djelovanja okoline, tj. međusobne interakcije pojedinca i okoline.

• Takvo stajalište je bilo suprotno Frojdovoj psihologiji ličnosti, tj. činjenici da je ponašanje pojedinca kao i cijelo društvo determinirano urođenim faktorima i nagonima.

• Po postavkama Skinera treba se usmjeriti samo na istraživanje utjecaja okoline te zanemariti sam organizam.

• Organizam je “crna kutija” u kojoj se ništa ne razaznaje. Iz nje ne mogu proizaći nikakva znanstvena objašnjenja ljudskog ponašanja. Psihologija mora biti objektivna znanost i u njoj trebaju postojati samo objektivne činjenice.

S R• S jedne strane su prisutni S (objektivni događaji u okolini/

procesi, podražaji i sl.), a s druge strane R (reakcije, postupci ili ponašanje organizma kao posljedica djelovanja S).

• Između S i R je prisutna uzročno-posljedična veza, a zadatak psihologije je da utvrdi koji uzroci ili događaji u okolini dovode do određenih reakcija organizma.

• Ponašanje je isključivo funkcija podražaja unutar okoline.

• Uslijed nemogućnosti da se utvrde direktne veze S-R ukazano je da u obzir treba uzeti i organizmičke varijable, tj. zbivanja i promjene u samom organizmu.

• Na osnovu toga nastala je nova strategija istraživanja ponašanja neobiheviorizam.

S O R• Ponašanje je funkcija ne samo okoline i podražaja,

već i samog organizma. • Organizmičke varijable moraju biti potpuno određene

i definirane kako bi se mogle provjeriti u eksperimentalnim istraživanjima.

Osnove Skinerove psihologije

1. Ljudsko ponašanje je determinirana i zakonita pojava kao i sve pojave u prirodi. Determinirano je prethodnim uzrocima ili događajima, i treba ga proučavati kao posljedicu tog djelovanja.

2. Cilj psihologije nije opisivanje ljudskog ponašanja, već je njen cilj tumačenje tog ponašanja i utvrđivanje uzročno - posljedičnih veza i odnosa na tom području. Cilj psihologije je predviđanje ponašanja, kao i vladanje ponašanjem.

3. Čovjek nije autonomno biće, već je potpuno determinirano biće. Za njegovo razumijevanje nije potrebna slobodna volja i mentalistički pojmovi (duh, duša, libido, mentalno, emocije, mišljenje itd.)

• Primjer: Neki odličan učenik je odustao od dobrog školovanja. Pri istraživanju razloga napuštanja njegovog školovanja treba poći od onoga što je objektivno utvrđeno, tj. u prethodno navedenom primjeru analizirati varijable okoline i događaje koji su prethodili tom postupku (Kakvi su njegovi materijalni uvjeti?, Možda se sam izdražavao pa je morao raditi i učiti?, Možda se više bavio nekim drugim aktivnostima?), a ne pretpostavljanje mentalnih entiteta koji se ne mogu objektivno mjeriti.

4. Psihologija mora tumačiti a ne opisivati. Organizmičke varijable (motivi, nagoni, instinkti, konflikti, stavovi) Skiner izuzima jer ne pridonose razumijevanju ljudskog ponašanja, za razliku od objektivnih promjena i zbivanja u okolini.

5. Osnovna metoda znanstvene psihologije je eksperiment. Posredstvom eksperimenta može se ostvariti kontrola nad pojavom, uvidjeti red i zakonitost te uz korištenje nezavisne varijable uspostaviti kontrola nad zavisnom varijablom. U eksperimentu je nužnije analizirati ponašanje jednog, a ne više ispitanika. Zakoni koji određuju ponašanje jednog organizma su i zakoni koji vrijede i za sve ostale organizme. Eksperiment sa jednim ispitanikom ne zahtijeva upotrebu statističkih tehnika. Skiner je zainteresiran za uspostavljanje kontrole nad nekom specifičnom komponentom individualnog ponašanja od strane jedne ili više kontroliranih varijabli. Posredstvom eksperimenta se vrši funkcionalna analiza, tj. utvrđuju se egzaktni i realni odnosi između uvjeta okoline i ponašanja ispitanika.

6. Skiner je ukazao na filogenetsku ekvivalenciju, tj. činjenicu da su bazične zakonitosti ponašanja različitih životinjskih vrsta i čovjeka iste. Naime, temeljne zakonitosti ponašanja svih živih bića su jednake ili slične.

Ličnost = ponašanje

• Skiner je smatrao da interindivudalne razlike nisu relevantne za njegovu psihologiju, jer treba utvrđivati univerzalne zakone ponašanja koji vrijede za sve ljude i životinje zajedno.

• U reagovanju ljudi na iste vanjske situacije postoje velike individualne razlike.

• Cjelokupno ponašanje čovjeka je naučeno i rezultat je individualnog kontakta pojedinca s okolinom.

• Najjednostavniji oblici ponašanja (refleksi i jednostavne reakcije) su urođeni.

• Učenje putem kondicioniranja (engl. conditioning ili uslovljavanja) je način oblikovanja ili modificiranja ljudskog ponašanja kao i ponašanja životinja koje nije urođeno. Ponašanje pojedinca oblikuje okolina svojim djelovanjem.

• Naučeni oblici ponašanja su mnogo fleksibilniji i mogu se mijenjati i oblikovati, dok se biološki determinirani ne mogu mijenjati.

• Ličnost je naučeno ponašanje, njenu strukturu čine svi oblici ponašanja i načini reagiranja koje je pojedinac stekao u toku svog života.

• Svi akti ličnosti se mogu svrstati u respodentno i operantno ponašanje.

• Respodentno ponašanje odnosi se na akte ili postupke koji se javljaju kao odgovor (eng. response je odgovor) na određene podražaje. Kod takvog ponašanja podražaj uvijek prethodi odgovoru (npr. urođeni refleks kada u oko dopre veća količina svjetlosti oko se automatski steže/ refleks zjenice).

• Korištenjem Pavlovljeve tehnike klasičnog kondicioniranja (eng. uvjetovanje), mogu se pod kontrolu dovesti i drugi podražaji koji nisu imali odgovor (refleks zjenice se može kondicionirati i na zvuk). Takav refleks se naziva uvjetovanim odgovorom.

• Eksperiment Pavlova sa psom • Klasično kondicioniranje ili uslovljavanje je način

učenja i mijenjanja ponašanja kada je ono respodentno.

Klasično uvjetovanje

Prije uvjetovanja

Za vrijeme uvjetovanjaNakon uvjetovanja

neuvjetovani podražajhrana u ustima

neutralni podražaj

zvuk

nema slinjenja

neuvjetovana reakcijaslinjenje

neutralni podražaj

zvuk

neuvjetovani podražaj

hrana u ustima

neuvjetovana reakcijaslinjenje

uvjetovani podražaj zvukzvuk

uvjetovana reakcija

S slinjenjelinjenj

e

• Podignut spomenik psu • 1935. godine da bi se odala

počast psu za “nesebičnu” službu biološkoj znanosti

Institut za eksperimentalnu medicinu St- Petersburg

• Wotson i drugi su ukazali da se klasičnim uvjetovanjem uče i složeni oblici ponašanja, kao što su emocije.

• Watson i Raynor (1920) izvršili su eksperiment sa malim Albertom u kojem su ukazali kako se na osnovu jednog urođenog bezuvjetnog podražaja, može kondicioniranjem naučiti emocija straha tamo gdje je ranije postojala emocija radosti.

• Pavlov i njegovi saradnici detaljano su proučili fenomene i zakonitosti uvjetovanja, i ukazali da se veliki dio ljudskog ponašanja može objasniti uvjetovanjem.

• Klasično uvjetovanje je bilo jedini oblik uvjetovanja dok Skiner nije utvrdio da veći dio ponašanja nije respodentnog već operantnog tipa. To se osobito odnosi na veći dio socijalnog ponašanja.

• Operantno ponašanje je ono ponašanje koje se pojavljuje spontano ili slobodno, tj. ono ponašanje koje se povezuje u vezi s nekim poznatim ili vidljivim prethodnim podražajem. Organizam “operira” u okolini i odatle potječe ime koje je Skiner dao takvom ponašanju.

• Proučavajući taj oblik ponašanja Skiner je utvrdio nov način uvjetovanja i nazvao ga instrumentalnim ili operantnim uvjetovanjem.

• Operantno ponašanje je praćeno određenim posljedicama, koje modificiraju i utječu na vjerovatnost pojavljivanja tog operantnog akta u istoj ili sličnoj situaciji u bližoj ili daljoj budućnosti.

• Operanti su oblici ponašanja čije pojavljivanje ovisi o posljedicama koje povodom njih nestaju.

• Primjer: odlazak u kino, pjevanje u horu, bavljenje nekim sportom, sviranje violine, učenje, obavljanje posla u tvornici i sl. su operantni oblici ponašanja, jer ovise o posljedicama. Ako su posljedice takvog ponašanja povoljne za pojedinca, vjerovatnost pojavljivanja takvog ponašanja u budućnosti je veća, a ako su posljedice takvog ponašanja nepovoljne vjerovatnost takvog ponašanja je manja. Ako se radom u fabrici ne može zaraditi dovoljno novca, vjerovatnost takve aktivnosti u budućnosti će biti smanjena.

• Posljedice ili efekti nekog čina na vjerovatnost ponovnog pojavljivanja tog čina naziva se pojačanje ili potkrepljenje.

• Eksperiment Skinera

• Dakle, ličnost ili ponašanje pojedinca je rezultat klasičnog i operenatnog uvjetovanja kroz koje je pojedinac prošao ili prolazi u toku svog života.

• Naime, ličnost uči putem klasičnog i instrumentalnog uvjetovanja.

• Prema ovoj teoriji, crte ili osobine ličnosti su naučeni oblici ponašanja i rezultat uvjetovanja.

• Ukoliko poznajemo navedene zakonitosti uvjetovanja, možemo se njime koristiti i utjecati na nečije ponašanje. Prema tome, ponašanje je svedeno pod kontrolu i dovedeno u uzročno - posljedične veze i odnose kao i svaka druga prirodna pojava.

Zakoni razvoja ličnosti

• Ličnost se razvija kroz proces klasičnog i instrumentalnog uvjetovanja.

• Postoje izvjesne razlike u klasičnom i instrumentalnom uvjetovanju. Klasično uvjetovanje je vezano uz postojanje bezuvjetnog podražaja (BP) koji urođenim i genetičkim putem izaziva određeni odgovor ili bezuvjetnu reakciju (BR). On je osnova za uspostavljanje uvjetovanog podražaja (UP). Neutralni podražaj uparen sa bezuvjetnim podažajem postaje efikasan i izaziva odgovor koji se naziva uvjetovani odgovor (UR).

• Veliki je broj ponašanja koja su po svom karakteru operantna, tj. vezana za svoje posljedice ili efekte koji se mogu modificirati na osnovu posljedica ili efekata koje izazivaju u okolini. Stoga je operantno uvjetovanje važnije od klasičnog kada je riječ o složenijim oblicima ponašanja.

Pozitivni i negativni potkrepljivači

• Efekti ili posljedice koje proizlaze iz operantnog djelovanja mogu biti povoljne ili nepovoljne za te aktivnosti.

• Povoljne su one posljedice koje pojačavaju takvu aktivnost ili povećavaju vjerovatnost njegovog javljanja, a negativne su one koje slabe operantnu aktivnost.

• Povoljne posljedice ili efekti se nazivaju pozitivnim potkrepljivačem, a negativne posljedice ili efekti se nazivaju negativnim potkrepljivačem.

• Primjer: Gladni štakor zatvoren u kutiju sa polugom čije pritiskanje izaziva pojavljivanje hrane, u početku izvodi razne pokrete i operante tražeći hranu (njuška, penje se, grebe, traži). Uslijed toga, slučajno pritisne polugu i pojavi se hrana. Vremenom vremenski razmak pritiskanja poluge se sve više skraćuje i štakor sve brže dolazi do cilja. Ponašanje štakora se promijenilo i njime dominiraju samo akti koji su dovoljni za postizanje povoljnog efekta. Ti akti su instrumentalni, jer su instrument za dolaženje do hrane, a cjelokupan tok mijenjanja ponašanja pod utjecajem nagrade je instrumentalno ili operantno uvjetovanje.

• Ukoliko se u drugom dijelu eksperimenta poluga poveže sa izvorom električne energije, pa životinja uslijed pritiskanja dobije električni šok, a ne hranu, njeno ponašanje se brzo mijenja. Polugu će sve rjeđe pritiskati i konačno će je izbjegavati. Pod utjecajem negativnog potkrepljenja ili kazne, uslijedilo je izbjegavajuće ponašanje. Sličan efekat bi se desio i ako bi nakon pritiskanja poluge hrana potpuno nestala, tj. kada akt ne bi izazvao povoljnu posljedicu ili nagradu.

• Dakle, pod utjecajem nagrade dolazi do jačanja ili učvršćivanja ponašanja, dok pod utjecajem kazne dolazi do slabljenja ili gašenja ponašanja.

Da li uz poznavanje ovih zakonitosti možemo mijenjati i kontrolirati ljudsko ponašanje?

• Ljudsko ponašanje se može razvijati, mijenjati i kontrolirati posljedicama koje proizvodi.

• Naime, ljudsko ponašanje se može mijenjati u ovisnosti o nagradi i kazni koja proizlazi iz tog ponašanja.

• Primjer 1: Učenik Robbie ometao je nastavu te vrlo malo pratio nastavne aktivnosti. Naučnici su prvo utvrdili koliko vremena Robbie provodi u praćenju nastave, prije kondicioniranja. Utvrdili su da prati samo 25% sadržaja na času. Ostalih 75% provodi igrajuće se različitim stvarima i igračkama koje vadi iz džepa, razgovara i smije se s drugima i sl. Nakon opažanja uslijedila je faza instrumentalnog uvjetovanja. Svaki put kada bi posmatrač primijetio da Robbie prati nastavu, signalizirao bi nastavniku a on je pohvalio Robbievo ponašanje te mu posvećivao pažnju. Kada se igrao nastavnik ga je ignorirao. Vremenom se povećao vremenski postotak praćenja nastave na 70%. Dakle, pažnja nastavnika je bila pozitivni potkrepljivač.

• Nakon faze kondicioniranja uslijedila je faza gašenja, koja se koristi kao kontrola. Ona ima za cilj sagledavanja da li je do promjene u ponašanju došlo pod utjecajem potkrepljenja koje je uvedeno u eksperimentu ili pod utjecajem nekog drugog faktora (npr. pohvala i nagrada roditelja koja je uslijedila nakon uspjeha u učenju). U fazi gašenja potkrepljenje koje je korišteno biva izostavljeno, te se prati ponašanje. U fazi gašenja nastavnik je prestao poklanjati pažnju Robbiju. Povećanje vremena praćenja nastave Robbija bilo je u skladu sa količinom poklonjene pažnje od strane nastavnika. Uslijed prestanka poklanjanja pažnje od strane nastavnika uslijedio je i pad Robbijeve pažnje. Nakon nekog vremena, ponovno je izvršeno rekondicioniranje, uslijed čega je uslijedilo povećanje pažnje. Pored toga, poboljšala se i kvaliteta njegovog učenja i znanja.

• Primjer 2: Da li roditelji svojim ponašanjem mogu eliminirati kondicionirani plač malog djeteta, koje je bilo staro 21 mjesec? U toku prvih sedamnaest mjeseci to je dijete bilo ozbiljno bolesno i roditelji su mu poklanjali veliku pažnju. Zbog njegovog plakanja prilikom stavljanja u krevet roditelji i tetka djeteta morali su stajati uz njegov krevet sat i pol dok ne zaspi. Dakle, boravak uz krevet je bio pozitivno potkrepljenje ili nagrađivanje plakanja. Da bi se takvo ponašanje ugasilo roditeljima je rečeno da izađu iz sobe te se ne osvrću na njegovo plakanje. Nakon sedam večeri plač je skoro nestao, a dijete se počelo smijati i puštati sretne glasove po izlasku roditelja iz sobe. Sedam dana nakon toga, dijete je počelo ponovo plakati te je tetka ostala uz njega. Nakon toga, čitava procedura je trebala početi ispočetka. Dakle, instrumentalno uvjetovanje je efikasan postupak podsticanja, ukidanje ili mijenjanja ljudskog ponašanja.

Faze realizacije eksperimenta instrumentalnog uvjetovanja na jednom ispitaniku

1. Faza utvrđivanja ponašanja prije uvođenja nezavisne varijable.

2. Eksperimentalna faza kondicioniranja (uvođenje nezavisne varijable)

3. Reverzivna faza (izostavljanje djelovanja nezavisne varijable radi kontrole njenog efekta na ponašanje).

4. Rekondicioniranje (ponovno uvođenje nezavisne varijable). • Mjera operantnog ponašanja je frekvencija njegova javljanja

ili brzina javljanja takvog ponašanja ili akta (npr. broj izgovorenih riječi u minuti, broj pokušaja itd.).

Raspored potkrepljivanja

• Naučeno ponašanje, njegov intenzitet, brzina stjecanja, brzina mijenjanja i brzina gašenja zavisi o načinu i rasporedu na koji se to ponašanje potkrepljuje ili nagrađuje.

• Raspored potkrepljivanja je pravilo po kojem se nagrađivanje nadovezuje na određenu vrstu operantnog ponašanja. Eksperimentom je utvrđeno da ti rasporedi snažno djeluju na promjenu ponašanja i da od načina potkrepljivanja zavise i osobine ličnosti.

1. Kontinuirano nagrađivanje ili potkrepljivanje – nagrada se daje nakon svakog instrumentalnog akta od početka kondicioniranja do kraja. U svakodnevnom životu se rijetko javlja te nije ekonomičan.

2. Povremeno potkrepljivanje je potkrepljivanje nakon nekog ponašanja (student više puta prelazi gradivo dok ga ne savlada, dijete više puta zove majku dok se ne odazove, mladić više puta mora ponoviti svoj prijedlog za brak prije nego li djevojka odgovori).

• Povremeno potkrepljivanje može biti po sistemu: raspored fiksnog omjera (davanje nagrade samo ako je ispitanik učinio određen broj instrumentalnih akata; nagrađuje se svaki drugi, pet ili stoti pokušaj (radnici su nagrađeni prema broju komada koji proizvedu; ljekari trebaju pregladiti određeni broj pacijenata itd.). U fiksnom omjeru veličina nagrade je proporcionalna broju akata.

• Raspored nepravilnog omjera – nagrađuje se svaki deseti akt, ali nagrada može uslijediti i nakon jednog ili stotinu takvih akata. Pojedinac nikada ne zna kada će nagrada uslijediti. Primjer toga su igre na sreću ili kockanje. Ti strojevi su kondicionirani da pružaju nagradu (novac) nakon tačno određenog broja pokušaja (ubacivanja novca, povlačenja ručice i sl.), ali se nikad ne zna kada će uslijediti nagrada. Ljudi koji prodaju robu posjećuju ljude u njihove kuće i stanove, ali nikada ne znaju hoće li prodati robu. Ta vrsta nagrađivanja dovodi do pojave ponašanje koje je vrlo trajno i uporno, te otporno na gašenje.

• Raspored fiksnog intervala temelji se na pružanju nagrade ili kazne nakon isteka određenog vremena (npr. nagrada se može pojavljivati svakih par sekundi ili svaki par minuta bez obzira na broj pokušaja; primjer toga je i kod radnika koji su plaćeni po vremenu provedenom u radu.

• Nagrađivanje u nepravilnim vremenskim intervalima – nagrada se pojavljuje u različitim vremenskim intervalima i nije ju moguće unaprijed predvidjeti (npr. roditelji s vremena na vrijeme nagrađuju ili pohvaljuju djecu, i ono će se između dvije takve nagrade ponašati i dalje pristojno jer nikad ne zna kada će ponovo biti nagrađeno; učenici koje nastavnici ispituju s vremena na vrijeme prisiljeni su da stalno uče, jer ne znaju kada će nastavnik provjeravati njihovo znanje; njihovo ponašanje je drugačije od onih učenika čiji nastavnici rade po rasporedu fiksnih vremenskih intervala nagrađivanja i oni će imati drugačije osobine ličnosti ).

Vrste nagrada i kazni

1. Primarne nagrade ili kazne na prirodan, urođen ili nenaučen način utječu na operantne akte. Naime, djeluju samo po sebi bez prethodnog uparivanja s nekim drugim nagradama (hrana je sama po sebi prirodna nagrada gladnom organizmu), te su dakle povezane sa biološkim funkcioniranjem organizma.

2. Sekundarne nagrade ili kazne su objekti i situacije koje su stečene procesom uslovljavanja na osnovu uparivanja sa primarnim nagradama ili kaznama. Najraširenja vrsta sekundarnog potkprepljivanja je novac. On kontrolira i regulira veliki broj ljudskih aktivnosti, a da sam po sebi nema intrinzičnu vrijednost. Zatim, zakoni, priznanja, odlikovanja, položaj, publicitet itd.

Fenomen generalizacije podražaja

• Ovaj fenomen je eksperimentalno ispitao i dokazao Pavlov unutar klasičnog uvjetovanja.

• Odnosi se na činjenicu da se uvjetovani odgovor ne pojavljuje samo u vezi sa uvjetovanim podražajem koji je korišten u toku uvjetovanja, već se pojavljuje i onda kada se jave podražaji koji su slični uvjetovanom (Koga su zmije ujedale boji se i guštera).

• Nakon uvjetovanja sjenice će se širiti ne samo na svjetlo već i na zvuk.

• U Pavlovljevom eksperimentu pas je lučio pljuvačku ne samo kad je vidio zdjelicu sa hranom, već čuo zvuk zvona, tapat koraka eksperimentatora i sl.

• Pojava i fenomen generalizacije u Skinerovoj psihologiji se zove indukcija.

• Primjeri generalizacije ili indukcije: Dijete koje je naučilo da se u kući ponaša pristojno, nastojati će se ponašati pristojno i kada je u posjeti gostima. Djevojka koja je bila silovana, može svoju neugodu, stid i neprijateljstvo ispoljavati na sve mladiće ili osobe suprotnog spola. Na taj način nastaju generalizirani oblici ponašanja prema pripadnicima neke rase, vjere, nacije (predrasude), tj. oni nastaju na osnovu iskustva sa jednim pripadnikom takve skupine, a ne sa svim.

Diskriminacija (razlikovanje) podražaja

• Diskriminacija podražaja se uči tako da se potkrepljenje daje u prisustvu određenih podražaja, a ne u prisustvu drugih podražaja. Pavlov je takvim postupkom naučio pse da razlikuju i vrlo male razlike u visini tona, odnosno da razlikuje krug od elipse.

• Diskriminativne sposobnosti su rezultat individualnog učenja i one se razlikuju od pojedinca do pojedinca.

• Diskriminacija je jako važna u socijalnim situacijama. Tako malo dijete nauči razlikovati ponašanje koje dovodi do nagrade, pohvale ili odobrenja odraslih, odnosno neodobravanja. Čovjek uči razlikovati ogroman broj signala i znakova. To se uči instrumentalnim uvjetovanjem.

Efekti kažnjavanja

• Thorndajk je smatrao da su nagrade i kazne podjednako efikasne, ali u suprotnom smjeru. Kasnije je došao do zaključka da su kazne manje efikasne od nagrade.

• Skiner je razlikovao dvije metode averzivne kontrole ponašanja: kažnjavanje i negativno potkrepljenje.

• Kazna je svaki averzivni podražaj ili događaj. • Kazna i kažnjavanje se koristi kao sredstvo za kontrolu

ponašanja u svim društvima. • Roditelji fizički kažnjavaju djecu, netko dobije otkaz s posla,

netko isključenje iz škole, netko ide u zatvor. • Kazna djeluje tako da smanjuje vjerovatnost pojavljivanja

određenog operantnog ponašanja. Svrha kazne je da navede pojedinca da se ponaša na poželjan način.

• Skiner je bio protivnik svih averzivnih podražaja i njihova korištenja u kontroli i reguliranju ponašanja odnosno ličnosti.

• Smatrao je da svi ti podražaji ugrožavaju organizam, a osobito su negativni efekti kažnjavanja.

• Kažnjavanje ima socijalne i individualne negativne efekte. Njegovom primjenom nastaje tjeskoba, inhibicija ponašanja i antisocijalno ponašanje.

• Primjena averzivnih podražaja i konsekvenci često dovodi do još nepoželjnijih oblika antisocijalnog ponašanja od onih koje je trebalo ukloniti.

• Fizičko kažnjavanje od strane roditelja ili članova društva ima osobito nepovoljne učinke.

• Kažnjavanje ljudi i životinja dovodi samo do privremenog susprezanja neželjenog ponašanja.

• Eksperimenti na životinjama su ukazali da je nakon prestanka kazne kod ponovnog pojavljivanja neželjenog ponašanja, potreban mnogo veći period da bi došlo do gašenja, nego što je bilo potrebno prije kazne.

• Skiner je smatrao da se u svim kaznenim institucijama trebaju stvoriti takvi uvjeti okoline u kojima će ponašanje koje nalikuje traženom biti pozitivno potkrepljivano.

Oblikovanje željenog ponašanja metodom sukcesivne aproksimacije

• Ova metoda se sastoji u tome da se pozitivno potkrepljuje ili nagrađuje svaki i najmanji operantni čin koji se spontano pojavi u repertoaru ponašanja organizma, a koji ide u smjeru željenog ponašanja.

• Postupak se sastoji u tome da se prvo složeni oblici operantnog ponašanja razbiju na jednostavne dijelove. Potom se ti dijelovi uče jedan za drugim postupno i na kraju se oblikuje cijeli složeni čin.

• Skiner je utvrdio da se takvim postupkom mogu oblikovati i najsloženiji oblici ponašanja.

• Ova metoda čini osnovu učenja govora u male djece. Malo dijete započinje svoje govorno izražavanje nerazumljivim glasovima i brbljanjem.

• Roditelji i okolina postupno oblikuju to njegovo glasanje sve dok ne počne govoriti kao odrasli.

• Skinerova psihologija učenja je zasnovana na ogromnom broju empirijskih podataka dobijenih eksperimentalnim postupcima i zbog toga je potpuno naučno validirana.