Bilten - D.I.C. Veritasagresiju na Srpsku oblast Kraji-na (sjeverna Dalmacija, Lika, Ko-rdun i Banija), u sastavu Repu-blike Srpske Krajine. Agresija je izvršena uprkos činjenicama

Bilten br. 26 ! Avgust, 2001.

Dokumentaciono informacioni centarV E R I T A S

B i l t e nBroj: 26Avgust, 2001.

IZDAVAČ: VERITASGLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Savo ŠtrbacZAMJENIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA: Radivoj NikolićSARADNICI: Biljana Trkulja, Danijel Milanković i Milorad Pribičević

ADRESA: Beograd, ul. Dečanska (M.Pijade) 8/4TEL/FAKS: 011/3236-486E-Mail: [email protected]: www.veritas.org.yu

P A R A S T O S

u hramovima Sv. Marka u Beogradui Sv. Trojice u Banja Luci

svim poginulim Krajišnicimau ratu 1990 - 1995. godine

04. avgusta 2001. godine, sa početkomu 11 sati, održaće se

— 2 —Dokumentaciono informacioni centarV E R I T A S Bilten br. 26 ! Avgust, 2001.

Š E S T G O D I N A P O S L I J EČetvrtog avgusta 1995. godi-

ne hrvatske oružane snage, uzodobrenje i podršku NATO (ame-rički generali su obučili i naoružalihrvatsku vojsku uprkos embargana uvoz oružja na područje bivšeJugoslavije), u sadejstvu sa sna-gama Hrvatskog vijeća odbrane(HVO) i Armije BiH, izvršile suagresiju na Srpsku oblast Kraji-na (sjeverna Dalmacija, Lika, Ko-rdun i Banija), u sastavu Repu-blike Srpske Krajine.

Agresija je izvršena uprkosčinjenicama da je ova oblast bilapod zaštitom UN-a (sektori Jug iSjever) i da su delegacije RSK,dan prije u Ženevi na sastanku sahrvatskom delegacijom, predpredstavnicima UN-a (Stoltenbe-rg) i u Beogradu pred predstavni-kom SAD (P.W. Galbraith), kaovodećom članicom NATO-a, pri-hvatile prijedlog međunarodnezajednice za mirnu reintegraciju uHrvatsku i zauzvrat dobile čvrstegarancije da napada neće biti.Tako su Hrvati i ovoga puta, kao itri mjeseca ranije prilikom agresi-je na Zapadnu Slavoniju, za agre-siju iskoristili pregovore i povjere-nje krajiških Srba u međunarodnuzajednicu.

Protiv krajiških Srba (oko220.000 žitelja sa oko 30.000 vo-jnika) krenulo je 200.000 vojnikaiz Hrvatske i HVO-a. Ako se tomedodaju muslimanske i NATO sna-ge (pred sam početak agresijeavijacija NATO bombardovala je ionesposobila radarske i raketnesisteme Srpske vojske Krajine),agresora je bilo više nego stano-vnika u Krajini, a omjer vojnika bioje najmanje 7:1 u korist agresora.

I dok je cijela Krajina bilaizložena dotad neviđenoj artiljeri-jskoj vatri (samo je na Knin, uroku od 24 sata, prema podacimaUNCRO-a, bačeno preko 2.500raznih granata), i dok su hrvatskivojnici ubijali i spaljivali sve što jesrpsko, Vrhovni komadant hrva-tske vojske i Predsjednik Hrva-tske Franjo Tuđman, preko radijai TV-a, "u ime demokratske vlastiHrvatske" pozivao je Srbe "daostanu kod svojih kuća i bez

bojazni za svoj život i svoju imo-vinu, dočekaju hrvatsku vlast".

Za nekoliko dana neravno-pravne borbe slomljen je otporSrpske vojske Krajine (SVK).Narod zapadne Krajine, poučen"istorijskim iskustvom", kreće udotad najveću srpsku "seobu"(preko 200.000 ljudi), na istokbraći po vjeri i naciji.

Hrvatski vojnici (a za njimanisu zaostajali ni muslimanski)nad Srbima sa kojima su došli ukontakt, upotrebljavali su već toli-ko puta isprobane metode likvi-dacija (klanja, spaljivanja, metaku potiljak, bacanje u jame...) ali ineke nove metode (zamrzavanjei spaljivanje hemikalijama).

I kad je prestao svaki otporSVK, agresor je ubijao ljude uizbjegličkim kolonama i do Une ipreko Une duboko u teritoriju Re-publike Srpske. Na putevima koji-ma su se kretale krajiške izbjegli-čke kolone ostajali su leševi ubi-jenih artiljerijskim granatama, avi-onskim bombama, snajperskimhicima, noževima...

Na evidenciji Veritasa nalazese imena 1.947 poginulih i nesta-lih Srba iz ove akcije i poslije, odčega 1.173 civila, a među njima508 žena i 12 djece. Oko 1.500pripadnika SVK preživjelo je za-robljavanje, od kojih se 20-ak jošnalazi u hrvatskim zatvorima,optuženih ili osuđenih za djela ra-tnog zločina. Oko 3.200 starih inemoćnih, koji nisu htjeli ili nisumogli napustiti ognjišta, na silu suinternirani u logore za civile. Kra-jina je opustošena, opljačkana paporušena i zapaljena. (Vojni po-smatrači UN-a u oktobru 1995.godine, evidentirali su samo u se-ktoru Jug 22.000 porušenih obje-kata). Nisu bili pošteđeni ni crkve-ni, kulturni, istorijski srpski, kao niantifašistički, spomenici. U okto-bru 1995. godine prema popisuMKCK, u zapadnoj Krajini "vege-tiralo" je 8.444 lica, uglavnomstarih i nemoćnih, od kojih oko 2hiljade ne-Srba.

Iako je bilo očigledno da jehrvatska vlast preduzela ovuagresiju zbog optiranja teritorije

bez srpske većine koja je nanjemu živjela, Savjet bezbjedno-sti, osim “snažne osude hrvatskevojne ofanzive velikih razmjera”(R 1009/95), nije donio, ni ovogaputa, bilo kakve kaznene mjereprotiv agresora.

Predsjednik RH Franjo Tu-đman je mogao da, bez bojazniod bilo kakvih posljedica, već 06.avgusta na kninskoj tvrđavi, u po-bjedničkom zanosu, uzvikuje dasu “Srbi dobrovoljno napustiliKrajinu” (samoprognali se!) i da uhrvatskom Saboru 15. januara1996. godine konstatuje “uspje-šnim izvođenjem akcije Oluja zasvagda je riješen glavni unutra-šnji problem hrvatske države”.

Apsurd je doveden do krajatužbom Hrvatske upućenoj Me-đunarodnom sudu pravde u Hagu(ICJ) protiv SR Jugoslavije “zagenocid nad Srbima iz Krajine jerje prije početka Oluje zapovjedilai prisilila srpsko pučanstvo koježivi na području Knina na evaku-aciju, etnički čisteći to područjepo drugi put”.

A gdje smo mi krajiški Srbišest godina poslije?

I dalje smo prognanici besku-ćnici, apatridi i iseljenici, optere-ćeni epitetima agresora i ratnihzločinaca. Nadležni organi u RHpodnijeli su prijave protiv 4.637lica, uglavnom srpske naciona-lnosti, za djela ratnog zločina, odkojih je, do marta ove godine, bilooptuženo 1.522, a osuđeno 758lica. Trenutno se sa ove liste uhrvatskim zatvorima nalazi oko115 lica, dok se protiv ostalih,zbog nedostupnosti, postupakvodi u odsutnosti, koja je Inte-rpol, na zahtjev IP Zagreb, po-čeo sukcesivno stavljati na svojepotjernice.

Ipak, nakon šest godina inte-nzivne istrage protiv hrvatskihgenerala za zločine počinjenenad Srbima u ovoj agresiji, po-znatoj pod kodnim nazivom “Olu-ja”, konačno je Glavna tužiteljicaHaškog suda (ICTY) Carla delPonte potpisala prvu optužnicu,sa kojom su obuhvaćeni zločinina području UNPA sektora Jug.


Za sada je optužen samo koma-dant akcije na taj sektor ANTE GO-TOVINA, penzionisani general HV-a, a posmrtno i tadašnji predsje-dnik Hrvatske države i Vrhovnikomadant HV FRANJO TUĐMAN.Ostavljen je i prostor za noveoptuženike, čija imena će, vjeru-jemo, uskoro, uz dvojicu gorepomenutih, biti dopisana.

Ova optužnica, uz onu za zlo-čine počinjene u Medačkomdžepu septembra 1993. godine,je kakva takva utjeha za sve pat-nje krajiških Srba. Nadamo se daje to samo početak ispravljanjavelike nepravde učinjene kra-jiškim Srbima i od strane hrvatskedržave i od strane međunarodnezajednice.

Nakon objavljivanja pomenu-tih optužnica, točak istorije krećeu drugom smjeru. Iako smo i daljeprognanici, beskućnici, apatridi iiseljenici, od sada više nismoagresori u državi u kojoj smo bilikonstutivan narod, a naša državai naša vojska više nisu tako-zvane. Međunarodna zajednicanam je, preko Haškog suda, ko-načno priznala da smo imali isvoju državu i svoju vojsku, dasmo bili pod zaštitom UN-a i dase nismo “samoprognali”, već dasmo silom protjerani pri čemu suprogonitelji počinili zločine protivčovječnosti i kršenje zakona iobičaja ratovanja, što u konačnicirezultira genocidom.

Optužnice su “odškrinule vra-

ta” vraćanju i ostvarivanju našihprirodnih i stečenih prava na po-dručju Hrvatske i bivše RSK.Dojučerašnje želje da se dosto-janstveno vratimo u zavičaj, nasvoja imanja i u svoje stanove, dasakupimo kosti mrtvih rođaka i daih sahranimo po našim pravo-slavnim običajima, polako ali si-gurno postaju realnost.

Šest godina poslije, krajiškiSrbi su na pola puta između nebai zavičaja.

U Beogradu, 03.08.2001. godine

Veritasovo saopštenje povodomgodišnjice stradanja Srba u agresijihrvatske vojske na srpsku Krajinu u

avgustu 1995. godine

Na osnovu dolje potpisanogdogovora, delegacije hrvatskeVlade i srpskih vlasti iz Kninaodlučile su da zaustave vojneakcije usmjerene jednih premadrugima u 12 časova u podne upetak 4. avgusta 1995. One suse dogovorile o sljede-ćem:1. Dionica naftovo-

da navedena u Eko-nomskom sporazumuod 2. decembra 1994.godine biće ponovnootvorena pod super-kontrolom UN u pone-djeljak 7. avgusta 1995.godine uz obezbjeđe-nje da neće biti tehni-čkih ometanja da bi senaftovod opet zatvorio.Sastanak će se održatina Plesu u utorak 8.avgusta da se odredekoličine kao i ostalimodaliteti za snabdje-vanje gorivom i ostalimnaftnim proizvodima izSiska za Petrinju.

2. Sastanak će se održati usrijedu, 9. avgusta u Kninu dase definišu modaliteti i vrijeme

NACRT SPORAZUMA KOJI JE MEĐUNARODNA ZAJEDNICA PONUDILA DELEGACIJAMA RH I RSK U ŽENEVI, 03. avgusta 1995. godine

za otvaranje željezničke prugeizmeđu Zagreba i Splita prekoKnina.

3. Pregovori u vezi završe-nog političkog sporazuma uvezi sa statusom Krajine vodi-će se na bazi plana Z-4. Prvi

sastanak održaće se na Plesu učetvrtak, 10. avgusta 1995. adrugi u Kninu u četvrtak, 17.avgusta 1995.

4. Pristup podjeli humanita-rne pomoći Bihaćkom džepubiće dozvoljen bez ometanja.

5. Neće biti ometanja grani-čnog prelaza prema Bihaću,otvaranje vatre i vazdušnih akti-

vnosti u smislu kršenjameđunarodnog prava.

6. Naredni koracikoji će biti uzeti daimplementiraju mandatbaziraće se na Rezo-luciji 981 Savjeta be-zbjednosti UN.

7. U svijetlu gorenavedenog sporazu-ma i odluke na bazizaustavljanja svih vo-jnih aktivnosti usmjere-nih jednih prema dru-gima, potpisnici su sa-glasni da se sastanakvisokih vojnih koman-danata održi na Turnjuu subotu, 5. avgusta1995. godine podpokroviteljstvom gen-erala Žanvijea u cilju

konsolidacije prekida nepri-jateljstava i buduće stabilizacijevojne situacije.

IZJAVA ČLANA KRAJIŠKE DELEGACIJE ILIJE PRIJIĆA

KRAJINA PRIHVATILA, HRVATSKA ODBILA SPORAZUM

“Knin, 3. avgusta 1995. - Na današnjim prego-vorima delegacije Krajine i Hrvatske u Ženevi hrva-tska strana odbila je tekst sporazuma koji su ponudilimeđunarodni posrednici.

Kako je za Radio-Knin izjavio član krajiške delega-cije ILIJA PRIJIĆ, predlozi koje su ponudili međunaro-dni posrednici, nisu u suprotnosti sa interesima Repu-blike Srpske Krajine. Tako je Krajina prihvatila razgo-vore o otvaranju naftovoda, a uskoro i o drugim pita-njima iz oblasti ekonomskih odnosa.

U nacrtu sporazuma predviđen je nesmetan prolazhumanitarnim konvojima, razmeštanje snaga UN nagranice RSK, što bi se regulisalo kroz potpisivanjesporazuma o prekidu vatre, rekao je Prijić.

Međutim, ocenio je član delegacije RSK ‘hrvatskastrana nastupila je ultimativno, postavljajući usloveneprihvatlljive za Krajinu, insistiranjem samo na pita-nju tzv. mirne reintegracije’.”

“Tanjug”


Ante GOTOVINA1. Ante GOTOVINA, rođen je 12. listopada 1955.

na otoku Pašmanu u općini Zadar u RepubliciHrvatskoj u tadašnjoj Socijalističkoj FederativnojRepublici Jugoslaviji.

2. Ante GOTOVINA je profesionalni vojnik i bivšipripadnik francuske Legije stranaca. Po povratku uHrvatsku 1990. imenovan je zapovjednikom 1. ga-rdijske brigade. Od veljače do travnja 1992. bio jezamjenik zapovjednika posebne jedinice Glavnogstožera Hrvatske vojske (u daljnjem tekstu: HV), aod travnja do listopada 1992. bio je raspoređen uHrvatsko vijeće obrane (u daljnjem tekstu: HVO).

3. Dana 9. listopada 1992., Ante GOTOVINA,koji je tada imao čin brigadira, imenovan je zapovje-dnikom Zbornog područja Split i na tom je mjestuostao do ožujka 1996. Zborno područje Split je bilodio regije Krajina, a obuhvaćalo je općine Benkovac,Donji Lapac, Drniš, Gračac, Knin, Korenica, Obro-vac, Šibenik, Sinj i Zadar. Zborno područje Split na-lazilo se u nekadašnjem Području pod zaštitom UN-a (UNPA) Sektor jug. Do studenog 1994. promaknutje u čin general-bojnika. Dana 4. ili 5. kolovoza1995., promaknut je u čin general-pukovnika.

4. Dana 4. kolovoza 1995. Hrvatska je pokrenulavojnu ofenzivu pod nazivom "Oluja" s ciljem pono-vnog zauzimanja regije Krajina. Premda je hrvatskaVlada 7. kolovoza 1995. objavila da je operacija usp-ješno privedena kraju, pojedini aspekti operacijenastavili su se do otprilike 15. studenog 1995. AnteGOTOVINA je bio glavni operativni zapovjednikonog dijela operacije "Oluja" koji se odvijao u UNPASektoru jug. U tom svojstvu i u svojstvu zapovjedni-ka Zbornog područja Split, Ante GOTOVINA vršio jezapovijedanje i kontrolu de iure i de facto nad svimhrvatskim snagama između 4. kolovoza 1995. i 15.studenog 1995. (u ovoj optužnici pojam "hrvatskesnage" obuhvaća HV, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo(HRZ), specijalnu policiju i vojnu policiju RepublikeHrvatske, što su snage koje su sudjelovale uoperaciji "Oluja" u UNPA Sektoru jug.).

5. Nakon zauzimanja Knina, glavnog grada regi-je Krajina, Ante GOTOVINA uspostavio je svoj sto-žer u tom gradu.

6. Dana 12. ožujka 1996., predsjednik HrvatskeFranjo Tuđman imenovao je Antu GOTOVINU gla-vnim inspektorom Inspektorata HV. Dana 29. rujna2000. otpušten je iz oružanih snaga odlukom

Predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića.INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST7. Ante GOTOVINA je bio glavni zapovjednik

ofenzive "Oluja" u UNPA Sektoru jug i zapovjednikZbornog područja Split tokom čitavog razdoblja nakoje se odnosi ova optužnica. U tom svojstvu, on jebio u cijelosti odgovoran za, te je vršio zapovijeda-nje i kontrolu nad, hrvatskim snagama koje su su-djelovale u toj operaciji. U njegove dužnosti ubraja-lo se postavljanje i smjenjivanje zapovjednika, ra-zmještanje snaga i topništva pod njegovim zapo-vjedništvom i izdavanje zapovijedi tim snagama.Ante GOTOVINA također je imao dužnost dauspostavi i osigura javni red i sigurnost.

8. Ante GOTOVINA je zapovijedanje i kontroluu vojnim stvarima vršio, između ostalog, organizi-ranjem hrvatskih snaga raspoređenih u Sektoru jugnekadašnjeg Područja pod zaštitom Ujedinjenihnaroda za vrijeme ofenzive "Oluja", postavljanjem ismjenjivanjem zapovjednika, razmještanjem snagakoje su bile pod njegovim zapovjedništvom, izdava-njem zapovijedi tim snagama, kao i time što je pre-govarao i prisustvovao sastancima s predstavnici-ma međunarodne zajednice, uključujući i osobljeUjedinjenih naroda.

9. U svo vrijeme na koje se odnosi ova optužni-ca, bilo je razloga da Ante GOTOVINA, kao zapo-vjednik, zna da podređeni pod njegovom kontrolomčine teška kršenja međunarodnog humanitarnogprava. Osim toga, njega su o takvim djelima oba-vještavali predstavnici međunarodnih organizacija.Temeljem svojega položaja i vlasti, de iure i de facto,Ante GOTOVINA imao je moć, vlast i odgovornostda spriječi ili kazni teška kršenja međunarodnoghumanitarnog prava koja su počinile hrvatske snageza vrijeme i nakon ofenzive "Oluja". Ante GOTO-VINA je propustio poduzeti nužne i razumne mjereda spriječi takva teška kršenja međunarodnoghumanitarnog prava ili da kazni njihove počinitelje.

OPĆI NAVODI10. U svo vrijeme na koje se odnosi ova optužnica,

u regiji Krajina u Republici Hrvatskoj, a na teritoriju bi-vše Jugoslavije, postojalo je stanje oružanog sukoba.11. U svo vrijeme na koje se odnosi ova optu-

žnica, optuženi Ante GOTOVINA bio je dužan pri-državati se zakona i običaja koji reguliraju vođenjerata, uključujući zajednički članak 3 Ženevskih ko-nvencija iz 1949.

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJUPREDMET BR. IT-01-45-I

TUŽITELJ MEĐUNARODNOG SUDA PROTIV ANTE GOTOVINEOPTUŽNICA

Tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlastima iz članka18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje:

ANTU GOTOVINUza ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kako se

navodi dalje u tekstu: OPTUŽENI


12. Djela odnosno propusti koji se terete, a kojipredstavljaju zločine protiv čovječnosti, kažnjive počlanku 5 Statuta Međunarodnog suda, bili su diorasprostranjenog i sistematskog napada usmjere-nog protiv civilnog stanovništva.13. Između 17. srpnja 1995. i 15. studenog 1995.,

Ante GOTOVINA je, djelujući sam i/ili u dogovoru sdrugima, uključujući predsjednika Franju Tuđmana,planirao, poticao, nalagao, počinjao ili na drugi načinpomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvrše-nje krivičnih djela koja se terete u nastavku, za vri-jeme i nakon ofenzive "Oluja." Ante GOTOVINA je,po članku 7(1) Statuta Međunarodnog suda, indivi-dualno odgovoran za krivična djela za koja se tereti uovoj optužnici. Individualna krivična odgovornostuključuje planiranje, poticanje, nalaganje, počinjenjete pomaganje i podržavanje, na drugi način, pri plani-ranju, pripremi ili izvršenju bilo kojeg od krivičnih djelanavedenih u člancima 2 do 5 Statuta.14. Ante GOTOVINA je, dok je bio na položaju

na kojem je vršio vlast nadređenog kako je navede-no u prethodnim paragrafima, također ili alternati-vno, krivično odgovoran kao zapovjednik za djelasvojih podređenih sukladno odredbama članka 7(3)Statuta Međunarodnog suda prema kojemu je na-dređeni odgovoran za djela svojih podređenih akoje znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi po-dređeni spremaju počiniti takva djela ili su ih većpočinili, a nadređeni je propustio poduzeti nužne irazumne mjere da spriječi takva djela ili kazni nji-hove počinitelje.15. Opći navodi sadržani u paragrafima 10 do

14 ponovno su navedeni i inkorporirani u svakojtočki optužnice na koju se odnose, kako slijedi.

OPTUŽBETOČKA 1

(PROGONI)16. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog

1995., veliki broj krajinskih Srba prebjegao je ili jebio prisiljen prebjeći u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.Neki od njih, koji nisu prebjegli zbog bolesti, ne-moći ili starosti, bili su sustavno šikanirani i/ili protu-pravno lišeni života. Imovina krajinskih Srba je plja-čkana. Ante GOTOVINA je, djelujući sam i/ili u do-govoru s drugima, uključujući predsjednika FranjuTuđmana, planirao, poticao, nalagao, počinjao ilina drugi način pomagao i podržavao planiranje,pripremu ili izvršenje progona srpskog stanovništvau Krajini.

Krivično djelo progona počinjeno je na sljedećinačin:

Lišavanje života17. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog

1995., hrvatske snage počinile su brojna kršenjameđunarodnog humanitarnog prava, uključujućiprotupravno lišavanje života najmanje 150 kraji-

nskih Srba i nestanak više stotina drugih. U prvomdodatku priloženom uz ovu optužnicu nabrojani suneki konkretni primjeri takvog protupravnog lišava-nja života.

Pljačkanje javne ili privatne imovine18. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog

1995., hrvatske snage pljačkale su javnu ili priva-tnu imovinu, uključujući kuće, gospodarske zgrade,staje i stoku krajinskih Srba. U drugom dodatku pri-loženom uz ovu optužnicu nabrojani su neki konkre-tni primjeri takve pljačke javne ili privatne imovine.

Uništavanje imovine19. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog

1995., hrvatske snage su palile i na drugi načinbezobzirno uništavale sela, kuće, gospodarskezgrade, staje i stoku krajinskih Srba, kako onih kojisu pobjegli, tako i onih koji su ostali. U drugomdodatku koji je priložen uz ovu optužnicu nabrojanisu konkretni primjeri takvog uništavanja.

Deportacija/prisilno raseljavanje20. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995.,

oni koji su ostali u svojim kućama ili se onamo vra-tili u tjednima nakon ofenzive bili su na kraju prisi-ljeni napustiti to područje zbog kontinuiranog ubija-nja, paleža, pljačke, šikaniranja, terora i fizičke pri-jetnje osobama i imovini od strane hrvatskih snaga.Kumulativni učinak tih protupravnih radnji bila jedeportacija i/ili raseljavanje krajinskih Srba širokihrazmjera u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Procjenju-je se da je riječ o 150.000 - 200.000 ljudi.

Druga nehumana djela21. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995.,

krajinski Srbi su bili također izloženi nečovječnompostupanju, stalnom ponižavanju i degradiranju odstrane hrvatskih snaga.

22. Progoni krajinskih Srba bili su tako širokihrazmjera da je srpsko stanovništvo u općinama Be-nkovac, Donji Lapac, Drniš, Gračac, Knin,Korenica, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar drastičnosmanjeno.

23. Alternativno, Ante GOTOVINA je znao, ili jebilo razloga da zna, da hrvatske snage pod nje-govim zapovjedništvom, vodstvom i/ili kontrolom,odnosno snage koje su mu bile podređene, činedjela opisana u paragrafima 17 do 22, ili su ih većpočinile, kao što su ga obavijestili predstavnicimeđunarodne zajednice. Ante GOTOVINA je pro-pustio poduzeti nužne i razumne mjere da spriječipočinjenje takvih djela ili kazni njihove počinitelje.

Tim djelima i propustima Ante GOTOVINA jepočinio:

Točka 1: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,odnosno progon na političkoj, rasnoj i vjerskojosnovi, kažnjiv prema članku 5(h) u vezi sčlancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnogsuda.


TOČKE 2 I 3(UBOJSTVO)

24. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog1995., hrvatske snage su protupravno lišile životanajmanje 150 krajinskih Srba, strijeljanjem, spalji-vanjem i probadanjem.U prvom dodatku prilože-nom uz ovu optužnicu nabrojani su konkretni pri-mjeri takvog protupravnog lišavanja života.

25. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995.,Ante GOTOVINA je znao, ili je bilo razloga da zna,da hrvatske snage pod njegovim zapovjedništvom,vodstvom i/ili kontrolom, odnosno snage koje sumu bile podređene, čine djela opisana u paragrafu24, ili su ih već počinile, kao što su ga obavijestilipredstavnici međunarodne zajednice. Ante GOTO-VINA je propustio poduzeti nužne i razumne mjereda spriječi počinjenje takvih djela ili kazni njihovepočinitelje.

Tim djelima i propustima, Ante GOTOVINA jepočinio:

Točka 2: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,odnosno ubojstvo, kažnjiv po članku 5(a) u vezis člankom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Točka 3: KRŠENJE ZAKONA ILI OBIČAJARATOVANJA, odnosno ubojstvo, priznato zaje-dničkim člankom 3(1)(a) Ženevskih konvencijaiz 1949., kažnjivo po članku 3 u vezi s člankom7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKA 4(PLJAČKANJE IMOVINE)

26. Između 5. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995.,hrvatske snage su prisilno uklonile imovinu, uklju-čujući stoku, iz kuća, gospodarskih zgrada i stajakrajinskih Srba, kako onih koji su pobjegli, tako i onihkoji su ostali. Ante GOTOVINA je, djelujući sam i/iliu dogovoru s drugima, planirao, poticao, nalagao,počinjao ili na drugi način pomagao i podržavaoplaniranje, pripremu ili izvršenje tih djela pljačkanjajavne ili privatne imovine.U drugom dodatku koji jepriložen uz ovu optužnicu nabrojani su konkretniprimjeri takve pljačke javne ili privatne imovine.

27. Alternativno, Ante GOTOVINA je znao, ili jebilo razloga da zna, da hrvatske snage pod nje-govim zapovjedništvom, vodstvom i/ili kontrolom,odnosno snage koje su mu bile podređene, činedjela opisana u paragrafu 26, ili su ih već počinile,kao što su ga obavijestili predstavnici međunaro-dne zajednice. Ante GOTOVINA je propustiopoduzeti nužne i razumne mjere da spriječi počin-jenje takvih djela ili kazni njihove počinitelje.


Točka 4: KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJARATOVANJA, odnosno pljačkanje javne ili pri-vatne imovine, kažnjivo po članku 3(e) u vezi sčlancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnogsuda.

TOČKA 5(BEZOBZIRNO RAZARANJE GRADOVA,

NASELJA ILI SELA)28. Između 5. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995.,

hrvatske snage su palile i bezobzirno razarale sela,kuće, gospodarske zgrade, staje i stoku krajinskihSrba, kako onih koji su pobjegli, tako i onih koji suostali. Ante GOTOVINA je, djelujući sam i/ili u do-govoru s drugima, planirao, poticao, nalagao, poči-njao ili na drugi način pomagao i podržavao plani-ranje, pripremu ili izvršenje tih djela bezobzirnograzaranja gradova, naselja ili sela. U drugom doda-tku koji je priložen uz ovu optužnicu nabrojani sukonkretni primjeri takvog bezobzirnog razaranja.

29. Alternativno, Ante GOTOVINA je znao, ili jebilo razloga da zna, da hrvatske snage pod njego-vim zapovjedništvom, vodstvom i/ili kontrolom,odnosno snage koje su mu bile podređene, činedjela opisana u paragrafu 28, ili su ih već počinile,kao što su ga obavijestili predstavnici međunaro-dne zajednice. Ante GOTOVINA je propustio po-duzeti nužne i razumne mjere da spriječi počinje-nje takvih djela ili kazni njihove počinitelje.


Točka 5: KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RA-TOVANJA, odnosno bezobzirno razaranje grado-va, naselja i sela, kažnjivo po članku 3(b) u vezi sčlancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKE 6 I 7(DEPORTACIJA I PRISILNO RASELJAVANJE)

30. Između 5. kolovoza 1995. i 15. studenog1995., hrvatske snage su počinile brojna djela ubo-jstva, paleža, pljačke, šikaniranja, terora i fizičkeprijetnje osobama i imovini. Tim djelima, hrvatskesnage su zastrašivale krajinske Srbe i natjerale ihda ostave svoja sela, zaseoke i kuće. Ante GOTO-VINA je, djelujući sam i/ili u dogovoru s drugima,uključujući predsjednika Franju Tuđmana, planirao,poticao, nalagao, počinjao ili na drugi način poma-gao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenjedeportacije i prisilnog raseljavanja srpskog stano-vništva Krajine.

31. Činjenje tih zločina nastavljeno je u širokimrazmjerima još barem tri mjeseca nakon što suhrvatske vlasti osigurale to područje, a zločini suuključivali protupravno lišavanje života krajinskihSrba koji nisu pobjegli; spaljivanje i uništavanje sr-pskih sela i imovine, uključujući kuće, gospodarskezgrade, staje i stoku, te pljačku njihove imovine.Kumulativni učinak tih radnji hrvatskih snaga bilo jeraseljavanje krajinskih Srba širokih razmjera uBosnu i Hercegovinu i Srbiju. Procjenjuje se da jeriječ o 150.000 do 200.000 ljudi.

32. Prisilno raseljavanje krajinskih Srba dra-stično je smanjilo broj civilnog srpskog stanovni-štva u općinama Benkovac, Donji Lapac, Drniš,


Gračac, Knin, Korenica, Obrovac, Šibenik, Sinj iZadar. Uvedene su i mjere kojima je cilj bio osigu-rati da se izbjegli ne mogu ili ne požele vratiti.

33. Alternativno, Ante GOTOVINA je znao, ili jebilo razloga da zna, da hrvatske snage pod nje-govim zapovjedništvom, vodstvom i/ili kontrolom,odnosno snage koje su mu bile podređene, činedjela opisana u paragrafima 30 do 32, ili su ih većpočinile, kao što su ga obavijestili predstavnicimeđunarodne zajednice. Ante GOTOVINA je pro-pustio poduzeti nužne i razumne mjere da spriječipočinjenje takvih djela ili kazni njihove počinitelje.


Točka 6: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,odnosno deportacija, kažnjiv po članku 5(d) u vezis člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Točka 7: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,odnosno druga nehumana djela (prisilno rase-ljavanje), kažnjiv po članku 5(i) u vezi s članci-ma 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKA 8(DRUGA NEHUMANA DJELA)

34. Između 5. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995.,hrvatske snage izložile su krajinske Srbe nečovje-čnom postupanju, ponižavanju i degradiranjupremlaćivanjem i fizičkim napadima.

35. Između 5. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995.,Ante GOTOVINA je znao, ili je bilo razloga da zna,da hrvatske snage pod njegovim zapovjedništvom,vodstvom i/ili kontrolom, odnosno snage koje sumu bile podređene, čine djela opisana u paragrafu34, ili su ih već počinile, kao što su ga obavijestilipredstavnici međunarodne zajednice. Ante GOTO-VINA je propustio poduzeti nužne i razumne mjereda spriječi počinjenje takvih djela ili kazni njihovepočinitelje.

Točka 8: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,odnosno druga nehumana djela, kažnjiv počlanku 5(i) u vezi s člankom 7(3) Statuta Među-narodnog suda.

DOPUNSKE ČINJENICE36. Hrvatska je proglasila nezavisnost 25. lipnja

1991., kad je već bio izbio oružani sukob izmeđuhrvatskih Srba i hrvatskih snaga. U rujnu 1991.godine hrvatska vlada je izjavila da hrvatski Srbi iJugoslavenska narodna armija (u daljnjem tekstu:JNA) kontroliraju približno jednu trećinu hrvatskogteritorija.

37. Dana 19. prosinca 1991. godine, SkupštinaSrpske autonomne oblasti Krajina, zajedno saSrbima iz drugih područja Hrvatske, službeno seproglasila nezavisnom od Hrvatske i osnovala novientitet pod nazivom Republika Srpska Krajina (udaljnjem tekstu: RSK). RSK je imala vlastitu vojsku,Srpsku vojsku Krajine (SVK).

38. Regija Krajina, koja je obuhvaćalanekadašnja područja pod zaštitom Ujedinjenih na-roda, Sektor jug i Sektor sjever, nalazila se u RSKa obuhvaćala je, među ostalima, općine Benkovac,Donji Lapac, Drniš, Gračac, Knin, Korenica,Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar.

39. U veljači 1992. godine, u skladu s Vance-ovim planom, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih narodaformiralo je na temelju svojih ovlasti Zaštitne snageUjedinjenih naroda (u daljnjem tekstu: UNPRO-FOR) koje će biti razmještene u područjima podzaštitom Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu:UNPA) u Hrvatskoj. UNPA područja bila su onapodručja u Hrvatskoj u kojima su Srbi bili većina iliznačajna manjina stanovništva i u kojima sunapetosti između dvije zajednice već dovele dooružanog sukoba. Postojala su četiri takva UNPApodručja, a bila su poznata pod nazivima Sektorsjever, Sektor jug, Sektor istok i Sektor zapad.

40. Već 1992. godine hrvatska vojska je stvaralaplanove da silom vrati teritorij RSK, odnosno regijuKrajina. Godine 1992., 1993. i 1995. hrvatske susnage povele nekoliko vojnih operacija protiv RSKkojima je upravo to bio krajnji cilj.

41. Te su operacije izvedene u UNPA područji-ma i susjednim "ružičastim zonama": na Miljeva-čkom platou u lipnju 1992., u predjelu Masleničkogmosta u sjevernoj Dalmaciji u siječnju 1993., uMedačkom džepu u rujnu 1993., u operaciji"Bljesak" u zapadnoj Slavoniji u svibnju 1995. te uoperaciji "Oluja" u kolovozu 1995. godine.

42. Dana 4. kolovoza 1995. godine, hrvatskesnage su krenule u ofenzivu pod kodnim imenom"Oluja" kako bi ponovno zauzele regiju Krajina,koju su krajinski Srbi držali od 1991. godine. Pro-cjenjuje se da je rezultat ofenzive "Oluja" bilo rase-ljavanje 150.000 do 200.000 krajinskih Srba, kojisu izbjegli ili su bili prisiljeni bježati u toku i nakonrečene ofenzive.

43. Ofenziva "Oluja" u koju su hrvatske snagekrenule s otprilike 150.000 vojnika provedena je upodručju nekadašnjeg Sektora sjever i Sektora jugUN-a, na području od otprilike 10.500 četvornihkilometara. U toj su ofenzivi gradovi i sela regijeKrajina koji su bili naseljeni Srbima izloženižestokom granatiranju HV, uz zračnu podrškuHrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ).

44. Dana 4. i 5. kolovoza 1995. godine, hrvatskesnage su izvele žestoki topnički napad na Knin.Topnička vatra usmjeravana je i na civilne ciljeve ugradovima Benkovac, Obrovac, Drniš, Vrginmost,Vojnić, Glina, Petrinja i mnoga sela u regiji Krajina.

/potpis i pečat na originalu/Carla Del Ponte,

tužiteljDana 21. svibnja 2001.u Haagu, Nizozemska


Točke 4 i 5Djela djelomične ili totalne pljačke i/ili uništavanjaimovine počinjena između 4. kolovoza i 15. studenog1995.Općina BenkovacOko 1300 stambenih objekata u 14 sela i zaselakaOpćina Donji LapacOko 600 stambenih objekata u 37 sela i zaselakaOpćina DrnišOko 750 stambenih objekata u 29 sela i zaselakaOpćina GračacOko 700 stambenih objekata u 40 sela i zaselaka

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJUPREDMET BR. IT-01-45-I

DRUGI DODATAK OPTUŽNICIOpćina KninOko 3000 stambenih objekata u 83 sela i zaseokaOpćina KorenicaOko 4700 stambenih objekata u 52 sela i zaseokaOpćina ObrovacOko 200 stambenih objekata u 7 sela i zaselakaOpćina Šibenik Oko 250 stambenih objekata u 8 sela i zaselakaOpćina SinjOko 600 stambenih objekata u 14 sela i zaselakaOpćina ZadarOko 130 stambenih objekata u 3 sela i zaseoka

OPĆINA BEKOVACSELO KAKMA, 9.8.95. neidentificirana osoba, M, ustrijeljen. SELO BRGUD, 12.9.95. Milica Graovac, Ž, ustrijeljena i(ime nepoznato) Graovac, Ž, ustrijeljena.

OPĆINA GRAČACSELO PALANKA, 8.8.95. Dušan Brkić, M, star 69 godina,ustrijeljen.SELO GUDURA, 29.9.95. Milan Marčetić, M, ustrijeljen iDušan Šuica, M, ustrijeljen.

OPĆINA KNINZASELAK DURIĆI, 4.8.95. Sava Durić, M, ustrijeljen.GRAD KNIN, 5.8.95. - 16 neidentificiranih osoba, ustrijeljeni.VRBNIK, 5.8.95. Duško Vukadin, M, 55, mučen i ustrijeljen.MOST ATLAGIĆA, 5.8.95. Živko Stojakov, M, ustrijeljen.KOVAČIĆ, 5.8.95. Nikola Dragičević, M, 60, ustrijeljen;Mile Dragičević, M, 62, ustrijeljen i Sava Čeko, M,ustrijeljen.ŠARENA JEZERA, 5.8.95. Miloš Borjan, M, ustrijeljen;neidentificirana osoba, M, ustrijeljen; neidentificiranaosoba, M, ustrijeljen; neidentificirana osoba, M, ustri-jeljen; neidentificirana osoba, M, ustrijeljen; neidentifi-cirana osoba, M, ustrijeljen.SELO BISKUPIJA/CIVLJANE, 5.8.95. pet vojnika RSK,ustrijeljeni.5/6.8.95. Branko Radinović, M, 70, ustrijeljen; NikicaRadoško, M, 60, ustrijeljen; Maša Radoško, Ž, 55,ustrijeljena; Vaso Vačić, M, 77, ustrijeljen; NikicaPanića, M, 60, ustrijeljen. SELO ŽAGROVIĆ, 5/12.8.95. Milka Petko, Ž, 70, ustrije-ljena; Ilija Petko, M, 45, ustrijeljen; Dmitar Rašuo, M,81, ustrijeljen; Đuro Rašuo, M, 40, ustrijeljen; neiden-tificirana osoba, ustrijeljen.SELO UZDOLJE, 6.8.95. Sava Šare, Ž, izgorjela.SELO UZDOLJE, 6/7.8.95. Mlica Sare, Ž, 62, ustrijelje-na; Stevo Berić, M, 62, ustrijeljen; Janja Berić, Ž,ustrijeljena; Bosiljka Berić, Ž, 75, ustrijeljena; Mirjana

Berić, Ž, ustrijeljena; Đuka Berić, Ž, ustrijeljena i KrstaŠare, Ž, ustrijeljena.SELO MOKRO POLJE, 7.8.95. Stana Popović, Ž, ustrijel-jena i Mirko Popović, M, ustrijeljen.ZASELAK MIZDRAKOVAC, 8.8.95. Jovanka Mizdrak, Ž,ustrijeljena.SELO KAKANJ, 10/18.8.95. Danica Šarić, Ž, bez podataka;Uroš Šarić, M, ustrijeljen i Uroš Ognjenović, M, ustrijeljen.GRAD KNIN, 11.8.95. Ilija Milivojević, M, ustrijeljen iMile Milivojević, M, ustrijeljen.SELO ORLIĆ, 13.8.95. Tode Marić, M, ustrijeljen.SELO OTON,18.8.95. Marta Vujonić, Ž, 85, ustrijeljena.ZASELAK GRUBORI, 25.8.95. Miloš Grubor, M, 80, ustri-jeljen; Jovo Grubor, M, 65 ustrijeljen/prerezan vrat; Ma-rija Grubor, Ž, 90, izgorjela; Mika Grubor, Ž, 51, ustri-jeljena i Đuro Karanović, M, 45, pretučen/ustrijeljen.SELO GOŠIĆ, 27.8.95. Dušan Borak, M, 55, ustrijeljen;Gordana Borak, Ž, 72, ustrijeljena; Kosa Borak, Ž, 69,ustrijeljena; Marija Borak, Ž, 83, ustrijeljena; MilkaBorak, Ž, 76, ustrijeljena; Savo Borak, M, 70, ustrije-ljen; Vasilj Borak, M, 69, ustrijeljen i Gojko Lezaić, M,65, ustrijeljen.SELO MALA POLAČA, 29.8.95. Mika Crnogorac, M, bezpodataka.SELO MOKRO POLJE, 4.9.95. Sava Babić, Ž, 82, ustrijeljena;SELO VARIVODE, 28.9.95. Špiro Berić, M, 55, ustrijel-jen; Jovan Berić, M, 75, ustrijeljen; Jovo Berić, M, 60,ustrijeljen; Marko Berić, M, 80, ustrijeljen; Milka Berić,Ž, 71, ustrijeljena; Marija Berić, Ž, 69, ustrijeljena;Radivoj Berić, M, 69, ustrijeljen; Mirko Berić, M, ustri-jeljen i Dušan Đukić, M, ustrijeljen.

OPĆINA KORENICASELO KOMIĆ, 12.8.95. Petar-Pejo Lavrnić, M, 62, ustri-jeljen; Sava Lavrnić, Ž, 92, ustrijeljena; RadeMirković, M, 91, ustrijeljen; Mika Pavlica, Ž, 74, ustri-jeljena i Mara Ugarković, Ž, ustrijeljena.SELO POLJICE, 12.8.95. Rade Sunjako, M, bez podataka.

Tekst optužnice na hrvatskom jeziku preuzet sa sajta ICTY-a. Zbog vjerodostojnosti nismo ga ni prevodili na srpski jezik.

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJUPREDMET BROJ: IT-01-45-I

PRVI DODATAK OPTUŽNICITočke 2 i 3 optužnice


Uvjeren sam da ćete se složitikako je u posljednjih godinu i polostvarena uzorna suradnja hrva-tske Vlade i Vašeg ureda, i to bezobzira na nacionalnost žrtava ilipočinitelja zločina koji su bili pre-dmet Vaših istraga. Ilustracije ra-di, spomenuo bih da je hrvatskaVlada u tom razdoblju predalaoko 1000 dokumenata koje jeVaš Ured zatražio, a odnose sena zločine počinjene na područjuRepublike Hrvatske. Od tog broja

njih više od 200 odnosi se na istr-age koje provodite zbog mogućihzločina počinjenih za vrijemeoperacija ‘Medački džep’, ‘Blje-sak’ i ‘Oluja’. Kad su u pitanju teistrage, Vašim su istražiteljimaomogućeni razgovori sa svimosobama za koje ste to zatražili,među njima i s načelnikom Gla-vnog stožera Oružanih snagaRH. Uz to, omogućen im je uvidu urudžbene knjige i ratne dne-vnike pojedinih postrojbi HV-a,pružena im je sva moguća po-

moć pri ekshumacijama u Gospi-ću i Kninu, kao i svi drugi zatra-ženi oblici pomoći. Hrvatska Vla-da prišla je suradnji s Vašim ure-dom otvoreno i u želji da ne sa-mo ispuni svoje međunarodno-pravne obveze, već i da zajednos Vama radi na ispunjenju svogstrateškog cilja, a to je kažnjava-nje ratnih zločina i prikazivanjestvarne slike o zbivanjima tije-kom Domovinskog rata. Uvjerenismo da je istina najbolji način za

postizanje ne samo pravednosti itrajnog mira, već i za uspostavupravne države i čuvanje vrije-dnosti Domovinskog rata. Ujednoje to temelj za izgradnju demo-kratske i suvremene države. Izu-zetno veliko ohrabrenje Vladi utom smjeru bila su Vaša uvjera-vanja i postignuti dogovori daVaš ured u svojem radu nećekriminalizirati Domovinski rat iposebno oslobodilačke akcijeOružanih snaga RepublikeHrvatske te dovoditi u pitanje nji-

hovu legitimnost, kao i to da sepri optuživanju neće primjenjivatiisključivo kriterij zapovjedneodgovornosti već će se uvijek ra-diti i o izravnoj odgovornosti po-jedinaca. Složili smo se i u tomeda svaka optužnica treba biti ute-meljena na konkretnim dokazi-ma, te kako postojanje sumnjeda su pojedini optuženici počinilikaznena djela za koja ih se teretitreba biti razvidno i iz samihoptužnica. Temeljem tih stajališta

i dogovora, u više ste navratapreformulirali svoje zahtjeve štoje omogućilo hrvatskoj Vladi da upotpunosti surađuje s Vašim ure-dom sukladno stavovima Hrva-tskoga sabora i Vlade, te poziti-vnim propisima Republike Hrva-tske uz istodobnu zaštitu interesaVaših istraga. Želio bih iskoristitiovu priliku i naglasiti da će hrva-tska Vlada, u skladu s postignu-tim dogovorima, nastaviti s pu-nom suradnjom s Vašim uredom.Na žalost, tekst optužnice koje je

RAČANOVO PISMO KOJE JE 18. JUNA 2001. GODINE POSLATO GLAVNOJ TUŽITELJICIMEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU (ICTY) CARLI DEL PONTE

“Posle akcija ‘Spržena zemlja’na Miljevcima, Maslenici, Meda-čkom džepu i ‘Bljesku’, gde jesve pobijeno i spaljeno, Srbimaiz Krajine jedini izlaz je bio egzo-dus - izjavio je za ‘Novosti’ SAVOŠTRBAC. Od onih koji su, na Tu-đmanov poziv ostali, pobijeno jeviše od 2.500 Srba.

Račanova izjava da su samisebe prognali iz Krajine samo jeponavljanje poznatog stava bi-všeg predsednika Franje Tuđma-na, koji je tako pokušavao predsvetom opravdati genocid i etni-čko čišćenje hrvatske vojske ipolicije nad Srbima, u avgustu1995. godine.

Ovo je izjavio za ‘Novosti’Savo Štrbac, predsednik kraji-škog centra ‘Veritas’ u Beogradu.

Strah Srba za živote bio jeopravdan i zato im je pred agre-sijom Tuđmanove soldateske je-dini izlaz bio bežanje prema Re-

“Večernje novosti”, 20.07.2001.J E D I N I S P A S O D L A Z A Kpublici Srpskoj. Glavni grad Kraji-ne Knin bombardovan je sa višeod 2.500 projektila, a tako je biloi sa svim većim mestima - kažeŠtrbac. - Račan zaboravlja da susve prethodne agresije: Miljeva-čki plato, Maslenica, Medačkidžep i ‘Bljesak’ izvedene po si-stemu ‘Spržene zemlje’. Tu nimačke nisu ostale žive a sve ku-će su spaljene. Još ako se sve-mu doda iskustvo Srba iz 1941.godine, jasno je da su oni egzo-dusom morali spasavati goleživote’.

Koliko su u pravu bili oni, kojinisu poslušali Tuđmanov pozivda ostanu, najbolje pokazuju nji-hove sudbine po ulasku razula-rene hrvatske vojske u srpskegradove i sela. Od 4. avgusta dokraja septembra 1995. godineubijeno je i nestalo više od 2.500Srba, a kuće su opljačkane ispaljene.

Tuđman uostalom nije ni krioda je ‘Oluja’ na Krajinu imala zacilj etničko čišćenje. Više puta jeizjavljivao da Srba više ‘nikadaneće biti više od tri odsto’. - upo-zorava Štrbac.

Da i nova Račanova vlastmisli slično pokazuje izmišljanjeraznih administrativnih preprekaza povratak Srba u Hrvatsku gdeim još, šest godina posle ‘Oluje’,nisu vraćene kuće, ni stanovi.Prognani Srbi su jedini narod nasvetu koji mora podnositi pose-bne zahteve da bi se vratili narodna ognjišta.

Da glavni tužilac haškog tri-bunala KARLA DEL PONTE nijeusamljena u oceni da su hrvatskigenerali odgovorni za etničkočišćenje Krajine, govori i izjavapredsednika Hrvatskog helsi-nškog odbora u Zagrebu drŽarka Puhovskog, koji kaže da je‘Oluja’ ‘bila u funkciji etničkogčišćenja Srba’."


Vaš ured podigao protiv generalaGotovine i Ademija ne slijedi upotpunosti naše dogovore iotvara određena pitanja. Ne ula-zeći u pitanja utvrđivanja bilo čijekrivnje ili nevinosti, što je stvarSuda i u što Vlada ne smije i neželi ulaziti, želio bih ukazati naodređene segmente tih optužni-ca koji su problematični za Vla-du. Budući da je optužnica protivAnte Gotovine opširnija i komple-ksnija, osvrnut ću se na nju, s timda se neki prigovori odnose i naoptužnicu protiv Rahima Ademi-ja. Iz teksta optužnice može sezaključiti da se ona isključivo te-melji na zapovjednoj odgovorno-sti. Nigdje se niti ne daje nazna-ka izravne povezanostigenerala Gotovine s po-jedinim zločinom, osimkroz činjenicu njegovefunkcije i mjesta u zapo-vjednom lancu. Optu-žnica barata s posta-vkom da je Gotovina za-jedno s drugima, uklju-čujući i tadašnjeg pre-dsjednika Republike,planirao, poticao ili nadrugi način počinio ka-zneno djelo progona,prisilne deportacije iraseljavanja srpskogstanovništva iz Republi-ke Hrvatske, i to dijelomkroz provedbu oslobodi-lačke operacije ‘Oluja’.Može se steći dojam daje takvim navodimaoptužnica usmjerenaupravo na kriminaliza-ciju te akcije i posrednona poricanje njene legitimnosti.Potvrda takvog dojma je i navodiz optužnice da je ‘kumulativniučinak ovih protupravnih radnji(ubojstava, pljačkanja javne iliprivatne imovine i uništavanjaimovine) bila deportacije i/ili rase-ljavanje krajinskih Srba širokihrazmjera u Bosnu i Hercegovinu iSrbiju. Procjenjuje se da je riječ o150.000 do 200.000 ljudi’. Ova-kav navod nije točan i to iz dvarazloga: prvo, jer je notorna či-njenica da se srpsko stanovni-

štvo iselilo odmah na početkuakcije i to po nalogu svoga vo-dstva, prije no što je uopće došlou kontakt s ‘hrvatskim snagama’i, drugo, jer se brojka od 150.000do 200.000 iseljenih krajinskihSrba odnosi na područje cijeletzv. Krajine, a ne na ‘Sektor Jug’na koji se odnosi optužnica.Optužnica nadalje navodi da suzločine počinile ‘hrvatske snage’koje definira kao ‘HV, Hrvatskoratno zrakoplovstvo, specijalnupoliciju i vojnu policiju RepublikeHrvatske’. Ovakav navod je ne-prihvatljiv jer se njime inkriminira-ju Oružane snage Republike Hr-vatske u cjelini. Tek treba utvrditijesu li i koje zločine počinili pri-

padnici ‘hrvatskih snaga’, a kojeeventualno druge osobe što senikako ne mogu okarakteriziratikao hrvatske snage. Svaki poči-nitelj ratnog zločina ima ime iprezime i njegova krivnja treba bitiindividualizirana. Na žalost, izraz‘hrvatske snage’ ostavlja mogu-ćnost za interpretaciju da se radi onekoj vrsti kolektivne krivnje.

Optužnica u jednom dijeluuvodi odgovornost po zapovje-dnoj odgovornosti i za ubojstva idruga kaznena djela čiji su poči-

nitelji procesuirani pred sudovi-ma u Republici Hrvatskoj. Tako jena primjer ubojstvo 17 osoba uselima Gošići i Varivode kojeoptužnica stavlja na teret Goto-vini, procesuirano pred nadle-žnim sudom i počinitelji su biliosuđeni na zatvorske kazne. Na-kon žalbe Državnog odvjetništva,Vrhovni sud Republike Hrvatskeukinuo je presude i predmet vra-tio na ponovno suđenje koje je utijeku. Slična je situacija i s nekimdrugim slučajevima ubojstavakoji se navode u optužnici. Osvr-nuo bih se i na neke tvrdnje kojese navode u poglavlju ‘dopunskečinjenice’ i koje optužnicu stavlja-ju u, za nas, teško prihvatljiv ko-

ntekst. Osnovni je pro-blem u izostanku defi-niranja tzv. Krajine kaosamoproglašene, nele-gitimne i pobunjeničketvorevine, čime seotvara i pitanje postoja-nja odgovornosti Milo-ševića i njegovih sura-dnika za agresiju i zlo-činačke posljedice po-kušaja stvaranja ‘velikeSrbije’. Uvjeren sam dasvaki pokušaj prikazi-vanja novije povijestiovih prostora, a pogla-vito počinjenih zločina,mora polaziti od Milo-ševića i njegovih sura-dnika koji su pokrenulilanac zločina i bez čijegdjelovanja ne bi bilo nitirata niti ratnih zločina.Također se ne ukazujena činjenicu da je velik

dio hrvatskog područja bio okupi-ran, na ulogu JNA, te na etničkočišćenje Hrvata i brojne zločinepočinjene nad Hrvatima upravona područja tzv. Krajine u razdo-blju koje je prethodilo akcijamaOružanih snaga Republike Hrva-tske. Neki navodi su i činjeničnonetočni. Tako se npr. tvrdi da su,između ostalih, i općine Zadar iŠibenik bile dio tzv. Krajine, štonije točno. Pojedine dijelove ova-ko postavljenih optužnica sma-tram dvojbenim i neprihvatljivim

SUĐENJE UBICAMA CIVILA U SELIMA GOŠIĆ IVARIVODE

Županijski sud u Zadru u junu 1996. godine oslobodioje ubice sedmero ubijenih mještana sela Gošić i deveteroubijenih mještana sela Varivode i to zbog nedostatkadokaza.

Po žalbi ŽDO iz Zadra na ovakvu presudu Župani-jskog suda u Zadru, Vrhovni sud RH je predmet vratio naponovni sudski postupak Županijskom sudu u Šibeniku,gdje je tek u trećem pokušaju 20.03.2001. godineodržana glavna rasprava u ponovljenom suđenju.

Za ubistva srpskih civila u Gošiću, zaseok D. Borci kojise dogodio 27.08.1995. godine optužnica tereti PERUPERKOVIĆA, NIKOLU RAŠIĆA, IVICU PETRIĆA i ZLATKALADOVIĆA, a za ubistva 9 civila srpske nacionalnosti uVarivodama 28.09.1995. godine, NIKOLU RAŠIĆA, IVANAJAKOVLJEVIĆA, ZLATKA LADOVIĆA i NEDJELJKA MIJIĆA.

Suđenje je prekidano više puta, a nastavak se očeku-je u septembru mjesecu kada će se obaviti rekonstrukci-ja događaja na mjestu ubistva.

I u ponovljenom suđenju optuženi se terete za kri-vično djelo ubistva iz koristoljublja, ali ne i za ratni zločin.

VERITAS


“PETER GALBRAITH, velepo-slanik SAD-a u Zagrebu u vrije-me ‘Oluje’, bio je izravni svjedoktadašnjih događaja i onih koji suakciji prethodili. Objavljivanjemoptužnice protiv generala Goto-vine aktualizirana je uloga vele-poslanika Galbraitha, pa smo snjime razgovarali u Dubrovniku,gdje je na godišnjem odmoru.Na pitanje što zna o tijeku do-gađaja koji su prethodili ‘Oluji’, sobzirom na to da optužnicapočinje s datumom 17. srpnja1995. godine, na dan kad su sena Brijunima sastali hrvatskipredsjednik Franjo Tuđman,ministar obrane Gojko Šušak ihrvatski generali, Galbraithodgovara:

- Znam mnogo o tome, no

nisam siguran da se želim upu-stiti u rekonstrukciju tih dana,sada kad je u tijeku pravni po-stupak. Ulaziti u tijek tih događa-ja mislim da u ovom trenutku nebi bilo mudro.

*Je li tih dana predsjednikTuđman, prema Vašim spozna-jama, spominjao etničko čišće-nje ili deportaciju Srba s tihpodručja?

- Ponovno ulazite u pravnopodručje, u što se ne želim upu-štati. Općenitije bi pitanje bilo jeli SAD znao o planiranju vojneakcije. Odgovor je: jesmo. Naj-prije nas je o tome informirao mi-nistar Šušak, a poslije i Tuđman.

* Kad je to bilo?- Ne mogu odgovoriti pre-

cizno na to pitanje. Mislim da se

ne bi smjela zaboraviti općasituacija u to vrijeme, a to je padSrebrenice 11. srpnja. Čulo setada da je nestao velik brojmuškaraca i djece, a poznava-jući Ratka Mladića, znao sam,ako su nestali, da su mrtvi.Uslijedili su napadi na Žepu, apotom na Bihać. Žepa je pala, aBihaću su prijetile dvije opa-snosti: da se ponovi Srebrenica,a tada se ne bi govorilo o sedamtisuća, već o četiri-pet puta višežrtava, i drugo, s hrvatskog sta-jališta pad Bihaća bio bi ozbiljanstrateški problem. Odnosno,imali bi vojni entitet Srba izzapadne Bosne kojima bi ostalobraniti samo vanjsku granicu.Hrvatska Vlada jasno nam jedala do znanja da je to za njih

I N T E R V J U PETER GALBRAITH, AMERIČKI AMBASADOR U ZAGREBU U VRIJEME "OLUJE"

ne samo kao predsjednik Vlade,već i kao građanin Republike Hr-vatske. Dobro bi bilo da optužni-ce razumije i prihvati velika veći-na građana Republike Hrvatske,a ne da one eventualno poslužekao oružje snagama koje se opi-ru suradnji s Tribunalom i progo-nu ratnih zločina. Hrvatska Vladamože biti dovedena u položaj da,poštujući svoje strateško opre-djeljenje i međunarodne obveze,provodi optužnice koje joj unekim svojim dijelovima ne mogubiti prihvatljive.

Dugoročno, ovakve optužnicene samo da mogu biti na štetuRepublici Hrvatskoj i Tribunalu,već bi mogle ugroziti i ostvarenjepravde, te dovesti i do novih po-djela i osjećaja nepravdi što bimoglo ugroziti projekt uspostavetrajnog mira na ovim područjima.Dopustite mi da iznesem osobnistav da optužnice moraju biti ra-zumljive i jasne, kako onim ljudi-ma na koje se odnose, tako i oni-ma u čijem se interesu podnose.Jedan od ključnih elemenata ka-ko se to može postići jest uspo-stavljanje jasne veze izmeđuoptuženih osoba i konkretnih zlo-čina koji im se stavljaju na teret.

Trenutak u kojem su podignu-

te ove optužnice dodatni je pro-blem jer se Vlada Republike Hr-vatske dovodi u situaciju da uhi-ćuje i izručuje svoje državljaneoptužene za navodne zločine po-činjene 1993. i 1995. godine, pri-je no što su Slobodan Milošević,Ratko Mladić, Goran Hadžić idrugi, od kojih neki sudjeluju u ja-vnom i političkom životu SRJ, uo-pće optuženi za zločine poči-njene u Republici Hrvatskoj još1991. godine. Štoviše, drugeosobe koje su davno optužene inalaze se u SRJ (npr. Martić, Šlji-vančanin, Mrkšić i Radić) nisu niblizu uhićenja i predaje Tribuna-lu. Mislim da interesi pravednosti iistine, te boljeg razumijevanja iprihvaćanja rada Vašeg ureda,nameću potrebu da se optužnice iizručenja građana RepublikeHrvatske vežu uz izručenja oso-ba iz SRJ, poglavito onih koji su iinicirali lanac zločina i bez kojih nebi ni bilo rata na ovim područjima.

Završno, želio bih Vas, Eksce-lencijo, u svoje osobno ime i uime članova hrvatske Vlade za-moliti da razmotrite ove primje-dbe i, ako to nađete za potrebno,ispitate sporne navode u optužni-cama i izmijenite ih na način dapoštuju kriterije za koje ste u više

navrta naglasili da su rukovodećiu Vašem radu. Uvjeren sam da bito bio izuzetan doprinos progonuratnih zločina i uspostavi trajnogmira na ovim područjima. Svedrugo nas može dovesti u situ-aciju u kojoj će biti na gubitku nesamo hrvatska Vlada i Tribunal,već i svi građani Republike Hrva-tske. Bilo bi loše da Vaš ured uostvarenju svoga plemenitog ciljamakar i nehotice napravi nepra-vdu i time nanese neprocjenjivuštetu pozitivnim procesima u Re-publici Hrvatskoj. Demokratskavlast u Hrvatskoj ne želi ‘guratiloše stvari pod tepih’, upravo su-protno, želi da se utvrdi istina ikazne odgovorni za sve ratne zlo-čine, bilo da će to napraviti hrva-tsko pravosuđe, bilo Tribunal.Molim Vas da u tom cilju razmo-trite ovo pismo koje je moje oso-bno obraćanje Vama u želji da našasuradnja osigura ostvarivanje za-jedničkog cilja - procesuiranja ra-tnih zločina i time pridonese spre-čavanju njihovog ponavljana ipružanju pune satisfakcije svimžrtvama. Koristim ovu priliku,Ekscelencijo, da Vam uputimizraze mog osobitog štovanja.”

Pismo objavljeno u Vjesniku od28.07.2001.


nepodnošljiva situacija s obzi-rom na združene napade kraji-nskih i bosanskih Srba na Bihaću studenom 1994. godine. Tadasmo, u studenom 1994., poručilihrvatskoj Vladi: Ne poduzimajtenikakvu akciju! No ovaj je putSAD-u bilo mnogo teže poručitiisto jer smo mislili o tome što ćese dogoditi ako Bihać stvarnopadne, a smatrali smo da bi semogla ponoviti Srebrenica. Da-kle, znali smo za operaciju ‘Olu-

ja’, ali je nikad nismo odobrili. Toje vrlo važno naglasiti, jer ljudikažu kako je SAD to odobrio. Tonije točno. Ali isto tako SAD nato nije prigovorio. Stalno smo,izričito i snažno upozoravali daje na Hrvatskoj odgovornostzaštititi živote civila. I kad jeoperacija ‘Oluja’ počela, uvijeksmo iznova, demaršima, izjava-ma za javnost, prosvjedovali

zbog lošeg odnosa prema srp-skim civilima, a kao što znate, idogađajem u kojem sam osobnodramatizirao američku zabrinu-tost za loš odnos prema izbjegli-cama, vozeći se na traktoru uizbjegličkom konvoju koji je danprije bio napadnut. Kao supersi-la SAD te poteze nije povukaoolako, a neke su stvari u to vrije-me izazvale i nesporazume. Biloje to jasno upozorenje na poslje-dice koje danas snosite.

* Je li SAD na bilo koji način,logistički ili obavještajno, sudje-lovao u akciji ‘Oluja’?

- Prema mojim spoznajama,nije bilo ni logističke niti ikakveobavještajne podrške otkad jepočela akcija ‘Oluja’. SAD je, toželim posebno istaknuti, strogopoštovao embargo na uvoz oru-žja, a takav oblik potpore značiobi upravo kršenje tog embarga.

* Očekujete li ovih dana pozivHaškog suda kao mogući svje-dok tih događaja?

- Već sam razgovarao s istra-žiteljima Haškog tribunala, kao iostali diplomati koji su bili upu-ćeni u ta zbivanja. Smatram vrlomogućim da ću biti svjedok. Jestda je svedočenje tajno, ali znaosam za određeni broj kriminalnihdjela. Ne samo u ovom nego i uslučaju koji se odnosi na Milana

Martića, recimo njegovim izjava-ma, uključujući i izravnu prijetnjuda će ispaliti rakete na Zagreb.Posebno sam ga upozorio da bito bio ratni zločin za koji bi ga si-gurno optužili. Točno se to i do-godilo, gotovo istodobno s timnjegovim potezom. Upozoravalismo na posljedice koje sadatrpite.

“Predsjednik vlade RepublikeSrpske Krajine MILAN BABIĆizjavio je juče u Beogradu da jeRSK spremna da sa Zagrebomuđe u pregovore o političkomrešenju.

Osnovu za te pregovore pre-dstavljao bi ‘modifikovani Plan Z-4’, koji bi jednako tretirao istočni izapadni deo Krajine, izjavio jeBabić na konferenciji za novinare.

Babić je rekao da se do reše-nja problema između RSK iHrvatske može doći samo mi-rnim putem i političkim sredstvi-ma, a zatim je pročitao izjavu osvojim stavovima povodom naj-novijeg razvoja situacije.

‘Imajući u vidu i interese iočekivanja međunarodne zaje-dnice da se izbegne daljnjezaoštravanje i otpočne sa de-eskalacijom napetosti i konfro-ntacija na prostoru prethodneJugoslavije zahvaćenom ratom,želim da obavijestim javnost dapozitivno gledam na sve korakekoji mogu ići u tom pravcu, a kojipolaze od uvažavanja ravno-

pravnog položaja RSK u prego-varačkom procesu’, izjavio jeBabić.

‘U tom smislu, podržavamnužnost striktnog poštovanjasporazuma o prekidu vatre obestrane, što je prirodan i logičanuslov za obnavljanje i plodotvo-ran rad mirovnog procesa’,dodao je on.

Babić je rekao da ‘očekuje itraži’ da Hrvatska izvrši ‘deko-ncentraciju i demobilizaciju sna-ga’ oko zone razdvajanja i u nje-noj blizini.

On je dodao da će Srpskavojska Krajine, takođe, izvršitidekoncentraciju i demobilizacijui da neće angažovati van terito-rije RSK, uključujući i bihaćkidžep.

Babić je ocenio da razme-štanje snaga UN prema Rezolu-ciji 981 Saveta bezbednostipredstavlja sastavni deo miro-vnog procesa, dodajući da je tou skladu i sa Vensovim planomkoji je RSK prihvatila početkom1992. godine.

Sastavni deo mirovnog pro-cesa, prema rečima Babića, pre-dstavlja i nastavak realizacijeekonomskog sporazuma, štouključuje ponovno otvaranjenaftovoda i nastavak pregovorao povezivanju železničkog sao-braćaja prugom Knin - Zagreb iKnin - Split.

Babić je rekao da je uverenda današnji razgovori u Ženevitreba da dovedu do napretka uostvarivanju pomenutih ciljeva.

‘Polazeći od toga, delegacijaRSK treba da se odnosi konstru-ktivno prema predlozima (posre-dnika u razgovorima) kopredse-dnika Stoltenberga’, dodao jeon.

‘Očekujući dodatno angažo-vanje međunarodne zajednice iSAD, a Ruske Federacije pose-bno, kako bi sadašnje napetostii ratna prijetnja bile otklonjene ikako bi se uspješno, u interesumira i stabilnosti u ovom regionuEvrope, okončao mirovni pro-ces’, zaključio je Babić.”

“Politika”, 04.08.1995.IZJAVA KRAJIŠKOG PREMIJERA

SPREMNOST ZA POLITIČKE PREGOVORE SA HRVATSKOM

— 13 —Dokumentaciono informacioni centarV E R I T A S

* Smatrate li Hrvatsku agre-sorom na tzv. Krajinu, kako bi tonetko mogao isćitati iz optužnice?

- Ne. Bit ću jasan. Naglaša-vam da više ne predstavljamameričku vladu. Kao profesor naKoledžu za obranu u Washi-ngtonu ja jesam državni službe-nik, ali imam slobodu govora, paje moje osobno stajalište da jeHrvatska imala legitimno pravopo međunarodnim zakonimavratiti svoj teritorij koji jebio dio međunarodno pri-znatih granica RepublikeHrvatske. To više je imalapravo učiniti jer su kraji-nski Srbi okupirali to po-dručje pune četiri godinei u to vrijeme i sami učiniliniz ozbiljnih zločina usmislu etničkog čišćenjahrvatskog stanovništva.Odbili su pritom ozbiljnosudjelovati u mirovnomprocesu. Dakle, mislimda je Hrvatska imala pra-vo to učiniti i da je pritombila prilično strpljiva, akrajinski Srbi su se ktome upustili u velik vojnirizik kad su počeli napadna Bihać preko međuna-rodno priznate državnegranice BiH. Hrvatska jeimala čak obvezu zaustaviti na-pade sa svoga na teritorij drugedržave. S druge strane, postoja-le su rezolucije Vijeća sigurnostiUN-a, koje je Hrvatska moralapoštovati, a koje su zabranjivaleupotrebu sile, pa je stanje s pra-vnog gledišta znatno komplici-ranije, ali svejedno ne bih rekaoda je Hrvatska bila agresor.Stvar nije u tome što je Hrvatskapoduzela akciju ‘Oluja’, nego pi-tanje je kako je vojna akcija pro-vedena, što su hrvatske vojnesnage učinile nakon što su preu-zele područje Krajine. To je uvi-jek bilo središte naše zabrinutosti.

* Prema Vašem mišljenju,može li se način na koji je prove-dena nazvati genocidom?

- Ne želim to komentirati, jerto ovisi o pravnom postupku.

Odvjetnici i suci utvrdit će činje-nice. Dvije su osobe optužene,obje su se oglasile nevinima, panije na meni da analiziram poje-dine elemente slučaja. Reći ćusamo da su se dogodili vrloozbiljni zločini poslije 4. kolovo-za. Ono što je nama u tom trenu-tku bilo jasno jest da se radilo ozločinima, o sustavnom paljenjui pljačkanju srpskih kuća na cije-lom području Krajine, te o zna-

tnom broju ubojstava civila kojisu tamo ostali. To su dva najzna-čajnija zločina u ovom slučaju.Ne mogu precizno reći tko je toučinio, ali mogu reći da su se tizločini dogodili u područjimagdje je odgovornost imala Hrva-tska vojska koja je imala puninadzor nad teritorijem. To mogureći iz prve ruke jer sam putovaotim područjem u vrijeme dok sutrajala ubijanja i dok su gorjelekuće. Također su časnici iz vele-poslanstva krstarili tim podru-čjem i vidjeli kako se pale kuće igospodarski objekti u okolnosti-ma kad je bilo sasvim jasno dahrvatske snage to rade ili imajupotpun nadzor nad područjem,pa dakle i dopuštaju da se todogađa.

*Imate li kakav dokument kojigovori o tome da je predsjednikTuđman takve događaje planirao?

- Ponovno mi postavljate pi-tanje koje bi mi u ovom slučajupostavili odvjetnici. Na to nećuodgovoriti. Tuđman se suglasios mirnim rješenjem, ali se predo-mislio.

*Možete li komentirati izjavuGotovinina odvjetnika kako SADima dokaz da se radilo o zaje-

dničkoj akciji Hrvatske iSAD-a?

- Neću komentiratistrategiju obrane gospo-dina Gotovine, ali ću rećida nije bilo koordinirane izajedničke akcije SAD-a iHrvatske u toj operaciji.Operacija ‘Oluja’ bila jehrvatska akcija. SAD jeimao informacije o njezi-noj pripremi, ali to ne po-drazumijeva ni odobrava-nje, ni koordinaciju, ni ne-kakav oblik zajedničkogplaniranja. Morate se pri-sjetiti da je SAD još višeod godinu dana ranije, odožujka 1994., bio suodgo-voran za mirovni proces uHrvatskoj. SAD je htiomirno razrješenje ovogaproblema, i čak sam još 2.

kolovoza išao u Beograd kakobih se sastao s Milanom Babi-ćem i razgovarao o mogućnostimirnog rješenja još jednom. Toje akcija koju sam poduzeo kaoizravan naputak svoje vlade.

Također sam o tome razgo-varao s predsjednikom Tuđma-nom na Brijunima nešto ranijetoga tjedna, s čime se on izričitosuglasio, ali je nažalost kasnijepromijenio mišljenje. Mi smo setrudili naći mirno rješenje, svedo zadnje minute, i kad sam seponovno susreo s Tuđmanom u5.45 sati 3. kolovoza vrativši seiz Beograda, poruka koju samdonio za njega bila je da ne na-stavi s pripremom vojne akcije.”

Intervju objavljen u“Večernjem listu”, 29.07.2001.

GALBRAJT: NEMA RAZLOGA ZA RAT

“Zagreb, 03. avgusta 1995. - Američkiambasador u Zagrebu PITER GALBRAJT izjavio jedanas da nema razloga da Hrvatska ratuje protivSrba iz Krajine pošto je srpska strana izrazilaspremnost za razgovore o političkim pitanjima saZagrebom, javlja Rojter.

Posle susreta s Tuđmanom u kome je hrva-tskog predsednika obavestio o razgovorima sapremijerom Krajine Milanom Babićem, Galbrajt jerekao novinarima u Zagrebu da su razgovori sBabićem rezultirali ‘vrlo značajnom promenom’ upoziciji srpske strane.

Prema njegovim rečima, Babić se složio dazapočne političke pregovore sa Zagrebom i daotvori naftovod i autoput koji prelaze preko teritori-je Krajine.

‘Mislim da Babićeva izjava odgovara uslovimakoje je postavila hrvatska vlada da ne uđe u rat saSrbima iz Krajine’, rekao je Galbrajt dodavši da ‘ nevidi razlog za rat u ovom trenutku’.

“Tanjug”

Bilten br. 26 ! Avgust, 2001.


“Rješenje haških mora hrva-tske države treba tražiti u afi-rmaciji hrvatskog pravosuđa.‘Slučaj Norac’ u tom je smislutest kompetentnosti, profesio-nalnosti i neovisnosti ovdašnjegsudstva, prilika da se dokaže ka-ko sud funkcio-nira po volji za-kona, a ne poli-tike, i kako supred njim svigrađani ravno-pravni. Ako jezločin neprije-porno utvrđen,ako za njegapostoje dokazi isvjedoci, on mo-ra biti procesu-iran. Da je ovadržava počivalana tim načelima,individualiziranekrivnje i odgo-vornosti, ne bi se ponavljalapovijesna nepravda i na stare,NDH-zijske hipoteke slagali novikolektivni utezi koji dugoročnopotenciraju inferiornost nacije.Doista su neprihvatljive političkekvalifikacije, očito sadržane uhaškim optužnicama protiv ge-nerala Ademija i Gotovine, koji-ma se pokušava imputirati da jeu Oluji potican progon i prisilnadeportacija Srba kao planskiprojekt etničkog čišćenja. Činje-nica je da je Oluja bila oslobodi-lačka akcija u kojoj je Hrvatskavojska legitimno vratila okupiraniteritorij države pod svoj puni su-verenitet. Je li postojao tajni do-govor Miloševića i Tuđmana o‘humanom preseljenju’ stanovni-štva, pitanje je na koje danasmože odgovoriti jedino Miloše-vić, ili eventualni pisani tragovi,ako su ih za sobom ostavili,odnosno posvjedočili njihovinajbliži suradnici, no tek akoraspolažu i vjerodostojnomdokumentacijom koja bi takav

“Slobodna dalmacija”, 20.07.2001.

I DOKUMENTI POTVRĐUJU DA EGZODUS KRAJIŠKIH SRBA NIJE BIO PLAN ZAGREBAMrkšić: Naređujem da se stanovništvo povuče

plan potvrdila. Milošević je u Hagu, Tuđman

na Mirogoju, a njihovi možebitnisuradnici teško bi se danas i ustatusu zaštićenih svjedokapojavili pred sudom s takvimsvjedočenjima. Zbog toga nije

pravedno, a ni dopustivo krimi-nalizirati Domovinski rat kaotakav, jer je on u osnovi bioobramben i oslobodilački. Ako jeegzodus krajinskih Srba bioplaniran, onda treba podsjetiti dasu njegovi izravni, deklarirani ipotpisani planeri bili Martić iMrkšić koji su, pod prijetnjomtrenutačnom egzekucijom uslučaju otpora, nagnali ljude uzbjeg. O tomu govore i doku-menti, pa i brojna svjedočenjasrpskih izbjeglica što ih je ure-dno evidentirao HHO u svojemIzvještaju o Oluji i nakon nje,objelodanjenom 1999. godine.Komandant Glavnog štabaSrpske vojske Krajine generalpukovnik Mile Mrkšić uoči Olujeizdao je naredbu i distribuiraoletak u kojemu stoji:

‘Zbog napada ustaške vojskekoji očekujemo, a zbog obezbe-đenja uslova za izvođenje odsu-dne obrane

NAREĐUJEM: da se celoku-pno civilno stanovništvo povuče

iz rejona borbenih dejstavasmerom Benkovac-Žegar-Srb!’

Trebalo je to biti ‘privremenopovlačenje’ čiji je drugi pravacbio Knin-Plavno-Lička Kaldrma..

‘Za bježanje ljude je obavi-jestilo naše rukovodstvo’, kazat

će HHO-ovu akti-vistu 23. srpnja1998. g. N.D.‘Narodu je dan ve-lik strah od Hrva-tske vojske, pasmo morali izbjeći.Mi koji nismo bje-žali, strogo smose sakrili, da neznaju da ostaje-mo, jer bismo mo-rali ili bježati ili binas ubili Srbi ...

Išli su po kuća-ma i provjeravalida li ljudi odlaze ...

‘Obitelji visokihkrajinskih funkcionara evakuira-ne su danima prije, kako i priličinjihovu rangu, a ne u kilometa-rskim izbjegličkim kolonamakoje nisu ni znale kamo idu, nitido kada će tamo ostati. No, sveono što se događalo nakon legi-timne vojne operacije, paljenje iminiranje, kako se tvrdi, više od22 tisuće kuća, pljačka i ubo-jstva stotine staraca, grijeh jehrvatske države koja je bilaodgovorna za funkcioniranjepravnog poretka.

Toliko nikomu kao ovoj državinije u interesu da se počiniteljizločina, njihovi jataci i nalogo-davci identificiraju i sankcionira-ju, jer se samo tako može skinu-ti kolektivna hipoteka, sačuvatidignitet Domovinskog rata i čistaobraza priključiti kompozicijieuropskih, demokratskih i pra-vnih država. Sve ostalo je pušta-nje dimne zavjese iza koje nekipokušavaju maskirati vlastituodgovornost...”

LETAK FALSIFIKOVAN Ovaj letak je sačinjen u kru-govima hrvatske vojske. Doka-zi zato su:

- GŠ SVK bio je samostalanorgan, imao je svoj memoran-dum i svoj pečat;

- Mile Mrkšić je bio koma-dant SVK (a ne GŠ SVK);

- u tekstu letka je napravljenaslovna greška u riječi “obe-zbeđenja”, tipična za one koji nepoznaju ćirilično pismo.

Upravo ovakav i slični doku-menati potvrđuju da je egzoduskrajiških Srba bio plan Zagreba.

VERITAS


“Politika”, 30.07.2001.ŠTO SE DOGAĐALO NA BRIONIMA 17. JULA 1995. GODINE -

Tuđman i Gotovina smislili "Oluju" “Zagreb, 29. jula - Haške optu-

žnice protiv dvojice hrvatskih ge-nerala zbog ratnih zločina poči-njenih nad srpskim stanovni-štvom tokom proteklog rata - sadakada su objavljene - prava su le-tnja hit tema hrvatskih medija. Ta-ko su i današnje zagrebačke novi-ne pune prikaza tih tužbi i analizapojedinih teza i činjenica nave-denih u njima, te izjava osoba ko-je su znale za ta zbivanja. Pose-bna pažnja sada se usmerava kadatumu od kojeg - prema optužni-ci protiv Ante Gotovine - počinjesve ono što se zatim desilo uvojnoj akciji ‘Oluja’, a za koji se dosada u domaćoj javnosti nije bašznalo. To je 17. juli 1995, kada jeTuđman na Brionima održao sa-stanak s najužim vojnim i polici-

jskim vrhom i na kojem je donetaodluka o toj vojnoj akciji. Na osno-vu razgovora s nekoliko učesnikatog sastanka ‘Jutarnji list’ navodida je tada Tuđman prihvationapadački plan koji je predložioAnte Gotovina, a odbio plan koji jeponudio upravo imenovani nače-lnik Glavnog štaba Zvonimir Če-rvenko (Janko Bobetko je tadapenzionisan). Odatle i onaj navodiz haške tužbe da je Gotovina usaradnji s Franjom Tuđmanom iostalima ‘planirao, podsticao, na-redio, počinio ili na drugi načinpomogao u planiranju, pripremi iizvršenju zločina za koje se tereti’.

Tog dana, inače, Tuđman je naBrionima održao nekoliko sastana-ka, a na ovom ključnom za daljnjirazvoj događaja - kako takođe

navode zagrebačke novine - pri-sustvovali su samo Tuđmanovisaradnici od najvećeg poverenja, aline i generali Petar Stipetić, admiralLetica i još neki visoki oficiri izGlavnog štaba čiji su ‘koreni’uglavnom bili u JNA, pa im se očitonije baš verovalo bez obzira navojno znanje i vernost koje suiskazivali Tuđmanovom režimu. Zato vreme ta grupa generala iz tzv.‘druge struje’ brodom su razgledaliakvatorijum oko Briona i navodnonisu imali pojma šta u tom trenutkuradi Tuđman sa svojim najpoverljivi-jim ljudima, o čemu su bili obave-šteni tek kada je ‘Oluja’ već kretala.Verovatno je i ta - tek sada otkrive-na činjenica - pomogla generaluStipetiću da ga haško tužilaštvoskine s liste sumnjivih.”

“S braniteljem generala Gotovi-ne LUKOM MIŠETIĆEM, odvjetnikomiz Chicaga, u utorak smo razgo-varali o optužnici protiv njegovaklijenta, kao i o daljnjim koracimaGotovinina odvjetničkog tima.

Imate li kakvih novih sazna-njao tome gdje se general AnteGotovina nalazi?

Ne,o tome nemam nikakvisaznanja.

Jeste li možda u kakvoposrednom kontaktu s njim?

Ne. Mi radimo svoj posao kaoodvjetnički tim, a ja nisam imaonikakav, pa niti posredni kontakt sgospodinom Gotovinom.

Najavili ste da će strategijaobrane biti ta da je akcija Olujabila zajednička akcija SAD-a i Hr-vatske vojske. Međutim, bivšiamerički veleposlanik Peter Ga-lbraith to je demantirao, rekavšida je SAD za akciju znao, ali jenije odobrio?

Pročitao sam intervju s vele-poslanikom Galbraithom. Ja nje-ga izuzetno cijenim, ali rekao bihda se obrana ne slaže s većim

dijelom onoga što je Galbraith re-kao u hrvatskim medijima. Vrije-me će pokazati je li u pravu obra-na ili veleposlanik Galbraith.

Posjedujete li dokumente kojiće dokazati da je to zajedničkaakcija? Hoćete li i Galbraitha po-zvati za svjedoka?

Ne bih sada o tome koga će-mo pozivati za svjedoke, još je ra-no o tome govoriti. Ali, mi tvrdimoda je operacija Oluja bila zajedni-čka akcija i naravno da to ne bihtvrdio da nemam čvrste dokaze.

Što će se promijeniti u samompostupku ako Vi to uspijetedokazati?

Naravno, to je vrlo važno zbogviše razloga; ako se u optužnicitvrdi da je operacija Oluja bilaplanirano etničko čišćenje i da jerezultirala progonom srpskog sta-novništva, a mi dokažemo da jezajednička operacija, onda je kon-tekst sasvim drugi. Dokazat ćemoda je cilj operacije bio usposta-vljanje mira u regiji, a ne protjeri-vanje srpskog stanovništva izHrvatske...

Kako komentirate politički kon-tekst optužnice?

Jasno je da je optužnica protivgenerala Gotovine politička optu-žnica. Slažem se s dr. Ivom Josi-povićem koji tvrdi da se samim timšto se spominje predsjednik Tu-đman, jasno vidi politički cilj optu-žnice. Nema nikakvog razloga, lo-gike ili potrebe spomenuti hrva-tskog predsjednika u optužnici ge-nerala Gotovine, osim da se po-kaže to da je ostao živ, da bi i onbio optužen.

Meni je neprihvatljivo da se nakraju optužnice navode imena lju-di koji su poginuli i mjesta pogibijejer se čini da su to prepisali s webstranice Veritasa Save Štrbca izBeograda. Svaki čitatelj vašihnovina može to usporediti - radise čak i o istom formatu.

Što biste genaralu Gotovinisavjetovali u ovom trenutku: da idalje ostane na ‘godišnjemodmoru’ ili da se preda?

Ne mogu vam reći što bih musavjetovao, to je zaštićeno odvje-tničkom tajnom.”

“Slobodna dalmacija”, 01.08.2001.LUKA MIŠETIĆ, ODVJETNIK HRVATSKOG GENERALA OPTUŽENOG U HAAGU, IZNOSI STRATEGIJU OBRANE


“ZAGREB/BANJA LUKA —Direktor Dokumentacijsko-infor-mativnoga centra Veritas iz Be-ograda SAVO ŠTRBAC u BanjojLuci je izjavio da će Haški suduskoro podići optužnicu protivgenerala Janka Bobetka, PetraStipetića i Ivana Čermaka, ali iprotiv hrvatskoga predsjednikaStjepana Mesića. Prema Štr-pčevim riječima, Bobetko će bitioptužen zbog počinjenih ratnihzločina u akciji Medački džep iz1993. godine, u vrijeme dok jegeneral Bobetko bio na dužnostinačelnika Glavnog stožera Oru-žanih snaga RH. Kako CentarVeritas neprestano šalje doku-mente u Hag, direktor Štrbac na-

“Slobodna Dalmacija”, 22.07.2001."ZANIMLJIVA" IZJAVA DIREKTORA BEOGRADSKOG CENTRA VERITAS U BANJOJ LUCI

ŠTRBAC BI I MESIĆA U HAG

da se da će na listi optuženikabiti i Stipe Mesić, jer je on u vri-jeme počinjenih zločina nadSrbima ‘obavljao’ najodgovornijedržavne funkcije u hrvatskoj Vla-di i Hrvatskom saboru. Štrbacdodaje da je uvjeren kako ćehaško Tužiteljstvo do 2004. go-dine podignuti optužnicu protivMesića jer se do tada trebajuzavršiti sve istrage oko počinje-nih ratnih zločina na područjubivše Jugoslavije. Direktor Veri-tasa smatra da bi general PetarStipetić trebao biti optužen zbogakcija u sektoru Sjever u vrijemeOluje, kada je prema podacimaVeritasa ubijeno oko 700 Srba, aporušen je i veliki broj srpskih

kuća. - Za zločine u akciji Olujaoptužnica će biti podignuta i pro-tiv zapovjednika zbornoga po-dručja Knina Ivana Čermaka,koji je dovršio zločine nad Srbi-ma, a koje je započeo Ante Go-tovina - kazao je Štrbac u BanjojLuci. Centar Veritas već duževrijeme ističe da bi Haški tribu-nal trebao optužiti vrh hrvatskepolitičke i vojne strukture, a do-kumenti ovoga centra redovitose šalju u Hag. Na ovakve navo-de u subotu Ured predsjednikanije imao nikakav komentar, tekuz naznaku da su ovakva Štr-pčeva stajališta već dobro po-znata i da to nije ništa novo.”

“ZAGREB, 01.08. - Kada je,u stvari, odlučeno da Hrvatskavojska krene na Krajinu i kada jeplan vojne operacije ‘Oluja’ biopriređen, tema je oko koje se sa-da lome koplja u hrvatskoj ja-vnosti, a sve je podstaknuto na-vodom iz haške optužnice protivAnte Gotovine (komandanta ju-žnog sektora pre, u vreme iposle akcije ‘Oluja’) iz kojeg pro-izlazi da je konačni dogovor započinjanje te akcije pao 17. jula1995. godine na Brionima, nasastanku Tuđmana s najužimkrugom poverljivih saradnika...

Međutim, Janko Bobetko ve-oma je uvređen tvrdnjama da jetada utvrđen plan ‘Oluje’, pasada napominje kako je ‘tvrdnjada je tog 17. jula bio početakoslobodilačke akcije Oluja apso-lutna laž’...

Iako se u haškoj optužniciprotiv Ante Gotovine (kojegBobetko u potpunosti podržava,kao i Norca) uopšte ne spominjeko je i kada završio plan akcije‘Oluja’, već samo da je njenosprovođenje konačno dogovo-reno 17. jula (a konkretno za-

“Politika”, 02.08.2001.KADA JE PLANIRANA VOJNA OPERACIJA U KRAJINI

početa 4. avgusta), Bobetkosada kaže: ‘Glavni sastanak jebio taj sazvan povodom mogpenzionisanja. Trajao je oko dvasata. Šta su kasnije pojedincirazgovarali, ja ne znam jer samveć bio otišao. No ’Oluju’ tadanisu mogli dogovarati, jer je većbila pripremljena. U to vremesnage su već bile spremne zapokret. Svi komandanti su još ujunu 1995. dobili naredbu, kojaje u mojoj knjizi objavljena, ukojoj je precizirano šta trebajuučiniti. Ostavljeno im je vremeod mesec dana da pripreme je-dinice. Dakle, 15. jula, dva danapre tog sastanka na Brionima,tačno na dan kada sam smenjen- sve je već bilo gotovo. Čekalase samo naredba’.

Iz ove tvrdnje, u stvari, proi-zlazi da je u hrvatskom drža-vnom vrhu još znatno pre poku-šaja konačnih pregovora s kra-jinskim rukovodstvom odlučenoda se ‘problem’ sa Srbima rešivojnom silom, a ne kompromi-snim sporazumom, pa tako ovaupornost Bobetka da dokaže

svoje zasluge može opetHrvatskoj da donese glavoboljes međunarodnom zajednicom.Dodajmo u vezi sa ovim dazvanično hrvatsko tumačenjeotpočinjanja ‘Oluje’ glasi da je tobila krajnja mera, jer su navodnopropali pregovori s krajinskimpredstavnicima u Ženevi neko-liko dana uoči početka vojneakcije.

Na tim pregovorima bio je igeneral Petar Stipetić, koji jenavodno Tuđmana iz Ženevetelefonom izvestio da su Srbiodbili ponuđeni sporazum.

Međutim, to nije istina - štoukazuju izjave tadašnjeg amba-sadora SAD u RH PiteraGalbrajta koji je prisustvovao timpregovorima i koji je proteklihgodina nekoliko puta potvrdio dasu krajinski Srbi tada prihvatilida potpišu sporazum o mirnomrešavanju sukoba, ali je očitobilo kasno jer je Hrvatska vojskaveć imala naredbu da napadneprostore Krajine. O tome uposlednje vreme više niko negovori...”

Documents

Bilten - D.I.C. Veritasagresiju na Srpsku oblast Kraji-na (sjeverna Dalmacija, Lika, Ko-rdun i Banija), u sastavu Repu-blike Srpske Krajine. Agresija je izvršena uprkos činjenicama