Bilten - D.I.C. Veritas · 2012. 8. 14. · pješadijski napad na Divoselo, Čitluk i Po čitelj. Srp-ski narod, vojska i policija su vjerovali u djelotvor-nost UNPROFOR-a, pa je

Bilten br. 116 Septembar, 2007.

Dokumentaciono informacioni centarV E R I T A S

Bi l t enBroj: 116Septembar, 2007.

IZDAVAČ: VERITASGLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Savo ŠtrbacSARADNICI: Biljana Trkulja, Korana Štrbac, Danijel Milanković i Janko Velimirović

ADRESA: Beograd, ul. Dečanska (M. Pijade) 8/4 TEL/FAKS: 011/3236-486 E-Mail: [email protected]: www.veritas.org.yu

"NISAM NAŠAO ZNAKA ŽIVOTA, NI LJUDI NI ŽIVOTINJA U NEKOLIKO SELA KROZ KOJA SMO PROŠLI. RAZARANJE JE POTPUNO SISTEMATSKO I NAMJERNO".

GENERAL ŽAN KOT, 19. SEPTEMBAR 1993.

KRVAVI SEPTEMBAR U LICI - 1993

— 2 —Dokumentaciono informacioni centarV E R I T A S Bilten br. 116 Septembar, 2007.

KRVAVI SEPTEMBAR U LICIKRVAVI SEPTEMBAR U LICI -1993

AUTOR: Savo ŠtrbacDevetog septembra 1993. godine Hrvatska vo-

jska je iznenada izvršila agresiju na srpska pod-ve-lebitska sela tzv. Medački džep, južno i jugoistočno od Gospića, koja su se već osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Poslije snažne artiljerijske pripreme uslijedio je tenkovsko-pješadijski napad na Divoselo, Čitluk i Počitelj. Srp-ski narod, vojska i policija su vjerovali u djelotvor-nost UNPROFOR-a, pa je i zbog te opuštenosti agresor brzo ovladao navedenim prostorima.

Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, pal-ila, rušila kuće, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere.

Nakon što je potpisan Sporazum o kontroli "Medačkog džepa", po kojem su se i hrvatska i srpska strana, uz posredovanje međunarodne za-jednice, saglasile da se hrvatske snage povuku sa okupirane teritorije do 15. septembra na liniju razd-vajanja do prije napada, a da kontrolu nad ovim područjem preuzmu snage UNPROFOR-a, hrvat-ska strana nije ispoštovala dogovor, pa su njene snage u povlačenju, koje je potrajalo do 17. sep-tembra, opljačkale, popalile, porušile i pobile sve ono što nisu uspjeli da urade u nastupanju.

Tragedija "Medačkog džepa" odvijala se pred očima UNPROFOR-a, koji ovaj put nije bio samo pasivni posmatrač, već je uzeo i aktivnog učešća u pokušaju da preuzme kontrolu nad ovim područjem i spriječi ubijanje preostalih ljudi i uništavanje nji-hove imovine. Unproforci su, nakon trodnevnih borbi sa hrvatskom vojskom i policijom, po ulasku u "Medački džep", samo mogli, kao njihov komadant Žan Kot (Jan Cot), konstatovati "da u selima kroz koja je prošao više nema znakova života, ni ljudi, ni životinja i da je razaranje potpuno, sistematsko i namjerno", ili kao Sedrik Tornberi (Cedric Thorn-berry), pomoćnik generalnog sekretara UN-a i šef civilnih poslova u misiji UNPROFOR-a na području bivše Jugoslavije, "da je nakon cjelodnevnog bo-ravka na tom području naišao na samo jednu živu kokošku".

U ovoj agresiji stradalo je 88 Srba: 46 vojnika, 6 milicionera i 36 civila od kojih 26 starijih od 60 godina. Među njima je i 17 žena. Hrvatska strana je po završenoj akciji predala srpskoj strani 52 leša. U ovoj akciji ranjenika uopšte nije bilo. Upra-vo ta činjenica i rezultati pregleda tijela na srpskoj strani (razbijene lubanje, mnogobrojne prostrelne rane iz neposredne blizine) upućuju na zaključak da se radilo o sistematskom ubijanju zarobljenih i ranjenih. Pripadnici UNPROFOR-a su, nakon što su u direktnnoj borbi ušli u ovo područje, izvukli još 18 leševa, od kojih je većina bila izmasakrirana

(odsječeni pojedini dijelovi tijela) ili zapaljena

(za života bacani u vatru). Dva leša su izvukli pri-padnici SVK a jedan leš je pronađen u aprilu 1995. godine. U maju 2000. godine istražioci pronalaze i nove dokaze o zločinu u "Medačkom džepu" -jedanaest leševa skrivenih u septičkoj jami u nekad srpskom dijelu Gospića, od kojih je šest identifiko-vano DNK-a metodom. Od 84 pronađena posmrtna ostatka, osam je ostalo neidentifikovano, dok se još uvijek traga za četvoricom. Sva tri sela su opljačkana a zatim sravnjena sa zemljom po sistemu "spržene zemlje".

Srbi su oplakali i sahranili svoje mrtve. Unpro-forci su sačinili obiman izvještaj i početkom oktobra te iste godine dostavili ga Savjetu bezb-jednosti. Hrvati su, kako bi umirili međunarodnu javnost, smjenili dvojicu svojih oficira, jednog Albanca i jed-nog Srbina, ali i, zbog domaće javnosti, osudili de-set Srba, zarobljenih u ovoj akciji, na dugogodišnje kazne zatvora zbog navodno počinjenih ratnih zločina nad hrvatskim civilima.

A najodgovorniji za zločine u "Medačkom džepu", Mirko Norac, komadant 9. Gardijske bri-gade i Mladen Markač, komadant specijalnih policijskih snaga, dobili su generalske činove i unapređenja, a njihovi pretpostavljeni Janko Bo-betko i Petar Stipetić, na položajima načelnika Glavnog štaba HV, mogli su nesmetano planirati i realizovati nove, po obimu veće i po posljedicama teže, akcije protiv Srba.

U decembru 1994. godine Ekspertska komisija UN-a, nakon opsežne istrage, sačinila je završni izvještaj o "Medačkom džepu" sa prijedlogom da se dva hrvatska oficira optuže za teške pov-rede Ženevskih konvencija i kršenje ratnog prava i običaja rata zbog razaranja velikih razmjera i pljačkanja privatne imovine, ali ne i za ubistva, mučenja i sakaćenja, pošto "niko nije identifikovan kao odgovoran za takve zločine".

Haški sud ni tada ne reaguje jer je u njemu još prevladavalo mišljenje da su zločini nad Srbima od strane Hrvata bili samo "pojedinačni ekscesi do nivoa kaplara".

Međutim, pritisnuti mnoštvom prikupljenih dokaza o zločinima nad Srbima prije i poslije "Medačkog džepa", haške sudije konačno, u maju 1997. godine, shvaćaju da je zločin nad Srbima planiran u najvišim vojnim i državnim strukturama Hrvatske sa krajnjim ciljem stvaranja etnički čiste države. Tek promjenom mišljenja, glavni tužilac Haškog suda, u junu 1997. godine, formira grupu istražioca za "Medački džep". Iako je u vezi sa tim događajem od početka sve bilo jasno, istražioci od tada jure po svjetu za srpskim, hrvatskim i interna-cionalnim svjedocima, postavljajući im pitanja na koja su odgovori bili poznati.


KRVAVI SEPTEMBAR U LICIPočev od jula 2001. do aprila 2004. godine

Tužilaštvo Haškog suda za zločine u akciji "Medački džep" podiglo je optužnice protiv trojice generala HV-a i to Rahima Ademija, Janka Bobetka i Mirka Norca, dok je istraga protiv četvrtog generala Petra Stipetića obustavljena pošto je, po riječima Glavne, tužiteljice, uspio dokazati "paralelnu liniju koman-, dovanja". Bo-betku zbog bolesti optužnica nije ni uručena, a odi izručenja Hagu spasila ga je smrt u aprilu 2003. godine.

U o p t u ž n i c a m a se navodi da su Rahim Ademi, po osnovi svoga visokog čina brigadira u HV-u i položaja vršioca dužnosti zapo-vjednika Zbor-nog područja Gospić, a Mirko Norac, po

osnovi svoga visokog čina pu-kovnika u HV-u i položaju zapo-vjednika 9. mo-torizovane gardijske brigade HV-a, djelujući kao pojedinci Vili u dogovoru s drugima, uključujući i Janka Bobetka, odigrali središnju ulogu u razradi, planiranju, komandovan-ju i/ili izvođenju hrvat-ske vojne operacije u "Medačkom džepu", od 09. do 17.09.1993. godine, tokom koje su počinjena teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i to: zločini protiv čovječnosti (progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi i ubistva) i kršenja za-kona i običaja ratovanja (ubistva; pljačkanje javne ili privatne imovine; bezobzirno razaranje grado-va, naselja ili sela). U optužnicama se navodi da je kao rezultat takve akcije "..."Medački džep" postao potpuno nepodesan za stanovanje. Sela u "Medačkom džepu" su u potpunosti uništena, čime je srpsko civilno stanovništvo ostalo bez domova i sredstava za život".

Rahim Ademi se dobrovoljno predao sudu u Hagu, ali je ubrzo privremeno pušten na slo-bodu, na kojoj se i danas nalazi. Mirko Norac je u međuvremenu osuđen od strane hrvatskog suda za ratne zločine počinjene nad Srbima u Gospiću u jesen 1991. godine i kaznu, uz saglasnost Haškog suda, izdržava u hrvatskom zatvoru.

Do suđenja pred Haškim tribunalom ipaknije došlo, pošto je, u septembru 2005. go-

dine ,Vijeće za prosljeđivanje toga suda slučaj Ademi/Norac prebacilo u nadelžnost hrvatskog pravosuđa, koje je 22. novembra 2006. godine, preko nadležnog tužilaštva, podiglo "domaću"

optužnicu protiv Ademija i Norca. Navede-nom optužnicom optuženi se terete da su i to: Rahim Ademi, "kao visoki oficir HV s činom briga-dira i na položaju vršioca dužnosti z a p o v j e d n i k a Zbornog p o d u r č j a Gospić", a Mirko Norac "kao oficir HV s činom pukovnika i na položaju zapo-vjednika Sektora I, posebne op-erativno taktičke grupe formi-rane upravo za potrebe oper-acije 'Džep '93'", počinili krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog

prava i to dva krivična djela ratnim zločinom pro-tiv civilnog stanovništva (1. naredili da se izvrši napad na naselja posljedica kojeg je smrti teška tjelesna povreda ljudi i napad bez izbora cilja ko-jim se pogađa civilno stanovništvo; 2. iako su bili dužni, propustili spriječiti, te podržavali i ohrabriva-li da se civilno stanovništvo ubija, muči ili da se nečovječno prema njemu postupa, da se pljačka imovina stanovništva, te protivzakonito i samo-voljno uništava u velikim razmjerima imovina što nije opravdano vojnim potrebama) i jedno krivično djelo ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika (iako su bili dužni, propustili spriječiti te podržavali i ohrabrivali da se ratni zarobljenici ubijaju, muče ili da se prema njima nečovječno postupa).

Konačno, u junu 2007. godine započeo je glavni pretres u ovom predmetu pred Županijskim sudom u Zagrebu. Početak suđenja je obilježila manipulacija sa već predloženim svjedocima i materijalnim dokazima koji su trebali biti izvedeni na glavnom pretresu. Tako je sud, pod pritiskom hrvatske javnosti, odlučio da se kao svjedoci ne saslušaju Mile Novaković i Savo Štrbac i da se ne izvrši uvid u grupu VERITAS-ovih dokumenata, uz


KRVAVI SEPTEMBAR U LICIobrazoloženje da je "riječ o nevažnim dokaznim

prijedlozima", iako su ovi dokazi bili veoma važni Haškom tužilaštvu.

U nastavku glavnog pretresa u julu ove god-ine, saslušani su i prvi svjedoci među kojima Ivan Jarnjak, tadašnji ministar unutrašnjih poslova RH, Mladen Markač, tadašnji komadant specijalne policije, Željko Sačić, koor-dinator policijskih snaga u toj ak-ciji i Mate Laušić, tadašnji komadant vojne policije. Iz iskaza pomenu-tih svjedoka n e u p u ć e n i posmatrač bi zais-ta mogao zaključiti da u ovoj akicji nije bilo zločina i da na optuženičkoj klupi sjede nevini ljudi.

P o r i c a n j e civilnih žrtava, negiranje čak i o p š t e p o z n a t i h činjenica, hvalosp-jevi optuženima, što se sve moglo čuti od pomenutih svjedoka, zapra-vo su očekivani, posebno ako se imaju u vidu njihove funkcije i položaji u vrijeme izvođenja akcije, kao i nji-hov status u drugim predmetima, posebno pred Haškim tribunalom (Jamjak, Laušić, Norac i Ademi su označeni kao članovi "udruženog zločinačkog poduhvata" u slučaju "Oluja", dok je Markač jedan od optuženih u istom predmetu).

Iznošenjem istine, većina ovih svjedoka mo-gla (morala) bi iz statusa svjedoka preći u status optuženih, a na takvu žrtvu bi se teško odlučili i daleko moralniji ljudi od pomenutih svjedoka.

O posljedicama ove agresije postoji obilje doka-za i materijalnih (video i tonskih zapisa, pisanih izvještaja, skica, fotografija...) i personalnih (izjava domaćih i internacionalnih svjedoka i vještaka) od koji će u nastavku postupka mnogi biti izvedeni pred postupajućim pretresnim vijećem. Materijalne dokaze su prikupili i obradili i pripadnici UNPRO-FOR-a, te srpska i hrvatska strana. Mnogi učesnici u ovom događaju, bilo da se radi o Srbima, Hrva-tima ili predstavnicima mirovnih snaga, pozvani su da svjedoče i mnogi od njih će se, ukoliko su još živi, i pojaviti na sudu i potvrditi navode optužnice.

Bez obzira da li će sud saslušati Milu Novakovića i Savu Štrpca kao svjedoke i razmatrati VERITAS-ove dokumente, uvjereni smo da će sud u ovom predmetu donijeti osuđujuću presudu, jer su zločini evidentni, o čemu će svjedočiti stotinjak svjedoka optužbe, među kojima i 30-ak oštećenih Srba i

20-ak pripad-nika UN-a i velik broj materijalnih dokaza. Jedan od takvih doka-za je i Izvještaj Ministarstva od-brane RH, ob-javljen u proljeće 2002. godine, u kojem je utvrđen komandni lanac operacije (među njima se pom-inje i Agim Čeku tadašnji načelnik artiljerije u Sek-toru 1, a sadašnji p r e d s j e d n i k Vlade Kosova) i konstatuje da se u Medačkom džepu dogodio masakr srpskih civila, te da je akcija sprovede-na po "strategiji spržene zemlje" sa glavnom ide-

jom "da se tamo niko ne vrati".Garancija za to je i nadgledanje suđenja u Za-

grebu od strane Haškog tužilaštva, preko Misije OEBS-a u Hrvatskoj, i mogućnost da se, u slučaju nepravilnosti, ovaj predmet može ponovo vratiti u nadležnost Haškog suda, kao i preporuka haške tužiteljice Karle Del Ponte, koju je dala 26. juna ove godine u Briselu pred Odborom za inostrane poslove EU-a "da se Hrvatsku kao kandidatsku zemlju dobro nadgleda u njezinom odnosu prema Haškom sudu, s ocjenom da procesi koje je Tribu-nal ustupio hrvatskim sudovima teku u atmosferi nezadovoljne javnosti, velikog pritiska medija na sudove, pa čak i pritiska na svjedoke". Nije teško zaključiti da se njene preporuke i ocjene odnose upravo na slučaj "Medački džep".

A četrnaest godina poslije, u šikarom obrasla zgarišta nekadašnjih sela Medačkog džepa, od oko 500 žitelja, koliko ih je živjelo u tim selima pred agresiju, vratio se samo jedan čovijek

U Beogradu, septembra, 2007.


KRVAVI SEPTEMBAR U LICIEKSHUMACIJE I IDENTIFIKACIJE

Pismo istražilaca haškog tužilšatva Veritas-u maja 2002. godine (prevod)" Kao što Vam je vjerojatno poznato,

Međunarodni sud je izvršio ekshumaciju na jednoj lokaciji u okolici Gospića, u Hrvatskoj. Iskopano je osam gotovo cijelih tijela, kao i ostaci još tri leša.

Željeli bismo Vas ukratko obavijestiti o detaljima naših nalaza i zatražiti Vašu pomoć pri eventualnoj identifikaciji leševa.

1: Leš ženskog spola, star između 25 i 40 godi-na, dužine između 1,65 i 1,81 m.

Čini se da je osoba imala protezu na donjoj vilici i da je patila od artritisa kičme.

2: Leš ženskog spola, star između 35 i 50 godi-na, dužine između 1,53 i 1,68 m.

Čini se da je osoba imala tamnu kosu (up-letenu).

Nedostaje veći dio obje vilice.Odjeća: jedna duga, debela, žućkastosmeđa

čarapa, jedan par tankih, kratkih, crnih sokni, par gumenih čizama do koljena.

3: Leš ženskog spola, star između 45 i 85 godina, dužine između 1,55 i 1,70 m. Osteoartritis kičme i desnog koljena. Nema prirodnih zuba.

4: Leš muškog spola, star između 30 i 45 godi-na, dužine između 1,62 i 1,82 m. Prirodno zubalo na obje vilice.

5: Leš muškog spola, star između 35 i 50 godi-na, dužine između 1,61 i 1,76 m.

Nekoliko prirodnih zuba na donjoj vilici. Vidljiva ligatura oko desne podlaktice.

6: Leš muškog spola, star između 35 i 55 godi-na, dužine između 1,71 i 1,87 m. Prirodno zubalo na obje vilice. Gornja čeljust u fragmentima.

Odjeća: tamnozelene hlače.

7. Leš muškog spola, star između 50 i 80 god ina, dužine između 1,66 i 1,81 m. Krupne građe, prirodni zubi na obje vilice i artritis kičme.

8. Leš muškog spola, star između 50 i 80 godi-na, dužine između 1,73 i 1,89 m. Nema prirodnih zubi, ali prisutna gornja i donja proteza, artritis kičme.

Odjeća: tanka, tamnozelena vesta, ostaci bi-jele košulje, tamnozelene hlače sa zakrpom na desnom džepu i velikim oštećenjem preko lijevog dijela stražnjice, svjetlozelene hlače, tamnozelene duge čarape, tamnozelene ili smeđe antilop cipele na vezanje.

Što se tiče ostataka preostala tri leša, nemoguće je utvrditi da li pripadaju ženi ili muškarcu, kao ni bilo kakve druge identifikacijske oznake.

U našem je posjedu Popis nestalih osoba iz op-eracije Medački džep koji ste nam dostavili u listo-padu 1998. Dobili smo dodatne informacije i tokom obavljenih razgovora, ali to nije ni blizu dovoljno za utvrđivanje identiteta tih pojedinaca.

Htjeli bismo znati da li nam možete dostavi-ti eventualne daljnje informacije o tim nestalim osobama. Naročito nas zanima stanje zuba, prijašnja oštećenja kostura, nedostaci ili bilo koje druge prepoznatljive devijacije kostura.

Osim u slučajevima gdje smo naveli dijelove odjeće, leševi su pronađeni bez odjeće.

Također Vas molimo za pomoć pri utvrđivanju najbliže rodbine, npr. roditelja, djece ili braće i se-stara...

Na kraju bismo Vas željeli informirati da će se konačna i nedvojbena identifikacija temeljiti na nalazima DNK test(ova)."

IZVJEŠTAJ FORENZICKOG INSTITUTA MINISTRSTVA PRAVOSUĐA HOLANDIJE


KRVAVI SEPTEMBAR U LICI(PREVOD DIJELA FORENZIČKOG IZVJEŠTAJA)ZaključakU sljedećim slučajevima pretpostavljene rod-

binske veze se mogu utvrditi upoređivanjem DNK uzoraka uzetih iz kostiju posmrtnih ostataka sa onima uzetim iz krvnih uzoraka pretpostavljenih bioloških srodnika.

Nedeljko Bjegović (nestala osoba 3)Desni femur (ABXE384) i zub (ABX378) mogu

biti dijelovi posmrtnih ostatka Nedeljka Bjegovića, oca Slavice Bjegović (REA004) i Mirjane Knežević (REA007).

Koeficijent verovatnoće da se u ovom slučaju radi o srodnicima je veći od 1 milion i obezbeđuje vrlo jake dokaze identiteta.

Željko Ćopić (nestala osoba 4)Zub (ABX381) bi mogao da bude dio posm-

rtnih ostatka Željka Ćopića, oca Marinka Ćopića (REA003) i Slobodanke Ćopić (REA 801) i sina Mi-lana Ćopić (REA804) i Milke Ćopić (REA808).


Anđelija Jović (nestala osoba 6)Desni femur (ABX383) može da bude dio

ostatka Anđelije Jović, majke Dražena Jovica (REA005).

Koeficijent verovatnoće da se u ovom slučajuradi o srodnicima je veći od 1 milion i obezbeđuje

vrlo jake dokaze identiteta.Milan Jović (nestala osoba 7)Desni femur (ABX388) i zub (ABX379) bi mo-

gli biti ostaci Milana Jovica, oca Zelimira Jovica (REA) i Nikole Jovica (REAOIO) i sina Smilje Jović (REA800) i brata Mileve Žigić (REA806).


Stevo Vujnović (nestala osoba 12)Desni femur (ABX385) bi mogao biti dio ostatka

Steve Viijnovića, oca Milice Košutić (RBA390).Koeficijent verovatnoće da se u ovom slučaju

radi o srodnicima je 2.500 i obezbeđuje vrlo jake dokaze identiteta.

Miodrag Ciganović (nestala osoba 15)Desni femur (ABX386) i zub (ABX377) bi mo-

gli biti ostaci Miodraga Ciganovica, oca Miodrga Ciganovica (REA009) i sina Anđelka Ciganovica (REA011).

Koeficijent verovatnoće da se u ovom slučaju radi o srodnicima 80.000 i obezbeđuje vrlo jake dokaze identiteta.

DNK profil se nije mogao uporedit sa nestalom osobom br. 17 jer nije bilo poznatih srodnika.


KRVAVI SEPTEMBAR U LICI

Alagić Save Branko, 1950. Gračac, identifikovan; Basara Milana Željko, 1971. Donji Lapac, nestao; Basarić Jaga 1910. Gospić, nestao; Bibić Ilije Nikola, 1951. Donji Lapac, ident.; BiLić Jandre Dane, 1956. Donji Lapac, ident.; Bjegović Stevana Bosiljka, 1919. Gospić, nestao; Bjegović Đure Gojko, 1914.Gospić, nestao; Bjegović Đure Milka, 1947. Gospić, ident.; Bjegović Dmitra Nedeljko, 1936. Gospić, ident.; Brujić Dane Mirko, 1961. Gračac, ident.; Budimir Luke Milan, 1956. Gračac, ident.; Bursać Milana Rade, 1973. Donji Lapac, ident.; Ciganović Mile Milorad, 1957. Donji Lapac,ident.; Ćopić Milana Željko, 1958. Donji Lapac, ident.; Despić Riste Stanko, 1952. Donji Lapac, ident.; Dimić Dane Nikola, 1961. Gračac, ident.; Duraković Milana Nikola, 1955. Donji Lapac,ident.; Gleđa Branka Željko, 1957. Gračac, ident.; Ilić Ilije Dragan, 1971. Donji Lapac, ident.; Ivezić Nikole Jure, 1962. Gračac, ident.; Jelača Mićana Ljiljana, 1956. Gračac, ident.; Jerković Ilije Nikola, 1961. Gospić, ident.; Jovančević Avrama Miloš, 1924. Gospić, nestao; Jović Dobroslava ANđA, 1933. Gospić, ident.; Jović Mile Dmitar, 1938. Gospić, ident.; Jović Branka Mara, 1939. Gospić, ident.; Jović Janka Milan, 1949. Gospić, ident.; Klincov Rajka Zdravko, 1957. Gračac, ident.; Kljajić Milana Dragomir, 1966. Donji Lapac, ident.; Krajnović Tome Đuro, 1907. Gospić, ident.; Krajnović Neđeljka zv. Mica, 1921. Gospić, ident.; Krajnović Đure Pera, 1907. Gospić, ident.; Krajnović Jove Stana, 1926. Gospić, ident.; Krajnović Josipa Štefica, 1928. Gospić, nestao; Kričković Trivuna Sara, 1922. Gospić, pokopan; Kričković - Živčić Trivuna Ljubica, 1929. Gospić, pokopan; Krivokuća Dušana Dane, 1963. Gračac, ident.; Ljubojević Bogdana Dušan, 1919. Gospić, nestao; Ljubojević Petra Dušan, 1962. Donji Lapac, ident.; Maričić Milana Duško, 1964. Gračac, ident.; Matić Mile Mtlan, 1949. Gospić, ident.; Matijević Milana Marko, 1968. Donji Lapac, ident.; MiLjuš Ilije Dušan, 1966. Gračac, ident.; Mrkić Mile Nemanja, 1938. Gračac, ident.; Obradović Save Danica, 1931. Gospić, ident.; Pajić Nikole Grujo, 1925. Gospić, ident.; Pavković Nikole Milorad, 1957. Donji Lapac,ident.; Pavlica Branka Dragan, 1968. Gospić,ident.; Pejnović Luke Mile, 1935. Gospić, ident.; Petrović Marka Marjan, 1962. Gračac, ident.; Pjevač Dane Boja, 1925. Gospić, ident.; Pjevač Dane Stevo, 1925. Gospić, nestao; Počuča Laze Petar, 1946. Gospić, ident.; Popović Ilije Nikola, 1949. Donji Lapac, ident.; Popović Milana Nikola, 1950. Donji Lapac, ident.;Potkonjak Jove Dušan, 1959. Otočac, ident.; Potkonjak Stevana Đorđe, 1951. Gospić, ident.; Potkonjak Stevana Janko, 1931. Gospić, ident.;

Potkonjak Milana Marko, 1939. Gospić, ident.; Prodanović Milana Đoko, 1963. Gračac, ident.; Radaković Branka Vlade, 1938. Gospić, ident.; Rajčević Nikole Milan, 1962. Gospić, ident.; Rajčević Mile Sava, 1930. Gospić, ident.; Rašeta Đure Ilija, 1967. Donji Lapac, ident.; Rašeta Mile Jovo, 1959. Donji Lapac, ident.; Rašeta Mile Zoran, 1971. Donji Lapac, ident.; Savić Dragana Mirko, 1965. Glamoč, ident.; Sedlan Svetozara Ilija, 1963. Gračac, ident.; Sovilj Jove Mirko, 1954. Gračac, ident.; Stojisavljević Spasenija Nikola, 1952. Donji Lapac, ident.;Surla Mirka Slavko, 1957. Gračac, ident.; Surla Slavka Stevo, 1955. Gračac, ident.; Tizić Dušana Luka, 1955. Donji Lapac, ident.; Tizić Mane Mtlan, 1950. Donji Lapac, ident.; Trešnjić Vuje Desimir, 1964. Gospić, ident.; Veselinović Jandrije Đuro, 1951. Obrovac, ident.; Vignjević Boška Stevo, 1965. Donji Lapac, ident.; Vujinović Dmitra Stevo, 1922. Gospić, identif.; Vujnović Tome Ankica, 1934. Gospić, ident.; Vujnović Jove Boja, 1908. Gospić, ident.; Vujnović Steve Branko, 1948. Gospić, ident.; Vujnović Maksima Đuro, 1918. Gospić, ident.; Vujnović Nikole Đuro, 1927. Gospić, nestao; Vujnović Dmitra Momčilo, 1936. Gospić, ident.; Vujnović Đure Nikola, 1954. Gospić, ident.; Vujnović Jovana Nikola, 1947. Gospić, ident.; Vujnović Steve Nikola, 1947. Gospić, ident.; Žutić Nikole Đuro, 1953. Gračac, nestao.

POGINULI I NESTALI U AGRESIJI HRVATSKE VSKE NA SELA DIVOSELO, POČITELJ I ČITLUK


KRVAVI SEPTEMBAR U LICIZVJEŠTAJ MINISTARSTVA ODBRANE RH O ZLOČINIMA U MEDAČKOM DŽEPU"Jutarnji list", 02.12.2002.Piše Davor Butković

" ZAGREB - Izvještaj hrvatskih vojnih sigurnos-nih službi, sačinjen u proljeće 2001., u potpunosti potvrđuje veći dio sadržaja optužnica Tužiteljstva Haaškog suda vezanih uz Medački džep!

Urednici Jutarnjeg lista dobili su prije nekoliko tjedana dokument koji se sastoji od 'detaljne anal-ize događaja u Medačkom džepu, i rekonstrukcije zapovjednog lanca u hrvatskim oružanim snagama tijekom operacije u Medačkom džepu.

Krajem prošloga mjeseca jedan od bivših čelnika vojnih sigurnosnih službi potvrdio nam je autentičnost tog dokumenta.

Dokument, koji nosi oznaku državne tajne, nastao je u prvim mjesecima 2001., nakon što su hrvatske vojne obavještajne službe doznale da haaški istražitelji prikupljaju podatke o događajima u Medačkom džepu, u Lici, u rujnu 1993., kad je tamo ubijen veći broj srpskih civila. Dokument su izradile dvije službe Ministarstva obrane: u javnosti manje poznata Obavještajno-analitićka služba, ko-joj je na čelu pukovnik Dario Matika, i SIS. U izradi dokumenta sudjelovao je i Mladen Ružman, koji je do prije tri mjeseca bio pomoćnik ministra obrane za sigurnost, dakle čovjek neposredno nadređen SIS-u i odgovoran za rad obavještajnih službi u MORH-u.

VLADA JE BILA NA VRIJEME UPOZORENA

Obavještajci MORH-a uputili su Vladi detaljan izvještaj o svojim saznanjima o Medačkom džepu prije nego što je i jedna optužnica protiv časnika Hrvatske vojske stigla u Zagreb. Iz toga je jasno da je Vlada na vrijeme bila upozorena protiv koga so mogu podići optužnice, i zbog čega će Haag podizati optužnice protiv pripadnika HV-a.

U dokumentu hrvatskih vojnih obavještajnih službi potvrđuje se da je u akciji Medački džep nestao velik broj hrvatskih građana srpske na-cionalnosti. Riječ je o najmanje 51 Srbinu s tog područja. Hrvatske vojne obavještajne službe za-tim konstatiraju da je nemoguće ustvrditi na koji su način ti ljudi ubijeni - u borbenim operacijama ili su jednostavno likvidirani. Dalje, popis nestalih, koji-ma raspolažu hrvatske vojne sigurnosne službe, u velikom se dijelu poklapa s popisom nestalih Srba, koji je sastavila srpska organizacija Veritas, koja je pouzdano jedan od izvora istražitelja haaškog suda.

Hrvatski obavještajni analitičari zatim postavl-jaju pitanje zašto su 17. rujna 1993., dakle osam dana poslije vojne akcije, srpskoj strani predana tijela poginulih bez ikakve identifikacijske doku-mentacije? U sažetku dokumenta o Medačkom

džepu, koji nosi oznaku državne tajne, hrvatski vo-jni obavještajci također postavljaju pitanje o tome gdje su nestali fotoelaborati i drugi identifikacijski predmeti iz Zavoda za sudsku medicinu u Rijeci, gdje je trebala biti obavljena obdukcija žrtava.

Zatim, što nam se čini osobito važnim, hrvat-ski obavještajci pitaju je li utvrđen razlog nestan-ka i koliki je stvarni broj nestalih građana srp-ske nacionalnosti u akciji Džep '93., te zašto su razriješeni i suspendirani general bojnik Rahim Ademi, ondašnji stvarni zapovjednik gospićkog zbornog područja, i bojnik Mile Kosović, koji je bio zapovjednik Domobranske pukovnije, koja je sudjelovala u akciji. Pitanjo o suspenziji Ademija i Kosovića, koji su razriješeni nekoliko dana poslije operacije, temelji se na nalazu vojne policije, od sredine rujna 1993.

Pokojni ministar obrane Gojko Šušak dao je, naime, nalog vojnoj policiji da provede istragu o eventualnim zločinima u akciji Medački džep. Vo-jna policija u svom je tadašnjem izvještaju ustvrdila da su hrvatske oružane snage svugdje postupale korektno, te da nije bilo nikakvih zločina. Usprkos tom izvještaju, zapovjednici Ademi i Kosović sus-pendirani su neposredno poslije operacije.

MISTERIOZNI KAMION

U proljeće 2001. hrvatski su se vojni obavještajci, u svom dokumentu koji Jutarnji list sada posjedu-je, zapitali zašto su ta dva časnika suspendirana ako je vojna policija ustanovila da se nisu dogodili nikakvi zločini.

Dokument hrvatske vojne obavještajne službe o Medačkom džepu, sastavljen u proljeće lan-jske godine, sadrži i čitav niz konkretnih detalja s terena, poput izvještaja o hladnjači marke Mer-cedes, s registarskom tablicom ST 226-T, kojom su prevoženi leševi ubijenih Srba, te o postojanju još jednog kamiona za "prevoz ubijenih četnika. Hrvatski vojni obavjetajci u slučaju spominjanja dvaju različitih kamiona za prijevoz tijela postav-ljaju sljedeća pitanja. Prvo, kako je moguće da se govori o dva kamiona kad se u prethodnim izvješćima spominje da je jedan kamion (spomen-uti mercedes) prevezao tijela na razmjenu 17. rujna. Drugo, zašto se kamion za prijevoz leševa spominje u veterinarskom izvješću o zbrinjavanju stoke na spornom terenu.

Naime, detalji koji se bave drugim kamionom za prijevoz leševa dolaze iz izvještaja načelnika veterinarske struke gospićkog Zbornog područja. Uz činjenicu da potvrđuje tvrdnje haaškog tužiteljstva da je u Medačkom džepu ubijen velik broj srpskih civila, te da su ondašnje vlasti željele prikriti da se zločin dogodio, dokument hrvatske obavještajne službe iz proljeća 2001. detaljno



rekonstuira zapovjedni lanac u Lici, tijekom oper-acije Medački džep.

Na čelu zapovjednog lanca bio je zamjenik za-povjednika Zbornog područja Gospić Rahim Ademi (zapovjednik Zbornog područja bio je brigadir Iz-idor Češaj, kojeg se, međutim, ni u samoj operaciji niti poslije uopće ne spominje). Zapovjednik Sek-tora Gospić bio je ondašnji pukovnik Mirko Norac, koji je, istodobno, bio i zapovjednik Deveto gardi-jske brigade.

'STRATEGIJA SPALJENE ZEMLJE'Korodinator snaga MUP-a na ličkom području

bio je Željko Sačić o kojem se već više od godinu dana govori kao o mogućem haaškom optuženiku. Načelnik topništva u zapovjedništvu Sektora 1 bio je ondašnji bojnik Agim Čeku, koji je poslije ra-tovao protiv Srba na Kosovu. Tako je, dakle, uz još nekoliko imena, izgledalo zapovjedništvo Sektora 1, gospićkog Zbornog područja.

SIS i Obavještajno-analilička služba Ministarst-va obrane lanjske su godine detaljno rekonstruirali i zapovjedni lanac same operacije. Prema doku-mentu koji Jutarnji list posjeduje, na čelu operacije Medački džep bio je Mirko Norac, kojem su bili podređeni zapovjednik Domobranske pukovnije Gospić Mile Kosović i zapovjednik Domobranske pukovnije Lovinac Ivan Račić.

No, iako je, prema toj shemi, sam Norac vodio operaciju Medački džep, nikako se ne može izbjeći odgovornost ondašnjih brigadira, a sadašnjeg gen-erala Rahima Ademija. Ademi je, naime, samo dan poslije operacije potpisao naredbu o asanaciji ter-ena, prikupljanju i zbrinjavanju svih leševa. Ademi je, dakle, odmah znao koliko je ljudi ubijeno u Medačkom džepu, i kako su ubijeni.

Urednici Jutarnjeg lista ovih su dana razgo-varali s jednim od vodećih hrvatskih vojnih obavještajaca, koji nam je potvrdio autetničnost dokumenta hrvatskih vojnih obavještajnih službi o Medačkom džepu. Našeg smo sugovornika zamo-lili da pokuša prokomentirati zašto se u Medačkom džepu dogodio masakr srpskih civila, koji je sada dokazala i hrvatska vojna obavještajna služba. Do-bili smo sljedeći odgovor:

"U Medačkom džepu očito se provodila strateg-ija spaljene zemlje. Glavna ideja bila je da se tamo nitko ne vrati. Zato su se poslije ubijanja spaljivale kuće i trovali bunari. Mi smo vrlo precizno rekon-struirali što se tamo dogodilo, znamo tko bi mogao biti kriv, Vladu smo još lani obavijestili o našim nalazima, a generalima Hrvatske vojske zamjer-amo što su o svemu tome šutjeli, iako su morali znati za stvarno stanje stvari na terenu. Primjerice, jasno je da je zločino u Medačkom džepu počinila Deveta (gospićka) gardijska brigada HV-a."

Izvještaj hrvatskih vojnih sigurnosnih službi o Medačkom džepu jedan je od najdragocjenijih do-kumenata o ratnim zločinima, koji su dosad pozna-ti hrvatskoj javnosti. Taj dokument pokazuje da se ratni zločin u Medačkom džepu pokušalo prikriti, on pokazuje da su hrvatske sigurnosne službe imalo snage istražili takve zločine unutar vlastitih vojnih postrojbi, te jasno upućuje na odgovornost pojed-inih osoba i vojno-poliličkih struktura za zločine.

KAKO JE HAAG REKONSTRUIRAO MEDAČKI DŽEP

'Hrvatske vojno-sigurnosne službe još su početkom 2001. godine dobile čitav niz informa-cija o interesu haaških istražitelja za događaje u Medačkom džepu.

Prema izvorima Jutarnjeg lista, haaški su istražitelji prvo razgovarali s najnižim časnicima, zatim s višim časnicima te s osobama umiješanim u neuspješnu obdukciju leševa srpskih civila, da bi tek, nakon tih razgovora pristupili visokim časnicima, koje smatraju potencijalno odgovornima za zločine. Jutarnji list raspolaže imenima nekih od sugovornika haaških istražitelja, koji su u zapovi-jednom lancu razmjerno nisko pozicionirani, ali koji su mogli pružiti relevantne informacije o tome što se stvarno dogodilo u rujnu 1993. godine.

Ovdje valja spomenuti da Zagreb nije bio obaviješten o razgovorima haaških istražitelja s nižim časnicima hrvatskih oružanih snaga.


KRVAVI SEPTEMBAR U LICIHRVATSKA OPTUŽNICA PROTIV RAHIMA ADEMIJA I MIRKA NORCA

REPUBLIKA HRVATSKAŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVOU ZAGREBUBroj: K-DO-349/05Zagreb, 22. studenog 2006.

ŽUPANIJSKOM SUDU U ZAGREBU ZAGREBNa temelju čl. 42. st. 2. t. 4. Zakona o kaznenom

postupku te čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o primjeni Stat-uta Međunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i hu-manitarnog prava, podižem

OPTUŽNICUprotiv:I. okr. RAHIMA ADEMIJA, sina Redžepa i

Raze, rođene Sadiku, rođenog 30. siječnja 1954. u Karaču (Karaqe), Vučitrn (Vushtrri), Kosovo, s prebivalištem u Splitu, Ulica Antuna Mihanovića 29, generala HV-a u mirovini, državljanina Repub-like Hrvatske, odlikovanoga, nalazi se na slobodi,

II. okr. MIRKA NORCA, sina Ante i Nede rođene Radman-Livaja, rođenog 19. rujna 1967. u Otoku, općina Sinj, Hrvata, državljanina Repub-like Hrvatske, pismenog, generala HV-a u miro-vini, neoženjenog, bez djece, s prebivalištem u Zagrebu, Bukovačka 27, odlikovanoga, osuđenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Ri-jeci, broj K-ll/01 od 24. ožujka 2003., na 12 godi-na zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, nalazi se na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru Glina,

da su:I. okr. Rahim Ademiu razdoblju od 9. do 17. rujna 1993. u okoli-

ci Gospića i predjelu zvanom Medački džep jugoistočno od Gospića, za trajanja međunarodnog oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između regularnih oružanih snaga Hrvatske vojske i postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutar-njih poslova s jedne strane te naoružanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba potpomognutih snagama i logistikom bivše JNA i dragovoljcima iz Srbije i Crne Gore s druge strane, izazvanog njihovom agresijom, kao visoki časnik Hr-vatske vojske s činom brigadira i na položaju vršitelja dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić, odgovoran za primjenu propisa međunarodnoga prava o ratnim zarobljenicima, sigurnosti i zaštiti civila i njihove imovine na tom području i ovlašten za izdavanje zapovijedi, sa zapovjednom ovlašću nad svim podređenim i pridodanim vojnim postro-jbama i formacijama tog zbornog područja, pa tako i

onih iz sastava Sektora 1, kao posebne operativno-taktičke grupe ustrojene specijalno za potrebe provedbe vojne operacije "Džep '93", kojim je na temelju njegove zapovijedi od 6. rujna 1993. zapo-vijedao II. okr. Mirko Norac, nakon što je prethodno zajedno s II. okr. Mirkom Norcem i drugim, višim časnicima Glavnog stožera Hrvatske vojske i Mini-starstva unutarnjih poslova sudjelovao u planiranju, razradi i uvježbavanju ograničene vojne operacije "Džep '93", s nakanom da tom operacijom snage Hrvatske vojske i Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova iz vojno-strateških i sigurnosnih razloga oslobode dio okupiranog teritorija Repub-like Hrvatske u predjelu zvanom Medački džep, što je činilo šire područje Divosela, Čitluka i Počitelja, kako bi se zaustavilo kontinuirano topničko teror-iziranje žitelja Gospića od okupacijskih snaga, pos-tupio protivno odredbama čl. 3., 16., 27., 32. i 53. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., čl. 3. st. 1.1. a i c Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., a napose protivno odredbama čl. 51. st. 2. i st. 5.b, čl. 54. st. 2., čl. 57. st. 1. i st. 2., ali. III., te čl. 86. i 87. Dop-unskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I od 8. lipnja 1977.), time što -iako je znao i bio svjestan da pri planiranju cjelokupne akcije i u donesenim zapovijedima za napad i za povlačenje te za druge borbene aktivnosti nisu ni formalno ni stvarno razrađeni elementi poštovanja ratnog i humanitarnog prava o postupanju sa zar-obljenim neprijateljskim vojnicima, ranjenicima i bolesnicima, zatečenim civilima, njihovom imovi-nom i ratnim plijenom -kao zapovjednik nije osi-gurao da pripadnici njemu podređenih postrojbi budu na nedvojben način upoznati i podučeni sa svojim obvezama iz međunarodnih ratnih i hu-manitarnih konvencija i protokola, da nije ustrojio prikladan način izvješćivanja od strane podređenih časnika o mogućim protupravnim radnjama na bojištu, znajući da za zaštitu reda i sigurnosti na oslobođenim područjima, a time i za sprječavanje mogućih nedopuštenih postupanja, nije osigurana odgovarajuća podrška Vojne policije, to više što su postrojbe angažirane za tu akciju, posebice domo-branske bojne, bile sastavljene mahom od domaćih ljudi iz okolice Gospića pogođenih dotadašnjim rat-nim stradanjima, spremnih na osvetu, zanemarujući napose činjenicu da u selima i zaseocima na crta-ma planiranog napada prebiva nekoliko stotina civila srpske narodnosti, pristavši tako i na njihova smrtna stradanja i oštećenja njihovih kuća i drugih objekata zbog planiranog djelovanja topništva, i na ubojstva tamo zatečenih civila srpske narodnosti, kao i na razaranje i palež kuća i grabež njihove



imovine, pa je tako najprije:1. svojom zapovijedi za napad, klasa 8/93-

01/04, ur.broj 1043-03/l-93-89 od 6. rujna 1993., zapovjedio taktički početak vojne akcije, "Džep '93" za 9. rujna 1993. u 6,00 sati, kojom akc-ijom je u operativnom smislu s izdvojenog zapovjednog mjesta u Bilaju zapovijedao II. okr. Mirko Norac u svojstvu zapovjednika Sektora 1. i 9. gardijske motorizirane brigade kao i svih njemu pri-dodanih i podređenih postrojbi te postro-jbi Specijalne policije Ministarstva unutar-njih poslova, koja je tada doista i započela s planiranom snažnom topničkom, raket-nom i minobacačkom paljbom po ne-prijateljskim vo-jnim položajima razmještenima u neposrednoj blizini samih naselja kao i među civilnim objek-tima, i po naseljima na glavnim crtama na-pada prema Divoselu, Čitluku, Počitelju i Metku, znajući da u tim selima i zaseocima na crtama topničkih na-pada prebiva i civilno stanovništvo srpske narodnosti i da postoji iznimna vjerojatnost da će takav napad izazvati nepotrebnu pogibiju, ranjavanje i bijeg tih civila u smjerovima napadnih djelovanja, razaranje njihovih kuća, gospodarskih zgrada i ostale imovine, pa usprkos tome, iako je imao moć i ovlast zaustaviti takav topnički napad, to nije učinio, već je njegovom provedbom pristao na takve posljedice, pa su tako zbog pretjeranog i neselektivnog topničko-raketno-minobacačkog djelovanja:

-na području Čitluka 9. rujna 1993. smrtno stra-dali Pera Krajnović, Boja Vujnović, Marko Potkon-jak i Janko Potkonjak,

-na području Divosela 9. rujna 1993. smrtno je

HRVATSKA OPTUŽNICA PROTIV RAHIMA ADEMIJA I MIRKA NORCAstradao Nikola Viijnović,

a osim toga zbog granatiranja:-razrušena je kuća u izgradnji te zapaljena dr-

vena kuća vlasništvo Boška Pjevača u Čitluku 43,-razrušena je kuća

vlasništvo Pere Krajnović u Čitluku 20,

-razrušena je kuća vlasništvo Boje Vujnović u Čitluku 28,

-razrušena je kuća vlasništvo Boje Pjevač u Čitluku 26,

-razrušene su dvije kuće vlasništvo Bogdana Kričkovića u Čitluku 63,

-razrušena je kuća za-sad neutvrđenog vlasnika i adrese u Jovićima,

dakle, kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme oružanog sukoba naredio da se izvrši napad na naselja posljedica ko-jeg je smrt i teška tjelesna ozljeda ljudi i napad bez iz-bora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo,

2. nakon završetka operativno-taktičkog dijela operacije "Džep '93", kao i nakon potpisivanja Spora-zuma o povlačenju hrvat-skih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne položaje od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, iako je znao, jer se u to osobno uvjerio za čestih boravka na terenu, gdje su se čule

učestale detonacije netipične za trenutačni kara-kter operacije i vidjelo se mnogo dima, a o tomu je bio obaviješten i od predstavnika UNPRO-FOR-a i drugih osoba, da na akcijom zauzetim područjima dijelovi njemu podređenih postrojbi u sastavu operativnog Sektora 1 (9. gardijska mo-torizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. bri-gade i postrojbe Specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova) ubijaju, okrutno zlostavljaju i masakriraju civile srpske narodnosti, pale i ruše kuće i gospodarske zgrade te pljačkaju i uništavaju njihovu ostalu imovinu, kako bi se opisanom upo-rabom sile postiglo njihovo trajno iseljenje, što



se doista i dogodilo, nije poduzeo ništa da se takva nedopuštena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, .. pristajući na to da njemu podređene pos-trojbe nastave s takvim radnjama i pristajući na nji-hove posljedice, kao i na. mogućnost da preostalo civilno stanovništvo srp-ske narodnosti zastrašeno tim događanjima napusti ta područja, što se doista i dogodilo, pa su tako za sada nepoznati pripadnici njemu podređenih postro-jbi na terenu, vatrenim ili hladnim oružjem što lišili života, što mučili i teško tjelesno ozlijedili:

-9. rujna 1993. ispred njezine kuće u Čitluku 84-godišnju slijepu staricu Bosiljku Bjegović,

-na području Rajčevića 9. rujna 1993. Ankicu Vujnović,

-istoga dana u po-drumu njihove kuće u Čitluku (Kričkovići) Lju-bicu Kričković-Zivčić, a potom i njezinu sestru Saru Kričković, prerezavši joj vrat,

-istoga dana ispred njegove kuće u Čitluku (Krajnovići) s najmanje 24 hica uru Krajnovića,

-istoga dana u Čitluku Mile Savu Rajčević koja je hodala sa štakama, a potom joj prerezali vrat,

-istoga dana u Divoselu Nikolu Vujnovića, Momčila Viijnovića, Ljiljanu Jelača i Milana Matića,

-u vremenu između 10. i 11. rujna 1993. u Čitluku Nikolu Jerkovića,

-11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od Čitluka Anđu Jović,

-12. rujna 1993. u Čitluku 70 (Krajnovići) Nedeljku Krajnović i Stanu Krajnović koje su pre-thodno zatočili u kokošinjcu, a na kraju njihova ti-jela zapalili,

-u vremenu između 12. i 14. rujna 1993. u šumi uz rijeku Sašinu nedaleko od čitluka Milku Bjegović,

-16. rujna 1993. na stazi u blizini brda Bungo-vac vatrenim oružjem Milu Pejnovića,

-točno neutvrđenog dana između 9. i 17. rujna 1993. nedaleko čitluka sakatog Dmitra Jovića i nje-govu suprugu Maru Jović,

- točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u zaseoku Potkonjaci Đuru Vujnovića,

- točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u Divoselu (Vujnovići) Stevu Vujnovića,

- točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u dvorištu jedne kuće u Počitelju (Misćevići) Boju Pjevač, kojoj su nakon toga odrezali tri prsta desne ruke i

. ostavili je mrtvu ležati kraj uginule svinje, te

- točno neutvrđenog dana u istom vremenskom razdoblju u Rajčevićima retardiranog Milana Rajčevića, nakon sto su ga prethodno saj-lom vezali za auto i vukli okolo, vezali ga između dva stabla jela i u njega bacali noževe, da bi ga na kraju i zapalili,

-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju nedaleko od kuće u čitluku, čitluk 43, u Donjem Selu Branka Viijnovića,

-9. rujna 1993. nedaleko od Čitluka pucali na Anku Rajčević hrvatske narodnosti u namjeri da je liše života, ali u tome nisu uspjeli, pa je zadobila prostrijelnu ranu kuka i slabina, koja ozljeda je bila teške naravi,

-istoga dana u Čitluku 26, u namjeri da je liše života, bacili ručnu bombu u kuću u kojoj se nalazila Ivanka Rajčević, međutim ona je napad preživjela zadobivši brojne teške tjelesne ozljede;

te, u vremenskom razdoblju od 9. do 17. ru-jna 1993., zasad nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi podmetanjem eksploziva i vatre uništili su:

-u selu Rajčevići 32 kuće i 41 gospodarski ob-jekt,

-u selu Krajnovići 20 kuća, 28 gospodarskih ob-jekata i onečistili 4 bunara,

-u selu Potkonjaci 6 kuća i 10 gospodarskih

HRVATSKA OPTUŽNICA PROTIV RAHIMA ADEMIJA I MIRKA NORCA



objekata,-u selu Drljići 5 kuća i 10 gospodarskih objeka-

ta,-u selu Strunići 20 kuća, 17 gospodarskih ob-

jekata i onečistili 3 bunara,-u selu Veliki Kraj 11 kuća i 8 gospodarskih ob-

jekata,-u Donjem Selu 7 kuća i 9 gospodarskih objeka-

ta te-u Divoselu za sada neutvrđeni broj kuća i gos-

podarskih zgrada;uz to su kako u svim gore navedenim selima,

tako i u Čitluku, Sitniku, Počitelju i Rogićima uz pomoć civila kojima je dopušten ulazak na bojište:

-otuđili vrjedniju pokretnu imovinu civila koji su napustili to područje te

-pobili dio zatečene stoke,dakle, kršeći pravila međunarodnoga prava za

vrijeme oružanog sukoba, iako je bio dužan, pro-pustio spriječiti te na opisani način podržavao i ohrabrivao da se civilno stanovništvo ubija, muči ili da se nečovječno prema njemu postupa, da se pljačka imovina stanovništva te protuzakonito i samovoljno uništava u velikim razmjerima imovinu što nije opravdano vojnim potrebama,

3. nakon završetka operativno-taktičkog dijela operacije "Džep '93", kao i nakon potpisivanja Spo-razuma o povlačenju hrvatskih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne položaje od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, iako je znao, jer se u to osobno uvjerio za čestih boravka na terenu, a od predstavnika UNPROFOR-a i drugih osoba je bio obaviješten da se na akcijom zauzetim područjima od strane njemu podređene postrojbe HV-a u sastavu operativnog Sektora 1 (9. gardijska motorizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. bri-gade i postrojbe specijalnih snaga MUP-a) čine pro-tupravne radnje tako što se izlazu mukama i ubijaju ratni zarobljenici srpske narodnosti, nije poduzeo ništa da se takva nedopuštena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pristajući da njemu podređene pos-trojbe nastave s takvim postupanjima i pristajući na njihove posljedice, pa su tako za sada nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi na terenu, uporabom vatrenog oružja i na drugi način sto lišili života, što mučili i teško tjelesno ozlijedili:

-10. rujna 1993. na području Debele Glave zarobljenog vojnika Stanka Despića kundacima pušaka i drugim tupo-tvrdim i šiljatim predmetima u tolikoj mjeri pretukli da je umro,

-10. rujna 1993. na području između Počitelja i Čitluka zarobljenog vojnika Nikolu Stojisavljevića najprije ranili vatrenim oružjem, a potom ga veza-li konopcem i objesili na drvo te ga živoga gađali

noževima, nakon čega su ga još uvijek živoga ve-zali za osobni automobil i vukli kroz mjesto dok nije umro,

-11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od čitluka zarobljenog vojnika Milana Jovića,

-u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Plani-nama zarobljenog vojnika Danu Krivokuću,

-također u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Planinama zarobljenog vojnika Dragana Pavlicu,

-9. rujna 1993. na području Debele Glave zar-obljenog vojnika Vladimira Divjaka teško ranili tako što su prema njemu bacili ručnu bombu, a potom su ga, jednako kao i zarobljenog vojnika kodne oznake zaštićeni svjedok br. 4. i pretukli kundacima pušaka, gasili cigarete na njihovim leđima, a zaštićenom svjedoku broj 4. započeli rezati šaku, ali su od toga odustali,

-10. rujna 1993. na području Čitluka, zarob-ljenog vojnika Nikolu Bulja ponižavali na razne načine i to vješanjem za ruke, udaranjem bičem po leđima,nakon čega su mu posipali sol po krvavim leđima te mu na glavu stavili šajkaču i ponižavali ga,

dakle, kršeći pravila međunarodnoga prava, iako je bio dužan, propustio spriječiti te na opisani način podržavao i ohrabrivao da se ratni zarobljen-ici ubijaju, muče ili da se prema njima nečovječno postupa,

II. okr. Mirko Noracu razdoblju od 9. do 17. rujna 1993. u okolici

Gospića, Bilaju te na području zvanom Medački džep, jugoistočno od Gospića, za trajanja međunarodnog oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između regularnih oružanih snaga Hrvatske vojske i postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutar-njih poslova s jedne strane te naoružanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba potpomognutih snagama i logistikom bivše JNA i dragovoljcima iz Srbije i Crne Gore s druge strane, izazvanog njihovom agresijom, kao časnik Hrvat-ske vojske s činom pukovnika i na položaju zapo-vjednika 9. gardijske motorizirane brigade unutar Zbornog područja Gospić te zapovjednika Sektora 1, posebne operativno-taktičke grupe formirane up-ravo za potrebe operacije "Džep '93" koju su činile 9. motorizirana gardijska brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postro-jbe 111. brigade i postrojbe Specijalnih snaga Mini-starstva unutarnjih poslova, odgovoran za primjenu propisa međunarodnoga prava o ratnim zarobljen-icima, sigurnosti i zaštiti civila i njihove imovine na tom području i ovlašten za izdavanje zapovijedi, sa zapovjednom ovlasću nad svim podređenim pos-trojbama i formacijama iz sastava Sektora 1, nakon sto je prethodno zajedno s I. okr. Rahimom




Ademijem i drugim, višim časnicima Glav-nog stožera Hrvatske vojske i Ministarstva unu-tarnjih poslova sudjelovao u planiranju, razradi i uvježbavanju ograničene vojne operacije "Džep '93",

s nakanom da tom operacijom snage Hrvatske vojske i Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova iz vojno-strateških i sigurnosnih razloga oslobode dio okupiranog teritorija Republike Hr-vatske u predjelu zvanom Medački džep, što je činilo šire područje Divosela, Čitluka i Počitelja, kako bi se zaustavilo kontinuirano topničko teror-iziranje žitelja Gospića od okupacijskih snaga, pos-tupio protivno odredbama čl. 3., 16., 27., 32. i 53. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., čl. 3. st. 1.1. a i c Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, od 12. kolovoza 1949., a napose protivno odredbama čl. 51. st. 2. i st. 5.b, čl. 54. st.2., čl. 57. st. 1. i st. 2 ali. III, te čl. 86. i 87. Dop-unskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I od 8. lipnja 1977.), time što, iako je znao i bio svjestan da pri planiranju cjelokupne akcije i u donesenim zapovijedima za napad i za povlačenje te za druge borbene aktivnosti nisu ni formalno ni stvarno razrađeni elementi poštovanja ratnog i humanitarnog prava o postupanju sa zar-obljenim neprijateljskim vojnicima, ranjenicima i bolesnicima, zatečenim civilima, njihovom imovi-nom i ratnim plijenom, kao zapovjednik nije osi-gurao da pripadnici njemu podređenih postrojbi budu na nedvojben način upoznati i podučeni sa svojim obvezama iz međunarodnih ratnih i hu-manitarnih konvencija i protokola, da nije ustrojio prikladan način izvješćivanja od strane podređenih časnika o mogućim protupravnim radnjama na bojištu, znajući da za zaštitu reda i sigurnosti na oslobođenim područjima, a time i za sprječavanje mogućih nedopuštenih postupanja, nije osigurana odgovarajuća podrška Vojne policije, to više što su postrojbe angažirane za tu akciju, posebice domo-branske bojne, bile sastavljene mahom od domaćih ljudi iz okolice Gospića pogođenih dotadašnjim ratnim stradanjima, spremnih na osvetu, te napose zanemarivši činjenicu da u selima i zaseocima na crtama planiranog napada prebiva nekoliko stotina civila srpske narodnosti, pristavši tako i na njihova smrtna stradanja i oštećenja njihovih kuća i drugih objekata zbog planiranog djelovanja topništva i na ubojstva tamo zatečenih civila srpske narodnosti, kao i na razaranje i palež kuća i grabež njihove imovine, pa je tako najprije:

4. svojom zapovijedi za napad, klasa 8/93-01/01, ur.broj 3178-03-93-218-1 od 7. rujna 1993., zapovjedio operativni početak vojne akcije

"Džep '93" za 9. rujna 1993. u 6,00 sati, kojom je akcijom u operativnom smislu s izdvojenog za-povjednog mjesta u Bilaju osobno i zapovijedao u svojstvu zapovjednika Sektora 1. i 9. gardijske motorizirane brigade kao i svih njemu pridodanih i podređenih postrojbi te postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova, koja je tada dois-ta i započela s planiranom snažnom topničkom, raketnom i minobacačkom paljbom kako po ne-prijateljskim vojnim položajima razmještenima u neposrednoj blizini samih naselja kao i među civ-ilnim objektima, i po naseljima na glavnim crtama napada prema Divoselu, Čitluku, Počitelju i Metku, znajući da u tim selima i zaseocima na pravcima topničkih napada prebiva i civilno stanovništvo srpske narodnosti i da postoji iznimna vjerojatnost da će takav napad izazvati nepotrebnu pogibiju, ranjavanje i bijeg tih civila u smjerovima napadnih djelovanja, razaranje njihovih kuća, gospodarskih zgrada i ostale imovine, pa usprkos tome, iako je imao moć i ovlast zaustaviti takav topnički napad, to nije učinio, već je njegovom provedbom pristao na takve posljedice, pa su tako zbog pretjeranog i neselektivnog topničko-raketno-minobacačkog djelovanja:

-na području Čitluka 9. rujna 1993. smrtno stra-dali Pera Krajnović, Boja Vujnović, Marko Potkon-jak i Janko Potkonjak,

-na području Divosela 9. rujna 1993. smrtno je stradao Nikola Vujnović,

a osim toga zbog granatiranja:-razrušena je kuća u izgradnji te zapaljena dr-

vena kuća vlasništvo Boska Pjevača u Čitluku 43,-razrušena je kuća vlasništvo Pere Krajnović u

Čitluku 20,-razrušena je kuća vlasništvo Boje Vujnović u

Čitluku 28,-razrušena je kuća vlasništvo Boje Pjevač u

Čitluku 26,-razrušene su dvije kuće vlasništvo Bogdana

Kričkovića u Čitluku 63,-razrušena je kuća zasad neutvrđenog vlasnika

i adrese u Jovićima,dakle, kršeći pravila međunarodnoga prava za

vrijeme oružanog sukoba naredio da se izvrši na-pad na naselja posljedica kojeg je smrt i teška tje-lesna ozljeda ljudi i napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo,

5. nakon završetka operativno-taktičkog di-jela operacije "Džep '93", kao i nakon potpi-sivanja Sporazuma o povlačenju hrvatskih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne položaje, od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, u svojstvu zapovjednika Sek-tora 1. kao svih njemu pridodanih i podređenih




postrojbi te postrojbe Specijalne policije Ministar-stva unutarnjih poslova, iako je znao, jer se u to os-obno uvjerio za čestih boravaka na terenu, gdje su se čule učestale detonacije netipične za trenutačni karakter operacije i vidjelo mnogo dima, a o tome je bio obaviješten od predstavnika UNPROFOR-a i drugih osoba, da na akcijom zauzetim područjima njemu podređene postrojbe u sastavu operativ-nog Sektora 1 (9. gardijska motorizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe Speci-jalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova) ubi-jaju, okrutno zlostavljaju i masakriraju civile srp-ske narodnosti, da pale i ruše kuće i gospodarske zgrade te pljačkaju i uništavaju njihovu ostalu im-ovinu, kako bi se opisanom uporabom sile postiglo njihovo trajno iseljenje, što se doista i dogodilo, nije poduzeo ništa da se takva nedopuštena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pristajući na to da njemu podređene postrojbe nastave s takvim radnjama i pristajući na njihove posljedice, kao i na mogućnost da preostalo civilno stanovništvo srpske narodnosti zastrašeno tim događanjima napusti ta područja, što se doista i dogodilo, pa su tako za sada nep-oznati pripadnici njemu podređenih postrojbi na terenu, vatrenim ili hladnim oružjem sto lišili života, što mučili i teško tjelesno ozlijedili:

- 9. rujna 1993. ispred njezine kuće u Čitluku 84-godisnju slijepu staricu Bosiljku Bjegović,

-na području Rajčevića 9. rujna 1993. Ankicu Vujnović,

-istoga dana u podrumu njihove kuće u Čitluku (Kričkovići) Ljubicu Kričković-Zivčić, a potom i njez-inu sestru Saru Kričković, prerezavši joj vrat,

-istoga dana ispred njegove kuće u Čitluku (Krajnovići) s najmanje 24 hica Đuru Krajnovića,

-istoga dana u čitluku Mile Savu Rajčević koja je hodala sa štakama, a potom joj prerezali vrat,

-istoga dana u Divoselu Nikolu Vujnovića, Momčila Vujnovića, Ljiljanu Jelača i Milana Matića,

-u vremenu između 10. i 11. rujna 1993. u Čitluku Nikolu Jerkovića,

-11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od Čitluka Anđu Jović,

-12. rujna 1993. u Čitluku 70 (Krajnovići) Nedeljku Krajnović i Stanu Krajnović koje su pre-thodno zatočili u kokošinjcu, a na kraju njihova ti-jela zapalili,

-u vremenu između 12. i 14. rujna 1993. u šumi uz rijeku Sasinu nedaleko od čitluka Milku Bjegović,

-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u zaseoku Potkonjaci Đuru Vujnovića,

-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u Di-voselu (Vujnovići) Stevu Vujnovića,

-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u dvorištu jedne kuće u Počitelju (Misćevići) Boju Pjevač, kojoj su nakon toga odrezali tri prsta desne ruke i ostavili je mrtvu ležati kraj uginule svinje, te

-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u Rajčevićima retardiranog Milana Rajčevića, nakon što su ga prethodno sajlom vezali za auto i vukli okolo, vezali ga između dva stabla jela i u njega bacali noževe, da bi ga na kraju i zapalili,

-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju nedaleko od kuće u Čitluku, Čitluk 43, u Donjem Selu Branka Vujnovića,

-istoga dana u Čitluku 26, u namjeri da je liše života, bacili ručnu bombu u kuću u kojoj se nalazila Ivanka Rajčević, međutim ona je napad preživjela zadobivši brojne teške tjelesne ozljede;

te, u razdoblju od 9. do 17. rujna 1993., zasad nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi podmetanjem eksploziva i vatre uništili su:

-u selu Rajčevići 32 kuće i 41 gospodarski ob-jekt

-u selu Krajnovići 20 kuća, 28 gospodarskih ob-jekata i onečistili 4 bunara,

-u selu Potkonjaci 6 kuća i 10 gospodarskih ob-jekata,

-u selu Drljići 5 kuća i 10 gospodarskih objekata,-u selu Strunići 20 kuća, 17 gospodarskih ob-

jekata i onečistili 3 bunara,-u selu Veliki Kraj 11 kuća i 8 gospodarskih ob-

jekata,-u Donjem Selu 7 kuća i 9 gospodarskih objeka-

ta, te-u Divoselu za sada neutvrđeni broj kuća i gos-

podarskih zgrada;uz to su kako u svim gore navedenim selima,

tako i u Čitluku, Sitniku, Počitelju i Rogićima uz pomoć civila kojima je dopušten ulazak na bojište:

-otuđili vrjedniju pokretnu imovinu civila koji su napustili to područje te

- pobili dio zatečene stoke, a u zoni odgovor-nosti Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova za sada nepoznati pripadnici tih i drugih postrojbi uporabom vatrenog i hladnog oružja lišili su života:

-16. rujna 1993. na stazi u blizini brda Bungovac vatrenim oružjem Milu Pejnovića,

-točno neutvrđenog dana između 9. i 17. rujna 1993. nedalekood čitluka sakatog Dmitra Jovića i njegovu suprugu Maru Jović,

-9. rujna 1993. nedaleko od Čitluka pucali na Anku Rajčević hrvatske narodnosti u namjeri da je liše života, ali u tome nisu uspjeli pa je zadobila prostrijelnu ranu kuka i slabina koja ozljeda je bila teške naravi, dakle, kršeći pravila međunarodnoga




prava za vrijeme oružanog sukoba, iako je bio dužan, propustio spriječiti te na opisani način podržavao i ohrabrivao, da se civilno stanovništvo ubija, muči ili da se nečovječno prema njemu pos-tupa, da se pljačka imovina stanovnivtva te protu-zakonito i samovoljno uništava u velikim razmjeri-ma imovinu što nije opravdano vojnim potrebama,

6. nakon završetka operativno-taktičkog dijela operacije "Džep '93", kao i nakon potpisivanja Spo-razuma o povlačenju hrvatskih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne položaje od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, u svojstvu zapovjednika Sektora 1. i 9. gardijske motorizirane brigade kao i svih njemu pridodanih i podređenih postrojbi te postrojbe Specijalne policije Ministar-stva unutarnjih poslova, iako je znao, jer se u to osobno uvjerio za čestih boravaka na terenu, a bio je obaviješten i od predstavnika UNPROFOR-a i drugih osoba, da na akcijom zauzetim područjima njemu podređene postrojbe Hrvatske vojske u sastavu operativnog Sektora 1 (9. gardijska mo-torizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. bri-gade i postrojbe Specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova) čine protupravne radnje tako što se izlazu mukama i ubijaju ratni zarobljenici srpske narodnosti, nije poduzeo ništa da se takva nedopuštena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pristajući da njemu podređene postrojbe nas-tave s takvim postupanjima i pristajući na njihove posljedice, pa su tako za sada nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi na terenu, uporabom vatrenom oružja i na drugi način što lišili života, što mučili i teško tjelesno ozlijedili:

-10. rujna 1993. na području Debele Glave, zarobljenog vojnika Stanka Despića kundacima pušaka i drugim tupo-tvrdim i šiljatim predmetima u tolikoj mjeri pretukli da je umro,

-10. rujna 1993. na području između Počitelja i Čitluka zarobljenog vojnika Nikolu Stojisavljevića najprije ranili vatrenim oružjem, a potom ga ve-zali konopcem i objesili na drvo te ga živoga gađali noževima, nakon čega su ga još uvijek živog vezali za osobni automobil i vukli kroz mjesto dok nije umro,

-9. rujna 1993. na području Debele Glave zar-obljenog vojnika Vladimira Divjaka teško ranili tako što su prema njemu bacili ručnu bombu, a potom su ga, jednako kao i zarobljenog vojnika kodne oznake zaštićeni svjedok broj 4 i pretukli kundaci-ma pušaka, gasili cigarete na njihovim leđima, a zaštićenom svjedoku broj 4 započeli rezati šaku, ali su od toga odustali,

-10. rujna 1993. na području Čitluka zarobljenog vojnika Nikolu Bulja ponižavali na razne načine, i to vješanjem za ruke, udaranjem bičem po leđima,

nakon čega su mu posipali sol po krvavim leđima te mu na glavu stavili šajkaču i ponižavali ga, a u zoni odgovornosti Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova za sada nepoznati pripadnici tih i drugih postrojbi uporabom vatrenom oružja i na drugi način lišili su života:

-11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od čitluka zarobljenog vojnika Milana Jovića,

-u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Plan-inama zarobljenog vojnika Danu Krivokuću,

-također u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Planinama zarobljenog vojnika Dragana Pavlicu,

dakle, kršeći pravila međunarodnoga prava, iako je bio dužan, propustio spriječiti te na opisani način podržavao i ohrabrivao da se ratni zarobljen-ici ubijaju, muče ili da se prema njima nečovječno postupa,

pa da su time I. okr. Rahim Ademi i II. okr. Mirko Norac radnjama pod točkama 1. do 6. počinili ka-znena djela protiv čovječnosti i međunarodnoga prava, i to: I. okr Rahim Ademi pod točkom 1., a II. okr. Mirko Norac pod točkom 4. kazneno djelo -rat-nim zločinom protiv civilnog stanovništva -opisano i kažnjivo po čl. 120. st. 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993.; zatim I. okr. Rahim Ademi pod točkom 2. i II. okr. Mirko Norac pod toč. 5. kazneno djelo -ratnim zločinom protiv civilnoga stanovništva -opisano i kažnjivo po čl. 120. st. 1. Osnovnog Krivičnog zakona Repub-like Hrvatske iz 1993. u vezi čl. 28. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993.; te I. okr Rahim Ademi pod točkom 3., a II. okr. Mirko Norac pod točkom 6. -ratnim zločinom protiv rat-nih zarobljenika -opisano i kažnjivo po čl. 122. Os-novnog krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993. u vezi s čl. 28. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993., a sva djela kažnjiva još i primjenom odredbi čl. 43. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993.

tekst optužnice objavljen u izvornom obliku (na hrvat-skom jeziku) zbog autentičnosti

"HRT"- 27.06.2007.

"BRUXELLES, 26. lipnja - Glavna haška tužiteljica Carla del Ponte pred odborom za van-jske poslove EU-a u Bruxellesu preporučila je da se Hrvatsku kao kandidatsku zemlju dobro nadg-leda u njezinu odnosu prema Haškom sudu.

Ocijenila je da procesi koje je Tribunal ustupio hrvatskim sudovima teku u atmosferi nezadovoljne javnosti, velikog pritiska medija na sudove pa čak i pritiska na svjedoke."


Documents

Bilten - D.I.C. Veritas · 2012. 8. 14. · pješadijski napad na Divoselo, Čitluk i Po čitelj. Srp-ski narod, vojska i policija su vjerovali u djelotvor-nost UNPROFOR-a, pa je