Bilten - D.I.C. Veritas · 2012-08-14 · Tamošnji dnevnik ‘Gilong advertajzer’ objavio je o njemu članak sa fotografijom. Evo šta je australijski dne-vnik ‘Gilong advertajzer’,

Dokumentaciono informacioni centar

V E R I T A S

B i l t e n

IIZZDDAAVVAA C VERITASGGLLAAVVNNII II OODDGGOOVVOORRNNII UURREEDDNNIIKK:: Savo ŠtrbacZAMJENIK GLAVNOG I ODGVORONOG UREDNIKA:: Radivoj NikolićSSAARRAADDNNIICCII:: Biljana Trkulja, Danijel Milanković i Milorad Pribičević

AADDRREESSAA:: Beograd, ul. Dečanska (Moše Pijade) 8/4TTEELLEEFFOONN:: 011/3236-486EE--MMaaiill:: [email protected]:: www.veritas.org.yu

Broj: 9

U ovom broju:

Februar, 2000.

* HronikaOd izbjeglice do australijskogakademcaSPC planira obnovu crkvenihobjekata u Krajini

* Poginuli i nestaliStradanje Krajinske porodiceVrcelj u PrizrenuStradanje porodice Zec uZagrebu Reagovanja

* Pomeni - inmemoriam

Ravni Kotari, februar 1993.

* Sudski postupciSu|enja Srbima u SplituPismo iz Lepoglave

* Savindan

* Otvoreno pitanjePredsjednièki izbori u RH

* Pravni savjetiPrijevremena starosna penzijau RH

POZIVI I ODZIVI

Novoizabrani predsjednik Hrvatske Stipe Mesić, nakonizborne pobjede, a prije preuzimanja predsjedničkih ovlasti,uputio je poziv “svim prognanicima da se vrate kućama”.

Što krajinski Srbi misle o tom pozivu?Znamo ga vrlo dobro još iz vremena početka kraja SFRJ, iz

vremena kada smo imali i državu i zavičaj i kuće. Pamtimo nje-gove riječi izgovorene tamo negdje ‘91 u hrvatskom Saboru,“Jugoslavije više nema. Izvršio sam zadatak”. Pamtimo i da jeobnašao visoke državničke funkcije i kada je Sabor “ukrao” kon-stitutivnost srpskom narodu u Hrvatskoj i kada su počimali ipočinjani progoni i pogromi Srba.

Govori li Mesić ono što zaista misli ili ono što od njega svijetočekuje da kaže?

Znaju Srbi da je za stvaranje uslova za povratak prognanikapotreban i novac (kojeg još nema) i vrijeme. Ali isto tako znaju daje za oslobađanje zarobljenika i za ekshumacije poginulih Srba u“hrvatskim bljeskovima i olujama” potrebna samo dobra volja. Paako Mesić, u nekom razumnom vremenu, nešto od svojihobećanja i realizuje, možda mu, poneki, krajinski Srbi počnu ivjerovati. Dakle, Mesić je na potezu.

Do sada, bez obzira na Mesićev poziv, nije se desilo da je nekiprognani krajinski Srbin, ako je imao sreću da dobije iseljenje,odustao od odlaska u treću zemlju. Redovi pred kancelarijomUNHCR-a i ambasadama zapadnih zemalja u Beogradu nisusmanjeni. Istina, redovi su i pred hrvatskom ambasadom uBeogradu, ni veći ni manji nego prije Mesićevog poziva zapovratak. Razlika u tim redovima je ipak uočljiva: pred hrvatskomambasadom čekaju starci, a pred ostalim ambasadama mlađisvijet.

Mesićev poziv još uvijek asocira na poziv njegovog predho-dnika Tuđmana od 4. avgusta 1995. godine: “Pozivam hrvatskegrađane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno učestvovali upobuni, da ostanu kod svojih kuća i, bez bojazni za svoj život isvoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast ...”

Mnogi od onih koji su povjerovali nisu ni među živima ni međumrtvima - nestali su zajedno sa svojim kućama.

Obaviještavamo korisnike Biltena da se VERITAS-ova prezentacijanalazi na internetu na adresi: www.veritas.org.yu

Hvala na posjeti.

BBiilltteenn bbrr.. 99 FFeebbrruuaarr,, 22000000..

—— 22 —— BBiilltteenn bbrr.. 99 FFeebbrruuaarr,, 22000000..

HRONIKA

Dokumentaciono informacioni centarVV EE RR II TT AA SS

“Tanjug”, 27.01.2000.

JUGOSLAVENSKI HUMANITARCI ULAŽUMAKSIMALNE NAPORE

“Savezni ministar za izbe-glice, raseljena lica i humani-tarnu pomoć Bratislava Mori-na primila je juče Stena Sved-lunda, šefa stalne delegacijeMeđunarodne federacijeCrvenog krsta i Crvenog po-lumeseca u našoj zemlji, sakojim je razgovarala o aktue-lnoj humaitarnoj situaciji iteškim posledicama koje jeagresija NATO ostavila na svegrađane Jugoslavije, saopštiloje Savezno ministarstvo zainformisanje.

Morina je naglasila da suprogrami pomoći koje Međuna-rodna federacija realizuje unašoj zemlji od izuzetnogznačaja za sve ugrožene kate-gorije stanovništva, pre svega,za izbeglice i raseljena lica, alii za druge kojima je, zbogteške materijalne situacije,pomoć neophodna.

Savezni ministar izrazila jeuverenje da će ova humanita-rna organizacija pomoći da sepoboljša snabdevanje hranomkolektivnih centara, kao i da ćeobezbediti zimsku odeću iobuću za sve izbeglice i rase-ljene koji je do sada nisudobili.”

R. A. “Politika”, 29.01.2000.

NESTALO ZVONO SA TORNJA

“Zagreb, 28. januar - Zasada nepoznate osobe između10. i 25. januara ukrale suzvono teško 250 kilograma satornja pravoslavne crkve uOtišiću kraj Sinja i prodale gakao metalni otpad privatnikuDuji A. (36), vlasniku zanatskeradnje ‘Armanda promet’ uHrvacama.

Krađa je otkrivena slučajno,zahvaljujući jednoj ženi koja jeprimetila da na tornju pravosla-

vne crkve Sv. Arhanđela višenema bronzanog zvona, o čemuje odmah obavestila policiju.

Policija je brzo ušla u tragukradenom zvonu: našli su gakod pomenutog Duje A. koji imje ispričao da su mu zvonodonele tri nepoznate osobe.”

“Gilong advertiser”, 21.12.1999. B. Bugarski, “Politika”, 31.01.2000.

OD IZBEGLICE DO AUS-TRALIJSKOG AKADEMCA

“Opet o Srbima u belomsvetu. Ovoga puta govorićemoo petnaestogodišnjaku GojkuBunčiću, koji je poslije ‘Oluje’u Hrvatskoj izbegao samajkom Mirom i mlađimbratom Zoranom (otac Mileostao je u Hrvatskom logoru iproveo tamo više od desetmeseci) - prvo u Vojvodinu, dabi se svi skrasili u Australi-jskom mestu Gilong. Naš mladiGojko Bunčić tamo je odličnosavladao engleski, da bi kra-jem decembra prošle godinepostao šampion znanja u školikoju pohađa, i tamo uspeo daupiše Fakultet za fiziku, hemi-ju, biologiju i medicinu.Tamošnji dnevnik ‘Gilongadvertajzer’ objavio je o njemučlanak sa fotografijom.

Evo šta je australijski dne-vnik ‘Gilong advertajzer’, podnaslovom ‘nagrađena ljubav zaučenjem’ objavio o GojkuBunčiću, tog četvrtka, 21.decembra, 1999. godine ‘Srps-ki doseljenik Gojko Bunčićjedan je od učenika koji suprošle nedelje dobili nagraduza inzvanredne rezultate uučenju. Gojko, star 15 godina,došao je u Australiju pre osa-mnaest meseci sa roditeljima ibratom. Slabo je govorio en-gleski i nije znao mnogo o au-stralijskom načinu života. Ali uzpomoć svojih nastavnika uškoli u Severnom Gilongu,Gojkova čvrsta odluka i disci-plina u učenju pokazale suodlične rezultate. Nastavnica

Lajni Najt kaže: ‘Gojko je biousmeren ka učenju da bi posti-gao svoj cilj da ide na Faku-ltet za fiziku, hemiju, biologiju imedicinu.’ Gojko, đak 9. razre-da, kaže da mu je trebalonekoliko meseci da se priviknena novi način života i da mu sedopada u Australiji, a naročitovoli lepu okolinu Gilonga.”

“Vjesnik”, 01.02.2000.

ŠTO ĆE BITI S VUKOVARSKIM"GROBLJEM ŠAJKAČA"?

“VUKOVAR, 31. siječnja - Otrenutačnim međunacionalnimodnosima i nedavnim zbivanji-ma na ‘groblju Šajkača’ ra-spravljao je u ponedjeljakvukovarski Nacionalni odborza uspostavu povjerenja. Sobzirom da su nepoznati poči-nitelji krajem prosinca prošle isredinom siječnja ove godineod 26 sajkača oštetili njih 19,predsjednik Kluba vijećnikaSDSS-a u vukovarskom Gra-dskom vijeću Miloš Vojnovićtražio je očitovanje Vijeća otome, no kako to nije učinjeno,na odgovornost je pozvan cijeliOdbor.

Osuđujući oskrnavljivanjebilo čijih grobova, vukovarskigradonačelnik i predsjednikOdbora Vladimir Stengl jerekao da šajkače nikad nisubile vjersko i nacionalno obil-ježje Srba na tom području, teda mnoge iritira natpis na ulazu‘zahvalna otadžbina’.

Predstavnike SDSS-a Miro-slava Keravicu i Đorđa Macu-ta je upitao jesu li tu pokopanivukovarski Srbi. Ako jesu, nji-hova je država Hrvatska, a ugradu već postoji Grobljehrvatskih branitelja, rekao jeStengl. ‘Za vrijeme mirne rein-tegracije i povratka dijelapovratnika u Podunavlje nisamčuo da se itko od srpskih lideraispričao Hrvatima za Ovčarugdje je mučki ubijeno 200hrvatskih branitelja i civila’,istaknuo je...”


HRONIKA


B.B., “Vjesnik”, 10. 02. 2000.

USTAVNI SUD UKINUOPRAVA BIVŠEG MINISTRA

USELJENIŠTVA

“ZAGREB, 9. veljače -Odredbu prema kojoj straneosobe bez državljanstva, kojedolaze s područja bivše Jugo-slavije ili njihovi potomci, uHrvatskoj nisu mogle steći vla-sništvo nad nekretninama bezodobrenja ministra zaduženogza useljeništvo, ukinuo je u sri-jedu Ustavni sud. To pravo mi-nistra proizlazilo je iz Zakona ovlasništvu, a on je suglasnostza stjecanje vlasništva davaonakon pribavljenog mišljenjaministra pravosuđa. SutkinjaJasna Omejec istaknula je dase ukidanjem ove odredbe jačapravna sigurnost građana, te jeupozorila da moderni pravnisustavi više ne priznaju institutdiskrecijske ocjene. U ovomslučaju je bila riječ o diskreci-jskoj ocjeni ministra useljeni-štva da osobama bez hrva-tskog državljanstva odbije pra-vo na stjecanje vlasništva nadnekretninama. Može se, među-tim, reći i da ukidanje ove odre-dbe ima relativnu važnost, jernova Vlada nema resor use-ljeništva.

Ustavni sud ukinuo je i dioZakona o priznavanju istovri-jednosti stranih školskihsvjedodžbi i diploma. Ospo-ravatelj Zakona je, naime,smatrao da su osobama kojesu od lipnja do listopada 1991.godine stekle diplomu u drugimrepublikama bivše Jugoslavije,neustavno oduzeta stečenaprava, jer je njihova diplomapodlijegala nostrifikaciji. Sud jesmatrao da se o diplomama izbivše Jugoslavije može govoritikao o stranima tek danom osa-mostaljenja Hrvatske od SFRJ(8. listopada 1991.). Odnosno,sve diplome iz bivše Jugosla-vije do tog datuma smatraju sedomaćima, te se na njih neodnosi nostrifikacija.”

“Tanjug”, 11.02.2000.

USKORO SASTANAK TRI-PARTITNE KOMISIJE O

IZBEGLICAMA“Portparol beogradske ka-

ncelarije Visokog komeserijataUjedinjenih nacija za izbegliceMaki Sinohara najavila je jučeskorašnje održavanje sastankatripartitne komisije, sastavljeneod delegacija Savezne Repu-blike Jugoslavije, Bosne i He-rcegovine i Hrvatske, na kome bise raspravljalo o repatrijacijiizbeglica u regionu i uklanjanjuprepreka za njihov povratak umatične zemlje.

Sinohara je, na redovnoj ko-nferenciji za novinare, izjavila daje na prošlonedeljnom sastankusvih kancelarija UNHCR-a uregionu, koji je održan uBeogradu, potekla inicijativa zaponovni sastanak tripartitnekomisije i to u Beogradu, a pozivje uručen i nadležnom mi-nistarstvu Vlade SRJ.

Prethodni sastanak održan jeu Ženevi, u čijem je raduučestvovala i savezni ministar zaizbeglice i raseljena lica Bratisla-va Morina, podsetila je Sinohara.

Portparol UNHCR-a je za 28.februar ove godine, najavilaodržavanje sastanka o repatri-jaciji izbeglica u Crnoj Gori, nakojem će biti reči o stvaranjuuslova za povratak izbeglica uCrnoj Gori, iz te jugoslovenskerepublike u Hrvatsku. Sinoharaje navela da se prema podacimaUNHCR-a u Crnoj Gori nalazioko 5.800 izbeglih osoba izHrvatske i oko 17.000 iz Bosne iHercegovine.”

“Večernji list”, 10.02.2000.

Peter Palmer: ZADOVOLJNISMO KONTAKTIMA S

RAČANOM, PICULOM I LUČI-NOM

“ZAGREB - Šef misije OESS-a u Hrvatskoj Beranrd Poncetveć se sastao s premijeromnove hrvatske Vlade IvicomRačanom, šefom diplomacijeToninom Piculom i ministrom

unutarnjih poslova Šimom Lu-činom. Glasnogovornik MisijePeter Palmer na jučerašnjoj ko-nferenciji za novinare kazao jekako su svi susreti bili u iznimnopozitivnom i konstruktivnomozračju. Najavio je da će se Pon-cet susresti i s ministrom javnihradova, graditeljstva i obnoveRadimirom Čačićem. Palmer jekazao kako ohrabruje činjenicada je u hrvatskom Podunavljusve manje etnički incidenata teda je siječanjski prosjek biojedan incident na dan. - Uusporedbi sa 4,5 incidenata nadan, koliko ih je bilo u siječnju1999. godine, ovo je zaistaohrabrujući napredak. Jedinobrine porast broja incidenatavezan uz oštećenje pravo-slavnih crkava i groblja - dodaoje Palmer. OESS je zabrinut izbog mnoštva mina rasutihPodunavljem. Kako kaže Pa-lmer, ima ih oko 700.000, asamo u Vukovarsko - srijemskojžupaniji valja razminirati oko220.000 hektara zemljišta. -Pozdravljamo stoga najavuhrvatske Vlade da će više novcau proračunu osigurati za razmini-ranje- zaključio je Peter Palmer.”

IZ SAOPŠTENJA SA POSLE-DNJE SEDNICE SVETOG ARHI-

JEREJSKOG SINODA SPCODRŽANE 8.2.2000.

“Srpska pravoslavna crkva ćeučestvovati na međunarodnomnaučnom kongresu, o temi‘Hristos u propovedi apostolaPavla - 2000. godina hrišća-nskog života, istorije i civi-lizacije’ koji će se održati od 26.do 29. juna u Beriji (Grčka), apredstavljaće je episkopbanatski Hrizostom.

Na osnovu izveštaja epi-skopa dalmatinskog Fotija,odlučeno je da se preduzmumere za obnovu srpskih hramo-va i episkopskih rezidencija kao iza rešavanje drugih problema uDalmatinskoj i Gornjokarlova-čkoj eparhiji SPC na teritorijiRepublike Hrvatske.


POGINULI I NESTALI


STRADANJA KRAJINSKIH IZBJEGLICA NA KOSOVU POD ZAŠTITOMKFOR-a - TRAGEDIJA IZBJEGLIČKE PORODICE VRCELJ (2)

Milan Đurić, “Frankfurtske vesti”, 16.01.2000.SIROČIĆI POD SKUTOM CRKVE

“Albanski teroristi ubili suLjubomira Vrcelja (39), izbe-glicu iz Zapužana, kod Benko-vca. Ubice su, kako je potvrdiopotpukovnik Klaus Gajer, po-rtparol nemačke vojske u sa-stavu KFOR, pucale na Ljubo-mira, dok je izlazio iz zgrade ukojoj su smešteni prognanici izKninske krajine.

Iza pokojnog Vrcelja ostaloje troje maloletne dece Mladen(1984), Jagoda (1985), obojeretardirani i Smilja (1986).Deca su ostala bez oba rodite-lja, jer su im majku Mladenkuteroristi ubili 22. juna prošlegodine.

- Tatu su sahranila dvaciganina. Njima su nemačkivojnici platili da iskopaju raku,a mene i brata su poveli dozgrade Bogoslovije, ispričala je14-godišnja devojčica Smilja.

O deci pokojnih Mladenke iLjubomira Vrcelja trenutno sestaraju dva kaluđera.

- Deca su utočište našla uinternatu prizrenske Bogoslo-vije, međutim koliko će ostati uPrizrenu to samo dragi Bog

zna - veli kaluđer Petar.- Volela bih da nekuda

odem gde se ne puca i daponovno idem u školu kažeSmilja, koja je preko noći, kakoveli monah Petar, ostarila.

Direktor Veritasa Savo Štr-bac upoznat je sa tragedijomporodice Vrcelj. On tvrdi da je upojedinim sredstvima informi-sanja došlo do pogrešno obja-vljenih imena dece i starosti.Isto tako, kaže Štrbac ne go-vori se da se radi o retardiranojdeci, što slučaj čini još složeni-jim.

- Koliko je nama poznatodeca imaju baku po majci, kojase zove Boja Tepša. Pre me-sec dana ona je bila u Veritasui raspitivala se šta je sa njeni-ma na Kosovu. Rekla nam jeda od marta meseca o Ljubo-miru i deci ne zna ništa. Čini mise, rekla je da živi u Hrtko-vcima u Sremu. Pokušavamoda je pronađemo. Međutim,pitam se koliko je i ona umogućnosti da zbrine decu akose zna da je i sama prognanica- kaže Štrbac.”

* * *Nažalost, Služba za zaštitu izbjeglica pri kancelariji UNHCR-a

u Beogradu potvrdila je vijest o stradanju Mladenke i LjubomiraVrcelja.

Odmah nakon objavljivanja članka u “Politici” (13.01.2000.),ne znajući da mladi Vrcelji imaju baku, ujaka i tetku u Hrtkovcima,Republički Komeserijat za izbjeglice Srbije zatražio je od kance-larije UNHCR-a u Beogradu da pokrene postupak za evakuacijudjece iz Prizrena za Sremsku Kamenicu, gdje im je bio obe-zbjeđen smještaj u Dječijem selu. Zahtjevu za evakuaciju djece,svojih unuka, pridružila se i baka Tepša Boja, tetka Vrtača Drag-ica i ujak Tepša Darko, koji kao izbjeglice žive u Hrtkovcima,opština Ruma. Nakon dosta peripetija evakuacija djece bila jepredviđena za 10. februara ove godine u jednom konvoju sa još22-je Srba, ali je privremeno odložena zbog odbijanja KFOR-a dapruži obezbjeđenje konvoja. Baka, tetka i ujak, kao i mnogi rođacii zemljaci širom svijeta, sa zebnjom i nestrpljenjem očekuju da sesiročići nađu na bezbjednom mjestu.

“Feral Tribjun”, februar 2000.

PREDSJEDNIK HRVATSKESPREMAN DA POSJETI

PORODICU ZEC U BANJALUCI

Splitskom Feralu StipeMesić je izjavio da je spremanda ode u Banjaluku i tamo po-sjeti preživjele članove poro-dice Zec (kćer i sina). Isrpičaoje kako je reagovao kada je sa-znao za ubistvo porodice Zec(oca, majke i 12-godišnje kćeri)1991. godine u Zagrebu.Rekao je da je to za njega bio“strašan šok”. “Ubijeno je dijeteod 12 godina, a moja unukasada ima 11 godina. Pitao samTuđmana, zašto se ta ubistvane procesuiraju; a on mi jerekao: Još će mi oni trebati!Još će mu te ubice trebati! Tomi je bio još veći šok”. Napitanje, misli li da Hrvatska“ima neki dug prema ostatkuporodice Zec i prema sličnimljudima koji danas žive uHrvatskoj ili - češće - izvanHrvatske”, Mesić je odgovorio:“Naravno da dug postoji. Paneke su ubice još uvijek pozi-cionirane u Hrvatskoj vojsci.”

** ** **Mihajlo Dušana Zec (1953)

iz sela Gornja Dragotina, opšti-na Prijedor, ubijen je7.12.1991. godine u Zagrebuispred svoje kuće, Poljanička22. Nekoliko dana poslije nje-govog ubistva na Sljemenu supronađeni leševi njegove ženeMarije zvane Marijana rođeneMesić (1955), u selu Stajnicaopština Ogulin, po naciona-lnosti Hrvatica i kćerke Alek-sandre rođene 8.5.1979.godine u Zagrebu. Tom pri-likom masakr su preživjelaMihajlova djeca, sin Dušan(1981) i kćer Gordana (1984),koji danas žive sa bakomBosom u Banjaluci.


POGINULI I NESTALI


PLAVNO

Dana 31.1.2000. VERITASje posjetio Savić Petar, izbjegli-ca iz Plavna u opštini Knin,interesujući se o prikupljenimpodacima za njegovog ocaSavić Dane Todora zvanogDušan, rođenog 20.10.1908.godine, i majku Savić JakovaSavu, rođene 1917. godine,oboje iz Plavna, ubijenih za vri-jeme akcije “Oluja” u avgustu1995. godine.

Nakon uvida u raspoloživepodatke, a posebno a u izvje-štaj HHO-a pod nazivom“Vojna operacija Oluja i poslije”od 8.04.1999. godine, potvrdioje prikupljene podatke: da muje otac ubijen u kući i zakopanu bašti zajedno sa komšijomKuzmanom Pajićem; na foto-grafiji pomenutog izvještaja(str. 166) prepoznao je mjestoukopa na predjelu zvani Gra-bar u blizini njegove kuće.

Za majku Savu potvrdio jeda je nekoliko dana poslijeubistva oca, pokopana odkomšija na mjesnom groblju uzaseoku Zorići.

D O L j A N I

Od Grubić Zorke, izbjegliceiz Doljana, opština Otočac, pri-likom njene posjete VERITAS-u dana 31.1.2000. godine,dobili smo podatke oHrkalović Zorki rođenoj 1929.godine u Doljanima, opštinaOtočac koja se na VERITAS-ovom spisku vodila kao nesta-lo lice iz akcije Oluja.

Prema njenom kazivanju,Zorka je ubijena u svojoj kući

tokom izvođenja akcije Oluja ipokopana u bašti pored kuće.U toku ljeta 1999. godine Zork-ina djeca, Nada i Sretko kojižive u Švajcarskoj, posjetili su

rodno selo i izvršili prenosposmrtnih ostataka svojemajke iz bašte na mjesnogroblje u Doljanima.

L U ŠČA N I

Dana 31.1.2000. godineprostorije VERITAS-a radi pre-gleda protokola posjetili suStana Lazić, Ljubica Bajlović iOpačić Ana, svi izbjeglice saBanije iz sela Luščana kodPetrinje.

Uvidom u protokole zaregion Banije, Stana Lazić iLjubica Bajlović, na protokolubroj 309, prepoznale su supru-ga, odnosno brata Lazić Ste-vana Mihajla, rođenog30.06.1936. godine u Lušča-nima opština Petrinja, dok jeOpačić Anka, na protokolu broj592, prepoznala svoga supru-ga Opačić Vasilja Milana,rođenog 24.05.1958. godine u

Luščanima opština Petrinja.Obojica prepoznatih Kraji-

šnika nalazili su se na VERI-TAS-ovoj listi nestalih lica.Prema podacima iz protokolaobojica su pokopana na mjes-nom groblju Dvor.

Prema njihovom kazivanju,

R E A G O V A N J A

U selu Plavno, opština Knin,prema popisu stanovništva iz1991. godine, živjelo je ukupno1.720 stanovnika, od čega 1.708.Srba, 3 Jugoslavena i 9 ostalih.

Lazić Mihajlo poginuo je zaje-dno sa Lazić Petra Brankomrođenim 1925. godine,Lončarević Đure Mirkom,rođenim 1930. godine, DaićDraganom, rođenim 1954.godine, Daić Ljubicom,rođenom 1937. godine i DaićDraginjom ženom Petra, svi izLuščana, a poginuli su5.08.1995. godine kod šumeMala Gora - Javor u neposred-noj blizini sela Pecka.

Za porodicu Daić naveli suda Ljubica od bližnje porodicenema nikoga, da se nije niudavala, da Draginja ima kćer,a Dragan ima brata i sestru i dase svi nalaze na poručju SRJ,ali da ne znaju njihove tačneadrese. Za Dragana su poseb-no naveli da je bačen u bunarna Matijaškom brdu u dvorištuvlasnika kuće MatijaševićJovana zvanog Jovac.

* * *Daić Ljubica i Draginja do

sada nisu bili na VERITAS-ovojpotražnoj listi. Pozivamo nji-hove rođake da se jave u VER-ITAS radi dopune podataka ipregleda protokola.

U Z D O L J E

Prostorjije VERITAS-a uBeogradu, dana 7.02.2000.godine posjetio je ŠareBožo iz sela Uzdolja, opšti-na Knin, radi pregleda pro-tokola za područje SjeverneDalmacije.

Na fotografiji u protokolubroj 179, prepoznao je lešsvoje supruge Šare Milicekći Vase rođene 26.04.1922.godine u Zvjerincu, koja je

ubijena 6.8.1995. godine odstrane HV zajedno sa 6civila iz sela Uzdolje.

U selu Doljani, opštinaOtočac, prema popisu stanovništ-va iz 1991. godine, živjelo jeukupno 548 stanovnika, od čega538 Srba, 2 Jugoslavena, 3 Hrva-ta i 5 ostalih.

U selu Luščani, opština Petrin-ja, prema popisu stanovništva iz1991. godine, živjelo je ukupno670 stanovnika, od čega 648Srba, 5 Jugoslavena, 3 Hrvata i 16ostalih.

U selu Uzdolje, opština Knin,prema popisu stanovništva iz1991. godine, živjelo je ukupno767 stanovnika, od čega 766 Srbai 1 Hrvat.


POMENI - IN MEMORIAM


“Ravni Kotari, u zapadnomdijelu Dalmacije, njen su najplo-dniji dio. Taj prostor je do januara1993. godine bio sa većinskimsrpskim stanovništvom, kao što jeto bilo i prije 239. godina. Premapodacima iz knjige katoličkog sve-štenika i istoričara Mile Bogovića“Katolička crkva i pravoslavlje uDalmaciji za mletačke vladavine”u samom jezgru Ravnih Kotara,

dakle u nekadašnjoj Ninskojbiskupiji, godine 1761. bilo je9.961 katolika i 12.309 pravosla-vaca. Katolici će u kasnijem raz-doblju postati Hrvati, a pravo-slavni će ostati Srbi, makar uvećem broju. Upornom antipravo-

slavnom katoličkom akcijom brojpravoslavnih Srba počeo je i prijetoga da se smanjuje. Naime, godi-ne 1696. u maju mjesecu, Ninskibiskup Parčić izvještava Rim daje uspio pravoslavne “šizmatike”,dakle Srbe, prevesti na katoličkuvjeru u selima Poličnik i Ljubačkod Zadra...

Superioran brojčani odnosSrba prema Hrvatima u područjuRavnih Kotara, koji su bili objekthrvatske agresije od januara1993. godine, poremećen je upra-vo tim aktom...

U obračunu sa srpskim civi-lima i vojnicima Hrvatska vojska jepočinila niz ratnih zločina čije jeizvršenje bilo u znaku svojevrsnogendemskog nekrofilnog cinizma.Nemamo precizan popis imovineSrba koja je uništena pod hrva-tskim ratnim maljem od januarskeagresije do danas, pošto takavpopis podrazumjeva izlazak nalice mjesta, što je sa srpske strane

nemoguće u ovim oko-lnostima,ali imamo spisak lju-dskih žrtava.

Iz Veritasove publikacije “RavniKotari, Maslenica - 1993.”

Nastavak na slijedećoj strani

R A V N I K O T A R IFEBRUAR 1993.- FEBRUAR 2000.

POGINULI I NESTALI U AGRESIJI HRVATSKE VOJSKE NA RAVNE KOTARE (februar 1993. godine)Antić Ilija Bogoljub, 1959. Gnjilane; Arambašić Milan, Beograd; Baščarević Nedeljko Miodrag, 1951.Kosovska Mitrovica; Baljak Milan, Petrinja; Banić Branko Dragan, 1970. Gornji Zemunik - Benkovac;Bogatić Soka Živadin, 1940. Novi Sad; Bogunović Kojo Momčilo, 1951. Biljane Donje - Benkovac; BokunMilan Dušan, 1950. Donji Lapac; Bradara Ljubo Marko, 1960. Negotin; Bujuklić Zoran, Beograd; CanićSlavko Srđan, 1970. Gnjilane; Čeprnja Milan Živko, 1948. Sombor; Čubrilo Bogdan Janko, 1967. Raduč -Gračac; Daničić Đuro Đuro, 1945. Smoković - Zadar; Dobrić Dragoljub Novica, 1970. Dobropoljci - Benko-vac; Dobrota Ilija Jovan, 1957. Knin; Dopuđ Vladimir Stevan, 1966. Biljane Donje - Benkovac; DrčaStanko, 1908. Benkovac; Drča Radomir Ines 1970. Zadar; Dragičević Mićan Lazo, 1964. Tomingaj -Gračac; Dragosavac Dragan, 1974. Štikada - Gračac; Dragosavac Spase Trivun, 1974. Štikada - Gračac;Drakulić Rade Bogdan, 1951. Vojnić; Đorđević Slobodan Dragoslav, 1969. Vranje; Đurđević DraganSlaven, 1971. Knin; Gavrić Milan Bratislav, 1965. Šabac; Glišović Milutin Mladen, 1947. Gornji Milanovac;Graovac Ljubo Slavko, 1953. Šabac; Irić Marko, 1960. Prnjavor; Ivanišević Obrad Mile, 1958. Benkovac;Janošev Ostoja, 1966. Zrenjanin; Javor Živko Dragan, 1971. Zemunik Gornji - Zadar; Jelovac MirkoŽeljko, 1974. Papuča - Gračac; Jokić Uroš Branko, 1959. Benkovac; Jokić Ilija Miroslav, 1947. Lišane Tin-jske - Benkovac; Jokić Nemanja Milan, 1956. Benkovac; Knežvić Marko Nebojša, 1971. Cetina - Knin;Kosanović Milan Milorad, 1948. Glina; Kovač Ignjatije Ignjat, 1950. Zrenjanin; Kovačević Lazar Branko,1971. Ervenik - Knin; Kresojević Nenad Miladin, 1962. Prnjavor; Krneta Stevan Momir, 1973. Kistanje -Knin; Lazetić Radovan Branimir, 1970. Gacko; Lapčević Vladan Milutin, 1950. Brus; Lončar StevanŽeljko, 1954. Biljane Gornje - Benkovac; Macavara Ilija Branko, 1966. Pristeg - Benkovac; Macura Milo-rad Petar, 1973. Kistanje - Knin; Maksić Zoran, Beograd; Matijaš Jovan Đorđe, 1965. Orlić - Knin; MedelićDušan Ljubomir, 1948. Ostrovica - Benkovac; Mišljenović Mile Ilija, 1958. Glina; Milanković Veljko, Prn-javor; Miličević Miroslav, 1968. Prnjavor; Miljković Milorad Mirjana, 1948. Beograd; Milosavljević Sve-toslav Dragoslav, 1957. Negotin; Miodrag Srđan Velibor, 1971. Dobropoljci - Benkovac; Momić ĐurađMiroslav, 1970. Srtmica - Knin; Mujaković Mustafa Suad, 1973. Guberovac - Derventa; Nikolić MilentijeVladislav, 1936. Zemun; Opsenica Drago Branko, 1951. Raštević - Benkovac; Paunović Stojan Velimir,1965. Petrovac; Petrović Nikola Živko, 1947. Brezovo Polje - Glina; Petrović Miko, 1957. Beograd; Petro-vić Božidar, Beograd; Petrušić Pero, Beograd; Pezerović Dragan, Prnjavor; Prodan Ilija Siniša, 1973.Benkovac; Puškarić Ivan Tihomir, 1974. Medak - Gračac; Rašović Blagoje Zoran, 1958. Podgorica; RadićJovan Milorad, 1969. Radučić - Knin; Rajačić Lazar Velimir, 1935. Kula; Ristić Radivoj, 1968. Beograd;Roknić Mile Željko, 1971. Vrginmost; Rutalj Rade Dragoslav, 1964. Raduč - Gračac; Savić Milan Dragan,1970. Beograd; Simić Dragoljub Slavoljub, 1970. Smederevo; Slijepčević Nedjeljko Miodrag, 1962. Prnja-vor; Stanojević Milan Branko, 1958. Beograd; Stanojević Petko Vladimir, 1934. Dubočak; StegnjajićŽivko Aleksandar, 1967. Benkovac; Stoisavljević Dušan Mile, 1964. Velika Popina - Gračac; Suzić Antoni-je Miroslav, 1956. Petrinja; Škorić Branislav Mladen, 1957. Benkovac; Tepša Jovan Dušan, 1970. Šopot -Benkovac; Tišma Stevan Živko, 1950. Ivoševaca - Knin; Tomić Milan Luka, 1934. Vrbas; Turo Oto, 1956.Novi Sad; Vidić Mile Goran, 1964. Korlat - Benkovac; Vila Milić Predrag, 1962. Vojnić; Vojvodić StevanMiroslav, 1961. Gračac; Vranjković Živko Dalibor, 1974. Smrdelje - Knin; Vukobrat Milan Dragan, 1972.Bosansko Grahovo; Vulinović Slavko Boško, 1964. Bribirske Mostine - Šibenik; Zoljić Dragan, Podgorica;Žarković Radivoj Saša, 1973. Jagodnja Donja - Benkovac. nastaviće se -

—— 77 —— BBiilltteenn bbrr.. 99 FFeebbrruuaarr,, 22000000..Dokumentaciono informacioni centarVV EE RR II TT AA SS

SVJEDOCI ZLOČINA NA RAVNIM KOTARIMASvjedočenje žene iz Biograda na moru“Srpkinja sam. Od 1980. živim u Biogradu na moru u svojoj

kući sa porodicom. Bila sam lojalna novoizabranoj hrvatskojvlasti, tj. HDZ i Tuđmanu, i ostala sam da živim u Biogradu itokom rata, izdržavajući sve.

Nakon što je krenula ofanziva Hrvatske vojske na RavneKotare, čula sam preko radia da je jedan četnik po imenu ĆupićĐuro iz Jagodnje Gornje, zarobljen, da je ranjen i da se liječi uortopedskoj bolnici u Biogradu na moru. Znala sam ga lično, izistog smo sela. Drugi dan po ovoj vijesti, najprije sam čula, azatim i vidjela kako po Biogradskim ulicama bliže moru i hotelima,nekoliko uniformisanih hrvatskih vojnika vode na vežnju čovjekakoji je sav krvav, popljuvan, tako da sam jedva u njemu prepo-znala mog komšiju Đuru. Za njima je išla veća grupa djece, žena,staraca, vojnika, koji su pritrčavali nesretnom Đuri, pa bi ga uda-rali nogom, šakom ili bi ga samo pljunuli. Bila sam očajna tim štosam vidjela i mojoj nemoći da mu pomognem. Brzo sam pobjeglasa ulice i sklonila se da me Đuro ne bi prepoznao. Navečer samčula da je u Pakoštanima odigrana nogometna utakmica izmeđudvije grupe hrvatskih vojnika i policajaca, a lopta da im je bila Đurinaglava. Poslije utakmice “nogometaši” su ogoljenu Đurinu glavu nabilina kolac i tako optrčali pobjednički krug. Iako se danima ovajdogađaj prepričavao u Biogradu, ja nisam mogla da vjerujem da jeto istina.

U Benkovac sam došla da posjetim roditelje i braću i za kojidan vraćam se ponovo u Biograd kod muža i djece. I zbog togavas molim da moje ime ne navodite.

U Benkovcu, juna 1993. godine”

ODGOVORNI ZA ZLOČINENA RAVNIM KOTARIMA

JANKO BOBETKO, GENERALZBORA, NAČELNIK GLAVNOG

ŠTABA HRVATSKE VOJSKE

“... Zanimljivo je da sam odPredsjednika i ranije dobioovlasti da se sat prije napadana dio prostora sjeverno i sje-veroistočno od Zadra o njemuobavijesti francuski bataljun,koji je bio raspoređen od Bio-grada do Zadra, osobito u seli-ma Crno i Murvice. Taj samzadatak dao generalu Rosi, sobzirom da je poznavao zapo-vjednika francuskog bataljuna,govorio francusku, a i oni sunjega znali, jer je ranije bio uLegiji. Dobio je zadatak da impriopći kako ćemo mi ujutro ušest sati napasti, te da svojeljude obavijeste da se povuku,kako se ne bi slučajno izložilivatri, jer mi ne snosimo odgo-vornost. U ratu postoji načeloda nikada ni jedno pravilo nizakonska odredba zapovje-dniku ne dozvoljavaju odava-nje vremena napada; to jenajveća tajna.

No Roso mi je rekao da suse oni nasmijali njegovu pri-općenju, misleći da minemamo snage za napad jersu znali čime raspolažemo,kolike su nam snage što uopćemožemo.

On im je na to rekao ‘ja vas,gospodo, službeno obavije-štavam i tražim od vas pisme-no da sam vas obavijestio utoliko i toliko sati, kako to sutrane bi bio sporan momenat’.

Sva je sreća što se taj zapo-vjednik zahvalio, dao potvrduda je informiran, od toga i toga,tada i tada. Taj je dokumentposlije upućen i Butrosu Galijukao jedan od dokumenata dasmo vodili računa da se snageUN respektiraju, zaštite, bezobzira što se na takvom terenune mogu kontrolirati svi ele-menti...”

Iz knjige “SVE MOJE BITKE” - poglavlje Napadna operacija“Maslenica” (str. 369. i 370.)

K a š i ć

Crkva Svetog proroka, Ilijeosvećena 1872. godine

Izgled crkve nakon povlačenjahrvatske vojske krajem marta1994. godine

K a š i ć

Novo pravoslavno groblje

Izgled jedne grobnice nakonpovlačenja Hrvatske vojske kra-jem marta 1994. godine.Grobnica je služila kao bunkerhrvatskim vojnicima.

POMENI - IN MEMORIAM


SUDSKI POSTUPCIPOSTUPCI PROTIV SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ


“Slodbodna Dalmacija”, 18.01.1999.

SUĐENJE MIRKU GRAORCU

“Split - U ponedjeljak je naŽupanijskom sudu u Splitu podrugi put počelo suđenje MirkuGraorcu (59), državljaninuBiH, koji je optužen za kazne-na djela protiv čovječnosti, štose odnosi na zločine počinjenenad civilima i kazneno djelozbog zločina nad ratnim zaro-bljenicima.

Suđenje se ponavlja nakonodluke Vrhovnog suda RH izveljače 1998. godine, kada jeukinuta prva presuda Župani-jskog suda koja je donesena utravnju 1996. godine. U pono-vljenom suđenju na prvom ro-čištu odvjetnik optuženogNenad Boban zatražio jeizuzeće predsjednika Župani-jskog suda i svih sudaca,uključujući i sudsko vijeće, a tajprijedlog je Vrhovni sud odbio.

Zamjenik Županijskog drža-vnog odvjetnika pročitao jeoptužnicu, uz napomenu kakoona glasi, onako kako jesadržana u izreci ranije ukinutepresude. Tako se Mirka Gra-orca tereti da je u razdoblju od17. lipnja 1992. do kraja rujnaiste godine kao zapovjednikvanjske straže logora Manjačamučio zarobljenike, kršeći takopravila međunarodnog prava.U optužnici stoji i da su pripa-dnici vanjske straže udaralizatočene osobe, oduzimali imvrijedne stvari, a zbog lošihuvjeta u logoru (u bivšim staja-ma nalazilo se oko tri hiljadeosoba) dolazilo je do podhra-njenosti zarobljenika. MirkoGraorac odbio je svakupomisao na bilo kakvo nasiljeili njegovu umiješanost u ratnazbivanja, te je optužni aktokarakterizirao kao ‘njemunametnutu neistinu’.”

Dr. Miljuš, “Večernji list”, 20.1.2000.

LOGORAŠ IZ MANJAČENASRNUO NA OPTUŽENOG

“SPLIT - Kako te nije sramtako govoriti! Pogledaš li mejoš jednom tako ubit ću te! -poručio je Mirku Graorcu svje-dok Ivica Zrno (29) nakon štoga je snažno odgurnuo tijekomsuočenja. Trećeg dana pono-vljenog suđenja optuženomeza ratni zločin dogodio se inci-dent, koji je brzo spriječen inte-rvencijom pripadnika Pravosu-dne policije, dok je sutkinjaSpomenka Tonković svjedo-ka nedugo po tom udaljila izsudnice zbog nedoličnog po-našanja.

Nije mogao Zrno, koji je uManjaču stigao nakon tamno-vanja po brojnim srpskim kaza-matama i zarobljavanja uKupresu, suspregnuti svojeemocije. Još dok je ulazio uveliku dvoranu splitske Palačepravde dobacio je Graorcu: -Što me gledaš, koju p...umaterinu?!”

Županijski sud u Splitu naprvom suđenju osudio je MirkaGraorca na kaznu zatvora od20 godina. Nastavak glavnerasprave zakazan je za15.02.2000. godine.

PISMO IZ LEPOGLAVE

“Lepoglava, 16.01.2000.Zdravo tetak,Najprije da vas sve po-

zdravim i zaželim mnogo usp-jeha u tekućoj godini i mnogoviše sreće, te mnogo višerazumjevanja partnera uposlovima kao i u politici odstranih moćnih i nerazumnihmirotvoraca.

Ja sam evo bolje nego sambio pre mjesec dva, kada samdospio ponovo u bolnicu uZagreb. Sada sam opet ovjdeu Lepoglavi i bolje mi je. Nisamse javljao jer ne volim bitidosadan, a bio sam se opo-ravio i uživio u život zatvoreni-ka, i to je trajalo nepunih go-dinu dana. Poslije je uslijedilopogoršanje stanja, ali je na vri-jeme spriječeno vraćanje u onopsihičko stanje u kom sam bio1998. u aprilu. Takvo stanjevam mogu najlakše opisati kao‘tijelo bez duha života’, a toznači postojati ali bez sebe isvoje ličnosti. To stanje jeužasno i teško se podnosi jerrefleks mozga je skoro mrtavjer intuicija je jača od stvarnogživota, a ipak nije dovoljno jakada posve ovlada duhom tijela. Iako vi ovo možda niste razu-mjeli, ne treba da brinete, ja seuspješno oporavljam, i s togpodručja, a ujedno si skraću-jem i vreme, jer mi u tomemnogo čega pričinjava zado-voljstvo, a suština svega togaje to što želim da napravimsebi neki stroj (mašinu), paotud i interes za učenje. Poz-nam dosta dobro pro-blematiku mašina u svomdomenu i to još više upozna-jem učenjem bravarije..’

Primite puno pozdrava inapišite što ima novo kod vas.

Sve vas pozdravlja Veljko”

Autor ovog pisma zarobljenje 8. maja 1995. na Gavrinici kodPakraca. Osuđen je za krivičnodjelo ratnog zločina na kaznuzatvora od 9 godina.

Ž u p a n i j s k i s u d S p l i t

POSJETA ZAROBLJENIMSRBIMA U ZATVORIMA RH

Dana 15.02.2000. godinezarobljene Srbe u Okružnomzatvoru u Splitu posjetile sunjihove porodice, koje živekao prognanici u SRJ.

U ovom zatvoru trenutnose nalazi 16 Srba optuženihza ratne zločine.

Posjetu je organizovaoMKCK.


SUDSKI POSTUPCI


“Tanjug”, 26.01.2000.

SFOR UHAPSIO MITRAVASILJEVIĆA

“Banjaluka, 25. januara - Min-istarstvo odbrane RepublikeSrpske potvrdilo je da su snageSFOR-a uhapsile jutros u Više-gradu Mitra Vasiljevića, koji ježiveo u tom gradu.

Vasiljević se nalazio na tajnojoptužnici Haškog tribunala itereti se za zločine počinjenetokom rata na prostoru bivšeBiH.”

* * *“Brisel, 25. januara - Koma-

nda NATO-a u Briselu potvrdilaje da su pripadnici Sfora u Bosniuhapsili danas Mitra Vasilje-vića, koji se nalazio na tajnomspisku Haškog suda zbog, kakose navodi, zločina počinjenihtokom građanskog rata u BiH.

U saopštenju se tvrdi da jeVasiljević bio član ‘Belih orlova’,koji su delovali u okolini Višegra-da.”

“Politika”, 27.01.2000.

TADIĆU PET GODINA MANJE“Hag, 26. januara - Dušku

Tadiću, koji je optužen za ratnezločine počinjene u građa-nskom ratu u Bosni i Hercego-vini, Haški sud je smanjio kaznusa 25 godina na 20 godinazatvora, i na taj način okončaoprvo suđenje, od uspostavljanjatog suda 1993. godine.

Sudija Haškog tribunalaMohamed Šahabudin, obrazla-žući današnju najnoviju, i kakose kaže konačnu presudu, rekaoje da je prvobitna presuda od 25godina bila “suviše okrutna”,imajući u vidu činjenicu, da je“Tadić u odnosu na komandnustrukturu bosanskih Srba bio naniskom nivou”.

U obrazloženju današnje pre-sude se kaže da će se vremekoje je Tadić proveo po zatvo-rima u Nemačkoj, gdje je 13.februara 1994. godine i uhapšenpod optužbom da je počinio

zločine protiv muslimana i Hrva-ta u severnoj Bosni, kao i uzatvoru u Hagu uračunati u uku-pnu kaznu, tako da mu preosta-je još 14 godina tamnovanja.”

“Hina”, “Vjesnik”, 10.02.2000.

ALEKSOVSKI PONOVO UPRITVORU, ICTY ODBACIO

ŽALBU OBRANE “ZAGREB/DEN HAAG, 9.

veljače - Bivši upravitelj kao-ničkog logora Zlatko Aleksovs-ki u srijedu je ponovo uhićentijekom rasprave o žalbama kojesu podnijeli tužitelji i obrana predŽalbenim vijećem Međunaro-dnog suda za ratne zlocine(ICTY). Predsjedatelj Žalbenogvijeća britanski sudac RichardMay zatražio je da seAleksovskog zadrži u pritvoru dosudske odluke o žalbi tužitelja nakvalifikaciju sukoba u BiH o nji-hovu zahtjevu za izricanjem težekazne - sedam godina zatvora.Žalba obrane je odbačena.Aleksovski je u svibnju prošlegodine proglašen krivim zapovrede ratnog prava i običaja,odnosno za nasilje nad zatoče-nicima u logoru Kaonik poče-tkom 1993., i osuđen na dvije ipol godine zatvora. No, bio jeoslobođen krivnje za povredeŽenevskih konvencija, na što setužiteljstvo žalilo. Kako je u vri-jeme prvostupanjske presude upritvoru proboravio više od izre-čene kazne, odmah je pušten naslobodu. U Haag je doputovaoslobodan na raspravu užalbenom postupku.

Sudac May nije odrediodatum izricanja nove presude.Branitelj Zlatka Aleksovskogkazao je u srijedu da je njegovbranjenik teško primio povrataku pritvor. ‘Nitko nije očekivaotakvu odluku’, kazao je zagre-bački odvjetnik Srđan Joka. Onje u zatvoru posjetio Alekso-vskog. ‘Moj je branjenik u lošemstanju i zabrinut je za svojubudućnost’, kazao je Joka u tele-fonskom razgovoru za Hinu.”

“Beta”, 27.01.2000.CARLA DEL PONTE: HOĆU U

BEOGRAD“Hag - Glavni tužilac ICTY

Carla Del Ponte izjavila je age-nciji Beta da želi da ide uBeograd, kako bi prikupilaiskaze srpskih žrtava zločinasukoba na prostoru bivšeJugoslavije.

‘Hoću da idem u Beograd darazgovaram sa srpskim žrtvama.Zbog čega vlasti to ne bi dozvo-lile kad je to zbog srpskih žrtava.Zar vlast i šef države ne misle nasvoje građane’, rekla je DelPonte najavivši uskoro podiza-nje novih zapečećenihoptužnica...

...Na pitanje zašto nije optu-žen sada pokojni Franjo Tuđ-man, Del Ponte je odgovorila:‘To sam se i ja pitala. Pregledalasam šta je rađeno, a sada mogusamo da kažem da je mrtav ineka na tome ostane’...”

“Beta”, 28.01.2000.

HAPŠENJE SVIH OPTUŽENIH“Hag - Predsjednik Haškog

tribunala (ICTY) Klod Žordaizjavio je juče da će iduće nede-lje u sedištu UN-a zatražiti punusaradnju država sa Tribunalom ihapšenje svih optuženih. ‘Traži-ću punu saradnju država i uhapšenju i u predaji dokumenatakoji se od njih traže, rekao jefrancuski sudija Žorda na prvojkonferenciji za novinare od kakoje 16. novembra minule godineizabran za predsjednika Tri-bunala...

... Na novinarsko pitanje daprokomentariše što se savetbezbednosti UN-a nije oglasiokada je Hrvatska prijavljenazbog nesaradnje s Tribunalom,Žorda je rekao: ‘Ne poklapaju seuvek pravno i političko vreme, aliuvek dođe trenutak kada se todogodi. Tribunal je uporan, štoznači da se njegova reč čuje.Možda ne tako brzo kao što biste vi ili ja hteli ali mi ne odusta-jemo od naših ciljeva.’ “

POSTUPCI PRED HAŠKIM SUDOM


SAVINDAN - 27. JANUAR


U Srpskoj pravoslavnojcrkvi u zemlji i dijaspori danasse proslavlja spomen na Sve-tog Savu, prvog arhie-piskopasrpskog inače najmlađeg sinavelikog srpskog župana Ste-fana Nemanje koji je u mladostipobegao sa dvora i zamonašiose na Svetoj Gori. Današnjipraznik, u narodu po-znat kaoSavindan obeležen je ucrkvenom kalendaru crvenimslovom, a u Bogoslužbenomustavu Crkve znakom malogpraznika prve vrste (tri crvenetačkice u crvenom polukrugu),što znači da pripada četvrtoj odšest grupa praznika svrstanojpo rangu i značaju.

Spomen na prvog srpskogarhiepiskopa, koji je umro ubugarskom gradu Trnovu, naBogojavljenje 1236. godine - napovratku sa drugog pokloničkogputovanja u Svetu zemlju, neslavi samo Srpska pravoslavnacrkva kojoj je 1219. godineizdejstvovao samostalnost,nego je kult ovog svetiteljaduboko ukorenjen u čitavomsrpskom narodu, kojem je SvetiSava podario osobeni i neuni-štivi hrišćanski duh poznat kaosvetosavlje. Otud u srpskomnarodu toliko legendi o SvetomSavi i njegoim poukama obi-čnim ljudima, za svakodnevniživot, kao što je oranje ili tkanje.

Otud i toliko narodnihpredanja o boravcima SvetogSave u ovom ili onom kraju, našta podsećaju mnogobrojniizvori koji se najčešće nazivajuSavinim vodama pa čak itragovi u kamenu koji se sma-traju otiscima kopita njegovogkonja i iz kojih je, kako kažu le-gende, po svetiteljevom odla-sku počela da izvire čudotvornavoda. Svetosavski duh, koji supokušali da objasne mnogiugledni teolozi, iako nastao usrednjovekovnoj Srbiji, nadži-

veo je njenu propast i sačuvaood uništenja i u pradedovskojpravoslavnoj veri srpski narod iu vreme petovekovnog turskogropstva i zuluma.

Istoričari se slažu da je SvetiSava - čije je svetovno ime biloRastko Nemanjić, podjednakoznačajnu ulogu imao naučvršćivanju i osamostaljivanjuSPC, u usponu srednjovjeko-vne srpske države, organizo-vanju manastirskog života,otvaranju bolnica i škola primanastirima, ali i u pokretanjuknjiževnog preporoda. KultSvetog Save, veštog diplomatekoji je doprineo dobrim vezamasrednjovekovne srpske državesa zemljama koje su je okruži-vale, nije ukorenjen samo međuSrbima, nego i među drugimbalkanskim pravoslavnim naro-dima, a posebno među bugari-ma koji su najvećom milošćusmatrali to što je Sveti Savaumro u njihovoj zemlji, pa izve-sno vreme čak nisu hteli ni dadozvole da se svetiteljeve moštiprenesu u Srbiju. Njegovomsinovcu kralju Vladislavuuspelo je tek posle dugih pre-govora da mošti svog strica,kaluđera aristokratskog poreklaprenese u Mileševu.

Savindan se od 1840.godine proslavlja i kao školskaslava, jer je Praviteljstvujušćisovjet Knjaževstva srpskog,drugog januara te godine doneoodluku da se praznik SvetogSave slavi u svim srpskim ško-lama. Tako je Savindan već iste- 1840. godine, u Beogradu iKragujevcu prvi put zvaničnoproslavljen kao školska slava. Uarhivama je takođe ostalozabeleženo da je Savindanustanovljen kao školska slava uSrba zahvaljujući prijedloguAnastasa Nikolića, rektoraLiceja u Kragujevcu.

MOLITVA UMA I SRCASava se nije smejao, ali je

zato imao dar suza (bilo je to ivreme plakanja). Zalažući seza veru koja ljubavlju deluje, onse zalaže i za razumsku korek-ciju Hristove etike: “Ne bivajtedeca umom, nego u odnosuna zlo budite deca, a umombudite savršeni”.

U svakom slučaju, kriterijiza Savino moralisanje jeBogočovek Isus Hristos kogaje Volter zamišljao kako semeđu mudracima na nebuhvata rukama za glavu i plačenad zločinima izvršenim u nje-govo ime. A najpreči putevizla su mržnja i rat. U svakomslučaju dokle god bude patnjemeđu ljudima bit će i crkvenihtornjeva, što ne znači da sekategorički može tvrditi: Extraecclesiam nulla salus (Izvancrkve nema spasenja)...

Sava je kristalno jasnoshvatio i dosledno primenjivaobit i klauzuru Hristove etike:(Ne)činiti drugima ono štobismo želeli da drugi (ne)čine nama. Odista, ko dobročini ima osnova da se dobrui nada - jer na zlu i lažimaništa se vredno i dugotrajnone može sagraditi.

(Preneseno iz “Politike”)

PONIJETI NISMONEKRETNINE MOGLINI GROBOVE NI ČASNE KRSTOVENI VOLOVE NI SLAVSKE STOLOVEOD PRETEŠKOG NAŠEG JADASESTRICE PREMLADA

NE STIžEMO NI KRAJPUTAŠNI UMRLIM NITI POGINULIMPODIGNUTI

ĐE SVANUTI ĐE LI OMRKNUTI

TEŠKA PUTA RANO LJUTA

NIT STANICE NIT BOLNICENITI VODE NITI HLADALJEPOTICE NAŠA MLADA...

Mićo Jelić Grnović

D A N A S J E S AV I N D A N


OTVORENO PITANJE - IZBORI U HRVATSKOJ


ona mogu imati psihološkoznačenje ako uočimo one razli-ke, koje su odredile volju gra-đana. Meni se čini da je logikaizbora i dalje bila na principukontrasta.

Pokojni predsjednik Tuđmanimao je grč gotovo manijakalneozbiljnosti. Iz tog je proizlazionjegov smijeh što su svojedob-no novinari NIN-a sjajno izrazil:‘Čovjek sa smješkom ajkule.’Stipe Mesić je slika i prilikaprotuteže. On djeluje kaodobrodušni bradonja iz dječjihfilmova, i već je u prvom izbor-nom krugu ostvario zavidnuprednost od 10% više glasovaod drugog najbolje plasiranogkandidata - Dražena Budiše. ADražen Budiša, unatoč odgov-ornosti, obrazovanja i pameti -ima u svojem habitusu izvjesnudozu Tuđmanovog ‘grčaozbiljnosti’, koji je Stipi Mesićuna kraju donio prednost od12% više glasova.”

“Danas”, 09.02.2000.

NOVI PREDSJEDNIK R. HRVATSKE POZIVA

IZBJEGLICE NA POVRATAK

U beogradskom listu“Danas” piše kako je novihrvatski predsjednik StjepanMesić pozvao sve izbjeglice izHrvatske koji žele da se vrate iapelirao na međunarodnuzajednicu da Hrvatskoj pomo-gne u stvaranju uslova zapovratak. “Svaki hrvatski drža-vljanin ima pravo na povratak.Hrvatska mora biti država gdjesu svi građani jednaki predzakonom, bez obzira na nji-hovu narodnost”, naglasio jeMesić. Povratak izbjeglica,prema ocjeni novog šefa hrva-tske države, međutim, mora serješavati kompleksno. “Pozi-vam sve koji se žele vratiti da

S. Perica, “Večernji list”, 08. 02. 2000.

MESIĆU 56,21, BUDIŠI 43,79POSTO GLASOVA

“Točno u ponoć MarijanRamuščak, predsjednik Drža-vnog izbornog povjerenštva,svečano je proglasio privre-mene neslužbene rezultatedrugoga kruga predsjedničkihizbora održanih 7. veljače. -Hrvatice i Hrvati u domovini isvijetu, državljanke i državljaniRepublike Hrvatske, premaprvim nepotpunim rezultatimanovi je predsjednik RepublikeHrvatske Stjepan Mesić -objavio je Ramuščak. Noćasdo 23.15 sati obrađeni surezultati na 99,36 posto bira-čkih mjesta u Hrvatskoj i inoze-mstvu, prema kojima jeStjepan Mesić, kandidat HNS -a, osvojio 1.430.907 glasova ili56,21 posto. Dražen Budiša,kandidat HSLS - a i SDP - a,dobio je 1,114.549 glasova ili43,79 posto. Na biralište je iza-šlo 61,48 posto birača ili2.575.105. Nevažećih listićabilo je samo 1,15 posto. Uvje-rljivom pobjedom u drugomkrugu 65-godišnji Stjepan Me-sić postao je tako drugim pred-sjednikom Republike Hrvatskeod njezine samostalnosti.

Stjepan Mesić pobijedio je u16 hrvatskih županija i u graduZagrebu, a Budiša je pobijediou četiri županije: Primorsko -goranskoj, Šibensko - kninskoj,Splitsko - dalmatinskoj iMeđimurskoj ...”

Z. Novak, “Odgovor” 10.2.2000.

STIPE MESIĆ NOVIHRVATSKI PREDSJEDNIK

“Naravno, u stožeru pobjed-ničke koalicije uzalud se pitaju:zašto građani nisu svoje povjerenje iskazali njihovom kan-didatu: Draženu Budiši? Iakosu takva pitanja besmislena,

to učine”, rekao je Mesić.Prema njegovim riječima, to seodnosi i na Muslimane i Hrvatekoji se žele vratiti u svojedomove u Bosni i Hercegovini,jer je to za sada jedna odprepreka koja onemogućavaSrbe da se u većem broju vrateu Hrvatsku. “Moram dodati jošjednu objektivnu činjenicu -mnoga sela i gradovi su spal-jeni i Srbi nemaju kuda da sevrate, tu nam je potrebnameđunarodna pomoć”, primije-tio je Mesić. “Da bi se ljudivratili moraju imati sigurnost izaposlenje, to se sve morarješavati kompleksno. Ja samza to da se rješava”, zaključioje Mesić.

“Politika”, 28.01.2000.

SRBI PONOVO OTPISANI

“Zagreb, 27. januar -Predsednik Srpskog narodnogveća u Zagrebu dr MiloradPupovac saopštio je danasnovinarima da je rukovodstvoSNV-a odlučilo da od Drža-vnog izbornog poverenstvazatraži ispravak službenogpodatka o broju građanasrpske nacionalnosti upisanihu birački spisak u Hrvatskoj,koji je objavljen u dokumentu okonačnim rezultatima neda-vnih parlamentarnih izbora.

- Uoči izbora u Državnomizbornom poverenstvu mi jerečeno da je u birački spisakupisano 330.900 građanasrpske nacionalnosti, a poslesedam dana mi je rečeno - azatim i službeno objavljeno -da ih je 256.919, da bi na kraju,u dokumentu o konačnim rezu-ltatima izbora bilo objavljenoda je svega 168.606 građanasrpske nacionalnosti upisano ubirački spisak.

To je netačan podatakdržavnog izbornog poverenst-va, za koji tražimo da seispravi, objašnjava Pupovac.”

PREDSJEDNIČKI IZBORI

—— 1122 —— BBiilltteenn bbrr.. 99 FFeebbrruuaarr,, 22000000..Dokumentaciono informacioni centarVV EE RR II TT AA SS

Prava iz penzijskog i invali-dskog osiguranja u RepubliciHrvatskoj, regulisana suZakonom o mirovinskomosiguranju objavljenom u“NN”, Sl. RH, broj 102/98. od29.07.1998. godine.

Prema tom Zakonu, u stažosiguranja odnosno u penzi-jski staž računa se razdobljekoje je osiguranik proveonakon navršene petnaestegodine života u obaveznompenzijskom i produženom osi-guranju, pa se tako stiče pravona starosnu penziju kadanavrši 65 godina života(muškarac), odnosno kadanavrši 60 godina života (žena) i15 godina penzijskog staža.

Pravo na prijevremenustarosnu penziju stiče osigu-ranik kad navrši 60 godinaživota i 35 godina penzijskogstaža (muškarac), odnosnokad navrši 55 godina života i30 godina penzijskog staža(žena), i kad navrši:

1) u 1999. godini - 55 godina i 6 mjeseci

života (muškarac), odnosno 50 godina i 6 mjeseci života (žena),

2) u 2000. godini - 56 godina života (muškarac), odnosno 51 godinu života (žena),

3) u 2001. godini - 56 godina i 6 mjeseci života (muškarac),odnosno 51 godinu i 6 mjeseci života (žena),

4) u 2002. godini - 57 godina života (muškarac), odnosno 52 godine života (žena),

5) u 2003. godini - 57 godina i 6 mjeseci života (muškarac), odnosno 52 godine i 6 mjeseci života (žena),


7) u 2005. godini - 58 godina i 6 mjeseci života (muškarac), odnosno 53 godine i 6 mjeseci života (žena),


9) u 2007. godini - 59 godina i 6 mjeseci života (muškarac), odnosno 54 godine i 6 mjeseci života (žena).

Pravo na prijevremenustarosnu penziju ima osigu-ranik kada su ispunjeni usloviza penziju, s tim da se zahtjevmože podnijeti po prestanku ilinajranije dva mjeseca prijeprestanka osiguranja.

Kada se pravo na prijevre-menu penziju ostvaruje nazahtjev osiguranika nakonprestanka osiguranja, osigu-ranik stiče pravo na penziju odprvog idućeg dana nakonprestanka osiguranja, ako jezahtjev za ostvarivanje pravana penziju podnesen u roku odšest mjeseci od prestankaosiguranja.

Ako je zahtjev podnesennakon isteka navedenog roka,osiguranik stiče pravo na pen-

§ PRAVNI SAVJETI §

ziju od prvog idućeg mjesecanakon podnošenja zahtjeva iza šest mjeseci unatrag.

Zahtjev se podnosi nadle-žnoj područnoj službi Republi-čkog fonda MIO radnika Hrva-tske na zahtjev osiguranoglica. Penzioni staž, plate,osnovice osiguranja, te drugečinjenice koje utječu na stje-canje i utvrđivanje prava, uzi-maju se pri utvrđivanju pravana penziju na osnovu podatakautvrđenih u matičnoj evidenciji.Za utvrđivanje ovih činjenicane mogu se kao jedina dokaz-na stredstva koristiti izjavesvjedoka.

Polazni faktor za utvrđivanjeprijevremene starosne penzijeutvrđuje se tako, da se isti zasvaki kalendarski mjesecsmanjuje za 0,3% osiguranikuprije navršene 65 godine života- muškarac, odnosno 60godine života - žena.

Da bi se moglo uopšte ost-variti pravo na penziju, odnos-no uslovi za podnošenje ovogzahtjeva koja zainteresiranalica moraju imati, su slijedeća:

- domovnica(dokaz o hrvatskom državljanstvu);

- osobna iskaznica;- prebivalište u RH

(potvrda);- uvjerenje iz kaznene

evidencije.

Ovo posebno iz razloga štoizmeđu SRJ i RH još nije pot-pisan međudržavni ugovor osocijalnom osiguranju, niti jeuspostavljen platni prometizmeđu država, pa samim timnije moguće da izbjeglice iprognanici iz RH svoju penzijiuprimaju u SRJ.

PRIJEVREMENA STAROSNA PENZIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Documents

Bilten - D.I.C. Veritas · 2012-08-14 · Tamošnji dnevnik ‘Gilong advertajzer’ objavio je o njemu članak sa fotografijom. Evo šta je australijski dne-vnik ‘Gilong advertajzer’,